Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 6

PDF

10

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvo čitanje, P.Z. br. 148
29.04.2025.

Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro jutro svima.
Prva točka je

- Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvo čitanje, P.Z. br. 148.

Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske na temelju članaka 85. Ustava RH i članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora. Radi se o prvom čitanju, znači nema amandmana.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku.
Gospodin Tomislav …
…/Upadica Zadro-Omrčen: Stanka, stanka./…
Mogu pročitati do kraja pa onda? Dat ću stanku, da.
Gospodin Tomislav Dulibić, državni tajnik u Ministarstvu zdravstva je sa nama, pa će nas upoznati sa zakonom, sa prijedlogom zakona.
Imam jednu stanku.
Gospođa Tanja Sokolić.

Sokolić, Tanja (SDP)
Poštovane kolegice i kolege, predsjedavajući.
Klub zastupnika SDP-a traži stanku u trajanju od 15 minuta prije početka rasprave o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stanku tražimo jer smatramo da je važno podsjetiti i sabornicu i javnost na ozbiljan problem na koji smo prvi ukazali još u siječnju ove godine kada smo uputili svoj Prijedlog izmjenama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Riječ je o naknadi za dugotrajno bolovanje radi njege bolesnog djeteta koje je prema važećim propisima bila ograničena na maksimalno 565 eura, iznos koji je godinama bio zamrznut i daleko ispod realnih potreba roditelja. Naš prijedlog jasno je tražio ukidanje tog limita, omogućavanje pune naknade u visini stvarne plaće i produljenje prava na njegu djeteta bez vremenskog ograničenja.
Vlada je djelomično reagirajući na pritisak i činjenice koje smo iznijeli predložila povećanje limita na 995 eura što je trenutno razina minimalca u Hrvatskoj. Time problem nije riješen samo je privremeno ublažen. Roditelji koji zarađuju više od minimalca i dalje neće imati pravo na naknadu koja odgovara njihovim stvarnim primanjima dok njeguju bolesno dijete.
Uz to Vlada nije ukinula vremensko ograničenje od 60 dana za trajanje prava na naknadu, a tražili smo i proširenje tog prava na svu djecu do 7 godina. Klub zastupnika SDP-a smatra da država koja štedi na roditeljima koji brinu za bolesnu djecu šalje vrlo opasnu poruku o svojim prioritetima.
Solidarnost i zaštita najslabijih temelj su svakog modernog i humanog društva, zato tražimo ovu stanku da još jednom jasno istaknemo da postoje rješenja koja su i pravedna i izvediva i da još jednom pozovemo sve zastupnike da ovu priliku iskoriste kako bi Hrvatski sabor pokazao da zna biti na pravoj strani, na strani roditelja, djece i dostojanstvenog života bez rezerve, bez limita i u punom opsegu. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Stvarna stanka ćete se dogovarati ili idemo dalje? Dobro.
Gospodin državni tajnik Tomislav Dulibić upoznat će nas sa prijedlogom zakona.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa potpredsjedniče Sabora, uvaženi saborski zastupnici.
Izmjena i dopuna koje se predlažu ovim zakonskim prijedlogom prvenstveno su usmjerene na povećanje naknada plaće koje mogu ostvariti osiguranici u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad.
Naime, osiguranik je sukladno važećem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osiguran za slučaj privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad, te mu pripada pravo na naknadu plaće u vezi sa korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih navedenim zakonom.
Međutim, potrebno je povećati navedene naknade plaće kako bi se pratilo povećanje troškova života, povećanje minimalne plaće kao i povećanje naknada koje ostvaruju korisnici u sustavu rodiljnih i roditeljskih potpora koje se posljednjih godina više puta povećavale u okviru ciljeva demografske politike.
Ovim zakonskim prijedlogom revidiraju se odredbe vezane za pravo na naknadu plaće iz obveznog zdravstvenog osiguranja na način da se povećava najniži i najviši iznos naknade plaće koja se ostvaruje na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja i naknade plaće za vrijeme prijevremene nesposobnosti za rad zbog pojave zarade u okolini osiguranika koja tereti sredstva državnog proračuna.
Naknade plaće koje ostvaruju osiguranici u okviru obveznog zdravstvenog osiguranja koja terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja i sredstva državnog proračuna za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog pojave zaraze u okolini osiguranika limitirane su najvišim mjesečnim iznosom za puno radno vrijeme koje sukladno važećem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju ne može iznositi više od proračunske osnovice uvećane za 28%, odnosno više od 565 eura.
Također je za puno radno vrijeme i cijeli mjesec propisan i najniži iznos naknade koji iznosi 110 eura. Ovim zakonskim prijedlogom predlaže se povećanje najnižeg i najvišeg mjesečnog iznosa naknade plaće koja terete sredstva obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno državnog proračuna za naknadu plaće za vrijeme prijevremene nesposobnosti za rad zbog pojave zaraze u okolini osiguranika za puno radno vrijeme i cijeli mjesec u iznosu od 80% proračunske osnovice na 353 eura za najniži iznos, a 225,5% proračunske osnovice, odnosno 995 eura za najviši iznos.
Revidiraju se odredbe važećeg zakona koje se odnose na prava osiguranih osoba na novčanu naknadu za troškove prijevoza u vezi sa korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ovim se zakonskim prijedlogom uređuje na drukčiji način pravo na naknadu troškova prijevoza u vezi sa korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja na način da se pravo na naknadu za troškove prijevoza utvrđuje u visini 0,025% od proračunske osnovice po kilometru između adrese prebivališta, odnosno boravišta osigurane osobe i adrese ugovornog subjekta HZZO-a, zdravstvene ustanove u inozemstvu kamo je upućena na liječenje, odnosno ustrojstvene jedinice HZZO-a kamo je pozvana prema službenim podacima interaktivne karte Hrvatskog autokluba.
Ovakvim zakonskim rješenjem sve osigurane osobe ostvarit će predmetno pravo na istovjetan način odnosno u istom iznosu ovisno o udaljenosti, a ne kako je to do sada uređeno, ovisno o cjeniku javnog prijevoznika koji prometuje na određenoj relaciji.
Time se ujedno pravo na naknadu za troškove prijevoza neće vezati uz javni prijevoz, čime će se ispraviti negativne posljedice, odnosno neostvarivanje prava osiguranih osoba u slučajevima kad su one oslobođene plaćanja troškova javnog prijevoza po nekoj drugoj osnovi.
Također se ovim Zakonom revidiraju odredbe u obvezi osobnog pristupa HZZO-a osiguranika kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi nezaposlenosti, a radi provjere okolnosti na kojih im je status osiguranika utvrđen te se propisuju iznimke od obveze osobnog pristupa HZZO-u. Posljednjim izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguraju uvedena je obveza osobnog pristupa HZZO-u jednom u tri mjeseca za osigurane osobe koje se ne vode u evidenciji nezaposlenih osoba HZZO-a, a imaju prebivalište, stalni boravak ili dugotrajno boravište u RH, a koje su se javile HZZO-u u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa, prestanka obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće, prijevremenog prestanka služenja vojnog roka odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka odnosno od dana isteka propisanog roka za služenje vojnog roka odnosno dragovoljnog služenja vojnog roka, otpuštanja iz ustanove za izvršenje kaznenih i prekršajnih sankcija i zdravstvene ili druge specijalizirane ustanove, ako je bila primijenjena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja ili obveznog liječenja o ovisnosti u zdravstvenoj ustanovi, navršenih 18 godina života, ako nisu obvezno zdravstveno osigurane po drugoj osnovi, isteka školske odnosno akademske godine u kojoj su završile redovno školovanje, prema propisima o redovnom školovanju u RH ili drugoj državi članici odnosno položenog završnog ispita.
Navedena obveza osobnog pristupa prema važećem Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju između ostalih, odnosi se na učenike i studente koji su završili redovno školovanje prema propisima o redovitom školovanju u RH ili drugoj državi članici EU odnosno položenog završnog ispita te radi ujednačenog postupanja potrebno istom obvezom obuhvatiti i učenike odnosno studente koji su izgubili status redovnih učenika odnosno studenata, ako su se javili u roku od 30 dana od dana gubitka statusa redovitog učenika odnosno studenta. Navedeno se predlaže budući da se u obje situacije radi o učenicima i studentima koji se po prestanku statusa temeljem redovitog školovanja utvrđuje status u obveznom zdravstvenom osiguranju po istoj osnovi osiguranja, odnosno obvezno se zdravstveno osiguravaju prema osnovi nezaposlenosti.
Također, propisuju se iznimke od obveze osobnog pristupa HZZO-u za osiguranike za vrijeme korištenja prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora, kao i za osiguranike koji su zbog zdravstvenog stanja ili drugog objektivnog razloga opravdano spriječene u izvršenju svoje zakonske obveze dok traje objektivna nemogućnost pod uvjetom da su o istom obavijestile HZZO.
Predlažem ovom cijenjenom domu da usvoji ovaj Prijedlog zakona.
Hvala vam lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Možda možete.
Prva replika, g. Ante Sanader.

Sanader, Ante (HDZ)
Hvala g. potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, vi ste u svom istupu niste osvrnuli na stanku koju je tražila ovdje zastupnica iz SDP-a koja vas je pozvala, prozvala za pravedna rješenja, pravdu i zaštitu pravde koju je očito bilo u vrijeme SDP-a, sad bi želio znati što ste vi ovim Zakonom ukinuli, koju to nepravdu ste vi napravili koja je u vrijeme SDP-a bila na snazi i zašto ste učinili to zlo ako ste učinili?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepo. G. Dulibić.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvaženi zastupniče Sanader. Nismo ovoga, napravili nikakvu nepravdu, kolege iz SDP-a su imale mogućnost dva puta, koliko se sjećam, koliko su bili na vlasti posljednjih 30 godina, s obzirom da ova naknada koja ima najviši iznos od '94. g., bilo 4200 kuna, odnosno 565 eura, mogli su to dvaput u svom mandatu ispravit. Mi kad smo onda predložili u sklopu i mjera demografske politike i podizanja standarda, znači da se to podiže sa 565 na 995 eura, visina naknade, a onda su se oni sjetili da mi, da treba podignut da bude neograničeno. Znači i ovo .../nerazumljivo/... moramo znat, znači mi postupamo odgovorno i financijski odgovorno prema državi, ove izmjene koštaju 133 milijuna eura, da imamo više sredstava, povećali bi još, ali kažem, sljedeće godine ćemo raditi cjelovitu izmjenu zakona pa je onda će biti vremena i za to. Hvala vam lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gđa Lukačić.

Lukačić, Ljubica (HDZ)
Zahvaljujem g. potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče sa suradnicima.
Ja pozdravljam ove izmjene i dopune zakona i mislim da će svi osiguranici isto to učiniti zato što, ja bih rekla, sve osigurane osobe stavljaju u jednaki položaj, pa tako i što se tiče prijevoza. Mnoge osigurane osobe nisu mogle koristiti pravo na prijevoz iz raznoraznih razloga, osobito zato što je on bio vezan za cjenik javnog prijevoza, sada je to drugačije, kako ste u svom izlaganju rekli, možete li možda podrobnije malo još objasniti koje su to novine vezano za prijevoz osiguranih osoba?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Hvala. Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvažena zastupnice Lukačić, znači primijetili smo da su pojedini osobe došle u određenu nepovoljnu situaciju što se tiče prijevoza s obzirom da su bili oslobođeni ili u Hrvatskim željeznicama jer je bila situacija u Sisačko-moslavačkoj županiji i onda su bili vezani i za tu cijenu karte javnog prijevoza, s obzirom da su bili oslobođeni toga dobili pravo, pravo na troškove prijevoza. Mislim da smo napravili jedno sustavno kvalitetno, pravedno rješenje. S tim da znači od kad stupi ovaj zakon na snagu prijevoz će se plaćat od adrese prebivališta osigurane osobe do adrese zdravstvene ustanove u koju je upućen u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Smatramo da je to najpravedniji sustav. Sadašnja cijena da smo pre… preu… preuzeli ove sadašnje novce koje trošimo to bi bilo 0,019 mi smo podigli na 0,025 da bude stvarno pokriven taj trošak prijevoza kako treba.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Miloš.

Miloš, Jelena (Možemo!)
Zahvaljujem.
Poštovani državni tajniče moje pitanje je hoćete li uvažiti prijedlog našeg kluba da se naknada za građane koji su na dugotrajnom bolovanju kao što su to recimo onkološki pacijenti veže uz rast plaća odnosno da ta naknada kako tako može pratiti rast troškova života?
Moje drugo pitanje i dozvolit ćete mi da izađem izvan okvira ovog zakona jer smatram da je važno, a zanima me naime kada će Vlada donijeti Nacionalni program razvoja palijativne skrbi koji je istekao još 2020. godine? Takav plan je apsolutno nužan za unaprjeđenje palijativne skrbi kao ključne zdravstvene i socijalne usluge i kao usluge koju u Hrvatskoj treba i do 50 tisuća pacijenata godišnje.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Što se tiče onkoloških bolesnika znači svi osiguranici po svim bolestima znači tretiraju se jednako po nekom načelu jednakosti. Mi smo podigli, mi smo svjesni situacije u kojoj određeni osiguranici jesu zato smo i podigli ove naknade sa 565 na 995.
Što se tiče palijative to je u izradi. Mi idemo na donijeli smo novu mrežu javnozdravstvene službe gdje smo značajno povećali broj palijativnih kreveta. Na jesen krećemo po ugovaranju, ugovaranje na razdoblje od 3 godine i tu ćemo napraviti jedan značajan iskorak.
Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Gospodin Piližota.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovani državni tajniče prema HZZO-u status osigurane osobe utvrđuje se bez donošenja rješenja osim u određenim situacijama. To može i dovodi do situacija gdje osiguranici nisu svjesni promjena u svome statusu što može i u određenim slučajevima i ima ozbiljne posljedice. Moje pitanje je planirate li i na koji način osigurati da osiguranici budu pravovremeno i adekvatno obavješteni o promjenama u svome statusu te da imaju pristup učinkovitim mehanizmima pravne zaštite u slučaju sporova?
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Na ovoga web stranicama HZZO-a postoje sve detaljne upute i kontakti kako postupati da se može provjeriti status tako da ne vidim da je tu problem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Ivan Račan.

Račan, Ivan (SDP)
Poštovani državni tajniče možete li nam reći predviđa li ovaj zakon ikakve mjere racionalizacije, kontrole troškova, smanjenja korupcije ili boljeg upravljanja sredstvima HZZO-a?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvaženi saborski zastupniče.
Racionalizacija je nama trajni za… zadatak. Mi kao, kao administracija proveli smo preko 85% sve nabave je objedinjeno a to je zajednička javna nabave, smanjili smo dosta cijene ako pratite cijene lijekova, generičkih lijekova su u zadnjih 7-8 godina izuzetno smanjene, u zadnje 2 godine smo uvodili nove lijekove na listu HZZO-a bez povećanja značajnog troška. Tu smatramo da smo napravili značajne iskorake. Radimo na tome i dalje, a u planu nam je za slijedeću godinu jedna opsežnija izmjena Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Povreda Poslovnika gospodin Račan.

Račan, Ivan (SDP)
Članak 238., državni tajnik uopće nije odgovorio na pitanje. Odgovor na pitanje je bio da ili ne. On je odgovorio nešto o nečemu što se radilo u prethodnim godinama, nije uopće odgovorio uz ovaj prijedlog zakona.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro idemo dalje.
Gospodin Hrebak replika.

Hrebak, Dario (HSLS)
Hvala lijepa.
Poštovani državni tajniče nije sporno da ćemo podržati ovaj zakon samo jedna rekao bih opaska. Uvijek kada se radi dobro uvijek s druge strane može prouzročiti možda neke negativne posljedice pa me zanima konkretno kako će se regulirati upravo naknada na čija će leđa ona pasti da li države ili poslodavca i s druge strane da li nešto što želimo napraviti dobro da ljudima koji su na bolovanju povećamo naknade da li će to s obzirom na stanje na tržištu rada prouzročiti možda to da poznavajući mentalitet određenog dijela naših ljudi možda krenu iskorištavati upravo bolovanje i hoće li to povećati bolovanja koja imamo na, na preko HZZO-a.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor izvolite.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Uvaženi zastupniče Hrebak ja razumijem vašu tu zabrinutost. Ovo se radi vi… o povećanju naknade nakon 42 dana, znači ne na teret poslodavca na teret HZZO-a i državnog proračuna za dugotrajna bolovanja koja su bila tako da ne bi trebalo s ovim se ništa poremetiti za poslodavce. Mi smo u međuvremenu imamo dosta zahtjeva poslodavaca za skraćenje ovog perioda od 42 dana o čemu će se razgovarati u tijeku ovoga opsežnijih izmjena zakona koje su predviđene za slijedeću godinu.
Mi smo povećali prošlim izmjenama Zakona o obaveznom zdravstvenom osiguranju '23. godine smo povećali ovlasti kontrolora HZZO-a. Prema izvješću za prošlu godinu o radu HZZO-a što je bilo na sjednici Vlade prije nekih 3 tjedna vidi se 34% bolovanja za… zaključenih kad je bila kontrola kao neopravdana, znači radimo tu i ni, dosta i smatram da ćemo raditi i dalje njik da poslodavci mogu tu bit mirni, neće se ništa njima prevalit.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gđa. Sokolić.

Sokolić, Tanja (SDP)
…/Govornik naknadno uključen./… dovoljan.
Zašto niste ukinuli limit u cijelosti? Zar stvarno mislite da roditelj koji zarađuje više od minimalca treba biti dodatno kažnjen i od te države koja mu smanjuje mjesečna primanja na minimalac kad ima dugotrajno bolesno dijete?
Ono što mi danas radimo, danas predlažemo konkretna rješenja bez limita, bez izgovora, s jasnim prijedlogom koji ide do kraja. Nemojte se vraćat 10.g. unazad, gledamo kakva je danas situacija i što danas možemo učiniti. Imate moć, imate proračun, imate odgovornost i ipak ste izabrali polovično rješenje. Ako znate da se nekad nešto moglo napraviti bolje zašto onda danas sami svjesno birate da ne učinite sve?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Uvažena zastupnice Sokolić, znači da bez limita to nema nijedna država, bar nema nijedna država u EU ili negdje šire kolko ja poznam, znači možda ima na Kubi il ne znam gdje, ali to kod nas znači u demokratskom dijelu nema jel to nije bilo ni stimulirajuće, ni za osiguranike da je puna naknada.
Što se tiče ovoga mi smo povećali sukladno našim fiskalnim mogućnosti, a opet odgovorno se ponašajući prema državnim financijama, znači mi smo povećali tu naknadu s 565 na 995 eura i u ovom trenutku uvažavajući zdravstveni sustav u cjelini, ne možemo više.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Borić.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa.
Poštovani državni tajniče, pa ja sam često govorio o jednom problemu, a to je naknada troškova znači osiguranicima do zdravstvene ustanove izvan mjesta prebivališta. Dolazim s otoka Raba i imamo stalni problem, znači imamo različite naknade u odnosu recimo na Mali Lošinj i Cres. Njima bi se isplatila naknada u vrijednosti autobusne karte, nama samo katamaran, iako i oni imaju katamaran kao i mi. Sad za radi naših građana da mi to konačno više riješimo jer to stvarno dugo traje. Da li sada po ovom zakonu koji će valjda onda razraditi i niži akt zakonski, pravilnik ili ne znam što već, svi građani onda imaju jednaka nekakva prava u smislu naknade troška, da nam to jasno kažete da mi otočani znamo jesmo li taj problem konačno riješili i hoće li osiguranik s Raba koji odlazi u županij… u bolnicu u Rijeku imati jednaku naknadu kao i onaj koji to radi s Lošinja ili Cresa jel je dosad to bilo različito i na koji način će se to sada isplaćivati?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Uvaženi zastupniče Borić, nadam se da smo sad to konačno riješili, znači sad će bit to transparentno, od kuće do zdravstvene ustanove jednaka naknada za sve neovisno o javnom prijevozu kolko košta, a bit će dovoljna naknada jel smo je povećali tu naknadu da pokrije stvari trošak.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa. Mrak-Taritaš.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče, dakle odlučili ste se nakon 2023.g. za izmjenu i dopunu zakona, bilo je dosta primjedbi i ono što su meni uvijek interesantne primjedbe koje daje pučka pravobraniteljica jel se njoj obraćaju ljudi s određenim problemima, ukazivala je na niz stvari koje bi trebalo riješiti i vi jednako tako u svojim odgovorima ovdje kažete na neke stvari to ćemo napraviti s jednim novim cjelovitim zakonom koji pripremamo iduće godine. Dakle dosta odgovora je bilo i na primjedbe, to će se riješiti jednim cjelovitim zakonom, dakle svjesni ste toga da je potreban novi zakon.
Ono što je moje pitanje, dakle mi se nalazimo u polovici 2025., zašto se niste odlučili napraviti jedan novi cjeloviti tzv. cjeloviti, ali jedno novo rješenje sad jer znate iduća godina je tamo negdje, nešto će se po putu zaboraviti ili se neće zaboravit. Zašto odluka je bila da idete u izmjene i dopune, a ne da napravite još malo truda i da možda na jesen dobijemo novi zakon kojim će se regulirati problematika na koju je ukazivano? Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Uvažena zastupnice Mrak-Taritaš, prvo želimo što prije isplatit veću naknadu, znači cilj nam je od 1.6. ako bude moguće da prođemo kroz dva čitanja da isplatimo tu veću naknadu za naše osiguranike, a onda ćemo raditi u miru daljnje izmjene zakona.
A što se tiče pučke pravobraniteljice, jučer je bila s nama na odboru i mi smo stalno u kontaktu i sa određenim znači prijedlozima izmjena ovog zakona ona i je zadovoljna prvenstveno sa ovim što se tiče prijevoza, prijevoza od prebivališta osiguranika do zdravstvene ustanove i rješavanja tih transparentnosti i mi redovito komuniciramo s pučkom pravobraniteljicom i nemamo tu nikakav problem. Najveći dio problema sa pučkom pravobraniteljicom je bilo za nemogućnost osobnog pristupa, tu je bilo nešto prigovora zbog izmjene zakona iz '23.g., to je riješeno, tako da pučka pravobraniteljica velikih nekih primjedbi više nema, hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Šimić.

Šimić, Petar (HDZ)
Hvala poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče Dulibić, dakle pozdravljam naravno povećanje naknada u slučaju dugotrajne spriječenosti za rad, minimalno kao što ste rekli sa 110 na 353 eura i maksimalnih 565 do jučer na 995 eura. Čestitam i na ovim izmjenama za pokrivanje troškova za prijevoz korisnika naknade. Evidentno je da je Vlada RH, Ministarstvo zdravstva, HZZO, povećalo naknade zbog evidentnog povećanja plaća u RH, ali i troškova života.
Pitanje za vas, kada je plan da novi Zakon o obvezatnom zdravstvenom osiguranju stupi na snagu? Evo, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor izvolite.

Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Uvaženi zastupniče Šimić, znači plan je da zakon stupi na snagu 1.6., znači mi ćemo se potrudit nakon što prođe…/Govornik se ne razumije./…to da što prije obradimo komentare iz ove plenarne rasprave koja će uslijedit, uputimo poslije toga zakon u drugo čitanje i po mogućnosti 1.6. da krenemo sa isplatama po novom zakonu, hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku. Ima li izvjestitelja? Ne.
Otvaram raspravu. Prvi Klub SDP-a, potpredsjednica Glasovac je prva, a onda, onda gđa, čekaj da vidim… Gđa Tanja Sokolić.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala g. potpredsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Ima ovaj prijedlog izmjena i dopuna zakona dobrih momenata, ali ima i žrtava koje je ostavio iza sebe od trenutka kada je donesen, a upozoravali smo vas u HS-u da će se neke stvari dogoditi i danas je vrijeme da progovorimo i o tome, da progovorimo u ime onih koji su zbog ovako lošeg zakona i zbog birokratske bezosjećajnosti izgubili ono što im Ustav jamči, a to je pravo na zdravstvenu zaštitu. Vrijeme je danas da kažemo da su studenti koji su se prema vama drznuli obrazovati izvan granica u ime isto tako, teško bolesni, slabi, pokretni, oni koji nisu imali dostupnu informaciju, koji nisu mogli osobno do HZZO-a, roditelji koji skrbe za svoju bolesnu djecu i radnike koji brinu za svoje stare i nemoćne članove obitelji, sve su to žrtve Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju kojeg je ova Vlada predložila HS-u i koje danas evo mijenjate.
Ljudi i dandanas svakodnevno proživljavaju apsurde ovakvog sustava iako su lojalni građani ove zemlje. Ono što smatram da je nužno, što smatramo da je nužno potrebno razmotriti i ponovno preispitati obvezu osobnog dolaska u HZZO svaka 3 mjeseca. Taj rigidni i zastarjeli sustav ostavio je prošle godine bez zdravstvenog osiguranja čak 13 184 građana. Dio njih su možda i oni zbog kojih ste uveli ovu obvezu koji su, kako ste vi to tad zvali, prevaranti, ali dobar dio građana među ovih 13 184 su ljudi koji su teško bolesni, osobe s invaliditetom, majke na rodiljnom dopistu, studenti i stariji ljudi.
Postavlja se pitanje, vi sad i dalje u ovom prijedlogu izmjena zakona inzistirate na obvezi osobnog dolaska u HZZO svaka 3 mjeseca. Kako je moguće da u 21. st. u zemlji koja se deklarira kao socijalna država još uvijek tražimo osobni dolazak svakih 90 dana kao jedini dokaz da netko postoji. Je li moguće da u 21. st. u zemlji koja se deklarira kao socijalna država još uvijek tražimo da zapravo netko svojim prisustvom dođe i kaže, evo, ja postojim, ja sam tu, primite na znanje.
Kad je ova mjera uvedena, pučka pravobraniteljica, a i mi ovdje u HS-u odmah smo vas upozorili na štetne posljedice ovakve mjere, upozoravalo vas se da će ova obveza pogoditi najranjivije, oni koji ne mogu doći ili oni koji ne znaju da moraju doći. Niste poslušali i sad gledamo rezultate tog ignoriranja. Djeca, bolesni, osobe s invaliditetom, tisuće i tisuće građana ostali su bez zdravstvene zaštite jer nisu fizički došli pred šalter.
Iz tog razloga je pučka pravobraniteljica zatražila ocjenu ustavnosti jer ova odredba ne samo da nije bila pravedna, ona je bila i diskriminatorna, temeljila se na zdravstvenom stanju, imovinskom statusu, dostupnosti informacijama, sve su to elementi koje naša ustavna načela ne smiju trpjeti.
Postavlja se pitanje zašto i dalje inzistiramo na tome, zašto ne koristimo digitalne alate? Zašto se ne .../nerazumljivo/... ne oslanjamo na, zašto se oslanjamo samo na noge ljudi umjesto na povezanost podataka i između HZZO-a, HZMO-a, MUP-a, Porezne uprave i svih onih drugih institucija koje bi trebale biti umrežene. Te institucije već i sad raspolažu informacijama koje bi mogle spriječiti gubitak prava zbog neke administrativne greške ili zbog nedovoljne informiranosti građana.
Ono što je također potrebno je hitno vratiti status osiguranja svima koji su zbog ove obveze nepravedno izbačeni iz sustava, a i dalje ispunjavaju osnovni uvjet, a to je da su izvan svijeta rada. Drugi veliki problem o kojem govorimo je status studenata koji studiraju u EU, ti mladi ljudi nisu ništa manje naši građani ako su svoje obrazovanje u prethodnom razdoblju stjecali u Beču, Ljubljani ili Parizu, ako imaju prebivalište u Hrvatskoj i studiraju u EU, oni ne bi smjeli i nisu smjeli ostati bez zdravstvenog osiguranja.
Doći ćemo i do ovog što sad predlažete. Povrh svega, uskraćivanje zdravstvene zaštite njima je kršenje slobode kretanja unutar EU, a takva politika odvraća mlade od obrazovanja i poništava europsku ideju. I u principu, treba, trebalo je u prvoj verziji zakona, kad vas se upozoravalo na to propisati iznimku za redovne studente u EU, kako ne bi morali birati između obrazovanja i između zdravlja.
Ono što ne vidimo ni u ovom Zakonu, a nepravda je učinjena i u prvom, to je nemogućnost ostvarivanja bolovanja za njegu starijih i nemoćnih članova obitelji, znači danas ako ste vi sin, unuk, ako vaša baka, otac ili tetka zatrebaju skrb, vi ne možete koristiti bolovanje i dalje po ovom Zakonu, samo supružnici i djeca imaju to pravo, ostali članovi obitelji nemaju.
Iako Ustav, to vas je upozorila i pravobraniteljica, propisuje zapravo da je obveza brinuti o svojim starijima, ali kad se to pokušava učiniti, zakon, država to naprosto ne podržava. Stoga SDP traži uz ovo da se ukine oba obveza fizičkog prijavljivanja svaka 3 mjeseca na HZZO i da se, da pravo na bolovanje imaju i zaposlenici koji se brinu za roditelje, braću, sestre, unuke ili druge članove uže obitelji, a sve u skladu kako je to definirano što je to, što je to uža obitelj Zakonom o radu. I to nije samo humana mjera to je civilizacijsko dostignuće koje dugujemo svojim ljudima.
Kada govorimo o trećem elementu to je pitanje naknada za troškove prijevoza to je još jedna od onih stvari koja više govori o birokraciji nego o zdravstvenoj skrbi. Pravo na naknadu priznavalo se i priznavat će se i dalje tek ako morate putovati preko 50 kilometara, a znamo da su zdravstvene usluge često dostupne tek u regionalnim centrima. Danas govorimo i trebamo progovoriti ovdje o nepravdi u koju su dovedeni i nad kojima je, koja je učinjena nad našim građanima prije svega ljudima, bolesnim ljudima iz ruralnih krajeva, s otoka, iz dalmatinskog zaleđa, Slavonije, Like i mahom se radi o ljudima iz manjih mjesta gdje životni standard bez tih troškova nije sjajan, gdje su im teže dostupne i potpuno nedostupne ljekarne, hitna medicinska pomoć, domovi zdravlja jednom riječju sve. I uz sve te teškoće koje svakodnevno žive moraju još i sami snosit troškove puta do liječnika ili bolnice. I to je posljedica nepravednog zakona i ok netko će reći pa takav zakon, takva odredba stoji u tom zakonu već puno prije, ali imamo mi tu još jedan dodatan element a to je samovolja HZZO-a koji se postavio iznad zakona i donio Pravilnik o ostvarivanju prava na troškove prijevoza do bolnica kojima je nedopustivo suzio i onako tanašna prava propisana ne samo ovim Zakonom o obveznom osiguranju nego i Zakonom o prebivalištu koji je regulirao administrativne granice jedinica lokalne samouprave jer znamo da HZZO udaljenost nije računao i ne računa od stvarnog mjesta stanovanja do bolnice nego od administrativnog sjedišta općine. Znači ako živite evo primjerice jedan stanovnik, ja sam 2023. s ministrom Berošom vodila taj pod navodnicima rat, jedan stanovnik Bogatnika jednog od 12 naselja u sustavu grada Obrovca, mjesto prebivališta mu je udaljeno 65 kilometara od bolnice u Zadru u koju je morao ići, međutim s obzirom da se obračunavala udaljenost samo od administrativnog središta odnosno od autobusnog kolodvora do autobusnog kolodvora on naprosto nije imao svoja prava jer je netko još kroz pravilnik uz do… ovih 50 kilometara propisao još dodatnih 20 kilometara kao poduvjet koji se treba ostvariti da bi bolesni građani dobili nadoknadu troškova koja im po zakonu, zakonu pripadaju. To je duboko nepravedno i suprotno zdravom razumu pa i samim zakonima, a arbitrarnim i štetnim tumačenjem HZZO-a, HZZO-a doveli smo se u ovakvu situaciju. Znači zdravlje mora bi pravo, a ne privilegij onih koji žive bliže bolnici.
Treba razmisliti o prijedlogu pravobraniteljice da se ova kilometraža smanji na, s 50 na 30 kilometara. Vidim da ste sad tu stavili u novi zakon da se udaljenost računa od prebivališta do točne adrese do zdravstvene ustanove ne od kolodvora do kolodvora jer istina građani konačno smo shvatili ne žive na autobusnim stanicama, žive u ulicama, selima, otocima i ta realnost treba biti uzeta u obzir i troškovi bi im trebali biti određeni prema stvarnoj udaljenosti i stvarnim troškovima, a ne prema najkraćoj ruti na papiru. Međutim, sada ste one loše stvari koje su dosad bile u pravilniku koji je sužavao pravo iz zakona tipa ovih 20 kilometara sad ste to ubacili i u, i u zakon. Ma bravo.
Ovdje ću završiti, a moja kolegica Tanja Sokolić će nešto reći i ovom jako važnom dijelu rodiljnim i roditeljskim pravima i koji su naši prijedlozi tu. Izvoli.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Sokolić, izvolite.

Sokolić, Tanja (SDP)
Poštovane kolegice i kolege što nam vrijedi zdravstvo na papiru ako roditelji moraju birati između bolovanja za bolesno dijete i financijskog sloma obitelji? Što nam vrijede zakoni ako djecu tretiramo kao trošak?
Danas pred nama stoji prijedlog zakona kojim Vlada predlaže izmjene Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Želim vam jasno reći ovo što ste predložili je mali pomak, ali nedovoljan. Podsjetit ću vas da smo mi iz Kluba SDP-a još u siječnju ove godine podnijeli prijedlog zakona kojim smo tražili stvarnu a ne kozmetičku promjenu. Ukidanje ograničenja na visinu naknade plaće za roditelje koji njeguju bolesno dijete. Tražili smo pravo na 100% stvarne plaće bez limita sve dok traje potreba za njegom i to za djecu do 7 godina starosti.
Vaš prijedlog kolegice i kolege iz Vlade ide samo na povećanje limita na 995 eura što je danas na razini minimalca u Hrvatskoj. Dakle, čak i nakon ove izmjene roditelj koji ima plaću iznad minimalca i dalje neće imati pravo na punu naknadu svoje stvarne plaće dok njeguje bolesno dijete i dalje će biti kažnjeni zato što brinu za svoje bolesno dijete. To nije dostojanstveno, to nije pravedno i to sigurno ono što hrvatski građani od nas očekuju.
Uz to važno je istaknuti da niste ukinuli ni vremensko ograničenje prava na njegu. I dalje roditelj ima pravo na naknadu najviše 60 dana za svaku bolest. Svi znamo da stvarni život bolesti ne broji dane, teže bolesti, operacije, dugotrajni oporavci sve to često traje dulje od 60 dana. Pitanje je jednostavno, treba li roditelj zbog birokratskog roka ostaviti bolesno dijete samo ili odustati od primanja, riskirati egzistenciju cijele obitelji?
U našem prijedlogu kojeg ste nažalost ignorirali predvidjeli smo pravo na naknadu, da na… pravo na naknadu traje sve dok traje potreba za njegom jer bolest ne pita. Zato pravo na skrb ne smije imati rok trajanja. Uz to dok vaš prijedlog i dalje pravi razliku između djece mlađe od 3 godine, između djece od 3 do 7 godina mi iz SDP-a jasno kažemo svako dijete do 7 godine koje treba skrb zaslužuje punu zaštitu i punu naknadu roditelja.
Također želim istaknuti da dodatna sredstva potrebna za ove izmjene nisu trošak. Oni su ulaganje. Ulaganje u zdravlje, u sigurnost, u povjerenje građana, u sustav koji mora biti na njihovoj strani kad im je najteže. Kad država štedi na roditeljima koji njeguju bolesnu djecu ona ne štedi na novcu ona šteti na ljudskosti.
Poštovane kolegice i kolege danas ne raspravljamo samo o iznosima i postocima, raspravljamo o tome kakvo društvo želimo biti. Želimo li biti društvo koje roditeljima poručuju tvoje dijete ti je preskupo ili društvo koje jasno kaže uz tebe smo kad ti je najteže? Hrvatska mora biti ovo drugo. Hrvatska mora biti na strani života, na strani ljudi. Zato pozivam sve kolegice i kolege osobito one koji se često zaklinju u obitelj i djecu da podrže naše prijedloge, znači ukidanje limita na naknadu, pravo na njegu bez vremenskog ograničenja i punu zaštitu sve djece do 7.g. starosti. To nije pitanje ideologije, to je pitanje osnovnog poštovanja prema obiteljima koje danas upravo sada vode najvažnije bitke svojih života. Hrvatska može i mora bolje, naša djeca to zaslužuju, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa. Ljubica Lukačić u ime HDZ-a, izvolite.

Lukačić, Ljubica (HDZ)
Predsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Evo pred nama su izmjene i dopune Zakona o osnovnom obveznom zdravstvenom osiguranju i on, one donose rekla bih niz promjena, tri ključne koje, o kojima danas ovdje govorimo, a to su da se povećava naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i mislim da će to na neki način ublažiti i troškove inflacije osiguranim osobama, tako da evo i sustav obveznog zdravstvenog osiguranja prati kretanja, tako da možemo na neki način pohvaliti ovu izmjenu jer mislim da je dobrodošla. Dakle kao što sam rekla iznos naknade plaće povećava se, samo prije toga da kažem da se on godinama nije mijenjao, a sada se povećava na, na iznos od minimalno 80% osnovice i maksimalno 225% proračunske osnovice.
Ono što mislim da je, da je jako važno spomenuti, a to se ovim zakonskim prijedlogom revidiraju odredbe o obvezi osobnog pristupa zavodu osiguranika kojima je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju po osnovi nezaposlenosti. Naravno sve to radi provjere okolnosti na temelju kojih je taj status osiguraniku utvrđen, te ovim se zakonom također propisuju i iznimke od obveze osobnog pristupa. Naime, sve aktualnija problematika stjecanja, te zadržavanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju osoba koje su izvan sustava rada odnosno kojima je utvrđen status po osnovi njihove nezaposlenosti, sve učestalije nažalost zlouporabe toga statusa potaknule su na neki način inicijativu da se status za navedene osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju uvjetuje prijavom i vođenjem u evidenciji nezaposlenih osoba HZZ-a ili osobnim pristupom osiguranih osoba radi provjere okolnosti temeljem kojih im je utvrđen status u obveznom zdravstvenom osiguranju.
E sad ovdje, dakle ovaj status se odnosno broj osoba se proširuje, međutim ja sam i jučer na Odboru za zdravstvo državnom tajniku napomenula da imam prijedlog, a to je da se, obzirom da se ovaj status proširuje na određene osobe i možda u jednom dijelu tog proširenja možemo vidjeti i osobe s invaliditetom, međutim predlažem da se osobe s invaliditetom istaknu ovdje u posebnom stavku jer kao što evo znamo u članku, u čl. 7. dodaje se novi stavak koji glasi da se iznimno osigurane osobe dakle st. 7. ovog članka nemaju obvezu osobnog pristupa za vrijeme korištenja prava na rodiljni i roditeljske i rodiljne potpore, te zbog svog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga ako nisu u mogućnosti osobno pristupiti zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen dok traje objektivna nemogućnost pod uvjetom da su o istom obavijestili zakon. Ovakva odredba moglo bi se reći da djelomično uključuje i neke osobe s invaliditetom, međutim postoje osobe s invaliditetom koje same niti mogu pristupiti zavodu, niti nažalost neke niti nisu toliko informirane i ne znaju da to uopće trebaju, a onda se taj teret obveze prijave prebacuje na njihove roditelje koji su često bolesni, stari i nisu u mogućnosti naprosto to svaka tri mjeseca činiti. Imali smo dosta problema ako tako mogu reći s tom prijavom, svakih 90 dana, osobe s invaliditetom i njihovi roditelji često su se javljali da su određene osobe izgubile status, naravno to smo takve situacije rješavali odmah da osobe ne budu bez zdravstvenog osiguranja i na tome evo zahvaljujem HZZO dr. Laušin i evo svim njenim suradnicima koji su kad su osobe s invaliditetom u pitanju doista izlazili u susret. Međutim ja bih, evo predlažem državni tajniče da do drugog čitanja vidimo kako i na koji način osobe s invaliditetom tu uvrstiti, možda ne da kažem ne sve, ali one najteže osobe s invaliditetom svakako kojima je utvrđen 3. ili 4. stupanj invaliditeta odnosno funkcionalne nesposobnosti za rad, a za to HZZO mogu dostaviti potvrdu koja je legitimna isprava o njihovom invaliditetom, a to je potvrda HZJZ u kojoj jasno piše da je netko osoba s invaliditetom i točno koji stupanj invaliditeta mu je utvrđen. Stoga mislim da one osobe s invaliditetom koje nisu prijavljene na Zavod za zdravstveno, za zapošljavanje jer naprosto nemaju potrebu biti prijavljene, zavod ih briše iz svoje evidencije ukoliko se nalaze dugo na Zavodu za zapošljavanje, a izgledno je da posao neće nikad moći pronaći jer zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti raditi, te koriste pravo na inkluzivni dodatak itd., dakle takve osobe s invaliditetom Zavod za zapošljavanje briše iz svoje evidencije. Stoga su oni upali evo u ovaj sustav javljanja, pa sad predlažemo to drugog čitanja riješiti.
Jednako tako nova izmjena koja će itekako dobro doći svim osiguranicima, a to je da se svi stavljaju pod, rekla bih istu kapu odnosno svi će imati jednake uvjete kada je u pitanju prijevoz, a to je dakle na drugačiji se način pravo na naknadu za troškove prijevoza uređuje, a to je da, da se pravo na naknadu uređuje u visini od 0,025% od proračunske osnovice po kilometru između adrese prebivališta odnosno boravišta osigurane osobe i adrese ugovorenog subjekta Zavoda zdravstvene ustanove ili jedinice zavoda odnosno tamo kamo je osoba upućena.
Na ovaj način osigurane osobe ostvarit će pravo na prijevoz na istovjetan način odnosno u istom iznosu ovisno, ali ovisno o udaljenosti, a ne kao što je to bilo dosada uređeno cjenikom javnog prijevoznika koji prometuje na određenoj relaciji. Time se pravilna naknada za troškove prijevoza dakle neće vezati za javni prijevoz i ispravit će se na ovaj način nekakve posljedice odnosno neostvarivanje prava osiguranih osoba u slučajevima kada su one oslobođene plaćanja prijevoza po nekoj drugoj osnovi. Dakle ove izmjene koje ovaj zakon donosi mislim da je itekako dobro pohvaliti. Do drugog čitanja evo imamo još i prostora za možda neke stvari dodati. Vezano za ove izmjene ja sam sigurna da će državni tajnik uvažiti sve one razumne primjedbe koje ćemo danas ili prijedloge zapravo koje ćemo danas ovdje čuti, sve ono što još može poboljšati ove izmjene i dopune zakona. Ja mislim da je ovo svakako za pohvaliti kada su u pitanju sve osigurane osobe, dakle od iznim… iznimke onih koji se obvezno moraju prijavljivati do povećanje plaće za vrijeme nesposobnosti za rad ili ne mogućnosti obavljanja rada pa sve do, sve do izjednačavanja u ostvarivanju prava na troškove prijevoza a u svezi s korištenjem prava na zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja.
Klub HDZ-a podržat će ove izmjene i dopune u prvom čitanju s time da evo predlažem da se osobe s invaliditetom dodaju ovdje kao posebni stavak, dakle da se reguliraju posebnim stavkom i posebnom točkom, ali to je već evo stvar dogovora do drugog čitanja i sigurna sam da će ovakve kvalitetne izmjene biti dobrobit našim osiguranicima.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Irena Miloš, Klub zastupnika Možemo!.
Izvolite.

Miloš, Jelena (Možemo!)
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege ovaj zakon donosi tri promjene koje sve tri imaju dobru namjeru da isprave neke evidentne i dugogodišnje nepravde odnosno stavke koje je donijela tadašnja Beroševa reforma, a koje su uzrokovale čitav niz nejednakosti među našim građanima, međutim nažalost dobra namjera još uvijek nije dovoljna i ovo prvo čitanje još uvijek nije dovoljan iskorak odnosno slabi je iskorak prema rješavanju ovih problema i u nastavku ćemo govoriti o svojim prijedlozima kako da se to poboljša u drugom čitanju.
Prvo što se tiče podizanja naknada za bolovanje podsjetimo se da su hrvatski građani, a posebice oni na dugotrajnim bolovanjima kakvi su primjerice onkološki paci… pacijenti već dvoznamenkasti broj godina osuđeni na sramotno niske naknade koje se na mijenjaju desetljeće i više od desetljeća i kod nekih oni iznose tek 200-tinjak eura. Dakle, to je iznos kojeg su dosada dobivali najranjiviji među nama i to dapače oni koji već imaju plaćene troškove jer liječenje onkoloških bolesti u Hrvatskoj podrazumijeva da niz troškova nažalost snosite i sami. Sada se te iznimno niske naknade podižu međutim propušta ih se vezati uz rast plaća, a to je ono što mi predlažemo iz Kluba Možemo! kao što predlažemo i vezanje inače i drugih socijalnih naknada i zdravstvenih naknada uz rast plaća kako bi one mogle pratiti troškove života.
Naime, ukoliko se razbolite od neke dugotrajne bolesti poput onkološke odredit će vam se naknada za bolovanje prema vašoj trenutnoj plaći i ako ste nažalost dugo bolesni, ponekad se radi o nizu godina vaša naknada nažalost i dalje ostaje ista. Nebitno je pritom da li je i koliko je u međuvremenu bila inflacija, znamo da je bila ogromna inflacija u Hrvatskoj i da još uvijek jest, nebitno je koliko bi vam recimo rasla plaća da ste zdravi i radite na svom radnom mjestu vaša naknada i dalje je uklesana u kamen. To je bilo i dosada tako i zato imamo pacijente koji imaju 200 eura mjesečno. Upravo zato smo tražili kao što sam rekla da se jednom godišnje usklade naknade s rastom prosječne plaće u RH kao što se to recimo radi s mirovinama no kao što se to nažalost još uvijek ne radi sa brojnim isto tako i socijalnim naknadama.
Taj prijedlog nije uvažen i zato opet apeliramo da do drugog čitanja uvažite taj prijedlog jer je doista nemilosrdno da se premijer hvali s jedne strane rastom plaća a da onda najtežim bolesnicima ne dižete već ionako niske i mizerne naknade za bolovanje i ne usklađujete ih s rastom prosječnih plaća u Hrvatskoj. Znači ako prosječna plaća u jednoj godini naraste 5% sukladno tome onda bi 5% trebale rasti i naknade osobito ako uzmemo u obzir da je i rast plaća često vezan upravo uz inflaciju koju nažalost itekako trpe i onkološki pacijenti.
Ja mislim da ljudima i mislim da se tu svi slažemo najveća pomoć i podrška države treba upravo onda kad su bolesni kad im je najteže. Država treba pomoći i na svaki mogući način olakšati život teško oboljelima, a ne ih zapravo držati u nesigurnosti s niskim naknadama što je sada slučaj.
Drugo pitanje koje se pokušava riješiti ovim prijedlogom izmjena je ispravljanje apsolutno nepravedne odredbe o obvezi osobnog pristupa zavodu osiguranika kojima je utvrđen status po osnovi nezaposlenosti, a kojime, koje je Beroševa reforma tjerala da se jave jednom u 3 mjeseca u HZZO, ne zna se zašto, a ako se ne jave gube pravo na zdravstveno osiguranje. Takvim postupanjem država je doslovno uskratila, uskratila ustavno pravo na zdravstveno osiguranje svojim građanima.
Izvješće pučke pravobraniteljice koje još uvijek danas nije došlo na dnevni red sabora, a koje smatram da je izuzetno važno govori o tome da su brojni građani ostali bez zdravstvenog osiguranja samo zato što se jednom u 3 mjeseca nisu javili u HZZO a nekad su bili bolesni, nekad nisu imali prijevoz, nekad nisu imali možda kome djecu ostaviti na čuvanje ili naprosto nisu znali da moraju. Pučka pravobraniteljica dakle o tome je već puno govorila u javnosti, a također se kao i naš klub obratila i Ustavnom sudu.
Naime, niz već ugroženih skupina građana tom je odredbom bio pogođen i ista ih je dovodila do gubitka prava na zdravstvenu skrb.
I tu govorimo o zaista različitim ljudima, dakle govorimo i o ljudima koji ne posjeduju osobni automobil, govorimo o ljudima koji žive u zabačenim ruralnim krajevima, koji žive na otocima, koji žive u krajevima gdje nema javnog prijevoza, o ljudima koji žive sami i koji možda nemaju potrebnu podršku da to naprave, govorimo i o siromašnim ljudima, govorimo o beskućnicima, dakle govorimo o čitavom nizu ljudi kojima je država uskratila osnovno pravo na zdravstveno osiguranje.
Sada nakon 2.g. i nakon niza apela uostalom i našeg kluba i pravobraniteljice i nakon što je dio tih građana već oštećen u ovim izmjenama, govorite da se od te obveze javljanja mogu izuzeti oni koji zbog svog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga nisu u stanju osobno se prijaviti odnosno pristupiti zavodu.
E sad, ono što tu jest problem je koji su to opravdani razlozi, to ne kažete, niti kažete tko je taj ko će procjenjivati te opravdane razloge, dakle to će ovisiti kako je nekome možda pao grah, kako je nečija volja i tumačenje i kakav je nečiji subjektivni dojam onog ko zapravo obrađuje takav, takav zahtjev, a ključno pitanje koje ostaje je zašto uz cijelu digitalizaciju i razmjenu podataka među službama još uvijek je potrebno da ljudi dolaze osobno i da se prijavljuju svako tri, svako tri mjeseca odnosno ovim izmjenama umjesto da umanjite šanse za nepravedno i nejednako postupanje prema građanima, vi na neki način te šanse čak i povećavate. Dakle potrebno je vrlo jasno i vrlo promišljeno definirati ovu potrebu dolaska s obzirom i s osobitom pažnjom da oni koji su već u nepovoljnom položaju ili diskriminirani, ne budu dodatno diskriminirani, a potencijalno izuzetno oštećeni.
Treba spomenuti naime i studente koji odlaze na studij van RH, njih HZZO odjavljuje, a ako se prijave na privremeni odlazak izvan RH. Imamo tu prijedlog pučke pravobraniteljice koja predlaže doraditi čl. 119. st. 1. tako da se uvede iznimka od prestanka statusa za one osigurane osobe koje prijave privremeni odlazak izvan RH ako se redovno školuju u drugoj državi članici EU i doista je potrebno takav prijedlog uvesti do drugog čitanja.
I na koncu imamo izmjene koje se tiču naplate prijevoza. Kako je pučka pravobraniteljica sugerirala, potrebno je pravo na naknadu prijevoza vezati uz stvarnu udaljenost, zapravo stvarnu udaljenost koju osoba mora preći. Trenutno imamo bizarnost da ljudi koji su udaljeni recimo od propisanih 50 km radi toga što spadaju pod neku drugu općinu koja je udaljena, pod općinu koja je udaljena manje od 50 km, ne mogu dobiti naknadu, a oni pak koji su primjerice unutar 50 km ako pripadaju općini koja je udaljenija od 50 km imaju to pravo i to nije niti logično niti pravedno, a osim toga smatramo da je potrebno umanjiti 50 km na 30 km ukoliko pričamo o pravu uistinu na dostupnu zdravstvenu zaštitu.
Od ostalih stvari iz javnog savjetovanja istaknula bih i apel pravobraniteljice s kojim se apsolutno slažemo, a to je da prekid trudnoće kao usluga mora biti besplatan i dostupan, što u mnogim krajevima još uvijek nije.
I ja bih još jednom ponovila pitanje odnosno komentar koji sam danas dala državnom tajniku zato što me oko tog komentara pitaju brojne udruge koje pružaju palijativnu skrb i ja mislim da je to izuzetno bitno pitanje, dakle pitanje je kada će Vlada donijeti Nacionalni program razvoja palijativne skrbi jer je istakao još 2020.g. i još uvijek se nije donio. Takav program još jednom ponavljam je nužan da bi se unaprijedila palijativna skrb i takvu pomoć u Hrvatskoj treba i do 50 tisuća pacijenata godišnje i potrebna je apsolutno uz, uz jasan plan i izuzetno veće financiranje, financiranje ove zdravstvene, zdravstvene usluge.
Osim toga kada se već ovaj zakon mijenja potrebno je pristupiti opsežnije i uvažiti prije svega udruge obiteljskih liječnika koji su, a s tim se načelno slaže i ovo ministarstvo, uvjerljivo u najvećoj potrebi za administrativnim rasterećenjem i boljim uvjetima rada ukoliko uopće planiramo pokušati spasiti ovu katastrofalnu situaciju u kojoj se zapravo danas nalazi primarna zdravstvena zaštita.
Dakle da zaključim, izvjesno je da su ove promjene, da imaju dobre namjere, međutim unatoč dobrim namjerama one još uvijek nisu dovoljno promišljene, nisu dovoljno pažljivo napisane i nisu dovoljno uključive. Ispred nas je i drugo čitanje, mi smo u tom čitanju, mi smo danas dali čitav niz prijedloga i apeliramo kao što su to uostalom dale i druge kolege iz, iz oporbe i apeliramo i nadamo se da ćete uvažiti ove prijedloge, a pogotovo one koje nam diktira, diktira ustav. Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa. Marija Lugarić počinje sa pojedinačnim raspravama, izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)
Poštovani g. potpredsjedniče, državni tajniče, kolegice i kolege.
Želim zapravo reći o pitanju koje izravno pogađa tisuće građana RH, pitanje koje se tiče samog temelja ljudskog dostojanstva, a to je pitanje prava na zdravstveno osiguranje. Prije 2.g. izmjenama ovog zakona uvedena je nova obveza, svi koji su bili osigurani kao nezaposlene osobe izvan sustava rada morali su se svaka 3 mjeseca osobno javiti u najbliži ured HZZO-a kako bi zadržali svoj status. Već tada je pučka pravobraniteljica, ali i niz oporbe, kod donošenja zakona smo upozoravali na moguće posljedice, međutim tada argumenti nisu uvaženi.
Treba ovdje reći, a to možda se na ovom primjeru zakona najbolje vidi da kada ne želimo uvažavati komentare i prigovore druge političke strane da to ima velike posljedice po ljudske živote. Ovdje konkretno zbog odbijanja tog prijedloga od strane HDZ-a preko 13 tisuća osoba je prošle godine ostalo bez zdravstvenog osiguranja, među njima teško bolesni, osobe s invaliditetom, žene na rodiljnom dopustu, a posebno ranjiva skupina su bili naši studenti koji studiraju izvan Hrvatske. Mnogi su izgubili osiguranje nesvjesno, tek kad su morali podići terapiju, obaviti liječnički pregled ili ostvariti rodiljna prava. Radi se o ljudima koji su zbog bolesti, invaliditeta, siromaštva, geografskih prepreka ili jednostavnog neznanja ostali uskraćeni za osnovno pravo.
Danas je Vlada sa, doduše 2.g. zakašnjenja, shvatila problem i predlaže izmjenu, prema prijedlogu od osobnog dolaska u HZZO svaka 3 mjeseca bili bi izuzeti korisnici rodiljnih i roditeljskih potpora, to je jasno ali i oni koji zbog zdravstvenog stanja ili drugog opravdanog razloga ne mogu osobno pristupiti zavodu radi provjere okolnosti na temelju kojih im je taj status utvrđen dok traje objektivna nemogućnost pod uvjetom da su o istom obavili, obavijestili zavod. Tako piše u zakonu.
Na prvi pogled čini se da Vlada reagira na problem no kad pogledamo pažljivije vidimo da je rješenje površno, nedorečeno i u konačnici nepravedno. Uvođenje iznimke nije adekvatno rješenje za sve negativne učinke koje ova obveza periodičnog osobnog javljanja ima i koje će i dalje proizvoditi.
Pitam vas gospodine državni tajniče što to znači drugi opravdani razlog i drugo tko odlučuje što je to opravdano? Hoće li o tome odlučivati gospođa koja radi na šalteru? Hoće li o tome odlučivati povjerenstvo HZZO-a ili neka druga viša instanca? Hoće biti neko vještačenje? Kojim će se dokumentima to dokazivati? Tko će propisati koji su to dokumenti? I zapravo najvažnije hoće li građani uopće biti pravovremeno jasno informirani o tome da postoje iznimke?
Ovako općenito formulirana iznimka samo otvara vrata pravnoj nesigurnosti, arbitrarnosti i različitoj primjeni prava među građanima. Ona neće ispraviti nepravde koje su već počinjene niti će spriječiti neke nove nepravde. Zakon u tom dijelu i zato je dobro da idemo u dva čitanja i to vas doista molim da uvažite i promijenite do drugog čitanja. Zakon u tom dijelu mora biti jasniji. On se ne može bazirati na parcijalnim i nedorečenim iznimkama ili na nejasnim formulacijama koje će građane tjerati u dodatnu birokratsku nesigurnost.
Što je potrebno učiniti po nama? Potrebno je jednostavno ukinuti obvezu osobnog javljanja svaka 3 mjeseca. Jasno je da mora postojati kontrola, međutim živimo u 21. stoljeću HZZO može i mora podatke o osiguranicima ažurirati automatski, ako si netko odjavi prebivalište može izmijeniti o tome podatke s MUP-om dapače mora, Poreznom uprave zbog recimo evidencije o poreznoj rezidentnosti odnosno nerezidentnosti i drugim relevantnim institucijama jer pravo na zdravstvenu zaštitu ne smije ovisiti o mogućnosti da netko dođe do šaltera ili može ili ne može do njega doći ili dostupnosti interneta. Štoviše dodatno predlažem da se svim osobama koje su zbog ove obveze izgubile zdravstveno osiguranje omogući povrat toga prava ako zadovoljavaju naravno osnovne uvjete i posebno da se uvede jasna iznimka za hrvatske studente koji studiraju u državama članice EU čak i izvan EU kako bi zadržali svoje zdravstveno osiguranje bez ikakve dodatne administrativne prepreke. Naši mladi studenti oni moraju imati pravo slobodno studirati u inozemstvu bez straha da će izgubiti pravo na zdravstvenu zaštitu u vlastitoj domovini. I naši bolesni sugrađani moraju znati da ih bolest neće automatski izbaciti iz sustava zdravstvene zaštite.
Žalosno je da 2025. moramo ovdje u saboru govoriti da zdravstveno osiguranje nije privilegija nego temeljno pravo i to pravo ne smije ovisiti o zdravlju, bogatstvu ili fizičkoj sposobnosti doći pred šalter. I dužni smo doista ispraviti ovu nepravdu ne djelomično, ne polovično nego temeljito. Stoga predlažem, a zapravo tražim da zajedno ukinemo ovu štetnu obvezu i da sustav zdravstvenog osiguranja moderniziramo tako da bude pravedan, dostupan i siguran za sve građane RH.
Druga stvar o kojoj želim govoriti a koju regulira Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju a nije uključena u ovo prvo čitanje, a predlažem da uključite u drugo je to da HZZO u cijelosti osigurava plaćanje zdravstvene usluge za prekid trudnoće. Pravobraniteljica za ravno… ravnopravnost spolova kao naša opunomoćenica, naša saborska, upozorava kako je cijena prekida trudnoće trenutno velika prepreka ženama u smislu dostupnosti te zdravstvene usluge u RH. Takav trend nije u skladu s preporukom Odbora za ukidanje diskriminacije žena UN-a koja se kreće u smjeru općeg nenaplaćivanja prekida trudnoće. Naime, odbor UN-a je u zaključnim primjedbama na objedinjeno 4. i 5. izvješće RH o provedbi Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena u svrhu osiguranja pristupa sigurnom prekidu trudnoće i kontracepcijskim sredstvima pozvao Hrvatsku da osigura, da osigura opće pokrivanje troškova legalno induciranog prekida trudnoće i suvremene kontracepcije iz sredstva HZZO-a. Mi smo davno to imali. U slučaju objektivne procjene da takva mogućnost u ovom trenutku nije ostvariva u nacionalnom zdravstvenom sustavu pravobraniteljica preporučuje da se nepristupačnost cijene prekida trudnoće barem djelomično ublaži uvođenjem pravila socijalnog ili dohodovnog cenzusa prema kojem bi posebno ranjivim skupinama žena s nedovoljnim financijskim mogućnostima troškove prekida trudnoće djelomično ili u potpunosti pokrivalo zdravstveno osiguranje. Na taj način bi se olakšala dostupnost te zdravstvene usluge ženama iz najugroženijih socijalnih slojeva i depriviranih sredina.
S tim u svezi pravobraniteljica ukazuje kako je 11.9.2024. Odbor za ljudska prava UN-a u zaključnim primjedbama na 4. periodično izvješće RH o provedbi Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima istaknuo kako se žene u RH još uvijek susreću s preprekama u pristupu zakonitom i sigurnom prekidu trudnoće uključujući financijske i geografske prepreke. Izrazio je zabrinutost zbog velikog broja zdravstvenih radnika koji odbija izvršiti prekid trudnoće zbog priziva savjesti, stigmatizacije pacijentica, propust u informiranju, nedostupnosti sredstava protiv bolova te psihičkog i verbalnog zlostavljanja. Ono što žene doživljavaju u našim bolnicama je horor. Horor nedostojan čovjeka i naša je obveza to promijeniti.
Ponavljam kao država moramo osigurati da usluga medicinskog prekida trudnoće bude sigurna i dostupna i da ne ponižava žene kao što ih ponižava danas. Iako moram priznati obzirom na ovu temu nemam previše nade predlažem da se doista i o ovom prijedlogu razmotri i uključite ga u konačni prijedlog zakona.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Potpredsjednica Sabina Glasovac je na redu sada. Molim?

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane kolegice i kolege, ja moram priznati da sam očekivala puno više od ovoga zakona.
Očekivala sam prije svega da shvatimo pogreške i nepravde koje smo učinili tzv. Beroševom reformom i da te nepravde ispunimo. Međutim, prijedlog koji je došao pred nas ovdje na saborske klupe je poprilično razočaravajući.
Ja ću se u svojoj raspravi osvrnuti na četiri segmenta u kojima smatram da nismo napravili sve ono što je bilo potrebno i nadam se da za to još ima prostora između prvog i drugog čitanja.
Prvo želim ponovno apostrofirati obvezu osobnog dolaska u HZZO svaka 3 mjeseca. Znači prije 2 godine uvedena je nova obveza dijelu osiguranika da redovito jednom u 3 mjeseca osobno dođu u najbliži ured HZZO-a kako ne bi izgubili obvezno zdravstveno osiguranje. Kada je Ministarstvo zdravstva predložilo ovu mjeru ne samo mi ovdje u Hrvatskom saboru mahom opozicija nego i pučka pravobraniteljica o čijem se izvješću brat bratu ovdje u Hrvatskom saboru nije raspravljalo ha zadnje izvješće se raspravilo 2021. godine možda je i to razlog zašto mi, jer sabornici nisu zapravo imali prilike raspravljati o izvješću pučke pravobraniteljice za 2022., '23., '24. godinu, a da smo raspravljali o izvješću pravobraniteljice za 2023. i '24. godinu onda bismo kao sabornici ovdje mogli raspraviti o tome i vidjeti sve one nepravde koje je ovaj zakon donio ovaj donio, ostavio za sobom, a vi ste mogli imati vrlo jasne smjernice kako treba izgledati ovaj novi, novi prijedlog.
Posljedice koje je ova odredba ostavila na građane su ogromne. Upozorenja sva koja su dana ovdje u Hrvatskom saboru su se nažalost ostvarila pa ću ponoviti da je prošle godine zbog ove obveze osobne prijave na HZZO ostalo 13.184 osobe, ali problem je u tome što među njima ima dobar dio upravo onih građana koji su teško oboljeli i koji iz različitih razloga nisu mogli ispuniti ovu obvezu ili uopće nisu znali za nju.
Kada pogledamo izvješće pučke pravobraniteljice onda vidimo da su građani u pritužbama njoj govorili kako nisu znali da se ova obveza odnosi na njih ili nisu razumjeli do kada su se trebali javiti kao i da zbog bolesti, invaliditeta i drugih objektivnih okolnosti tu jednostavno, to jednostavno nisu mogli učiniti. Mnogi su saznali da su izgubili zdravstveno osiguranje tek kad su došli liječniku ili htjeli podići redovitu terapiju a bez zdravstvenog osiguranja i istovremeno porodiljne naknade ostale su i mnoge žene na rodiljnom odnosno roditeljskom dopustu. Da ne govorim o ponovno čak i u ovim izmjenama o ostaloj odredbi koja će biti diskriminatorna prema osobama s invaliditetom koje su trajno nezapošljive. Znači radi se o osobama s invaliditetom koje imaju intelektualne teškoće odnosno višestruke oblike invaliditeta koje su u trećem ili s četvrtim stupnjem invaliditeta koje žive samostalno ili u nekoj zajednici a za njih nema tko odraditi javljanje svaka 3 mjeseca na HZZO ili neki od područnih ureda. Na to vas je vrlo jasno i u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću upozorio pravobranitelj za osobe s invaliditetom. Vi ste njegov prijedlog odnosno komentar primili na znanje, niste ga uvažili.
Ono što je apsurdno je da postoji jedinstveno tijelo vještačenja koje donosi nalaze ili mišljenje koje se priznaje za ostvarivanje prava inkluzivnog dodatka s kojim imamo ogromnih problema koje građani čekaju i više od godinu dana, neki i preminu prije negoli ga dočekaju ali ta jedinstveno tijelo vještačenja je zapravo zaduženo za sve, za na temelju njegovog mišljenja ostvaruje se pravo na inkluzivni dodatak, na temelju njegovog mišljenja to tijelo zapravo ima je vjerodostojno za upis u Registar osoba s invaliditetom koje vodi HZJZ ali, ali to mišljenje očito nije vjerodostojno da se na temelju njega osigurava obvezno zdravstveno osiguranje jer nama naprosto institucije ne komuniciraju.
I s obzirom na sve ove primjere da ne govorim o onom što je govorila i kolegica Lugarić da je ova obveza negativno utjecala na hrvatske državljane koji se školuju izvan Hrvatske koji se nisu mogli periodički dolaziti iz bilo koje zemlje EU ili izvan nje svaka 3 mjeseca letjet avionom da bi se svaka 3 mjeseca prijavili HZZO-u i rekli evo ja sam, tu sam, živ sam i tako sam i oni naprosto su mnogi u situaciji da nemaju zdravstveno osiguranje kad dođu u Hrvatsku odnosno moraju ga plaćati.
S obzirom na sve ove primjere ne čudi što se do kraja 2024. godine pučkoj pravobraniteljici pritužilo 129 osoba u ovoj situaciji što je najveći broj pritužbi koje je ikad izazvao jedan zakon. To ste uspjeli postići.
Sad vi kroz ovaj prijedlog zakona uvodite iznimke, međutim te iznimke ponovno neće biti adekvatno, adekvatno rješenje za sve negativne učinke koje obveza periodičnog osobnog pristupa ima i koje i dalje proizvodi. Prvo jer osobe koje su zakinute za obvezno zdravstveno osiguranje u ovom periodu od donošenja zakona do danas, a koje imaju pravo na to jer su van svijeta rada a nisu prijavljene kao nezaposlene na HZZ-u svoje pravo povratiti ne mogu. Drugo, prilikom odjave s HZZO-a vi ste propisali zakonom da čak niti ne donosite rješenje, znači osobe se nemaju kome, kako niti žaliti da bi eventualno ukazali na to da su im povrijeđena određena prava i da bi ta prava trebali vratiti. Znači vi to ne predviđate ni ovim zakonom.
Naš je prijedlog da se ozbiljno razmotri ukidanje ove odredbe jer zaista u 21. stoljeću '25. godine smatramo da je ta internet revolucija zapravo toliko valjda doprinijela i ova e-Hrvatska o kojoj govorimo da možemo na neki način povezati podatke i da se podaci mogu razmjenjivati bez da se ljude maltretira da osobno dolaze na hrvatski, u HZJZ i dokazuju da su živi.
Ista stvar i kod odjava po, s kojim probleme imaju poslodavci, znači uopće nisu umrežene baze HZMO-a i HZZO-a. I sad, ako poslodavac iz nekog razloga kasni, zakasni, pa, tko treba vodit o tome, je li poslodavac treba voditi računa o provedbi zakona, je li radnik treba vodit računa o tome je li na vrijeme odjavljen i je li na vrijeme ostvario pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili bi institucije unutar sebe trebale biti toliko povezane da to ide na neki način automatizmom.
Kada govorimo o ovom dijelu majki, odnosno naknadi za plaću za vrijeme bolovanja zbog njege djeteta, tu smatramo da unatoč činjenici što su se povećali neki cenzusi, povećat će se naknade, mi smatramo da bolest djeteta ne smije biti kazna za bilo kojeg roditelja i da ovu naknadu treba delimitirati i treba je omogućiti svim roditeljima djece do 7. godine. Takav zakon smo i uputili u saborsku proceduru početkom ove godine, nadam se da ćemo o njemu uspjeti raspravljati, ako ne voljom predsjednika Sabora, nego ćemo morat vjerojatno prikupljat potpise da bi tu točku stavili na dnevni red.
Kod broja kilometara za ostvarivanje naknade za troškove prijevoza, tu se događa jedan takav kaos koji je neviđen gdje je sebi HZZO dao za pravo da bude iznad zakona, a Upravno vijeće HZZO-a bude iznad HS-a, propisivali su i pitali su pravilnike koji sužavaju prava građanima iz zakona. Znači jedino pravedno je da osobi koja ostvaruje pravo van ovih 50 km, iako mi smatramo i podržavamo prijedlog pravobraniteljice da se on smanji na 30 jer znamo kako Hrvatska funkcionira i da se sve u ovom nepolicentričnom razvoju događa u administrativnim središtima županija manje-više, a znamo kako je Hrvatska posložena i koliko je ruralnih područja, znači mi smatramo da jedini ispravan način da se prestane zakidati hrvatske građane u njihovim pravima i da im se obračunavaju troškovi prijevoza, prema prijeđenim kilometrima, …
.../Upadica: Vrijeme./... a ne nikakvim autobusnim stanicama niti nikakvim, ne znam, kartama ili ne znam čemu. Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Hvala lijepa. Gđa Auguštan-Pentek ima raspravu. Izvolite.

Auguštan-Pentek, Jasenka (SDP)
Hvala lijepa. Poštovani potpredsjedniče Sabora, poštovani predlagatelji, poštovane kolegice i kolege.
Također, moram se složiti sa kolegicama koje su prije mene raspravljali, očekivala sam puno više od ovog Zakona, ali ja ću se konkretno ovim putem osvrnuti na jedan segment ovog Zakona, a možda i zato što je obilježio početak mog mandata ovdje u Saboru. Naime, tada sam saznala kada su meni priznati kilometri, stvarni od mjesta gdje živim, odnosno adrese stanovanja do Sabora, da su moji sugrađanke i sugrađani zakinuti za isti takav prijevoz.
Naime, po HAK-ovoj nekoj karti, od neke table do Zagreba je, piše 49 kilometara jer je znam po kojim mjerilima je to točno, kako god da idete prema Zlataru, čak i to nije točan podatak, ali ajde, da uzmemo da se uzima od table do table. Međutim, zdravstveni bolesnici, umirovljenici, onkološki bolesnici, oni putuju od adrese svog mjesta stanovanja, baš adrese prebivališta do zdravstvenih ustanova.
I tako dolazimo do primjera koji nije samo u Zlataru, makar ja taj primjer navodim, kao što sam rekla zbog čega, međutim, javili su mi se građani cijele Hrvatske sa istim problemom, gdje naime nekim podzakonskim aktima HZZO-a uzeo si je za pravo uzimati ono što njima ide u prilog. Međutim, morate znati, a znam iz primjera svog grada, neka naselja, neka mjesta koja spadaju pod recimo, jedan grad, su udaljena i 20 kilometara od te table i dolazimo do apsurda da recimo, primjerice, imate povrat prijevoza ako ste možda onkološki bolesnici koji primaju baš kemoterapiju, ali ti isti bolesnici, naravno, trebaju ići i na redovite kontrole, preglede više puta, za to nemaju pravo.
Meni je drago da smo mi u gradu Zlataru nakon uviđanja te nepravde donijeli početkom godine svoju odluku o financiranju troškova prijevoza na prava na zdravstvenu zaštitu. Da, uzeli smo Googleovu mapu od adrese stanovanja te osobe do zdravstvene ustanove.
Evo, vidim da ovim prijedlogom će se takva stvar i zakonom riješiti. Ja se nadam i vjerujem da neće biti podzakonskih nekih akata koji će opet eliminirati te odluke, međutim, stvarno vas molim da razmislite da smanjite tu kilometražu jer u ruralnim područjima nema javnog prijevoza i 30 km je puno za prijeći starim, nemoćnim i onkološkim bolesnicima. Druga stvar je možda sa mladim obiteljima koji imaju prijevoz i lakše će se snaći, ali vjerujte stariji naši sugrađanke i sugrađani svakako neću.
I nakon toga evo što smo godinama svjedočili tim nepravednim situacijama, na što je upozoravala oporba i prije mene kada sam se zalagala za taj vid prijevoza, kada je gđa, evo zastupnica Sabina Glasovec u prošlom mandatu, Glasovac, slala upite, upozorenja, pa tu su još i oni stariji naši sugrađani koji koriste vlak i imaju besplatnu kartu pa zbog toga nemaju prijevoza, makar i 2 sata moraju onda putovati do zdravstvene ustanove.
Znači moramo biti svjesni da je nemoguće uskladiti putovanje sa terminom pregleda u zdravstvenoj ustanovi, da ti stari i nemoćni ljudi ne mogu čekat po par sati na pregled i krenuti u ranim jutarnjim satima da bi stigli u, recimo, Zagreb i svakako, takvo rješenje koje je bilo je narušavalo dostojanstvo ljudima koji žive izvan urbanih centara, u, urbani centri je druga priča tog javnog prijevoza, međutim, ruralno područje ima stvarno specifičnu, specifičnu situaciju i molim vas, ako gledate već adresu, ako ćete gledati adresu stanovanja, da ne gledate da je taj grad, koliko je km od table udaljen, nego do, stvarno da to bude adresa bolesnika koji putuje prema Zagrebu. Zato evo ja pozdravljam, možda zato što su lokalni izbori, ali nije ni važno, glavno je da se ovo dobro promijeni, pozdravljam da ste to sad stavili u zakon i evo, vjerujem da će se primjenjivati na sve bolesnike i da ćete stvarno uzimati u obzir stvarnu kilometražu, a molim vas da još razmislite o tome da ju smanjite na 30 km jer morate doć vidjeti ruralna područja i da je to stvarna potreba, a ne tek toliko da se kilometri smanjuju.
Tako da, evo ga, ja vjerujem da se može još doraditi ovaj Zakon i da ćete prihvatiti primjedbe koje je danas su izrekle kolegice i kolege iz oporbe i da ćete uvažiti sve one stvari na koje smo vas ovdje danas upozoravali.
Hvala vam lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gđa Ljubica Lukačić završno u ime HDZ-a.

Lukačić, Ljubica (HDZ)
Poštovani g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege.
Evo, na kraju ove rasprave ja moram reći da mi je izuzetno drago što sam čula i od kolegica iz oporbe da podržavaju ove izmjene ovakve kakve jesu, izmjene i dopune zakona, međutim, naravno svi imamo još nekakvih prijedloga za koje evo ja vjerujem da će državni tajnik detaljno razmotriti i vidjeti što je moguće još ugraditi kako bi ove, u ove izmjene i dopune kako bi one bile što dostupnije svim osiguranicima HZZO-a.
Kao što sam i uvodno u ime kluba kada sam govorila rekla da prijava Zavodu je za neke osobe bila komplicirana i dovela do toga da su izgubile status osigurane osobe i ja stoga predlažem i molim vas, državni tajniče, da to razmotrite da se kao posebna točka izdvoje osobe s invaliditetom, makar one dvije najteže kategorije osoba s invaliditetom kojima je doista problem, fizički problem otići do hrvatskog zavoda, bilo koje podružnice, a onda je i problem, pa taman i da odu tamo, najčešći problem je problem pristupačnosti.
Ako one same to ne mogu učiniti, problemi njihovim roditeljima koji su već i stariji i često puta i nemoćni i njima je potrebna pomoć, dakle ta prijava svakako nije za osobe s invaliditetom, a one kao što sam i rekla, najčešće te koje su najteže, nikad neće nažalost moći raditi zbog svog zdravstvenog stanja. Nisu prijavljene na Zavodu za zapošljavanje jer ih Zavod odjavljuje nakon dugotrajnog boravka jer je vidljivo da nema svrhe da te osobe budu prijavljene obzirom da neće nikad moći raditi, oni su korisnici inkluzivnog dodatka i možda i mirovine, itd.
Dakle u svakom slučaju, pozitivna promjena i promjena koja sve što se tiče prijevoza, prava na korištenje prijevoza koja sve osiguranike stavlja u isti položaj. Evo, kolegice su spominjale kilometražu, možda, evo državni tajniče doista bilo potrebno razmisliti o tome je li moguće ikako i na koji način smanjiti kilometražu jer evo, čuli smo, imali osoba koje stanuju u nekim ruralnim dijelovima gdje nema javnog gradskog prijevoza i gdje je možda doista potrebna evo pomoći osobama, osiguranicima da imaju pravo na prijevoz.
Ja sam sigurna da će evo, državni tajnik o svemu ovome što je danas ovdje čuo dobro razmisliti i sa svojim suradnicima za drugo čitanje pripremiti i neke izmjene koje ćemo svi zajedno onda ovdje pozdraviti i s radošću izglasati ovaj Zakon koji će našim građanima biti od velike koristi, a ovakve izmjene kakve su i sada u prvom čitanju su veliki iskorak, a vjerujem da će u drugom čitanju biti još kvalitetniji.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
U ime SDP-a, g. Mišo Krstičević.
Izvolite.

Krstičević, Mišo (SDP)
Hvala predsjedavajući. Naime, ako pitate UN, Hrvatska je jedna od 72 države od ukupno 195 koje je univerzalno zdravstveno osiguranje barem na papiru imaju. Međutim, ako naravno pitate većinu hrvatskih građana onda stvari ne stoje već tako dobro kao na tom papiru.
Ali prije svega, što je to univerzalno zdravstveno osiguranje koje evo usavršavamo ili fino podešavamo ovim današnjim izmjenama i dopunama zakona. SZO kaže da je to sposobnost zemalja da potrebnu zdravstvenu skrb pruže svakome kada i gdje mu je potrebna, pazite, bez financijskih poteškoća. Znači svakome kada i gdje mu je potrebno, od 0 do 24, od Bajakova do Bregane, od Međimurja do hrvatskih Konavala, bez financijskog tereta.
E to znači ide od prenatalnog ultrazvuka pa sve do dugotrajne skrbi za starije osobe koje evo, nedavno zakonom uvela susjedna nam Slovenija. Nota bene, Slovenija koja niti nije na onome papiru od 72 države koje to imaju barem na tom papiru.
Svakome se jamči pravo na zdravstvenu zaštitu, kaže Ustav u svom čl. 59. Naravno da mi ovdje danas nemamo ništa protiv toga se to zdravstveno osiguranje koje bi tu zdravstvenu zaštitu trebalo jamčiti, naravno, usavršava. I nemamo nikakve sumnje da to fino podešavanje uvijek može biti i bolje, naravno, ali postoji jedno pitanje koje smo si dužni postaviti.
Jamčimo li mi to pravo doista svakome? Jamčimo li ga uvijek i svugdje gdje je to potrebno? Jamčimo li to bez financijskog tereta? Osiguravamo li to od rodilišta pa do palijativne skrbi? Ja mislim da treba imati u vidu da su se te 2023., što danas puno puta ponovile, izmjene zakona izbrisale negdje više od 100 tisuća nezaposlenih s popisa osiguranika.
Naravno, dođete na šalter i tamo imate jednog ljubaznog portira koji kaže, gospodo, ima li još netko za 3 mjeseca i nije naravno, bitan taj dojam da Hrvatska pod svaku cijenu očito želi smanjiti broj osiguranika, već postoji jedan dojam koji se stvara čitajući 7. čl. ovoga Zakona, koji nabraja, ako se ne varam nekih 29 kategorija građana koji imaju pravo na zdravstvenu zaštitu.
Ali šta kažu vamo, ako ste zakasnili, zakasnili ste. I nije uopće toliko bitno što se to jedno univerzalno ljudsko pravo što se ono iz onoga svakome Ustavu, u ovom Zakonu o zdravstvenom osiguranju pretvara u nikome ako naravno, ne pripadate u jednu od onih 29 ili koliko već kategorija.
Ali za univerzalnost prava bitnije je to što mi ta prava moramo plaćati iz vlastitog džepa. Ako nismo u jednoj od onih kategorija koje su oslobođene od plaćanja. U prvoj polovici 19, ovoga, 90-ih godina Hrvatska je uvela tzv. dopunsko zdravstveno osiguranje i to u osnovi znači da pravo na univerzalnu zdravstvenu zaštitu imate samo ako nešto platimo. Prema dostupnim podacima, imamo, i dalje nam ostaje preko pola milijuna građana koji nemaju nikakvo .../Govornik se ne razumije./... zdravstveno osiguranje, ni privatno ni besplatno ni preko HZZO-a, što znači da njih zdravstvena usluga košta, da im je ona financijski teret i toliko o toj univerzalnosti zdravstvene zaštite bez financijskog opterećenja kao što kaže SZO. Dostupnost i jednakost u kvaliteti zdravstvene usluge u Hrvatskoj, posebno bolna tema. Zdravstveni sustav u Hrvatskoj, kao što znamo, ne samo da nije univerzalno dostupan nego neki njegovi aspekti, poput npr. palijativne skrbi nisu se niti stigli izgraditi dok smo još imali kakvu takvu socijalnu državu, a sad kad nam je ostalo samo tržište, znamo da se sigurno izgraditi neće i onda bismo mi trebali danas ovdje govoriti o zdravstvenom osiguranju, o nekom finom podešavanju zakonskih odredbi, onome što često kolege nazivaju meritumu.
Meritum je ovdje, jedan, da mi nemamo zdravstveno osiguranje i zaštitu za svakoga, da to zdravstveno osiguranje nije dostupno bez financijskog tereta, da nije dostupno svugdje i uvijek kada ga se treba, a kamoli u svakoj životnoj zdravstvenoj ili nažalost palijativnoj situaciji. Biti bolestan u Hrvatskoj, kao što vidite je težak posao i ljudi koji ga rade, odnosno boluju, u osnovi nemaju energije za brigu o tome boluju li u socijalnoj državi ili nekoj tržišnoj monarhiji.
Oni žele samo da to što prije završi i to s jedne strane je velika sramota za ovu zemlju, ali barem na s druge strane može biti jedan snažan motiv da se ujedinimo jer ako naši pacijenti s razlogom ne mogu brinuti za socijalnu državu i univerzalno zdravstveno osiguranje, mi moramo.
Mi toliko njima sigurno dugujemo. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama. .../nerazumljivo/... tako smo završili tu točku, zaključujem ju i glasat ćemo kada se steknu uvjeti.

10

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvo čitanje, P.Z. br. 148
30.04.2025.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prvo čitanje, P.Z. br. 148. predlagatelj je Vlada. Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak.
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
I drugo, sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
113 glasova, 76 za, 37 suzdržanih što znači da je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF