Povratak na vrh

Fonogram zastupničkog pitanja

Vučetić, Marko, saziv: IX, sjednica: 11

PDF
Povratak

-

  • Aktualno prijepodne
16.01.2019.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo na 28. pitanje, zastupnik Marko Vučetić, postavlja ga predsjedniku Vlade, Andreju Plenkoviću. Izvolite.

Vučetić, Marko (Nezavisni)

Zahvaljujem predsjedniče HS-a. Pozdravljam predsjednika Vlade i članove Vlade.
Evo, iako se već nakon nekoliko sati ovog zasjedanja Sabora nalazimo gotovo u strukturiranom apsurdu i sve bez ikakvog spoznanog sadržaja, sve nekako plutamo u moru besmisla, ja bih ipak postavio jedno pitanje, a ono se tiče, koliko ste zadovoljni sa stanjem slobode medija, smatrate li da je potrebno, ovisno o vašem odgovoru, poduzeti određene zakonodavne aktivnosti da se to stanje razvija, pojača, zaštiti ili sačuva i u kojem vremenskom periodu koje aktivnosti ćete poduzeti?
Ovo govorim zbog toga što mi se čini da se nalazimo u jednoj situaciji koju još 1978. godine Solženjicin na svoj harwardskom govoru izrekao postavljajući pitanje tko utemeljuje, tko čuva taj 4. bastion sloboda, odnosno medije i tisak.
Ukoliko su mediji i slobode koje medije promoviraju ugrožene, onda je ugrožena i sama bit demokracije, i ukoliko se to odigrava, onda se apsurd ne odigrava samo unutar ovog prostora, metafizičnosti ovog prostora i ovog Sabora nego se ono odigrava i u realnosti, dakle pitanje je jasno, to je, jeste li zadovoljni sa stanjem sloboda medija i što namjeravate poduzeti ovisno o vašem odgovoru.
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Odgovor izvolite.

Plenković, Andrej (HDZ)

Hvala lijepa zastupniče Vučetić na vašem pitanju.
Mogu to vaše pitanje staviti u kontekst širi.
Sve može biti bolje u hrvatskom društvu i u hrvatskoj zemlji. I institucije i stupanj demokracije i razvoj gospodarstva i društvena solidarnost, uključenost, manje siromaštva, brži razvoj, kvalitetniji život, standard ljudi. U svim područjima.
Što se tiče slobode medija, teme koja je u proteklih 30-ak godina bila aktualizirana u hrvatskoj javnosti različitim intenzitetom, bila je jedna od ključnih tema prije nego što smo ušli primjerice u Vijeće Europe.
To je jedna od ključnih tema. Razina slobode medija u hrvatskom društvu.
To je bilo u razdoblju do studenoga 1996. godine. Mi smo kao društvo i u zakonskom smislu i u funkcionalnom smislu tada usvajali najviše standarde slobode medija.
Gledajući ono što možete danas čitati, slušati, gledati u hrvatskim medijima, ja ne vidim problem slobode medija. Nisam primijetio da neki novinar, neki komentator, neki urednik ima neki supstantivan problem da vodi neku svoju uređivačku politiku, da iznosi svoja stajališta, da kritizira tuđe stavove, da komentira sa najraznorodnijim epitetima koga god želi.
Ja ne vidim da postoji nekakva cenzura nekoga nadtijela, nekog velikoga brata koji prati tko što piše, govori ili komentira u medijima.
Mislim da se to ne događa. Ja barem koji čitam podosta, nastojim gledati što mogu, što je relevantno, nemam baš dojam da u Hrvatskoj imamo problem da oni koji jesu u medijima, koji pišu, komentiraju, imaju problem nešto reći.
Možda sam u krivu, ali ja taj dojam nemam Da li neki ljudi koji se osjete povrijeđeni s onim što se o njima piše u medijima koriste pravne metode i puteve da bi našli neku zadovoljštinu sudskim putem, to je drugo pitanje ali slične odredbe u kaznenim zakonima, stoje i u drugim zemljama. Mora postojati barem nekakav minimalni balans između slobode izgovorenoga i respekta onoga što se izgovara i odgovornosti za izgovoreno.
Sva društva nastoje regulirati prostor pa i nove medije, društvene mreže, različite forume gdje vlada takva sloboda koja je doslovno na razini apsurda i koja ako baš hoćete moje privatne mišljenje u komunikacijskom smislu, u određenom aspektu ruši i same temelje demokracije i institucija zato što se ide tako daleko da su tužbe mala stvar. Ja ih ne podnosim, mogao bi podnijeti tužbi koliko god hoćete, možda više nego bilo tko ovdje u ovoj dvorani danas ali to mi ne pada na pamet, upravo zato što poštujemo slobodu medija pa makar trpio i veliku štetu u pojedinim trenucima. To je vrlo važno da imamo to na umu.
Međutim svatko reagira na drugi način. I nastoji očistiti svoj imidž, čuvati svoju reputaciju pa i sudskim putem, to je nešto što nije neobično. To postoji i u drugim zemljama.
Slažem se s vama, vi ste sigurno čitali i Jeffreyja Archera i njegov .../Govornik se ne razumije./... da su mediji jedna institucija u društvu. To sam rekao i hrvatskim medijima na božićnome domjenku kojeg smo imali prije nekoliko dana. Imaju važnu ulogu, kreiraju ozračje, kreiraju raspoloženje. Ali imaju i odgovornost. To je jako važno.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vam.
Očitovanje, izvolite.

Vučetić, Marko (Nezavisni)

Zahvaljujem.
Jasno je da mediji imaju ogromnu odgovornost i da društvo ima ogromnu odgovornost prema tome kakvi će mediji biti i kakvu će slobodu i kakvu će pravnu zaštitu mediji uvažavati jer društvo koje nema slobodu medija u njima, to je društvo tzv. neprobuđenog duha, duha koji je zastao, koji je zaspao, to je društvo u kojem ćemo šutke promatrati kad nam netko susjeda izbacuje na ulicu, kada netko ostaje bez posla ali danas bez posla ostaju i neki novinari na HTV-u kojima se prijeti otkazima zbog toga što su djelovali kao novinari.
Je ne govorim o tome koliko smo mi zadovoljni sa medijima i kako nas mediji prezentiraju jer je to područje individualnih sloboda i individualnih odnosa. Ja isto nikad ne bih nekog tužio zbog klevete isključivo iz jednostavnog razloga zbog toga što držim i smatram da onaj koji iznosi neistinu ima spoznajni problem i problem vlastitog dostojanstva i vlastitog samopouzdanja i ne pada mi na pamet nikoga tužiti.
Međutim kad se radi o slobodi medija, mi moramo vidjeti računa da mediji kreiraju realnost, da su oni aproksimacija realnosti, da oni mogu urušiti solidarnost, da mogu izazvati strahove, da mnogi događaji, mnogi klubovi imaju PR, PR im sastavljaju govore, donose papiriće, rade sve ono što im je potrebno, zašto, zato što se u njihovom životu ništa ne događa dok mediji ne stvore taj događaj.
Mi zbog toga moramo voditi računa da zaštitimo novinare koji će voditi, imati osjetljivost prema realnosti a da u našoj realnosti, u realnosti hrvatskog društva bude na djelu taj probuđeni duh a on sada može biti samo uz pomoć ovih čuvara istine a to su danas novinari.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Zahvaljujem.
PDF