Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 12

PDF

19

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z.E. br. 332
23.09.2026.
Prelazimo na sljedeću točku, a to je:

- Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z.E. br. 332

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172., 204. i 206. Poslovnika Hrvatskog sabora. Prigodom utvrđivanja dnevnog reda prihvatili smo prijedlog predlagatelja da se ovaj zakonski prijedlog raspravi po hitnom postupku. Sukladno čl. 204. Poslovnika HS-a hitni postupak objedinjuje prvo i drugo čitanje, a amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave po čl. 197. Poslovnika. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku.
S nama je državna tajnica Margareta Mađarić sa suradnicom, dobro veče. Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Hvala, izvolite.
Poštovani g. potpredsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici.
Naime, Europski parlament i Vijeće EU donijeli su 17. travnja 2019.g. Direktivu 2019/882 o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga koja je poznata i pod nazivom Europski zakon o pristupačnosti. Njezina je svrha doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta što predstavlja važan zadatak EU usklađivanjem zakona i drugih propisa država članica u pogledu zahtjeva za pristupačnost određenih proizvoda i usluga, posebno ukidanjem i sprječavanjem prepreka slobodnom kretanju određenosti pristupačnosti proizvoda i usluga, a koji proizlaze iz različitih zahtjeva za pristupačnost u državama članicama EU.
Na taj način osigura se povećanje dostupnosti pristupačnih proizvoda i usluga na unutarnjem tržištu te se poboljšava pristupačnost relevantnih informacija. U konačnici direktiva osigurava pogodnosti i građanima, ali isto tako i gospodarskim subjektima.
Navedena direktiva ključni je dokument EU koji slijedi obvezu osiguravanja pristupačnosti koji su EU i sve države članice, pa tako i Republika Hrvatska preuzele i ratificiranjem konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom. Sukladno članku 31. direktive sve države članice imale su obvezu donošenja i objavljivanja zakona i drugih propisa potrebnih radi usklađivanja sa navedenom direktivom, a mjere se primjenjuju od 28. lipnja 2025. godine.
Istoga dana je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu zakon o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga kojega je Hrvatski sabor donio na sjednici 6. lipnja 2025. godine. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike izradile prijedlog zakona u suradnji sa širokim dijapazonom sudionika koji imaju ulogu u njegovoj provedbi, a u radnu skupinu za njegovu izradu bili su uključeni i predstavnici osoba i udruga sa invaliditetom.
No, treba svakako napomenuti da je osim zakonom o zahtjevima uz pristupačnost proizvoda i usluga Republika Hrvatska direktivu već ranije djelomično preuzela Zakonom o elektroničkim komunikacijama koji je donesen 2022. godine, te tehničkim propisom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama sa invaliditetom i smanjenom pokretljivosti koji je donesen 2023. godine. Znači cilj zakona bi osigurati poboljšati pristup proizvodima i uslugama široke potrošnje koji svojim prvotnim dizajnom ili naknadnim prilagodbama zadovoljavaju potrebe osoba sa invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti, te osigurati uključivije društvo i njihov što samostalniji život.

Izmjenama i dopunama zakona također će se definicije pojmova dopuniti sa 4 pojma koji se odnose na pristupačnost odgovora na komunikaciju prema hitnim službama. Ovlasti inspektora Državnog inspektorata u nadzoru tržišta proizvoda proširit će se pravom na provođenje pregleda, ispitivanja proizvoda kao i mogućnošću povjeravanja pojedinih radnji u okviru inspekcijskog nadzora stručnoj instituciji ili drugoj stručnoj pravnoj osobi, a ovlasti u provođenju nadzora usluge e-trgovine proširit će se pravom povjeravanja pojedinih radnji u okviru inspekcijskog nadzora, stručnoj instituciji ili drugoj stručnoj pravnoj osobi.
Odredba kojom se uređuje sadržaj i način sastavljanja EU izjave o sukladnosti proizvoda također će se dopuniti zahtjevom u pogledu jezika na koji ta izjava mora biti prevedena kada se proizvod stavlja na tržište ili na raspolaganje na tržištu Republike Hrvatske. Također, direktiva propisuje da se njezine odredbe o sredstvima osiguravanja usklađenosti i o prekršajnim sankcijama ne primjenjuju na postupke javne nabave na kojim se primjenjuje Direktiva 2014./24EU ili Direktiva 2014/25EU.
Budući da to izuzeće trenutačno i nije preneseno dopunit će se i odredba kojom se uređuju pravna sredstva protiv rješenja inspektora kao i prekršajne odredbe zakona na način da se za oba instituta izričito propiše isto izuzeće. Istodobno iz prekršajne odredbe koja se odnosi na ovlaštene zastupnike također će se izbrisati prekršaji koji se ne izriču za postupanje protivno obvezama koje su zakonom utvrđene za ovlaštene zastupnike već za obveze koje su zakonom utvrđene za potrošače.
Prekršajna odredba koja se odnosi na pružatelje usluga proširit će se na sličan način kako bi obuhvatila i postupanja protivna dodatnim obvezama vezanim za temeljnu promjenu i nerazmjerno opterećenje kod usluga. Činjenica je da su nacionalni pa i regionalni i lokalni zahtjevi za pristupačnost koji su prije stupanja na snagu direktive uspostavile države članice razlikovale se u pogledu pokrivenosti i razine detaljnosti čime su se stvarale prepreke slobodnom kretanju proizvoda i usluga i narušavale učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.
Navedeno ujedno ima i negativan utjecaj na konkurentnost i rast zbog toga što izrada i uvođenje na tržište pristupačnih proizvoda i usluga za svako nacionalno tržište zahtijeva i dodatne troškove. Praksa do donošenja direktive koja ograničava tržišno natjecanje među dobavljačima posljedično je dovela i do toga su potrošači pristupačnosti proizvoda i usluga, te pomoćnih tehnologija bili su suočeni sa većim cijenama a navedeno se utječe na priuštivost proizvoda od strane krajnjih korisnika.
Posljedično naravno sve to utječe i na kvalitetu života osobe koja nije u mogućnosti pristupiti određenim uslugama. Postojanje razlika u nacionalnim zahtjevima za pristupačnost predstavlja također i prepreku ponekim poduzetnicima, malim ili srednjim poduzećima, te mikro poduzećima pri pokretanju posla izvan domaćeg tržišta. Također vodeći računa o potrebi izbjegavanja opterećenja gospodarskih subjekata zakon propisuje da je gospodarski subjekt dužan primijeniti zahtjev za pristupačnost samo u mjeri u kojoj pristupačnost ne zahtijeva znatne promjene proizvoda ili usluge zbog kojih se iz temelja mijenja osnovna priroda proizvoda ili usluge, te ne uzrokuje nametanje razmjernog opterećenja tom gospodarskom subjektu.
No, ako se u svrhu poboljšanja pristupačnosti gospodarski subjekt ne financira iz vlastitih izvora financiranja neovisno o tome je li riječ o javnim ili privatnim izvorima financiranja svakako ne smije kao razlog neosiguravanja pristupačnost primijeniti činjenicu da mu to uzrokuje nametanje nerazmjernog opterećenja. Također, poštujući važnost izbjegavanja opterećenja gospodarskih subjekata ovaj zakon se ne primjenjuje na mikro subjekte, malo gospodarstvo koji pruža usluge odnosno na fizičke ili pravne osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje od deset radnika i koji prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do dva milijuna eura ili imaju ukupnu aktivu ako su obveznici poreza na dobit odnosno imaju dugotrajnu imovinu ako su obveznici poreza na dohodak u iznosu protuvrijednosti do dva milijuna eura.
Znači donošenjem ovog zakona propisuje se obvezno osiguravanje pristupačnosti, primjerice terminala za plaćanje, bankomata, uređaja za izdavanje karata, uređaja za prijavu interaktivnih samoposlužnih terminala i internetskih usluga, poput stranica mobilnih aplikacija, elektroničkih karata i knjiga, informacijskih zaslona, usluga etrgovine te potrošačkih bankarskih usluga što je još jedan korak kojim RH poduzima u izjednačavanju mogućnosti osoba s invaliditetom. Navedeno je još jedan pokazatelj socijalne osjetljivosti prema najugroženijim skupinama našega društva i još je jedan korak u nizu zakonskih propisa donesenih u mandatima ove vlade, a koji su usmjereni na poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom u RH te osiguravaju njihova prava na što neovisniji život i uključenost u zajednicu.
Svi su propisi kao i niz donesenih strateških dokumenata poput Nacionalnog plana izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021.-2027.g. usmjereni na priznavanje prava osoba s invaliditetom na život u zajednici kao jednom od temeljnih prava te podupiru i prokalmiraju aktivno uključivanje i potpuno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu. Kod prepoznavanja važnosti ovoga u obzir moramo također uzeti i činjenicu da prema registru osoba s invaliditetom u RH oni čine 17,5% u procijenjenom broju stanovništva te da je osiguravanje pristupačnosti ključni čimbenik stvaranjem inkluzivnog društva.
Zbog svega izrečenog uvažene zastupnice i zastupnici molim vas za potporu donošenja Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga. Hvala lijepa.
Hvala kolegice Mađerić. Imamo dvije replike na vaše izlaganje, možete se vratiti na mjesto. Prvi na redu za repliku je kolega Josip Jurčević, izvolite.
Evo poštovana državna tajnice, mislim da ja i ne dvojim i nadam se sa ćemo svi poduprijeti, al bi volio da možda još malo makar ovu minutu ili kasnije kad bude prigode objasnite zbog čega ta pristupačnost i roba, pogotovo usluga u Hrvatskoj daleko zaostaje za EU i je li tome razlog što smo direktivu fragmentirali pa je nekako na refule unosimo u zakon il su neki drugi problemi? I koji su mehanizmi da će ove dopune osigurati zapravo da se to pitanje riješi, a pogotovo na lokalnoj razini di se toga u puno primjera nitko ne pridržava, pa ako možete to evo u jednoj minuti donekle objasnit?
Hvala, izvolite odgovor.
Hvala uvaženi zastupniče na pitanju. U rokovima smo preuzeli direktivu, a naravno sa najvažnijom svrhom i sa ciljem za izjednačavanjem usluga za osobe s invaliditetom u RH. Kao što sam uvodno istaknula izuzetno je važno da budemo inkluzivno društvo te da osobe s invaliditetom imaju pristup svim proizvodima i uslugama u Hrvatskoj kao i naravno ko što imamo pristup svi koji živimo u RH. Niz usluga se izjednačava, postoji naravno prijelazni period za prilagođavanje, ali će sigurna sam i svi oni koji su dužni se prilagoditi, prilagoditi u vremenskom roku koji je zadat, ukoliko neće uvodno sam i rekla državni inspektorat, dakle inspektori će izlaziti na teren i uspoređivati je li su se oni koji su se i bili dužni uskladili sa ovim zakonom.
Hvala. Sljedeća replika je kolegice Ljubice Lukačić, izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče. Poštovana državna tajnice. I ovim izmjenama i dopunama zakona kao što ste i vi to u svom izlaganju istaknuli još na jedan način izjednačavate mogućnosti za osobe s invaliditetom. To je jedan samo jedan u nizu propisa koje je ova vlada donijela čime pokazuje da su joj osobe s invaliditetom važne, a ja bih nekako više i rađe voljela reći da su joj osobe s invaliditetom partneri. Mi osobe s invaliditetom to osjećamo.
Recite da li s ovim zakonom smo zaokružili jednu cjelinu ili vlada nastavlja i dalje? Zahvaljujem.
Hvala. Izvolite odgovor.
Hvala vam uvažena zastupnice. Vi najbolje znate koliko je vlada u protekla dva i u ovom trećem mandatu učinila upravo usmjeravajući sve odluke kako zakonodavni okvir, programe, projekte i aktivnosti koji se provode prema osobama s invaliditetom kako bi se u potpunosti uključili u društvo i u zajednicu diljem RH naravno poštujući regionalnu ravnomjernost i usluge koje pružamo od socijalnih usluga, a ono što je izuzetno važno reći socijalnih naknada da budu dostupne u svakome trenutku svima kojima su potrebne, a posebno naravno osobama s invaliditetom.
Niz je tu politika kroz zakonodavni okvir, ali i programa i projekata, kroz proces deinstitucionalizacije i sve ono što se provodi kako bi se osobe sa invaliditetom uključile svakodnevno u društvo i u zajednicu u kojem žive.
Hvala.
Time smo iscrpili replike na vaše izlaganje u ime predlagatelja, pa samo da provjerimo da li su sa nama izvjestitelji odbora i da li netko želi preuzeti riječ?
Ako ne, otvaram raspravu i krećemo sa raspravama u ime klubova.
Prvi na redu je Klub zastupnika SDP-a kolega Mate Vukušić, izvolite.
Zahvaljujem se potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Pred nama je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga upućen u hitni postupak sa objedinjenim prvim i drugim čitanjem.
Već sama ta procesna odluka govori više nego što Vlada želi priznati. Kad je prije godinu i pol ovaj Sabor usvajao izvorni zakon isto se pravdalo hitnjom. Rok za prenošenje Direktive 2019/882 istjecalo je, nije bilo vremena za raspravu. Moramo požuriti da ne platimo penale Bruxellesu. Dobro, tad smo prihvatili jer je rok doista bio stvaran i jer je bila riječ o potpuno novom zakonu koji je trebalo postaviti na noge. Ali danas godinu i pol kasnije kad se ispravljaju vlastiti propusti iz istog zakona opet nas se gura u hitni postupak, opet spojeno prvo i drugo čitanje bez vremena za ozbiljnu vremensku raspravu, opet bez vremena za amandmane koji bi ovaj tekst mogli popraviti.
Gospodo iz Vlade hitnja se nije, odnosno ne smije pretvoriti u trajni model upravljanja ovim Domom. Hitni postupak postoji za iznimne situacije, a ne zato da Vlada svaki put kad u prvom pokušaju zabrlja izbjegne odbor, izbjegne amandmansku raspravu, izbjegne javnost. Ovo je već obrazac koji smo u ovom sazivu vidjeli m nogo puta. Prvo se zakon donese na brzinu, pa se poslije kad se pokažu rupe opet na brzinu krpa i svaki put sa istim opravdanjem Europa, rok, hitnost.
U jednom trenutku kolegice i kolege moramo se zapitati je li ta stalna hitnost stvarno posljedica europskih rokova ili je posljedica toga što ova Vlada zakone piše površno bez dovoljno vremena za savjetovanje sa strukom i sa onima na koje se ovaj zakon odnosi i upravo je to srž ovog prigovora, jer kad pogledate šta sa ovim izjavama zapravo radi brzo shvatite zašto se žuri.
Državna tajnica je za medije izjavila kako je riječ ponajprije o nomotehničkom usklađivanju i da se u praksi ništa bitno ne mijenja. To jednostavno nije točno i evo zašto. Ovim se prijedlogom uvodi novi članak 36a. koji izričito propisuje da se prekršajne odredbe ovog zakona, one kojima se proizvođače, uvoznike distributere i pružatelje usluga kažnjava novčanim kaznama do 132 tisuće 720 eura za nepristupačne proizvode i usluge ne primjenjuje na postupke javne nabave.
Uporedno se mijenja i članak 5. tako da se cijeli sustav nadzora izuzima kad je naručitelj javni sektor. Drugim riječima, ako privatna tvrtka proda nepristupačan proizvod građaninu na tržištu inspekcija dolazi, kazna stiže. Ako država, grad, županija ili javna bolnica nabave točno isti taj nepristupačan proizvod ili uslugu kroz javnu nabavu zakon šuti. Nema inspekcije, nema kazne, nema sankcije po ovom propisu. Vlada će vam reći da to nije njihova politička odluka nego osnovni prijenos same direktive koja navodno izuzima nabave obuhvaćene Direktivama 2014/24 i 2014/25.
Dopustite mi da odmah odgovorim na tu obranu jer znam da ćemo je čuti za koji trenutak od skupine predlagatelja. U redu, prihvaćam da europski zakonodavac ostavlja taj prostor državama članicama, da postoji izuzeće u samoj direktivi, ali izuzeće u direktivi nije naredba da se pristupačnost u javnoj nabavi ostavi bez ikakvog mehanizma provjere. Europska direktiva to izuzima iz ovog zakona zato što pretpostavlja da će države članice pristupačnost u javnoj nabavi osigurati kroz drugi propis kroz Zakon o javnoj nabavi, kroz obvezne tehničke specifikacije, pa pitam zato predstavnike Vlade gdje je onda u ovom prijedlogu ili bilo kojem drugom propisu koji nam je Vlada pokazala i jedna rečenica i jedan članak i jedna odredba Zakona o javnoj nabavi koja jamči da će ta ista pristupačnost ostati obavezna kroz tehničke specifikacije u samom postupku nabave.
Ja sam taj zakon i sve njegove dijelove o tehničkim specifikacijama pažljivo pretražio i takvu odredbu jednostavno nisam uspio pronaći. Zato pitam predstavnike Vlade da mi ovdje sa ove govornice citiraju i točan članak i stavak Zakona o javnoj nabavi koji tu obavezu jamči ne opću frazu o usklađenosti s pravnom stečevinom, nego konkretnu odredbu, ako je imaju neka je onda i iznesu. Ako je nemaju, ako večeras odgovore šutnjom ili općenitim frazama onda to samo potvrđuje ono što tvrdim. Vlada izuzima javnu nabavu iz jednog sustava nadzora, a da pritom ne pokaže, ne dokaže i ne priloži da postoji drugi jednako snažan mehanizam koji tu prazninu popunjava. To nije usklađivanje sa Europom, to je stvaranje rupe kroz koju će upravo najveći kupac u ovoj državi, država sama moći nabavljati nepristupačne proizvode i usluge bez ikakve odgovornosti, a tko je najveći naručitelj u Republici Hrvatskoj? Ministarstva, bolnice, domovi zdravlja, javne ustanove, jedinice lokalne i područne samouprave, škole, fakulteti, javni prijevoznici, baš oni servisi koji svakodnevno koriste osobe sa invaliditetom, osobe oštećenog vida i sluha, starije osobe, roditelje djece sa teškoćama u razvoju, upravo oni koji ovise o tome da je informacijski sustav u bolnici čitljiv čitaču ekrana, da je aplikacija za naručivanje u domu zdravlja pristupačna, da je oprema koju grad nabavlja za javni prostor prilagođena i baš se njih ovim zakonom najviše oslobađa odgovornosti. To je politički izbor kolegice i kolege ne nomotehnika. Taj izbor ima ime, država sebi piše iznimku od pravila koje propisuje svima ostalima.
Drugi problem, ovim izmjenama se širi krug prekršajnih odredbi tako da sada obuhvaćaju i zlouporabu iznimki, tzv. temeljnu promjenu i nerazmjerno opterećenje koje gospodarski subjekti korite kao izgovor da izbjegnu obvezu pristupačnosti. Ta je namjera sama po sebi dobra i to ovdje jasno kažem. To je jedini dio ovog prijedloga koji ide u pravom smjeru i da je zakon samo na tome danas bih vam predložio da ga podržimo, ali pogledajte kako je provedeno. Nema prijelaznog razdoblja, nema roka prilagodbe, nema ni najave. Zakon stupa na snagu osmi dan od objave u Narodnim novinama i gospodarski subjekti uključujući i male i srednje poduzetnike koji se tek muče sa troškovima usklađivanja iz prošlogodišnjeg zakona, koji su tek napravili tehničku dokumentaciju, tek prošli prvi krug nadzora preko noći postali izloženi širem krugu prekršajne odgovornosti bez i jednog dana da prilagode svoje poslovanje i svoju dokumentaciju u novom opsegu kaznene odgovornosti.
Treći problem, činjenica je da se na javnom savjetovanju nije javila ni jedna udruga osoba sa invaliditetom niti Savez slijepih, niti Savez gluhih i nagluhih, niti jedna komora, niti jedna udruga poslodavaca. Samo jedna građanka, samo ona i ta jedina primjedba koja je stigla nije se odnosila na članak 36. a niti izuzeće javne nabave iz prekršajnog nadzora. Odnosila se na članak 27. na pravo žalbe protiv rješenja inspektora, gdje je upozoreno da nedostaje prijenos članka 29. stavka 3. direktive koji to pravo žalbe izuzima baš za postupke javne nabave.
Dakle, Vlada je itekako svjesna da direktiva predviđa posebna pravila za javnu nabavu. To je sama ugradila tamo gdje joj je odgovaralo u postupovnom dijelu, ali ta ista logika, taj isti mehanizam iz direktive koji Vlada ovdje prepoznaje nije potaknuo nikoga, ni predlagatelja, pa niti tu jednu jedinu osobu koja se javila u savjetovanju da postavi pitanje koje danas ja postavljam.
Je li onda isto tako potrebno osigurati da pristupačnost u javnoj nabavi ostane zajamčena nekim drugim mehanizmom kad se cijeli sustav prekršajnog nadzora iz ovog zakona briše za javne naručitelje. To pitanje nije postavljeno jer o njemu nitko nije ni raspravljao. Savjetovanje koje je okupilo jednu jedinu primjedbu i to na usko postupno pitanje posve različito od onog o čemu danas govorim ne može poslužiti kao alibi da je ova supstancijalna promjena prošla ozbiljnu javnu provjeru. Bojim se da nitko, da se nitko nije javio iz razloga jer je prijedlog zakona najavljen kao nomotehničko usklađivanje.
I četvrti problem, ali ne i najmanje važan. U financijskom dijelu obrazloženja piše da za provedbu ovog zakona nisu potrebna dodatna sredstva jer se sve provodi u okviru redovnih aktivnosti i tijela. Kolegice i kolege, upravo smo čuli da se prekršajne odredbe šire, da se dodaju nove obveze nadzornim tijelima, da pristupačne informacije daju na zahtjev da se dodaju nove definicije vezane uz elektroničke komunikacije i hitne službe poput usluge cjelovitog razgovora, a inspekcija koja sve to treba nadzirati ostaje sa istim brojem ljudi, istim proračunom, istim kapacitetom kao i prije. I sad na kraju Zakon o pristupačnosti nije tehnički propis o ambalaži ili normama za vijke, to je propis kojim ova država ispunjava obećanje dato osobama sa invaliditetom, obećanja da će im svakodnevni život od bankomata do web stranice bolnice biti jednako dostupan kao i svima nama u ovoj dvorani.
Kad se o takvom zakonu i to baš njegovom prekršajnom, provedbenom dijelu tiho dodaje iznimka za najvećeg kupca u državi to nije sitnica to jest iskrenost svake vladine izjave o inkluzivnom društvu koju smo do sada čuli s te govornice. I pozivam kolege iz vladajuće većine, oni koji su na prošlom glasovanju podržali inicijative za prava osoba sa invaliditetom pročitajte članak 36. još jednom prije nego što dignete ruku. Ne tražim od vas da glasujete protiv vlastite Vlade, tražim samo da ovaj tekst vratite na doradu prije nego što postane zakon koji ćemo za godinu dana opet ovdje ispravljati u još jednom hitnom postupku.
Pred nama je dakle između ostalog novi članak koji državu i javni sektor izuzima od odgovornosti baš u trenutku kad ta ista država najviše kupuje proizvode i usluge namijenjene građanima. Ovo nije nomotehničko usklađivanje kako nam pokušava predstaviti Vlada, ovo je zakon koji na jednoj strani glumi brigu za pristupačnost, a na drugoj tiho gradi izlaz za najvećeg igrača na tržištu državu samu. I mi to kolegice i kolege ne smijemo pustiti da prođe bez riječi, jer svaki put kad ovaj Dom šutke izglasa ovakvu iznimku sljedeći put je lakše napraviti sljedeću, pa sljedeću dok kod Zakona o pristupačnosti ne ostane samo naslov.
Zakon ovako popravljen pod krinkom nomotehničkih korekcija ne možemo prihvatiti.
Hvala.
Hvala kolega Vukušić.
Sada će u ime Kluba zastupnika HDZ-a govoriti kolegica Ljubica Lukačić, izvolite.
Zahvaljujem poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Evo na kraju ovog dugog dana želim spomenuti da ovaj zakon koji donosimo, dakle i ovu direktivu koju rekla bih u potpunosti sada uvodimo u ovaj zakon zasigurno će osobama sa invaliditetom omogućiti jednostavniji život i time kao što je i državna tajnica rekla činimo uključivije društvo, inkluzivnije društvo i za osobe sa invaliditetom sve ono što je potrebno za njihovo izjednačavanje mogućnosti.
I državna tajnica je već spomenula da je ova direktiva ključni element EU koji slijedi obvezu osiguravanja pristupačnosti, a EU i sve države članice, pa tako i naša država preuzela je da ratificiranjem Konvencije UN-a o pravima osoba sa invaliditetom. Sve države članice imale su obvezu do 28. lipnja 2025. godine ovu direktivu uskladiti, dakle svoje nacionalno zakonodavstvo uskladiti sa ovom direktivom, tako da je baš istoga dana u Republici Hrvatskoj i stupio na snagu ovaj zakon koji sada dopunjujemo.
Naime, treba napomenuti da se ovim kao što je već i ovdje spomenuto, da je osim zakonom zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga Republika Hrvatska ovu direktivu već uvrstila u neke propise, a to je Zakon o elektroničkim medijima, elektroničkim komunikacijama i tehnički propis o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom. Cilj ovoga zakona jest osigurati, poboljšati pristup proizvodima i uslugama široke potrošnje koji svojim prvotnim dizajnom ili naknadnim prilagodbama zadovoljavaju potrebe osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti. Nema sumnje da ćemo na taj način osigurati uključivije društvo i da ćemo na taj način osobama s invaliditetom i osobama smanjene pokretljivosti osigurati što samostalniji život.
Ovim zakonom će RH kao što sam rekla, on je još jedan zapravo u nizu zakona kojim će RH osobama s invaliditetom omogućiti rekla bih jednostavnije življenje i pri tom kad ovo govorim ne mogu se ne sjetiti jedne kolegice osobe s invaliditetom koja je prije nekoliko godina rekla uh jedva čekamo i mi u pokretu osoba s invaliditetom u RH da se na razini EU donose zakon o pristupačnosti, tako evo se i voli nazvati ovu direktivu obzirom da smo ovom direktivom puno toga očekivali. Još davnih godina kada smo mi u Hrvatskoj raspravljali o standardnim pravilima kada još nismo imali niti Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom već se govorilo o donošenju zakona o pristupačnosti.
Evo nažalost ta kolegica to nije doživjela, ali meni je upravo i zbog toga osobito drago što raspravljamo danas i o ovoj direktivi i ovom našem zakonu, obzirom da kad kažemo pristupačnost ona je vrlo, vrlo širok pojam, pri tom naravno mislimo na onu pristupačnost koju tehnički propis uređuje, ali naravno i pristupačnost roba i usluga itekako je važna.
Ja ću samo spomenuti za neke koji možda ne razumiju ili ne idu za tim što to točno znači, državna tajnica je to spomenula, ali evo dozvolite i meni, da donošenjem ovog zakona se propisuje obvezno osiguravanje pristupačnosti kao npr. terminala za plaćanje, bankomata, uređaja za izdavanje karata, uređaja za prijavu interaktivnih samoposlužnih terminala, internetskih usluga poput kao i mobilnih aplikacija, elektroničkih karata, e-Knjiga, informacijskih zaslona usluga etrgovine te potrošačkih i bankarskih usluga, a kao što smo već spomenuli to je još jedan korak k izjednačavanju mogućnosti za osobe s invaliditetom.
Nije jednostavno i nije ugodno kada npr. imate bankomat ako govorimo općenito o pristupačnosti i do tog bankomata ne možete s kolicima, obično su rijetki bankomati koji se nalaze u razi zemlji kako bi osobe s invaliditetom mogli prići sa svojim kolicima. To je vrlo, vrlo nezgodno i tada morate svoju kraticu davati nekom drugom da vam podigne novac, iako na bankomatu npr. on je pristupačan možete sve učiniti. Iako po mom mišljenju svi ti bankomati trebali bi, ali vjerojatno ćemo evo i to dočekati, trebali bi imati i zvučnu jedinicu kako bi i naši slijepi sugrađani mogli sami obavljati podizanje gotovog novca.
Kada smo evo prije nekoliko dana raspravljali na jednom sastanku upravo o donošenju izmjenu i dopuna ovog zakona, onda je jedna gospođa ni ne sluteći šta je rekla, rekla da je strašno iritiraju u tramvajima kada čuje ono najavljivanje stanica jer se svaki dan vozi istom rutom i onda kad sluša svakodnevno nabrajanje istih stanica i to joj već lagano ide na živce. Kada ju je prvo jedna kolegica pitala pa dobro znaš li ti zašto se to radi, ona je ostala iznenađena. Pa veli vjerojatno za turiste, kad su joj rekli pa nisi pomislila da je to možda i za naše slijepe građane, ostane čovjek zatečen i ta kolegica je vrlo, vrlo posramljena bila na neki način, rekla je pa stvarno evo uopće o tome nisam ni razmišljala, ali doista sad tek shvaćam koliko je to olakšalo i omogućilo putovanje našim građanima koji imaju problem s vidom.
Sve ono što je državna tajnica ovdje nabrojila u prilog donošenja ovih izmjena i dopuna zakona u ove kasne sate mislim da doista nema potrebe ponavljati. Ja ću još jednom samo spomenuti najvažnije da će se i ovim zakonom osobama s invaliditetom omogućiti lakši život, da će im se izjednačiti mogućnosti sa svim ostalim građanima u RH i upravo stoga klub HDZ-a podržat će donošenje ovog zakona, a ja očekujem i svi ostali klubovi neovisno o tome što je kolega iz SDP-a najavio da oni to neće učiniti. Zahvaljujem.
Hvala poštovana kolegice Lukačić. Sada prelazimo na pojedinačne rasprave, prva na redu je kolegica Dalija Orešković koja nije prisutna pa gubi pravo na raspravu.
Time smo iscrpili sve prijavljene pojedinačne rasprave pa prelazimo na završno obraćanje u ime klubova i prvi na redu nam je Klub zastupnika HDZ-a u čije ime će govoriti kolega Ivan Budalić, izvolite.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče. Poštovana državna tajnice sa suradnicom, poštovana kolegice, poštovane kolege.
Pa evo na samome kraju kao što je rekla kolegica Lukačić da kao osoba s invaliditetom koja najbolje razumi ovaj zakon koliko znači da ipak one koji imaju veći postotak invalidnosti, oni ostali koji imaju manji nekako su nama svima nevidljivi, al nadam se da će ovaj zakon iako po hitnom postupku kojeg donosimo i kolega Vukušić kao što je rekao postoje neke stvari koje njima ne odgovaraju, ja se nadam da će evo do petka promijeniti mišljenje pa svakako izaći u susret pogotovo vama osobama s invaliditetom za ovaj zakon koji vam toliko znači.
I na samome kraju evo kao u ime kluba HDZ-a ćemo podržati prijedlog ovoga zakona. Zahvaljujem.
Hvala kolega. Time smo iscrpili sve prijavljene, ostalo nam je još samo u ime predlagatelja kolegica Margareta Mađerić, izvolite.
Hvala g. potpredsjedniče. Hvala svima koji su sudjelovali u raspravi. Samo bih evo na samome kraju istaknula da prihvaćamo prijedlog Odbora za zakonodavstvo na amandmane koje su podnijeli i još jednom hvala svima koji ste danas raspravljali o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga.
Kolegice Mađerić imamo jednu repliku na vaše obraćanje u ime predlagatelja pa ostanite molim vas dolje. Kolega Jurčević izvolite.
Evo poštovana državna tajnice. Nisam čitao zakon jel sam imao drugih obveza, ali kolega Vukušić je vrlo utemeljeno obrazložio ono kritički što je rekao, a to je ne sumnjam da je to točno, to zapravo kompromitira uopće namjere ove uredbe i zakona, drugo diskriminira i dovodi u neravnopravan položaj, a što je zakonski deklarativno jasno u demokraciji, dakle javni sektor sa privatnim tvrtkama pa ja vas molim da to promijenite to je neka graška il slično jer to je meni nezamislivo da taj propust postoji u tome zakonu.
Hvala, izvolite odgovor.
Pa naime vrlo kratko, i uvodno sam jasno istaknula koje su predviđene izmjene i dopune o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, sigurno s glavnim ciljem implementacije direktive, dakle najvažnije, a to je uključivanje u potpunosti osoba s invaliditetom u naše društvo. I gospođa zastupnica Lukačić jasno je i zorno dokazala što će značiti donošenje ovakvoga zakona za osobe s invaliditetom, a naravno sve u skladu i sa ciljem politika Vlade RH, a to je dobar, kvalitetan standard za osobe s invaliditetom i kroz zakonodavni okvir, ali naravno i kroz sve aktivnosti, dokumente koje provodimo i koje ćemo itekako i u budućem razdoblju provoditi za inkluzivno društvo.
Hvala kolegice Mađerić. Imamo jednu povredu poslovnika na vaš odgovor na repliku, kolega Jurčević izvolite.
238., poštovana državna tajnice izgleda mislim da ste me dobro razumjeli, al ne znam iz kojeg razloga niste me razumjeli pravite se da me ne razumijete, ali imat ćete i političke štete, pa ovo će past na Ustavnom sudu. …/Upadica Jakšić: Hvala kolega Jurčević./… /nerazumljivo/.
Hvala kolega Jurčević ovo je replika što znači da dobivate opomenu i to vam je četvrta pa više danas ne možete ni raspravljat. Ali smo došli do kraja iscrpili smo sve rasprave, zaključujem raspravu. Zahvaljujem gospođi Margareti Mađerić i njezinoj suradnici što su bile ovdje s nama, a o samoj točki ćemo glasovati kad se steknu uvjeti.
S radom nastavljamo sutra u 9,30 s prvom točkom Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, prvo čitanje, P.Z. br. 336, druga točka će biti Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, prvo čitanje, P.Z. br. 337, treća točka će biti Prijedlog zakona o dopuni Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, prvo čitanje, P.Z. br. 236, predlagatelj je Klub zastupnika SDP-a i četvrta točka Izbor, imenovanja i razrješenja.
Hvala vam još jedanput svima i laku noć.

SJEDNICA PREKINUTA U 21:29 SATI

19

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z.E. br. 332
25.09.2026.
Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z.E. broj 332.
Predlagatelj je Vlada, rasprava zaključena.
Amandmane je podnio Odbor za zakonodavstvo, predstavnik predlagatelja ih je prihvatio i oni postaju sastavni dio konačnog prijedloga zakona.
Dajem na glasovanje konačni prijedlog navedenog zakona.
Molim glasujmo.
114 glasova, 82 za, 4 suzdržana, 28 protiv, donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zahtjevima za pristupačnost proizvoda i usluga.
PDF