Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 10

PDF

9

  • Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E. br. 285
16.04.2026.

Reiner, Željko (HDZ)
Pa idemo na slijedeću točku, a to je:

- Prijedlog Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E. br. 285.

Predlagatelj je Vlada RH temeljem čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika HS.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za pravosuđe, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije, te Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Prije nego što dam riječ predlagatelju imamo zahtjeve za stankom.
Prvo u ime kluba poštovani zastupnik Dalibor Paus.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući, poštovani ministre tražim stanku u ime kluba IDS-a kako bimo naglasili koliko je važno donošenje ovoga zakona koji pokušava regulirati pokretanje tzv. slap tužbi, odnosno neosnovanih i zlonamjernih sudskih postupaka protiv osoba uključenih u javno djelovanje sa ciljem zastrašivanja.
To je najbolje vidljivo na primjeru, jer u Republici Hrvatskoj imali smo zaista frapantne primjere slap tužbi i to od onih od kojih bite to najmanje očekivali. Prije samo nekoliko godina imali smo Hrvatsku radioteleviziju, dakle javnu ustanovu koja je sa nizom slap tužbi prema svojim djelatnicima, prema Hrvatskom novinarskom društvu posebno prema predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva gospodinu Zovku, prema novinarki HRT-a koja predstavlja Hrvatsko novinarsko društvo na HRT-u gospođi Sanji Pavić Mikleušević pokretali slap tužbe. Da se radi o SLAPP tužbama govori činjenica da je promjenom uprave, odnosno promjenom ravnatelja svaka od tih tužbi povučena, govori i činjenica da je nakon toga i osnovano tzv. radno tijelo u sklopu Ministarstva kulture i medija koje se bavilo na neki način sprječavanjem slap tužbi.
Dakle, ovaj zakon je izuzetno važan i izuzetno je važno reći da imamo i da smo imali i javna tijela i sveučilište u Zagrebu koje su to koristile kao alat zastrašivanja. I zato je to u Republici Hrvatskoj od izuzetnog značaja i zbog toga podržavamo ovaj korak naprijed u sprječavanju ovakvih nemilih događaja.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime kluba zatražila je stanku i poštovana zastupnica Anka Mrak-Taritaš.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Molim stanku u ime kluba CENTRA i Nezavisne platforme Sjever i Glasa. Pred nama je zakon koji zapravo će dati djelomično i podržat ćemo ga u prvom čitanju zakašnjeli odgovor na dugotrajni i sustavni problem.
Taj dugotrajni i sustavni problem koji je kod nas i na koji ukazuju i reporteri bez granica, da smo zemlja u kojoj su prisutni politički i institucionalni pritisci na medije i jednako tako i upozorenje da slap tužbe mogu biti jedan od načina na koji se može riješiti taj problem kad je riječ o slobodi izražavanja.
Jednako tako navedeni reporteri bez granica su kad je riječ o Hrvatskoj u nekoliko navrata rekli da je zabilježen pad na ljestvici slobode medija i da se nalaze u kategoriji država da problematičnom situacijom unutar slobode medija kad je riječ o EU, a da je tome tako možemo vidjeti i iz niz primjera. Hrvatsko novinarsko društvo je napravilo analizu 951 tužbe koja je bila protiv novinara i tu je bilo kad je rađena analiza, još smo imali kune i očiti zahtjevi koji su bili su bili u iznosu od 77,4 milijona kuna. Ali da nam je ovaj zakon potreban i da treba izdefinirati, da treba poslušati ono što je pučka pravobraniteljica kad je davala primjedbe navela i nadam se da će između prvog, drugog čitanja vrlo pažljivo vidjeti te primjedbe pučke pravobraniteljice govori nam i jedan zgodan podatak.
Jedan bivši visoko pozicionirani HDZ-ovac, je u jednom trenutku imao više od 30 tužbi protiv novinara i medija. Jednako tako već spomenuta HRT je podigla više desetaka tužbi protiv vlastitih novinara sa odštetnim zahtjevima koji su bili u iznosu od nekakvih 300 tisuća eura. I to je realnost za novinare u Hrvatskoj.
Hvala lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
Naravno da ćemo odobriti obje stanke. Želite li stvarnu stanku ili ne? Možemo nastaviti. Hvala.
Onda ću zamoliti da u ime predlagatelja dodatno obrazloženje da Ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije poštovani Damir Habijan.
Izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane kolegice i kolege.
Evo već vidim da i u traženju stanke su pojedine zastupnice i zastupnici iskazali zapravo važnost ove teme. Ja se s time mogu definitivno i složiti.
Ono što je možda ključno i uvodno trebalo istaknuti i što mislim da je neki light motiv i ove rasprave to je pitanje zapravo temeljnih ljudskih prava i sloboda koje su u konačnici zajamčene u samom Ustavu. Prije svega mislim na slobodu izražavanja i slobodu misli i slobodu govora naravno i javnog nastupa. Dakle, to je utkano i u naš Ustav i u naše temeljne, temeljna ljuska prava i temeljne slobode.
Čisto radi razumijevanja možda i ove teme ako slušamo i naziv samog zakona, dakle zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi i zlonamjernih sudskih postupaka možda pojasniti što se pod zlonamjernim sudskim postupcima konkretno i misli kakva bi to vrsta sudskih postupaka u konačnici i bila. Dakle, to su svi oni postupci čija svrha, glavna svrha nije pokretanje radi stvarnog dakle isticanja ili ostvarivanja određenih prava ili određenih interesa već je njihova intencija, dakle od strane tužitelja, dakle od onih koji pokreću takve sudske postupke u konačnici spriječiti, ograničiti ili sankcionirati javno djelovanje bilo fizičkih, bilo pravnih osoba.
Isto tako, samim ovim prijedlogom zakona u normativnom dijelu pojašnjeno je što bi se pod tom glavnom svrhom pokretanja takvih zlonamjernih sudskih postupaka moglo podvesti. Ono što je činjenica ovdje već i kod traženja stanke bili su izneseni određeni brojevi ovakvih slučajeva u RH. Ti brojevi, to moram napomenuti se razlikuju naravno od onoga tko takvu, pokušaj takve analize do sad vodi obzirom kažem namjerno pokuša jer mi takvu definiciju ovakvih vrsta postupaka zapravo nismo imali. Nismo imali niti tijelo koje bi na temelju određenih objektivnih činjenica moglo takvu statistiku ili analizu raditi.
Međutim, činjenica je da u prostoru u RH kao i u konačnici u svim drugim zemljama postoji broj, određeni broj ja bih rekao strateških tužbi koji su upravo usmjereni protiv javnog djelovanja bilo fizičkih, bilo pravnih osoba.
Kada govorimo o subjektima kojima će se na ovaj način i ovim zakonom pružiti zaštita onda je bitno napomenuti, a to je u skladu sa smjernicama odnosno direktivom koju u konačnici ovdje i transponiramo, dakle to su sve one fizičke i pravne osobe koje su uključena u javno djelovanje, pa se onda spominju i novinari i sindikalisti i umjetnici, istraživači, organizacije civilnog društva, branitelji ljudskih prava, izdavači, zviždači odnosno osobe koje su regulirane i onima koji prijavljuju nepravilnosti odnosno kolokvijalno nazivani zviždačima.
Ono što je simptomatično za SLAPP da najčešće u sebi sadrži zapravo onaj element neravnoteže moći stranka. Ono nije ključno da bi nešto predstavljalo SLAPP, ali itekako je često prisutno u takvim postupcima dakle gdje tužitelj, onaj koji pokreće sudske postupke, jedan ili više njih, zapravo koristi svoju bilo financijsku moć ili društvenu moć ili politički utjecaj kako bi fizičku ili pravnu osobu koja djeluje ili je istraživački novinar ili na neki drugi način ili aktivistički način djeluje i istražuje zapravo odustala od svog istraživanja i naravno da u takvim slučajevima to vrlo često i negativno utječe i na vjerodostojnost, ali ja bi rekao i na ugled takvih fizičkih ili pravnih osoba.
Ono što je važno naglasiti, ako gledamo doseg direktive ili smjernice, ona se ograničila u svojoj srži normativno samo na one građanske odnosno trgovačke pravne zahtjeve u sudskim postupcima koji imaju taj prekogranični element ili prekograničnu implikaciju. Mi smo se unutar radne skupine, unutar ministarstva i Vlade zaključili da bi trebali taj doseg povećati i proširiti, dakle da se on odnosi na sve slučajeve bez obzira da li takav prekogranične implikacije ili element postoji ili oni zaostaju, dakle on će imati nacionalni doseg i mislim da je to izuzetno bitno.
Ono što je ključno kada govorimo o zaštiti osoba, dakle fizičkih ili pravnih koje su uključene u javno djelovanje, ovaj zakon im daje, to smo nazvali određena postupovna jamstva. Ona se zapravo mogu i razgraničuju u 4 kategorije. Prvo pitanje je zapravo osiguranje procijenjenih troškova postupka. To će značiti da svaki tuženik odnosno osoba protiv koje se pokreće takav postupak može staviti i postaviti uz odgovor na tužbu obrazloženi zahtjev kojim će zapravo tražiti da sud naloži tužitelju da položi osiguranje procijenjenih troškova.
Isto tako onaj element koji je izuzetno bitan, a to je pitanje i drugo postupovno jamstvo, to je pitanje ranog odbijanja očito neosnovanog tužbenog zahtjeva, dakle to će bit situacija kad tuženik zapravo prigovori da se protiv njega vodi takav jedan primjer zlonamjernog sudskog postupka i u tom slučaju sud će biti dakle dužan temeljem ovoga prijedloga zakona odlučiti prvo o tom prigovoru i naravno to će bit na temelju uspjeha dokazivanja u pogledu osnove tog zahtjeva.
Što se tiče naknade troškova postupka kao trećeg postupovnog jamstva, nešto što je vrlo jednostavno, a to je u slučaju dakle da će tužitelj koji u cijelosti ili uspije u manjem dijelu svojeg tužbenog zahtjeva odnosno u sudskom sporu biti dužan toj fizičkoj ili pravnoj osobi pružiti zapravo i platiti i naknadit sve troškove postupka koje je izazvao upravo pokretanjem takvog spora.
I četvrto tiče se novčane kazne ili druge sankcije. One će bit propisane, razlikovat će se ovisno o tome da li je riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi. Što se tiče pravne osobe sud će biti u mogućnosti izreći kaznu od 20% vrijednosti predmeta spora, maksimum 20 tisuća eura, kod fizičke osobe to će biti maksimum 10% odnosno maksimum 5 tisuća eura odnosno do 10% vrijednosti predmeta spora.
Smatramo da je uređenje i normativno uređenje upravo ove teme izuzetno bitno, bitno je radi svih onih koji, koje kao što sam i naveo na koga se to odnosi dakle od fizičkih ili pravnih osoba i koje jesu uključeni na ono djelovanje da dobe adekvatnu zaštitu. Isto tako uz sve ovo što sam naveo mislim da je dobro i bitno da ćemo sada po prvi puta imati i pravno na neki način analizu i statističke pokazatelje koliko je stvarno takvih postupaka u RH. Kao Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije temeljem predmetne direktive, a i zakona obzirom da ćemo to staviti u sam zakon, bit ćemo obvezni isto tako Europskoj komisiji dostavljati jasne statističke pokazatelje i brojeve upravo o broju slučajeva zlonamjernih sudskih postupaka protiv osoba koje jesu uključene u javno djelovanje.
Eto toliko uvodno, kroz odgovore na vaše replike ja sam siguran da će bit potrebe da ćemo dati i dodatna pojašnjenja, zahvaljujem.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Imamo naravno više replika, prva je kolege Kujundžića.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani ministre, vjerovat ću vašoj intenciji ukoliko napravite jednu stvar, a znate koja je to? Da u ovaj zakon uključimo i zaštitimo sve one zviždače u sustavu protiv kojih izvršna vlast pokreće postupke na službeničkom sudu ili na višem službeničkom sudu. Možda najzorniji primjer ovog što tražim je progon Sabljaka iz Ministarstva vanjskih poslova, protiv kojega je 5.g. trajao postupak, a riječ je o tom da je čovjek samo ukazivao na kriminal u sustavu. Ako to napravite ja stvarno vjerujem u vašu dobru namjeru da se jedan put za svagda razračunavamo sa bilo kakvim pokušajem prešućivanja ili zastrašivanja istine.

Reiner, Željko (HDZ)
Zahvaljujem poštovani…
…/Upadica Reiner: Odgovor poštovanog ministra Habijana./…

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani zastupniče, ako sam vas dobro shvatio, vi ćete onda podržati ovaj prijedlog zakona obzirom da je ovo svojevrsna nadogradnja na Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ili kolokvijalno kako se zovu zviždači. Ovo je samo jedan dodatni element, ono što smo mi prije ako se ne varam godinu i pol napravili u našoj doradi Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti gdje smo dodali još jedan tzv. kanal kojim ili put kojim mogu vršiti prijavljivanja takvih nepravilnosti, međutim ovo tu predstavlja samo određeni doprinos i jedan dodatni ja bi rekao argument koji ide u prilog ovome što ste vi istaknuli da ćete podržati zakon. Prema tome, ja ako dobro shvaćam vi ste ovime zadovoljni.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Kujundžić dignuo je povredu Poslovnika.
U čem je povrijeđen Poslovnik?

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Članka 238., poštovani ministre pričam o Članku 4. nećemo ga podržati ukoliko u Članku 4. ne dodate dakle vrlo jasno kao i postupci pred Službeničkim sudom i Višim službeničkim sudom. Tek tada ćemo mi dobiti dojam da vi suštinski želite zaštititi …
…/Upadica Željko Reiner: Dobro …/…
… u sustavu ljude koji prokazuju i ukazuju na kriminal.
Povlačim povredu, hvala vam.

Reiner, Željko (HDZ)
… to nije kao što znate povreda Poslovnika pa vam dajem opomenu. Nema povlačenja povrede, dobili ste opomenu.
Repliku ima poštovana zastupnica Bježančević.

Bježančević, Sanja (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovani ministre možete li objasniti na temelju kojih kriterija smatrate da ovako postavljene novčane kazne uistinu jesu odvraćajuće, recimo ako u obzir uzmemo nekakav poslovni subjekt koji ima velike financijske kapacitete mi zapravo onda uvođenjem gornje granice od 20 tisuća eura omogućujemo zlonamjernim tužiteljima da unaprijed ukalkuliraju taj iznos kao prihvatljiv poslovni trošak. Zašto niste prihvatili rješenje da se sankcije odrede kao minimalni postotak vrijednosti spora bez gornjeg ograničenja čime bi se zapravo osigurala stvarna proporcionalnog i učinkovit odvraćajući učinak u svakom pojedinom slučaju?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Habijan.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Uvažena zastupnice ja bi rekao da nije samo pitanje novčane kazne ovdje odvraćajući učinak bi trebao imati prema ovom zakonu, nego ja bi rekao sva četiri postupovna jamstva da na neki način imaju i morali bi imati odvraćajući učinak.
Ja mislim da i u konačnici ako se sud i sud utvrdi da je riječ o zlonamjernom sudskom postupku da će za neku kao što ste vi naveli jel korporaciju ili neko trgovačko društvo koje je renomirano i koje dovodi, vodi o svojoj reputaciji o svom ugledu neće htjeti baš da ima i da bude označen prije svega kao neko trgovačko društvo koje je takve postupke vodilo protiv bilo fizičke, bilo pravne osobe.
Što se tiče iznosa ili novčane kazne za takvo trgovačko koje vi označujete može biti do neba iznos jel, ali mislim da je pitanje za takva trgovačka društva puno veća opasnost pitanje reputacije, pitanje ugleda ako bude tako trajno označen kao netko tko je vodio takve zlonamjerne sudske postupke.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Komes.

Komes, Magdalena (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicima evo u svojim izlaganjima i predstavljanjima ovog zakona naglasili ste kako je smisao da se spomenute osobe iz zakona zaštite u smislu postupovnih jamstava ako se protiv njih pokrene civilna parnica, da će sud imati mogućnost ranog odbijanja očito neosnovane tužbe a troškovi stranke će se nadoknaditi. Time se naravno stječe pravna zaštita kako bi upravo te osobe mogle nastaviti javno djelovanje.
Međutim, evo čuli smo kritike na račun one druge strane odnosno zašto ako možete objasniti iako ste o tome već govorili zašto ovim prijedlogom nije obuhvaćena zaštita od neosnovanih privatnih tužbi u kaznenom postupku?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Habijan.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepa.
Uvažena zastupnice prvo ako gledamo doseg same direktive ona se odnosi na građanske i trgovačke sudske postupke. Dakle, ne govori ni odnosno ne odnosi se na kaznene postupke. Međutim, kada govorimo o kaznenom pravu imamo kazneno djelo odnosno imamo Poglavlje 15. Kaznenog zakona koje regulira upravo kaznena djela protiv časti i ugleda odnosno kazneno djelo uvrede i kazneno djelo klevete. Ono što je simptomatično za njih one se pokreću putem privatne tužbe. Ono što je nadalje simptomatično za njih relativno često sud odnosno sudac kada dobi takav predmet prvo utvrđuje da li je uopće počinjeno kazneno djelo, drugo utvrđuje o isključenju ili možebitnom isključenu dakle kaznenog progona odnosno da li postoje okolnosti koje isključuju samo okrivljenikovu krivnju i četvrto prosuđuje same dokaze koji su uz privatnu tužbu pridodani.
Ono što je ključno ako utvrdi ta četiri elementa da nisu ispunjena on će odbaciti tužbu i to relativno brzo zapravo i završi. Možda je dovoljno pogledati i statističke podatke, mi smo svega ako govorimo u kontekstu novinarama, novinara i klevete i uvrede imali tri pravomoćne i dvije nepravomoćne presude. Dakle, pet ukupno što mislim da doista, nije ta… nije doista veliki broj.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Kolega Barbir ima repliku također.

Barbir, Damir (Centar)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani ministre rekli ste u biti da prema pravnim osobama novčana kazna 20 tisuća eura nije glavna svrha nego da tu mogućnost te reputacijske štete koja nastaje, ja se s time slažem, ali ako se složimo s time onda zašto uopće staviti taj od 20 tisuća eura. Kako ste došli baš do tog broja i koji vam je bio nekakva intencija da se ogradi točno na taj iznos, ne na veći il na neki manji?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Barbir.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvaženi zastupniče …

Reiner, Željko (HDZ)
…/Upadica Željko Reiner: Habijan oprostite./…

Habijan, Damir (HDZ)
… dakle nisam samo ja, to je radna skupina došla do predmetnog iznosa koji je u konačnici u ovom prijedlogu zakona. Ako se ne varam gledao sam maloprije podatke drugih zemalja Belgija ima 25 tisuća recimo eura, možemo postavit koji je njima bio neka razlog zašto je taj iznos, ali kažem ako ima potrebe do drugog čitanja možemo razmotrit taj dio, ali ja mislim da velim za svaku pravnu osobu a najčešće se radi onima kojima je reputacija i ugled najbitnija jer da im nije onda ne bi zapravo pokretali ovakve zlonamjerne sudske postupke jer im je očito bitno da se o nečemu ne piše jel vode računa o svom ugledu i reputaciji. To im je najveća kazna, ali novčana kazna je nešto što je isto tako predviđeno, a o iznosima možemo razgovarati.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Baksa ima repliku.

Baksa, Ivica (NPS)
Poštovani ministre pozitivno je što se ovim zakonom ide u smjeru zaštite osoba uključenih u javno djelovanje i suzbijanje zlonamjernih tužbi, ali ostaje nekoliko važnih pitanja njegove učinkovitosti.
Prvo zakon se odnosi samo na građanske i trgovačke postupke iako se pritisak često provodi i kroz kaznene postupke. Postoji li plan da se i taj dio sustavno uredi? Ujedno ostaje pitanje stvarne dostupnosti zaštite pa me zanima kako će se osigurati da pojedinci i manje organizacije bez financijskih resursa mogu učinkovito koristiti ova prava.
Također, velik dio procjene prepušten je sudu. Kako će se osigurati ujednačena praksa i jasni kriteriji što je zlonamjerna tužba?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Habijan.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani zastupniče, imali ste dosta veliki broj pitanja. Ja ću se možda referirat na ona na koja još dosad nisam odgovorio.
Što se tiče edukacije i pravosudnih dužnosnika kao i u svim ostalim slučajevima Pravosudna akademija je ta koja će provoditi to stoji u članku odredbi Članka 15. ovoga prijedloga zakona zapravo edukaciju pravosudnih dužnosnika koja je itekako bitna i potrebna.
Što se tiče kaznenog djela odnosno kaznenih djela uvrede i klevete, ona je regulirana Kaznenim zakonom, zato sam namjerno i naveo situacije u kojima najčešće zapravo sud kada procijeni da nisu ispunjena ona četiri uvjeta da ne trošim vrijeme odbiti odnosno odbaciti takvu tužbu, prema tome relativno brzo će taj postupak završiti. Svega je bilo do sad 5 što pravomoćnih, što nepravomoćnih presuda za klevetu i uvredu koja se odnosila na novinare. Dakle to je doista mali broj. U tom segmentu dakle kaznenom imamo uređenu situaciju. Ovaj dio se sukladno i kao što to direktiva kaže odnosi na građanske i trgovačke predmete. Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Curiš Krok.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovani ministre, maloprije ste spomenuli te neosnovane tužbe i ovih 5 presuda koliko, ako sam dobro shvatila je bilo u tom posljednjem razdoblju. Interesira me edukacija sudaca. Da li planirate edukaciju sudaca s obzirom da ono kako često voli narod reći, svaki pravnik tumači pravo na svoj način i da postoji uvijek ta neka diskrecijska ocjena pa interesira me da li će suci prolaziti posebnu edukaciju kad su po pitanju ove SLAPP tužbe. Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Habijan.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Uvažena zastupnice, edukacija se već i do sad provodi. Dakle ako govorimo o SLAPP-u nekoliko okruglih stolova je već sad organizirano i nekoliko radionica, u Zagrebu, Osijeku i Splitu upravo putem Pravosudne akademije. Po tom pitanju velike aktivnosti je i do sad već radilo i Ministarstvo kulture i medija koje je isto tako organiziralo nekoliko okruglih stolova. Ono što je ključno i što sam rekao u kontekstu zapravo Pravosudne akademije odnosno ustrojbene jedinice Državne škole za pravosudne dužnosnike, to je to mjesto koje će u budućnosti zapravo imati svoju punu svrhu, a to je zapravo cjeloživotno učenje, specijalizacija i edukacija pa i po ovom pitanju ja mislim da je izuzetno važno i bitno da pravosudni dužnosnik odnosno sutkinje ili sudac kada dobije ovakav jedan predmet, na vrijeme zna prepoznat da je riječ o zlonamjernom sudskom postupku odnosno o tužbi koja je očito podnijeta samo iz razloga da bi se nekoga zastrašilo. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Sada je na redu za repliku kolega Paus, izvolite.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa.
Poštovani ministre ponovno o kaznenim postupcima. Dakle sjećamo se da smo imali u Kaznenom zakonu i klevečenje kao jedno od kaznenih, kaznenih djela, pardon ne klevečenje nego mislio sam na sramoćenje kao jedno od kaznenih djela koje je kasnije ukinuto. Te 2013. godine, jedna novinarka Jutarnjeg lista je u stvari kazneno osuđena zbog sramoćenja jer je preispitivala u stvari način poslovanja privatne poliklinike Medikol sa HZZO-om jer je transfer prema HZZO-a prema Medikol-u bio 130 milijuna kuna godišnje. U obrazloženju osuđujuće presude stoji da nije, nije govorena neistina nego jednostavno da nije u interesu bilo to preispitivati. Hoću reći, hoću reći da ukoliko začepimo rupu po pitanju građanskih tužbi SLAPP tužbi, otvara nam se mogućnost povećanog broja. Rekli ste da ima samo 5 kaznenih postupaka ali otvara nam se mogućnost povećanog broja …
…/Upadica Jakšić: Hvala kolega Paus./…
… kaznenih postupaka po pitanju SLAPP tužbe.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Paus, ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvaženi zastupniče i mogu shvatiti vašu bojazan ali ja mislim da nije opravdana, u konačnici pratit ćemo i procjenu ovog učinka provedbe ovog propisa i analizirati što će se u konačnici događati po pitanju kaznenih postupaka ali imajući u vidu ono što sam pojasnio dva puta, nema smisla treći puta da ponovno objašnjavam sam slijed ili hodogram podnošenja privatne tužbe i njegovog, njezinog, njezinog okončanja odnosno utvrđivanja svih onih okolnosti koje se moraju ispuniti ili preduvjeta da bi se usvojio takav uopće tužbeni zahtjev po privatnoj tužbi. Vrlo je malo vjerojatno da pravosudni dužnosnik ne bi mogao prepoznati na vrijeme zašto netko podnosi takvu tužbu odnosno koji je njezin krajnji, krajnji smisao. Tim više što treba imati u vidu da osobe koje jesu na javnim dužnostima moraju trpjeti sigurno i veći stupanj kritike, to svi mi vrlo dobro itekako znamo. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Imamo povredu Poslovnika na vaš odgovor. Izvolite kolega Paus.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući.
Čl. 238. Pa upravo sam vam po jednom drugom kaznenom djelu dao primjer gdje pravosudni dužnosnici nisu prepoznali da se radi o pritisku na, na novinara. Dakle to će se događati i moramo vodit računa na to kako ćemo to spriječiti.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Paus ali znate da ovo nije bila povreda Poslovnika nego replika pa dobivate drugu opomenu. Prelazimo na slijedeću repliku. Kolegica Mrak Taritaš, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovani ministre dakle već i u replikama, a vjerojatno i kasnije biti rasprava o tome da je izuzetno važna ujednačena sudska praksa. Dakle za, izuzetno je važna da bude kvalitetna provedba ovog zakona. Nju naravno možemo dobiti kroz ujednačenu sudsku praksu ali ja ću vas pitati i nešto drugo. Pučka pravobraniteljica je vrlo aktivno sudjelovala i jednako tako je ono što smo imali prilike čuti, pohvalila i rekla da je dobro da idemo s ovim zakonom. Ja isto osobno mislim da je izuzetno dobro da idemo s ovim zakonom, bolje ikad nego nikad ali je ona navela da je potrebno preciznije definirat pojmove i tu je izrijekom navela pojam javnog djelovanja i očito neosnovane tužbe. Zašto? Baš zato da bi se ta neujednačena sudska praksa izbjegla ako se to jasnije definira pa vas ja pitam da li razmišljate dakle već u prvom, kroz prvo čitanje ste išli s jednim drugim. Niste to detaljnije definirali ili da li razmišljate da između prvog i drugog čitanja probate baš ta dva pojma još detaljnije definirati …
…/Upadica Jakšić: Hvala kolegice./…
… u kontekstu jasnije provedbe zakona. Hvala lijepo.

Jakšić, Mišel (SDP)
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvažena zastupnice. Ja shvaćam dio i smio, smjer u kojem vi razmišljate i kako gledate na ovu stvar ali ono što je isto tako bitno i razumijem ovaj dio što se tiče ujednačene sudske prakse apsolutno, zato smo i uveli ovaj portal Anon, koji na neki način objavljuje sve prvostupanjske i drugostupanjske odluke, upravo zato da bi se i ta transparentnost i ujednačenost postigla, međutim i sudska praksa je svojevrsni izvor prava i ona, i teško je u začetku jedno živo tkivo i apsolutno sve situacije definirati ili normativno uobličiti u osnovnim temeljima samoga zakona. Dakle sudska praksa je nešto što će kroz vrijeme isto tako odrediti smjer i pojasniti određene pojmove, a onda je naravno na edukaciji ali isto tako i praćenju sudske prakse da ona bude kroz dogledno vrijeme ujednačena i da se postigne upravo ovo što vi kažete, da ona bude ujednačena ali kažem teško je sve normativno u jednom propisu propisati apsolutno sve životne situacije, dakle to je gotovo pogotovu u pravu koje je živo biće koje je …/Govornik se ne razumije./… živo biće apsolutno nemoguće …
…/Upadica Mišel Jakšić: Hvala ministre./…
… ali razumijem vašu intenciju.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala vam.
Sada je na redu kolega Šašlin, izvolite.

Šašlin, Stipan (HDZ)
Hvala gospodine predsjedavajući.
Poštovani ministre Hodu za život, obitelj i Hrvatsku gospodin gradonačelnik grada Zagreba gospodin Tomašević je zabrani javno okupljanje na Trgu Josipa bana Jelačića ovdje u Zagrebu odnosno zabranio je izgradnju pozornice na trgu jel pod izlikom da nisu dostavili popis izvođača. E sad ja vas pitam da li je taj popis neophodan, da li je on za s obzirom da znamo da je Zakonom o javnom okupljanju u Članku 3. stavku 2. definirani uvjeti tko i pod kojim uvjetima se može javno okupljati jel?
I moje drugo pitanje je kako objašnjavate činjenicu da u zadnje vrijeme upravo lijeve stranke, lijeve stranke u RH sklone su zabranama javnih okupljanja a znamo da je to i povijesno gledano jedan od njihovih osnovnih postulata i načina rada i djelovanja i kako su uopće i nastali kroz povijest gledano kroz javna okupljanja itd. i sada te iste …
…/Upadica Mišel Jakšić: Hvala kolega./…
… stranke zabranjuju našim evo.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvaženi zastupniče.
Osobno ako mene pitate ja sam protiv bilo kakvih zabrana ako govorimo, pogotovo ako govorimo o održavanju koncerata. To sam rekao i kada je jedan dan bio dozvoljen Thompson, drugi dan nije bio dozvoljen Thompson, dakle prvo nema konzistentnosti, pokazuje svojevrsno licemjerje, a kažem zabrana nikad nije dovela do ničeg dobrog. Ako želimo biti odnosno ako gradonačelnik želi biti grad i jedan otvoren grad otvoren prema svim kako ti često bar deklarativno kaže onda bi očekivao da će dopustiti da i svatko da bez obzira da li se on slaže sa određenim stavovima ili ne da ima priliku i da može održavati, održati ili svoj govor ili neki svoj nastup.
Prema tome, to je više pitanje za gradonačelnika grada Zagreba, ali nije baš na tragu onoga što proklamira kao jedna tolerantna otvorena osoba sigurno ovaj smjer koji je odabrao u konkretnom slučaju.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Sada je na redu za repliku kolegica Radojčić, izvolite.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Hvala.
Poštovani ministre predvidjeli ste zaštitu javnih osoba samo u građanskim i trgovačkim parnicama ali ne i u kaznenim postupcima koji čine većinu SLAPP tužbi u Hrvatskoj. Jasno je da će oni koji žele zastrašit osobe koje javno djeluju umjesto građanskih parnica sada za uvredu i klevetu pokretati kaznene postupke jer su u tom slučaju sigurni da se njihova tužba neće smatrati zlonamjernim postupkom zbog zastrašivanja.
Na koji način ste onda postigli jasno postavljeni cilj direktive koji nalaže sprječavanje moćnih u zloupotrebi pravosudnog sustava za zastrašivanje onih koji govore o pitanjima od javnog interesa. Neke europske države već su nešto poduzele po tom pitanju, pa pitam vas što ćete poduzeti vi? Ne možete direktivu kršiti malo, samo u malom broju slučajeva kao što nam pokušavate objasniti.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvažena zastupnice, vi ste sada ja se nadam iz neznanja zapravo na ovaj način pokušali prilično maliciozno prikazati da mi ovdje u pokušaju transponiranja direktive kršimo istu. To je netočno. Dakle, ako govorite o kaznenim postupcima direktiva izričito kaže da se ne primjenjuje na kaznene postupke. Mi smo štoviše više od onoga što je propisano direktivom napravili. Nismo išli samo na ove sudske postupke koje imaju u sebi prekogranični element nego smo išli na nacionalni element, dakle i više od onoga što direktiva propisuje, a u pogledu kaznenih postupka direktiva izričito kaže da se ne odnosi na kaznene postupke.
I ja sam ovdje već jedno 5 puta pokušao objasniti kada govorimo o uvredi i o kleveti o tim kaznenim djelima da se pokreću privatnom tužbom i da je jako teško na temelju onih 4 elemenata koje je potrebno ispuniti da će vam takva tužba proći pogotovo ako u sebi sadrži elemente zlonamjernog pokretanja ili da ih pokrećete samo iz pozicije moći da nekog ušutkate. To vam neće proći.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Imamo povredu Poslovnika na vaše izlaganje iliti na odgovor, kolegica Radojčić izvolite.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Članak 238., ja sam u svom pitanju zapravo rekla što ćete poduzeti u budućnosti vi zbog toga što u ovom trenutku znamo da pravno nije obvezujuće za EU da utvrđuje ovu obavezu i u kaznenim postupcima, ali svjesni tog problema druge su države već nešto poduzele i u Kazneni zakon uvele elemente koji onemogućavaju zlonamjerne tužbe. Razumijete to je bit …
…/Govornici govore istovremeno ne razumije se./…

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice, hvala kolegice ovo je bila replika a ne povreda Poslovnika pa dobivate prvu opomenu.
Sada je na redu za repliku kolegica Salopek, izvolite.

Salopek, Anđelka (HDZ)
Hvala lijepo.
Evo uvaženi ministre ja smatram izuzetno važnim naglasiti da ovim zakonskom, zakonskim prijedlogom činimo korak prema jačanju kulture dijaloga i zaštiti onih koji djeluju u javnom prostoru ali i u očuvanju demokratskih standarda i slobode izražavanja.
Također, prijedlog Zakona o zaštiti osoba u javnom djelovanju dolazi i u trenutku kada svjedočimo sve češćim prijetnjama, pritiscima i neprimjerenim oblicima komunikacije.
Moje pitanje prema vama je na koji način ovaj zakon konkretno jača zaštitu osoba koje djeluju u javnom prostoru i da pojasnite još kako će se osigurati ravnoteža između zaštite dostojanstva ali i slobode govora.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovana zastupnice, ja mislim da ona postupovna jamstva koja smo istaknuli koja su razrađena kroz sam prijedlog ovoga zakona jasno pružaju zaštitu upravo fizičkim i pravnim osobama koje su izložene određenim zlonamjernim sudskim postupcima ili očito neosnovanim tužbama bilo da je to u vidu predujmljivanja onih odnosno osiguranju onih troškova koje mora sam tuženik zatražit u svom odgovoru na tužbu, bilo da je riječ o prepoznavanju od strane sude da je riječ o očito neosnovanom tužbenom zahtjevu ili u konačnici naknadi troškova samog postupka ili naknadi štete. Dakle, to su sve elementi, sve jamstva koja se pružaju upravo takvim osobama koje su izložena takvim zlonamjernim sudskom postupcima koja im se osigurava upravo ovim zakonom. Naravno da će kasnije kroz praksu se vjerojatno i ta primjena širiti ali kao što sam i rekao prateći procjenu učinka i provedbe samog zakona ako će biti potrebno isti ćemo naravno i nadograđivati.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Red za repliku je na kolegi Markoviću, izvolite.

Marković, Miroslav (SDP)
Poštovani ministre Habijan naravno da je ovaj, ovaj zakon dobar i da štiti u principu upravo bi trebao štititi one prave istraživačke novinare kojih ima još u nekoliko samo u Hrvatskoj, ali isto tako ima i drugu stranu medalje, a to je da neki novinari itekako koriste svoju poziciju da isto tako rade one druge stvari, a to je da idu i prema političarima i prema nekima u drugom obliku, ali to ću problematizirati u raspravi. Ali ono što mene zanima je razmišlja li Vlada, vi ste dio Vlade i sve to, da sveobuhvatno sagleda poziciju medija u Hrvatskoj, novinara pogotovo jer svi su oni podložni nekakvom političkom pritisku jer nema neovisnog financiranja medija odnosno vrlo malo ga ima i samim tim su predmet pritisaka pogotovo ja bih rekao ovih koji su na vlasti zato što oni barataju sa velikim novcima i to je činjenica. Dal kroz oglase firmi, tvrtki, dal kroz nekakve ugovore i zanima me ima li Vlada …/Upadica Jakšić: Hvala kolega./… snage to promijeniti.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani zastupniče. Ovo je, nije pitanje samo niti za ovo ministarstvo niti je zapravo samo u domeni ovoga zakona, vi ste zapravo otvorili u prvom dijelu svog pitanja jednu drugu stranu koju još ovdje nitko nije otvorio, a to je pitanje da postoji i onih osoba koje, neću samo reć novinari i drugih vrsta koje zapravo idu obrnuto pa postavlja se i pitanje njihove zaštite ali ja mislim da je ona i sad već osigurana u određenom dijelu ili kroz kazneno djelo klevete ako netko očito, savjesno, namjerno piše neistine i znajući da u tom trenutku kad je to napisao, da je to neistina. To je kazneno djelo klevete, takva osoba bi trebala po mom mišljenju odgovarat. Što se tiče financiranja medija, to nije samo pitanje pozicije Vlade ili ministarstva, to je pitanje i lokalnih medija gdje se isto takve stvari mogu dogoditi ali kažem to je više pitanje za Ministarstvo kulture i medija ali ja sam siguran da oni o tome promišljanju i svjesni su ovih izazova o kojima pričate. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Kolegica Vlašić Iljkić, izvolite.

Vlašić Iljkić, Martina (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani ministre, naveli ste u svom izlaganju kako je riječ o postupcima u kojima postoji neravnoteža moći, financijska ili politička između tužitelja i tuženika. Upravo zato zaštitne mjere moraju biti jasne, učinkovite i teško zaobiđene. Ako sudu ostavimo širok prostor procjene bez preciznih kriterija, riskiramo da zaštita ostane samo deklarativna. Stoga, zabrinjava formulacija po kojem se zaštitne mjere neće primjenjivati ako procijeni da javno djelovanje nije provedeno u dobroj vjeri. Tko i prema kojim standardima ocjenjuje i utvrđuje dobru vjeru? Hoće li se svaka oštra kritika vlasti i korporacija ili moćnih pojedinaca moći kvalificirati kao štetna za ugled i time zapravo izuzeti iz zaštite? Zahvaljujem.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvažena zastupnice.
Konkretno će utvrđivati sud od slučaja do slučaja, dakle i ja želim vjerovati da pravosudnim dužnosnicima odnosno sutkinjama i sucima i na temelju njihove stručnosti i u konačnici i prisege, možemo vjerovati da mogu od svakog slučaja do slučaja utvrditi upravo ovo pitanje koje ste vi istaknuli. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala.
Red za repliku je na kolegici Baričević, izvolite.

Baričević, Danica (HDZ)
Hvala lijepa.
Poštovani ministre, osim što se jača pravna sigurnost i štiti sloboda izražavanja sudjelovala u pitanjima od javnog interesa po pitanju osoba uključenih u javno djelovanje ovim zakonom, ja bi voljela kad biste mogli dodatno pojasniti koja se konkretna postupovna jamstva uvode ovim nacrtom prijedloga zakona, osobito u pogledu ranog odbacivanja očito neosnovanih tužbi, raspodjele troškova postupka te zaštite tuženika od zlouporabe sudskih postupaka u okviru ovih strateških tužbi usmjerenih upravo protiv javnog djelovanja SLAPP tužbi. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvažena zastupnice na vašem pitanju.
Što se tiče postupovnih jamstva kako smo ih nazvali za potrebe transponiranja ove direktive, njih je u konkretnom slučaju 4 koje stoje na raspolaganju dakle fizičkim i pravnim osobama koje su uključene u javno djelovanje protiv kojeg je pokrenut i određeni zlonamjerni sudski postupak ili očito neosnovana tužba. Dakle prije svega osiguranje procijenjenih troškova postupka, dakle to će bit situacija kada će tuženik uz odgovoru na tužbu zapravo zatražit koji mora bit naravno obrazložen i zatražiti od suda da naloži tužitelju da položi određeni iznos osiguranja troškova. Drugo, bit će zapravo činjenica da će sud u ranoj fazi, a isto tako ako to tuženik naznači u odgovoru na tužbu, morati ocijeniti da li se radi o očito neosnovanom tužbenom zahtjevu. Dakle kada je vrlo jasno već u toj fazi, početnoj postupka da je riječ o očito neosnovanom tužbenom zahtjevu pa će ga rano naravno odbiti. Isto tako pitanje naknade troškova parničnih i u konačnici naknada same štete odnosno …/Upadica Jakšić: Hvala ministre./… novčana kazna koju sam već objasnio. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala vam.
Slijedi nam replika kolegice Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Poštovani gospodine ministre, dakle suština SLAPP tužbi su zapravo zlonamjerni sudski postupci i to protiv osoba u sferi javnog djelovanja. E sad među brojnim specifičnostima SLAPP tužbi osobito se ističe taj element neravnoteže moći između stranaka u postupku, dakle neravnoteže moći između tužitelja i tuženika pa sad upravo u tom kontekstu neravnoteže moći između stranaka u postupku, možete li još jednom detaljnije objasniti što se sve u praksi može podvesti pod zlonamjerne sudske postupke. Neke primjere iz prakse. Hvala vam lijepa.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala.
Ministre izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepa.
Ako me pitate primjere, mislim da smo svi toga svjesni da smo do sad imali već u praksi određene tužitelje koji su to pokretali kako bi nekoga zastrašili ili kako bi zaustavili ili pisanje o nečemu ili istraživačko novinarstvo. Dakle to može biti i neki lokalni čelnik, može biti i neki, bilo je primjera i sudaca ili sutkinja. U principu svatko tko ima ili financijsku neovisnost odnosno financijsku moć koja je dovoljna da može takve postupke pokretati, netko tko ima i društvenu moć ili političku moć. Prema tome, da se netko ne bi našao prozvanim, široka je lepeza potencijalnih osoba koje mogu takve tužbe pokretati i upravo je zato bitno da smo ovaj zakon predložili i koliko sam shvatio većina ovdje će i podržati kako bi se tome stalo na kraj i kako bi takvih zlonamjernih sudskih postupaka i očito neosnovanih tužbi bilo što je manje moguće, a kako bi osobe fizičke ili pravne koji javno djeluju mogle svoj rad nesmetano nastaviti.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre.
Red za repliku je na kolegi Jurčeviću, izvolite.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo poštovani ministre, u svakom slučaju dobro su ove mjere jel odnosno prijedlog zakonskih mjera da se zaštiti tuženike, one koji djeluju zapravo u javnom interesu. Hrvatska je primjer dakle, a pogotovo slučaj Vesne Balenović dakle iskazivanja i iživljavanja te moći putem podnošenja takvih tužbi i zapravo i kad dobije neku presudu, recimo u Strasbourgu onda je taj moćni sustav kao poruku ne provodi. Međutim događaju se isto tako i bio sam svjedok, išao sam čak i na rasprave na neke službeničke sudove jel gdje sam vidio još veću katastrofu i diskriminaciju dakle i tu moć gdje zapravo dolazi do korupcijske sprege jer redoviti suci dakle također vode i te procese u službeničkim sudovima i tamo se dakle pogoduje još više dakle politici koja svog službenika koji je prokazao neki ovaj kriminal u sustavu zapravo podnosi takvu tužbu. Pa recite, zapravo ima li razloga da niste uvrstili službeničke sudove također da za njih važi ovo, ove korisne mjere i da se zaštite te ljudi, te ljude zapravo koji znaju najviše…
…/Upadica Jakšić: Hvala./…
…o kriminalu koji se…
…/Upadica Jakšić: Hvala./…
…događa u Hrvatskoj.

Jakšić, Mišel (SDP)
Izvolite ministre.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepa.
Uvaženi zastupniče, dakle ovo se odnosi isključivo na građanske i trgovačke ili civil dakle na postupke, kazneno je treća odnosno druga varijanta. Jedno je postupci koji su mogući putem Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ili ovaj primjer koji smo imali kolegice Balenović. Četvrto je opet Zakon o državnim službenicima koji omogućava zaštitu službenika dakle putem službeničkog suda. To su sve instrumenti i instituti koji stoje na raspolaganju osobama ovisno o situaciji u kojoj se nađu i mislim da upravo donošenjem odnosno predlaganjem i ovog zakona sada zatvarano taj krug. Stoji doista širok dijapazon alata i instituta koje osobe mogu koristiti od slučaja do slučaja i koje su u najboljoj mogućoj mjeri zahvaljujući i ministarstvu, ali i suradnji s Ministarstvom kulture i medija, imaju sada na raspolaganju i koje u takvim slučajevima kada se radi o zlonamjernim sudskim postupcima ili šikaniranju ili očito neosnovanim tužbenim zahtjevima ili tužbama mogu koristiti, eto hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala ministre, sad ste do daljnjega slobodni s odgovaranjem na replike.
Povreda Poslovnika kolega Jurčević izvolite.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo poštovani ministre, bilo je više pitanja u ovom smislu koji sam ja postavio, međutim sad opet na kraju je ostalo nejasno ovaj i meni, a i široj javnosti ovaj, a pogotovo državnim službenicima, hoće li dakle se ove odredbe primjenjivati na službeničke sudove jer eksplicite to nije navedeno u ovome prijedlogu, pa nekom prigodom dakle kad budete se opet molim vas…/Govornik se ne razumije./….

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Jurčević, znate i sami da je ovo bila replika, pa dobivate opomenu.
Da li žele izvjestitelji odbora uzeti riječ?
Kolegice Bježančević izvolite.

Bježančević, Sanja (SDP)
Zahvaljujem.
Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na 23. sjednici raspravljao je o prijedlogu Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje sukladno čl. 179. Poslovnika HS, kao zainteresirano radno tijelo. Odbor je pozdravio donošenje ovog zakona kao zaštitnog zida za novinare, aktiviste, organizacije civilnog društva i branitelje ljudskih prava od zlonamjernih i iscrpljujućih sudskih postupaka ističući kako je odbor u svom dugogodišnjem radu bio svjedok kako takve strateške tužbe postaju sve učestaliji instrument pritiska na one koji izvještavaju o moćnicima i upozoravaju na korupciju i nepravde. Naglašeno je kako odbor ima posebnu odgovornost ovaj zakon ocijeniti ne samo s aspekta usklađenosti s europskim pravom nego i s aspekta zaštite slobode mišljenja, izražavanja misli, slobode tiska i slobodnog novinarstva zajamčenih čl. 38. Ustava RH, kao i prava javnosti na istinite i nepristrane informacije. Naglašeno je kako je upravo to zadaća i odgovornost odbora, te je stoga dužnost odbora ispitati i ona mjesta u kojima predloženi zakon još nije dovoljno snažan. Zakonom se štiti širok krug osoba uključenih u javno djelovanje. Pojam zlonamjernog sudskog postupka definiran je nizom pokazatelja i konačno, zakon uspostavlja 4 ključna postupovna jamstva, osiguranje procijenjenih troškova postupka, rano odbijanje tužbenog zahtjeva, naknadu troškova postupka, te novčane kazne i druge sankcije. Zakon predviđa mogućnost sudjelovanja pučkog pravobranitelja i organizacija civilnog društva kao umješača na strani tuženika, odbijanje priznanja i ovrhe stranih sudskih odluka koje su bile zlonamjerne prema pravu RH, kao i nadležnost hrvatskih sudova za naknadu štete i troškova nastalih u zlonamjernim postupcima pokrenutim izvan EU. Kao jedinstvena kontaktna točka za pristup informacijama u svim raspoloživim zaštitnim mjerama određena je Pravosudna akademija, a Ministarstvo pravosuđa dužno je godišnje dostavljati Europskoj komisiji statističke podatke o SLAPP slučajevima. Uz to, izneseno je nekoliko konkretnih prijedloga za poboljšanje ovog zakona. Prije svega smatra se primjerenijim termin „branitelja ljudskih prava“ umjesto „borci za ljudska prava“ iz čl. 4. prijedloga jer taj izraz odgovara ustaljenom engleskom pojmu iz UN-ove deklaracije i niza europskih dokumenata.
Što se tiče prava umješača iz čl. 8. istaknuto je kako organizacije koje se bave zaštitom slobode izražavanja ne bi trebale posebno dokazivati pravni interes, one bi za tu kategoriju trebale biti razumljive same po sebi.
Što se tiče organiziranja, osiguranja procijenjenih troškova iz čl. 9. st. 4., upozoreno je na to kako je odredba u verziji podnesenoj saboru izmijenjena na štetu tuženika jer je ranija verzija iz e-savjetovanja pravilnije balansirala interese obiju strana, štitila je i materijalne prilike tuženika i opasnost da ne dobije naknadu troškova, dok nova verzija fokus jednostrano premješta na tužiteljev pristup sudu.
Glede novčanih kazni iz čl. 12. st. 1., naglašeno je kako dvostruko ograničenje postotkom vrijednosti spora i fiksnom gornjom granicom od 5 tisuća eura za fizičke i 20 tisuća eura za pravne osobe, neće imati dovoljno odvraćajući učinak, osobito prema moćnim korporacijama, te je predloženo ukidanje fiksne gornje granice i propisivanje minimalnog postotka vrijednosti spora bez stropa, kako bi sud mogao izreći razmjernu i stvarno odvraćajuću sankciju.
Nadalje, st. 4. istog članka kojim se uvodi mogućost kažnjavanja zastupnika tužitelja, smatra se nedovoljno preciznim i primjenjivim jer nije jasno je li zastupnik postupao prema uputi ili bez nje, niti tko bi pokretao taj postupak, dok bi dokazivanje tih okolnosti samo produljilo postupak n a štetu tuženika, zbog čega je predloženo brisanje te odredbe kao suvišne. Posebno upozorenje odnosi se na izostanak zaštite od zlouporabe kaznenog postupka, znatan dio pritisaka na novinare i branitelje ljudskih prava dolazi kroz kaznene postupke za uvredu i klevetu pokrenute privatnom tužbom koji su jednako ako ne i više iscrpljujući od parničnih te se predlaže da se u idućem razdoblju posebnim zakonodavnim instrumentom razviju odgovarajući mehanizmi zaštite i od te vrste zlouporabe.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je prihvatio Prijedlog Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje.
Zahvaljujem.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice.
Da li još netko kao izvjestitelj odbora želi uzeti riječ? Ako ne otvaram raspravu i prva nam je na redu u ime Kluba zastupnica SDP-a kolegica Anita Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege, evo dosada u svakom slučaju u Hrvatskoj nije postojao nijedan univerzalan zakon koji je štitio i koji je bio isključivo za osobe koje javno djeluju nego se je zaštita osoba koje javno djeluju odvijala kroz kombinaciju i kaznenog medijskog prava, ustavnog prava i kroz posebne zakone znači ovaj Zakon za zviždače.
Mi smo danas puno puta spomenuli SLAPP tužbe, ja se nadam evo da naši građani znaju da su SLAPP tužbe one koje se ne podnose primarno da bi se dobio spor nego da bi se na neki način zastrašilo ali i financijski iscrpilo i ušutkalo osobu koja javno govori o nekom pitanju od javnog interesa.
EU je svakako prepoznala to i donijela tu direktivu koju mi sada implementiramo u naše hrvatsko zakonodavstvo i svakako ovaj zakon donosi i rano odbacivanje neosnovanih tužbi, na neki način i zaštitu tuženika ali i mogućnost nadoknade štete zbog, zbog zlouporabe.
Pozdravljamo što će Hrvatska napokon imati ovaj, ovaj zakon me… jer na kraju krajeva te SLAPP tužbe one su u svakom slučaju opasne jer mogu na neki način i ograničiti slobodu govora, obeshrabriti i sindikaliste i novinare i udruge civilnog društva i borce za ljudska prava ali i građane a na kraju krajeva smanjiti transparentnost, borbu protiv korupcije i poslati vrlo lošu, lošu poruku.
Ono što moram istaknuti da svakako pozdravljamo i prebacivanje troškova znači na tužitelja, međutim tu ističemo da je potrebno preispitati također do drugog čitanja da li su to dovoljne, dovoljni iznosi koje oni moraju platiti.
Ono što je bitno napomenuti da također direktiva EU uređuje ta minimalna pravila međutim države članice mogu uvesti odredbe koje su i povoljnije za osobe uključene u javno djelovanje tako da nama nitko ne brani da taj zakon i još unaprijedimo bolje nego što to nalaže EU. Naravno sve s ciljem i zaštite i fizičkih i pravnih osoba koje su uključene u javno djelovanje po pitanju kao što sam već i spomenula javnog interesa od zlonamjernih sudskih postupaka koje se protiv njih pokreću, a to osim ovih već ranije napomenutih znači i novinara i izdavača, organizacija civilnog društva, prijavitelja nepravilnosti i branitelja ljudskih prava, sindikata, istraživača, članova akademske zajednice, umjetnika uključuje upravo sve one osobe koje djeluju u javnom interesu.
Mi smo kod, kroz replike evo također imali priliku čuti da ima i onih koji misle da djeluju u javnom interesu, nažalost ne djeluju tako da u svakom slučaju moram napomenuti da svatko tko djeluje mora snositi odgovornost za svaku izgovorenu riječ jer moramo znati da ukoliko imamo neko pravo imamo i obavezu ponašati se po propisima i po zakonima.
Naravno da nije dovoljno samo implementirati ovu direktivu EU nego ju treba i ujednačeno i provoditi i primjenjivati kroz hrvatsko zakonodavstvo, ali na kraju krajeva također ono što smo i komentirali u replikama a to je neujednačena sudska praksa pa se nadam da će ministarstvo u svakom slučaju voditi računa i o tome.
Kroz javno savjetovanje bilo je evidentno i kroz javni prostor pojavilo se mišljenje i Ureda pučke pravobraniteljice koja svakako ukazuje da adekvatna zaštita osoba koja su meta SLAPP tužbi obuhvaća i neka područja koja su predmetnom drugih zakona o čemu je također potrebno voditi računa.
Također u savjetovanju se preporučivalo da se treba osigurati i besplatna pravna pomoć ukoliko osobe nisu u mogućnosti same snositi trošak pravnog savjetovanja i zastupanja pred sudom, a kako bi mogli adekvatno koristiti jamstva koja propisuje direktiva i koja će biti regulirana ovim zakonom. Međutim, taj prijedlog je odbijen jer kao nije tema ovog zakona ali sad je za čekati da li će se to implementirati u zakon koji je mjerodavan u budućnosti pa evo kao klub zastupnika također pozivamo da se to uzme u obzir prilikom izrade nacrta zakona koji to uređuju.
Također ono što namjeravamo, to je svakako nakon donošenja tj. prvo pratiti između prvog i drugog čitanja prijedloge koje će biti uvaženi ali tada i pratiti primjenu novog zakona jer smatramo da će ovaj zakon donijeti ne samo do poboljšanja situacije samih novinara nego i svih branitelja ljudskih prava, prijavitelja nepravilnosti ali i svih onih na koje se ova anti SLAPP direktiva odnosi. Osim ureda Pučke pravobraniteljice tu su bile i neke organizacije civilnog društva koje kao i drugi i građani i organizacije ali evo i sami zastupnici smatraju da to ne bi trebalo obuhvaćati samo građanske i trgovačke postupke nego i kaznene. Ministar je u svom odgovoru nam nekoliko puta odgovorio da sama direktiva to ne prepoznaje ali u svakom slučaju kod daljnjeg donošenja propisa i mijenjanja zakona koji se tiče kaznenih postupaka, u svakom slučaju trebalo bi se možda definirati i ovo.
Također ono što moram istaknuti da na kraju krajeva ovaj zakon je i bitan jer evo i na neki način držimo se i nekih svojih ustavnih i temeljnih vrijednosti kao što je sloboda izražavanja, sigurnost i dostojanstvo osobe, iako se ponekad zadnjih dana mnogi evo i građani i pitaju u RH da li živimo u zemlji demokracije i postoji li kriza trodiobe vlasti. Ono što moram istaknuti da s obzirom na probleme izbora ustavnih sudaca i predsjednika Vrhovnog suda, to svakako je goruća tema ali evo za kraj da zaključim da ako ništa drugo, ovaj zakon je barem korak naprijed prema oslobođenju porobljenih institucija u ovoj zemlji i u jačanju demokracije. Smatramo također da je potrebno zaštiti slobodu govora i još više zaštiti sve one koji ukazuju na nepravilnosti ali uz pretpostavku, opet ponavljam da svatko prenosi jasne, dokazive i točne informacije. Klub SDP-a podržat će ovaj zakon u prvom čitanju uz preporuku, kao što sam već i navela implementacije i ranije iznesenih prijedloga do drugog čitanja i pri izradi konačnog prijedloga zakona ali i nužnosti promjene srodnih pravnih propisa bitnih za temu osoba koje se bave javnim djelovanjem.
Kao što sam već spomenula Ustavni i Vrhovni sud i često se oko toga lome koplja zadnjih dana ovdje. Moram napomenuti da niti ovaj zakon neće značiti ništa ukoliko suci ostanu pod utjecajem politike jer dodatno kroz lex AP politika upravo ima utjecaj i na kraju krajeva HDZ-ova Vlada se kao i kod puno ostalih pitanja ovdje postavlja kroz dvostruke kriterije. Moramo istaknuti da s jedne strane je dobro da se zaštite novinari od neutemeljenih tužbi i financijskog iscrpljivanja kroz sudske postupke ali s druge strane, država još uvijek drži batinu u svojim rukama kroz kaznenu odgovornost za one koji otkrivaju detalje istraga. U praksi u biti to znači da novinari mogu ostati žrtve jer im se režu izvori informacija, a ako nema izvora informacija, nema ni priče pa anti SLAPP ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Anti SLAPP te štiti kad nešto objaviš ali opet imamo u Hrvatskoj lex AP koji djeluje prije nego nešto objaviš jer kažnjava one koji daju podatke. Ovaj zakon u svakom slučaju daje alat sudstvu ali ne jamči da će se taj alat koristiti protiv politički utjecajnih tužitelja i to je ono što moramo pratiti i stvarno zaključno vidim da će biti i pretpostavljam rasprava koja će biti sigurno konstruktivna ali i svatko će imati naravno svoje mišljenje. Smatram da kao što i klub SDP-a smatra da trebamo podržati ovaj zakon, vidjeti što će se desiti do drugog čitanja ali ono što moram istaknuti radi javnosti, to da ćemo i dalje ostati država za koju su čak i nedavna istraživanja pokazala da je demokracija u padu. U biti kad bolje razmislim nije u padu nego je na dnu, upravo vodstvom premijera Andreja Plenkovića, Vlade HDZ-a i satelita, srozale su se europske demokratske vrijednosti na samo dno tako da ovaj zakon u svakom slučaju, pitanje je kako će biti provediv. Na nama svima je da vidimo, da pratimo, da upozoravamo i da štitimo vladavinu ljudskih prava, koliko je to još uvijek moguće. Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala vam kolegice Curiš Krok.
Sada će nam se u ime Kluba zastupnika SDSS-a obratiti kolega Pupovac, izvolite.

Pupovac, Milorad (SDSS)
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovani gospodine ministre, kolegice i kolege.
Novinari koji istražuju sve oblike korupcije, političku, financijsku ili neku treću, aktivisti koji se suprotstavljaju štetnim projektima koji narušavaju životnu sredinu, okoliš, uvjete življenja, branitelji ili borci za ljudska prava koji dokumentiraju nepravde prema marginalnim skupinama, svi oni obavljaju posao koji u demokratskim društvima ne bi smio biti kažnjiv.
A ipak jeste, kažnjiv ne presudom suda nego samim pokretanjem zlonamjernih tužbi, samim pokretanjem tužbenog postupka jer to je svrha, to je smisao i to je u konačnici razlog postojanja zlonamjernih tužbi koje po svojoj naravi pobjeđuju i onda kada izgube jer oni koji su tuženi u toj borbi se iscrpljuju, u toj borbi strahuju i u toj borbi se nastoje ušutkati. Prema podacima Hrvatskog novinarskog društva i koalicije protiv SLAPP tužbi u Europi, protiv zlonamjernih tužbi u Hrvatskoj ne opada, u jednom je trenutku aktivno bilo oko 700 takvih postupaka protiv novinara i medija. To nije statistika, to je život ljudi kojih se to tiče, to je život te djelatnosti i to je živo stanje naše javne demokratske sfere. To su novinari koji umjesto da istražuju, broje odvjetničke račune, to su organizacije civilnoga društva koje umjesto da djeluju, pripremaju materijale za sudske postupke. Zato mi dozvolite da u ime Kluba zastupnika SDSS-a gospodine potpredsjedniče i gospodine ministre, kolegice i kolege iznesem nekoliko ključnih komentara, prijedloga i razmišljanja u vezi sa ovim prijedlogom zakona.
Prvo je kada govorimo o tuženima, govorimo o osobama koje obavljaju posao koji Ustav RH u čl. 38 prepoznaje kao temeljnu vrijednost demokratskog poretka. To su sloboda mišljenja, sloboda tiska, sloboda izvještavanja i pravo javnosti na istinitu i nepristranu informaciju. Govorimo o okolišnim aktivistima koji se suprotstavljaju projektima moćnih korporacija ili kompanija i govorimo o asimetriji moći koja leži između aktivista i onih koji pokreću te projekte. Zamislimo kompaniju čiji projekt je vrijedan milijardu eura, takva kompanija može podići tužbu čiji iznos predmet spora 200 tisuća eura i pri tom unaprijed znati da ako izgubi maksimalna kazna neće biti veća kao što ovaj zakon predlaže od 20 tisuća eura. Za takvu kompaniju ili korporaciju to nije cijena poraza, to je cijena odvraćanja i postignuća koje se time dosežu. To je trošak koji se ukalkulira u proračun za odnose s javnošću koji sve više zapravo nastoji zamijeniti slobodno novinarstvo i koji se isplati jer aktivist koji suđenje čeka godinama, ne može punim kapacitetom nastaviti raditi.
Drugo što želim reći, zakon u čl. 8 predviđa mogućnost sudjelovanja Pučkog pravobranitelja i organizacija civilnog društva da kao umješači na strani, da budu umješači na strani tuženika uz uvjet pravnoga interesa kao što je ovdje već rečeno, valja podsjetiti na to kako Zakon o parničnom postupku već sada propisuje da kao umješač može sudjelovati svaka osoba koja učiniti vjerojatnim pravni interes za pobjedu jedne od strana. Taj je standard po naravi stvari elastičan i širok i otvara pitanje ako je već po Zakonu o parničnom postupku moguće biti umješač gotovo za svakog subjekta koji učini vjerojatnim interes za to, zašto ovaj zakon ne ide korak dalje i za organizacije koje se statutarno bave zaštitom slobode izražavanja, zaštitom novinara ili branitelja ljudskih prava, ne utvrdi da im pravni interes u takvim postupcima trebao biti razumljiv sam po sebi bez posebnog dokazivanja. Direktiva to prepoznaje i mislimo da bi ovaj zakon to trebao eksplicitno pokazivati.
Treće, dopustite mi da govorim i o nečemu o čemu se u ovoj raspravi malo govori, a to je ključno razumijevanje zašto je ovaj zakon toliko važan. Naime, novinarstvo je u posljednjih 20 godina prolazilo kroz strukturnu transformaciju koja nije donijela samo tehnološke promjene i tehnološki napredak, donijela je i sustavno pogoršanje radnog i socijalnog statusa novinara i svih onih koji su uključeni u proizvodnju i prezentaciju informacija. Upravo u tom kontekstu SLAPP tužba ima razoran učinak. Prekarni novinari slabo plaćeni, nedefiniranog radnog statusa koji prima prosječnu, izvan prosječnu, ispod prosječnu plaću, koji nema sindikat iza sebe, koji radi na ugovor o djelu bez pravne zaštite, suočeni sa dugotrajnim sudskim postupkom i visokim odvjetničkim troškovima, u pravilu nema drugog izbora nego odustati, a upravo ti novinari koji su financijski najranjiviji, najčešće su i oni koji rade na najvažnijim temama, o moćnicima koji zlorabe položaj, o štetnim projektima koji ugrožavaju okoliš i zajednice, o korupciji koja razjeda institucije. HND godinama upozorava na to da zaštita radničkih prava novinara nije samo socijalno pitanje, nego predmet, preduvjet slobodnog novinarstva i mi se s tim potpuno slažemo. Ovaj je zakon koristan ali sam po sebi neće biti dovoljan dok god se struktura novinarskog rada ne promjeni. Četvrto što želim reći da uz parnične SLAPP tužbe valja naglasiti i ono što je pučka pravobraniteljica pravilno upozorava. Kaznene prijave za uvredu i klevetu osobito one pokrenute privatnom tužbom ravnopravno su oruđe u arsenalu onih koji žele ušutkati novinare i aktiviste. Kazneni postupak nosi sa sobom stigmu, troškove obrane, dugotrajnost i psihički pritisak koji parnicom nije zanemariv. Zakon koji danas razmatramo ne dotiče se te sfere i to je njegova suštinska ograničenost. Sabor bi stoga usporedno s donošenjem ovog zakona trebao imati u planu kako tu prazninu i ograničenost nadoknaditi.
Peto, jasno je i to i to moramo reći otvoreno da ovaj zakon ne smije i ne može biti instrument kojim bi se onima koji imaju valjene tužbene zahtjeve onemogućio pristup sudu. Ustav jamči pravo na pravedno suđenje svima i tužitelju i tuženiku. Europski sud za ljudska prava u dugogodišnjoj praksi dosljedno primjenjuje trodijelni test. Svako ograničenje slobode izražavanja mora biti propisano zakonom, mora služiti legitimnom cilju i mora biti nužno u demokratskom društvu, dakle razmjerno. Ista logika vrijedi i trebala bi vrijediti i u suprotnom smjeru. Svako ograničavanje prava na tužbu mora proći taj test, mora proći isti test.
Zakon je ispravno usmjeren štiti javno djelovanje od zlonamjernih postupaka, a ne sve postupke bez razlike no primjena toga razlikovanja bit će na sudovima i upravo je zato toliko važno kako će sudovi primjenjivati ovaj zakon. I tu dolazimo do onoga što smatram ključnim. Zakon koji danas prihvaćamo u načelu može biti bolji ili lošiji i trebamo ga poboljšati do drugog čitanja i vjerujemo gospodine ministre da ćete to napraviti, no ono što je jednako važno jeste pitanje primjene.
Treba podsjetiti da Zakon u parničnom postupku već sada sucu daje ovlast da u okviru rukovođenja raspravom novčano kazni stranku koja teže zloupotrebljava procesna ovlaštenja. Daje mu instrumente sucu koncentracije i učinkovitosti rasprave, propisuje razuman rok kako kao standard predviđa mehanizme koji bi trebali spriječiti odugovlačenje. Ti su instrumenti godinama ili nedovoljno u upotrebi, nedovoljno korišteni ili su paradoksalno i sami predmet zloupotrebe.
Dobro je što dobivamo novi zakon, dobro je što direktiva koja je na snazi već dvije godine sa ovim zakonom će dospjeti na snagu u naš pravni sustav i u tom smislu je ovo prilika da pohvalimo inicijativu Vlade, inicijativu ministarstva. No, bez promjene prakse, bez sudaca koji će te odredbe stvarno primijeniti i bez sustava koji će ih u tom poduprijeti i ovaj bi zakon mogao ostati deklaracija dobre namjere.
Reći ću prije završetka još nešto. Napadi na institucije koje uključujući i instituciju ovog sabora kao što je pučko pravobraniteljstvo koje dolaze iz različitih sfera uključujući i članove vladajuće koalicije predstavlja ozbiljno narušavanje autonomije institucija i ograničavanje njihovoga potencijalnog rada i doista je suprotno duhu ove Vladine, Vladine inicijative. Doista je suprotno svemu onome što je ovaj sabor postizao u zaštiti djelovanja javnih osoba, djelovanja zaštite ljudskih prava, a ono što je najvažnije osiguravanje da institucije vlasti funkcioniraju u skladu sa zakonom i u skladu sa pravima i interesima građana. I kada čujemo da pojedini ljudi, naši kolegice i kolege napadaju instituciju pučke pravobraniteljice za čiju autonomiju i efikasnost u radu smo se decenijama borili u ovom društvu i dosegli zavidan nivo djelovanja te institucije, da se možemo ponositi njezinim postignućima i izvan RH ti znakovi nas danas, te poruke nas danas uznemiravanju i u svakom slučaju predstavljaju nedemokratski glas unutar našeg demokratskog saborskog okruženja i unutar našeg demokratskog društva. Pozivam predsjednika sabora i predsjedništva da oko toga ne šute.
Na kraju dozvolite mi da kažem još i to. Demokracija se ne mjeri samo slobodnim izborima, mjeri se i time je li novinar ili novinarka, aktivist ili aktivistkinja, zviždač ili zviždačica, građanka ili građanin koji ukazuje na korupciju u mogućnosti da je u mogućnosti da objavi priču ili sroči pritužbu bez straha da će to koštati više nego što zaradi u godinu dana. Mjeri li se time može li okolišni aktivist ustrajati u tom poslu a da ga korporacija ne iscrpi do kapitulacije? Mjeri li se naša demokracija time štiti li država ne samo normom nego i praksom i kulturom oni, one koje njezinu demokraciju brane svakodnevno ili koja vrata demokracije ne brane šutnjom nego glasnim protivljenjem njezinom ugrožavanju?
Hvala vam.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Pupovac.
Sada će u ime Kluba zastupnika Centra, NPS-a i GLAS-a, govoriti kolegica Anka Mrak Taritaš, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani ministre sa suradnicima, kolegice i kolege.
Pred nama je zakon koji bi u normalnim okolnostima u jednom europskoj demokraciji, bio rutinska mjera usklađivanja sa EU zakonodavstvom, no mi ne živimo u takvim idealnim okolnostima. Hrvatska se već godinama nalazi u izvještajima reportera bez granica kao zemlja u kojoj su prisutni politički i institucionalni pritisci na medije uz upozorenja na SLAPP tužbe koji je jedan od ključnih problema za slobodu izražavanja. U tom kontekstu ovaj zakon je zakašnjeli odgovor na dugotrajni i sustavni problem ali po onoj narodnoj bolje ikad nego nikad, dobro je da ga imamo, dobro je da o tome raspravljamo i dobro da možda između, da nam između prvog i drugog čitanja sve one primjedbe koje jesu ugradimo i da probamo ipak dobiti nešto bolji zakon iako ćemo i u prvom čitanju mi podržati ovaj zakon.
Prema indeksu reportera bez granica Hrvatska je posljednjih godina zabilježila pad na ljestvici slobode medija i nalazi se u kategoriji država s problematičnom situacijom slobode medija unutar EU. To nije apstraktna ocjena, nije još jedna ljevičarska udruga koja želi naštetiti našem premijeru i njegovoj Vladi nego objektivna procjena stanja slobode medija od strane međunarodne organizacije najpozvanije da to ocijeni i posebno je zabrinjavajuće da što vladavina Plenkovića ide dalje, sve se više srozavaju slobode medija u Hrvatskoj, zajedno sa svim ostalim demokratskim institucijama što možemo sudjelovati i zdravim očima gledati iz dana u dan. SLAPP tužbe strateške tužbe usmjerene na javno djelovanje apsolutno su dobro došle. U Hrvatskoj postoji veliki broj tužbi protiv novinara i medija pri čemu dio tih postupaka ima obilježje dugotrajnog i iscrpljujućeg parničenja koji može imati učinak odvraćanja neovisno o konačnom ishodu sudskog postupka. Prema podacima HND-a u jednom trenutku u Hrvatskoj je bilo aktivno 951 tužba protiv medija i novinara, a s odštetnim zahtjevima koji su premašivali 77,4 milijuna kuna. Nisu sve te tužbe SLAPP tužbe, to je točno. Međutim analiza HND-a i Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo, pokazale su da od 1333 analizirane presude, presude dakle govorim o presudama više od 40% svih završenih predmeta nosilo je barem jedan SLAPP indikator, a među njima više od polovice sadržalo ih je nekoliko. U svakom slučaju trend i razmjeri problema ne smiju i ne mogu se ignorirati. Hrvatska je prema usporedivim europskim analizama među državama s velikim brojem takvih postupaka u odnosu na broj stanovnika i ne mogu još jedan put navesti slijedeće. Jedan bivši visokopozicionirani HDZ-ovac recimo u jednom trenutku imao je više od 30 tužbi protiv novinara i medija. Hrvatska radiotelevizija podigla je više desetaka tužbi protiv vlastitih novinara, novinarskih udruženja i drugih medija s odštetnim zahtjevima koji su iznosili više od 300 tisuća eura. To je realnost za novinare u Hrvatskoj, dakle vlastita kuća u kojoj radi je protiv njih podigla tužbu.
Ovaj zakon pred nama uvodi mehanizme ranog odbacivanja očito neosnivanih tužbi što je izuzetno bitno i važno, mogućnost osiguranja troškova postupka, naknadu troškova te novčane sankcije za zlouporabu sudskog postupka. Time se nastoji uspostaviti ravnoteža između prava na sudsku zaštitu i zaštite slobode izražavanja. Kad je uvodno ministar govorio, onda je svoj govor pokrenuo i krenuo na način da nas je sve zajedno podsjetio na Ustav i ono što je ustavom zagarantirano sloboda govorenja i sloboda izražavanja. Jednako tako u javnoj raspravi bilo je i niz primjedbi. Ja sa velikom pozornošću uvijek pogledam primjedbe koje je dala Pučka pravobraniteljica koja je sudjelovala i u radu odbora kad su, kad je bila prezentacija ovog zakona iako je na izvješće za 2025. godinu Pučke pravobraniteljice, naš premijer Andrej Plenković rekao pa koga je to briga. Briga je nas sve, treba bit briga nas sve koji sjedi u ovoj sabornici i treba bit brigu za građanke i građane RH. Jednako tako je ona naglasila da je ključni izazov ovog zakona nije njegova svrha, nego ključni izazov ovog zakona bit će njegova provedba, kao što smo imali prilike vidjeti i kroz replike koje su bile upućene ministru. Posebno se ističe i još jedanput navodim, potreba preciznijeg definiranja pojmova kao što su javno djelovanje i očito neosnovane tužbe, kako bi se izbjegla neujednačena sudska praksa i osiguralo pravo na pristup sudu.
Hrvatsko novinarsko društvo i civilna društva ističu da zakon mora bit dovoljno snažan i operativan u praksi. Naglašava se potreba da se zaštiti javno odnosi i na freelance novinare te da mehanizmi zakona moraju biti učinkoviti, a ne samo deklarativni. Ono što jednako tako valja napomenuti, ovaj zakon se ne odnosi na kaznene postupke što je u skladu s europskim okvirom ali ostavlja prostor za određene oblike pritiska kroz kazneno-pravne mehanizme. Dio SLAPP-a upravo se odvija kroz kaznene procese. Prijave za klevetu, uvredu, uznemiravanje i to ostaje slijepa točka koja nadalje ostaje neadresirana. Kao specifičnost slučajeva u Hrvatskoj studija Akademije mreže za prava europskih građana istaknula je da su neke postupke pokretale ne samo javne medijske kuće nego i državna tijela. Neke postupke je pokretala i policija, dakle i država se koristila sudovima kao oružjem pritiska na medije. Dakle ono što treba naglasiti i što je nedopustivo je slijedeće. Dakle taj pritisak kojim se i država koristi, pritiskom na medije i ne čudi onda da sloboda medija koja kad se ocjenjuje u Hrvatskoj iz godine u godinu sve je lošija odnosno u lošijem stanju. Kroz primjedbe koje su bile na prvom čitanju ovog zakona, kroz primjedbe koje su bile u ovoj replike koju smo dali ministru kad je nakon njegovog izlaganja, jednako tako kad uzmemo u obzir i zakone koji su, koje je ministar jučer i danas imao, ono što cijelo vrijeme navodimo i cijelo vrijeme naglašavamo je tema provedbe. Ujednačena sudska praksa, sudska praksa i edukacija suda koji će biti poseban faktor uspješnosti zakona i to zapravo se inzistira na kontinuiranom i sustavnom edukacijom sudaca, a ne ad hoc pristup i da otprilike u zemlji koja kad onako se želimo jako pohvaliti kažemo da ima 3 milijuna i 800 tisuća stanovnika, ujednačena sudska praksa je izuzetno bitna i izuzetno važna i ne mogu kad govorim o ovom zakonu, se ne referirati na još nešto. Dakle u posljednje vrijeme jako volimo baratati temom našeg Ustava i koristiti kako kome padne na pamet, a jednako tako volimo i davati određene nazvat određene ljude kršiteljem Ustava kako nam paše i kad nam paše pa se ja ne mogu ne referirati na bivšeg predsjednika Ustavnog suda gospodina Šeparovića i na akte koje je on potpisao i vjerojatno sudjelovao u njegovim izradama, u kojem stoji da sastav Ustavnog suda i suci Ustavnog suda nisu odraz političkog sustava i političkog sastava Hrvatskog parlamenta. Dakle kad govorim o ujednačenoj sudskoj praksi, onda govorim o tome ali to je i ministar u jednom odgovoru na repliku i rekao. Bio je to odgovor mislim čak meni na repliku, kad je rekao ne možemo zakonom sve prepisati, moramo čitati i pojedine akte i moramo iz toga se i, iz toga idu neke sudske prakse. Bilo bi jako dobro kad bi premijer Plenković i oni koji mu, najuži krug koji ga savjetuju pročitali to što je u aktima dosta dobro obrazložio i rekao Šeparović koji je bio potpredsjednik odnosno mjesto potpredsjednika Ustavnog suda, a bio je i predsjednik Ustavnog suda i ponavljam još jedanput on je tad naveo i rekao da sastav Ustavnog suda nije odraz političkog sastava Hrvatskog parlamenta.
Ali za kraj ću se vratiti i na ono što je važno za ovaj zakon i važno je naglasiti i reći da je ovo bitan i važan iskorak, da će njegova, njegova učinkovitost ovisiti o tome hoćemo li ga primjenjivati dosljedno i ujednačeno. I zakon iz tog razloga cijenim da treba podržati u prvom čitanju. Očekujemo da ćemo u daljnjem postupku u taj zakon ugraditi primjedbe Pučke pravobraniteljice, novinarskih organizacija civilnog društva jer sigurna sam da bez obzira s koje strane ove sabornice sjedimo, da bi nam trebao biti interes i da nam je interes da zakon nije sam sebi svrha i da on nije samo još jedna kvačica u rubrici implementiranje europskog zakonodavstva nego da se stvarno trebamo zalagati i stvarno štititi slobodu izražavanja u praksi. Hvala lijepo.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Mrak Taritaš.
Sada ćemo napraviti prekid u raspravi po ovoj točci, tako da ćemo ministra i predstavnike ministarstva na neko kraće vrijeme raspustiti i prelazimo na iznošenje stajališta klubova.

Jakšić, Mišel (SDP)
S obzirom da više nemamo prijavljenih nastavljamo raspravu o Prijedlogu Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E. broj 285.
Prva na redu u ovom nastavku je kolegica Radojčić u ime Kluba zastupnika Možemo!, izvolite.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Poštovane kolegice i kolege, u RH je Ustavom zajamčena sloboda mišljenja i izražavanja misli, no prema podacima Hrvatskog novinarskog društva iz ankete provedene 2025. godine u Hrvatskoj je aktivno preko 700 tužbi protiv medija i novinara. One doslovno guše slobodno novinarstvo.
Broj tužbi protiv aktivista, zviždača i drugih javnih osoba nije poznat. Ono što jest poznato iz prakse da se sloboda mišljenja i izražavanja u Hrvatskoj skupo plaća.
Osim sudskih tužbi tu su i druge metode zastrašivanja aktivista i novinara. Inspekcijski nadzori, ukidanje financiranja, korištenje policije u svrhu zastrašivanja, nasilje i prijetnje nasiljem, omalovažavanje, stigmatizacija i blaćenja pa i nezakonita uhićenja poput onih aktivista nepokorene Palestine ili aktivista za Lungomare.
Cenzura je zabranjena barem na papiru pa se ne proiz… provodi izravno već širokim rasponom metoda npr. uskraćivanjem trećine sredstava tjedniku Novosti zbog tekstova koji su ocijenjeni nedozvoljenima i to zato što su pisali o ustaškim zločinima u Jasenovcu, pisali o Željki Markić i kritizirali Vladu Andreja Plenkovića. Cenzura se vrši pritiskom na uređivačku politiku i kritičko novinarstvo i bezbrojnim kaznenim postupcima. Uz cenzuru u Hrvatskoj je iznimno prisutna i autocenzura gdje se urednici i novinari ne, zbog straha ne usuđuju pisati ni istraživati.
O stanju slobode govora govori i veliki broj SLAPP tužbe. Tužbe se podižu da bi se zastrašilo i ušutkalo novinare i aktiviste, a presude predstavljaju opasnost za opstanak medijskih kuća i udruga. Tome najviše doprinosi činjenica da su uvreda i kleveta proglašene kaznenim djelom i da su glavni alati zastrašivanja i kontrole medije, a znamo da su te metode svojstvene i diktaturama. Postojanje kaznenih djela uvreda i klevete predstavlja temeljno pitanje slobode govore, ako se zaista želi sloboda govora nužno ih je dekriminalizirati.
Ovaj zakon naoko veliki i važni korak u zaštiti novinara i branitelja okoliša i drugih osoba uključenih u javno djelovanje u praksi neće postići svoju svrhu. Naime, zakonom je predviđena zaštita novinara i branitelja okoliša u građanskim i trgovačkim parnicama, ali ne i u kaznenim postupcima koji čine većinu SLAPP tužbi danas u Hrvatskoj. Oni koji su dosada pokretali ili tek namjeravaju pokrenuti SLAPP građanske parnicama zbog ovog će zakona odustati od parnice i aktiviste ili novinare tužiti za kazneno djelo klevete ili uvrede jer su u tom slučaju sigurni da se njihova tužba neće smatrati zlonamjernim postupkom pokrenutim zbog zastrašivanja, pa će tako i dalje razni hoteli Valkane s direktorima poput Stevana Muidžije moći tužiti najistaknutije branitelje okoliša za klevetu poput tri branitelja iz Inicijative Lungomare, a sudski postupci za klevetu uz prijetnju visokih novčanih kazni moći će se, moći će i dalje trajati godinama, kao što je to slučaj kod kaznenih tužbi protiv aktivista iz Inicijative Lungomare. Uz zastrašivanje visokim novčanim kaznama, imamo i iscrpljivanje dugotrajnošću postupaka. Nedavno je okončan kazneni postupak protiv tri aktivista iz zelene akcije, presuda je naravno oslobađajuća, ali je postupak trajao 8.g.. Ovaj zakon neće onemogućit ponavljanje takvih zlonamjernih i iscrpljujućih postupaka.
Danas su kazneni postupci protiv povrede časti i ugleda odnosno klevete najčešći postupci u Hrvatskoj protiv aktivista i novinara, pa je jasno da će se zbog ovakvog zakona građanske parnice preliti u kaznenu sferu i što smo onda postigli ovim zakonom? Ništa, osobe uključene u javno djelovanje i dalje neće bit zaštićene. A kako je ministarstvo odgovorilo na mnoge primjedbe na savjetovanju, da osobe uključene u javno djelovanje trebaju zaštitu i u kaznenim postupcima. Odgovor ministarstva je da se direktiva primjenjuje isključivo na građanske i trgovačke postupke tj. da se ne primjenjuje na kaznene postupke. EU nije mogla pravno obvezno urediti kaznene postupke u ovoj direktivi zbog svoje ograničene nadležnosti, to je točno, ali Hrvatska može. Ono što ministarstvo u svojim odgovorima ne spominje, su preporuke Odbora ministara Vijeća Europe iz 2024.g. o suzbijanju SLAPP postupaka. U preporukama je izrijekom navedenom da je anti SLAPP zakonom nužno obuhvatiti sve osnove za pokretanje pravnih postupaka, sve vrste zloupotreba koje se koriste za sprječavanje, ometanje, ograničavanje ili sankcioniranje sudjelovanja u javnoj raspravi uključujući i klevetu, uvredu, narušavanje privatnosti, urotu ili nanošenje duševnih boli. U nekim je pravnim sustavima moguće pokrenuti prekršajne postupke, upravne mjere ili kaznene postupke za zastrašivanje kritičara. Stoga ako se želi zaštiti javnost od zastrašivanja treba obuhvatiti i kaznene postupke. Države članice imaju slobodu odabrati formu i metode prijenosa direktiva, mogu ih tumačiti šire i strože od same direktive. Direktive postavljaju minimalne standarde, ali prijenos u nacionalno zakonodavstvo može bit šireg zahvata od samih odredbi direktive. Direktiva obvezuje državu članicu samo u pogledu rezultata, a države članice često proširuju njen opseg radi bolje usklađenosti s postojećim pravnim sustavom ili većih zaštitnih standarda. Jedini uvjet je da se ne krši cilj direktive, a to je u ovom slučaju zaštita novinara, aktivista i drugih osoba uključenih u javno djelovanje od zlonamjernih sudskih postupaka. U cijeloj EU svjesni su tog problema i u mnogim je državama u tijeku rasprava o najboljim nacionalnim modelima za onemogućavanje zloupotrebe kaznenog prava za ušutkivanje i zastrašivanje javnosti. Evo primjera kako su neke druge države riješile taj problem izravno ili neizravno. Slovenija npr. nije proširila na kaznene postupke, ali njihov Zakon o kaznenom postupku već omogućuje prethodnu ocjenu privatnih tužbi i taj je postupak po sadržaju vrlo sličan mehanizmu za rano odbacivanje neosnovanih tužbi predviđenih europskom anti SLAPP direktivom. Litva nije proširila anti SLAPP zakon na kaznene postupke, ali je dekriminalizirala kazneno djelo uvrede. Švedski sudovi za tužbe pokrenute prema kaznenom pravu npr. za klevetu mogu primijeniti kriterije Europskog suda za ljudska prava kako bi ocijenili je li aktivnost bila u javnom interesu, što može poslužiti kao obrana za novinare i aktiviste. Za onemogućavanje SLAPP postupaka i u kaznenim postupcima u Hrvatskoj potrebna je volja, ali ja ju u odgovorima ministra nisam, nisam vidjela. Primjer mi je odnos nadležnih ministarstava prema zaštiti branitelja okoliša. Naime, Aarhuška konvencija je na snazi kod naše još, kod nas je još od 2007.g., nalaže da se građani, udruge i grupe koje promiču zaštitu okoliša ne smiju kažnjavati, uznemiravati ili proganjati zbog svog djelovanja. Imamo već gotovo 20.g. mrtvog slova na papiru, Vlada nimalo ne mari za tu obvezu.
Odbor za zaštitu okoliša uputio je u veljači 2025.g. Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu zaštite okoliša zahtjev za informacijama o aktivnostima koje su poduzele temeljem zahtjeva specijalnog izvjestitelja UN-a za branitelje okoliša u okviru Aarhuške konvencije koji je u veljači 2024. upozorio na slučaj tri SLAPP tužbe protiv okolišne aktivistkinje Vesne Grgić, koja godinama javno progovara o pustošenju šuma. U očitovanju Ministarstva zaštite okoliša nema informacija ni o poduzetim aktivnostima za povlačenje kaznenih prijava protiv Grgić, ni o mjerama za zaštitu okolišnih aktivista od SLAPP tužbi koje poduzima. Ministarstvo vanjskih poslova na upit nije uopće odgovorilo. U tom su slučaju tri SLAPP, tri SLAPP tužbe podnijele Hrvatske šume, dakle društvo u vlasništvu države krši Aarhušku konvenciju.
Evo i nekih drugih primjera nedostataka ovog zakona, besplatna pravna pomoć je veliki problem, kao i druge vrste podrške žrtvama SLAPP-a. Niti jedan komentar na tu temu ministarstvo nije prihvatilo, čak ni ukazivanje na pogrešnu transpoziciju, sve to govori da, izgleda da ste samo bili prisiljeni prenijeti direktivu u hrvatske zakone, a da vam nije zaista stalo do slobode govora i potpore žrtvama, pa onda mi se čini kao da se direktiva prenosi sa figom u džepu. Evo tih primjera, za žrtve SLAPP-a nije predviđen pristup besplatnoj pravnoj pomoći neovisno o ukupnim prihodima i vrijednosti imovine, što je bila preporuka Odbora ministara Vijeća Europe iz 2024.. Kod subjekata koji se mogu uključiti u podršku tuženiku zakon navodi kriterij pravnog interesa, direktiva pak navodi kriterij legitimnog interesa. Pravni interes nije isto što i legitimni interes, on je restriktivniji, a to će u praksi gotovo u potpunosti onemogućiti uključivanje organizacije i stručnih tijela i osoba, a prema europskim standardima upravo oni koji imaju važnu ulogu u prepoznavanju i suzbijanju SLAPP-a. Na taj način, na način koji se predlaže ovim zakonom, mogućnost uključivanja trećih osoba u postupke bit će rijetka. Također sukladno direktivi potpora ne mora biti ograničena samo na svojstvo umješača već bi mogla biti u obliku pružanja informacija relevantnih za predmet.
Dalje, nije predviđena financijska podrška žrtvama SLAPP-a za troškove postupaka i odvjetnika čime je bitno umanjena razina zaštite. Okolišne udruge imaju po zakonu pristup pravosuđu ali ih isti zakon odvraća od korištenja tog prava pod prijetnjom tužbe investitora i to u slučaju da su zlorabili svoje pravo. U tom slučaju tuženi može tražiti naknadu osobne štete i izmakle koristi od osobe koja je osporavala neku odluku. Kriteriji naravno nisu definirani nego ostavljeni investitoru ili sucu na volju.
I za kraj evo jednog slu… jednog svježeg slučaja. Sutkinja Iva Kero s Općinskog kaznenog suda u Zagrebu je nakon tužbe Ivice Marijačića glavnog urednika Hrvatskog tjednika proglasila krivima Tamaru Opačić i Sašu Miloševića jer su komentirali naslovnicu hrvatskog tjednika kao primjer širenja etničke netrpeljivosti i proustaškog revizionizma i razrezala im je novčanu kaznu. Dok je ovakvog anti SLAPP zakona slične presude možemo očekivati i u budućnosti. Sutkinja Kero je presudila kako piše Viktor Ivančić u jednom tekstu da se može najotvorenije nastupati kao sirovi šovinist, srbomrzac i ljubitelj ustaških koljača ali nitko nema pravo tim riječima opisati njegovo javno djelovanje. Nazvati šovinista šovinistom znači iznositi uvredljive tvrdnje. Iva Kero nije nažalost jedina koja u ovakvom sustavu ispunjava obavezu održavanja cinične naravi poretka.
Tako da ostaje mi samo još nada da do drugog čitanja, da će se do drugog čitanja usvojiti konstruktivne primjedbe kako pučke pravobraniteljice, Hrvatskog novinarskog društva i drugih sudionika javnog savjetovanja među kojima ima i pravnih stručnjaka koji bi predloženi zakon učinili daleko učinkovitijim u cilju zaštite osoba koje javno djeluju od zastrašivanja.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Radojčić.
Sada će u ime Kluba zastupnika MOST-a i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića govoriti kolega Marin Miletić, izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Poštovani gospodine ministre sa svojim suradnicima, poštovane kolege vladajući i kolegice i kolege isto tako iz oporbe, raspravljamo o zakonu koji se na prvi pogled predstavlja kao zaštita slobode govora ali on otvara i niz ozbiljnih pravnih i političkih pitanja i ja o njima ovdje želim javno progovoriti.
Radi se o tzv. čuli smo ovdje od brojnih kolega prije anti SLAPP zakonu, zakonu koji treba zaštititi građane, novinare, aktiviste od zlonamjernih tužbi kojima ih se želi praktički možemo to reć ušutkati. I taj cilj je legitiman i MOST podržava dakle ovakav narativ i to nije sporno, želimo samo donijet malo širu sliku oko svega.
Dakle, prvo stvarno želim zahvaliti se svim časnim i hrabrim novinarima jer ih ima. Dakle, želim se javno ovdje iz sabornice zahvaliti svim časnim i hrabrim novinarima koji ne šire laži, koji ne sudjeluju u nikakvim manipulacijama, koji svjedoče istinu i koji su često, često u doslovnom smislu razapeti s glavom u torbi, koji prkose mnogim moćnicima u Hrvatskoj ne bi li progurali istinu. Dakle, to prvo.
Drugo, mi moramo novinare u Hrvatskoj oslobodit od ljevičarsko vokerske agende kojeg drži zarobljenim kroz Hrvatsko novinarsko društvo. To je Severica, Zovko i ta ekipa, dakle oni su PR oni se ponašaju kao PR-ovci ljevičara. To je Hrvatsko novinarsko društvo to treba otvoreno reći mislim ako postoji sloboda govora. I oni kao takvi svi koji su na njihovoj strani ljevičarskih globalističkih agendi vokerskih oni njih čuvaju, o njima se pišu tekstovi, o njima se pišu kolumne, njihove mane se umanjuju, umanjuju, negdje što god sitno naprave to se glorificira to ispadaju super junaci, a s druge strane sve što od centra na desno suverenističke opcije domoljubne, demokršćanske kako god hoćete sve što mi napravimo dobro o tome nema nigdje, to se umanjuje, to se marginalizira, ali prijatelju kad ti pogriješiš negdje bio to lapsus linguae, lapsus calami, dakle gdje god ti pogriješiš na naslovnicama njihove kolumne. I onda se čovjek s pravom pita pa jesu to PR agenti, jesu to agenti nekih možda drugih službi ili su to novinari ili su to PR-ovci, zaposleni kao novinari ili malo se čovjek zbuni je li u svim tim konstalacijama više ne zna šta su ti ljudi, za koga oni rade.
Ja vam moram ovdje reć primjer mog kolege Mira Bulja. Vi njega možete voljet, ne morate ga voljet to je legitimno pa nismo u politici tu da se volimo i ne moramo se voljet, ali ako nešto se može reći o Miri Bulju to je da je čovjek iz naroda, da je pošten čovjek i da se ničega ne boji. I to mislim da mu nitko ne može oteti evo tu priču koju on živi i u koju on vjeruje od prvog dana kad se aktivirao u politici, ali vi onda imate dođe ministre evo majstorica Danica Ramljak objavi na svom portalu najvi… najbolje plaćeni hrvatski političar Miro Bulj 10 tisuća eura prima neto plaću i žena uredno napiše cijeli članak da Miro Bulj prima plaću kao saborski zastupnik, da prima plaću kao gradonačelnik i da ima samo neto plaću 10 hiljada eura a pitanje koje druge još beneficije naknade i to. I šta se dogodi? Žena to napiše, proda na Dalmacija oprostite Slobodna Dalmacija to objavi i idu tekstovi i ljudi dolje zgroženi kako Miro Bulj prima 10 tisuća eura plaću, pa kako, pa šta ljudi imaju takve plaće, pa šta je to, a čovjek ne upola manje nego upola i onda još manje od toga upola, pa kakva je, kakvo je to, šta sada, ko će za to odgovarat, ko će za to odgovarat? Jer ako mi živimo po zlatnom pravilu „ne čini drugome ono što ne želiš da se tebi čini“ ili bar neki tako se trude živjeti, pa onda i koji su u poziciji vladajućih je li ne žele da se i o drugima, bez obzira kojem taboru oni pripadali, da se šire insinuacije, laži i ostalo. Što sa takvim agentima, neću uopće reć novinarima, šta s takvim PR plaćenicima, šta s takvim ljudima koji šire takve laži, za što oni mogu odgovarati i kako oni mogu odgovarati pred državom? Evo to je, to, to su legitimna i izrazito važna pitanja. Korupcija je sprega vlasti i medija i privatnog interesa i tu država treba sve mehanizme koje ima upotrijebiti, upogoniti i zakonski i sve da s jedne strane, bio sam vrlo jasan, štiti one poštene i hrabre novinare, časne jer ih imamo i da ti ljudi razotkrivaju afere, da razotkrivaju korupciju, da pohvaljuju sve ono što je dobro je li jer je to tako, a kritiziraju ono što oni kao novinari misle da bi trebalo kritizirat i jako su bitni kao takvi za rast društva, za demokraciju, hrabri i časni novinari, ali onda s druge strane ako neko namjerno laže, kleveće, manipulira, insinuira, pa on mora odgovarat za to, on mora odgovarat za to inače ništa nema smisla, mora položit račun, baš mora.
Ministre, slušao sam vas sve i vi ste to objasnili, evo moram izreć, to je naš stav Kluba Mosta da prijedlog Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje da u taj zakon se ipak uključe i postupci koje izvršna vlast pokreće i vodi na službeničkom sudu i ja ću vam reć opet primjer Sabljaka govori za sebe, dakle vi imate čovjeka, ja, ja razumijem kolko mogu je li onaj dio koji ste vi nama predstavili je li, al vi imate čovjeka koji prijavi korupciju, koji dokumente sve ima o lopovluku i krađama i šta napravi tvoja mater, jer to je tvoja država, to je, to je mater tvoja čovječe? Država umjesto da te nagradi, država te kazneno goni i koliko je njega, ne znam, 5.g. je, država ga kazneno gonila čovjeka koji je prijavio korupciju, pa kakva je to poruka, kakva je to poruka? Prijavi korupciju, paš ostat bez glave, šta je to poruka? To je poruka majstora Tomislava Čuljaka, počasnog predsjednika Judo saveznika, kupite mi lijepo Toyotu Land cruiser, izguglajte ljudi, ja sam se srušio, osnovni model 95 hiljada eura, 95 tisuća eura, kaže spešl edišn prelazi 100 tisuća eura, počasni predsjednik i onda majstor prema pitanju medija za mjesec dana proda taj, tu, taj tenk, to je tenk na 4 kotača od 100 hiljada eura, proda ga za mjesec dana i onda mu Judo savez plati njegovoj ženi isti taj auto star par godina koji možete mislit koliko vrijedi takav auto za par godina, to je ko novo, to se vozi jednom, kupiš i voziš cijeli život, ko si to može uopće priuštit i onda mu Judo savez još plati 8 tisuća eura kao za ušminkavanje auta. Pa šta je ovo, šta je ovo čovječe, Alan Ford, Halo Bing? Ljudi, ozbiljno vam kažem, mi smo postali sprdnja, šta je ovo e? Kako možemo to kao država dopustit, ko kontrolira te saveze? Sad se otvorila Pandorina kutija, vidjet ćete ministre moju pressicu idući tjedan sa zviždačima, pa valjda neće ni oni ostat bez glave. Kažu mi ljudi, oćemo izgubit posao, ja kažem a šta da vam ja kažem, probat ćemo napraviti sve što možemo, al dođite i recite. Teniski savez, ronilački savez, samo krenulo sve van čovječe. Pa mi smo država puna toliko para da se milijarde kradu i dalje sve funkcionira, pazi sustav, mirovine se isplaćuju, plaće, pa kako, a što bi bilo da se ne krade, dal bi onda, nemojte mi zamjerit što upirem prstom u vas, ovi naši službenici ovdje koji rade u HS cijeli život, ima ih dosta ovdje, cijeli život su dali državi i služe državi i odlaze u mirovinu i kažu ej sretni smo prijatelju, uspjet ćemo navuć na 700 eura neto mirovinu. Cijeli život su posvetili ovoj državi, služe ovdje svima nama, kolko je vlasti prošlo, oni su tu, koliko ministara, koliko saborskih zastupnika, puno puta pristojnih, a puno puta manijaka je li i to sve ljudi civilizirano, kulturno održavaju nama ovdje služe i služe državi i idu u mirovinu visoko obrazovani i kažu uspio sam navuć na 700 eura, 700 eura. Može još u vrtu, daj Bog da ima malo vrta, posadit paprike i krumpira, pa prodavat na placi, pa će imat od čega živjet. To nije pravedna država i mi to moramo mijenjat.
Dakle ministre, u čl. 4. st. 3. prijedloga zakona, stranica 4, nakon teksta zlonamjerni sudski postupci protiv javnog djelovanja su sudski postupci, predlažemo kao Klub Mosta da se unese kao i pos… citiram „kao i postupci pred službeničkim sudom i višim službeničkim sudom“, onda je dalje već tekst koji ste vi predložili i citiram „koji nisu pokrenuti radi stvarnog“ i onda opet nastavi dalje. Moramo zaštitit te ljude, moramo zaštitit te ljude, a postoji sustavno zataškavanje postavljanja povlaštenih pojedinaca na radna mjesta u diplomaciji, bez provjerenih, bez provjerenih uvjeta. Kolege zastupnici, pa mislim to je činjenica, pa ministar Gordan Grlić Radman na sjednici radnog tijela sabora za borbu protiv korupcije je lagao da je veleposlanikova žena postavljena putem natječaja u diplomatsko predsjedništvo u Australiji, evo to vam je informacija, lagao je čovjek, došao i rekao neistinu.
Prošle godine na postupku na Upravnom sudu u Zagrebu otkriveni dokumenti koji dokazuju da natječaj nije niti objavljen, nije ga bilo i ministar je iznosio neistine. I šta sad? Ništa, vuk pojeo ništa, nikom ništa je li.
Možete li zamislit uđem u tramvaj i ne platim kartu jer mi ovaj jarac nije radio i mene sram kartu nisam platio i nisam imao kod sebe cvikalice ja kažem Bože valjda mi neće doći bakula sad pa da me ko zastupnika ulovi da nemam, jednostavno nisam uspio preko aplikacije platiti onaj ZET i ja reko sad kad Miletića bakula a baš ću bit te sreće i pazite vi moje projekcije završit ću negdje reći će mi vozio se tramvajem nije platio kartu evo. Išao sam u sabor. I sad taj mindset i onda imate mindset čovjeka kojem Judo savez kupi auto od valjda 100 milja eura i koji dolazi na televiziju i kao šta je, šta je ono, znači šta, ja sam u pravu, šta je, pravda se, objašnjava.
I rekao sam danas u pojedinačnoj raspravi da, stvarno želim biti jasan, ja ovdje ću biti najveći kritičar ljevice pogotovo ovog dijela ostrašćenih Možemo! jer ja stvarno mislim da njihove politike su najštetnije za hrvatsku državu, za obitelj i narod. To je moj stav, ali što želim da se bilo kome dogodi od tih ljudi nek se meni dogodi, ja nikome ne želim zlo, ali kad gledam što mi radimo kao država ove krađe, ovaj lopovluk, ove milijarde, milijuni koji se kradu meni je čudno da nas narod ne lovi po cesti, po cesti, ja vam se ne zezam sada, po cesti. Da naroda ne prekobaci i da ljudi više znači čovječe skijaše imaš vrhunske naše sportaše ovaj im krade 30 miliona plaća Louis Vuitton torbice, operacije svojim curkama oćeš usne, oćeš grudi reci micika ima za sve. I čovjek se tako ponaša, na Ibizi napravi vilu, vilu čovječe pa jel mi, koji smo mi svijet, a onda obitelj Ljutić kaže ne znam nema za treninge, za ishranu nema a vrhunski naši sportaši.
Judo savez ista priča, roditelji mi šalju kažu zastupniče mi sve plaćamo sami, kimona, treninge, trenera, putovanja, kombi, sve plaćamo sami, kažu nema novaca. Nema novaca a ima 100 milja za ovu Toyotu tenka, za to ima, za pijančevanja, bančevanja, žderačinu za to ima novca.
Čudim se da nas narod nije po cesti počeo loviti, po cesti, možda bi se tad nešto promijenilo. Možda bi tad ovi koji su na pozicijama rekli ajd nećemo više krast, dosta s krađom jer ima za sve. Stvarno ima za sve i za poštene radnike i za poduzetnike, za sve ima, za dobre mirovine samo da se prestane krast.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Miletić.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a obratit će nam se kolegica Magdalena Komes, izvolite.

Komes, Magdalena (HDZ)
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre sa suradnicima, kolegice i kolege ajmo se malo vratiti na temu. U ime Kluba HDZ-a želim zaista jasno i nedvosmisleno izraziti podršku Prijedlogu Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje. Rasprava o ovom zakonu dolazi u trenutku kada svjedočimo sve izraženijim pritiscima, prijetnjama i oblicima zastrašivanja prema osobama koje djeluju u javnom prostoru bilo da je riječ o novinarima, izdavačima i medijskim organizacijama, organizacijama civilnog društva, prijaviteljima nepravilnosti tzv. zviždačima, borcima za ljudska prava, sindikatima, istraživačima, članovima akademske zajednice, umjetnicima i svima drugima koji zbog svog rada u javnom interesu mogu biti izloženi takvim tužbama.
Takvi trendovi nisu specifičnost samo Hrvatske ali je naša odgovornost da na njih odgovorimo pravodobno, sustavno i odlučno. Ovaj zakon upravo to čini. Ministar pravosuđa i uprave u više navrata je istaknuo kao cilj ovog zakonskog prijedloga nije ograničavanje slobode izražavanja nego jasno razgraničenje između legitimne kritike koja je temelj demokracije i nedopustivih oblika pritiska, prijetnji i uznemiravanja koji ugrožavaju sigurnost i dostojanstvo pojedinaca. Posebno je naglasio da nitko ne sudjeluje u javnom djelovanju, da nitko tko sudjeluje u javnom djelovanju ne smije biti izložen strahu za vlastitu sigurnost zbog posla koji obavlja u interesu građana.
To je ključna poruka ovog zakona jer bez sigurnosti onih koji djeluju u javnom prostoru nema ni kvalitetnog javnog dijaloga, nema ni učinkovitosti institucija, a u konačnici nema ni povjerenja građana u sustav.
Cilj ovog zakona je zaštita fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa od zlonamjernih sudskih postupaka koji se protiv njih pokreću kako bi ih se odvratilo od djelovanja u javnom interesu. To uključuje već navedene osobe i ostale, dakle sve one koji djeluju u javnom interesu i koji mogu biti izloženi takvim tužbama. SLAPP tužbe najčešće su usmjerene na financijsko iscrpljivanje i poticanje autocenzure osobito kod novinara i nakladnika te su tijekom proteklih godina postale značajan izazov za neovisan rad medija, ali i organizacija civilnog društva i drugih aktera javnog djelovanja. Zbog toga je u suzbijanju ovih tužbi ključno ne samo adekvatno transponirati europsku anti SLAPP direktivu kroz ovaj zakon pružajući pritom i širu zaštitu od one koju sama direktiva propisuje već i osigurati njegovu ujednačenu i učinkovitu primjenu nakon stupanja na snagu.
Treba jasno istaknuti kako je potrebno dodatno normativno urediti zaštitu osoba uključenih u javno djelovanje osobito u kontekstu sve češćih prijetnji i organiziranih kampanja usmjerenih na njihovu diskreditaciju i zastrašivanje. Upravo se ovim zakonom jača pravna sigurnost ali i šalje jasna poruka nulte tolerancije prema nasilju i prijetnjama.
Važno je naglasiti da zakon ne ide izvan okvira ustavnih prava i sloboda, naprotiv on ih štiti. Sloboda izražavanja ostaje neupitna ali se jasno postavlja granica tamo gdje počinje ugrožavanje sigurnosti i dostojanstva drugih.
U tom smislu želim istaknuti i doprinos institucije pučke pravobraniteljice čije je mišljenje Vlada uvažila u određenim dijelovima. Istaknuta je u tom mišljenju važnost preciznog definiranja pojmova kako bi se izbjegla pravna nesigurnost i osiguralo razmjerno postupanje, kao i potreba zaštite slobode medija i prava na kritiku.
Jedan od važnih elemenata ovog zakona odnosi se na odredbe o troškovima postupka koje imaju snažnu odvraćajuću funkciju. Jasno je propisano da će osoba koja zloupotrebljava pravne mehanizme primjerice pokretanjem neutemeljenih postupaka s ciljem zastrašivanja ili opterećivanja osoba uključenih u javno djelovanje, snositi troškove takvih postupaka. Time se uvodi važan korektiv protiv strateških tužbi usmjerenih na ušutkivanje i pritisak. Takve troškove, takve troškovne posljedice djeluju preventivno, odvraćaju od zlouporabe sustava i potiču odgovorno korištenje pravnih sredstava. Posebno je važno i da zakon predviđa postupovna jamstva usmjerena na zaštitu osoba koje se mete ovih tužbi, uključujući i mogućnost stranog odbacivanja očito neosnovanih tužbi, kao i ubrzanu obradu takvih predmeta. Također je važno dosljedno primjenjivati indikatore za prepoznavanje SLAPP tužbi. Jednako tako važno je naglasiti i ulogu Pravosudne akademije u provedbi ovog zakona. Edukacija sudaca, državnih odvjetnika i drugih pravosudnih dužnosnika bit će ključna za njegovu pravilnu i ujednačenu primjenu. Kroz stručne programe i kontinuirano usavršavanje osigurat će se razumijevanje specifičnosti ovih postupaka, osobito u dijelu prepoznavanja zlouporabe prava i očuvanja ravnoteže između zaštite pojedinaca i slobode izražavanja. Također želimo naglasiti kako je nužno osigurati dodatne mehanizme zaštite, uključujući pristup besplatnoj pravnoj pomoći za osobe koje nisu u mogućnosti same snositi troškove pravnog zastupanja, kako bi mogle učinkovito koristiti prava koja im zakon daje iako i za to već postoje mogućnosti, znamo da i, i gradovi odnosno lokalne jedine u tome surađuju sa ministarstvom i vjerujem da će se i na tome dodatno poraditi. Također je potrebno kontinuirano pratiti i primjenu ovog zakona, osobito u pogledu ujednačenosti sudske prakse, korištenja dostupnih pravnih mehanizama i trajanja postupaka, kako bi se u konačnici osiguralo stvarno poboljšanje položaja svih onih na koje se zakon odnosi.
Kolegice i kolege, moramo biti svjesni da je javni prostor danas bitno drugačiji nego što je bio prije 10 ili 20.g.. Digitalne platforme i društvene mreže omogućile su brzu i široku komunikaciju, ali su istovremeno otvorile prostor za zlouporabe, za govor mržnje, prijetnje, koordinirane napade i najviše dezinformacije. Osobe koje djeluju u javnom interesu često su prve na udaru takvih pojava. Ako kao društvo ne postavimo jasne granice i ne osiguramo adekvatnu zaštitu, riskiramo da se kvalitetni ljudi povuku iz javnog života, a to si ne možemo i ne želimo priuštiti. Ovaj zakon upravo je odgovor na taj izazov, on ne štiti privilegirane, on štiti odgovorne, štiti one koji su spremni preuzeti teret javnog djelovanja i raditi u interesu građana. Važno je naglasiti i preventivnu dimenziju ovog zakona. Jasne pravne posljedice za zlouporabu pravnih postupaka, kao i učinkoviti mehanizmi zaštite, doprinijet će smanjenju takvih pojava. Istovremeno zakon daje alat institucijama da reagiraju pravodobno i učinkovito. Smatram kako je posebno važno što se ovim zakonom uspostavlja ravnoteža između zaštite pojedinaca i očuvanja demokratskih standarda. Znam koliko su SLAPP tužbe stvarale probleme, a posebno novinarima i jedan primjer je i moj prethodnik kao gradonačelnik grada Petrinje koji je za svog mandata služio, tužio velik broj medija ko god se usudio ili istraživati, pisati ili prenositi tekstove u kojima je izražena sumnja u kaznena djela, a znate li kako je završilo zapravo sve to? Pa završilo je zaista pravomoćnom presudom odnosno nagodbom, iz čega proizlazi da su zapravo novinari pisali istinu. Drago mi je što je stoga Vlada odlučila riješiti taj problem. Zahvaljujem ministru Habijanu na razumijevanju ove problematike, a sve vas skupa pozivam da podržite donošenje ovog zakona zajedno s Klubom HDZ-a i da time pošaljemo jednu pozitivnu poruku, zajedničku poruku i građani će sigurno cijeniti takve trenutke zajedništva, ali i poruku onima koji su se bavili tužbenim nasiljem, hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Komes.
Sada će u ime Kluba nezavisnih zastupnika govoriti kolega Nino Raspudić, izvolite.

Raspudić, Nino (Nezavisni)
Prije nego se upustim u raspravu o pojedinostima ovog prijedloga zakona, htio bih reći nekoliko općih zapažanja o kojima moramo voditi računa u ovoj raspravi.
Smisao je ovog zakona i europske direktive koja se njime prenosi u hrvatski pravni poredak da zaštiti one pojedince i organizacije koji u naš javni eter iznose informacije od javnog interesa, od onoga što se u našoj pravnoj tradiciji naziva obijesno parničenje kojim im se kolokvijalno govoreći želi začepiti usta. U suštini ovdje je riječ o zaštiti slobode govora i javnog djelovanja pri čemu se u ovom zakonu polazi od toga da ako postoji javni interes u iznošenju određenih informacija da takvo postupanje pojedinca ili organizacija koji ih iznose treba uživati posebnu zaštitu države i sudove. S tim se vjerojatno svi možemo složiti i načelno podržati takvu ideju. Pritom moram biti svjesni da obijesno parničenje nije fenomen koji se vezuje isključivo uz slučajeve suzbijanja javnog djelovanja, nego je on sveprisutan i u našoj privatno pravnoj sferi s mnogobrojnim štetnim implikacijama i ne bismo ga trebali rješavati ovakvim točkastim pristupom nego na sveobuhvatan i cjelovit način, no to je stvar za neke druge rasprave, dakle ovim se konkretnim zakonom želi utjecati na obijesne tužitelje koji putem iscrpljujućih sudskih postupaka građanskih parnica žele sprječavati medije, zviždače i druge osobe i organizacije da javno djeluju u javnom interesu.
Predložene mjere podrazumijevaju procesne mogućnosti za tuženike da istaknu prigovor da se protiv njih vodi zlonamjerni postupak. U ovom slučaju teret dokazivanja da su tužba i tužbeni zahtjev ipak legitimni i opravdani prebacuje se na tužitelja a tužitelji se izlažu i dodatnim rizicima poput plaćanja posebnih novčanih kazni i slično.
Kako bi se ojačao procesni položaj tuženika u ovakvim sporovima otvorena je i mogućnost da se na njegovoj strani kao umješač angažira institucija pučkog pravobranitelja ili neka od organizacija civilnog društva.
Stranka u građanskom postupku koja želi ostvariti opisanu zaštitu mora prvotno uvjeriti sud da su kumulativno ispunjenje pretpostavke propisane ovim zakonom tj. da je njezino djelovanje na koje se odnosi tužba bilo javno djelovanje i da se ono odnosi na neko pitanje od javnog interesa, a potom i da tužba ili sudski postupak imaju neko od obilježja zlonamjernog sudskog postupka.
E tu dolazimo već do prvih problema u ovome zakonu a oni se odnose na odredbe o teretu dokazivanja. Prije svega nejasno je u zakonu propisano kako se dokazuje da je tužba očito neosnovana jer s jedne strane u Članku 10. stavku 2. stoji da upravo tuženik je dužan iznijeti obrazloženi prigovor da je riječ o zlonamjernom postupku s dokazima na kojima temelji prigovor već u odgovoru na tužbu. Nakon toga govori se da je teret dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva na tužitelju što nije nikakva posebna opterećujuća okolnost za tužitelja.
U parnici je tužitelj uvijek taj koji mora dokazati ono što tvrdi i iznosi u tužbenom zahtjevu, a nakon toga utvrđuje se kako će sud odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ako tužitelj nije dokazao da njegov zahtjev nije očito neosnovan. U osnovi kad rastumačite i raščlanite ove odredbe ništa se specijalno ne događa. Kao i u svakoj drugoj parnici tužitelj svoje argumente i dokaze iznosi u tužbi, tuženik u odgovoru na tužbu iznosi svoje argumente, teret dokazivanja je kao što je to uobičajeno u parnicama na tužitelju, a sud ako ocijeni da je tužiteljev zahtjev neosnovan će ga odbaciti. Jedina razlika u odnosu na uobičajene parnice je da sud ako je ocijenio da je tužbeni zahtjev k tome i očito neosnovan, a tužba zlonamjerna može tužitelju odrediti posebnu novčanu kaznu po ovom zakonu ili naložiti obveznu objavu odluke u medijima.
Što se tiče Članka 10. tu bih konstruktivno predložio da dodamo i još jedan stavak, a to je da tužitelj ne može povući tužbu bez pristanka tuženika ako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zlonamjernosti postupka. Time bismo ograničili dodatno procesna prava potencijalno zlonamjernih tužitelja, a ojačali i zaštitili položaj i prava tuženika.
No, da se vratim na opća pitanja. U zakonu možemo primijetiti jednu konfuziju u zakonu koji stalno govori o tome kao da se vode neki zlonamjerni postupci, a u biti da je riječ o zlonamjernom sudskom postupku doznajemo tek na kraju sudskog postupka u sudskoj odluci kojom se postupak okončava. Tu sad dolazimo do problema umješača. Kao što sam rekao, odredbe u ovom zakonu napisane su kao da mi apriori znamo da je neki postupak ujedno i zlonamjerni postupak dok u stvarnosti to ne znamo i to ćemo tek definitivno doznati tek na kraju postupka u sudskoj odluci. Stoga se postavlja pitanje u kojem trenutku se može uopće dopustiti miješanje ovih naših umješača sui generis koji nemaju onaj klasični pravni interes kakav se inače traži po Zakonu o parničnom postupku.
Ovi umješači koji se tu spominju nisu obični umješači, oni nemaju nužno klasični pravni interes koji je neposredno s njima povezan, a čak i kad razriješimo tu nedoumicu u kojem se trenutku uopće mogu uključiti ovi umješači onda se postavlja pitanje njihovih procesnih prava. Imaju li oni procesna prava kao bilo koji umješač iz Zakona o parničnom postupku a onda sukladno tome imaju li i procesne obveze i odgovornosti uobičajenih umješača poput obveze da predumljuju ili naknađuju parnične troškove koje su izazvali.
S tim u svezi s obzirom da se kao umješač u ovim sporovima može pojaviti i pučki pravobranitelj onda bi trebalo osigurati da ta institucija ima i odgovarajući budžet za parnice u kojima će eventualno sudjelovati kao umješač.
Dalje, s obzirom da ovdje riječ o državnoj instituciji najvišeg ranga, instituciji koja je punomoćnik Hrvatskog sabora ne bi bilo na odmet da propišemo da u svim sudskim postupcima u kojima tuženici ističu prigovore i zahtjeve da se protiv njih voditi zlonamjerni postupak sudovi moraju obvezno i bez odlaganja izvijestiti pučku pravobraniteljicu kako bi ona imala sve te informacije o svim ovakvim postupcima i kako bi beziznimno imala mogućnost odlučiti u koji sudski postupak je potrebno njezino mišljenje.
Naravno, uz to trebalo bi svakako propisati dužnost pravobraniteljice da o svim ovim sudskim procesima koje je dobila i u koje se miješala izvijesti sabor u svom redovitom godišnjem izvješću.
Zahvaljujem.

Jakšić, Mišel (SDP)
Time smo iscrpili rasprave u ime klubova, prelazimo na pojedinačne rasprave i prva na redu je kolegica Dalija Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Hvala.
Prije svega istaknut ću zašto neću podržati ovaj zakon. Neću ga podržati zato da pošaljem vrlo jasnu poruku svim zviždačima, svim prijaviteljima nepravilnosti, svim novinarima, svima koji rade u javnom interesu a žrtve su SLAPP tužbi da ne želim davati alibi vladajućima i HDZ-u, da im ne želim dati za potvrdu da su napravili ko fol nešto prenošenjem direktive u cilju zaštite javnog interesa i zaštita žrtvi SLAPP tužbi kada zapravo ono što ovaj zakon donosi nije zaštita u punom smislu te riječi.
Ovaj zakon usporedit ću sa onom jednom dječjom basnom ako znate priču o rodi i lisici kad je lisica servirala rodi u ravnom tanjuru a roda lisici u ćupu tako da se večera nije mogla konzumirati, otprilike točno to imamo u ovom zakonu kao uostalom i u Zakonu o zaštiti zviždača odnosno zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
Da sad ja to malo konkretiziram, jutros je održana tematska sjednica antikorupcijskog vijeća na kojem smo obrađivali jedan slučaj poznate zviždačice Maje Đerek koja je prijavljivala nepravilnosti u državnoj firmi Državne nekretnine d.o.o. i nedvojbeno je da je upravo ona jedan od primjera onih koji su žrtve sustavnih strateških tužbi što zbog otkaza i raznih drugih u kojima se našla u situaciji da istovremeno ostaje bez posla zato što je ukazivala da tvrtka u kojoj radi doslovno provodi kriminal, dakle ostala je bez posla a istovremeno se protiv nje vode brojne parnice u kojima je njoj potrebna stručna pravna pomoć i zaštita što naravno mora plaćati iz svog džepa. Istovremeno tvrtka čije je nezakonitosti prijavila radeći time u javnom interesu svoje odvjetničke troškove plaća naravno iz javnog budžeta.
To je dragi moji nejednakost oružja. Nejednakost oružja u kojima se na strani onih koji su korumpirani daje prilika da se štite javnim novcem, a da se ona osoba koja je sebe izložila doslovno kao janje na klanje prisiljava da u situaciji kad ionako nema prihoda mora dodatno plaćati odvjetničke troškove. I kada sam na taj segment ukazala pučkoj pravobraniteljici kao instituciji koja bi treba štiti zviždače onda se predstavnica Ureda pučke pravobraniteljice na toj sjednici branila i rekla je da se ona ne slaže s mojom ocjenom da nema zaštite zviždača, da je ima, možda nije najbolja, mogla bi biti bolja, svakako bi mogla biti bolja ali nije da je nema.
Nisam imala više priliku na toj sjednici za riječ pa su sada svima vama uputiti moje tople želje. Želim svakom HDZ-ovcu ono iz dubine srca i duše da se baš nađete u takvoj jednoj životnoj situaciji, da se vi trebate okušati jel ili poslužiti tom pravnom zaštitom koju vam je HDZ osmislio, dakle da na svojoj koži osjetite kako to sustav funkcionira. Zamislite kad bi se jedan HDZ-ovac našao u ulozi zviždača, kad bi ostao bez posla jer je prozvao šta ja znam HEP, Hrvatsku poštu, željeznice, bilo koji grad, općinu ili županiju u kojoj je HDZ na vlasti, ministarstvo ne daj Bože, dakle da ostane bez posla i da odvjetnika mora plaćat iz svog džepa dok ga država odnosno javnopravno tijelo kojeg tužio reketira sa odvjetnicima koji se eto plaćaju iz javnog resursa. To je naš sustav zaštite.
Što smo unaprijedili sa ovim zakonom gdje tužimo jel žrtve SLAPP tužbi? Apsolutno ništa i oni će se naći u situaciji da se protiv njih vode postupci kao što je netko već primijetio, mi ćemo tek na kraju balade kad se donese sudska presuda vidjeti je li bio u pravu ili nije, je li pobijedio u sporu ili nije. Do tog trenutka mogu proći godine, godine u kojima netko iz svojih osobnih prihoda i prihoda svoje obitelji mora plaćati odvjetnike. Zašto? Zato što se borio za javni interes.
Znate li koja je vaša poruka? Nemojte se boriti za javni interes jer da bi to radio doslovno trebaš biti budala. Bit ćeš ono što se pokazalo na slučaju Maje Đerek janje za, za klanje. Zato i imamo vrlo malo zviždača u državi koja je natopljena korupcijom doslovno u svakoj pori javnopravnih tijela, zato imamo vrlo malo onih koji bilo što prijavljuju i prokazuju i zato imamo sve veću šutnju pa čak i u medijima.
To sve skupa pod a), a pod b) treba ukazati da je istraživačkih novinara i istraživačkog novinarstva sve manje, treba reći da ih je sve HDZ na ovaj ili onaj način ušutkao ili ucijenio, treba reći da je nakaradno i bilo bi zapravo onako a pomalo i kukavički od strane oporbe da damo ovom zakonu zeleno svjetlo u prvom čitanju s obzirom na okolnost da imamo vladajuću većinu koja je otvoreno napala jedan medij Novosti, tjednik Novosti. Zašto? Zato što vrlo kritički piše i o rastućem nacionalizmu, vrlo kritički piše o korupciji, imamo praktički jedan istraživački rad Nataše Škaričić koja je raskrinkala koruptivni model financiranja privatnih klinika u zdravstvu na štetu javnog proračuna, ali izvor je korupcija i imamo činjenicu da zbog vladajuće proustaške većine se tom tjedniku značajno smanjuju sredstva za normalan rad i to je jedan oblik sustavnog pritiska, kao što je jedan oblik produženog sustavnog pritiska primjerice ono što u javnom prostoru provodi Željka Markić, koja naravno nije, nije dio struktura vlasti, ali u pravcu, u isto, u isto, u pravilu u isti rog puše i na isti način podnosi sukcesivne tužbe protiv onih koji su na bilo koji način kritizirali njezino javno djelovanje i njezin rad.
Da zaključim, ono što također nedostaje u ovom zakonu, a tu se vidi da je zapravo namjera bila tek tolko da se pro forme ispuni ono što su tražila tijela EU. Navedite mi jedan jedini primjer, naravno da nema prijedloga takve odredbe u zakonu, ali navedite mi je li itko ikad u Hrvatskoj odgovarao, a pričam o javnim tvrtkama, o javnim ustanovama, primjerice na HRT-u ili na kraju krajeva evo u Državnim nekretninama, kada se ustanovilo da se obijesno parničio protiv onih koji su ukazivali na nepravilnosti odnosno protiv zviždača, da se na njima iživljavao, je li smijenjen ijedan član uprave? Nije, štoviše nekima ste davali povišice jer su točno provodili ono što HDZ od njih radi. Je li smijenjen ravnatelj HRT-a zbog SLAPP tužbi? Pa i nije, dakle nema odgovornosti, sustav radi ono što mu HDZ nalaže da radi, a s ovakvim lošim rješenjima sustav upravo takve i štiti. Zato ovakvom rješenju ne treba dati podršku iako, iako se načelno, ne načelno nego svim srcem se zalažem za to da zaštita žrtava SLAPP tužbi bude stvarna, realna, objektivna, smislena i učinkovita, a ne, ne ovakva, hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Orešković.
Sada slijedi pojedinačna rasprava kolegice Marie Blažina, izvolite.

Blažina, Maria (SDP)
Iako teorija obećava sveobuhvatnu zaštitu, praksa u Hrvatskoj pokazuje suprotno, tko progovori taj biva kažnjen, postaje nepoželjni element u sustavu. Zviždačice poput već spomenute Maje Đerek, Ankice Lepej, Adrijane Cvrtile, nisu bile samo sudionice pravnih procesa, one su bile žrtve brutalnog mobinga, žrtve sustavnog šikaniranja, izolacije i javnog sramoćenja s ciljem, s ciljem da im se proglasi, elementom smetnje, s vremenom milom ili silom ukloni iz sustava. Statistike su porazne, 15% žrtava mobinga na kraju dobije otkaz, a ogroman broj njih sam napusti radno mjesto zbog narušenog zdravlja i traume. Građani se s razlogom boje, prema Eurostatu više od 80% njih strahuje od odmazde. Kada institucije reagiraju, oni se često solidariziraju sa razotkrivenim moćnicima dajući im priliku da zametnu tragove dok se odgovorni profesionalci izlažu izolaciji i ucjenama jer su se usudili imati visoke etičke i profesionalne standarde, jer su se usudili propitivati zakonitost procedura koje im svakodnevno prolaze pod nosom, za koje su nekad možda dijelom i odgovorni. Mobing svoj formalni vrhunac doživljava pred službeničkim sudom, čime se osobni progon maskira u pravni postupak, službenici bivaju izloženi zlonamjernim zahtjevima za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti ili prekoračenja ovlasti. To nisu nepristrani procesi već sredstva pritiska i uklanjanja nepodobnih iz javnog djelovanja. Službenički sudovi i interni disciplinski postupci tako postaju paravani za odmazdu koja ima isti razarajući učinak kao i najteže sudske tužbe. Preporuka Vijeća Europe naglašava da se strateške tužbe i drugi oblici postupovnog pritiska mogu manifestirati kao disciplinski postupci pokrenuti s ciljem zastrašivanja, pritiska ili uklanjanja pojedinaca iz javnog djelovanja. U hrvatskom pravosudnom sustavu disciplinski postupci u javnoj službi predstavljaju formalizirane postupke koji mogu imati ozbiljne posljedice po radni status službenika u praksi, osobito u slučajevima prijave nepravilnosti često se prijavljuju situacije u kojima se disciplinski mehanizmi koriste kao sredstvo odmazde i pritiska na prijavitelja. Takvi postupci iako formalno nisu sudski, imaju identičan odvraćajući učinak, kao i zlonamjerne sudske tužbe, stvaraju financijski, profesionalni i psihološki pritisak, narušavaju ugled i odvraćaju od daljnjeg sudjelovanja u pitanjima od javnog interesa.
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti već prepoznaje potrebu zaštite zviždača od odmazde, no ne sadrži mehanizme ranog odbacivanja zlonamjernih inicijativa, niti sankcioniranja zloupotrebe postupaka. Uključivanjem disciplinskih postupaka u okvir ovoga zakona osigurala bi se koherentna i učinkovita zaštita osoba uključenih u javno djelovanje u skladu s europskim standardima i svrhom Direktive 2024/1069. Paradoksi koji su prisutni u praksi i kad je potrebno zaštititi radnika sustav je inertan, nemaran, sklon uvijek dati novo povjerenje onima moćnijima u hijerarhijskom lancu, a kada nadređeni pokreću postupak protiv službenika, sustav je benevolentan i ne propituje svrsishodnost postupaka i opravdanost posljedičnih troškova.
Evo jednog slikovitog primjera, kad radnik pokrene postupak za mobing, prvo ročište čeka se 5.g., kad poslodavac pokrene postupak protiv radnika na službeničkom sudu za povredu službene dužnosti, prvo ročište čeka se 5 mjeseci. Istu matricu zastrašivanja vidimo i u medijima, sjetimo se afere Glasa Istre iz 2021.g. kada je troje novinara dobilo izvanredne otkaze. Službeno su novinari Glasa Istre bili otpušteni za politički, optuženi i otpušteni zbog političkog aktivizma dok su u stvarnosti kažnjeni za objektivno izvještavanje. Kada se novinari i žila kucavica demokracije izlaže takvom mobingu i otkazima, društvo ostaje bez kisika i demokracija se guši. Hrvatsko društvo već je odavno bez kisika, možemo reći da je po pitanju slobode govora i slobode zadržavanja etičkih standarda u javnim poslovima u hipoksiji.
Ono što nas sve mora zabrinuti jest da se ovi zlonamjerni postupci, provedeni kroz dugotrajne i mučne procese bez pravne osnove, financiraju iz državnih i lokalnih proračuna. Uzaludno trošenje javnog novca i ljudskih resursa na vođenje osobnih ratova protiv zviždača predstavlja ozbiljno materijalno oštećenje svih građana.
Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti nema mehanizme za rano odbacivanje ovakvih zlonamjernih inicijativa, a ovaj novi zakon to mora ispraviti. Preporuke Vijeća Europe iz 2024. jasno kažu, strateški pritisak se manifestira i kroz disciplinske postupke. Hrvatska mora osigurati da se ovi postupci tretiraju kao oblik SLAPP-a, tek tada će transparentnost biti veća, a korupcija manja. Ne smijemo dopustiti da se javni novac koristi kao bankomat za mobing i progon onih koji štite javni interes.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Blažina.
Imamo repliku kolegice Dalije Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Zahvaljujem.
Evo ponovno ću se osvrnuti na ovaj aspekt jednakosti oružja i ponovno ću naglasiti, niti Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, niti ovaj zakon ne pruža mogućnost financijske pomoći za trošak odvjetnika onih koji se bore za javni interes, to su novinari, to su zviždači, to su oni koji su vrlo često u tim SLAPP tužbama ostali bez posla, pa je i radnopravni spor također jedan od onih koji se vode. Pričam o ljudima koji su štitili javni interes, ali da bi ga štitili moraju to plaćati iz vlastitog džepa u trenutku kada su ostali bez prihoda, dok istovremeno oni koji su provodili nepravilnosti, vrlo često koruptivna kaznena djela, koji su kroz članke o medijima javno prozvani, se financiraju javnim novcem, de facto mi koruptivnima plaćamo da se bore protiv onih koji štite javni interes, to je nepravedno.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Orešković.
Izvolite odgovor.

Blažina, Maria (SDP)
Tako kolegice ne samo da financiramo iz proračuna bespotrebne postupke koji čak koriste se i kao način zlostavljanja osoba koje su imale hrabrosti istaknuti javno nepravilnosti u sustavu, nego se radi, nažalost kad je riječ o žrtvi radi se vrlo često o ljudima kojima je već ugrožena egzistencijalna sigurnost. Zbog stresa su možda čak i uzrokovani dodatni životni troškovi, a vrlo često su slučajevi zapravo da branitelji ne žele braniti takve slučajeve, branitelji se ne žele suprotstaviti sustavu jer ne žele da ih se povezuje zapravo sa, sa slučajevima zviždanja, sa slučajevima otpora prema sustavu koji je duboko korumpiran i zapravo sam po sebi samim time opasan.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice.
Sada nam slijedi pojedinačna rasprava kolege Miroslava Markovića, izvolite.

Marković, Miroslav (SDP)
Poštovani potpredsjedniče sabora, poštovane kolege iz ministarstva, kolegice i kolege zastupnici.
Pa evo danas sam zadnji na raspravi pojedinačnoj i imao sam potrebu se javit za raspravu oko ovog zakona koji je u svakom slučaju potreban, naravno to je direktiva EU kojom se dodatno štiti ja bih prije svega rekao ono pravo novinarstvo, istraživačko novinarstvo onih ljudi koji brinu da se i budu nekakvi čuvari demokracije, čuvari protiv korupcije i samim time su onaj nastavak nekakvih institucija koje bi trebale djelovati u RH, ali institucije u RH su odavno porobljene i neefikasne i to je dokazano na bezbroj primjera, mislim da ih ne treba ovdje nabrajati jer nemamo ni vremena za to.
Ono što želim istaknuti je da uz te sve dobre namjere i ove direktive ovih zakona znači bitno je ustvari vidjeti širi kontekst, znači mi ovdje liječimo na neki način kroz ove zakone posljedicu, ali ne i pravi uzrok zbog čega se uopće dešavaju i te SLAPP tužbe i sve to ostalo, znači govorimo o tome da ustvari je praktički neovisno novinarstvo izumrlo ili je na vrlo, neću reći na, na izmaku snaga jer je društvo takvo kakvo je, visoko korumpirano sa premreženim institucijama, sa kontrolom novca koji se upućuje prema medijima i nema one prave neovisnosti, ne samo novinarstva nego govorimo o svim medijima, govorimo o portalima na internetu, govorimo o društvenim mrežama, govorimo o televiziji. Mislim da je, da bi sve to skupa trebalo puno šire obuhvatiti, ne samo ovaj segment SLAPP tužbi koje su naravno odnosno ovog zakona koji je naravno dobrodošao, ali neće riješiti onaj pravi uzrok svega što se dešava ovdje u RH, a i šire. Činjenica je da osim dobrih novinara i ovog zakona koji štiti dobre novinare, imamo i one druge i tu zaista mislim da treba također uzeti u obzir da imate novinare koji su pod političkim utjecajem, a neću reći i novcem, a imam, a imam i konkretnih primjera, a i novcem, koji imaju svoje obrte koji su vanjski suradnici nekih nacionalnih kuća i doslovno, doslovno su financirani od strane političkih struktura i onda objavljuju kojekakve naslove izmišljene, kaznene prijave, a imao sam prilike i na svom primjeru to vidjet kako to izgleda, pa vam se podnose lažne kaznene prijave, pa vam idu bombastični naslovi, dok se vi operete, krivi ste prije nego, nego su vas osudili, znamo i sami. E sad dolazimo do toga da to nisu ustvari pravi novinari, ali koji, koji mehanizam je i za tu stranu, mi govorimo znači većina novinara je poštena, odgovorno radi svoj posao, ali ima onih ja ću reći korumpiranih, pokvarenih koji se koriste u političke svrhe, za političke obračune s neistomišljenicima, koji podnose kaznene prijave pod izlikom egzistencije da bi vas politički uništili koja je obrana ljudi koji su pod takvim pritiskom kaznenih prijava u odnosu na novinare koji naravno isto trpe tužbe i sve ostalo. Jesu li javne osobe koje se bave poslovima, jesu nekoga, jesu došle u nekakvu poziciju moći, smijenili nekakvog korumpiranog gradonačelnika kao što je bio slučaj u Varaždinu. Evo žao mi je što je ministar izašao, jer on dobro zna u principu i neke konkretne primjere. Imali smo ih prilike vidjeti i kod nas. Što se dešava i u suprotnom smjeru? I naravno ja nisam licemjer, dapače smatram da bi trebalo financirati medije da budu potpuno neovisni. Naravno, to je teorija koja se nikad neće dogoditi, jer naravno da onima koji su na vlasti uvijek paše kontrola da kroz novac kontroliraju medije. To je činjenica. I rekao je ministar, evo došao je natrag i kroz lokalne medije bez obzira na javne pozive, na sve uvijek postoji pritisak na lokalne medije i zato smatram da se to treba riješiti jednim adekvatnim zakonom. Ako nećete vi, ja se nadam, iskreno se nadam da ćemo mi kao oporba se sjesti i to napraviti jer to je jedini način da se vrati povjerenje u naše institucije. Ali tako dugo dok imate novinare koji namjerno i zlonamjerno pokušavaju dezavuirati nekoga tko pošteno radi imamo problem, moramo isto vodit brigu o njima.
Znači govorimo o većini novinara koji rade pošteno, ali i u ovih nekih znači možda nekoliko posto koji itekako imaju utjecaj na javno mnijenje i koji vam na taj način znači praktički primaju novac sa strane kroz svoje obrte, rade kao vanjski suradnici nacionalnih kuća i rade jednostavno drugačiju sliku ljudi koji žele pošteno raditi svoj posao. Ima tu svega i isto tako treba voditi brigu o tome.
Znači ono što je ključno i time ću završiti raspravu treba stvari sagledavati šire, treba uzeti u obzir sve aspekte i zviždače kao što ste rekli i novinare koji rade dobro svoj posao, ali ima onih novinara što ćete tužiti ih Sudu časti Novinarsko društvo? Pa to je smiješno. Ako ja dignem kaznenu prijavu zbog klevete onda sam ja loš, zao, bilo kakav. Dok ja dokažem, sad po toj logici će ispasti da ćemo možda i takve zaštititi dodatno sa ovim zakonom. O.k. To je rizik, naravno da treba, da je većina novinara ta koja trpi pritisak, ali smatram da itekako imamo potrebu razgovarati o širini cijele priče da ne govorimo o društvenim mrežama gdje svi trpimo kao javne osobe ogromne uvrede na osobnim razinama, na ovakvim razinama, na onakvim razinama znači gdje ljudi su postali znači gdje je Facebook postao kanalizacija društva, gdje ste krivi, mislim gdje vas obilježavaju na ovakav ili onaj način. Jednostavno mržnja se valja po društvenim mrežama, po svim komunikacijskim kanalima, sustav ne pokušava to niti riješiti. Ne znam zbog čega. Da li mu to odgovara ja mislim svima nama kao osobama koji su isto bez obzira na javni, što smo izloženi, što sudovi vele da imaju, da svi ljudi imaju pravo na kritiku vas, da imaju pravo na kritiku mojeg grada, ali nemaju pravo na kritiku po nekakvoj drugoj osnovi koja, bilo kakvoj osnovi koja isto krši ustavna prava svih nas.
I mislim da je to tema o kojoj bi trebali svi razgovarati na nekakvim tematskim sjednicama, ali predložiti promjene zakona i o medijima kao što smo rekli i o svemu, gdje bi se zaštitilo, znači sa jedne strane novinare koji rade dobro svoj posao. S druge strane kaznimo novinare koji ne rade dobro svoj posao, koji su politički korumpirani i rade svoje, a rade u korist nekoga ali i sve druge sudionike u političkim procesima da ipak se zadrži nekakvo dostojanstvo nas samih ali i da se spriječi širenje negativne atmosfere. Mislim da ovo što sad trenutno čitamo na mrežama i ovo sve, već duže vremena je jednostavno neprobavljivo i to nam truje društvo i naravno da smo onda svi, svi negativni i da se ta, ta jednostavno ja bih rekao spirala mržnje samo produbljuje i teže je naći neko zajedničko rješenje koje nam treba. Jer nam treba jednostavno i pozitivnih vijesti i dobrog novog na neki način podstreka za javni rad jer ispada da je javni rad nešto loše, ispada da je javni rad čim uđete u javno djelovanje da ste korumpirani, da ste loši, da ste ono nekakvi zli čovjek koji želite se samo obogatiti. Mislim da nije tako, mislim da ima dobrih primjera, mislim da treba paziti da se i ti ljudi zaštite bez obzira. A novinari trebaju raditi svoj posao. Vlast ne može sprječavati novinara u svom radu nikakvi led AP-i i Turudići ne smiju utjecati na rad novinara i na izvore. Znači nešto kad čuješ u krčmi nije isto kad novinari imaju transkript prije nego ste vi došli do pritvora. I to nije isto i o tome trebamo govoriti. I ne može lex AP biti samo za jedne, a za druge ne. Ili da se cijele priče medijske slože prije nego ste vi završili gdje niste trebali završiti ili jeste trebali završiti. Takva vlast treba pasti, vlast se treba mijenjati i treba se stvoriti novi okvir u kojima će svi imati ista prava bez obzira da li radimo javni posao ili smo s druge strane.
Hvala lijepo.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Marković.
Imamo dvije replike na vašu pojedinačnu raspravu.
Prva na redu je kolegica Dalija Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Zahvaljujem.
Uvaženi kolega neću sad komentirati vaša osobna iskustva sa medijima, ali evo s obzirom da više od 10 godina pratim povezanost uzročno posljedično između slobode medija i pojave korupcije naglasit ću da se većina lokalnih medija financira iz lokalnih proračuna i da im je to vrlo često glavni izvor prihoda, vrlo često onaj koji, o kojem ovise plaće i radna mjesta i da u pravilu takvi lokalni mediji su zarobljeni od strane lokalne vlasti prema kojoj nisu kritični. I taj manjak informacija, kritičnih informacija o tome što lokalna vlast krivo radi pridonosi tome da slabije informirani građani ponovno biraju tu lošu vlast. Postojeći državni sustav pogoduje takvom stanju jer nemamo transparentno uređeno vlasništvo odnosno prikaz na koji način se pojedini mediji financiraju, tko su vlasnici. Ono što se objavljuje na portalu Vijeća za elektroničke medije …
…/Upadica Jakšić: Hvala kolegice./…
… odnosno samo na elektroničke medije i objavljuje se sa zakašnjenjem.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Orešković.
Kolega Marković izvolite odgovor.

Marković, Miroslav (SDP)
Pa ja se slažem sa vama.
Mislim da ne treba to naglašavati s time da bih ja stavio zadršku da u principu to dosta ovisi o samoj lokalnoj vlasti na koji način se odnosi prema medijima, ali isto tako ja bih bio vrlo oprezan s time i rekao bih da treba, treba promijenit zakon. Ne trebaju lokalni proračuni financirati lokalne medije. Naravno da to je uzrok mogućih pritisaka i svega toga. Znači to treba biti jasno posloženo kroz nacionalni okvir, nacionalne zakone da to i onda bismo imali novinare, nadajmo se novinare koji bi bili neovisni ali isto bi trebalo vidjeti nije svaki novinar, novinar pogotovo na lokalnoj razini. Ima svega. I na nacionalnoj.
Ima ljudi koji se zovu novinari, a nisu novinari vjerujte mi i ima istraživačkih novinara kao Hedl, Ilko Čimić ili da sad nekoga ne izostavim koji rade svoj posao fantastično i ja ih podržavam u tome, nema problema.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Marković.
Sljedeća replika kolegica Anita Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovani kolega Marković govorili ste možda o nekim stvarima koje su izuzetno bliske svima koji javno djeluju bez obzira iz koje opcije dolaze, ali cijelo vrijeme ste spominjali samo novinare. Pa ja vas pitam kao i evo osobu koja lokalno djeluje kao dužnosnik da li smatrate da postoje još neke osobe koje možda na neki zločest način da to tako kažem pokušavaju nešto što je stvarno bilo u javnom interesu prikazati da nije bilo u javnom interesu.
Spomenuli ste društvene mreže, spomenuli ste Facebook. Slažem se sa vama da je Facebook postao jednostavno kanalizacija ovog društva, jer prije su samo doma znali u biti kakav ste, a sad to vidi cijeli svijet. I na žalost čitamo svakodnevno tu mržnju, te komentare koji izlaze iz okvira političkog djelovanja, nego se napadaju obitelji, djeca …/Govornica se ne razumije./… pa vas pitam što mislite o tome?

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Curiš Krok.
Kolega izvolite.

Marković, Miroslav (SDP)
Evo završno.
Ma naravno, ali ovdje govorimo ne samo o društvenim mrežama mislim pa to vidimo svi tu kakve stvari se objavljuju. Mislim da doslovno predsjednik recimo Amerike ima svoju društvenu mrežu na kojoj piše to kaj piše. Ali je činjenica da mi imamo portala na internetu, znači ne samo društvenih mreža koje su u vlasništvu mega korporacija nego imate portale koji su u vlasništvu nekakvih lokalnih poduzetnika koji preko tih portala u principu plasiraju kojekakve neistine, laži da ne velim pokušavaju promijeniti javno mnijenje bez ikakve objektivnosti.
Znači imamo totalni nered na medijskom tržištu i zaista bi bilo kao što je rekao ministar pitanje za gospođu Obuljen Koržinek gdje smo mi s tim i kad ćemo mi tu malo uvesti reda, jer danas i da ne govorimo o odvjetničkim društvima nekakvim koji posjeduju medije preko nekakvih transakcija. Znači imamo tu svega i svačega. Kad bismo imali volje i želje vjerujte mi da bi se sustav ipak mogao srediti kada bismo imali političke volje. Ne mi u oporbi, nego prije svega druga strana. Nadam se da će se to i dogoditi jednog dana.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Marković.
Sa vašom replikom iliti odgovorom na repliku smo iscrpili pojedinačne rasprave, prelazimo na završna obraćanja. Prvi nam je na redu u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta kolega Josić, izvolite.

Josić, Tomislav (DP)
Hvala predsjedavajući, poštovani ministre sa suradnicima, uvažene zastupnice i zastupnici.
Danas raspravljamo o Nacrtu prijedloga zakona koji u svojoj biti dotiče jedno od ključnih pitanja svakog demokratskog društva, slobodu javnog djelovanja i pravo da se govori bez straha. Ovim zakonom u naš pravni sustav prenosimo europsku direktivu iz 2024. godine, ali ono što je važno naglasiti je i da idemo jedan korak dalje. Ne ograničavamo zaštitu samo na prekogranične slučajeve nego je širimo i na nacionalnu razinu. Drugim riječima ne čekamo da problem postane međunarodan, rješavamo ga ovdje u Hrvatskoj tamo gdje naši ljudi žive i rade.
A o kojem problemu govorimo? Govorimo o tzv. strateškim tužbama protiv javnog djelovanja koje nisu pokrenute da bi se utvrdila istina nego da bi se nekoga ušutkalo, da bi se iscrpilo novinara, zastrašilo zviždača, obeshrabrilo aktivista ili financijski slomilo organizaciju civilnog društva i sve navedeno nije apstraktan problem nego je naša stvarnost. To su dugotrajni i skupi sudski postupci koji često nemaju stvarnu pravnu osnovu, ali imaju vrlo jasan cilj odvratiti ljude od toga da progovore.
I zato ovaj zakon nije samo pravni instrument već je i poruka da u Hrvatskoj javna riječ ne smije biti luksuz rezerviran za one koji si mogu priuštiti odvjetnike i dugotrajne procese. Poruka da kritika, istraživanje i ukazivanje na nepravilnosti nisu prijetnja nego temelj demokracije. Ono što posebno želim istaknuti jest da zakon uvodi konkretna i operativna rješenja. Prvo, sudovima se daje mogućnost ranog odbacivanja očito neosnovanih tužbi. Time se sprječava da se ljudi godinama vuku po sudovima zbog postupaka koji od početka nemaju uporišta.
Drugo, predviđa se osiguranje troškova postupaka i njihovih naknada čime se štiti one koji su često financijski slabiji, a izloženi pritisku. Treće, uvode se novčane kazne i druge sankcije za one koji zloupotrebljavaju pravosudni sustav. I možda najvažnije naglašava se hitnost postupanja, jer pravda koja dolazi prekasno često više nije pravda.
U ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta želim naglasiti jednu osobnu dimenziju ove teme. Svi smo se svatko na svoj način susreli sa pritiscima javnog djelovanja bilo kroz politički rad, medije ili javni angažman. Razlika je u tome što neki imaju mehanizme zaštite a mnogi ih nemaju, zato je naša odgovornost da taj okvir zaštite proširimo ne zbog političara, nego zbog građana, zbog novinara u lokalnim sredinama, zbog ljudi koji upozoravaju na nepravilnosti, zbog svih onih koji možda nemaju veliku platformu ali imaju hrabrost reći istinu.
Naravno, pritom moramo biti oprezni. Ovaj zakon ne smije postati alat za izbjegavanje odgovornosti. Sloboda govora ne znači slobodu od odgovornosti. On mora jasno razlikovati legitimne tužbe od zlonamjernih postupaka i tu će ključnu ulogu imati sudovi. Zato ćemo u daljnjoj raspravi posebno inzistirati na jasnim kriterijima i ujednačenoj sudskoj praksi kako bi zakon bio primjenjiv, a ne samo deklarativan.
Zaključno. Ovo je zakon koji štiti prostor javne rasprave, a bez tog prostora nema ni stvarne demokracije, stoga ga treba podržati ali i pažljivo doraditi kako bi u praksi zaista služio onima kojima je najpotrebniji.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Josić.
U ime Kluba zastupnika Možemo! obratit će nam se kolegica Radojčić, izvolite.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Poštovani ministre sa suradnicima želim ponoviti u sažetom obliku glavne poruke govora u ime kluba Možemo! U Hrvatskoj imamo oko 700 tužbi protiv medija i novinara i nepoznati broj tužbi protiv aktivista i drugih javnih osoba. U većini tih slučajeva vodi se kazneni postupak za uvredu i klevetu. Ovim zakonom međutim nije predviđena zaštita od SLAPP tužbi u kaznenim postupcima. To znači da se neće postići ni cilj utvrđen direktivom. Točno je da EU nije mogla pravno obvezno urediti kaznene postupke zbog svoje ograničene nadležnosti, ali Hrvatska može.
U cijeloj EU u tijeku su rasprave o nacionalnim modelima za onemogućavanje zloupotrebe Kaznenog prava za zastrašivanje javnosti. Neke su države nešto već poduzele po tom pitanju zato sam pitala ministre i vas što Hrvatska namjerava poduzeti da se zaista zaštite osobe koje javno djeluju od SLAPP tužbi u kaznenim postupcima. Na žalost odgovor nisam dobila.
Jasno je da će oni koji žele zastrašiti osobe koje javno djeluju umjesto građanskih parnica sada za uvredu i klevetu pokretati kaznene postupke, jer će u tom slučaju, jer u tom slučaju mogu biti mirni da se njihova tužba neće odbaciti kao zlonamjerni postupak sa ciljem zastrašivanja. Kako se onda postiže jasno postavljeni cilj direktive koji nalaže sprječavanje moćnih u zloupotrebi pravosudnog sustava za zastrašivanje onih koji govore o pitanjima od javnog interesa. Odbor ministara Vijeća Europe donio je 2024. godine preporuke za suzbijanje SLAPP-a u kojima je jasno navedeno da je anti SLAPP zakonom nužno obuhvatiti sve osnove za pokretanje pravnih postupaka, za zastrašivanje osoba koje javno istupaju i prekršajne postupke i upravne mjere i kaznene postupke, pa ih zato treba sve i obuhvatiti ako se želi učinkovita zaštita zastrašivanja. Tako da ostaje otvoreno moje pitanje postavljeno ministru što se planira poduzeti u vezi sa tim preporukama da se osobe uključene u javno djelovanje i u javnom interesu zaštite od zlonamjernog pokretanja kaznenih postupaka.
Nije ovo prvi puta da Hrvatska na minimalni način prenosi odredbe neke direktive. Države članice imaju slobodu tumačiti direktive i šire, ispuniti ciljeve širim zahvatom od samih odredbi direktive. Zakon ima puno nedostataka na koje su vam ukazale i osobe koje su sudjelovale tijekom, u javnom savjetovanju. Ako želite predloženi zakon učiniti učinkovitijim u cilju zaštite osoba koje javno djeluju od zastrašivanja pozivam vas da do drugog čitanja usvojite konstruktivne prijedloge pučke pravobraniteljice, Hrvatskog novinarskog društva, organizacija civilnog društva i drugih sudionika javnog savjetovanja.
Hvala.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolegice Radojčić.
I završno u ime Kluba zastupnika HDZ-a kolega Maksimilijan Šimrak, izvolite.

Šimrak, Maksimilijan (HDZ)
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege, poštovani predsjedavajući, poštovani ministre sa suradnicima.
Evo danas smo imali priliku raspravljati o Prijedlogu zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje kojim se u naše zakonodavstvo prenosi rješenje iz direktive EU o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje od očito neosnovanih tužbi ili zlonamjernih sudskih postupaka koja je donesena sa ciljem odgovora na sve učestalije strateške tužbe usmjerene protiv javnog djelovanja, tzv. SLAPP tužbe.
Riječ je o sudskim postupcima koji mogu imati značajan utjecaj na osobe koje sudjeluju u javnoj raspravi i o pitanjima od općeg interesa i takvi postupci mogu negativno utjecati na njihov ugled i vjerodostojnost, ali isto tako i dovesti do znatnog financijskog i profesionalnog opterećenja.
Posljedično može doći do odgode objave informacija ili do potpunog izostanka njihova iznošenja u javnosti. Osim izravnih posljedica valja istaknuti i širi učinak takvih postupaka, dugotrajnost sudskih procesa i povezani troškovi mogu djelovati odvračujuće na daljnje sudjelovanje u javnom djelovanju. U takvim okolnostima povećava se rizik od autocenzure što dugoročno dovodi do smanjenja kvalitete i raznolikosti javne rasprave na štetu cijelog društva i države. Predloženim zakonom uspostavlja se pravni okvir kojim se nastoji osigurati neometano odvijanje građanskih postupaka uz istodobnu zaštitu fizičkih i pravnih osoba uključenih u javno djelovanje u pitanjima od javnog interesa. Ta zaštita obuhvaća širok krug subjekata uključujući novinare, izdavače i medijske organizacije, zviždače i borce za ljudska prava kao i organizacije civilnog društva, nevladine organizacije, sindikate, umjetnike, istraživače te članove akademske zajednice. Ono što je važno naglasiti je da predloženi zakon u određenim elementima nadilazi minimalne zahtjeve direktive. Dok se direktiva primjenjuje na građanske i trgovačke postupke s prekograničnim implikacijama, predloženo zakonsko rješenje predviđa primjenu zaštite neovisno o postojanju takvog elementa. Time se osigurava sveobuhvatnija razina zaštite u nacionalnom pravnom sustavu.
Istodobno zakon polazi od potrebe uspostave ravnoteže između prava na slobodu izražavanja i drugih zaštićenih prava osobito prava na zaštitu ugleda, privatnosti i osobnih podataka. U slučajevima potencijalnog sukoba tih prava osigurava se pristup sudu uz poštovanje načela poštenog suđenja. I u tom kontekstu sudovima se ostavlja diskrecijsko pravo da u svakom pojedinom slučaju ocijeni jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu zaštitnih mjera. Pri tome će se uzimati u obzir okolnosti konkretnog slučaju uključujući i pitanje je li javno djelovanje provedeno u dobroj vjeri.
Zaštitne mjere neće biti primijenjene u situacijama u kojima je primjerice došlo do svjesnog širenja netočnih informacija ili iznošenja neosnovanih optužbi s ciljem nanošenja štete. Predloženim zakonom uvode se i konkretna postupovna jamstva usmjerena na učinkovitu zaštitu od zlonamjernih sudskih postupaka. Ona uključuju mogućnost osiguranja procijenjenih troškova postupaka, rano odvijanje očito neosnovanih tužbenih zahtjeva, pravo na naknadu troškova postupka, te izricanje novčanih kazni i drugih odgovarajućih sankcija.
Posebna pažnja posvećuje se i potrebi žurnog postupanja. Sudovi će biti dužni voditi računa o hitnosti odlučivanja, o primjeni navedenih postupovnih mehanizama kako bi se spriječili negativni učinci dugotrajnih postupaka.
Zaključno, ovim zakonskim prijedlogom nastoji se osigurati primjeren odgovor na pojave koje mogu ograničiti prostor javne rasprave o pitanjima od općeg interesa. Istodobno predviđeni mehanizmi oblikovani su na način da očuvaju ravnotežu između zaštite slobode izražavanja i zaštite drugih temeljnih prava. S obzirom na navedeno predlažem da podržite donošenje ovog zakona.
Hvala vam na pažnji.

Jakšić, Mišel (SDP)
Hvala kolega Šimrak.
Sa vama smo i završili, pa stoga zaključujem raspravu, a glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.
Sutra nastavljamo sa radom u 9,30. Prva točka nam je Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora o prijateljstvu i suradnji u jugoistočnoj Aziji, drugo čitanje, P.Z. br. 287. I druga točka nam je Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju izmjena i dopuna Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti, u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, drugo čitanje, P.Z. br. 288.
Hvala vam.
Doviđenja!

SJEDNICA PREKINUTA U 15,23 SATI.

9

  • Prijedlog zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z.E. br. 285
21.04.2026.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prijedlog Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, prvo čitanje, P.Z. br. 285.
Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak:
1. Prihvaća se prijedlog navedenog zakona i
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona, molim glasujmo.
128 glasova, 115 za, 11 suzdržanih i 2 protiv, što znači da je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF