Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 10

PDF

8

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 283
16.04.2026.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobro jutro poštovane kolegice i kolege, nastavljamo sa radom.
Danas prva točka

- Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, prvo čitanje, P.Z. br. 283.

Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 85. Ustava i članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za pravosuđe.
Pozivam poštovanog ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana da nam predstavi navedeni prijedlog zakona.
Izvolite.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane kolegice i kolege.
Evo dopustite danas da ukratko prođemo glavne izmjene i dopuna Zakona o obveznim odnosima. Ako gledamo razloge izmjena ovoga Zakona ja bih rekao da su vanjski motivi, odnosno konkretno transponiranje dviju direktiva, jedna direktiva koja se odnosi na odgovornost za neispravne proizvode gdje imamo obvezu transponiranja do 9. prosinca ove godine. I druga direktiva koja se tiče promicanja popravka robe, gdje nam je obveza transponiranje do 31. srpnja ove godine.
Prvo nekoliko riječi o direktivi koja se odnosi na odgovornost za materijalne nedostatke. Dakle, mi smo još 1. siječnja 2022. godine izmijenili institut odgovornosti za materijalne nedostatke i tzv. ona komercijalna jamstva. Sada se ove odredbe zapravo dopunjuju. Ono što je kada govorimo u smislu ove direktive koja je donijeta na razini EU njezin smisao je zapravo postizanje visoke razine zaštite potrošača i veće kružnost gospodarstva. Dakle, ovime se zapravo promiče popravak robe u kontekstu ja bih rekao i zelene tranzicije. Dakle, želi se promicati svojevrsna održiva potrošnja.
Dakle, smisao je kao što sam rekao i cilj poticanje potrošača da u ovim situacijama kada imaju, dakle određene materijalne nedostatke njihovi proizvodi da idu na popravak robe kao svojevrsni element koji bi mogao na to potaknuti je i pitanje produljenja samih rokova odgovornosti i to konkretno za 12 mjeseci koje bi zapravo trebalo pridodati onom preostalom razdoblju roka odgovornosti za tu robu.
Ono što je isto tako jedna o novina koja će se evo transponiranjem ove direktive uvesti u Zakon o obveznim odnosima je zapravo i nova obveza obavješćivanja potrošača, dakle da imaju izbor, odnosno njihovo pravo izbora bilo na popravak takvog proizvoda, odnosno robe ili zamjenu, ali isto tako njihovo pravo i na produljenje samog roka odgovornosti ako potrošač ipak odabere popravak.
Naravno da će u praksi bit i slučajeva kada će popravak neće biti dovršen u razumnom roku. Tu je sad ono pitanje razumnog roka koji, tu je potrebno isto tako naglasiti ovisi od slučaja do slučaja, dakle koji će se u konkretnom slučaju samo procjenjivati. Kada govorimo o toj zamjenskoj robi ona bi također mogla biti i obnovljena, odnosno reciklirana roba i u svakom slučaju bitno je naglasiti da zamjenska roba koja se privremeno posuđuje potrošaču trebala bi biti naravno besplatna ali i nadalje prodavatelj bi popravak trebao provesti u razumnom roku.
Ono što je još jedna novina, a činjenica je da živimo u digitalnom dobu naravno dolazi određeni novi proizvod i tu treba spomenuti primjerice softver, dakle kao svojevrsni proizvod koji je nematerijalni proizvod, ali možemo ga gledati kao sastavnicu materijalnog proizvoda, dakle nešto što moramo staviti isto tako u pozitivne propise obzirom na sve veću njegovu primjenu.
Ono što je još jedna novina i što smo iskoristili zapravo kada već transponiramo ove dvije direktive da odagnamo određene nedoumice koje su se u praksi pojavljivale a tiču se zapravo odredbe članka 294. postojećeg Zakona o obveznim odnosima, odnosi se na osnaženje ugovora u kojem nedostaje potreban oblik. Dakle, mi smo do sad u toj glavi, odnosno iznad te odredbe imali naslov koji govori o osnaženju ugovora kojem nedostaje potreban oblik. Međutim, u samom tekstu stipulirano je bilo i izrijekom se spominje samo oni ugovori kod kojih se zahtijeva pisani oblik. To je u praksi izazivalo obzirom na ono što stoji iznad naslova i ono što stoji u samom tekstu izazivalo određenu zabunu, pa su se naišli na stavovi kako navedeni članak dopušta konvalidaciju odnosno osnaženje samo onih ugovora za koje je propisan ili ugovoren pisani oblik, ali ne onih ugovora koji su, za koje je ugovoren određeni neki drugi oblik poput recimo javno-bilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave.
Na ovaj način i ovom stipulacijom kako smo sada predložili ta nedoumica ili te zabune zapravo mičemo. Isto tako, članak 314. Zakona o obveznim odnosima koji uređuje obvezatan oblik punomoći na način da gdje zakon određuje obvezan pisani oblik za ugovor u istom obliku morat će naravno i mora biti punomoć. Sada zapravo uvodimo institut digitalne punomoći koji je ako gledamo direktivu u odnosu na postojeći ZO svojevrsni ja bih rekao i lex generalis i ovime predviđamo i mogućnost izdavanja i punomoći u digitalnom obliku.
Isto se odnosi i na pitanje instituta bankarske garancije. Dakle, ovo su tri stvari, dakle kada spominjem članak 294., kada spominjemo digitalnu punomoć i bankarsku garanciju koje su pored ovih dviju direktiva novine u ovim izmjenama Zakona o obveznim odnosima. Evo ovo je ukratko o glavnim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima. Prilikom odgovora na vaše replike mogu naravno dati i dodatna pojašnjenja ako ima potrebe.
Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala ministru Habijanu.
Imamo 10 replika. Evo kad se vrati ministar na mjesto možemo započeti.
Prvi na redu je kolega Paus, izvolite.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa poštovani ministre.
U svome obrazlaganju rekli ste da je namjera potaknuti potrošače da se odluče za popravak ili zamjenu, …/Govornik se ne razumije./… roka odgovornosti za 12 mjeseci, odnosno da se obvežu prodavatelji da jasno upute kupca da ima pravo, da ima pravo i na popravak proizvoda kako bi se jasno potaklo popravak u odnosu na zamjenu. Mene zanima na koji način ćemo tehnički to ovaj, iskontrolirati i na koji način ćemo tehnički bit sigurni da je kupac obaviješten jer ako to ostane samo na obavezi usmenoj od, da od strane prodavatelja da obavijesti kupca, ako to ne bude jasno, jasno istaknuto da je u svakom trenutku vidljivo, ako to naši građani ne budu znali onda će se ići oportuno. Ukoliko je, ukoliko je proizvod velik rađe će trgovac ići na popravak, a ukoliko je mali možda neće ni ponuditi, neće ni ponuditi tu mogućnost popravka bez obzira na ekološku svijest samoga kupca.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor ministre.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepa.
Uvaženi zastupniče, dakle ili proizvođač ali po meni ili distributer ili uvoznik ili ovlašteni zastupnici obvezni su zapravo takvu informaciju na lagan i dostupan način dati samim potrošačima. Mi uz Zakon o obveznim odnosima koji sada uvodi zapravo i ovu obvezu obavješćivanja, imamo i Zakon o zaštiti potrošača, imamo i odredbe koje se odnose na Državni inspektorat i ja očekujem od Državnog inspektorata kao institucije koja jest nadležna i ima ja bi rekao širok dijapazon ovlasti upravo da provodi nadzor nad time da i nakon stupanja na snagu oveh odredbe, ovih odredbi doista provodi i nadzor da li doista ove osobe odnosno osobe koje su naznačene kao obveznici od proizvođača, kažem do distributera, ovlaštenih zastupnika ispunjavaju te obveze na način da na jedan dostupan i lako primjetljiv način daju obavijesti potrošačima upravo o toj mogućnosti. Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Barbir izvolite.

Barbir, Damir (Centar)
Hvala potpredsjedniče.
Poštovani ministre ma evo jedno vrlo kratko pitanje, čisto da građanima bude jasnije. Zanima nas na koji način će se građani dokazivati štetu u slučaju digitalnih proizvoda i softvera kako bi mogli dalje to procesuirat. Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepa.
Dakle nema razlike u proizvodu. Ono što sam rekao novina je da uvodimo i na neki način definiramo i ovaj novi, novu robu, novi proizvod dakle u smislu softvera, u smislu da se radi o nematerijalnom proizvodu ili o sastavnici materijalnog proizvoda ali što se tiče samog dokazivanja, on će biti jedan kao što je to slučaj za svaku, za bilo koju drugu, drugi proizvod ili drugu robu. Dakle ništa se tu ne mijenja, osim što uvodimo jednu novinu i uvodimo novi proizvod.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Kujundžić izvolite.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani ministre, sve ono što štiti kupca dodatno mislim da je dobro i u tom dijelu je ovaj zakon jako dobar. Ono što ću vas pitati je vezano za popravke. Čime se jamči, točnije je li zakon obvezuje nekakvoga distributera ili prodavatelja za kvalitetu popravka. Što u slučajevima kad se određeni uređaj opetovano kvari, što je onda sa garancijom, da li se ona opet ponovno recipročno produžuje i treća stvar, rekli ste u svom izlaganju da popravak se treba događati u nekakvome razumnome roku, međutim mislim da je jako važno prvo definirati što je to razuman rok, jer razuman rok je za određenog proizvođača dva mjeseca, ali to sigurno nije razuman rok za nekog korisnika koji je kupio određeni proizvod.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani zastupniče.
Što se tiče razumnog roka ja sam već u uvodnom obrazloženju zapravo rekao kada govorimo o razumnom roku da je to određeni svojevrsni pravni standard koji se prosuđuje od slučaja do slučaja, dakle nema konkretne definicije razumnog roka. Zašto? Zato što bi tzv. fiksiranje roka moglo biti zapravo nepravedno ali i neizvedivo za same trgovce. Međutim ono što je u kontekstu ovoga što ste vi spomenuli, to je pitanje popravka robe, zato i govorim o produljenju ovih rokova. Dakle u konkretnom slučaju dvogodišnji rok od potrošačkih ugovora se produljuje za 12 mjeseci, a ovaj šestomjesečni rok kod trgovačkih ugovora jednom za 6 mjeseci. Dakle dolazi do produljenja ovih rokova. Jednom za 12 mjeseci i jednom za 6 mjeseci. Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Blažanović izvolite.

Blažanović, Danijela (HDZ)
Zahvaljujem predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre, smatrate li da će nova pravila o teretu dokazivanja u postupcima naknade štete, a prouzročene koje su upravo neispravnošću proizvoda, a uz propisani uvjet primjene oborive presumpcije neispravnosti proizvoda, olakšati donekle potrošačima cijeli taj dokazni postupak.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem uvažena zastupnice. Vrlo jednostavan odgovor, hoće. Zato što će im na neki način potrošačima olakšati ako možemo tako reći pravnu bitku ili dobiti spor protiv velikih kompanija koje su sigurno ako gledamo i po stručnosti ljudima koji zastupaju u takvim sporovima u svojevrsnoj prednosti. Upravo iz tog razloga ovaj dio koji se odnosi na teret dokazivanja čl. 1074. ZOO-a koji kaže da je oštećenik zapravo dužan dokazati i neispravnost proizvoda i dokazati štetu i uzročnu vezu između neispravnosti proizvoda i same štete, sada se zapravo dodaje određena presumpcija koju ste vi sami spomenuli, dakle kada se proizvod smatra neispravnim ali mislim da u korist toga ide ovaj slijedeći članak koji zapravo govori o otkrivanju dokaza 1074A, dakle novi dokaz koji zapravo ide u prilog upravo potrošačima. Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Borić izvolite.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Poštovani ministre, ja podržavam prijedlog ovog zakona jer smatram da sve ono što ide u korist naših građana je dobro i da on pretpostavlja nekakve ajmo reći idealne situacije, međutim što u trenutku kada imamo lošu situaciju odnosno građani danas sve više kupuju online, kupuju na platformama, dolaze raznih proizvodi, neki ne odgovaraju onome što su ovaj oni tražili pa sad govorimo i o nekim digitalnim proizvodima. Možemo reći da smo dobili proizvod s greškom. Sve je u redu do trenutka dok taj koji je to ovaj nama prodao jednostavno se ogluši na sve zahtjeve onoga koji je to htio kupiti odnosno kupca, što mu vi nudite kroz ovaj zakon, da li ćemo mu pomoći i na koji način, da nam možda kroz neki primjer kažete. Ima li tu nekih odnosa u ovom zakonu koji se možda odnose na ne znam, telekome ili ugovore koji se možda potpisuju sa tim telekomima koji ne idu na korist građanima odnosno naprave im određenu štetu.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani zastupniče.
Ja bi rekao da upravo u interesu svojevrsne pravne sigurnosti bez obzira na način njegove isporuke ili uporabe, imamo i definiciju programera ili proizvođača softvera, uključujući dobavljača recimo ili programera sustava umjetne inteligencije koji bi zapravo sve trebali podvest pod termin proizvođača, na taj način zapravo širimo i definiciju proizvođača i ko sve ulazi u tu kategoriju. Iz tog razloga sam i namjerno spomenuo i vi ste napomenuli i novo digitalno doba u kojem živimo, ljudi doista preko platformi kupuju i određene proizvode koji ulaze sada u ovaj termin softvera koji sam rekao može biti i jest nematerijalni proizvod, nematerijalna roba, ali može biti sastavnica nekog matrijalnog proizvoda i upravo s te strane treba svatit da softver više nije samo usluga on je sada naravno i proizvod. Prema tome, idemo u korak s vremenom idemo i korak zapravo .../Upadica predsjednik: Hvala./... s dobom u kojem živimo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Lukačić izvolite.

Lukačić, Ljubica (HDZ)
Zahvaljujem g. predsjedniče. Poštovani ministre sa suradnikom. Ovim izmjenama i dopunama zakona propisuje se krug osoba koje imaju pravo podnijeti zahtjev za naknadu štete, ali još nešto, a vezano za zastarne rokove, dakle znamo da je objektivni subjektivni rok tri godine, objektivni deset godina, a od stavljanja proizvoda na tržište te zastarni rok od 25 godina, a ovdje sad pojavljuje se jedna nova okolnost možete li to objasniti? Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem. Poštovana zastupnice, ono što je bitno naglasiti kod ovog novog zastarnog objektivnog roka u slučaju prikrivene tjelesne ozljede ono je propisano kao iznimka, mislim da je to bitno naglasiti zato što će sigurno postojati određene životne nazovimo ih tako plastično, situacije kada će posljedica nekog štetnog događaja u vidu ili tjelesnog oštećenja ili u vidu zapravo ozljede neće se manifestirati odmah ili neposredno nakon štetnog događaja nego će moguće proteći određeno svojevrsni dulji vremenski period. Iz tog razloga predviđa se ovaj rok od 25 godina, naglašavam kao iznimka upravo za ove slučajeve koje sam naveo. Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Curiš Krok izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala predsjedniče. Pa evo poštovani ministre, prilikom promjene Zakona o zaštiti potrošača u određenom dijelu javnosti pojavilo se da nije još do kraja sve usklađeno naravno sa Zakonom o obveznim odnosima. Moje pitanje je da li je sada sve usklađeno da bi se mogli zaštiti i potrošači te zanima me zbog čega u javnom savjetovanju evo nije prihvaćeno mišljenje udruga i prijedlog udruga da predložena formulacija prema kojoj prodavatelj može posuditi zamjensku stvar tijekom popravka proizvoda? Na kraju krajeva rješenje ne osigurava dovoljnu razinu zaštite potrošača jer davanje zamjenskog proizvoda ostaje na dobroj volji prodavatelja, znači ta riječ može, al to onda i znači da li to onda i znači da ne mora?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Hvala lijepo. U odnosu na prvi dio pitanja i Zakon o zaštiti potrošača koji je u domeni odnosno nadležnosti Ministarstva gospodarstva i ako gledamo tekst i ovoga prijedloga zakona i Zakon o zaštiti potrošača oni su sada u cijelosti usklađeni. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja i onoga što su zapravo što udruga ovo što ste vi spomenuli istaknula, ja moram naglasit da je normativno uređenje odnosno normativni prijedlog zapravo na tragu, ne na tragu nego ispunjava ono što je samom smjernicom odnosno direktivom kao državi članici na neki način određen u zadatak da ispuni i transponira, iz tog razloga je i ovakav normativno uređenje. Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Polović izvolite.

Polović, Draženka (Možemo!)
Zahvaljujem predsjedniče. Poštovan ministre, zanima me kako to da u radnoj skupini ni u izradi ovih propisa nije sudjelovala nijedna udruga potrošača, s obzirom da je većina primjedbi dolazi upravo od tih predstav... u e-Savjetovanju dolazi od tih predstavnika? Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem. Uvažena zastupnice, koliko mi je poznato HUP bila je jedna od članica radne skupine, što se tiče ostalih članova radne skupine u ovom trenutku moram priznat da nemam ovdje popis ko je sve bio član radnih skupina, ali mislim da ako gledamo i komentare koji su došli na prijedlog ovog zakona ako će biti potrebe između dva čitanja otvoreni smo da eventualno razmotrimo neke njihove, neke od njihovih komentara. Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Baričević izvolite.

Baričević, Danica (HDZ)
Hvala lijepa poštovani predsjedniče HS-a. Uvaženi ministre. Evo pozdravljam donošenje današnjeg zakona i htjela bi da još jednom ovde pojasnite upravo predloženo proširenje materijalnog opsega odgovornosti za neispravne proizvode, osobito, a danas smo puno puta čuli u dijelu koji se odnosi na uključivanje softvera. Na koji način će se definirati upravo granica takve odgovornosti? Naime, smatram da ova odredba je jako važna iz razloga što softver danas smatramo samostalnim proizvodom, a posebno treba naglasiti ovdje i odgovornost proizvođača sustava umjetne inteligencije. Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem. Uvažena zastupnice i rekao bi očekivano zapravo da je ovaj dio možda izazvao i najviše upita od strane zastupnica i zastupnika obzirom da kada govorimo o samim proizvodima u digitalnom dobu ono što sam već reko mogu biti matrijalni mogu biti nematrijalni, softver je taj koji je možda specifičan jel najčešće jest nematerijalni, a može bit sastavnica matrijalnog proizvoda. A kada govorimo o softveru moda da demistificiramo pa da kažemo šta zapravo sve ulazi pod taj pojam softver dakle od računalnog sustava, od sustava umjetne inteligencije, od različitih aplikacija dakle to su sve termini ili robe koje mogu uć pod pojam softvera.
Ono što je ključno i što sam već reko, ali mislim da je dobro i ponoviti softver nije samo usluga on je sada i proizvod. Kada govorimo o terminu proizvoda i kada se on smatra neispravnim to će biti slučaj ako on ne pruža onu sigurnost koja se zapravo koja osoba koja je nabavila takav proizvod ima realno očekivati od njega, a to naravno nije onda u skladu s pravom Unije ili s nacionalnim pravom. Ali naravno od slučaja do slučaja to će utvrđivati .../Upadica predsjednik: Hvala vam./... i sud u naravno uz posredstvom onih stručnih osoba koje može angažirati. Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Nemamo više dobro hvala vam lijepa, došli smo do kraja s replikama. Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne onda prelazimo na raspravu, prvi na redu Klub zastupnika SDP-a i poštovana kolegica Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala predsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, poštovani ministre sa suradnicima. Imali smo priliku čuti o ovim izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima. Ono što smo imali prilike čuti i prilikom ovih replika to da evo čisto radi javnosti da je zakon stvarno ne samo jedan od nekih zakona koje ovdje imamo na dnevnom redu i raspravljamo u Saboru, nego upravo zakon koji uređuje neke životne situacije, životne okolnosti koje imamo u svakodnevnom životu svatko od nas.
Na kraju krajeva građani često kad promatraju i naš rad i kad slušaju o svim tim zakonima o kojima raspravljamo u ovom Visokom domu u svakom slučaju bilo bi i dobro napomenuti da je ovo jedan od temeljnih zakona u Republici Hrvatskoj i da se odnosi na mnogo toga što svakodnevno evo i proživljavamo i što svakodnevno koristimo.
Imali smo prilike čuti od predlagatelja koje su to stvari koje se mijenjaju ovim zakonom i da je to jednostavno direktiva EU i da moramo implementirati u naše zakonodavstvo. Ali ono što ovdje u ime kluba želim istaknuti to je da u svakom slučaju veoma je bitna zaštita potrošača koja je evo znači Direktivom EU implementirana i u naše zakonodavstvo. Ono na što trebamo više obratiti pažnju to je svakako da educiramo naše potrošače o njihovim pravima posebice kada su u pitanju i zamjena robe ali i povrat robe. Ali ono što smatramo također da trebamo napraviti to je da i educiramo same prodavatelje jer mnogo puta sami prodavatelji uopće ne znaju koja su prava potrošača i što sa tom robom raditi.
Na žalost vrlo često se ističe da se upravo to radi da se radi u biti na tome da se i smanji elektronički otpad, ali evo imate i situacije gdje odete, gdje potrošač ode do prodavatelja evo u primjeru recimo mobilnog uređaja i tamo se desi da taj mobilni uređaj zbog popravka godinama bude u samom servisnom centru dok se koristi drugi uređaj i opet se na kraju krajeva nakuplja taj elektronički otpad. Mislim da je velika stvar ovdje da radimo na savjesnosti ljudi. Mi smo svi možda na neki način i naviknuti da kad se nešto pokvari da odmah odemo u dućan, kupimo drugu stvar ali mislim da bi trebali više upravo raditi na tome da se stvari stvarno mogu popraviti.
Tu je i druga situacija tko će popravljati te proizvode s obzirom da su mnogi mali obrti koji su popravljali određene proizvode jednostavno više ne funkcioniraju, a također i tržište rada je takvo da nema na izbor zanimanja koji mogu popravljati takve uređaje.
Mi u svakom slučaju kao klub SDP-a podržat ćemo ove izmjene s obzirom da evo ipak se radi o odgovornosti za te neispravne proizvode i promiče se upravo ovo o čemu sam govorila a to je popravak robe i stvarno evo vjerujemo da će se barem jedan dio građana potaknuti da dulje koriste proizvod, a samim time i smanjuju otpad.
Ono što još želim istaknuti da također treba biti jasnija odgovornost osoba koje prodaju i tako da osim onih koji prodaju treba biti i odgovornost samih proizvođača koji su prodavateljima tu robu isporučili. U današnje vrijeme većina građana naručuje robu putem interneta i on-line, tako da svakako je ovo dobro došlo i da se regulira upravo to tržište. Pozdravljamo i produljenje roka odgovornosti za materijalne nedostatke, a također ono što je, što nam je bilo evo i upitno i što smo imali prilike čuti u odgovorima u replici to je zbog čega nisu bili prihvaćeni prijedlozi udruga potrošača u javnom savjetovanju i zašto udruge potrošača nisu sudjelovale u samoj izradi izmjene i dopune ovog zakona.
Imali smo prilike i to čuti. Evo smatramo da se ovo možda trebalo i prije bez obzira na to što se sada implementira radi direktive EU možda se trebalo i prije, ali evo opet ponavljam da svakako treba raditi na edukaciji potrošača, obavijestiti ih u njihovim znači pravima. Osim samih potrošača sama ova izmjena i dopuna oko evo i bankarskih garancija i oko punomoći također edukacija građana da imaju, da se zakon promijenio, da imaju određena druga prava, druge mogućnosti i nadam se da će svi službenici, svi oni koji su u sustavu i koji će moći informirati građane upravo to i raditi bez obzira na kojem dijelu Hrvatske ti građani žive.
Klub SDP-a podržat će ove izmjene i dopune zakona.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prelazimo na drugu raspravu, Klub zastupnika HDZ-a i poštovana kolegica Ljubica Lukačić.
Izvolite.

Lukačić, Ljubica (HDZ)
Zahvaljujem poštovani gospodine predsjedniče, poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege. Evo ga dakle kao što smo već čuli pred nama je nacrt prijedloga zakona, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima. Ovim se izmjenama i dopunama u nacionalno zakonodavstvo prenose dvije direktive – Direktiva 2024/2853 odgovornosti za neispravne proizvode i Direktiva 2024/1799 o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe. Ova prva direktiva o odgovornosti za neispravne proizvode trebala bi prenošenje izmjena trebalo bi biti dovršeno do 9. prosinca 2026. godine. Njom se uređuje odgovornost gospodarskih subjekata za štetu koju su uzrokovali neispravni proizvodi i uvjeti pod kojima fizičke osobe imaju pravo na naknadu štete.
Proširuje se materijalni opseg odgovornosti za neispravne proizvode izričitim uključivanjem softvera, na primjer sustava ili aplikacije umjetne inteligencije. Propisuje se krug osoba koje imaju pravo podnijeti tužbu za naknadu štete kao i propisuju se kriteriji na temelju kojih se odlučuje da li je proizvod neispravan, tj. pruža li sigurnost koju šira javnost ima pravo očekivati te pravila o otkrivanju dokaza kojima se nacionalni sudovi ovlašćuju da naloži tuženiku otkrivanje relevantnih dokaza koji su mu na raspolaganju.
Pravila o teretu dokazivanja u postupcima za naknadu štete prouzročena neispravnim proizvodom također te se propisuju i uvjeti pod kojima se primjenjuje oboriva presumpcija neispravnosti proizvoda i uzročno-posljedične veze između neispravnosti proizvoda i štete. Nadalje, propisuju se uvjeti pod kojima se gospodarski subjekt može osloboditi od odgovornosti za štetu prouzročenu neispravnim proizvodom.
Kada su u pitanju zastarni rokovi za pokretanje postupka za naknadu štete navode da je subjektivni rok tri godine, objektivni rok je 10 godina od stavljanja proizvoda na tržište te zastarni rok od 25 godina. E sad tu novo ako oštećenik nije mogao pokrenuti postupak u roku od 10 godina zbog kasnijeg nastanka latentne tjelesne ozljede. I nadalje uređuje se obveza država članica da objavljuju relevantne pravomoćne sudske presude o naknadi štete prouzročene neispravnim proizvodom. Direktiva o zajedničkim pravilima za promicanje popravka robe propisuje prenošenje izmjena njenih mora biti do 31. srpnja 2026. a ona propisuje produljenje roka odgovornosti za materijalni nedostatak i to jednom u 12 mjeseci kada se popravak obavlja kao pravno sredstvo za ostvarivanje usklađenosti robe.
Obavijest predstavlja, obavijest prodavatelja o mogućnosti popravka ili zamjene prije pružanja pravno sredstvo za postizanje usklađenosti robe promovira se popravak. E sada pitanje je hoće li se potrošači odlučivati za popravak kako danas mnogi reagiraju. Ono što nam je poznato iz stvarnoga života, a to je da puno ljudi ne želi popravak, nego želi naprosto novi proizvod.
Obzirom da se sada promovira popravak treba vidjeti, a u zakonu je navedeno da tijekom popravka ovisno o posebnostima robe osobito o potrebi potrošača da mu takva roba bude trajno dostupna da prodavatelj može potrošaču besplatno ponuditi zamjensku robu. Da li bi bilo, a po mom nekakvom možda i bi ispravno da se prodavatelju naloži da treba da ne kažem da mora nego da potrošaču treba ponuditi zamjensku robu, a ne da može jer to otvara mogućnost da mu i ne ponudi zamjensku robu, tako da bi potrošač za vrijeme dok popravak traje ipak mogao koristiti proizvod.
Koliko će proizvođači, odnosno prodavatelji koliko će oni razmišljati o potrebama potrošača to je sada već upitno. Ja na primjer imam osobno mogu reći jako puno iskustva u nekim proizvodima, pa čak se to radi i o nekim proizvodima umjetne inteligencije koji su ugrađeni u ortopedska pomagala gdje prodavatelji čak je bilo situacija da neki od njih traže nadoplatu za zamjenski proizvod. No međutim, to smo onda rješavali na način rekla bih velikim dokazivanjem koliko je to potrebno potrošaču radi njegove zdravstvene situacije da u principu potrošači doista nisu u mogućnosti nikakvu nadoplatu dati za to samim time što su već proizvod platili po vrlo visokim cijenama jer to su jako, jako skupi proizvodi.
Dakle, ovdje mi se čini da bi možda evo razmislite ministre je li to u redu da bi možda trebalo staviti da prodavatelj potrošaču besplatno nudi zamjensku robu, te mislim da bi to onda na neki način zadovoljilo potrebe potrošača. Dakle, ove dvije direktive bit će uvrštene u Zakon o obveznim odnosima i mislim da će to svakako poboljšati i status potrošača da se doista razmišlja o njihovim potrebama, te da oni ne budu zakinuti za korištenje ovog proizvoda koji su platili već da im se kao što sam i rekla može ponuditi i zamjenski proizvod, a da se doista proizvodi popravljaju jer evo danas smo ovdje i čuli postoje situacije u kojima vi date proizvod na popravak i onda čekate i čekate mjesecima da ne kažem negdje i duže da bi se taj proizvod uopće popravio, da bi vam prodavatelj na kraju rekao da se proizvod ne može popraviti, pa evo odaberite drugi proizvod. Ali dok vi čekate u principu proizvod nemate.
Dakle, sve je to uzročno posljedično i nadam se da će se ovim izmjenama uzročno-posljedično povezano i ja sam sigurna da će se ovim izmjenama popraviti status potrošača što je svakako i cilj ovoga zakona i cilj ovih direktiva.
Zahvaljujem. Klub Hrvatske demokratske zajednice podržat će donošenje ovih izmjena i dopuna zakona.
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala vam.
Prelazimo na treću raspravu, Klub zastupnika Možemo! govorit će poštovana kolegica Polović.
Izvolite.

Polović, Draženka (Možemo!)
Zahvaljujem.
Ovaj prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ili tzv. Direktiva o popravcima jedan je u nizu dokumenata, zakona, uredbi kojima se politički i zakonodavno u posljednje vrijeme još jednom nastoji pravednije urediti odnos zapravo ekonomske moći koji bi barem tako vjerujem trebao štititi slabijeg, a obvezivao jačeg. Jer zaštita potrošača mora se temeljiti na načelima pravne sigurnosti, transparentnosti i učinkovite provedbe zakona.
Drugim riječima između kapitala i ljudi treba jasno zaštititi ljude, tj. u odnosu na one jače i moćnije velike proizvođače i trgovačke lance vrijeme je da zakon suštinski stane na stranu građana. To uključuje pravo na brz popravak, zamjenu proizvoda, dostupne rezervne dijelove i poštene tržišne informacije. Jer budimo iskreni sustav koji danas imamo nije neutralan. On sustavno štiti interese proizvođača i trgovaca, dok se rizik, trošak i frustracija prebacuju na građane. Pritom valja primijetiti da su u radnoj skupini u izradi ovih propisa sudjelovali predstavnici ministarstava, sudova od Vrhovnog, Županijskoj, Općinskog, Hrvatske udruge banaka i hrvatskih sindikata. Ali na žalost ne i udruge za zaštitu potrošača iako mislim da se njihov glas trebao čuti. Uostalom u e-savjetovanju oni su imali i najviše primjedaba.
Treba reći da iza svih ovih zakonskih prijedloga, direktiva i uredbi očekujemo sljedeće. Prvo, kritiku i mijenjanje ekonomskog modela koji počiva na planiranom zastarijevanju jer u kapitalističkoj logici nije isplativo da stvari traju, isplativo je da se kvare, da je profit iznad kvalitete. Drugo što očekujemo je na temelju toga socijalnu pravdu, znači zaštitu potrošača i dostupnost prava svima neovisno o lokaciji, o tome gdje ljudi žive, kolika su im primanja itd.
I treće da ovi zakoni doprinose ekološkoj transformaciji, to znači kružnoj ekonomiji, pravu na popravak, second hand rješenjima i da uključuju valja reći zabranu tzv. green washinga, odnosno zavaravajućih tvrdnji o ekološkim i održivim svojstvima proizvoda bez objektivnih i provjerljivih dokaza. Na tom tragu ovaj prijedlog možemo podržati u onom dijelu gdje zakon ide u dobrom smjeru, dakle te kritike sustava i poticanja kružne ekonomije, ali on ipak čini mi se nedovoljno jasno štiti potrošače. Uostalom to je vidljivo i u e-savjetu primjedbama u e-savjetovanju. Naime, građani su vrlo jasno dali do znanja što ih smeta i što smatraju da nije dobro.
Najviše primjedbi tiču se slijedećeg. Prvo, da nema dovoljno ovlaštenih servisa, da čekaju mjesecima na popravke, da im se kvarovi ponavljaju, da sami plaćaju prijevoz i dostavu proizvoda, da ostaju bez osnovnih sredstava koja su im neophodna za život i to građani ne vide kao izolirane slučajeve nego kao obrazac i zato ovaj zakon do kraja jasno bi trebao definirati slijedeće. Prvo, pravo na zamjenu mora biti pravilo, a ne iznimka, rok za popravak ne može biti propisan tako pravno nesigurno kao što je razuman rok jer što je nekom razumno nažalost dosta često ovoga vidimo da su te razlike skoro pa nepremostive. Micanjem takve pravne nesigurnosti sprječava se odugovlačenje i zapravo se staje na stranu potrošača. Možda predložiti da se unese primjerice popravak stvari mora biti izvršen u roku od najviše 15 dana od dana zaprimanja stvari. Ako popravak nije izvršen u navedenom roku potrošač ima pravo na zamjenu stvari novom ili raskid ugovora i, i povrat novca. Dodatno predlažemo propisati da nakon isteka od 15 dana trgovac za svaki daljnji dan zadržavanja proizvoda na popravku potrošaču isplati primjerenu novčanu naknadu. Takvo rješenje potaknulo bi brže rješavanje reklamacija, veću odgovornost trgovaca pri izboru dobavljača i kvalitetnijih proizvoda i proizvođača, te smanjilo stavljanje na tržište robe slabije kvalitete i kratkog vijeka trajanja. Time bi se istodobno pridonijelo naravno zaštiti potrošača, smanjenju otpada i zaštiti okoliša. Dosta je toga da se potrošače tjera u beskonačne cikluse popravaka. Ako je proizvod neispravan, potrošač mora imati pravo odmah dobiti novi proizvod ili povrat novca, ne nakon 45 dana, ne nakon 3 neuspjela popravka, nego, nego odmah i osobito kod proizvoda nužnih za svakodnevni život, kao što su ne znam hladnjak, perilica rublja, računalo, štednjak ili već nešto. Potrošaču treba omogućiti žurno ostvarenje prava na zamjenu ili osiguranje zamjenskog uređaja bez odgađanja.
Drugo, trošak mora snositi onaj tko zarađuje, a ne onaj tko kupuje. Apsurdno je da ljudi iz manjih sredina plaćaju stotine eura za transport neispravnih proizvoda. Ja znam puno takvih slučajeva sa otoka Cresa i iz malih mjesta Gorskog kotara, to je zapravo ekonomska diskriminacija. Zato i ovaj zakon mora jasno reći svi troškovi uključujući i transport moraju ići na teret trgovca ili proizvođača, tako da oni međusobno riješe te odnose, a ne na štetu potrošača. Posebno je važno osigurati jednaku razinu zaštite potrošača jel bez obzira na one na otocima, ruralnim ili slabije povezanim područjima kako oni ne bi bili u nepovoljnijem položaju. Zakonom bi trebalo izričito propisati da trgovac mora organizirat preuzimanje neispravnog proizvoda sa adrese potrošača kada se radi o glomaznoj robi, kućanskim uređajima ili robi čiji prijevoz za potrošača predstavlja nerazmjeran trošak ili opterećenje.
Treće, obaveza zamjenskog proizvoda tijekom popravka. To je minimum odgovornost trgovačkih lanaca i proizvođača jer se doista ne radi o luksuzu, govorimo o osnovnim uvjetima života, kao što sam rekla, hladnjaku, perilici ili već što je čovjeku neophodno. Ako trgovac ne može osigurati novi proizvod odmah, mora osigurati zamjenski proizvod. Potrebno je jasno propisati rok u kojem zamjenski proizvod mora biti stavljen na raspolaganje potrošaču, primjerice bez odgađanja, a najkasnije u roku od 24 sata za proizvode nužne za svakodnevni život i to može biti i second hand uređaj, nemamo ništa protiv, dapače to je korak prema kružnoj ekonomiji, jedino on mora biti ispravan, siguran za uporabu i usporedivih funkcionalnih karakteristika kako potrošač ne bi bio stavljen u nepovoljan ili diskriminirajući položaj jer alternativa tome je s druge strane društvo otpada, smeća u kojem bacamo sve i resurse, i novac i naravno živce i dostojanstvo građana.
I četvrto, pravo na popravak mora biti stvarno, a ne deklarativno. Bez dostupnih ovlaštenih servisa, bez rezervnih dijelova, bez pristupa servisnim informacijama, pravo na popravak je zapravo velika obmana. Potrebno je doista osigurati teritorijalnu dostupnost servisa na cijelom području RH uključujući kao što sam rekla i najudaljenije i manje, manja područja. Zato moramo obvezati proizvođače da osiguraju dijelove godinama nakon prodaje, da omoguće neovisne servise, da prestanu skrivati informacije iza korporativnih zidova. Ta zaštita od Greenwashinga odnosno zabrana zavaravajućih tvrdnji o održivosti, trajnosti i popravljivosti proizvoda koje nisu potkrijepljene objektivnim i provjerljivim dokazima je nešto čemu također ovi zakoni i uredbe moraju stati na kraj jer to nije samo pitanje tržišta, to je zapravo pitanje demokracije u ekonomiji i jednakosti u društvu.
I konačno dolazimo do problema provedbe ovih zakona. Bez stvarnog nadzora ovaj zakon neće značiti ništa. Treba nam sustavno praćenje, javno izvještavanje i na kraju rekla bih možda drakonske ili u najmanju ruku odvraćajuće kazne, a ne simbolične kakve sada imamo. Naime, nadležno tijelo trebalo bi najmanje jednom godišnje objaviti javno izvješće o provedbi uredbi o zaštiti potrošača u pogledu materijalnih nedostataka, uključujući podatke učestalosti reklamacija trajanju postupaka i utvrđenim povredama. Jer danas je nažalost kršenje prava potrošača, kao uostalom i zbrinjavanje otpada jeftinije nelegalno zbrinjavanje otpada i jeftinije od poštivanja pravila. Zakonski okvir mora osigurati da nepoštena poslovna praksa ni u jednom slučaju ne bude ekonomski isplativija od poštivanja prava potrošača. U suštini je onda ovo zapravo pitanje klasno pitanje koje postavljamo, na jednoj strani su veliki proizvođači i trgovački lanci koji profitiraju na kvarovima, a na drugoj strani su građani koji te kvarove plaćaju novcem, vremenom, živcima, dostojanstvom. Zato je ovaj zakon jako važan, ali ne kroz kozmetičke preinake nego u njega moramo ugraditi primjedbe građana i njihovih udruga koje kao što sam naglasila nažalost nisu bile uključene u njegovu izradu. Stoga se nadam da će zakonodavac ove primjedbe ugraditi do drugog čitanja u ovaj zakon jer će u protivnom i dalje legitimirati sustav društvene nejednakosti i u kojem se proizvode kvari, kvare planski, a prava građana ostvaruju ili ne ostvaruju od slučaja do slučaja, a to onda i na toj razini nije društvo jednakosti nego stvarno društvo nejednakosti i eksploatacije djela građana, evo zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prelazimo na 4. raspravu, Klub zastupnika IDS-a, PGS-a, Unije i ISU-PIP-a, a govorit će poštovani kolega Paus, izvolite.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa predsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Dakle ove izmjene Zakona o obveznim odnosima sigurno su normativi iskorak i to pozitivan za jačanje prava potrošača, prilagodbu digitalnom dobu i poticanje održive potrošnje, ali mi imamo čitav niz pozitivnih zakonskih pomaka, pogotovo kada se ti pomaci rade pod prenošenjem direktiva EU u naše zakonodavstvo. Dakle problem Hrvatske nije to što ćemo napraviti normativno pozitivan pomak, problem Hrvatske je gotovo uvijek, uvijek u provedbi, dakle koji se problemi mogu pojaviti u provedbi naših zakonskih propisa, između ostaloga i ovog zakonskog propisa? Dakle da li će to funkcionirati u stvarnosti jer to je jedino važno, dakle da li nešto piše na papiru, ako ne funkcionira u stvarnosti, to onima kojima je namijenjen ovaj zakon neće biti važno.
Dakle idemo prvo sa pravom na popravak, dakle dosta se već ovdje govorilo o tom pravu, legitiman cilj je dakle da se ne bacaju proizvodi, da se, da se, imamo kružnu ekonomiju, da se proizvodi popravljaju. To je i ekonomski i ekološki opravdano da se potiče i opravdano da se, da se provede, no nisam siguran baš da će ovaj dodatni rok od 12 mjeseci koji dobivate kao garanciju na popravljeni proizvod, dati, biti dovoljan motiv da se potrošač prije svega odluči na popravak umjesto zamjene, a siguran sam da će proizvođač ponuditi zamjenu odnosno prodavatelj ponudi zamjenu za neispravan proizvod onda kada, kada je popravak skup, kad se na popravak dugo, dugo čeka.
Ono što sam i pitao ministra u svojem, u svojoj replici jeste kako ćemo osigurati to da je prodavatelj upoznao kupca sa mogućnošću uopće popravka i događa se ono klasično što, što se događa kod nas, dakle ovaj zakon je usko vezan uz Zakon o zaštiti potrošača, reguliraju istu odnosno izmjene zakona koje su bile pred neko kratko vrijeme isto u ovome saboru i, i događa se ono što se često događa dakle imamo, normiramo kroz dva zakona određenu stvar, što je nužno i što je potrebno i onda dobijemo odgovor da ustvari to nije pitanje Zakona o obveznim, obveznim odnosima, to će se već nekako definirati, dal će to inspektorat, da li će to Ministarstvo gospodarstva u čijoj je nadležnosti Zakon o zaštiti potrošača, vidjet ćemo, dakle to je ono, to je ono o čemu govorimo. Imamo zakonsku normu, al nismo još u ovom trenutku bez obzira i na Zakon o zaštiti potrošača i na Zakon o obveznim odnosima, nismo sigurni na koji ćemo način provesti zakonsku normu da je prodavatelj obavezan informirati i upoznati potrošača sa mogućnošću zamjene robe.
Nadalje, kaže praksa, ustvari danas izgleda ovako, a, a ukoliko mi nešto ne promijenio u našem ponašanju i dalje će izgledat ovako, da, da naši kupci odnosno građani vrlo često čekaju na popravak mjesecima, ima čak ekstremnih slučajeva, 9 i više mjeseci da se čeka na popravak proizvoda. Razuman rok se često rasteže kao žvakaća guma, dakle kako kome treba, ako, igra se ping-pong između, između prodavatelja i proizvođača i servisera, dakle prebacuje se odgovornost na servisera, prebacuje se od servisera na proizvođača i na kraju se zna prebaciti odgovornost i na kupca da je do oštećenja robe ili do neispravnosti robe dovelo upravo njegovom greškom i tu se ustvari kupac demotivira da, da uopće ide ka zamjeni, pogotovo ako se radi o robi koja nema izrazito veliku, izrazito veliku vrijednost, jednostavno odustanete i kupite novi proizvod, čime se poništava upravo ona svrha koju, koju bi trebao imati ovaj zakon da imamo tu kružnu ekonomiju i da se potiče, da se potiču popravci odnosno da i ekonomski i ekološki djelujemo na svijest i prodavatelja i naših, naših građana.
Nadalje, ovaj, kupac će dobiti zamjenski uređaj ako nije popravljen u nekom, u nekom razumnom roku. Ne znamo tko će to kontrolirati jer kažem, žvakaća guma, to je taj, taj ovaj razuman rok. Kolegica je ovdje govorila o tome na koji način bi se ga eventualno moglo, moglo ograničiti. Mislim da je fiksni, da je, da je fiksni broj dana neupotrebljiv s obzirom na svu moguću razinu proizvoda koju imamo, ali sigurno se slažem da postoje proizvodi za kojih nema odgode za zamjenu, od frižidera, mašine za, za pranje rublja ili, ili štednjaka i televizije, dakle definirati grupu proizvoda za koje se mora odmah ponuditi zamjene, zamjena kako potrošač ne bi ustvari narušio kvalitetu svoga, svoga života zbog neispravnosti proizvoda koji je, koji je kupio. Znači, i pored toga jasno sustavno moramo kontrolirati kako se to pro… kako se to ovaj provodi, a mi obično imamo uvijek problem sustavne kontrole bilo čega, pa vjerujem da će tako biti i u ovome.
Svjesni smo teškoće definiranja pojma u razumnom roku, svjesni smo da imamo jako puno proizvoda i ako fiksiramo datum da je to neprovedivo, ali mislim da definirati grupu proizvoda za koju se mora bez odgode dati zamjena da bi to zaista bilo vrlo, vrlo uputno i pametno i zaista išlo na ruku, na ruku našim potrošačima.
Nadalje, govori se o odgovornosti za neispravne, za neispravne proizvode, dakle nova direktiva donosi značajne ja bih rekao dobre pomake, dakle proširuju odgovornost na uvoznike, distributere i online platforme jer sada se zna da se pro… da se građanin treba obratiti svome, svome prodavatelju ili ako se ne može utvrditi odgovornost u smislu da je proizvođač nedostupan s obzirom kako danas ljudi kupuju da su proizvođači vrlo često u vrlo udaljenim zemljama, ne mora komunicirati sa nikim nego sa svojim, sa svojim prodavateljem i u konačnici može biti odgovornost prebačena na, na prodavatelja i mislim da je to možda čak i jedna od najjačih i najboljih odredbi unutar ovoga zakona. No jasno opet pitanje prakse je pitanje koje ćemo tek vidjeti u nekoj budućnosti.
Nadalje, mislim da nije dovoljno proširit samo krug, krug odgovornih osoba, treba se pobrinut i omogućit da se ta pra… ta, ta prava zaista mogu ostvariti i brzo i jednostavno i učinkovito i tu je ono što mi nemamo definirano slično kao ono prije što sam govorio vezano uz oba… uz obavještavanje građana da imaju pravo na zamjenu, dakle tko će bit efikasan, efikasan u tome da uputi građanina da može tražiti i od neke druge osobe odgovornost za neispravan proizvod, ne samo od proizvođača.
Digitalizacija i složenost sustava, dakle zakon pokušava odgovoriti na izazove digitalnog tržišta, umjetne inteligencije, kompleksnih proizvoda. To je nužno jer živimo u digitalnome dobu, no opet dosta fragmentirano za samog potrošača iako i postoji središnji portal za potrošače, postoji i besplatni info telefon za potrošače, postoje stranice ministarstva na kojima je zaista, postoje jasne upute na koji način potrošači mogu ostvariti svoja prava, ali i čak i naši građani u dosta velikoj mjeri, mjeri misle da su upoznati sa svojim pravima, oni znaju da imaju neko pravo, ali ne znaju kako ga ostvariti i u onom trenutku im se dogodi nekakav, nekakav kvar na uređaju, počinje ta njihova, to njihovo putovanje kroz sva bespuća zakonskih, zakonskih propisa u kojem vrlo često, vrlo često odustaju jer jednostavno je neisplativo vršiti tu borbu.
Ono što me malo zabrinulo u samom izlaganju, a u kontekstu ovoga što sam govorio i ranije, u izjavi ministra kada je počeo svoje obrazlaganje rekao je da su motivi za donošenje ovog zakona vanjski motivi odnosno prenošenje direktiva. Ja uvijek kada mi u ovom, u ovom našem visokom domu prenosimo direktive EU ili vršimo tu transpoziciju ili kako se već, kako se već to naziva, neke direktive, sjetim se one priče o mentalitetima, priče koja govori o tome kako spriječiti ljude da gaze travnjak. Pa ako želite u Engleskoj spriječiti ljude da gaze travnjak onda ćete napisati molimo vas da ne gazite travu, ako želite to u Njemačkoj napisat ćete zabranjeno je gaženje trave, ako želite to u Francuskoj, trava i cvijeće su naša ljepota, čuvajte ih, ako želite to u Rusiji, tko bude gazio travu bit će kažnjen, ako želite to u Hrvatskoj, što god napisali mi ćemo gazit travu. Tako imam osjećaj da treba te naše direktive prilagoditi našemu mentalitetu, našemu sustavu, našem funkcioniranju, mislim da ih mi vrlo često prenosimo onako kako su napisane i zbog toga ova izjava ministre da je, da ovo radimo zbog vanjskih motiva odnosno zato što je to netko u EU propisao mislim da nije dobra iako sam siguran da i sami ne mislite u punoj punini toga što ste rekli tako odnosno mislim da smatrate kako je potrebno, kako je potrebno ovaj zaista se potruditi, potruditi da zakonska regulativa koju donosimo odgovara i našemu i našemu društvu i da bude, da bude provediva, ali nije dobro to deklarativno na ovaj način iznositi. Dakle želim reći, želim reći da mi ne ulažemo dovoljno truda da se te europske direktive koje se toliko često prenose u naš zakonodavni sustav zaista sažive sa našim pravnim sustavom i sažive sa našim modelom kontroliranja odnosno funkcioniranja tog sustava.
Ovim zakonom pokušavamo zaista veliku stvar, dakle pokušavamo promijeniti ustvari ponašanje tržišta koja imamo sada, opisao sam kako je sada i svi znamo, neki iz osobnih iskustava, neki iz prenesenih, da to baš i ovo što danas piše na papiru je teško provedivo, a da ove dodatne odredbe još će biti teže, dakle ali mi ustvari pokušavamo promijenit ponašanje tržišta, ponašanje potrošača, potaknuti popravak umjesto zamjene, povećati odgovornost proizvođača, zaštititi potrošača u digitalnom okruženju, ali i tržište se neće promijeniti samo zakonom, ono će se promijeniti ukoliko ima učinkovitu inspekciju. Ja neću ovdje sada potezat pitanje našeg Državnog inspektorata i koliko je učinkovit, koju god smo temu dotakli, a tiče se Državnog inspektorata, uvijek smo nailazili na potkapacitiranost tih naših službi, ne u smislu ljudi koji rade tamo nego količine ljudi koji rade tamo, dakle nemamo, ili nemamo dovoljno ljudi ili nam sustav nije dobro posložen, ali ako vam je za određeno područje jedan, jedan inspektor, jedan inspektor samo zadužen kao što je jedna županija npr. za gra… za kontrolu bespravne gradnje, sigurno nećete polučiti rezultat. Slično je i sa inspektoratom koji će kontrolirati ustvari provođenje i ovog i odnosno Zakona o zaštiti, zaštiti potrošača koji se veže i malo bolje regulira ove, ove odredbe, dakle mora se promijeniti način funkcioniranja našeg, naše inspekcija, mora postat učinkovit, moramo imat brzo i dostupno pravosuđe za ovakve, ja ću reć ipak male stvari kad vam proizvod nije proizvod ukoliko želite bit želite ići uporno do kraja mora i prodavač i proizvođač dobit poruku da će vrlo brzo bit završen taj postupak i da će ga to samo još više koštati pa će onda možda promijeniti svoje ponašanje. Moramo imati jasna pravila za sve sive zone. To je nešto već i u ovome što smo govorili o ovom rastezljivom pojmu razumnoga roka barem ono što je moguće definirati tu dodatno da se definira.
Sankcije za kršenje zakona moraju zaista biti brze i učinkovite i na kraju ono što je po meni ipak najvažnije i najteže i na tome se i radi ali nikad dovoljno jeste i edukacija i informiranost prije svega građana ali i edukacija samih prodavatelja, odnosno trgovaca koji robu stavljaju na tržište.
Dakle, ove izmjene, zaključno, ove izmjene Zakona o obveznim odnosima u kombinaciji sa Zakonom o zaštiti potrošača jesu normativni korak naprijed. No da li će i kada će biti i stvarni korak naprijed ukoliko stavimo kvačice u svaku od ovih točaka koje sam naveo inspekcija, brzi postupci, jasna pravila itd. pitanje je da li ćemo ikada, da li će ikada ove norme saživiti u punoj mjeri. Jer naš stvarno problem nije normativan, naš problem je operativni i dok to ne promijenimo mi ćemo zaista kako ste rekli ministre iz vanjskih motiva do 31. srpnja, odnosno do 31. prosinca prenijeti ove dvije direktive u naše zakonodavstvo. Ali što god pisalo u zakonu ukoliko ne postoji učinkovit sustav kontrole i dalje će se u praksi prava potrošača gaziti upravo onako kako se gaze travnjaci u Hrvatskoj što god pisalo na onoj tabeli ispred travnjaka.
Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Povreda Poslovnika kolega Miletić, izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam predsjedniče Sabora.
Članak 238. Budući sam narodni zastupnik moram štititi čast i ugled hrvatskog naroda, a gospodin Paus nas je vjerujem ne namjerno povrijedio kada je govorio što Hrvati rade po zelenim travnjacima, a mi dobro znamo što rade Nijemci, Francuzi, Talijani kad dođu mrtvi pijani uriniraju po našim trgovima, bacaju smeće iz automobila. Dakle, ne dam da se napada kultura hrvatskog naroda.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Lijepo od vas kolega Miletić ali to je bila povreda Poslovnika sa vaše strane bila je replika. Dakle to potpada na žalost pod opomenu.
Kolega Paus, izvolite isto tako povreda Poslovnika.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa.
238. prihvaćam konstruktivnu primjedbu kolege Miletića. Namjera je bila u stvari ilustrirati da prenošenje direktiva neće polučiti rezultatom ukoliko se ne potrudimo da zaista budu i provedive.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobro. I ovo je isto sada jedna polemika. Sve ste lijepo rekli, ali ja se moram držati pravila, tako da kolega Paus isto kao i kolega Miletić.
Idemo dalje.
Sada je na redu Klub zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Jurčevića.
Govorit će kolega Kujundžić, izvolite.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege. Ja bih na početku htio biti jasan, ja mislim da ha ne vidim barem nekakav suodnos da je ministar potpao pod nekakav utjecaj nekakvih lobija, vjerujem da je u dobroj vjeri barem u kontekstu ovog zakona išao implementirati direktive koje su ha, tiču se svih nas svaki put kad uđemo u dućan.
Je li u tom smislu imamo ogroman prostor da određene stvari još dodatno zakonom postrožimo, a opet imajući u vidu i određeni oblik autonomije koju kao država imamo. Mislim da ima i upravo u tom smislu ću progovoriti danas i ja. Ono što nam je svima više-manje jasno je da kad se suočimo sa kvarom nekakvoga uređaja u našoj kući prije svega je poštovani ministre jako teško ostvariti kontakt sa nekim s kim ste kupili, kod koga ste kupili određeni uređaj. Na početku vam se svatko javi i onda vam kaže javit ćemo vam se, a onda nakon toga kreće cijeli taj maraton borbe za određeni uređaj koji vam treba u tom trenutku a on ne radi i nije ispravan i vi ste u tom dijelu poprilično hendikepirani i životno gledano dok dođete u situaciju da vam taj netko tko vam je određeni uređaj prodao pa na kraju i ponudi bilo kakvu mogućnost.
Ono što također i što sam vam rekao u replici jedna općenita definicija razumnoga roka je po meni apsolutno nerazumna, jer što je razuman rok? Ja razumijem da je to općenita definicija, općeniti jedan uhodani pojam. Međutim, mi u praksi trebamo znati što to je razuman rok. Jer ono što je za mene razuman rok ne mora značiti da je za vas razuman rok. Ono što je razuman rok za ne znam Emmezetu ne mora značiti da je razuman rok za Bauhaus itd. itd.
Mislim da u toj dimenziji mi trebamo definirati određene stvarne rokove jasno brojčano propisane ako želimo pokazati stvarnu namjeru, a ja vjerujem da želite. Ono što ću također vam sugerirati je što će se dogoditi sa svim izgubljenim podacima koji su na određenom elektroničkom uređaju izgubljeni eto zahvaljujući određenom obliku nadogradnje određenoga sustava. Tko će nadoknaditi štetu? Zakon s time ne računa. Obrazložit ću vam kasnije, jer vidim da se gledate.
Ono što je definitivno jasno svima nama da prilikom gledanja reklame ili slušanja od strane prodavača za određeni uređaj onda često puta nam se određeni uređaj kiti cvijećem. On je upravo rješenje svih naših životnih poteškoća, on je ovakav, on je onakav itd. itd. Međutim, onog trenutka kad ga mi kupimo tog trenutka mi kad ga počnemo koristiti vidimo sve manjkavosti tog uređaja i vidimo faktički da nas je netko lagao.
Zašto ne postoji univerzalno pravo povrata uređaja opet u određenom roku kojega možemo zakonski definirati zbog nezadovoljstva sa tim uređajem. To postoji u jednoj velikoj mjeri, ako je riječ o određenim web trgovinama i Internet kupnji. Međutim, ako kupujemo fizički u određenim dućanima dobar dio trgovaca vam neće primiti natrag kupljeni uređaj zato što eto vi s njim niste zadovoljni unatoč tome što taj uređaj nije onakav kakvim ga vam je netko prezentirao, unatoč tome što taj uređaj ne ispunjava onu svoju svrhu zbog kojega ste ga kupili i na kraju za moje novce ja imam pravo biti nezadovoljan s nečim što sam kupio i imam pravo taj uređaj vratiti i da mi netko vrati moj novac. To su konkretno ono što mi nekako na prvu je palo na pamet slušajući kolege prije mene. Kad vi iščitate ovaj zakon imate osjećaj kao da gledate jedan presjek vremena u kojem mi živimo, s jedne strane zakon pokušava sustići stvarnost koja mu i stalno bježi, stalno bježi zato što je ona digitalna, ubrzana je, raspršena je po cijelom svijetu, s druge strane pokušava zadržati ono osnovno, a to je odnos između čovjeka i nepravde koja mu se može dogoditi kad on nešto kupi, kad on nešto koristi ili kad mu nešto nanese štetu. I sad, pitanje je ovdje vrlo jednostavno, je li ovaj zakon na strani tog čovjeka, svih nas, svakoga pojedinca ili nije? Na prvi pogled, mi ćemo se svi složiti da ovaj zakon jest na strani kupca i da on ojačava ulogu kupca i ima mnoštvo razloga s kojima možemo mi potvrditi ovu tvrdnju. Prvi put se ozbiljno priznaje da proizvod više nije samo jedan komad plastike, željeza ili čeg god, nego je proizvod danas i softver i algoritam i nešto što se ažurira dok ga vi već koristite. Drugim riječima, nešto što se mijenja dok živite s tim i zakon to konačno vidi i to je ono što je dobro. Ali ono što mene zanima nije što zakon vidi, ono što mene zakon je ono što zakon ne vidi, točnije ono što zakon radi kad stvari pođu krivo i to je osnovno polazište Zakona o obveznim odnosima. Što taj zakon propisuje u situaciji u kojoj stvari krenu po krivome i to je polazište, to je rečenica kroz koju trebamo promatrati ovaj zakon. Svaki Zakon o obveznim odnosima u biti je zakon o tome tko snosi posljedice kad nešto pukne, kad se nešto pokvari, kad nešto crkne, tko je onaj ko snosi posljedice? Ovdje se kaže odgovornost se širi, nije više samo proizvođač, nego i uvoznik, može biti i distributer, ali može biti i određeni cijeli lanac i to zvuči pravedno i u teoriji to i jest pravedno, ali praksa nikada nije teorija, to mi svi više-manje vrlo dobro, vrlo dobro znamo. U praksi što mi imamo više sudionika u određenome lancu, to je lakše odgovornost disperzirati, pa onda će određeni trgovac reći da je kriv distributer, pa ćete se javiti distributeru, pa će distributer reć da je kriv proizvođač, pa ćete se javit proizvođaču, on će reć da je kriv ne znam tko, kamion vjerojatno koji je vozio određeni proizvod. Jer što na kraju ja kao kupac imam ako se trebam natezati s nekim dva mjeseca slušajući od svih tih različitih ljudi, različitih subjekata, jedan ti kaže nije do mene, drugi ti kaže nije do mene itd., itd., a ti ostaješ unatoč tome što si nešto kupio, potrošio vlastiti novac, ostaješ između s jedne strane proizvoda s kojim nisi zadovoljan ili ne radi i s osjećajem da je sustav pametniji od tebe samog. Zakon pokušava to riješiti na način da olakšava dokazivanje. Zakon kaže ne moraš ti sve dokazivati, sud će ti pomoći, postoje pretpostavke i to je dobro zamišljeno, ali hajdemo biti pošteni, koliko ljudi stvarno svaki dan ide na sud zbog neispravnog proizvoda, il ajmo još konkretnije, koliko njih tamo ostane do kraja imajući u vidu prosječno trajanje ovakvih sporova i što se događa sa njihovim životom ako mi pričamo ne znam o mikseru, oćemo ić zbog miksera na sud, zbog perilice rublja hoćemo ić na sud, a možemo zakonski stvari definirati vrlo jasno ako nam je polazište i temelj ovog zakona da on definira stvari onda kad nešto krene po zlu, onda kad se nešto pokvari. Problem nije samo u zakonu, problem je, s druge strane ja se slažem on je sa određenim dijelom kolege Pausa i u našem mentalnom sklopu kojega mi imamo, posebno u velikim državnim firmama gdje je nešto državno, pa onda znate kako to izgleda po onom starom socijalističkom sistemu, nije moje ko ga šljivi i imamo problem u svojoj glavi sa javnim dobrom, s nečim što nije moje. Mi svi generalno imamo problem s tim jer ne pristupamo tim stvarnostima na način kao da su naše, a trebali bismo.
Ono što zakon pokušava dakle pokušava olakšati određeni oblik kako rekoh i dokazivanja, kaže ne moramo mi sve dokazati kao što rekoh, sud će ti pomoći jer postoje određene pretpostavke, međutim stvarnost kao što rekoh je apsolutno drugačija jer zakon i stvarnost unutar koje on djeluje je takva da je sustav za običnog čovjeka spor, skup i neizvjestan, a između toga ti ostaje svakodnevnica i onda nije dovoljno reći da si mu dao pravo, moraš mu dati mogućnost da svaki pojedinac to pravo može koristiti brzo, efikasno i da otkloni određeni problem koji je nastao.
Druga velika ideja ovog zakona je popravak. Ono što je kolegica Polović postavila vrlo jasno i dobro je tko to plaća slanje određenog uređaja koji nije, koji se je pokvario, to plaća kupac ili to plaća proizvođač? Jednako tako ako ne znate reći ću vam, mnoštvo proizvođača traži od vas da čuvate originalnu ambalažu prilikom slanja određenog uređaja. Gdje ćemo mi s originalnom ambalažom? Vi ste sad sagradili ili renovirali određeni stan, kupili ste sve uređaje i gdje ćete s ambalažom, gdje će vam jednostavno proizvođač reć okej nije poslan u originalnoj ambalaži, ne može, ne može. Gdje, radit ćemo jedno skladište gdje ćemo držat kutije i stiropor?
Što će još račun tražit od nas dodatno da evo i potvrdimo da smo nešto kupili ma možda ima 4.g.? Također jedna stvar koja bi trebala biti vrlo, vrlo jasno vidljiva. Mislim da u svakom slučaju ako pričamo o kvaru određenih uređaja da svaki trgovac ili svaki proizvođač ne može nego mora, mora ponuditi kao prvu opciju novi uređaj, tek kao drugu opciju popravak. Ne možemo ostaviti definirano unutar zakona riječ „može“, nego moramo staviti riječ „mora“ jer ja sam nešto kupio i za to što sam potrošio ja želim dobiti uređaj koji adekvatno odgovara mojim potrebama i ako si došao u situaciju da si potrošio novac, a uređaj se pokvario, ne treba meni zamjenski ili second hand uređaj jer taj zamjenski ili second hand uređaj primjerice ako vi iz bilo kojega dijela Hrvatske dok uređaj spakirate, pošaljete, dok on tamo dođe, pa onda taj famozan razumi rok, pa vrijeme popravka, mi svi znamo da će to u praksi izgledati otprilike mjesec dana i što kupio si frižider od ne znam 150 litara, dobiješ second hand frižider od 40 litara. Dakle mora postojati prva mogućnost, to je mogućnost dobijanja novog uređaja, točka, mislim točka. Možemo mi pričati o kružnoj ekonomiji i kružnom gospodarstvu, ovom, onom koliko god hoćemo, ali ja imam pravo za moj novac i nešto što sam kupio dobiti ono što sam kupio, ne nikakav second hand, ne nikakav zamjenski i ne nikakav rok unutar kojega sam nešto kupio i onda sam cijelo vrijeme bez tog uređaja dok ga taj tamo netko popravi jer je to njemu razuman rok. Ma ne, ne ide to, mora kao prvu mogućnost ponuditi zamjenu novog uređaja, tek kao drugu mogućnost popravak i to je to. To je jedino pravedno, a neka ti proizvođači, neka svi ti veliki igrači na tržištu, oni neka vode računa o zaštiti okoliša, oni, ne ja kao krajnji kupac nego oni.
I ono s čime ću završiti, mi ćemo poštovani ministre u prvom čitanju podržati Zakon o obvez… izmjene Zakona o obveznim odnosima, do drugog čitanja ćemo vidjeti hoće li što bit izmijenjeno, a onda ćemo kroz amandmane dakle predložiti određene izmjene i ovisno o ishodu svih tih izmjena ćemo vidjeti kakav će biti status Kluba Mosta u drugom čitanju, hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prelazimo sad na pojedinačnu raspravu, prva se prijavila kolegica Dalija Orešković, ali je nema, pa gubi pravo sudjelovanja dalje u raspravi. Drugi na redu poštovani kolega Barbir, izvolite.

Barbir, Damir (Centar)
Hvala potpredsjedniče HS.
Cijenjeni ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege saborske zastupnice i zastupnici.
Na početku treba reći da se raspravlja ipak o Zakonu o obveznim odnosima, a to je jedan od najvažnijih, ajmo tako reć najvažnijih zakona koji uređuje odnose između građana i gospodarstava jel i ovdje je riječ o usklađivanja s direktivama s europskom praksom odnosno dvije važne direktive i to je definitivno nužno, to je modernizacija sustava i to je nešto što je ljudima potrebno da bi nekako iskoračili u neko novo doba jel, međutim ključno pitanje je hoće li te promjene građanima donijeti stvarnu korist ili neće, posebno želimo istaknuti jačanje prava na popravak robe, o čemu je veći dio rasprave danas i vođen? Produženje odgovornosti za materijalne nedostatke nakon popravka je svakako jedan dobar korak koji ide u pravom smjeru i to potiče održivost u prvom redu i štiti potrošače odnosno građane. Ono što je cilj, jedan od ciljeva ovog zakona, bar kako ga ja vidim i kako bi trebao biti, to je jedna održiva potrošnja i jedna ekološka tranzicija, što bi u konačnici trebalo biti jedan korak u dobrom smjeru, jedan korak u vidu zaštite potrošača, pogotovo po pitanju rokova i ostalih stvari. Međutim kada pogledamo malo bolje situaciju u praksi, treba svakako problematizirati neke stvari, a to je kada neki potrošač ostane bez određenog artikla odnosno on bude oštećen i on mu treba, automatski odlazi prema ovlaštenim serviserima koji, a to je riječ najčešće o situacijama kada se to treba zaista dugo čekati, to prebacivanje između ovlaštenog servisera, a u konačnici i prema proizvođaču, štetu najčešće plaća građanin odnosno potrošač, a zbog čega, zbog čega? Zbog toga što taj proces cijeli nije definiran i traje predugo, traje mjesecima i najčešće taj građanin neće koristiti svoje pravo, neće pokretati određeni sudski spor po tom pitanju jer njemu jednostavno ta stvar je potrebna, njemu ta stvar treba. S obzirom da mu treba ta stvar što prije on najčešće ili kupuje novu stvar ili jednostavno zanemaruje situaciju s čime se stvara nepovoljni položaj jer jednostavno nekada neke stvari nema vremena čekati da se servisiraju, da se poprave, da se vrate i da na neki način tu utakmicu koju vrše u tom trenutku ovlašteni serviseri i proizvođač, plaćaju na kraju građani, a to je ono što je problematično i zbog čega bi ovaj zakon trebao definitivno biti bolje definiran i definirati neki razumni rok i na taj način unaprijediti prava tih građana odnosno potrošača jel. Vrlo rijetko se zaista događa da netko zbog takve stvari pokrene sudski postupak, tako da najčešće to ostane, ostane, pa za neke građane koji si mogu platiti neku novu stvar, neku zamjensku stvar ili naći u tom, u tom, u međuprostoru dok se ta stvar ne popravi, oni mogu to izdržavati, međutim šta je s onima najslabijima, šta je s onima koji ne mogu imati bilo kakvu zamjensku stvar, njima ta stvar treba, ti ljudi su i nakon usvajanja ovog zakona nažalost zbog toga što nije definiran razuman rok, u problematičnoj situaciji za zaštitu svojih vlastitih prava jel. Ako građani u konačnici ne ne znaju svoja prava i ne mogu ostvariti onda promjena ostaje često formalne prirode. Mi se usklađujemo sa europskim zakonodavstvom i imamo dobar prijedlog zakona. Ovo je stvarno korak u dobrom smjeru, međutim ovdje mi ukazujemo na situacijama u kojima zakon u biti formalno štiti, ali u praksi pokazujemo da ne štiti građane odnosno potrošače, odnosno njihova najelementarnija prava pogotovo one najslabije koji se ne mogu snaći u tom trenutku.
I to je zapravo jedna nova realnost, jedna situacija koju definitivno treba možda razmisliti do drugog čitanja i možda bolje definirati preciznije kako bi zaista ti građani naši koji jesu potrošači mogli ostvariti bolje svoje pravo.
E ostaje i otvoreno pitanje kako će građani u praksi dokazivati štetu i štititi svoja prava. Ima tu čitav niz problematičnih situacija, međutim što se tiče Zakona o obveznim odnosima ovo je samo jedan mali dio njega. On je jako bitan jer je u stvari on je temelj svih pravnih i gospodarskih odnosa u društvu zato je izuzetno bitno svaki segment koji se nađe u raspravi dobro prodiskutirati, što bolje definirati jer je li taj zakon je osnova zaštite naših građana.
I ovdje možemo reći da ne govorimo samo o jednom sektoru, nego govorimo i o svakodnevnom životu građanima, govorimo o stečevini EU, način na koji oni vide u stvari provedbu ove dvije direktive. Ne smije se biti, ne smije se koristiti ovaj trenutak da mi samo formalno preuzmemo tu direktivu. Moramo prilagoditi je i tu prilagodbu je li usmjeriti na benefit samih građana i njihovog interesa u ovoj nekoj tržišnoj utakmici.
Jedan od ključnih dijelova ovog zakona odnosi se na pomicanje, znači popravka robe. Uvodi se produženje odgovornosti za materijalne nedostatke ako se roba popravlja i to za dodatnih 12 mjeseci. To vam nitko neće ovdje problematizirati, to je zaista jedan pozitivan iskorak u dobrom smjeru, to potiče se neka vrsta održive potrošnje i time se smanjuje bacanje proizvoda i daje se prednost popravka nad zamjenom i to je, to možemo reći da je svakako dobra stvar po pitanju neke ekološke transformiranosti i neke održive potrošnje što svakome svakako treba cilj svakoj ekološki osviještenoj zemlji pa tako i nama. Jel'?
Ali istovremeno postavlja se pitanje, znači ključno pitanje koje se postavlja to je pitanje provedivosti i hoće li prodavatelji zaista poticati popravak ili će tražiti način da ga izbjegnu. Hoće li potrošači biti dovoljno informirani o svojim pravima, jer zakon koji postoji na papiru on u biti ne mijenja praksu, međutim mi smo ovdje kroz čitav niz rasprava upravo vidjeli da nije problem u samom zakonu koji je korak u dobrom smjeru treba ga podržati, međutim možda ga bolje treba definirati neke stvari i jasnije propisati kako bi građani bili, kako bi bili građani što više zaštićeni.
Drugo važno područje odnosi se na odgovornost za neispravne proizvode. Ovdje se zakon značajno modernizira, uvodi se odgovornost za digitalne proizvode uključujući i softver sustav umjetne inteligencije i to je nužno jer živimo je li u takvom vremenu i u takvom sustavu, nekom modernom digitalnom društvu. Međutim, tu se otvara i novo pitanje kako će građani, to je ono što sam pitao u stvari ministra kako će građani dokazivati što je to u kompleksnim digitalnim sustavima, kako će se nositi sa velim proizvođačima i globalnim platformama. I hoće li pravni sustav biti dovoljno snažan da njih zaštiti u odnosu na tako velike korporacije koji je li imaju svoje pravnike, imaju svoj način da se izbore u toj tržišnoj utakmici i tu je mali potrošač, odnosno čovjek, građanin nekako prepušten sam protiv nekih subjekata koji imaju puno više infrastrukture, novaca i iskustva da štite svoj vlastiti interes.
Treće, uvodi se mogućnost digitalnih punomoći i elektronskih bankarskih garancija, a to je digitalizacija pravnog sustava. To je smjer definitivno kojeg ćemo svi podržati međutim opet dolazimo do istog problema digitalizacija mora biti sigurna, mora biti dostupna ljudima i mora biti pouzdana, a ako nije onda to nije korak naprijed nego se stvara više problema nego koristi i to je onda u tom trenutku ipak jedan korak nazad.
Ovaj zakon također pokušava riješiti određene pravne nejasnoće poput pitanje valjanosti ugovora koji nisu sklopljeni u propisanom obliku i to je dobro, jer pravna sigurnost zahtijeva jasnoću, ali pravna sigurnost ne proizlazi samo iz teksta zakona, ona proizlazi iz dosljedne i predvidive primjene samog zakona. Stoga nekako završno smatram da ovaj zakon ide u dobrom smjeru modernizacije, usklađivanja ali i istovremeno otvara niz pitanja. I mislim da smo imali jednu zaista konstruktivnu raspravu i da ove stari koje su zastupnici postavljali su koraci u dobrom smjeru za na neki način unaprijediti prava potrošača odnosno da ih bolje nazovemo građana u odnosu na korporacije i na neki način njima dati veću mogućnost njihove pravne zaštite i zaštite njihovih interesa. Međutim, jako je bitno kako to u praksi provesti.
I zato je ključno u ovim stvarima da smo otvoreno govorili u sabornici jer Zakon o obveznim odnosima nije neki običan pravni akt. To je jedan izvorni zakon i Zakon koji definira sve odnose u našem društvu i zato mora biti jasan, pravedan i primjenjiv.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dvije replike.
Prvi je kolega Baksa, izvolite.

Baksa, Ivica (NPS)
Hvala lijepa.
Pa evo kolega Barbir jedno kratko pitanje. Smatrate li da će ove promjene Zakona o obveznim odnosima doprinijeti boljem položaju potrošača zaštitit svoje pravo? Evo kratko pitanje, pa molim vas komentar?

Barbir, Damir (Centar)
Poštovani zastupniče Baksa pa evo imamo neke stvari koje se, koje su pozitivne u cijelom zakonu. Znači produženje odgovornosti za materijalne nedostatke roba koje se popravljaju do dodatnih 12 mjeseci. Znači normativno to izgleda dobro, međutim zaista ne možemo u ovom trenutku ocijeniti niz namjera je modernizacije i usklađivanje te dvije direktive i zaštite potrošača, ona je dobra ali u praksi treba vidjeti da li će se to provoditi jer to je generalno problem našeg zakonodavstva. Zakoni naši stvarno nisu loši, dobri su ali u provedbi nekako kaskamo.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Paus ima repliku.

Paus, Dalibor (IDS)
Poštovani kolega Barbir, evo pravnik ste po struci i možda bi vama bilo lakše razmisliti na koji način bismo mi mogli ovaj rastezljivi pojam razumnoga roka, dakle a to je čisto pravnička sintagma, taj pojam razumnog roka u ovom konkretnom slučaju zaštite potrošača ipak donekle suziti da zaštitimo naše potrošače u većoj mjeri nego što je to u ovome trenutku jer znamo da se taj razumni rok ovisno iz kojeg kuta se gleda, drukčije tumači.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Barbir.

Barbir, Damir (Centar)
Hvala zastupniče Paus, pa upravo je to po meni glavni problem u ovom trenutku u ovom normativu prijedloga jer u biti razumni rok treba bolje definirati, sada svakako da će oni na neki način proizvođači i sami trgovci htjeti što duži rok, međutim nama je cilj štititi malog čovjeka, štititi običnog građanina, stoga taj razumni rok treba biti što kraći kako bi oni mogli zaista ostvariti svoja prava. Ne znam, različite stvari je teško popraviti i na različiti način i svakako tu, tu bi trebalo se što više konzultirati, međutim neki razumni rok po meni bi trebao biti 15 dana, a ne nekoliko mjeseci da, da građani ostvare svoje pravo, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Poštovani kolega, prava potrošača, zaštita potrošača, mislite li da je Judo savez trebao upoznati s pravima potrošača gosp. Tomislava Čuljka kad mu je kupio novu Toyotu Land cruizer u vrijednosti od 95 tisuća eura i jednostavno, a on je počasni predsjednik je li koji je on prodao onda za mjesec dana, jednostavno da su mu objasnili da se Toyote ne kvare i da nema razloga prodat auto za mjesec dana je li da kad su mu već kupili 95 tisuća eura, koliko košta novi taj auto, da ga je mogao čovjek vozit je li godinama, što mislite, je li bio upoznat sa pravima potrošača gosp. Tomislav Čuljak, počasni predsjednik Judo saveza, dugogodišnji saborski zastupnik, dakle vladajućih, evo zanima me jel bio upoznat sa svojim pravima kao potrošač?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Barbir.

Barbir, Damir (Centar)
Poštovani zastupniče Miletić, ma zaista je tužno što se događa u našoj državi na neki način da je korupcija na neki način postala nešto normalno i mi imamo toliko korupcijskih afera da ljudi su oglušili od njih jer svaki dan se dogodi nova i na taj način kad ljudi otupe onda ljudi ne sudjeluju u demokraciji, znači ta korupcija je toliko prožela naše društvo da jednostavno ljudi, ljude tjera dalje od demokratskog procesa i to je zaista problematično, uopće nije bitno s koje strane političkog spektra se nalazimo, međutim korupcija je toliko dio postala nekog mainstreama, ne znam kako da kažem to na hrvatskom, nekakve svakodnevnice naše, da jednostavno ljude odguruju od demokraciju i s time demokraciju definitivno gubimo, moramo se obračunat s korupcijom, možda i boljim antikorupcijskim zakonima, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Sada će govorit poštovani zastupnik Marin Miletić, izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam predsjed… potpredsjedniče HS, gosp. Reiner, poštovana gđo. Kristina Zadro Omrčen, poštovane kolege našeg ministra pravosuđa, kolegice i kolege vladajući i kolegice i kolege iz oporbe.
Dakle stvarno se trudim koliko god je moguće, a naravno ovaj svatko ima vlastita i ograničenja i mane i rane, pokušati ne generalizirati koliko god je to moguće, ali držim da i u ovakvoj raspravi o, koja ustvari govori o zaštiti potrošača, pravima potrošača, da je važno progovoriti o onome što muči hrvatski narod, a to je dakle ako gosp. Tomislav Čuljak koji je predsjednik Judo saveza, počasni predsjednik, Judo savez mu kupio auto koji košta 95 tisuća eura, ako nije neki spešl edišn jer ako je spešl edišn to raste preko 100 tisuća eura, dakle ali vjerojatno je čovjek skroman i zadovoljio se sa automobilom od 95 tisuća eura, je li bio upoznat sa pravima kao potrošač, jednostavno da zna da kad mu Judo savez kupi takav auto da ga ne mora prodat za mjesec dana prema pisanju medija, da zna da takav automobil može vozit 10-20.g. bez ikakvih teškoća, a da s time može biti itekako, itekako zadovoljan, je li upoznat bio s pravima potrošača da nije u redu da onda Judo savez mu još plati 8 tisuća eura njegovoj supruzi za isti takav auto Toyota Land cruisera polovni, jednostavno da ga malo još više dovedu u red, pa tamo znaš imaš auto od 100 milja eura, star mjesec dana, izgubiš sigurno nešto, prodaš ga za samo 80 tisuća eura il 85, keševinu spremiš, navodno je li, to je sad slika koju ja pričam i onda nakon što spremiš keševinu još ti savez plati 8 hiljada eura i voziš drugi polovni auto u državi Monty Pythona i to je otprilike tako, Monty Pytona jer to je Monty Python. I mi sad raspravljamo o zaštiti potrošača, o jadnim ljudima koji dođu, kupe perilicu za suđe, perilica im se pokvari, onda žele vratit perilicu za suđe i onda kažu može, može, popravit ćemo vam je evo za 6 i po mjeseci. A što ću ja dobit dok mi se perilica popravlja? Lijepu riječ i osmjeh prodavača, otprilike, otprilike, lijepu riječ i osmijeh prodavača, a onda prijatelju ako živiš negdje na otoku, na mom Kvarneru npr., e onda ti je to dodatni problem jer onda tu perilicu prvo treba otfurat je li tamo gdje si je kupio, treba platit prijevoz, treba sve, pa rastu ti troškovi nekoliko stotina eura. Ako si negdje u nekom selu predivnog našeg Gorskog kotara i opet ista priča, treba doć do trgovačkog centra, treba se spustit do Rijeke, treba doć negdje gdje si to kupio i opet ista priča. I mi raspravljamo o tome koji je razumni rok, trebali li znači makar čovjeku onda poklonit npr. plastičnu kantu, 10 kg praška i kratki tečaj pranje robe na ruke jer svi koji smo to radili znamo da se roba itekako pere na ruke, košto su naše none to prale, pa i majke naše, tako i mi je li nekad koji smo radi sreće ili više reć nesreće prinuđeni sami prat sebi robu vrlo često, da ne kažem svaki dan, dakle plastična kanta, mlaka voda, ako je roba ofarbala je li i onda dakle jel nam to zakon omogućava da dobijemo bar plastičnu kantu i 10 kg praška, prosječni građanin, pričam uvijek o ljudima, o narodu? Je li priča zaštita potrošača ako nam crkne štednjak, pa da možemo odmah dobit drugi, novi, isti takav dok se ovaj ne popravi ako je u garantnom roku?
Ili što se događa, pa možemo li bar onda umjesto štednjaka dobit kratki izviđački tečaj paljenja vatre na otvorenom naravno prostoru i komplet je li izviđački kako zapalit vatru je li, kako napravit prostor za vatru da se vatra ne može proširit itd., itd.? Oprostite mi na ovome, moram ovako razgovarati jer izgleda da drugačije ne ide.
Mi govorimo o zaštiti potrošača i raspravljamo danas cijeli dan i važno je to, važno je. Direktiva iz Brisela, još jedna kao i stotine i tisuće onih koji nam dolaze i prijatelju moš razglabat danima, tjednima, mjesecima, možeš se protivit, al ne možeš ništa jer je direktiva i mnoge te direktive i nama pomažu da se razumijemo, da budem skroz jasan, al onda ovdje su kolege jasno rekle, kolega Paus mislim da je o tome pričao, dođe ti direktiva čovječe, al kakva je, ne implementacija nego kako narod, kako ljudi onda to uzimaju te zakone i kako ti zakoni u konkretnom životu našem svagdašnjem se ponašaju i sad dok prosječni ljudi gledaju na HRT4 je li ili gdje gledaju ove sjednice na Youtubeu, zgražaju se iz xy razloga, uopće neću govorit iz onih vidljivih zašto se zgražaju je li i onda dođu i kažu evo ovi pričaju o perilici rublja i veš mašini je li, veš mašini i štednjaku, a majstor dobije auto od 95 tisuća eura, koji proda prema pisanju medija za mjesec dana i taj isti savez plati mu 8 tisuća eura popravak drugog takvog auta polovnog da ga nastavi vozit i sa kešom, kolko 70-80 milja u džepu. A roditelji nam šalju, ja znam da nisam jedini i znam da mnogi od vas zastupnika ste u kontaktu s roditeljima, koliko vam se javilo roditelja, meni osmero čija djeca treniraju judo i kažu zastupniče, pa sve sami plaćamo, sve sami plaćamo, plaćamo treninge, plaćamo opremu, plaćamo kimona, sve plaćamo sami, plaćamo trenere, sve plaćamo i sad gledamo u medijima šta radi ova ekipa. Ja ću vam reć ovako, dobro je, ja mislim da ćete me razumjeti da moje nakane ko god me malo bolje poznaje zna, dakle nikome ne želim loše, ono što drugima želim bez obzira koliko god nekad ja vas i žestoko kritizirao i ove i one, što želim vama neka se meni dogodi, dakle na onoj ljudskoj razini neka se meni dogodi, ali čudno je da nas ljudi ne love po cesti, čudno je da nas ljudi ne love po cesti, čudno je kad ljudi, kad narod, običan čovjek koji radi 8 sati na dan za 1300-'400 eura neto, koji ima 2-3 djece, koji jedva preživljava, jedva sklapa kraj s krajem, pa ako im se pokvari ova prokleta perilica ode tamo da je vrati onda mu ne daju novu nego kažu čekaj, bit će ovo, pa mjeseci prolaze, a on doma sa svojom ženom pere u plastičnoj kadi dakle svoju robu i onda upali Internet, televiziju, vijesti i onda se majstori još pravdaju čovječe, imaju obraza stat ispred kamere i reć šta vi, šta vi patuljci, šta vi plepsi, šta hoćete vi, mi smo moćnici, mi imamo pravo vama reć šta je i kako je. Dakle ovako, čudno je da nas ne love po cesti, ozbiljno vam kažem i stojim iza svojih riječi, kad narod gleda kolika je nepravda, kolika je ta prokleta sistemska korupcija, koliko to obične ljude boli i umjesto da si svjestan, okej, griješit ćeš nekad u govoru, u nečemu u ovo, al nemoš griješit u krađi, nemoš griješit u otimanju od djece, ne možeš, prijatelju ne možeš krast od djece i ne možeš da si bilo tko, ne možeš, to je nedopustivo, od sportaša, da Zrinka Ljutić ne može dobit 2 hiljade eura nagrade, ovaj kaže joj majmun, mamlaz, oprostite mi na ovome, potpuno sam pod emocijama, da on kaže nema novca, a sebi ima za, za vilu na Ibizi i za plastične operacije svojim prijateljicama i za Louis Vuitton torbice, pa ko je to lud e? Pa to je doživotna robija, dakle doživotna robija. Ja vam ozbiljno kažem, ja da sam premijer, ma doživotna robija prijatelju, ja bi sjeo u vladajuće svoje i rekao mijenjamo zakon, doživotna robija za krađu takve vrste, od naših hrvatskih sportaša, od djece, doživotna robija. Pa kome padne na pamet, ajde se igrajmo onda, aj se igrajmo, a ne majstor još pobjegne, niko ne zna gdje je, on putuje po svijetu, da li je u Kazahstanu bio, u Turskoj, pazite uzeli mu mobitele, Pavleku 9 mobitela, stare Nokie, znači ti si prijatelju bio dio sistemske korupcije, krao si i znao si da si pod prismotrom. Uzmu ti dokumente, ti pobjegneš, di, u Moskvu, Bog zna gdje, kod Putina, ko zna, mislim Bog zna gdje i sad odjednom država koja sve prati, sve službe rade, sve se zna, ne zna gdje je čovjek, gdje je nestao čovjek, gdje je nestao Pavlek, to niko ne zna, a mi ovdje cijeli dan zaštita potrošača, prava potrošača, jadni ljudi, kako će vratiti svoju perilicu, šta sa štednjakom, zašto mobitel koji otplaćuju se pokvario, pa ne mogu dobit taj nego dobiju neki dolje koji nema ni ekran normalan itd., itd..
Drage kolegice i kolege, ako se mi ne osvijestimo i svatko tamo gdje ne učini sve što je u njegovoj moći da se ovo ugasi potpuno, neće bit dobro, neće bit dobro za sve nas i za mene s vama isto, neće biti dobro za sve nas, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo nekoliko replika, prva je kolege Barbir.

Barbir, Damir (Centar)
Poštovani zastupniče Miletić, evo nastavno na vaš govor, ako u sportu imamo i najmanju situaciju koja može biti koruptivna, zamislimo samo kakva se poruka šalje djeci koja taj sport treniraju. Njih se uči disciplini, odgovornosti, radu na sebi, nekim normalnim ljudskim vrijednostima i onda uz njih sjede ljudi koje oni kasnije vide u optužnicama, optužnicama na televiziji i u različitim drugim medijima, zamislite kako to utječe u tim formativnim godinama na djecu, koliko mijenja njihov sustav vrijednosti, kolko im šalje krive poruke, kolko ih uči kako jednostavno sve ono što su do tada znali pada u vodu i kolko imamo tada problem prema tim budućim generacijama koje pokušaju usvajati te obrasce od svojih uzora koji im pokazuju potpuno krive vrijednosti. Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam kolega Damire na ovom vašem pitanju. Dakle, ja sam vam u svom prvom mandatu znao često bit ljut, pa bih se ljutio na vladajuće, bio bih ljut, vidio bih tu korupciju ovo, ljut baš bih bio ljut a sad sam tako žalostan, tako me sram. Vozim se tramvajem, čovječe meni prilaze ljudi i mene pitaju ni kriv, ni dužan dobivaš po glavi čovječe. Jutros se vozim tramvajem meni ljudi šta je ovo napravite, šta vi ovo. I s druge strane ja ću sad bit jasan. Ja znam da među vladajućim ima dobrih, poštenih ljudi ja to znam jer ima. Bio bih lažac i licemjer kad bih rekao da nema.
Ali čovječe kako njih još više ne boli glava i još više ih nije sram kad je mene sram kao oporbenog zastupnika koji je i sa njima u fightu kao Mostovac čovječe. Kako njih onda nije sram kako se ne razgoliti kažu čovječe šta je ovo? Hajmo stisnut Plenkovića, hajmo mijenjat zakone. Hajmo donijet zakon čovječe o porijeklu imovine i oduzimanju svake nezakonito stečene imovine.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Kolega Baksa ima repliku.

Baksa, Ivica (NPS)
Poštovani kolega Miletić evo ja se nadam da ćete u trećem mandatu biti konačno veseli, a pošto ste i pričali da se sad čekaju na povrat, u biti na popravak veš mašina da se čeka po godinu dana, pa ja vas pitam da li bi vi išli na prijedlog da se skrati rok ili da se odmah ide na zamjenu proizvoda pa da potrošač odmah dobije novi proizvod, a ne da se čeka po godinu dana.

Reiner, Željko (HDZ)
Odgovor zastupnika Miletića.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam kolega Baksa.
Pa stvarno su kolege ja mislim sve iz gotovo svih klubova koji su govorili danas ovdje u Hrvatskom saboru svi su istaknuli da postoje te neke stvari ti predmeti kad pričamo o razumnom roku koje tu ne bi trebale biti, a to je kažem evo znači ako si doma u stanu pokvari ti se štednjak koji si ti kupio prije dva mjeseca šta ćeš ti, kako ćeš ti sad čekat ne znam tri mjeseca drugi je li? Šta nećeš kuhat ili di ćeš poći va park na kotlić radit? Dakle, moraš imat novi štednjak.
Ista priča kod perilice i to. Dakle, ja stvarno mislim ako si ti, ako je potrošač nešto platio i ako se to pokvarilo, dakle u nekom roku on ima pravo dobiti odmah drugi novi proizvod a poslije nek' se s tim bakče tko god hoće, na koji god hoće način. Mislim to je moj stav.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Paus.

Paus, Dalibor (IDS)
Hvala lijepa kolega.
Govorili ste o primjeru zamjene Toyote. Ja vam moram reći da je ovaj zakon koji danas raspravljamo bio na snazi do tog primjera uopće ne bi došlo, no nije bilo zakona da se može i da ima pravo na zamjenu neispravnog proizvoda potrošač, taj je čovjek našao tko će mu zamijeniti pokvareno vozilo u koje treba uložiti još 8000 eura za novo. I na taj način se snašao i premostio ovaj zakon. Od sad od kad imamo ovaj zakon siguran sam da će se Toyote na taj način, neće se mijenjati Toyota na taj način nego će to mijenjat ovlašteni serviser.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Ma kolega Paus sve znate, imate dugo i životnog iskustva i različitih priča. Mi možemo pripadat različitim političkim opcijama to je legitimno, to je demokracija. Ne moramo se ni slagat oko puno toga, oko puno toga se možemo složiti ali temeljno bi trebalo bit poštenje to bi trebalo bit temeljno i onda to su temelji na kojima se onda gradi kuća svaka, pa tako i politička.
E onda ako je netko svjetonazor više plav on farba prozore, fasadu u plavo, netko u zeleno, netko u crveno šta god hoće. Ali ako nema u temelju poštenja, ako je u temelju nepotizam, korupcija, pogodovanje izdaja najtalentiranije naše djece to su Jude. Ja ne znam kako drukčije to nazvati. To su jede koji talentirane sportaše izdaju, otimaju njima novac, sebe bogate a djeci ne omoguće njihov razvoj. To je strašno i nadam se da jednom će se to ugasiti.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Kujundžić.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani kolega Miletić razuman rok postoji zato što ga sama Europa ostavlja otvorenim upravo radi, kroz direktive dakle upravo radi specifičnosti različitih uređaja jer nije isto potrebno vrijeme za mikser ili za ne znam nekakvu perilicu. E sad, ono što u Hrvatskoj je definitivno problem da ako Hrvatska ostavi ovako definiran razuman rok onda ćemo doći u situaciju da će oni koji inače otežu, a to su proizvođači ili serviseri kupovati sebi vrijeme itd. itd. a onda s druge strane ako taj razuman rok definiramo ono strogo rigidno doći ćemo u situaciju da nam određeni zakonski prijedlog neće biti usklađen sa samom direktivom, onda smo opet otišli u jednu drugu krajnost.
Međutim, ono što Hrvatska može definirati jest da ostavi razumski rok, ali da definira određene kategorije uređaja i da taj razuman rok ne bi trebao trajati dulje od x dana, a u protivnom svakako prvenstvena stvar koju treba napraviti je da prije popravka treba postojati nešto što je obveza, a to je mogućnost zamjene.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Poštovani zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Kolega Ante ja sam pratio i vašu raspravu i znam da ste se za nju spremili i potpisujem sve što reli na koncu i u ime kluba i slažem se sa vama da mora biti ova priča zamjene, da mora bit pogotovo kod ovih predmeta o kojima ste vi i većina kolega ovdje govorili kao što je priča perilice za suđe ili štednjaka ili itd. Nadam se da će do drugog čitanja i na koncu do donošenja zakona ministar to uvažiti, dosta je razborit u mnogo stari i mislim da će se sa ovim podići zaštita potrošača u Republici Hrvatskoj.

Reiner, Željko (HDZ)
Sljedeći će govoriti poštovani zastupnik Ivan Račan.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa.
Kolegice i kolege, poštovani ministre moram priznati da mi nije jednostavno sada reći nakon ovoga što smo malo prije čuli od kolege Miletića što ću nazvati pristojnom jednom tiradom, a posebno je zanimljiva u aspektu u kojem je Most dva puta doveo HDZ na vlast i onda se on čudi kao pura onoj stvari što stranka osuđena za korupciju je stvorila toliko nove korupcije.
Da nije smiješno, bilo bi tragično ali ću se držati dalje od tog aspekta ili tog rakursa kojim kolega Miletić govori. Ja ću se probati vratiti na ono o čemu se danas radi, a to je Zakon o obveznim odnosima. Ono gdje je hrvatska Vlada, odnosno u ovom slučaju ministarstvo pri transponiranju ove dvije direktive u hrvatsko zakonodavstvo, imao je nešto jednostavniji posao je to što se radi o tzv. direktivama maksimalnog usklađenja. To znači da ministarstvo ne može donijeti stroža rješenja od onih koje je propisala EU i to u mnogočemu zatvara prostor rasprave. Razumni rok je jedan odličan primjer nečega gdje se mi možemo puno lomiti i gdje svi razumijemo što to zapravo znači u praksi i koji je tu problem, ali realno je da nije, da je jako teško propisati bilo kakav fiksni rok s obzirom da se radi o ogromnoj količini i širini različite robe i predmeta. Banalni primjer je …/Govornik se ne razumije./… popraviti pametni auto i neki tvrdi premet koji ne zahtjeva pokretne dijelove. S druge strane tu ulazimo u prostor nečega što smo svi nezadovoljni i što smo svjesni da EU ima veliki problem, a to je prenormiranost, dakle mi ukoliko bi željeli, ukoliko bi inzistirali na tom razumnom roku za tu ogromnu količinu različite robe koja se prodaje, došli bi do ogromnog normiranog dokumenta sa, gdje bi to moralo biti, taj fiksni rok bi trebao biti 7 dana za nešto, 15 dana za nešto drugo, 27 dana za nešto treće, 2 mjeseca, 6 mjeseci itd. i tu ulazimo naprosto u prostor koji bi bio prenormiran. U ovom trenutku se meni čini da je ovakvo rješenje najpraktičnije, ali sam isto tako svjestan da ono ne osnažuje potrošače nego nažalost osnažuje trgovce i proizvođače, od kojih nešto više trgovaca ima u Hrvatskoj, a proizvođača ima jako malo u Hrvatskoj. To je realnost i to je realnost EU i to je jedan aspekt u kojemu mi kao manja članica moramo podnijeti ono što veliki žele, ali u konačnici imamo i dalje veću korist od toga nego štetu.
Međutim ima, kako ja volim ove prijedloge zakona analizirati kroz samu europsku praksu i kroz mogućnosti koje Hrvatska ima kada transponira direktive, tako sam i ovdje pronašao ipak nekoliko primjera gdje je Hrvatska napravila manje nego što je teoretski mogla i prva od tih stvari je odustajanje od ukidanja obrane razvojnog rizika. Kod odgovornosti za neispravne proizvode direktiva dopušta državama članicama u svom nacionalnom pravu, da u svom nacionalnom pravu propišu da je proizvođač odgovoran čak i ako dokaže da je stanje znanosti i tehnike u trenutku stavljanja proizvoda na tržište nije omogućavalo otkrivanje nedostataka. Hrvatska je u ovom slučaju naprosto odlučila ne preuzeti tu mjeru, proizvođači u Hrvatskoj i dalje se mogu osloboditi odgovornosti ako dokažu da se za kvar u to vrijeme objektivno nije moglo znati, dok su mnoge druge članice EU mogle izabrati stroži režim za svoje građane. To je jedan primjer gdje se moglo napraviti više u zaštiti građana.
Minimalno produljenje roka odgovornosti kao druga stvar. Direktiva uvodi pravilo da se u slučaju popravka rok odgovornosti prodavatelja produljuje za 12 mjeseci, međutim ista direktiva izričito navodi da države članice mogu zadržati ili uvesti duže rokove od tih 12 mjeseci. Hrvatski prijedlog zakona uvodi produljenje od točno 12 mjeseci odnosno 6 mjeseci za trgovačke ugovore. Prijedlog je mogao biti drugačiji, to produljenje je moglo biti 24 mjeseca, kako bi dodatno se potaknuo popravak, ali se odlučio za, ali se ministarstvo odlučilo za minimalni zahtjev iz direktive.
Treće, nepostojanje sektorskih sustava naknada štete. Direktiva o odgovornosti za proizvode predviđa da države članice mogu uspostaviti nacionalne sektorske sustave naknade štete za slučajeve u kojima se ne može identificirati odgovorni gospodarski subjekt ili je on nesolventan, a što je Hrvatska napravila? U prijedlogu se oslanjamo isključivo na postojeću odgovornost distributera ako ne identificira proizvođače u roku od mjesec dana. Nije predložen novi dodatni fond ili sustav koji bi jamčio isplatu štete oštećenicima u slučajevima nestanka proizvođača s tržišta. Ovo je još jedan mali primjer gdje je Vlada RH, u ovom slučaju ministarstvo, u ovom prijedlogu moglo izaći više u korist, napraviti nešto više za potrošače, korisnike, ali se ostalo držati ovog široko ekonomskog ovaj europskog okvira koji preferira poslovanje i tvrtke i to je to. Sve u svemu, ovo je korak u dobrom smjeru sa nekoliko manjkavosti. Hvala lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Miletić ima povredu Poslovnika.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam potpredsjedniče HS, čl. 238., budući da, budući me kolega Račan stavlja u usta, moram odreagirati. SDP Rijeke je duboko koruptivan, 4 milijuna eura ste nam maznuli radi korupcije sortirnice, grad Rijeka to mora vratiti, 80 milijuna afere tržnice, Obersnel, Miličević, SDP-ov kadar Markovićka, korupcija u Državnom inspektoratu osuđena, USKOK sad, Barać, Obersnel, nemojte me potezat za jezik, uništili ste ljevicu u Rijeci, osudili je samo na ove male ekstremiste oko Možemo!, nema vas i bolje vam je da šutite.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, to nije bila povreda Poslovnika, pa vam moram dati opomenu.
Kolega Barbir ima repliku.

Barbir, Damir (Centar)
Poštovani zastupniče Račan, pa u biti istakli ste dvije različite strane, prvo kako zakonodavac predlaže definiciju razumnog roka, onda ste upozorili ako ga previše definiramo onda može biti, dovesti do prenormiranosti samog sustava. Pa sada evo čisto vaše mišljenje, da li to dodatno definirati ili ne definirati i smatrate li da ovaj zakon ide u dobrom smjeru i da li će se provoditi kako treba, kako bi se zaštitilo našeg potrošača? Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Odgovor kolege Račana.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa.
S obzirom da sam na tragu Draghijevog i Letinog reportea koji između ostalog ozbiljno navode, ozbiljan problem u Hrvatskoj i EU navode tu prenormiranost i kao nešto što je potrebno relaksirati u EU za put naprijed, onda ne mogu oko toga zauzimati različiti stav ako je nešto drugo drugačije u mom interesu ili u mom pogledu. Naprosto generalno smatram da smo otišli predaleko i doveli smo se do toga da primjerice javni novac u EU, da bi ga diploali, da bi ga uspjeli upotrijebiti, ta, ta javna nabava traje 10 mjeseci, u Americi traje 5 do 6 mjeseci, u Kini traje 4 do 5 mjeseca, 4 do 5 mjeseci. Naprosto konkurencija neće čekati, mi moramo stvari olakšati i omekšati, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Završno će u ime Kluba zastupnika HDZ-a govoriti poštovana zastupnica Danijela Blažanović, izvolite.

Blažanović, Danijela (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani ministre sa suradnicima, kolegice i kolege.
Evo ja bi se malo osvrnula na ovu temu o kojoj danas govorimo, izmjenama Zakona o obveznim odnosima. Prije svega htjela bih istaknuti da još 2022.g. u Zakon o obveznim odnosima unijeli smo zakonsku odgovornost u trajanju od 2.g. na razini cijele EU, znači za svu robu koju ste kupili u EU, imate zakonsko jamstvo i odgovornost za materijalne nedostatke uređaja ili stvari u EU koju ste kupili ako su ti nedostaci, se dokaže da su postojali u trenutku kupnje tog proizvoda i to zakonsko jamstvo je jače od one garancije koju dobijete na uređaj prilikom kupnje od proizvođača. Kod tog zakonskog jamstva, znači koji vrijedi 2.g., prodavatelj je uvijek odgovoran i nudi se po Zakonu o obveznim odnosima, a što ovi kolege prije mene krivo interpretiraju, nudi vam se ili zamjena za novi proizvod ili popravak ili sniženje cijene odnosno povrat novca, ovisi o kojim se okolnostima radi, znači nije isključeno da možete tražiti da vam se da novi zamjenski uređaj. Al evo ja bi se vratila na ovu temu, znači po toj zakonskom jamstvu se išlo na to da možete tražiti i zamjenu uređaja, međutim ove zakonske izmjene idu u smjeru ipak jedne zelene tranzicije, održive potrošnje i kružnog gospodarstva, što je vrlo jasno i treba istaknuti što je bitno, znači idemo za jednom održivom potrošnjom, inzistira se ponajprije na popravku uređaja. Zašto? Zato što, ako ste malo pratili, na razini EU uočeno je što rade proizvođači, to se zove programirani kvar. Znači imate garanciju na neki uređaj godinu, dvije, pet i onda vam se mjesec dva nakon isteka garancije kojim čudom baš uređaj skroz pokvari. To je jedan programirani kvar koji je prepoznat u društvu u EU i zato se inzistira na popravku, između ostalog. Znači na kraju današnje ove rasprave želim reći da se radi o predloženim izmjenama se radi ozbiljan i konkretan iskorak u prilagodbi našeg pravnog sustava stvarnom životu, gospodarstvu i tehnološkom razvoju. Ovo nije tehničko usklađivanje radi forme, to je odgovor na promjene koje se već događaju u načinu kako kupujemo, kako poslujemo, kako koristimo proizvode koji su danas sve češće digitalni, povezani i kompleksni. Ovim zakonom radimo, u biti tri ključne novine se dovode, štitimo potrošače na suvremen i učinkovit način, uvodimo jasnija i preciznija pravila o tome kada je proizvod neispravan i ono što je posebno važno tu naglasiti da odgovornost se uvodi da proširujemo i na digitalne elemente, uključujući i softver, kako je već na… naznačeno, nadogradnje i sustave čak i umjetne inteligencije. Time zakon prati i stvarnost tržišta gdje proizvod više nije samo fizički predmet nego i njegova digitalna komponenta. Istovremeno olakšava se položaj građana u postupcima naknade štete kroz jasnija pravila o dokazivanju i pristupu dokazima. U praksi to znači jednu vrlo jednostavnu stvar za naše građane, oni više neće biti slabija strana u odnosu na velike proizvođače i složene sustave nego će imati uistinu realnu mogućnost zaštititi svoje pravo. Zatim potičemo održivost i racionalno korištenje resursa, radimo iskorak koji je i ekonomski i društveno važan, po prvi put sustavno jačamo koncept popravka umjesto automatske zamjene. Ako se proizvod popravlja, rok odgovornosti se produljuje, konkretno za 12 mjeseci, što je jasna poruka u kojem smjeru želimo ići. Prodavatelj ima obvezu jasno informirat potrošača o izboru između popravka i zamjene. U određenim situacijama moguće je se i zamjenski, dobiti zamjenski proizvod dok traje popravak. To su konkretne stvari koje će građani osjećati u svom svakodnevnom životu, što znači manje troškova, manje bacanja, više smisla. To je zaštita ne samo kućnog budžeta već doprinos kružnom gospodarstvu i odgovornijem odnosu prema resursima, osobito prema prirodi. Digitaliziramo također pravne odnose i uklanjamo nepotrebne prepreke u poslovanju, omogućuju se elektroničke punomoći i jasno izjednačavamo elektroničke i papirnate bankarske garancije, u praksi to znači brže ugovaranje, manje administracije, manje troškova i veću pravnu sigurnost u digitalnom okruženju, upravo ono što gospodarstvo danas traži …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
…dakle efikasnost i predvidljivost, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Time zaključujem raspravu o ovoj točki, o njoj ćemo glasovat kad se steknu uvjeti.

8

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, prvo čitanje, P.Z.E. br. 283
21.04.2026.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima, prvo čitanje, P.Z. br. 283.
Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak:
1. Prihvaća se prijedlog navedenog zakona i
2. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona, molim glasujmo.
131 glas, 121 za, 10 je suzdržanih, što znači da je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF