Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 9

PDF

77

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, prvo čitanje, P.Z.E. br. 275
20.03.2026.

Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro jutro svima.
Prva točka dnevnog reda danas je:

- Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, prvo čitanje, P.Z.E. br. 275

Predlagatelj je Vlada, a prigodom rasprave o ovoj točci dnevnog reda primjenjuju se odredbe poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za gospodarstvo. S nama je državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva g. Ivan Rakocija, da, koji će nas uvoditi u ovu točku, izvolite. Prvo čekajte malo, prvo stanka. Ko je tražio? Gospodin Piližota stanka, izvolite.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem. U ime Kluba zastupnika SDP-a tražim stanku u trajanju od deset minuta kako bismo dodatno ukazali na stvarno stanje zaštite potrošača u Hrvatskoj jer ovo o čemu danas raspravljamo nije samo zakon ovo je pitanje svakodnevnog života građana i zato želimo jasno reći u Hrvatskoj imamo zakone, ali nemamo zaštitu.
Prema europskim podacima Hrvatska je među najslabijima u EU po zaštiti potrošača, više od polovice građana ne zna svoja prava, samo 17% ih zaista razumije, a kada naiđu na problem tek se trećina obraća državi. Zašto? Zato što ne vjeruju da će im sustav pomoći i to nije bez razloga, 86% građana smatra da vlada ne čini dovoljno, 84% smatra da nisu zaštićeni, 83% smatra da inspekcije ne rade svoj posao, a gotovo 89% smatra da se prava uopće ne provode. To su poruke građana, to nije politika, to je hrvatska stvarnost, građani se danas suočavaju s lažnim sniženjima, manipulacijama cijenama, proizvodima koji su sve manji, a sve skuplji, čekaju mjesecima na popravak proizvoda, čekaju odgovore na prigovore koji bi trebali doći u 15 dana i na kraju odustanu jer ne znaju kome se trebaju obratiti.
U Hrvatskoj ne postoji jedno jasno mjesto za zaštitu potrošača, imamo institucije, ali nemamo sustav, imamo prava, ali nemamo zaštitu i zato danas želimo jasno poručiti iz kluba SDP-a da zaštita potrošača nije tehničko pitanje, to je pitanje pravednosti, to je pitanje standarda građana i to je pitanje povjerenja u državu. Zato današnju raspravu mora biti više od puke formalnosti jer građani uistinu ne traže puno, traže samo da ih se ne vara. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Stanka se odobrava. I sada državni tajnik …/Upadica se ne razumije./… Molim? Mora mi pisati dok ne piše evoga, gospođa Petir izvolite.

Petir, Marijana (Nezavisni)
Hvala vam potpredsjedniče. Državni tajniče, zastupnice i zastupnici. Tražim stanku u ime Kluba zastupnika HDZ-a kako bismo još jednom jasno rekli nekoliko činjenica koje su se danas pokušale ovdje relativizirati.
Prvo, ovaj zakon konkretno jača prava potrošača, ako se ugovor može sklopiti jednim klikom sada se može i raskinuti jednim klikom, to je stvarna zaštita, a ne deklaracija. Drugo, uvodi se red u cijene, obaveza bazne cijene i jasnih pravila sniženja znači kraj lažnim akcijama i manipulacijama. Treće, jača se zaštita od zavaravanja, greenwashing i nepoštene prakse više neće prolaziti bez posljedica. Četvrto, uvodi se pravo na popravak, građani više neće morati bacati proizvode zato što ih je lakše zamijeniti nego popraviti. Peto, zakon štiti i potrošače i poštene poduzetnike, pošteno tržište znači jednaka pravila za sve. Šesto, zakon je dio europskog okvira koji jača zaštitu građana u digitalnom i tržišnom okruženju i konačno ovaj zakon nije izolirana mjera, on je dio šire politike Vlade RH koja je već više puta kroz više godina intervenirala kako bi zaštitila građane od inflacije, od nepoštenih trgovačkih praksi i od rasta cijena energenata i goriva.
Zato je važno jasno reći, ovaj zakon je konkretan korak prema naprijed za svakog potrošača u RH i naš klub zastupnika će ga podržati. Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Sada može državni tajnik g. Rakocija imat uvodnu riječ? Može, izvolite.

Rakocija, Ivan
Poštovani predsjedniče HS-a, uvažene saborske zastupnice i zastupnici. Zadovoljstvo mi je predstaviti vam Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača. Razlog donošenja ovog prijedloga zakona je prvenstveno transpozicija pravne stečevine EU odnosno tri nove potrošačke direktive i to Direktiva o financijskim uslugama sklopljenim na daljinu, Direktiva o zelenom osnaživanju potrošača i Direktiva o pravu na popravak. Osim toga ovim se prijedlogom zakona dodatno pojašnjavaju pojedine obveze u svrhu osiguranja veće transparentnosti te visokog stupnja zaštite potrošača jasnijim normiranjem posebnih oblika prodaje.
Odredbe ovog zakona koje se odnose na prodaju financijskih usluga na daljinu u najvećoj su mjeri rezultat usklađivanja s odredbama Direktive o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu. Kako su financijske usluge u najvećoj mjeri već uređene posebnim propisima, primjerice Zakon o potrošačkom kreditiranju, naglašavam kako su odredbe ove zakona tzv. sigurnosna mreža i primjenjuju se samo ako posebnim propisom nije već uređeno neko pitanje. Primjerice, predugovorne informacije iz prijedloga zakona neće se primjenjivati tijekom sklapanja stambenih potrošačkih kredita budući da se na to primjenjuju obveze iz europskog standardiziranog informativnog obrasca ESIS sukladno odredbama Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju.
Nadalje, uzimajući u obzir kako su prosječnom potrošaču te financijske usluge složene i često slabo razumije rizike koji su rezultat sklapanja takvih ugovora, ovim prijedlogom zakona izrijekom se propisuje pravo potrošača na pojašnjenje predugovornih odredbi. Navedena pojašnjenja ne smiju se ograničavati na puko ponavljanje predugovornih obavijesti već se potrošaču moraju pojasniti sve najbitnije informacije u ugovoru koje sklapa, posebice maloprodajna cijena, trajanje, uvjeti i sl. kako bi potrošač mogao procijeniti jesu li sadržaj ugovora i popratne usluge prilagođene njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji.
Također prijedlogom zakona izrijekom se propisuje obveza komuniciranja sa fizičkom osobom na zahtjev potrošača kada trgovac primjenjuje automatizirane mrežne alate za informiranje potrošača kao što su chatbotovi i sl., ova se obveza primjenjuje u bilo kojem trenutku, bilo prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora o prodaji financijskih usluga na daljinu.
Novina koju donosi usklađivanje s Direktivom o financijskim uslugama sklopljenim na daljinu jest i uvođenje funkcije za jednostrani raskid ugovora sklopljenog na daljinu odnosno tzv. guma za jednostrani raskid. Riječ je o funkciji koja će se uspostaviti na mrežnim stranicama trgovca, a koja će potrošaču omogućiti da raskine ugovor jednako jednostavno kao što ga je i sklopio. Posebna važnost ove odredbe jest u tome što se ista primjenjuje na sve ugovore sklopljene na daljinu, a ne samo na ugovore o prodaji financijskih usluga.
Obveze informiranja uređene su i Direktivom o jačanju položaja potrošača u tom smislu jedna od najvažnijih izmjena predviđenih predmetnom direktivom jest uvođenje oznaka kojima se potrošača informira o odgovornosti za materijalni nedostatak i za dano komercijalno jamstvo trajnosti.
Prijedlogom zakona uvode se posebne oznake u predmet na dva instituta, važno je napomenuti da su oznake usklađene na razini EU i uređene provedbenom uredbom Komisije. U hrvatskom zakonodavstvu će se njihov izgled razraditi pravilnicima koje će donijeti ministar nadležan za područje zaštite potrošača. Kako je odgovornost za materijalni nedostatak isključivo odgovornost trgovca odnosno prodavatelja, oni će biti dužni istaknuti obavijest o materijalnom nedostatku na svojim prodajnim mjestima u prodavaonicama, na mrežnim stranicama trgovine itd., a sve to na lako uočljiv način. S druge strane oznake o trajanju danog komercijalnog jamstva trajnosti u pravilu će se isticati putem posebnih oznaka na samoj robi.
Nadalje, odredbe ovog prijedloga zakona koje su rezultat usklađivanja s Direktivom o jačanju položaja potrošača uređuju zavaravajuću poslovnu praksu vezanu uz okolišne i društvene tvrdnje. Stoga se prijedlogom zakona propisuju posebne odredbe vezane uz zavaravajuće tvrdnje o prihvatljivosti za okoliš tzv. manipulativni zeleni marketing te uz netransparentne i nevjerodostojne oznake održivosti.
Poticanje održivosti proizlazi iz odredbi prijedloga zakona kojima je cilj jačati pravo potrošača na popravak stvari, a koje su rezultat usklađivanja s Direktivom o promicanju popravka robe. U tom smislu serviseri potrošačima trebaju pružiti ključne informacije u svojim uslugama popravka. Stoga se prijedlogom zakona uvodi europski obrazac za informacije o pravu na popravak koji serviseri mogu slobodno i besplatno koristiti za svoje poslovanje. Riječ je unaprijed o standardiziranom obrascu koji sadrži najvažnije informacije iz same ponude ugovora o pružanju usluge u popravku robe.
Nadalje, ovaj prijedlog zakona uvodi određene obveze proizvođača uvoznika distributera i ovlaštenog zastupnika, a koje se odnose na popravak stvari. Predmetne obveze vezane su uz već postojeće obveze koje za navedene osobe proizlaze iz uredbi o eko dizajnu. S tim u vezi osobito je važna odredba kojom se zabranjuje odbijanje popravka robe isključivo iz razloga što su prethodno robu popravljale druge osobe, primjerice neovlašteni serviseri ili sami potrošači.
Kao što sam ranije naglasio ovim prijedlogom zakona propisane su odredbe kojima je cilj olakšati poslovanje trgovcima, a istovremeno osigurati transparentno informiranje potrošača o važnim aspektima potrošačkog ugovora. S tim u vezi propisuje se obveza isticanja bazne cijene koja je bila primjenjiva na točno određen dan u prethodnom razdoblju kako bi se osigurala veća transparentnost i lakša usporedba promjene maloprodajnih cijena proizvoda kroz određeno razdoblje. Time će se doprinijeti većoj razini informiranosti potrošača što je posebno relevantno za donošenje utemeljene odluke o kupnji. Također uvodi se obvezna objava važećih cjenika na mrežnim stranicama trgovca što se čini prvenstveno radi praćenja učinka promjene pojedinih maloprodajnih cijena i u svrhu zaštite ekonomskih interesa potrošača. Na taj način osigurat će se mogućnost kontinuiranog informiranja potrošača o cijenama roba ili usluga kako bi se osigurao visok stupanj transparentnosti i pravne sigurnosti.
Prijedlogom ovog zakona se izrijekom navodi da upravo najniža cijena u razdoblju od 30 dana referentna cijena za računanje snižene cijene. Prijedlogom zakona uređuje se iznimka od opisanog pravila za posebne oblike prodaje lako pokvarljive robe i robe kojoj brzo istječe rok uporabe, kao što su brojni prehrambeni proizvodi, pri tom se posebno uzima u obzir da je riječ o vrsti robe čiju je cijenu nerijetko potrebno češće snižavati kako bi se osigurala brža prodaja. S obzirom na to da se snižavanje cijena u ovakvim slučajevima radi na dnevnoj razini, smatra se kako u navedenim slučajevima nije opravdano zahtijevati da se snižena cijena određuje s obzirom na najnižu cijenu koju je ta roba imala u razdoblju od 30 dna prije svakog sniženja zbog isteka roka. U tim je slučajevima referentna cijena neposredno važeća cijena za predmetnu robu.
Odredbama prijedloga zakona razrađuju se i ovlasti tijela nadzora za povrede odredba ovog prijedlog zakona uzimajući u obzir djelokrug turističke inspekcije državnog inspektorata propisala se isključiva nadležnost turističke inspekcije državnog inspektorata vezano uz nadzor nepoštenih praksi trgovaca koji pružaju ugostiteljske i turističke usluge. Jednako tako uređuje se nadležnost nadzora inspektora elektroničkih komunikacija HAKOM-a nad operaterima vezano uz zabranu nepoštene poslovne prakse.
Prijedlog zakona donosi i povećanje iznosa minimalnih i maksimalnih prekršajnih novčanih kazni koje se mogu izreći trgovcima za povrede odredbi Zakona o zaštiti potrošača kako bi se osigurao veći odvraćajući učinak na potencijalne počinitelje prekršaja.
Zaključno, predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti potrošača doprinose jačanju potrošača, većoj transparentnosti tržišta i jasnijem uređenju prava i obveza svih sudionika u potrošačkim odnosima. Poseban naglasak stavlja se na bolje informiranje potrošača, suzbijanje zavaravajućih poslovnih praksi, poticanje održive potrošnje te jačanje prava na popravak proizvoda. Istodobno predložene mjere pridonose pravednijem i transparentnijem tržišnom natjecanju čime se dugoročno potiče razvoj odgovornijeg i održivijeg tržišta na korist potrošača i gospodarstva u cjelini.
Slijedom svega navedenog Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača predlaže se na usvajanje Hrvatskom saboru.
Zahvaljujem na pažnji.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Prva replika gospođa Bedeković.
Izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, dakle osim usklađivanja s pravom EU izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača predlažu se i nacionalne mjere za dodatnu zaštitu potrošača pa se tako između ostaloga propisuje i obveza isticanja bazne cijene iz prethodnog razdoblja upravo radi lakšeg praćenja cijena. Isto tako propisuje se obveza objave važećih cijena na mrežnim stranicama trgovaca, ali također se i jasnije uređuju pravila za sniženja, za rasprodaje i za akcije gdje najniža cijena pritom se mora računati u odnosu na proteklih 30 dana.
E sad po vašem mišljenju kako su ova pravila dosada funkcionirala u praksi i koja poboljšanja donose mjere koje se i odredbe koje se predlažu izmjenama i dopunama zakona?
Hvala vam lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovana zastupnice.
Dakle, krenut ću od referentnog, najniže referentne cijene koju ste spomenuli. Dakle, dosada je u praksi često bilo nejasnoća pogotovo od strane trgovaca, nije se znalo da li se kao referenta cijena uzima redovna cijena, da li je to akcijska cijena, da li je to rasprodaja, da li su to sezonska sniženja. Dakle, sada je to jasno uređeno na način da je najniža cijena referentna cijena u posljednjih 30 dana, dakle bila ona akcijska, bila rasprodaja, bila sezonsko sniženje, od nje se računa postotak, postotak sniženja.
Spomenuli ste i baznu cijenu, dakle to je još jedan instrument koji, koji, jedan snažan instrument koji potrošačima daje mogućnost da uspoređuju cijene u određenom razdoblju čak i prije referentne cijene odnosno prije cijene koja je bila 30 dana od sniženja.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospodin Vukušić.

Vukušić, Mate (SDP)
Zahvaljujem se predsjedavajući.
Uvaženi državni tajniče već je i kolegica ovdje Petir spomenula, dakle prema prijedlogu uvodi se tzv. gumb za jednostavni raskid ugovora kod ugovora sklopljenih na daljinu. Možete li pojasniti da li će Vlada i taj gumb odnosno može li Vlada pojasniti hoće li i taj gumb biti obavezan i za teleoperatere koji su najčešći izvor pritužbi potrošača te kako će se spriječiti da ga sakriju duboko u izbornike kao što se već događa sa obrascima za prigovor.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče.
Jako je kratak odgovor. Da.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Herman.

Herman, Mislav (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče ovim zakonskim prijedlogom uvodi se niz ambicioznih rješenja od prava na jednostrani raskid ugovora samo jednim klikom, zabrane ovog manimu… manipulativnog greenwashinga do prava potrošača na popravak proizvoda bez softverskih i hardverskih ograničenja.
Ono šta me zanima jest planira li Vlada uvesti kakve mehanizme redovitog praćenja učinaka ovoga zakona, recimo kroz redovito izvještavanje o pritužbama potrošača, naplaćenim kaznama, trendovima na tržištu kako bi uopće mogli pratiti njegovu učinkovitost.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče, pa tu definitivno imamo metode i modele na temelju kojih će se pratiti učinkovitost ovog zakona. Dakle, u uvodnom izlaganju sam napomenuo dakle DIRH koji provodi nadzor usmjerit ćemo ih u točno određena područja, dakle turistička inspekcija Državnog inspektorata bavit će se samo onim povredama koje se odnose na povrede u turističkim uslugama, povrede u ugostiteljstvu. Zatim HAKOM će odnosno inspe… državna, državna inspekcija pri HAKOM-u će se baviti samo onima koji pružaju elektroničke usluge. Tako da biti će ajmo reći inspektorat će biti specijaliziran u određenim područjima i imat će puno jasniju sliku što i na koji način treba nadzirati.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Piližota.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče u Hrvatskoj više od polovice građana ne zna svoja potrošačka prava, a samo 17% njih uistinu ih razumije na višoj ili visokoj razini. Dio toga leži i što građani ne znaju kome se treba obratiti i kako se što bolje educirati. Da li se obratiti ministarstvu, inspektoratu, nekoj udruzi ili agenciji? Pa me zanima zašto ovim zakonom niste predvidjeli uspostavu neke jedinstvene institucije ili barem jednoga centralnog mjesta za zaštitu potrošača. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor, izvolite.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče. Dakle postoji centralno mjesto zove se SZP portal, Sve za potrošače, interaktivni vodič. Osim toga za potrošače smo omogućili besplatan info telefon koji se može koristiti u bilo koje doba dana. Osim toga na stranicama Ministarstva gospodarstva dakle postoje jasne upute na koji način potrošači mogu ostvariti svoja prava i kroz rade udruga za zaštitu potrošača s kojima smo u svakodnevnom kontaktu. Dakle potrošači u svakom trenutku mogu dobiti bilo kakvu informaciju koja ih u tom, koja ih u određenom predmetu zanima. Htio bi samo još naglasiti dakle prema zadnjem istraživanju Hrvatske gospodarske komore 80% potrošača u RH je svjesna i zna svoja potrošačka prava. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Krstulović Opara.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče, poštovani gospodine državni tajniče. U izmjenama zakona ste predvidjeli više od 135 mjera kojim se kažnjavaju trgovci koji krše ovaj zakon i svih tih 135 mjera su vrlo jasno taksativno navedeni. Mene zanima slijedeća stvar, kako primijeniti ove kazne na internetske trgovce koji su izvan RH, a znamo da po podacima iz prošle godine više od 76% Hrvata kupuje online, od čega 50% u inozemstvu. To je recimo jedan od trenutaka koji je meni nejasan, a vjerujem i mnogima koji nas ovdje slušaju. Isto tako bih preporučio da ovih 135 mjera nakon što zakon bude usvojen, bude jasno prikazano kako mrežnih, putem mrežnih stranica koje ste upravo sad spomenuli tako i svakom hrvatskome potrošaču na koja prava ima pravo se osvrnuti tražeći kažnjavanje onoga koji je njegovo pravo prekršio. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče. Dakle na razini EU postoji CPC mreža inspekcije gdje potrošači mogu prijaviti odnosno tražiti, zatražiti ispunjenje njihovih, njihovih prava, a htio bi se i osvrnuti kratko na ovih 135 mjera koje ste naveli. Dakle nije cilj da mi uvodimo ovim zakonom represivni nekakav model ili aparat prema gospodarstvenicima, trgovcima. Cilj je da ih educiramo, da radimo s njima, a isto to da radimo i sa potrošačima da se upravo ne bi oni doveli u situaciju da se mora posezati za nekakvim prekršajnim odredbama ovog zakona. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospođa Lugarić.

Lugarić, Marija (SDP)
Poštovani državni tajniče, u teoriji potrošač ima pravo izbora ali u praksi tržište često kontrolira mali broj velikih igrača. Znate u teoriji su teorija i praksa jedno te isto, a u praksi nisu. Možete li objasnit kako ovaj zakon stvarno ograničava moć velikih trgovačkih lanaca, a ne samo formalno proširuje prava potrošača. Ili kako da vam to kažem možda jednostavnije, da li ovaj zakon i na koji način rastura zapravo tu neku iluziju izbora koju mi kao potrošači imamo. Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Izvolite odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju poštovana zastupnice. Dakle nama nije interes da ovim prijedlogom zakona ograničavamo gospodarsku moć nekog pravnog subjekta, dakle oni slobodno posluju na, na tržištu i bore se da budu najbolji u onome, u onome što radi. Na nama je da ovim prijedlogom zakona dakle da ih stavimo u okvir i da ih potaknemo da se ne bave nepoštenim trgovačkim praksama jer će to na kraju krajeva potrošači kaznit. Evo, hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Klasić.

Klasić, Darko (HSLS)
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče sa suradnicom. Već godinama tzv. akcije pojedinih velikih trgovačkih lanaca često su u najmanju ruku lažno oglašavanje koje je i usmjereno na zavaravanju pogotovo naših starijih sugrađana. Cijene proizvoda se povećavaju par tjedana prije velike akcije, onda se ta ista cijena predstavlja kao ogromno sniženje ili se čak manipulira sa težinom proizvoda koji se onda nudi po akcijskim cijenama. U zakonu je sada uvedena obaveza isticanja cijena u posljednjih 30 dana kako bi se spriječila praksa lažnih popusta i manipuliranja potrošača. Smatram da je obveza od 30 dana možda prekratka i da bi možda trebalo razmotriti uvođenje možda minimalno 90 dana ove prakse, kako bi se izbjegla zapravo ti lažni popusti. Zanima me mišljenje ministarstva o tom prijedlogu i da li smo mi to možemo provesti u praksi jer time ćemo dodatno ojačati ovu obavezu zaštite potrošača i naših građana. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor, izvolite.

Rakocija, Ivan
Poštovani zastupniče zahvaljujem na pitanju, ovaj dakako razmišljali smo o tom vremenskom periodu dok se radio nacrt ovog zakona. Puno smo razgovarali sa, sa svim dionicima. Između ostalog udruge za zaštitu potrošača su dale ajmo reć, nazovimo to tako zeleno svjetlo za tih 30 dana, međutim nije to tako problematično s obzirom da imamo ovaj institut bazne cijene. Dakle bazna cijena će bit jedna cijena koja će bit prije tih 30 dana. Znači onda imamo baznu cijenu, imamo najnižu cijenu u posljednjih 30 dana i imamo posebni oblik prodaje odnosno akciju koja je tekuća. Dakle smatramo da tom vremenskom intervalu smo dali jako puno informacija potrošaču i da na temelju te tri, ajmo reći ta tri instituta cijena da može donijet kvalitetnu odluku o kupnji. Da uvodimo još nešto …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Hvala, hvala, vrijeme./…

Rakocija, Ivan
… tu između, zbunili …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Možete završiti rečenicu, završite, ne, ne završite rečenicu. Kad kažem hvala završite rečenicu, izvolite./…

Rakocija, Ivan
…Reko, htio sam samo napomenut da bi uvođenjem možda još jedne cijene u vremenskom intervalu, zbunili potrošače jel. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa. Gospodin Sobota.

Sobota, Darko (HDZ)
Zahvaljujem potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, u ovom prijedlogu zakona izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača spominje se Direktiva o pravu na popravak koja propisuje obvezu popravka određenih proizvoda i nakon isteka zakonskog jamstva uz osiguranje rezervnih dijelova. Zabranjuje se odbijanje popravka ako je proizvod prethodno popravljao neovlašteni serviser ili sam potrošač, takovih primjera zapravo ima puno u, i u našoj lokalnoj zajednici, al općenito među potrošačima, pa mislim, pa molim vaš komentar zapravo na ovo, na ovu Direktivu o pravu na popravak.

Radin, Furio (Nezavisni)
Izvolite odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju, dakle ovom, ovom direktivom dakle uređuje se jedna posebna lista proizvoda koji će, koji će podlijegati tome ovaj tome institutu, a radi se kroz listu koja će se transponirati kroz Zakon o eko dizajnu, dakle nećemo, neće se odnositi na desetke tisuća artikala nego na točno, točno ovaj, točno određene artikle. Ono što ovom transpozicijom također želimo jačati jest institut obrtništva odnosno servisera i pokušavamo potaknuti trajnost proizvoda, oporabu proizvoda, čuvanje ključnih sirovina, kritičnih sirovina. Dosad je to izgledalo da vrlo često potrošači nešto koriste kratko, čak nije ni, ni ovaj, ni, ni dovoljno da tako kažem ishabano, ali su ga se rješavali i bacali i želimo to spriječiti na ovaj način.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Mažar.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedatelju.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, upravo evo na tragu ovoga možda da još malo dublje objasnite. S obzirom da živimo ne samo u digitalnom dobu, nego živimo dakle u dobu tehnologija i svi mi kao potrošači imamo osjećaj da sa vremenom nekako su proizvodi svedeni na rok trajanja, znači od mobitela nadalje automobila, koda se dogodi ili nekih drugih kućanskih aparata, koda se dogodi kad istekne garancija taj dan se pokvari i onda se uvijek sa sjetom sjećamo onih drugih strojeva koje smo imali prije 30-40.g. i koji i dan danas funkcioniraju. Na taj način se potrošači malo možda osjećaju iznevjereno, prevareno, a plus ove situacije kada žele doć negdje popraviti što imaju, da im se nađe sto razloga zašto nemaju pravo na popravak. Vjerujem da ovom direktivom se ipak ide u smjeru jača zaštite potrošača i više mogućosti u smjeru popravka, pa ako možete još produbiti ovo što ste počeli govoriti.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Pa upravo to, dakle transpozicijom Direktive o pravu na popravak želimo potaknuti i proizvođače dakle da rade dugotrajnije proizvode, da potrošači od toga imaju koristi i želimo ih dakle obvezati da su obvezni popravljat proizvode i nakon isteka zakonskog jamstva i da moraju osigurat i rezervne dijelove za, za te proizvode. Samim time želimo, ono što sam na početku htio reći, dakle želimo ih ajmo reć tako potaknuti da rade kvalitetniju robu koja će se opet vratiti na one stare rokove koje ste spomenuli da nešto traje 20-30 i više godina, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gosp. Kukavica.

Kukavica, Ivica (DP)
Hvala gosp. potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, pa evo ovaj zakon je definitivno važan zakon i vidit ćete kroz raspravu je li zaštita naših potrošača je nama svima važna u saboru i zato je bitno da donesemo prave zakone. U svojem izlaganju ste spomenuli zeleni manipulativni marketing, pa možete li našoj javnosti malo više reći o čemu se tu radi i na koji način se mi protiv toga borimo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na, na pitanju, dakle zeleni manipulativni marketing iliti Greenwashing na, na engleskom jeziku, dakle to su zavaravajuće marketinške prakse pojedinih organizacija ili tvrtki koje određene proizvode predstavljaju kao zelene, a oni to zapravo nisu ili su u malom dijelu zeleni. Pa recimo ako imate bocu, a reciklarni vam je samo čep, onda više se neće dozvoljavati da proizvođač odnosno trgovac oglašava i prezentira taj proizvod kao 100% održiv, 100% reciklabilan i 100% zeleni, evo ukratko, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa. Salopek.

Salopek, Anđelka (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Uvaženi državni tajniče, evo ovaj Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača donosi niz važnih novina, a osobito u području transparentnosti cijena odnosno zaštite građana od nepoštene poslovne prakse. Možete li pojasniti na koji će način ove izmjene konkretno unaprijediti svakodnevnu zaštitu potrošača, posebno u kontekstu sve češćih digitalnih usluga i internetske trgovine, te kako će se osigurati učinkovita provedba i nadzor nad primjenom Zakona u praksi? Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Izvolite odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju poštovana zastupnice, dakle niz je, niz je radnji kojima će se potrošači ovom, ovim zakonom dakle ovaj zaštititi. Možemo krenut redom, dakle kod financijskog, kod sklapanja financijskih usluga na daljinu prije samog ugovaranja ili prije same ponude potrošači će morat dobiti sve relevantne informacije vezane za cijenu, uvjete, rokove, dakle sve ono što dosada nije bilo obavezno. Osim toga uvodi se gumb za jednostrani raskid, dakle isto onako kako su potrošači sklopili ugovor kad nešto plaćate, kupite jednim klikom u online trgovini, sada to mijenjamo, dakle na isti način će potrošači moći raskinuti ugovor dok su dosada morali ispunjavat razno razne formulare i obrasce i slat ih poštom ili …
…/Upadica Radin: Hvala./…
…elektroničkom poštom itd. evo hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gđa. Petir.

Petir, Marijana (Nezavisni)
Hvala potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, ovaj zakon stalno stavlja naglasak na informiranje potrošača jer informiran potrošač je zaštićen potrošač. Međutim postavlja se pitanje sadržaja te edukacije jer potrošači danas ne biraju samo cijenu, oni biraju kvalitetu, porijeklo i sigurnost proizvoda i upravo zato smatram da edukacija mora ići korak dalje. Ako potrošač ima jasnu informaciju može odlučiti želi li kupiti domaći proizvod i time primjerice podržati hrvatsku proizvodnju. To za mene nije pitanje protekcionizma nego informiranog izbora. Zato bih vas upitala, planira li ministarstvo kroz aktivnosti informiranja potrošača, dodatno poticati svijest o važnosti kupnje domaćih proizvoda i jasnijeg označavanja njihovom podrijetla jer bez jasnih informacija nema ni stvarnog izbora za potrošače. Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovana zastupnice. Znači ministarstvo će kontinuirano provoditi kampanje u suradnji sa udrugama za zaštitu potrošača gdje će se u najvećoj mjeri osvrtati na edukaciju potrošača, ne njihove probleme, na njihove sve ono što ih, što ih mori u svakodnevnom životu. Evo ja isto podržavam kupovinu hrvatskih proizvoda i, i uvijek gledam da, da kupim nešto što je proizvedeno u Hrvatskoj pa evo nije, nije tema za ovaj možda Zakon o zaštiti potrošača ali nedavno smo uveli obvezu gdje je, gdje je sad obvezno znači u istom fontu kao i cijene uvesti oznaku porijekla proizvoda za voće i povrće. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Josić.

Josić, Tomislav (DP)
Hvala predsjedavajući. Poštovani državni tajniče sa suradnicom, vezano uz tzv. greenwashing, koliko sam razumio nema više općenitih tvrdnji na proizvodu ako nisu istinite. Što je onda s robom koja je već sada na tržištu, treba li se mijenjati ambalaža ili se ona povlači sa tržišta. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju. Što se tiče greenwashinga i zavaravanja potrošača u vidu oglašavanja proizvoda kao zeleni, znači već neko vrijeme je to prisutno u, u ovom Zakonu o zaštiti potrošača i smatramo da su trgovci odnosno oni koji stavljaju proizvode na tržište u velikoj mjeri već prilagodili ambalažu i pakiranja tako da ne vidimo izazova oko tog pitanja. Smatramo da, da, da, da će ambalaža slijediti ovo što u zakonu piše. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospođa Blažanović.

Blažanović, Danijela (HDZ)
Zahvaljujem predsjedavajući. Poštovani državni tajniče evo kolega prije mene, a i kolega Kukavica je spominjao greenwashing. Svjedoci smo zadnjih godina, ne samo u EU već i u Hrvatskoj pogotovo kod mlade, mlađe populacije, da su skloni zdravom životu, korištenju odnosno promicanju zdravih prehrambenih navika, korištenju proizvoda koji ne zagađuju okoliš, recikliranju itd. Međutim s druge strane proizvođači, trgovci koriste takve potrebe potrošača upravo koristeći ovaj zeleni zavaravajući marketing. Molim vas pojasnite još jednom zbog građana da li ovaj zakon odnosno izmjene i dopune Zakona o potrošačima, pojačavaju sigurnost potrošača u tom segmentu odnosno da li stvarno donosi sustavne regulative i standarde za marketinške poruke vezane za okoliš. Što to točno u praksi znači, da li će potrošači biti zaštićeni i da li će te na neki način pokušat i medijski prozivati one trgovce …/Upadica Radin: Hvala./… koji zloupotrjebljavaju takva pravila.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovana zastupnice. Dakle siguran sam da će potrošači znat kazniti one trgovce koji se koriste takvim zavaravajućim praksama. Ono što je ovdje bitno naglasiti vezano za greenwashing jeste da su jasnije, sada su te odredbe jasnije definirane i biti će puno lakše za sud odnosno za inspektore da utvrde ako je do takve povrede zakona došlo. Većina trgovaca dakle već posluju u skladu sa zakonom i ove odredbe će zapravo njima olakšati poslovanje i eliminirati nelojalnu konkurenciju koja je sklona ovakvim marketinškim oglašavanjima i zavaravanjima potrošača. Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospođa Lipovac Pehar.

Lipovac Pehar, Dubravka (DP)
Zahvaljujem potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, u razgovoru s trgovcima, a i tijekom javnog savjetovanja, najveći broj pritužbi od strane trgovaca je bilo kako će im gumb za jednostrani raskid ugovora donijeti nove troškove. Pa možete li nam reći koliko će uvođenje gumba za jednostrani raskid ugovora otežati poslovanje trgovaca te kakve će im u biti troškove i donijeti. Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju poštovana zastupnice. Dakle smatram, jer smo prilikom izrade ovog zakona da su potrošači trenutno u neravnopravnom položaju. Dakle kada nešto kupuju, kada sklapaju ugovor onda to jednim klikom mogu napraviti, međutim kada žele raskinuti isti taj ugovor, onda je to puno zahtjevnije. Mora se ispunjavati jako puno obrazaca, mora se to slati nekom na odobrenje ovako, onako i to je zapravo bila nekakva odvračajuća praksa i onda bi potrošači odustali i rekli ma tko će ovo sve ispunit neću, neću se s tim zezat. Međutim ako, ako su kreirali u Bekendu i ne znam ni ja kako se već nazivaju ti informatički sustavi, ako su, ako su mogli kreirat tipku za sklapanje ugovora na isti način mogu kreirati tipku za raskid ugovora.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Budalić.

Budalić, Ivan (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora. Poštovani državni tajniče sa suradnicom, svakako podržavam Prijedlog zakona o zaštiti potrošača. Manje-više vi ste odgovarate čitavo vrijeme na slična pitanja pa će i moje biti u tom kontekstu. Smatrate li da će ovaj zakon stati na kraj lažnim akcijama i zavaravanjem kupaca? Naime, ako prođete kroz neki trgovački lanac onda čitavi niz polica možete vidjeti akcija osnovna cijena, nova cijena akcijska, nekad je u postocima, nekad ne. Kako ćemo pojasniti našim kupcima šta je stvarna akcija i od kada se ona primjenjuje da li je zbog isteka roka proizvoda ili zato što prodavač želi privući kupce?
Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče.
Dakle, vrlo da tako kažem ćemo jasno i nedvosmisleno riješiti taj problem sa definiranjem referentne cijene. Dakle, referentna cijena je najniža cijena u proteklih 30 dana neovisno da li se radi o standardnom artiklu, da li se radi o akcijskoj prodaji, da li se radi o rasprodaji, da li se radi o sezonskim sniženjima. Dakle, to će biti bazna odnosno ne bazna nego početna cijena od koje će se računati akcija. Tako da ako neki trgovac smatra da je sniženje sa 10 na 9,99 eura dobra akcija ja očekujem od potrošača da oni kazne takvu akciju odnosno da ne kupuju takvu robu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospođa Jembrih.

Jembrih, Ljubica (HDZ)
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, ja također svakako podržavam ovaj prijedlog zakona kojim se uvodi niz mjera sa ciljem jačanje zaštite potrošača. Posebno je važno uvođenje i isticanje bazne cijene kao što ste i sada rekli i pozitivno je što zakon dotiče digitalnih prava, online kupnje, prava na popravak te bolje informiranosti potrošača.
Iz vašeg izlaganja i današnje rasprave svima nam je jasno da nam je bitno i svi želimo ići u smjeru bolje i kvalitetnije zaštite potrošača, ali molim vas hoće li nadzorna tijela imati dovoljno kapaciteta za učinkovitu kontrolu tržišta i provođenju svih tih dobrih mjera za zaštitu potrošača.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovana zastupnica, dakle tokom javnog savjetovanja i tokom izrade ovog zakona u komunikaciji sa svim dionicima dakle nismo uočili eventualne izazove oko toga da neće biti dovoljno kadra za, za provođenje, za provođenje ovog zakona. Dakle, čak se i predviđa zapošljavanje desetak novih tržišnih inspektora. HAKOM je također predvidio troškove da li će ih koristiti za zapošljavanje ili za nešto, za nešto drugo to ćemo, to ćemo tek vidjeti. Dakle, DIRH radi prema, prema godišnjem planu, to je neovisno tijelo i smatramo da će moći provoditi učinkovite nadzore.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Jurčević.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Poštovani državni tajniče, sve članice EU naročito one u Schengenskom prostoru su formalno pravo ravnopravne. Isto tako svi građani odnosno državljani EU su ravnopravni. Međutim, kad se radi o potrošačima znači hrvatskim građanima onda smo teško diskriminirani i mi kao građani pojedinci odnosno potrošači, a isto tako i naša država zbog toga što u istim trgovačkim lancima, dakle u susjednoj Sloveniji ili čak Austriji isplativo je zbog razlika u cijenama, dakle isplativo je zbog razlika u cijenama otići tamo u kupovinu pogotovo prehrambenih proizvoda uglavnom na što najviše trošimo.
Dakle, zbog toga i osobnog potrošači ali i država trpi štetu, dakle od pe… od nedostatka PDV-a i svega ostaloga. Dakle, što hrvatska država čini da u tome smislu prestane ta teška diskriminacija i kada će ona prestati ako možete poručiti hrvatskim potrošačima?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Rakocija, Ivan
…/Govornik je naknadno uključen./… zastupniče dakle tržište EU je jedinstveno tržište i svi mogu poslovati sukladno propisima EU odnosno Europske komisije. Što se tiče mjera, dakle trenutno se na razini EU vode rasprave oko uklanjanju odnosno otklanjanju prepreka u tržištu u slobodnoj trgovini odnosno tržištu EU. Svjesni smo da postoji određeni broj izazova i problema s kojima se susreću sve članice i smatramo da ćemo kroz daljnju diskusiju uspjeti otkloniti te sve prepreke i prevenirati ovo što ste vi spomenuli u vidu različitih cijena.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Juričev Martinčev.
…/Upadica se ne razumije./…
Molim? Povreda Poslovnika, prvo.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
…/Upadica Josip Jurčević: 238./…

Radin, Furio (Nezavisni)
Čekajte, čekajte evo ga sad ste na displeju, izvolite gospodin Jurčević.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
238., dakle govorimo o ne samo jedinstvenom europskom tržištu što je osnovno dakle i prvi cilj je i tako je nastala zapravo europska zajednica, međutim mi težimo i određenoj političkoj integraciji. Znači sve ovo što sam rekao dakle o ovoj teškoj diskriminaciji, dakle nikada se neće dogoditi ta diskriminacija do… odnosno ta nekakva integracija dokle god bude postojala ovakva i drugačija diskriminacija.
Kad se radi o hrvatskim, hrvatskom tržištu dakle da ne govorim da u tim istim lancima su višestruko …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Furio Radin: Hvala, hvala./…

Jurčević, Josip (Nezavisni)
… manje plaće hrvatskih prodavača.

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Furio Radin: Prošlo, hvala./…

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Dakle, tu je ta perverzija.

Radin, Furio (Nezavisni)
Vrijeme je neumoljivo pogotovo kod povrede Poslovnika, a pogotovo kod one koje zahtijevaju ovaj opomenu jer su replike ne. Opomena znači.
Gospođa Juričev Martinčev sada, replika.

Juričev-Martinčev, Branka (HDZ)
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče. Državni tajniče, svjedoci smo na koji način rade teleoperateri, naime samo pozivom na broj i upite kojim žele ponuditi svoju, svoje uvjete poslovanja i upitom da li mogu ugovor i uvjete poslati na vašu adresu, ako je potvrdan odgovor u određenom trenu sa određenim datumom, oni vas prebacuju na svoju mrežu, a jednako tako je fascinantno kako vaš dotadašnji teleoperater sa kojim imate dugogodišnju dobru suradnju na neki način raskida ugovor bez vašeg znanja. Hoće li ovaj zakon doskočiti takvoj negativnoj i lošoj praksi.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju, poštovana zastupnice Zakonom o zaštiti potrošača ne, ne uređujemo ovo pitanje. Ono što bi htio napomenuti, a vezano je na, na temu koju ste iznijeli jeste dakle da sada ovim Zakonom o zaštiti potrošača više neće pojedini poslovni subjekti, ako to potrošač izrazito naglasi da ne želi primati promotivne materijale sa razno raznim računima jel i ostalim ali kažem potrošač to mora izrazito naglasiti da ne želi primati.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Ivan Račan.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa. Poštovani državni tajniče, hrvatske direktive koje se ovim prijedlogom uvode u hrvatsko zakonodavstvo donose veći nadzor, kontrolu i veće kazne za prekršitelje. Na papiru to će donijeti veću zaštitu hrvatskim potrošačima. Kažem na papiru zato što je Vlada odredila da će cijeli taj proces nadzirati i kontrolirati 10 novih inspektora. Kako ste došli do broja od 10 novih inspektora. Nema jednog podatka kvantifikacije kako je dođeno do tog broja i dozvolite da izrazim skepsu, ako je 10 novih inspektora sve što treba pružiti tu veću zaštitu, a u svjetlu činjenice da nema glavnog državnog inspektora već 4 mjeseca, bojim se da će ovo ostati mrtvo slovo na papiru. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem poštovani zastupniče. Kao što sam rekao DIRH je neovisno tijelo, mi ne utječemo na rad i na njihovo poslovanje. Oni su kroz javno savjetovanje sami rekli da im je potrebno 10 novih inspektora za tržišnu inspekciju. Kao što sam naveo HAKOM i, inspektori vezano za turističke usluge nisu naveli ništa, smatraju da im postojeći kapaciteti zadovoljavaju potrebe. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospođa Blažina.

Blažina, Maria (SDP)
Unatoč post …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Izvolite./…

Blažina, Maria (SDP)
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Pardon./…

Blažina, Maria (SDP)
Unatoč postojećim kapacitetima inspektora što je relativno točno jer u usporedbi sa drugim zemljama mi po glavi stanovnika zapravo i imamo sličan broj inspektora. Očito je problem u organizaciji odnosno ne postoji jedinstveno tijelo i ne postoji jedinstvena uputa građanima kome se obratiti i tko je nadležan zapravo za prijevare u hrani. Prijevare u hrani najčešće su u proizvodima meda, mesa i ribljim proizvodima, a to nas vodi zapravo i do restorana gdje su kontrole inspekcijske i nadzor redoviti, nisu polučili rezultate odnosno broj zabilježenih prijevara je zapravo vrlo, vrlo mali. Zanima me na koji način će novi prijedlozi u zakonu, u unaprjeđenju zakona doprinijeti zapravo boljem i

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Hvala./…

Blažina, Maria (SDP)
… učinkovitom utvrđivanju prijevara. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa. Izvolite odgovor.

Rakocija, Ivan
Hvala lijepa poštovana zastupnice, dakle sve je informacije, sve upite koje imaju potrošači vezano za problematiku koju ste iznijeli mogu se obratiti portalu Sve za potrošač, tamo će dobiti informaciju. Evo, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Piletić.

Piletić, Marin (HDZ)
Hvala lijepo potpredsjedniče. Poštovani državni tajniče, direktiva pravo na popravak u svojoj srži zapravo ima cilj smanjenje elektroničkog otpada, svjesni smo da naša komunalna društva koje isti prikupljaju nemaju za sve kategorije razrađeno dakle konačno mjesto odlaganja odnosno zbrinjavanja posebice one LCD kategorije pa me zanima s obzirom da je cilj i ove direktive s jedne strane smanjivanje dakle takve vrste elektroničkog otpada, a s druge strane uštede u našim kućnim budžetima s obzirom dakle na istek jamstva i onda nužnost zbog roka trajanja, nabavke novih, koliko i kojim putem očekujete da potrošači budu svjesni mogućnosti popravka, na koji način komunicirati da što veći broj potrošača dođe do ove informacije koja je vidite dakle nije samo svojstvena Hrvatskoj nego cijelom europskom području.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem na pitanju poštovani zastupniče. Provodit ćemo kampanje tokom cijele godine kao, ispred Ministarstva gospodarstva u suradnji sa Udrugama za zaštitu potrošača. Ovo će biti jedna od ajmo reć najboljih primjera gdje se i praktično može pokazati zašto je nešto dobro, zašto je nešto dobro uporabiti ponovno i ponovno upotrijebiti, zašto nešto dobro, zašto to nije dobro bacati. Ako se sjetimo Covid krize i pandemije, nestašice rijetkih metala, mikročipova, to nije dakle pogodilo samo Hrvatsku, to je pogodilo cijeli svijet. Oni koji su imali sirovinu nisu se našli u problemu, oni koji su, koji nisu imali sirovinu su bili u velikom …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Hvala./…

Rakocija, Ivan
… problemu. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Gospođa Antolić Vupora.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Hvala lijepo. Naveli ste da se nepravilnosti mogu prijaviti preko portala. Nažalost su žrtve prijevara najčešće starije osobe, starije životne dobi pa bi vas pitala što je sa udrugama za zaštitu potrošača koje nažalost usprkos i njihovim prijedlozima iz e-savjetovanja nisu bile zadovoljene ni u čemu, dakle još sada je neizvjesno njihovo financiranje, brinu se za više od 20 tisuća pritužba koje dobivaju godišnje, dakle nemaju riješeno ni financiranje a ni logističku podršku. Kako to komentirate?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Rakocija, Ivan
Zahvaljujem, dakle na Nacionalnom vijeću za zaštitu potrošača sve relevantne udruge su bile prisutne i one su imale obvezu spustiti dakle sve informacije vezano, vezano na sve ostale udruge koje se bave zaštitom potrošača. Mi nismo dobili informaciju da, da nije, da takve primjedbe nisu bile uvažene.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gotovi smo sa replikama. Izvjestitelji odbora? Ne. Otvaram raspravu, prvi je gospodin Boris Piližota koji će govoriti ispred Kluba zastupnika SDP-a.
Izvolite.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege danas govorimo o zaštiti potrošača i mislim da se svi zajedno ne trebamo skrivati od jedne stvari, a to je da se skrivamo iza članaka ovog zakona i iza bilo kakvih tehničkih formulacija. Mislim da nam je svima cilj zajednički a to je da potrošači u RH budu što više, što bolje educirani i isto tako i zaštićeni.
To kažem zato što govorimo o svakodnevnom životu naših građana, a govorim o onom trenutku kada građanin uzme proizvod s police na kojem piše minus 30% a na kraju shvati da nije uštedio ništa. Govorim o situaciji kada netko naruči proizvod preko interneta a dobije nešto potpuno drugo od onog što je naručio. I govorim o onom možemo slobodno reći unutarnjem osjećaju da nešto nije u redu ali u konačnici ne znate kome se obratiti i ima li uopće smisla boriti se za to. I to je htjeli priznati ili ne to je trenutna stvarnost u RH i zato odmah na početku bi htio reći da danas ne raspravljamo o zakonu koji je veliki politički iskorak ove Vlade jer to je u velikoj mjeri usklađivanje s europskim direktivama. I to treba podcrtati i to treba jasno reći jer sve ono što se danas predstavlja kao napredak od pravila o sniženjima preko zabrane manipulacija do prava na popravak rezultat je dugogodišnjeg rada na razini EU. I tu ću biti vrlo direktan, SDP je u tom procesu imao konkretnu i vidljivu ulogu.
Kroz rad naših zastupnika u Europskom parlamentu, posebno kroz rad Biljane Borzan godinama su se otvarale teme koje danas ulaze u zakon od lažnih sniženja, manipulacija cijenama, sigurnosti proizvoda, agresivne prakse online platformi pa sve do prava potrošača na popravak.
Drugim riječima pravila su pisana tamo, a ovdje ih danas samo preuzimamo i to apsolutno nije problem, to je dobro. Problem je u tome što u Hrvatskoj to ne provodimo na onaj način na koji bi trebali. Prema zadnjem europskom scoreboardu prava potrošača u Hrvatskoj su među najslabijima u EU. Kada pitate građane o njihovim pravima više od polovice neće znati navesti gotovo nijedna. Samo 17% ih razumije na visokoj razini. To znači da ogroman broj ljudi u ovoj zemlji ne zna da uopće ima određena prava. Ne zna kada je prevaren, ne zna što može tražiti i ne zna kako to u konačnici ostvariti. I onda imamo situacije koje nisu iznimke nego su u biti pravila, a to je kupite proizvod, on se pokvari, zakon kaže da imate pravo na popravak, zamjenu ili povrat novca, ali u praksi što se dešava. U praksi ljudi čekaju mjesecima.
Imamo konkretni niz slučajeva gdje građani čekaju i po 9 mjeseci popravak kućanskog uređaja jer je razuman rok ono što piše u zakonu, a i on se rasteže kako kome odgovara. Imamo također situacije gdje trgovac jednostavno ne odgovara na prigovor iako jasno kaže da mora odgovoriti u 15 dana. Imamo slučajeve gdje se ljudima mjesecima do… gdje se ljudi mjesecima dopisuju sa trgovcima, servisima, institucijama i na kraju što naprave, odustanu. I to je, to je ključ. Ljudi odustaju. Ne zato što nemaju pravo nego zato što nemaju sustav.
U većini EU građani se u slučaju problema obraćaju državnim institucijama. U Hrvatskoj jedva njih trećina. Ostali se snalaze sami ili traže pomoć u udrugama koje nemaju stvarne ovlasti riješiti konkretne probleme. I to onda ne možemo nazvati sustavom zaštite, to je improvizacija i zato dolazimo do po meni najvažnije rečenice u ovoj raspravi, a to je da u Hrvatskoj ne postoji jedno centralno mjesto kojem se potrošač može obratiti.
Malo prije je državni tajnik rekao da imamo centralno mjesto, ja ću reći da nemamo. Sad ću nabrojit što je službeno u RH. Znači kad drž… kad govorimo o državnim tijelima koja su nadležna za Zakon o zaštiti potrošača tu je Ministarstvo gospodarstva, tu je Državni inspektorat, kad govorimo o udruga to je Hrvatska udruga za zaštitu potrošača, Udruga Potrošač, Udruga Franak koja je specijalizirana svi znamo za zaštitu korisnika financijskih usluga, zatim tu je Razvojna organizacija zaštite potrošača i onda imamo i posebne institucije Europski potrošački centar koji pomaže u sporovima s trgovinama iz drugih EU članica Islanda i Norveške i u konačnici za informiranje imamo ono što je državni tajnik spomenuo a to je mjesto za informacije o pravima aktivnim udrugama i savjetima. Ako imamo jedno mjesto zašto sam sad ja nabrojo 10 različitih udruga i institucija, ministarstava, Državni inspektorat. Kad kažemo da imamo mjesto znači svi potrošači se obraćaju jednom mjestu, to mjesto dalje za njih upućuje ih, radi ili im rješava njihov problem.
Shodno tome da ne postoji nijedna institucija koja je jasna, dostupna i učinkovita građani u biti ne znaju idu li u inspektorat, trebaju li ići u ministarstvo ili neku agenciju ili u konačnici javit se nekoj udrugi koji ću ponoviti nema ovlasti da rješava zakonski te probleme.
I onda možemo zaključiti da u biti sve postoji, sve imamo ali da nam većini ništa nije jasno. I za običnog čovjeka to ne može biti sustav to je jednostavno labirint i kad uđe u taj labirint često izađe s osjećajem da je sam. I onda me apsolutno ne čudi što građani vide stanje kakvo je a to je da je 86% smatra da Vlada ne čini dovoljno, da 84% građana smatra da nisu zaštićeni, da 83% smatra da inspekcije ne rade svoj posao i u konačnici da gotovo 80% smatra da se prava uopće ne provode. I to nije percepcija bez povoda, bez razloga to je jednostavno iskustvo naših građana.
Ne možemo govoriti također o zaštiti potrošača a da ne govorimo i o cijenama jer danas je to pitanje broj jedan. U uvjetima inflacije kada ljudi gledaju svaki euro, svaka manipulacija cijenom postaje ozbiljan udar na kućni budžet i zato građani i reagiraju jer kad vidite da se cijena prvo digne pa onda spusti, kad vidite da je proizvod manji a cijena je ista, kad vidite da akcija traje cijelu godinu onda više ne možemo niti govoriti o nekoj vrsti marketinga. Govorimo o nepoštenoj praksi i ljudi to vide, ali ono što ljudi ne vide to je potrebna reakcija države jer najveći problem u Hrvatskoj nije nedostatak zakona, problem je nedostatak provedbe. Zakon kaže jedno, praksa pokazuje drugo.
I upravo zato imamo situaciju da se sve što se tiče zaštite potrošača pokreće tek kad dođe iz EU. Kada postoji direktiva reagiramo, kad ne postoji, što radimo, čekamo. I zato imamo uređene obrasce i oznake, ali nemamo uređene, uređeno tržište. Isto tako imamo propise ali nemamo kontrolu. Imamo prava ali nemamo zaštitu.
I za nas u Klubu SDP-a ovo je vrlo jednostavno pitanje. Ako sustav ne štiti građanina onda taj sustav ne funkcionira i zato jasno u ime Kluba SDP-a želim poručiti da nam treba jači i vidljiviji nadzor, kazne koje se stvarno primjenjuju, uređeno digitalno tržište, sustavna edukacija građana i u konačni nužno je uspostaviti jasan sustav u kojem građanin zna kome se treba obratiti i hoće li dobiti na svoj upit i traženi odgovor.
Sa svim ovim što sam prethodno rekao ja smatram da građani imaju pravo na ta očekivanja i da u biti ne traže puno. Traže prvenstveno poštenu cijenu, traže točnu informaciju i traže da ih se ne vara. I zato ću raspravu završiti s porukom da će Klub SDP-a podržati ovaj zakon, podržat ćemo ga jer donosi određena poboljšanja i jer je dio europskoga okvira koji ide u smjeru veće zaštite potrošača, ali isto tako jasno želimo poručiti da ovaj zakon i ono što proizlazi iza njega da to za naše tržište, za naše potrošače nije dovoljno jer bez provedbe, bez nadzora i bez jasnog sustava zaštite ovaj zakon će ostati još jedan u nizu koji dobro izgleda na papiru ali ponovo slabo funkcionira u praksi odnosno na terenu sa svim onim problemima s kojima se naši građani susreću.
I onda možemo iz svega ovoga zaključiti jedno, a to je da građani u Hrvatskoj danas formalno imaju, imaju europska prava ali u praksi često nemaju tu europsku zaštitu. I dok to ne promijenimo nijedan zakon pa ni ovaj neće biti dovoljno da budemo na onoj razini na kojoj želimo.
I kratko ću se još osvrniti na ono što je državni tajnik rekao vezano za informiranost građana RH o svojim pravima. Rekao je da je 80% naših građana jako dobro informirano o pravima koje ima. Državni tajniče ja bih uistinu htio da je tako, stvarno bih htio, htio da je čak i 95%. Rekli ste da je to istraživanje Hrvatske gospodarske komore, nigdje to nisam ovoga uspio pronaći. Uvijek nastojim se sa raspravama iznijeti činjenice, ali ono što sam našao u dostupnim istraživanjima i dokumentima Europske komisije, a bilo ih je niz vezano za Hrvatsku, kaže da se Hrvatska gotovo uvijek nalazi u donjem dijelu ljestvice zemalja EU po razini znanja i informiranosti potrošača o njihovim pravima i to pazite uz Grčku, Bugarsku i Rumunjsku, a najnovije koje je objavljeno prije nekoliko dana kaže da su jedino Grci lošiji odnosno manje informirani o pravima nego mi.
I isto tako ta europska istraživanja kažu tri stvari vezano za Hrvatsku, a to je da se percepcija zaštite potrošača poboljšava ali da ključni izazovi za Hrvatsku izostaju, a to su niska razina poznavanja prava, slabo povjerenje u institucije i razlike o pravima i načinu rješavanja istih unutar EU.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospođa Marijana Petir zastupat će stavove HDZ-a, izvolite.

Petir, Marijana (Nezavisni)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, zastupnice i zastupnice pred nama je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zaštiti potrošača kojim se podiže razina zaštite naših građana kao potrošača, a hrvatsko zakonodavstvo dodatno usklađuje sa pravnom stečevinom EU. Riječ je o izmjenama koje se odnose na nekoliko važnih područja, jačanje informiranja potrošača, transparentnosti cijena, borbu protiv zavaravajućih praksi posebno tzv. zelenog marketinga te jačanje prava potrošača na popravak proizvoda. Pozitivno je što se uvodi jasnije isticanje cijena uključujući maloprodajnu cijenu, cijenu po jedinici mjere i tzv. baznu cijenu. Time se potrošačima omogućuje bolja usporedba proizvoda i lakše praćenje promjena cijena, a ujedno se sprječavaju situacije koje su građani često isticali kao problem, a to su lažna sniženja i umjetno povećanje cijena prije samih akcija. Cijena mora biti jasna, usporediva i poštena jer bez toga nema ni povjerenja na tržištu. Također je važno da se dodatno uređuje područje zavaravajućih tvrdnji o održivosti proizvoda. Uz to uvode se i standardizirane oznake o zakonskom i komercijalnom jamstvu, kako bi potrošači lakše razumjeli svoja prava i jasnije razlikovali odgovornost za materijalni nedostatak od komercijalnog jamstva. U praksi smo svjedoci sve češćih situacija u kojima se potrošače dovodi u zabludu raznim ekološkim oznakama i tvrdnjama koje nisu dovoljno jasno utemeljene. U tom smislu je dobro da zakon ide prema većoj transparentnosti i jasnijem informiranju jer zaštita potrošača ne smije se shvaćat kao prepreka tržištu, ona štiti i građane i poštene poduzetnike.
Pozitivno je i jačanje prava potrošača na popravak proizvoda što je u skladu sa europskim politikama kružnog gospodarstva i smanjenja otpada. To uključuje i osiguravanje rezervnih dijelova te uspostavu europske internetske platforme za pronalazak servisera čime se potrošačima u praksi olakšava pristup popravku. Proizvod ne smije postati otpad zato što ga je lakše baciti nego popraviti. To je važno i za standard građana i za održivost. Jednako je važno i to što se proizvođače obavezuje na osiguravanje rezervnih dijelova, čime pravo na popravak postaje stvarna, a ne samo deklarativna mogućnost. Uvodi se i mogućnost jednostavnog raskida ugovora sklopljenih na daljinu. To je posebno važno kod financijskih usluga sklopljenih na daljinu gdje se ovim izmjenama uvodi i obveza pružanja ključnih informacija na razumljiv način, kao i pravo potrošača da na zahtjev komunicira sa fizičkom osobom, a ne samo putem automatiziranih alata poput chat botova. Ako se ugovor može sklopiti jednim klikom, mora se moći i raskinuti jednim klikom. To je osobito važno zato što se ovim izmjenama ne uređuje samo raskid ugovora nego i pravo potrošača da prije sklapanja ugovora dobije ključne informacije na razumljiv način. To je pitanje osnovne ravnoteže u digitalnom tržištu. Kada govorimo o zaštiti potrošača, važno je naglasiti i širi kontekst. U proteklom razdoblju Vlada RH poduzela je niz mjera kako bi zaštitila standard građana, od ograničavanja cijena energenata i goriva do mjera za ublažavanje inflatornih pritisaka i suzbijanja nepoštenih trgovačkih praksi. U kriznim okolnostima država je bila i ostala stabilizacijski faktor uslijed poremećaja na tržištu u interesu građana.
Željela bi se u ovoj raspravi posebno osvrnuti na jednu odredbu koja se odnosi na posebne oblike prodaje odnosno na snižavanje cijena lako pokvarljive robe i robe kojoj brzo istječe rok uporabe. Izmjenom čl. 19 uvodi se iznimka od pravila prema kojem se snižena cijena mora određivati u odnosu na najnižu cijenu koju je proizvod imao u razdoblju od 30 dana prije sniženja. Za lako pokvarljivu robu i robu kojoj brzo istječe rok uporabe predlaže se fleksibilniji režim koji omogućuje češće snižavanje cijena pa i na dnevnoj razini. Razlog za to je s jedne strane naravno razumljiv. Kada govorimo o hrani, posebno svježim i lako pokvarljivim proizvodima, trgovci ponekad moraju reagirati brzo kako bi se roba prodala prije isteka roka trajanja. U tom smislu ova odredba može doprinijeti smanjenju bacanja hrane što je važan cilj i na razini Hrvatske i na razini EU. Međutim istodobno se postavlja pitanje kakav će učinak takva fleksibilnost imati na tržište hrane i na položaj poljoprivrednih proizvođača u lancu opskrbe. Podsjetila bih da Hrvatska već ima poseban zakon koji uređuje odnose u lancu opskrbe hranom, a to je Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi. Zakon o zaštiti potrošača uređuje odnos između trgovaca i potrošača dok Zakon o zabrani nepoštenih trgovačkih praksi, uređuje odnos između trgovaca i dobavljača odnosno proizvođača hrane no u praksi su ta dva područja često povezana. Ako trgovci imaju veću fleksibilnost u snižavanju cijena hrane na maloprodajnom tržištu, postavlja se pitanje hoće li to u određenim situacijama dovesti do dodatnog pritiska na dobavljače, posebno na male i srednje proizvođače hrane. Drugim riječima, moramo paziti da ova fleksibilnost koja je uvedena radi smanjenja bacanja hrane i zaštite potrošača, ne dovede do neizravnog pritiska na poljoprivredne proizvođače koji već sada često imaju slabiji položaj u pregovaračkom lancu u odnosu na velike trgovačke subjekte. Zato smatramo da je važno da se provedba ovih odredbi prati i u tom kontekstu kako bi se spriječile eventualne zlouporabe posebno prema malim i srednjim poljoprivrednim proizvođačima. Drugo pitanje koje želimo otvoriti odnosi se na informiranje i edukaciju potrošača, u obrazloženju zakona navodi se da su predviđena sredstva za promotivne aktivnosti informiranje potrošača i to je pozitivno jer je informiran potrošač temelj funkcioniranja tržišta.
No, postavlja se pitanje kakav sadržaj tih aktivnosti želimo? Podaci i analize uključujući i one Hrvatske gospodarske komore pokazuju da potrošači sve više vode računa o cijeni ali i o kvaliteti i porijeklu proizvoda. Istraživanja Hrvatske gospodarske komore pokazuju i da je čak 81,6% hrvatskih potrošača orijentirano prema kupovini na sniženjima dok njih 56,9% namjerno odgađa kupnju čekajući akcije i promotivne ponude što dodatno potvrđuje koliko su transparentnost cijena i jasna pravila sniženja važni za svakodnevne odluke građana.
Istodobno praksa pokazuje da mnogobrojni potrošači i dalje ne poznaju svoja prava niti znaju kako ih ostvariti. Na to upozoravaju i udruge za zaštitu potrošača koje ističu da se građani često snalaze tek kada problem već nastane a ne ranije zbog čega je edukacija potrošača jednako važna kao i zakonska zaštita.
U tom kontekstu želimo posebno istaknuti jedno važno pitanje. Svijest o kupnji domaćih proizvoda. To nije pitanje protekcionizma nego informiranosti. U mnogim državama članicama EU informiranje potrošača ne odnosi se samo na cijene i prava potrošača nego i na svijest o porijeklu proizvoda, kvaliteti hrane i važnosti lokalne proizvodnje. Primjerice neke države poput Austrije, Francuske i Belgije već godinama su vrlo uspješne u jačanju svijesti potrošača o kupnji domaćih proizvoda, a kroz sustav označavanja i javne kampanje potrošači su razvili visoku razinu povjerenja u domaću proizvodnju, a trgovci su motivirani i obavezni jasno označavati porijeklo hrane.
Potrošač koji ima jasne i transparentne informacije može donijeti odluku u skladu sa svojim vrijednostima bilo da je riječ o kvaliteti, održivosti, sigurnosti hrane ili podršci domaćoj proizvodnji. Zato smatramo da bi bilo korisno razmisliti kako se instrumenti informiranja potrošača predviđeni ovim zakonom mogu koristiti i za jačanje svijesti o porijeklu hrane i važnosti domaće proizvodnje.
Iskustvo iz prakse na što upozoravaju i udruge za zaštitu potrošača jasno pokazuje da se građani i dalje susreću sa brojnim problemima. Riječ je o dugotrajnim servisima, kompliciranim reklamacijama i situacijama u kojima potrošač ostaje bez proizvoda i bez rješenja. Prava potrošača ne smiju postojati naravno samo na papiru, ona moraju biti ostvariva i u praksi. I svaki zakon pa tako i ovaj vrijedi onoliko koliko se provodi u praksi, ako uvodimo nova pravila o isticanju cijena, o transparentnosti sniženja, o zabrani zavaravajućih tvrdnji ili o zaštiti potrošača u digitalnom okruženju tada naravno moramo i osigurat da postoje kapaciteti za njihovu provedbu a u tome ključnu ulogu ima Državni inspektorat.
U samom obrazloženju prijedloga zakona navodi se da će zbog novih obveza za trgovce biti potrebno zaposliti dodatne tržišne inspektore kako bi se osigurao učinkovit nadzor nad provedbom zakona. I to je važna poruka jer bez učinkovitog nadzora postoji opasnost da pravila vrijede samo za one koji ih poštuju dok oni koji ih ne poštuju stječu tržišnu prednost a to tako ne smije biti.
Zato smatramo da je uz donošenje zakona potrebno paralelno raditi i na jačanju kapaciteta Državnog inspektorata kako u pogledu broja inspektora tako i u pogledu intenziteta nadzora na tržištu. To se posebno odnosi na sektore u kojima se potrošači osjećaju najizloženijima nepravilnostima a to su prije svega trgovina hranom, internetska prodaja i razne promotivne akcije i sniženja. Transparentnost cijena i zaštita potrošača ne mogu se osigurati samo normom u zakonu nego i dosljednom i vidljivom provedbom i za to osiguravamo potrebne kapacitete.
Zaključno, smatramo da predložene izmjene donose poboljšanje u zaštiti potrošača i transparentnosti tržišta i zato će naš klub zastupnika podržati donošenje ovog zakona. Posebno je važno što se ovim izmjenama dodatno modernizira i nacionalni okvir zaštite potrošača kako bi prava građana bila jasnija a obaveze trgovaca preciznije i provedivije u praksi.
Istodobno je važno da se pri provedbi ovog zakona vodi računa o širem kontekstu tržišta hrane, položaja proizvođača, potrebi za edukacijom potrošača ali i o jačanju institucija koje provode zakon jer zaštita potrošača ne znači samo zaštitu kupca u trenutku kupnje. Ona znači stvaranje tržišta koje je transparentno, pošteno i održivo kako za potrošače tako i za proizvođače.
Hvala vam lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Darko Klasić, Klub zastupnika HSLS-a i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka.
Izvolite.

Klasić, Darko (HSLS)
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege, zaštita potrošača jedno je od temeljnih pitanja povjerenja gađana u tržišno gospodarstvo kako bi se izbjegla praksa nepoštene trgovine.
Riječ je o zakonu koji izravno utječe na svakodnevni život svih nas od toga kako kupujemo robu i usluge pa sve do toga možemo li popraviti i reklamirati proizvode koje smo kupili. Mi kao HSLS zaštitu potrošača ne promatramo kao suprotnost slobodnom tržištu poput nekih liberala. Smatramo da tržište može učinkovito funkcionirat samo ako smo dobro informirani i ako ima mogućnosti izbora između različitih proizvoda.
Samo puna informiranost o proizvodu može potaknut natjecanje kvalitetom i cijenom kako bi građani dobili što bolji proizvod ili uslugu što iz naše liberalne perspektive je i jedan od glavnih pokretača gospodarskog razvoja. Zato je dobro što u prijedlogu zakona jedna od važnijih tema odnosni se na transparentnost cijena tijekom akcije i sniženja i predloženim izmjenama trgovci su obavezni jasno istaknuti cijenu proizvoda tijekom posebnog oblika prodaje tzv. akcija kao i najnižu cijenu koju su primjenjivali u razdoblju od 30 dana prije početka sniženja, s tim da bi možda trebalo razmotriti kao što sam već rekao u replici da se razdoblje obveznog isticanja cijena poveća na minimalno 90 dana ili 3 mjeseca prije akcijske prodaje i to kod proizvoda široke potrošnje. Isti bi trebali biti vezani i sa težinom. Naime, proizvodi ove odredbe ima za cilj spriječit praksu lažnih popusta koja je učestala pogotovo u velikim trgovačkim prehrambenim lancima odnosno situacije u kojima se cijena proizvoda prethodno poveća kako bi se zatim prikazalo veliko sniženje ili se čak manipulira sa težinom pojedinih proizvoda. Ovakve trgovačke prakse ne samo da dovode građane u zabludu i već narušavaju i poštenu tržišnu konkurenciju jer stavljaju u nepovoljan položaj trgovce koji posluju fer i transparentno. Jasno označavanje cijena stoga je temelj povjerenja potrošača u tržište. Pri tom treba svakako pripaziti da pretjerana regulacija ne postane prepreka normalnom funkcioniranju tržišta, trgovci često moraju prilagođavati cijene tržišnim okolnostima, promjenama nabavnih troškova ili sezonskim kretanjima potražnje. Previše rigidnih pravila moglo bi otežat takve prilagodbe osobito malim poduzetnicima i obrtnicima koji nemaju velike administrativne resurse. Liberalni pristup zagovara razmjenu, regulaciju koja osigurava transparentnost ali i istodobno omogućuje tržištu da zadrži potrebnu fleksibilnost.
Drugo važno pitanje koje ovaj zakon donosi je pravo potrošača na popravak proizvoda i reklamaciju koja je često kod nas problematičan. U skladu sa europskim zakonodavstvom predviđa se veća dostupnost rezervnih dijelova, informacije o popravku i korištenje europskih platformi za popravak robe. Ovo je dobro jer će zaštita kupaca omogućit sigurno kvalitetnije proizvode kao i omogućit dulje korištenje proizvoda te time i značajno doprinijeti onečišćenju elektroničkim otpadom. S druge strane također ova mjera potiče i razvoj domaćeg tržišta servisnih usluga što je istovremeno i doprinos ovog zakona indirektnom ulaganju u gospodarstvu kojim se otvara prostor domaćim serviserima i malim poduzetnicima da se uključe u prodaju.
Internetske trgovine proteklih godina otvorilo je cijeli niz problema i pitanje od lažnog prikazivanja proizvoda upitne kvalitete do brojnih prijevara. I ovdje je sigurno potrebna regulacija između trgovaca i potrošača iako ako se radi o međunarodnoj internetskoj trgovini, ta regulacija je skoro nemoguća i ovdje jedino samo tržište radi regulaciju. Sve veći broj trgovine sklapa se putem interneta često uz minimalni kontakt između kupca i prodavatelja i zbog toga je zakon proširio obaveze predugovornog informiranja osobito kod financijskih usluga koje se sklapaju na daljinu. Trgovci su dužni pružiti jasne informacije o uvjetima ugovora, odgovornost za materijalne nedostatke te eventualnim jamstvima trajnosti proizvoda. Cilj takvih odredbi jest osigurat da građanin prije sklapanja ugovora dobije barem kakvu takvu sigurnost pogotovo u okviru europskih internetskih trgovina, a na razini svjetskih zapravo to je nemoguće kao što sam rekao jedino može tržište samo regulirati.
Što se tiče značajnijih pomaka u zakonu na području usluge mrežnih operatera i trgovci i uvođenje obveze da na mrežnim sučeljima se omogući jednostavan raskid ugovora kao što je do sad bilo i ugovaranje usluga, dok je kod prekida taj postupak često bio kompliciran i težak. Ideja je da raskid ugovora bude jednako jednostavan kao i njegovo sklapanje. U praksi se često događa da je pretplatu na neku uslugu bilo moguće aktivirati jednim klikom dok je njezino otkazivanje komplicirano i dugotrajno. Zato je regulacija ovog područja dobro došla jer će u krajnjem slučaju omogućiti jednostavni raskid ugovora i uspostavit pravedniji odnos između dviju strana.
Popularizacijom tzv. zelenih i ekoloških proizvoda pojavila se zavaravajuća poslovna praksa koja se odnosi na ekološke tvrdnje o proizvodima. Dobro je da je zakon pratio ovaj trend i sigurno je pohvalno da se zakonom zabranjuje situacija u kojem se proizvod prikazuje kao ekološki prihvatljiv iako se ta tvrdnja odnosi samo na jedan njegov dio aspekta. Ovakve prakse su do sad često dovodile potrošače u zabludu i potkopavale povjerenje u održive proizvode onih koji su stvarno održivi. Zaključno, izmjene Zakona o zaštiti potrošača predstavljaju važan korak prema modernijem i transparentnom tržištu. Iz naše perspektive HSLS-a ključna je ravnoteža između zaštite potrošača i očuvanja slobode i tržišta. Potrošači moraju imati pristup informacijama o proizvodu, mogućnost izbora i učinkovite mehanizme zaštite svojih prava. Istodobno regulacija mora ostati razumna kako ne bi ugušila poduzetništvo i tržište, kako se ta ravnoteža, kad su te ravnoteže postignute tržište može funkcionirat na način koji koristi i građanima i gospodarstvu u cjelini. Jedan od najvećih izazova ovog zakona bit će provedba ovog zakona u praksi. I za kraj hrvatski sustav zaštite potrošača često je suočen sa problemima sporog rješavanja reklamacija nedovoljno jasnih informacija o jamstvu ili administrativnih prepreka u ostvarenju prava potrošača. Zato učinkovitost zakona unatoč svim pozitivnim promjenama, ovisit će najviše o sposobnosti institucija da ga provedu u praksi što sigurno, što će sigurno biti jedan od najvećih izazova ovog zakona. Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Gospodin Nino Raspudić, Klub nezavisnih zastupnika. Izvolite.

Raspudić, Nino (Nezavisni)
Vrlo često sam govorio o Europskoj uniji kao organizaciji država koja je nastala na plemenitim i korisnim idealima, o potrebi da suverene europske države i njihovi narodi međusobno surađuju, trguju i natječu se na slobodnom europskom tržištu.
To je bila izvorna ideja Europske ekonomske zajednice, a poslije EU kojoj smo i mi u Hrvatskoj bili privrženi iz čijeg članstva crpimo i određene koristi.
Uvođenje zajedničkog europskog tržišta u svim njegovim aspektima oduvijek je podrazumijevalo da mora doći do vrlo visokog stupnja usklađivanja pravnih poredaka država članica kako bi se prava aktera na tom zajedničkom tržištu trgovaca i potrošača mogla na jednostavan i ujednačen način ostvarivati svugdje i kako bi svi ti akteri imali približno jednaku svijest o tome koja prava imaju kad trguju svojim dobrima ili uslugama bilo da se ta razmjena događa u Njemačkoj, Francuskoj ili Hrvatskoj primjerice.
Odraz ove elementarne logike su i pravila o zaštiti potrošača i njihovih prava gdje posljednjih godina vidimo nove europske direktive koje teže još većoj harmonizaciji tih pravnih pravila o potrošačkim pravima. Ipak treba reći da to usklađivanje na razini Unije nije uvijek bilo na korist potrošača. Primjerice, izmjene Zakona o obveznim odnosima iz 2021. hrvatskim potrošačima donijele su smanjenje njihovih prava. I tada je bila riječ o usklađivanju s europskim direktivama a konkretan epilog tog procesa izgledao je otprilike ovako.
Hrvatski potrošači do 2021. imali su ako im je trgovac prodao stvar s materijalnim nedostatkom pravo odmah raskinuti ugovor i tražiti povrat novca. Nakon 2021. kada smo našim zakonom prihvatili tada nova europska pravila potrošačima su smanjena prava pa danas od trgovca moraju najprije tražiti popravak stvari, pa mogu tražiti zamjenu ako popravak nije moguć, pa sniženje cijene a tek na kraju ako ništa nije moguće smiju raskinuti ugovor i tražiti povrat novca.
Tadašnje zakonske izmjene kao i relevantna europska direktiva opravdavale su se s dva glavna argumenta. Prvi, da je potrošačima potrebno smanjiti prava radi harmonizacije na zajedničkom tržištu. Drugi argument je da mi tako štitimo prirodu jer će se više popravljati a manje baciti. Naravno ta logika posebno ovi tzv. okolišni argumenti ima niz manjkavosti. Roba koja je popravljena pa se popravlja mora se naime više puta prevoziti između trgovca i potrošača, a i brojnim potrošačima nije lako ni jednostavno pokvarenu robu pakirati i vraćati trgovcu na popravak. To je prilično jednostavno ako je vaš trgovac negdje u blizini ali ako se radi o trgovcu koji funkcionira na daljinu ili ako se radi o potrošaču koji živi na nekom izdvojenijem mjestu takvi poduhvati nisu uvijek jednostavni.
Idemo malo vidjeti odnos onoga što piše na papiru a kakvi su u stvarnosti odnosi velikih trgovaca i malih potrošača. Prekjučer smo u saboru raspravljali o izvješćima predsjednika Vrhovnog suda o stanju sudbene vlasti i bilo je zanimljivo vidjeti kako se potrošački odnosi odražavaju na rad sudova i cijele sudbene vlasti. Taj utjecaj potrošačkog prava na rad sudbene vlasti osjeća se najčešće kroz pojavu velikog broja sudskih predmeta koji su u svom meritumu slični pri čemu nam svima napamet ponajprije dolazi još uvijek nedovršeno pitanje sporova iz slučaja Franak.
No, ima tu i drugih vrlo zanimljivih opservacija vezanih uz današnju temu koje vrijedi spomenuti, pa ću citirati izvješće o stanju sudbene vlasti za 2023. kaže ovako, citiram, govori kako se smatra prihvatljivim i veliki broj parničkih postupaka kojeg brojne fizičke i pravne osobe vode protiv osiguravajućih društava ili banaka. Međutim već samo letimičan pogled na strukturu tih predmeta pokazuje da se pojedina dionička društva izdvajaju po većem broju takvih postupaka i to dovodi u pitanje zakonitost ili poslovnu korektnost njihovog poslovanja. Primjera radi ako je pojedino osiguravajuće društvo tuženo u velikom postotku od strane građana i trgovačkih društava radi isplate naknade štete osiguranine, postavlja se pitanje je li to slučajno ili možda ipak to društvo bez činjeničnog i pravnog temelja u mnogim slučajevima neosnovano odbija isplatiti odštetu zlorabeći sudski postupak i odvjetničko zastupanje kao instrument iscrpljivanja građana i pravnih osoba s ciljem da oni odustanu od tužbe ili povuku tužbu. Isto tako prihvaćeno je kao normalna činjenica da se banke učestalo pojavljuju kao stranke parničkih postupaka. To ukazuje na pravne nepravilnosti u poslovanju poslovnih banaka s građanima i trgovačkim društvima te isto tako njihov pokušaj da putem zlouporabe sudskih postupaka i odvjetničkih zastupanja prisile stranke da ih ili, da ili odustanu od tužbi ili da ih povuku. Na sličan način ponašaju se i telekom društva koja prečesto podnose zahtjeve za naplatu ugovorenih kazni ili naknada štete u situacijama kada zato nema ni činjenične osnove. Primjerice traži se isplata ugovorne kazne zbog toga što korisnik usluge navodno nije vratio instaliranu opremu da bi se tek u sudskom postupku utvrdilo da ju je on vratio, a često nakon toga to isto telekom društvo navodno pogreškom iznova ponosi isti ovršni prijedlog ili tužbu. Opisani predmeti pokazuju da se takvo poslovanje odvija suprotno propisima ili kao poslovno nekorektan način poslovanja s građanima i trgovačkim društvima, a posljedično se zbog toga sudovi nepotrebno opterećuju s elementima zlouporabe procesnih ovlasti. Završen citat.
Dakle, sve nam je napisano iz perspektive evo pokojnog predsjednika Vrhovnog suda, dakle ovo što sam pročitao su samo neki od opservacija pokojnog suda Dobronića koji je postavio legitimna pitanja o radu pojedinih trgovaca i njihovom odnosu prvotno prema potrošačima. A sve se to onda nepotrebno prelijeva i na sudove i guši njihov rad, dakle dvostruka šteta.
Pa me zanima što poduzima evo ministarstvo nadležno za potrošače po ovim pitanjima? Tu su jasno izdvojene tri velike skupine trgovaca. Osiguravajuća društva, banke i telekomi s jasnom napomenom da neki od njih, dakle ne svi koriste svoj jači položaj u trgovačko potrošačkom odnosu ne bi li odvratili potrošače da ostvare svoja prava. To su prava pitanja. Imamo li potrošačka prava samo na papiru u direktivama i zakonima ili ih svaki zlonamjerni trgovac može ignorirati ako je dovoljno moćan i zlonamjeran.
Što reći na kraju? Ovaj zakonodavni rad u Bruxellesu kao i ovaj naš vrlo često se svodi na bavljenje efemernostima. Nije ovaj zakon ni iznimka od toga gdje se silna energija troši na to gdje će biti natpis da netko prodaje robu s greškom, a gdje će biti ceduljica na kojoj su istaknuti rok i uvjeti jamstva. Poanta je uvijek u tome kada dođe do ovakvih situacija da vam netko proda pokvarenu ili oštećenu robu da vi svoja prava kao potrošač morate moći realizirati brzo i učinkovito i da trgovci znaju da ne mogu sistematski ignorirati ili suzbijati potrošače u ostvarivanju njihovih prava.
I moram na kraju izraziti svoju skepsu da će ove naše potrošačke probleme riješiti tamo neki ljudi u Bruxellesu koji su se svojedobno borili da se istisne zrak iz vrećice čipsa.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Marin Miletić, Klub zastupnika MOST-a i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića.
Izvolite gospodin Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora gospodine Radin.
Poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovani predstavnici mjerodavnih institucija, izrazito važan zakon evo dolazi nam u trenutku kada je Vujčić izabran da bude potpredsjednik Europske središnje banke o čemu se hvale kolege vladajući ovaj čas na Iksu i na društvenim mrežama. Jučer nam nije bio ovdje kad smo raspravljali o HNB-u izvješću izrazito isto važnoj temi. Mi smo u Klubu MOST-a govorili koliko je bitno da se gotovina zaštiti kao sredstvo plaćanja na razini Ustava što mnoge države u EU čine jer su svjesne da je to priča nacionalne sigurnosti, slobode i prava na privatnost.
Govorim u ime Kluba MOST-a u trenutku kada je predsjednik Vlade Andrej Plenković prije 7 minuta izjavio, najavio nove mjere koje će njegova Vlada provesti zaštite cijena i kaže kriza nam dolazi puno ozbiljnija i veća od one koju smo imali 2022. godine. I sad dok predsjednik Vlade najavljuje krizu koja nam dolazi mi ovdje malo ću prvo u jednom dijelu spustit loptu baš do čovjeka, imamo ogromne harače u našoj državi. Ja bih sad samo se fokusirao na dva bankari, bankarski sustav koji su u 2025. tri naše najjače banke Erste, Zaba i PBZ izvukli prema podacima koje ja imam više od milijardu, milijardu eura dobiti, čiste dobiti milijardu, a pritom dižu naknade nikom ne odgovaraju za ništa i dalje imamo ništetne kamate koje su uništile i uništavaju 400 tisuća ljudi u Hrvatskoj i njihovih obitelji, jamaca i svega. Imamo presude Europskog suda koji kažu da ako je ništetna kamata ništetan je ugovor. I dalje Hrvatska tu ne radi ništa, čeka, osluškuje.
Naše pravosuđe kaže da je to poluništetno. To je kao da vam netko kaže žena je polutrudna ili je žena trudna ili nije trudna je li. To je kao da netko kaže on je polunarkoman ili je narkoman ili nije narkoman nema pola, šta znači na pol. A banke se ponašaju tako kako se ponašaju.
Telekomi cijene usluga rekli su indeksna klauzula, digli su ih 20%, 20% ako gledate u posljednje 3 godine, prava potrošača nigdje. Pazite u jednoj Francuskoj npr. svako poskupljenje korisniku daje trenutačno pravo raskida ugovora, ne trebate ništa objašnjavati. Mi toga nemamo na takav način. Telekomi dižu neutemeljeno cijene, grade svoje mreže našim novcem, a zanimljivo sva tri operatera A1, Hrvatska Telemach Srbija oprostite Telemach Hrvatska i Hrvatski Telekom dižu za identično 3,7%. Čak su uveli identičnu penalizaciju raskida ugovora, isto košta, a agencije koje bi nas trebale tu štititi, što rade, koje bi trebali štititi potrošače, malog čovjeka. Hrana, što jedemo, evo imali smo tu kad pričamo o zaštiti potrošača, glavnog državnog inspektora čija zadaća je bila da između ostalog brine o ispravnosti hrane, on se brinuo da puni vlastite džepove kroz korupciju i prema pisanju u medijima ogromnim novcem koji je dobivao kroz mito da bi onda Liku našu netaknutu prirodu trovao sa infektivnim medicinskim otpadom, a on je predstavljao instituciju koja je trebala brinuti i o ispravnosti hrane. Mi imamo smrznuto, odmrznuto, smrznuto meso, mi danas ne znamo koliko dugo, imamo plastike u mesu, u našim trgovinama se prodaju crvi u mesu, Halo, halo inspektore, svaki dan imate tamo neke objave dakle ne na fejsu pogledajte, imamo med koji se i dalje manipulira, a naši proizvođači, naši medari, naši pčelari, proizvodimo dovoljno meda za hrvatske potrebe, a i njih se gazi, sad navodno čujem novim pravilnikom, pa ćemo tu reagirat, uvoznim lobijem koji, smeće od šećera, uvoz iz Kine, prepakirava ne znam u Španjolskoj, Poljskoj, pa ga tu s čudnim nekim naljepnicama prodaju, ruše cijenu, uništavaju naše hrvatske proizvođače i stvarno se onda čovjek pita koja je to iluzija, mi donosimo tu neke zakone, nameću nam se iz Brisela, koliko ti zakoni pomažu čovjeku, koliko ti zakoni stvarno štite naše potrošače, koliko podižu kvalitetu života našeg čovjeka, to su sve ozbiljna, ozbiljna pitanja. Mi držimo u Klubu Mosta da što je vanjski svijet nestabilniji, domaće gospodarstvo mora biti agilnije, ne sputanije, mi držimo da oštre regulacije na kraju nikako ne štite slabijega nego jačaju na kraju one koji su ionako već dovoljno jaki, veliki trgovački lanci i banke, korporacije, one će preživjet svaku novu obvezu, oni imaju pravnika, ITT timove, odjele za usklađenost, ali mali i srednji obrtnici, poduzetnici oni nemaju sve to, za njih ovaj zakon nije usklađivanje, to je novi trošak, nova prijetnja kaznom, novi razlog da odustanu od širenja posla, zapošljavanja, ulaganja, a manje malih poduzetnika znači manje konkurencije. Nama treba što bi rekao Chersteton, nama treba što više zdravih kapitalista, to su mali i srednji obrtnici, što više jer ako vi imate veliku korporaciju koja god bila, mega korporacija. Zato smo mi u Mostu bili protiv ove ukrajinske investicije, ne zato jer smo mi protiv investicija, nismo mi antiprotivni, dao Bog drago što više investicija u našu državu da raste, ali šta radi velika korporacija? Ona uništava male i srednje proizvođače i ona ustvari dokida kapitalizam koliko god to možda čudno zvučalo, velika korporacija dokida kapitalizam jer što više malih i srednjih poduzetnika i obrtnika kapitalista to znači veća konkurencija, cijena je bolja, sve, dakle na otvorenom tržištu sve se regulira. Ako vi imate jedne velike oni ugase sve druge i onda država mora radit samo s tim velikima. Zato mislimo da, da država mora poticati investicije, stvarati atmosferu da naši ljudi rade, mali i srednji poduzetnici. Ovaj zakon se zove Zakon o zaštiti potrošača, a ja ću malo sad pretjerati namjerno ne, nemojte mi zamjeriti, a može završit kao Zakon o poskupljenju za potrošača jer dobra pravila smanjuju transakcije troškove, ovaj zakon ih na koncu povećava, povećava i kroz dodatne procedure, formalizme, administrativne korake, čak se uvodi posebna mrežna funkcija za raskid ugovora dodatne potvrde, dodatne obavijesti, dodatne standarde informiranja, sve nešto dodatno, dodatno, dodatno, dodatno, opterećujuće, kao da nam sustav sam po sebi već nije trom, ogroman, potreban, potpunog restarta, reseta ne. I u ovom izazovnom vremenu u kojem živimo jer stvarno nam je Bog dao na našu sreću il nesreću da živimo baš u jako izazovnim vremenima i jako zahtjevnim vremenima, tržište trpi ratne energetske udare, to znači da će tržište sporije imat prilagodbe, veći je trošak, manja otpornost i mi u Klubu Mosta držimo da ne smije se zato zatrpati trgovce i poduzetnike novim obvezama dok cijeli svijet ulazi u fazu energetske neizvjesnosti. Mi moramo ojačati vlastitu konkurenciju, smanjivati ulazne barijere, olakšati poslovanja, ukidati pretjerane naknade koje nemaju smisla, ubrzati sudsku zaštitu, osigurati jasna, što jasna i što jednostavnija pravila, ne proizvoditi dodatnu inflaciju kroz regulatorni trošak, raditi na samodostatnosti, jačati ovu priču što mi u Klubu Mosta cijelo vrijeme govorimo, LNG terminal dapače da, Elektrana Rijeka mora ić u Energy hub, Hybridni Energy hub, svi uvjeti, sva logistika je tamo i da onda možemo proizvodit dakle dodatno struju, smanjit cijene energenata i tako se jača država. Cijene energenata povezane su sa svime je li. Zbog toga mi u Klubu Mosta imat ćemo dodatnih savjetovanja što ćemo napraviti s našom podrškom u ovom zakonu i kažem mislim da nam dolaze vremena kad ćemo možda morati zaboravit na neke stvari i stat svi jedan uz drugoga da izguramo krizu koja nam očigledno dolazi.

Radin, Furio (Nezavisni)
Prelazimo na pojedinačne rasprave.
Kolegica potpredsjednica Glasovac ima sada riječ, izvolite.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala vam gosp. potpredsjedniče HS.
Poštovani predstavnici ministarstva.
Poštovane kolegice i kolege, danas raspravljamo o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, zakona koji se već smo čuli prvenstveno odnosi na usklađivanje s europskim direktivama uključujući i Direktivu o ugovorima o financijskim uslugama sklopljenih na daljinu i o Direktivu o jačanju prava potrošača u zemljama i tranziciji te Direktivu o promicanju popravka robe, pardon tri su nije dvije.
Cilj ovih direktiva je osigurati bolje informiranje potrošača, jačanje njihove zaštite i odgovornost trgovaca na tržištu EU. I budimo realni to je obveza RH i zato i donosimo danas ovaj zakon. Realno on će zahvaljujući segmentima propisanim u direktivama odnosno ciljevima koji se moraju postići, svaka država članica mora postići da bi bili, da bismo se uskladili s direktivom on će donijeti određena poboljšanja.
Točno je da će se donošenjem ovog zakona građanima osigurati bolje predugovorno informiranje što dosada nije bio slučaj i jednako tako donijet će se jasnija pravila o cijenama i sniženjima, lakšu mogućnost raskida ugovora na daljinu, pravo na popravak robe i pristup rezervnim dijelovima te strože kazne za trgovce koji krše zakonske odredbe. I puno je toga dobrog što iz EU dolazi u smislu bolje zaštite potrošača. Mi kao država članica na neke stvari ne možemo reagirati one se naprosto reguliraju na višim instancama. Naša zastupnica u Europskom parlamentu kolegica Biljana Borzan iznimno je angažirana na ovom području. Ja ću podsjetiti samo na neke inicijative i njezin snažan angažman koji je između ostalog i doprinio do toga da i to nazovimo to tako europsko zakonodavstvo bude što kvalitetnije i što povoljnije za zaštitu prava potrošača. Skrbila je jako i zalagala se za sigurnost hrane i za jasnije deklariranje, za manje obmanjujuće oznake na prehrambenim proizvodima posebno kad se radi o onim vrlo neutralnim oznakama tipa zdravo ili prirodno. Jednako tako ono gdje je zapaženo ostavila svoj trag je to da, u borbi za to da proizvođači ne smiju namjerno skraćivati vijek trajanja određenih proizvoda. Znači zalaganje za duže trajanje proizvoda, za dostupnost rezervnih dijelova i lakši popravak uređaja koji nije samo ove ekonomske prirode kad gledamo sa strane potrošača nego i kad gledamo o zaštiti okoliša i smanjenju količine otpada. I jednako tako jasnija pravila kod online kupnje pogotovo kad govorimo o lažnim recenzijama i skrivenim oglasima i manipulacijama.
Isto tako šrinkflacija, šrinkflacija je nešto s čim su se naši građani poprilično susretali u ovom periodu inflacije kao da nije bilo dosta da su cijene proizvoda i usluga užasno, užasno eksplodirale i da je inflacija cijelo to vrijeme bila značajno veća a i danas je duplo veća stopa inflacije u Hrvatskoj od prosjeka zemalja u Eurozoni nego smo tu jednako tako bili naši potrošači svi mi žrtve i te šrinkflacije gdje ste vi zapravo gdje ste vi zapravo za ovaj istu cijenu proizvođači odnosno prodavači su doskočili tome što ste za istu cijenu dobili manju količinu proizvoda. I kao držali smo se nekakvog ne porasta cijena ali smo u isto vrijeme smanjivali količinu proizvoda znači skuplje smo ga plaćali. I sve je to bilo nekako po, po zakonu i još uvijek jeste.
Isto tako, ono o čemu se možda malo govori u hrvatskom političkom pa i u ovom potrošačkom prostoru kad govorim o političkom prostoru koje se bavi potrošačkim pravima to je sigurnost igračaka. Znači djeca su posebno osjetljiva skupina i kad govorimo o hrani i kad govorimo o odjeći ali posebno o igračkama. Znači dokazano je i brojna istraživanja su pokazala da na hrvatsko tržište najčešće putem online kupnje ulaze proizvodi koji ne zadovoljavaju visoke kriterije kvalitete i sigurnosti koje EU traži i po čemu je poznata, a to je prisutnost toksičnih kemikalija u dječjim igračkama, sitnijih dijelova koji mogu uzrokovati, uzrokovati gušenje. I sad kad mi donesemo ovaj zakon ništa naravno od ovih stvari neće biti, neće biti riješeno ali moramo si postaviti pitanje je li ovaj zakon nastao iz stvarnih potreba i problema hrvatskih građana, jesmo li mi prepoznali zaista potrebe hrvatskih potrošača i želimo li zaista raditi na njihovoj zaštiti ili je on nastao iz potrebe da se samo zadovoljni europska obveza. Bojimo se, bojim se da ovaj zakon nije rezultat sustavne analize problema s kojima se potrošači svakodnevno susreću jer za ozbiljan pristup rješavanju tog problema bilo bi nužno ili bilo je nužno na početku procesa okupiti udruge za zaštitu potrošača, stručnjake i sve relevantne dionike.
Ako sam dobro vidjela i shvatila to se kod donošenja ovog zakona nije dogodilo jer je gotov prijedlog zakona predstavljen na 19. sjednici Nacionalnog vijeća za zaštitu ovaj potrošača. Iz toga izvlačim zaključak da su udruge nisu bile uključene u kreiranje ovoga zakona, da su uključene prekasno kada su izmjene odnosno praktički cijeli zakon već bio pripremljen, a isto tako da se zaključiti da nije postojala radna skupina koja bi oblikovala zakon na temelju stvarnih problema s tržišta. Zato danas imamo zakon koji u velikoj mjeri prenosi ono što direktiva traži ali ne ide taj jedan korak dalje gdje bismo možda mogli biti ispred ovaj nekih zemalja EU a sukladno potrebama naših potrošača.
Stvarnost hrvatskih potrošača je zabrinjavajuća. Čak 81,6% građana kupuje isključivo na sniženjima. To isto nešto govori o standardu hrvatskih građana, o njihovoj kupovnoj moći. Dok njih 56,9% svjesno odgađa kupnju čekajući akcije. To su podaci Hrvatske gospodarske komore. I to znači da većina građana ne kupuje onda kada nešto treba i za kad ima potrebnu nego kad si to može naprosto priuštiti, glume mađioničare.
Istovremeno kada potrošači otkriju nekakav nedostatak na proizvodu, samo 16,1% ih podnese prigovor, dok većina odustaje jer smatra da se radi o proizvodu male vrijednosti, također prema podacima HGK. To znači da građani ne vjeruju da se sustav isplati koristiti, sustav koji bi ih trebao zaštititi. Rezultati potrošačkog semafora za 2025.g. Consumers Conditions Scoreboard dodatno potvrđuje ovaj problem i tu se vidi da hrvatski potrošači su pretposljednji u EU po poznavanju svojih prava, iza nas je jedino Grčka i pretposljednji smo po povjerenju u institucije koje ih trebaju štititi. To je ovo što sam maloprije rekla i možemo poštovati pravila koliko god želimo, ali bez, ili zakone imati ih, zakone kakve god želimo, ali tu se ništa bitno neće promijeniti ako provedba ne funkcionira i moja kolegica Ahmetović je jučer u raspravi puno govorila o tome koliko je nadzora napravljeno primjerice kako bi se kontrolirala provedba nekih mjera koje je Vlada donijela, a tiče se ograničenja cijena i ispada da nitko nije kršio zakone i da se sve poslovalo, poslovalo, da je bila poštena trgovačka praksa, a naši građani i naši potrošači svakodnevno svjedoče tome da tome nije tako. Tako da tu mi zapravo imamo veliki problem i udruge potrošača upozoravaju da stroža pravila sama po sebi ne jamče zaštitu ako izostane učinkoviti nadzor, a evo onaj koji je trebao nadzirati provedbu zakona i štititi između ostalog i potrošače završio je u Remetincu jer je umjesto da je štitio hrvatske zakone, da je štitio ovaj potrošače on je zapravo radio za sebe i za svoj osobni interes.
Ovaj prijedlog zakona također sadrži određene nepreciznosti koje mogu otežati njegovu provedbu primjerice kad je riječ o popravcima, to bi bilo nužno izmijeniti. Još jedan zakon, a to je Zakon o obveznim odnosima u dijelu koji se na prava potrošača vezano uz materijalni nedostatak koji se odnosi na prava potrošača vezano uz materijalni nedostatak i jamstva, ali za to je bilo potrebno konzultirati se naravno sa strukom, što je ovdje izostalo. Vrlo često svjedočimo i povlačenju prehrambenih proizvoda s tržišta i pozivima potrošača da ih vrate u trgovine, međutim proizvod mogu vratiti samo oni koji ga nisu konzumirali, a oni koji jesu ostaju bez te mogućnosti i potencijalno su izloženi zdravstvenom riziku. No da bi stvar bila još gora, prema nedavnim podacima OECD-a 87% povučenih ili zabranjenih proizvoda još uvijek je dostupno na internetu, dakle proizvodi za koje se zna da su opasni i dalje dolaze do, do potrošača i mislim da tu, jel ovo prvo čitanje, je, mislim da se tu mogu napraviti još određene promjene do drugog čitanja, ali isto tako razmisliti o izmjeni Zakona o obveznim ovaj odnosima koji je usko vezan uz pojedine segmente ovog zakona, hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Prešli smo vrijeme.
Slijedeća rasprava gđa. Lugarić.
…/Upadica: Ne, gđa. Dragić./…
Gđa. Dragić, pardon, ispričavam se.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Niste morali trčati, moja gre… moja greška. Izvolite gđo. Dragić./…

Dragić, Irena (SDP)
Da, ovaj poštovani državni tajniče, rekli ste u jednom trenutku svog izlaganja da 80% potrošača u Hrvatskoj zna svoja prava. Ako sam dobro čula, ja mislim da se vi zaista šalite jer ako 30% potrošača u Hrvatskoj zna svoja prava mi bi mogli biti sretni. Nažalost to nije tako kako vi govorite, unatoč tome što mi zakon imamo, unatoč tome što danas donosimo izmjene i dopune zakona. Slažemo se s time da sve ono što ide u korist potrošača treba podržati, ali kao što je to mnogo zastupnika ovdje danas reklo, pojedine odredbe ovog zakona ostaju nažalost samo na papiru jer nas život demantira kad su u pitanju potrošačka prava. Najčešće žalbe potrošača u Hrvatskoj odnose se prije svega na neispravne proizvode, posebno elektronike, na probleme sa telekomunikacijskim uslugama, a gotovo da nema čovjeka u Hrvatskoj ko nije imao određene probleme sa njima, na spore i neučinkovite odgovore na reklamacije. Ja recimo odgovor od HEP-a čekam od početka siječnja i ne znam što mi je činiti državni tajniče. Problemi sa isporukom robe koju su ljudi najčešće platili, ali ona nije isporučena, to se posebno odnosi na online kupnju, na nepoštene poslovne prakse, ovdje imamo najčešći primjer agresivnog oglašavanja ili lažnog oglašavanja gdje također nismo kroz dugi niz godina napravili ništa, a imamo proizvode koji se lažno oglašavaju kao medicinski proizvodi i ne znam zašto država i po pitanju zaštite potrošača, pogotovo ljudi starije životne dobi, bolesnih ljudi ovdje ne može napraviti ništa. I ono što nas najviše muči to su problemi s našim javnim uslugama, dakle računi za struju, vodu i plin koji su nam često nejasni u svojim obračunima jer i da vas sad državni tajniče pitam, što vi to plaćate na vašem računu za vodu, ja sam sigurna da ne biste znali, tu je i ovaj nedostatak korisničke podrške iako od javni, javnih institucija očekujemo da nam oni uvijek budu na, na usluzi, ali to nije tako.
I sada ću malo na ove primjere iz života koji su vrlo česti. Dakle elektronički uređaj vraćen sa popravka, uvjeravaju vas da je sa uređajem sve u redu, kvar naravno je ostao, reklamacija je odbijena. Ja već treći puta u godinu dana nosim svoj usisavač na popravak. Dakle, oni su mene gotovo uvjerili da ja ne znam usisavati, uvjerili. Vi ste tu zaista nemoćni i ovdje idemo i dolazimo do onoga kad vam veliki nama malima rade što, što hoće i vi na kraju u toj nemoći odustajete.
Dakle, vrlo česta pojava da nešto što ste tek kupili se nakon vrlo kratkog vremena pokvari i ono što je očekivati da vi dobijete, ako, ako je proizvod koji ste tek kupili pokvaren za očekivati je da dobijete novi proizvod. Nećete to dobiti nikad. Dakle, ide servis, dugotrajan popravak, vi ste tu cijelo vrijeme bez toga uređaja. Ovo je čisto zapravo maltretiranje potrošača od strane onih koji mogu i dalje raditi što god hoće. Do novog uređaja teško ćete doći.
Online narudžba koja je plaćena unaprijed a roba nikada nije isporučena to se također dogodilo našim ljudima puno puta i vrlo često su i tu nemoćni.
Teleoperater koji je naplatio uslugu koju potrošač nikad nije ugovorio, a onda vas uvjeravaju da ste vi to slučajno kliknuli nesvjesno i da ste vi tu zapravo uslugu koristili. Što naravno nije istina.
E sad dolazimo do ovih javnih usluga, račun za struju koji je naglo porastao i vidimo da naši ljudi s tim imaju jako puno problema, vidimo da postoje ljudi dakle kod kojih je HEP promijenio nova brojila i nakon toga im je struja dvostruko ili trostruko veća. Oni vas uvjeravaju da je apsolutno sve u redu. Kažete da je vrlo lako i jednostavno ovdje je kolegica Petir rekla ma klikne se to jednim klikom se, ajte vi molim vas ispunite zahtjev za pritužbu HEP-u. Dakle, online zahtjev tu nema koji vam podatak ne traži, samo što vam ne traži djevojačko prezime majke i onda kad ste napokon to ispunili onda pošaljete, a ne, ne vraćaju oni to, vi to morate osobno potpisati što znači da morate isprintati, da morate potpisati, da morate skenirati i da to morate njima vratiti. Sad vi meni recite kako jedan građanin Hrvatske starije životne dobi to može napraviti. A onda kad ste vi to njima poslali oni vam lijepo kažu da su oni to uredno zaprimili. Meni su uredno zaprimili početkom siječnja do dan danas nije došao odgovor jer su naplatili cijenu struje u stanu u kojem nitko ne živi jednako kao i u stanu u kojem živi, ali odgovor nije došao na pritužbu. Ali znate što je došlo? Opomena da moram platiti račun. I nisam ja jedina.
Što mi je činiti državni tajniče? Kako se sa HEP-om boriti, sa HEP-om koji sponzorira sve i svakoga, sa HEP-om gdje je mito i korupcija već odavno normalna stvar. Kako se sa HEP-om boriti ljudi koji su izgradili kuću, platili kompletnu struju godinu dana i kad izgrade struju ne mogu dobiti? Gdje to još ima da godinu dana moraš ranije platiti račun i onda kad je trebaju isporučiti nema ih? Zašto o tome nitko ne govori?
Govorimo o našim firmama, dakle govorimo o državnoj firmi. Ne govorim o nekom tamo online trgovcu iz Kine. O tome kako nam ponekad dođe namještaj i na što sliči i koliko se trebamo boriti da bude zamijenjen i to mnogi naši građani znaju.
E zašto se ovo sve ponavlja i zašto je ovo uobičajena pojava kod nas? Zato što je zakon nedovoljno jasan u praksi, zato što je užasno slaba kontrola i nadzor i to se neće poboljšati ni ovim izmjenama i dopunama, zato što trgovci dakle ovi veliki računaju da se potrošači neće žaliti jer potrošači ne znaju dovoljno svoja prava ili nažalost odustanu zbog upravo ovog o čemu sam govorila kompliciranog postupka.
I što je sa ovim novim izmjenama i dopunama zakona? Tu i dalje postoji nepreciznost i nedovoljna jasnoća pojedinih odredbi koliko god vi nas uvjeravali da ćemo s ovim izmjenama i dopunama zapravo sve riješiti. Tu je slaba provjera i gotovo nikakav nadzor. Kazne koje postoje ili se rijetko primjenjuju ili uopće nisu odvraćajuće. Oni će vrlo lako platiti i neku kaznu i nastaviti sa istom praksom. Nedovoljna zaštita u digitalnoj ekonomiji, digitalna tržišta jako se brzo mijenjaju a zakon vrlo često kasni, kaska za praksom.
Što je sa ovim nejasnim pravilama, pravilima o lažnim recenzijama, što je sa prikrivenim oglašavanjem i sponzoriranim sadržajem? Ja ne znam kolege jeste vi vidjeli kako i na koji način se sada u Hrvatskoj reklamiraju kockarnice i kladionice. Jesmo li mi donijeli zakon da se oni ne mogu reklamirati odnosno da se mogu reklamirati …

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Furio Radin: Vrijeme je jako prošlo, oprostite./…

Dragić, Irena (SDP)
… u kasnim satima. Oni su sada sponzori i pokrovitelji.

Radin, Furio (Nezavisni)
Oprostite, moja, moja greška, moja greška.
Replika gospođa Glasovac.

Glasovac, Sabina (SDP)
Kolegice Dragić, imam jedno pitanje za vas, pa mi probajte odgovoriti. Kakva je to zaštita potrošača koji svaki mjesec moraju plaćati svoje račune za režije ako primjerice račun dođe nakon dana dospjeća koji je naznačen na računu i to se zna u nekim gradovima redovito događati, da se građanima obračunavaju zatezne kamate zbog kašnjenja plaćanja računa koji uopće nije uzrokovan njihovom nepažnjom ili neodgovornošću nego naprosto činjenicom da je brzina dostavljanja pošiljaka od naše Hrvatske pošte sporija od one da šaljete poštu zaprežnim kolima ili da osobno hodajući dostavljate neku ovaj pošiljku, gdje je zaštita tih potrošača koji ne svojom krivicom dobiju račun, žele ga platit na vrijeme, al kad su ga dobili već je prošao rok dospjeća za plaćanje računa i kamate idu i nikom ništa?

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Dragić, Irena (SDP)
A zahvaljujem kolegice Glasovac, pa ja sam upravo težište i stavila na, na ovaj hrvatske institucije odnosno na hrvatske, hrvatska poduzeća, govorila sam jako puno o HEP-u, možemo ovdje govoriti i o računima za vodu, to je ono što muči naše građane, a vi ste sada govorili o još jednoj hrvatskoj instituciji, a to je Hrvatska pošta, a ne znam u zadnjih 3-4.g. što se zapravo događa u Hrvatskoj pošti, ali činjenica je da pošiljke ljudima ne dolaze ili ako dođu, dođu sa znatnim zakašnjenjem, potrošači su tu u, u situaciji da su također nemoćni, a tko je kriv i odgovoran, nije sigurno kriva Hrvatska pošta, isto kao što nije kriv ni HEP. E to je naš najveći problem, mi prvo trebamo u svojoj kući srediti zakon, da se mi svi ovdje držimo zakona, a onda ići na online…

Radin, Furio (Nezavisni)
…/Upadica Radin: Hvala lijepa, hvala./…

Dragić, Irena (SDP)
…trgovinu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa. Antolić Vupora replika.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Hvala lijepo.
Gđo. Dragić spomenuli ste i kako je potrebno u cijelom sustavu zaštite potrošača, spomenuli ste i Udruge za zaštitu potrošača. Smatrate li da je današnja uloga Udruga za zaštitu potrošača dovoljno suportirana odnosno uopće prepoznata sa strane države, što bi trebala biti s obzirom na to što, koja su očekivanja od tih istih udruga i koja, koju ulogu imaju zapravo u drugim državama baš te udruge kao dio civilnog društva koje pomažu građanima, posebno one starije životne dobi da se bore sa tim sustavom i da nekako kako tako ipak ostvare svoja prava koja su doista samo na papiru.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem.
Kolegice Vupora, pa da postoji dakle udruga, ali kao što svi znamo, kao i većina udruga u našem društvu one nemaju značajnije ovlasti, one se bave ovom problematikom, ukazuju na probleme koje naši građani imaju, posreduju, upućuju građane, ali one značajnije ovlasti koje bi trebale imati i koje imaju u drugim državama nažalost, nažalost nemaju i puno puta su također nemoćne, isto kao što su nemoćni i naši potrošači.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gosp. Piližota.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Uvažena kolegice Dragić, u raspravi u ime kluba sam rekao upravo da Hrvatska ima europske zakone, ali da hrvatski građani nemaju europsku zaštitu. Vaša rasprava se upravo bazirala na tome, a pretpostavljam i vidim iz vaše rasprave da ste prilično upućeni u prava potrošača u Hrvatskoj, a imali ste i osobno iskustvo. Pa me sad zanima iz vašeg osobnog iskustva kad ste rekli da ste novokupljeni usisavač odnijeli na popravak, mislim da ste rekli da niste dobili odgovor niti u zakonskom roku, niti ste dobili ponuđen novi proizvod, niti ste dobili ovoga servisiran proizvod u roku, pa me zanima kome ste se vi dalje nakon toga i jeste li se uopće obratili? Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dragić, Irena (SDP)
A zahvaljujem kolega Piližota, ne, dakle ovo je treći put, mislila sam se i oću li treći ići po usisavač, nažalost ja ću odustat. Ja ne vidim načina kako se dalje boriti iako se ne radi baš o jeftinom proizvodu. Ali kada vi dođete tamo i kada vas oni zapravo uvjere da je tu sve apsolutno u redu, ali da vi jednostavno ste ti koji ne znate upravljati s tim uređajem, koji ne znate usisavati, onda je sve drugo besmisleno. Međutim, mene više muči to što ja od Elektre nisam od siječnja dobila nikakav odgovor, ali sam dobila opomenu da platim račun za struju koju sigurno i odgovorno nisam potrošila, a ja nisam jedina, takvih ljudi je u ovoj državi jako puno.

Radin, Furio (Nezavisni)
Ne smijem, ne smijem reć da se slažem, nije moja uloga.
Gđa. Lugarić replika.

Lugarić, Marija (SDP)
Ali ja mogu reć da se slažem. Vi kolegice Dragić sasvim sigurno znate dobro usisavati, nemojte odustati, međutim htjela sam reći nešto drugo. Vi ste opravdano upozorili na samom kraju svoje rasprave o zapravo jednoj rupi zakonskoj koja postoji u Zakonu o igrama na sreću gdje smo kao fol zabranili oglašavanje kladionica, međutim nismo jer je u zakonu ostalo dozvoljeno nešto što se zove sponzorsko oglašavanje. Kada smo donosili zakon ja sam napisala amandman da se zabrani i sponzorsko oglašavanje. Zahvaljujem i vama i kolegama iz SDP-a koji ste podržali taj moj amandman i pokazuje se koliko je zapravo bilo lažno i pogrešno od ove većine koja to nije prihvatila jer zapravo smo zabranili, a zabranili nismo ništa, imamo jednaki nered kao što smo imali prije i hvala vam na tome što ste na to ukazali.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem.
Kolegice Lugarić, ponestalo mi je vremena, to je bilo onako na samom kraju moje, moje rasprave, ali ja zaista sad ovdje želim ukazati na to da su kockarnice i zato govorimo o velikima, kockarnice i kladionice su nas itekako dobro nasamarile sve saborske zastupnike. Nasamarile. Pogledajte kako i na koji način se oni sada oglašavaju i u kojim terminima, konstantno kao sponzori i pokrovitelji. To je naš poraz i ako mi ne možemo kako će onda se mali potrošač se boriti sa velikim.

Radin, Furio (Nezavisni)
I sada ima raspravu gospođa Marija Lugarić, izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)
Zahvaljujem.
Ali samo da kažem nešto kolegici Dragić, oko ovog dijela nisu nas nasamarile kladionice i kockarnice nas je nasamarila Vlada jer je Vlada rekla da zabranjuje oglašavanje a onda je smislila sponzorsko oglašavanje koje je dozvoljeno. Tak da je nas sve zanemarila i obmanula Vlada i ova većina HDZ-a i DP-a koja je to dozvolila, a bili su upozoreni da će se dogoditi, ali ok to je druga tema.
Zakon o zaštiti potrošača, mi raspravljamo o zakonu koji bi trebao ojačati zaštitu potrošača i ja želim odmah na početku vrlo jasno reći da ovaj zakon ide u dobrom smjeru ali nažalost ne ide dovoljno daleko i ne rješava ključne probleme s kojima se građani svakodnevno suočavaju na tržištu. Naime, kad pogledamo zakon u cjelini vidimo jedan obrazac koji se ponavlja ne samo u ovom nego i u drugim zakonima, a to je da se potrošačima daje sve više informacija, sve više oznaka i sve više formalnih prava dok se istovremeno ne osiguravaju stvarni mehanizmi koji bi ta prava učinili djelotvornima i stvarnima u praksi.
Drugim riječima, zakon povećava razinu formalne zaštite ali ne mijenja bitno odnos snaga između potrošača i posebno velikih tržišnih aktera a upravo je to pitanje koje bi trebalo biti u središtu svake ozbiljne potrošačke politike. Naravno treba reći ono što je dobro jer doista ovaj zakon sadrži određene pozitivne pomake. Pozitivno je što se uvodi pravo na popravak proizvoda jer time barem djelomično odgovaramo na problem planiranog zastarijevanja i nepotrebno stvaranja otpada. Pozitivno je i što se pokušava stati na kraj lažnim sniženjima kroz pravilo o najnižoj cijeni u prethodnom razdoblju kao i to što se po prvi puta sustavnije otvara pitanje zavaravajućih okolišnih tvrdnji.
Također, važno je istaknuti jačanje određenih digitalnih prava potrošača uključujući mogućnost da komuniciramo s fizičkom osobom a ne isključivo s onim chatbotovima i automatiziranim sustavima.
Međutim, problem nastaje u trenutku kad pogledamo kako su ta rješenja konkretno postavljena. Uzmimo za početak pitanje tzv. bazne cijene i čini mi se da smo o tome premalo danas razgovarali. Dakle, zakon uvodi novu kategoriju, dakle kategoriju bazne cijene i ona bi trebala igrati važnu ulogu transparentnosti sniženja ali mi istovremeno zakonom ne definiramo što je to bazna cijena, mi ne kažemo koji su njezini ključni elementi, kada se i kako se temeljem čega ona određuje nego kažemo postoji bazna cijena. To može biti cijena od prije 3 mjeseca, od prije 20 dana, od prije 6 godina, ne znam kako, dakle mi prepuštamo sve podzakonskom aktu i nije dobro da takve stvari se reguliraju naknadnim pravilnikom ministra. To otvara prostor pravnoj nesigurnosti jer danas može biti jedno, sutra može biti drugo i mogućim manipulacijama s tim poveznima jer će pravila koja su bitna za cijelo tržište ovisiti o podzakonskom aktu kojeg kažem je vrlo lako promijeniti. Prema tome, ta neka pravila barem bazična za baznu cijenu moraju ići u zakon.
Prema tome, do drugog čitanja ja vam predlažem da to dodate izravno u zakon kako biste izbjegli različite interpretacije i kako biste zaštitili potrošače.
Drugo je pitanje se odnosi na provedbu samog zakona. Ovim zakonom uvodi se niz novih obveza za trgovce od informiranja potrošača preko pravila o greenwashingu pa sve do prava na popravak al se istovremeno ne vidi ozbiljno jačanje kapaciteta za nadzor provedbe tih pravila. Vi ovim zakonom predviđate da će se broj inspektora povećati za 10, 10, dakle simboličko povećanje i onda s pravom možemo postaviti pitanje na koji će se način ove odredbe uopće provoditi u praksi jer bez stvarnog nadzora, bez inspektora, ponavljam glavni inspektor Mikulić je u zatvoru još uvijek i nema novoga i bez kapaciteta da države i bez kapaciteta države da reagira zakon će ostati mrtvo slovo na papiru a građani neće dobiti stvarnu zaštitu.
Treće, pitanje zavaravajućih okolišnih tvrdnji odnosno tzv. greenwashinga. Zakon prepoznaje taj problem i to je dobro i to je korak naprijed ali ne uvodi sustav koji bi taj problem učinkovito riješio. Ne postoji obveza prethodne provjere takvih tvrdnji, ne postoje jasni standardi niti sustav certificiranja koji bi potrošačima dao sigurnost da je neka tvrdnja utemeljena. Što to znači u praksi? U praksi to znači da će potrošači biti i dalje ti koji će morat prepoznat obmanu i eventualno je dokazivat. Ja ću morat kao potrošač reći to je greška i morat ću je dokazat, a to je vrlo nerealno očekivanje niti za to imamo znanja. Ako želimo ozbiljno pristupiti tom problemu potrebno je uvesti jasnije mehanizme provjere i kontrole.
Četvrto, pravo na popravak jedno od najvažnijih novina ovog zakona i dobra je to ideja. Međutim i dalje je nedovoljno razrađena provedba. Zakon ne definira koliko dugo proizvođač mora osigurat dostupnost rezervnih dijelova, niti postavlja jasne kriterije njihove cijene. Posljedice toga može biti situacija u kojoj proizvođač formalno ispunjava obvezu ali su cijene dijelova toliko visoke da je popravi ekonomski neisplativ ili ovo što je kolegica Dragić pričala o usisivaču. U takvom slučaju pravo na popravak postoji samo na papiru dok se u stvarnosti potrošač i dalje potiče na kupnju novog proizvoda. Zato smatram da bi zakon trebao jasno definirat minimalne rokove dostupnosti dijelova kao i određene okvire njihove cijene.
Peto kad govorimo o digitalnim pravima pozitivno je što se uvodi pravo na komunikaciju s fizičkom osobom, međutim zakon ne propisuje rok u kojem trgovac mora odgovorit na upit potrošača. Bez tog elementa to pravo ostaje nepotpuno jer formalna mogućnost komunikacije ne znači puno ako odgovor ne dolazi uopće ili dolazi sa jako velikim zakašnjenjem.
Šesto pitanje kazni. Iako se kazne povećavaju one nisu vezane uz veličinu i promet poduzeća, jesu u jednom dijelu vezane uz pravni oblik poduzeća, međutim ne uz veličinu i ne uz promet što znači da neće imati isti učinak na sve sudionike na tržištu. Kazna od 100 nečega nekome tko ostvaruje milione prometa ne znači ništa, nekome tko ima prometa tisuću znači. Prema tome, moj bi prijedlog bio da zapravo pravednije i učinkovitije kazne definirate i vežete ih uz postotak godišnjeg prometa ili dnevnog prometa kao što imamo to one dnevne kazne za prometne prekršaje jer ovako za velike sustave kazne će zapravo postat tek još jedan trošak poslovanja, a za male poduzetnike mogu predstavljati ozbiljan teret. Mi tak slično imamo ove kvote za i kazne za nepoštivanje rodnih kvota za liste za sabor, HDZ uvijek plati kaznu nego da stavi žene na listu, tak i ovo, ovi veliki trgovci će radije platit kaznu nego zapravo poštivati pravila.
I na kraju želim se osvrnut na širi okvir ovih, ovog zakona. Potrošačka politika nije samo tehničko pitanje regulacije tržišta nego je pitanje socijalne pravde jer nepoštene tržišne prakse najviše pogađaju građane s nižim prihodima koji imaju najmanje mogućnosti izbora i zaštite. Ovaj zakon i dalje u velikoj mjeri počiva na pretpostavci da će informirani potrošač sam donijeti najbolje odluke, ali iskustva pokazuju da to nije dovoljno. Prosječni potrošač, pa čak i informiran potrošač il onaj koji želi biti natprosječno informiran neće čitati one plahte dodatnih informacija, niti ima realne zapravo mehanizme za zaštitu. Model se ne smije i dalje temeljiti na informiranom potrošaču već zapravo na aktivnoj regulaciji tržišta i to je zapravo moja ključna zamjerka i ovome zakonu. Uloga države mora biti aktivno štititi građane, a ne samo pružati im okvir koji će im pružiti dodatne informacije.
Zaključno, ovaj zakon donosi određene pomake i to doista treba priznati, ali istovremeno ostavlja previše ključnih pitanja nedorečenima i ne osigurava u dovoljnoj mjeri njihovu provedbu. Ja zbog toga ne mogu u potpunosti podržat ovaj prijedlog, ali isto tako neću zanemariti ni njegove pozitivne elemente i očekujem gosp. državni tajniče da do drugog čitanja ovaj prijedlog doradite uz jasnu poruku da zaštita potrošača mora biti snažnija, preciznija i stvarno provediva u praksi ili da kažem drugačije, vi uvijek radite nekakvu svojevrsnu ravnotežu moći između potrošača i velikih trgovaca. Ja bih volila da naš zakon tu uspostavljenu ravnotežu moći poremeti, naravno u korist potrošača. Zakon ako je pravedan mora štititi slabijega, a tu smo mi svi skupa kao potrošači zapravo slabiji i kao što je rekao jedan pametan čovjek, rekla sam vam to u replici, u teoriji su vam teorija i praksa jedno te isto, međutim u praksi nisu i to je zapravo najveći problem ovog zakona koji vjerujem da se može i treba popraviti do drugog čitanja. Zahvaljujem.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo dvije replike, prva je poštovane zastupnice i potpredsjednice Glasovac.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gosp. potpredsjedniče.
Kolegice Gla… o Bože Glasovac, Lugarić, ovaj već sam spomenula u svojoj raspravi da prema podacima potrošačkog semafora su hrvatski potrošači na pretposljednjem mjestu, odmah iza onih iz Grčke u najmanjem poznavanju svojih potrošačkih prava. E sad moje pitanje vama je slijedeće, smatrate li vi da mi to trebamo prepustiti udrugama koje se bave zaštitom potrošača i koliko bi blagonaklono na poboljšanje edukacije naših potrošača bilo primjerice uvođenje građanskog odgoja koji je jedan predmet koji mlade ljude uči o njihovim građanskim obvezama, ali i pravima, između ostalog i o potrošačkim pravima?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Lugarić.

Lugarić, Marija (SDP)
Dakle apsolutno, 21. stoljeće je se promijenilo, stvari koje mi danas učimo u školama nisu potrebne, pojavila se potreba učenja cijelog jednog novih, novog seta vještina i kompetencija. Ova vrsta građanske kompetencije koja uključuje i obrazovanje o potrošačkim pravima je svakako jedna od tih jer džaba nama puste plahte koje se ovdje predviđaju i zakonom informiranja potrošača, džaba nama ono o ograničenim cijenama da se mora stavit ono u dućane šta je ograničena cijena, a ono to stavljaju u neki kut i font ono 18 koji ja ne vidim pročitat unatoč i lećama i naočalama koje nosim. Prema tome, da, jačanje građanske potrošačke kompetencije je jedna od ključnih i neće se dogoditi, zato i kažem samo informiranjem potrošača, već zapravo osvještavanje potrošača da se radi o temeljnim pravima koja onda naravno znače i određene obveze, ali bazično morate znati da nešto, da nešto možete i da nešto trebate, a ne onda morate odustati ko kolegica Dragić.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Ahmetović.

Ahmetović, Mirela (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovana kolegice istaknuli ste namjeru da se zaposle samo na području zaštite potrošača 10-tak državnih inspektora, međutim poražavajuća je činjenica da danas već u Državnom inspektoratu nedostaje oko 30% ljudi u odnosu na sistematizirana radna mjesta, a osim toga oko 15% zaposlenih je starije od 60.g., pa vas ja sad pitam, gdje će se naći i tih 10 inspektora samo na području zaštite potrošača kad znamo da nam građevinskih inspektora nedostaje ono da, da, da ne znam uopće tko obavlja te poslove, a povrh toga prosječna plaća tih inspektora je, barem prema riječima predstavnika Državnog inspektorata, oko 1000 eura. Pa tko će se baviti tim poslom za tako nisku plaću, a i nema ih uopće na tržištu, a da ne govorimo o zaštiti potrošača, čak njih 10 će se zaposliti, tko?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Lugarić.

Lugarić, Marija (SDP)
Super pitanje, jer zapravo pokazuje kad se nešto kao nominalno hoće, a zapravo se neće i to je pitanje doista za državnog tajnika i nisam ja smislila tih 10, to su oni napisali u zakonu da će ih bit 10 novih, ja isto mislim da je premalo, inače ih ima općenito premalo i ponavljam džaba nama zakon ako se njegova primjena ne ono inforsa, ne znam kako bi uopće bio hrvatski rječnik za to, dakle ako nemamo osigurane sve moguće mehanizme za samu primjenu zakona, to vrijedi za potrošače, to vrijedi za ove građevinske inspektore, to vrijedi za komunalne inspektore i to vrijedi za apsolutno sve. Mi s jedne strane kao što sam razgovarala s kolegicom Glasovac, nemamo educirane ljude da znaju što su im prava, a s druge strane nemamo, to je ona mrkva bi svojevrsna bila, a s druge strane nemamo ni batinu sa strane države koja bi natjerala sve one aktere da se ponašaju onako kako je zakonom propisano, a zapravo na papiru izgleda super, mi zakon sva prava, sve super, a ne događa se ništa i to je zapravo problem.

Reiner, Željko (HDZ)
Sad će govorit poštovana zastupnica Barbara Antolić Vupora, izvolite.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS, predlagatelji i prisutni.
Danas raspravljamo o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, nažalost to se ne radi sveobuhvatno kako bi cijelo područje zahtijevalo, kako smo iz samih rasprava čuli koje se zapravo i ponavljaju tijekom godina zapravo su sve isti prigovori. Nemamo dovoljno uređeno tržištu i nemamo dovoljno jaku kontrolu tog istog tržišta, nemamo nadzor nad mehanizmima kroz inspektore koji su tržišni inspektorat je doista vrlo oklještren, već godinama se govori o tome kako ih nedostaje, kako su njihove plaće mizerno niske i kako sada sa ovim izmjenama i dopunama predlažete 10 novih je jednostavno pljuska tom istom sustavu i neoprostivo je kako se ponašate prema svom dijelu sustava.
A još je teže podnositi činjenicu da prema udrugama za zaštitu potrošača se ponašate kao da su dijelovi neprijateljskih civilnih društava zbog toga jer udruge već desetljećima traže barem jednu zaposlenu osobu na području pojedine regije, čak ne i županije, čak ne i grada nego barem regije. Dakle, nijedna osoba koja radi u udruzi za zaštitu potrošača ukoliko nije pobijedila na natječaju, nije sustavno plaćena odnosno nema plaću za silan rad koji rade. Morali su osobe da bi ispunile sve uvjete iz natječaja ispunjavati tako velike zadaće kao što su izračun potrošačke košarice i pogledati i pročitati sva ta silna mala slova koja pišu na deklaraciji, nakon toga sve to izračunavati da bi kako tako priskrbile sebi neki prihod da bi mogle opstati.
Međutim, takvo stanje je dovelo danas do toga da vi sa udrugama za zaštitu potrošača ne možete računati kao nekim mehanizmom koji bi vam suportirao cijeli sustav koji vam nedostaje pri inspektorima koji vam itekako nedostaju. Da ne kažem da kod inspektorata niste omogućili ni dodatnu edukaciju koja bi bila potrebna. Stalno se ponavljaju ista opravdanja a to je da su inspektor… da inspektorat nije zahtijevao, pa valjda nije zahtijevao zbog toga jer ste ih maloprije zvali na kavu.
Isto tako, nisu sigurno ne mogu biti zadovoljni sa tim primanjima i nemojte nam licemjerno govoriti da nije ono što su tražili to što vi dajete. Jako sam se loše izrazila, još je lošije kako se vi izražavate u zakonima koje nam predložite, koje nam predlažete, koje nam stavljati na stol gdje se prepisuju europske direktive koje moraju biti kad-tad uvedene u naš pravni sustav. Međutim, nemate nikakvu želju da nas dignete s ovog pretposljednjeg mjesta koje mi kao društvo prema zaštiti o znanju, zaštiti potrošača imamo. Dakle, ne možete nas prisiljavati sa takvim uvođenjem sustava da ostanemo na tome što jesmo.
Moramo kao oporba stalno upozoravati i sa konkretnim primjerima iz života da se morate promijeniti u zakonima, u prijedlozima zakona koje uvodite. Dakle, uvedite u prijedlog ovog zakona one mehanizme koji će ojačati civilno društvo, dakle društvo za zaštitu potrošača koje će ojačati tržišnu inspekciju dakle dati cijelom ovom ovoj mogućnosti da preko klika ti imaš mogućnost raskinuti ugovor, dajte mogućnost starijim i nemoćnima i onim koji ne znaju i ne mogu se služiti sa internetom i ne znaju kako ispuniti online prijavnicu odnosno se pritužiti, dajte mogućnost i tim članovima našeg društva da mogu biti ravnopravni dijelovi našeg društva. Niste, propustili ste to učiniti niste to uveli u ovaj zakon.
I zato bi rekla da sve te nepoštene trgovačke prakse koje ćemo još i dalje nažalost imati i slušati one će ostati i dalje jedna naša svakodnevica. 20 tisuća primjedba rješavaju udruge za zaštitu potrošača godišnje. 20 tisuća primjedba onih koji uopće nađu udruge otvorene jer ne mogu biti otvorene svaki dan jer ljudi tamo ne rade i nisu stalno dostupni, ne mogu biti kao što sam rekla jer taj problem niste riješili da bi im omogućili kako bi bili uopće na dostupni građanima stalno.
A online, slažem se digitalna transformacija je potrebna, međutim da bi se do tog stupnja došlo mi bi trebali biti razvijeni da sa svojim standardom ljudi mogu učestvovati ravnopravno u životu kakvog vi prikazujete sa ružičastim naočalama.
Dakle, ono što bi na kraju posebno istaknula nema, nema puno efekta ovog zakona jer nema pune kontrole provedbe. Nema punog suporta građanima da će se moći ravnopravno sa drugim građanima u EU nositi sa velikima, da će se moći njihove pritužbe ravnomjerno ist… obravnavati kao što se obravnavaju u drugim državama, nema te ravnopravnosti i vi ju ne pružate ovim izmjenama zakona. Vi samo prepisujete ono što se u razvijenijim državama već događa a ne nudite nam mehanizme da bi ti, tom izmjenom dostigli barem malo ili viši stupanj zaštite potrošača.
Hvala lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo dvije replike, prva je kolegica Orešković.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Zahvaljujem.
Ma nisam se namjeravala uključiti u ovu raspravu jer je ovo jedan tako tehnički zakon od kojeg niti puno štete, niti puno koristi, ali čini mi se da je došlo do jedne možda malo kakofonije i do zabune u tome tko što radi. Naime, udruge civilnog društva pa tako i udruge koje štite potrošače su udruge građana. One nemaju nikakve javno-pravne ovlasti. Dakle, udruge se osnivaju zato da osnivači, obični građani pridonose ostvarivanju nekakvih zajedničkih ciljeva. U tom smislu udruge potrošača zapravo promoviraju što su potrošačka prava i provode jednu edukativnu ulogu, ali zaštitu pravu zaštitu provodi državni sustav. Dakle, mislim da ovdje ne treba miješati javno-pravnu sferu od privatne, civilne sfere građana iako naravno postoji prostor gdje jedno drugo nadopunjava.
Nama je problem što sustav zaštite potrošača ne ovisi o tome što će pisati u ovom zakonu …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
… nego kako će funkcionirati pravosuđe, a to nam je slaba točka.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Kolegica Antolić Vupora.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Hvala lijepo.
Udruge za zaštitu potrošača jesu dijelovi građana, dakle oni su njihova produžena ruka i oni preko udruga mogu biti jače i bolje informirani i ona jesu i mogu postati alat ukoliko država malo više obrati pažnju da ih funkcionalno opremi i kadrovski opremi, a to ima želje na terenu, ima mogućnosti. Imaju, postoje ljudi koji žele besplatno raditi, međutim barem djelomice ih morate više kapacitirati na način da im se omogući više javnog financiranja.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Piližota ima repliku.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem.
Evo iskoristit ću prvi dio replike samo da odgovorim zamjeniku tajnika. Potražio sam ovo što ste rekli da postoji zadnje istraživanje Hrvatske gospodarske komore da je 80% hrvatskih građana informirano o svojim pravima. Našo sam istraživanje, ali vezano uz postotak 80% piše samo da 80 otprilike i 2% hrvatskih građana kupuje na sniženjima. Nigdje se ne spominje 80% da su informirani, pa bih vas molio sljedeći put kad se vidimo na Odboru za gospodarstvo ukoliko bi mi mogli dati to istraživanje. Evo stvarno bi mi pomoglo.
Kolegice pratio sam vašu raspravu, spominjali ste značaj udruga za potrošače koji stvarno nemaju zakonske ovlasti da provode same zakone. Državni tajnik je rekao da postoji centralna udruga, odnosno centralno mjesto za informiranje u sklopu Ministarstva gospodarstva. Mene sad zanima malo oko tog financiranja udruga i očigledno da građani, iako postoji to centralno mjesto ne koriste ga nego i dalje traže u svojim gradovima, u svojim sredinama pomoć udruga …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
… očigledno se njih dovoljno ne financira da bi mogli izvršavati sve …/Govornik se ne razumije./…
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Kolegica Antolić Vupora.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Hvala lijepo.
Gradovi bi trebali biti dužni osigurati prostor, međutim država je tu ostala, prebacila jedan dio krivice, odnosno jedan dio obveze financiranja na jedinice lokalne samouprave, a da pritom sama nije osigurala niti ono što su zapravo te udruge tražile, a to je da barem imaju jednog plaćenog radnika koji bi mogao biti dostupan posebno građanima starije životne dobi kako bi pri ostvarivanju svojih prava bili bolje informirani i kako bi mogli bolje ostvariti svoja prava.

Reiner, Željko (HDZ)
Sad će govoriti poštovani zastupnik Mate Vukušić, izvolite.

Vukušić, Mate (SDP)
Zahvaljujem se predsjedavajući.
Dakle, u obrazloženju Vlade i dostupnim materijalima izmjene su prvenstveno motivirane preuzimanjem direktive EU o jačanju zaštite potrošača u kontekstu održivosti i kružnog gospodarstva. Potrebnim usklađivanjima sa EU pravilima o odgovornosti za neispravan proizvod ni promicanju popravka robe, jačanjem transparentnosti i suzbijanjem nepoštenih trgovačkih praksi. E sad, da je ovo što se tiče usklađivanja sa EU napravljeno na način da se zbilja uskladilo sa EU odnosno sa direktivama na način da se posavjetovalo sa iskustvima država članica koje su ovakve probleme koje je malo prije iznijela kolegica Dragić recimo u Njemačkoj sa njihovom elektrom ili kako se zove njihov energetski sustav riješi u pola sata.
Kod nas to traje u nedogled i u pravilu djeluje nerješivo kako je i kolegica Dragić rekla da je u najčešćim slučajevima kod nas građanima najlakše od toga odustati i zaboraviti što naravno da nije dobro, nije humano, nije pošteno a ovaj zakon bi to trebao osigurati. Dakle, ovo je dijalog, dio šireg europskog trenda. Potrošač mora imati više informacija, više prava i manje prepreka u ostvarivanju tih prava. Kakvo imamo trenutno stanje? Dakle, koje su ključne novosti iz ovoga što ste vi nama danas predložili?
Prvo, pravo na popravak, potrošač dobiva pravo da se proizvod popravi umjesto zamjeni kada je to moguće i razumno. Cilj je smanjenje otpada, poticanje kružne ekonomije.
Drugo, širenje popisa zavaravajućih i agresivnih praksi, uključuju se nove digitalne prakse poput prikrivenog oglašavanja, lažnih recenzija i manipulativnih sučelja tzv. …/Govornik se ne razumije./…
Treće, jače obveze informiranja. Trgovci moraju jasnije prikazati informacije o trajanju proizvoda, mogućnosti popravka rezervnim dijelovima i servisnim mrežama.
Četvrto, strože kazne za trgovce. Povećavaju se kazne za ponovljene i teške povrede zakona osobito u digitalnom okruženju.
Peto, usklađivanje sa EU direktivama, dakle Direktiva 2023/2673 zahtijeva veći naglasak na održivosti i transparentnosti i borbi protiv …/Govornik se ne razumije./… Ono što je problem koda ovih svih stavki je opet kako je već danas nekoliko puta rečeno provedba, odnosno dosljedno primjenjivanje zakona.
Najvažnije u svemu koji su problemi u praksi, što potrošači i udruge prijavljuju. Prema javnim komentarima i medijskim analizama komunikacija sa trgovcima i pružateljima usluga često je otežana, iako formalno postoji pravo na prigovor, a potrošači se žale na sljedeće: Nejasno i skriveno postavljanje obrasca za prigovor, neodgovaranje u zakonskim rokovima, nejasne informacije o servisima i rezervnim dijelovima, agresivne prodajne prakse posebno teleoperatera. Udruge upozoravaju da se zakon često ne provodi dovoljno učinkovito iako je dobro napisan. Dakle, iako je dobro napisan i opet se upozorava na neprovedbu.
Na kraju ovo bi bili i neki prijedlozi za poboljšanje zakona.
Prvo, uvođenje obveznog digitalnog portala za prigovore. Centralizirani državni portal gdje potrošač može podnijeti prigovor, a trgovac je obavezan odgovoriti. Time bi se uklonile manipulacije sa obrascima i gubljenjem prigovora.
Drugo, obavezna evidencija i javna statistika prigovora. Trgovci bi morali objavljivati broj zaprimljenih i riješenih prigovora, povećava transparentnost i pritisak na korektno poslovanje.
Treće, jača sankcije za teleoperatere i energetske subjekte. Često se u ovim prijedlozima ponavlja teleoperateri, a oni su najčešći kod prigovora, dakle najčešći prigovori su upravo tele operaterima. Sektori sa najvećim brojem pritužbi trebali bi imati posebne strože kaznene odredbe.
Četvrto, obavezno označavanje trajnosti proizvoda. …/Govornik se ne razumije./… već ide u smjeru indeksa popravljivosti. Hrvatska bi ga mogla uvesti i ranije. Potrošač bi znao koliko je proizvod dugotrajan i koliko ga je lako popraviti.
Peto, jačanje inspekcijskih kapaciteta. Bez dovoljno inspektora kolegica Lugarić je to već spominjala zakon ostaje samo slovo na papiru, a potrebno je povećati i broj nadzora pogotovo on-line trgovina. Uvođenje obveznog, jednostavnog raskida ugovora on-line posebno za Telekom i pretplatničke usluge. Trenutno je raskid često namjerno kompliciran. Inače, jedan od načina zaštite potrošača je i obaveza trgovca, odnosno trgovaca da lako uočljivo iznad poljoprivrednih proizvoda istaknu državu iz koje isti dolazi. Na tržištu imamo poplavu zakonski neispravnih deklaracija, sa lažnim informacijama i o sadržaju i o porijeklu. Ova odluka je dobar potez, mada je ipak samo kap u moru.
Iz svega ovoga zaključak je lako izvući. Prijedlog zakona ide u dobrom smjeru, jača pravo potrošača, uvodi pravo na popravak i povećava transparentnost. Međutim, najveći izazov ostaje provedba. Bez digitalizacije prigovora, jačanja inspekcija i strožeg nadzora nad sektorima sa najvećim brojem pritužbi zakon neće ostvariti puni učinak. Kada sam spominjao krive deklaracije u nekoliko navrata sam slao zastupnička pitanja Državnom inspektoratu o nekvalitetnim, odnosno protuzakonitim deklaracijama.
Ponovit ću već sam 10 puta u ovom Domu ponovio. Dakle, radilo se o jednom slučaju prodaje neretvanskih mandarina sa hrvatskom zastavom u kojima je evo da skratim pisalo zemlja podrijetla Egipat. Dakle, to je brutalno obmanjivanje potrošača pogotovo sa istaknutom hrvatskom zastavom i naslovom hrvatski proizvod, a još dodatno dolje deklaracija da piše da je porijeklo Egipat to jednostavno mi nije jasno, to ne može normalan čovjek niti staviti jel'? Ali ono što je još brutalnije je odgovor Državnog inspektorata da je propust napravljen kao tiskarska greška. U 117 centara jednoga trgovačkog lanca u Hrvatskoj je prošao sa tiskarskom greškom. Sa većinom trgovačkih lanaca sam kroz svojih 35 godina iskustva u realnom sektoru radio. Jako teško im je prodati proizvod koji nije dobro deklariran. Oni imaju sustave kontrole koji to sprječavaju u startu. Ovakvi slučajevi su samo brutalni propust inspektorata što je utvrđeno i kod nekih prigovora i njihovih kazni koje su pisali trgovačkim lancima gdje su u 82% na sudu trgovački lanci oborili rješenja glavnog inspektorata što je nevjerojatno. Pazite 82%. Godinama su pisali očito svjesno kriva rješenja, a to je možete misliti kakva zaštita potrošača u tim slučajevima.
I ovdje kad je već ugovoreno o sportskim kladionicama samo ću se na to referirati, dakle pazite ovo sad. Prva sportska kladionica ili prva sport ili super sport, pardon je sponzor prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, odnosno premijer nogometnoj ligi. Sponzor je recimo Hajduku iz Splita koji ima 120, 30 000 članova, samo članova. Sponzor je velikom broju nogometnih natjecanja pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza. …/Govornik se ne razumije./… je sponzor Dinama iz Zagreba, …/Govornik se ne razumije./… je sponzor Rijeke iz Rijeke i da ne pričam što sve dalje. U smislu ovoga ne znam samo da li bi se ovo više moglo nazvati, da li je tu potrebno kroz Zakon o zaštiti potrošača ili u Zakonu o sprječavanju ovisnosti općenito u društvu ne samo na sportskim terenima. Dakle, pričamo o nekim stvarima koje mi ne da ne želimo i ne možemo zaustaviti nego nećemo. Mi smo jednostavno tim subjektima dozvolili silna oglašavanja u javnom prostoru, a mi se kao borimo za zaštitu potrošača pa ćemo to napraviti na način i kroz ovaj zakon koji o takvim stvarima u stvari ne govori niti skoro ništa, mada mislim da ima kolegice koliko ste rekli 500 stranica u tekstu kojeg naravno da nisam uspio pročitati cijeloga.
Evo toliko sad.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolegica Orešković ima repliku na vaše izlaganje.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Zahvaljujem.
Ma ne toliko na izlaganje kolege nego čisto nešto načelno. Prema svima je dobronamjerno, stvarno krajnje dobronamjerno. Dakle, udruge građana su udruge građana, subjekt privatnog prava kao i trgovačka društva, obrti pojedinaca. E sad, što se tiče udruga možemo propisati javne natječaje za dobivanje sredstava ali ukupne sredstava za projekte tih udruga i tako se zapravo udruge financiraju od strane županija, gradova, općina. Nije dobro rješenje tražiti od države to bi bio skandal da država zapošljava i plaća zaposlenike u udrugama. To je kao da kažete državi, čitaj između redova HDZ-u da plaća zaposlenika u nečijem privatnom trgovačkom društvu. Dakle, da ne bismo u najboljoj namjeri, u želji da pomognemo građanima jednostavno institucionalno skrenuli ono u krivu slijepu ulicu. Evo samo sam na taj jedan mali detalj htjela skrenuti pažnju.
I drugo, pustimo udruge da se same organiziraju, a mi trebamo jačati institucionalne kapacitete u inspekcijskom nadzoru …

Reiner, Željko (HDZ)
…/Upadica Reiner: Hvala./…

Orešković, Dalija (DO i SIP)
… i tako dalje.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Evo kolega Vukušić, izvolite.

Vukušić, Mate (SDP)
Zahvaljujem se kolegice Orešković.
Evo kako je meni državni tajnik odgovorio na početku na repliku ja ću isto tako i vama. Slažem se sa vama, u pravu ste.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolegica Dragić ima isto repliku.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Kolega Vukušić spomenuli ste sada da su kladionice i kockarnice sponzori brojnim profesionalnim nogometašima. O tome sada možemo raspravljati, ali to su odrasli ljudi pa bismo rekli neka sami snose svoju odgovornost. Međutim, iste te kladionice i kockarnice nalaze vam se na dresovima djece koja igraju i treniraju nogomet.
Smatrate li da je to primjereno i da moramo, a toga je sve više reagirati? Zahvaljujem.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Vukušić.

Vukušić, Mate (SDP)
Slažem se kolegice, hvala na pitanju. Naravno da moramo reagirati, država mora reagirati i svi mi kao društvo pogotovo evo mi ovdje u Visokom domu svatko na svoj način dati doprinos da se takve stvari spriječe, a kada već pitate i pričate za dresove od nogometaša za ove starije koji su punoljetni i mogu voditi računa osobito to što se tiče djece ja sam evo kao Hajdukovac kupio svome nećaku dres Hajduka, ali bez loga Super sporta, bez loga sponzora čak i Tomija što je o.k. to se i sponzorira, pa sam dao otisnuti posebno samo grb Hajduka i naslov. Tako da mislim to je samo kap u moru, ništa neznačajno ali se treba boriti u svakom slučaju jer ovo nije normalno što se radi sa kladionicama i što im se sve dozvoljava, ali netko za to ima debelog interesa.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Sad idemo na završno izlaganje i prvi će u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta govoriti poštovani zastupnik Tomislav Josić, izvolite.

Josić, Tomislav (DP)
Hvala potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Danas raspravljamo o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača. Ovim se prijedlogom zakona u hrvatsko zakonodavstvo prenose tri važne direktive EU, ali se istodobno moderniziraju i pojedine nacionalne odredbe kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, transparentnost, te jasnoća prava i obveza trgovaca i potrošača.
Prvo prenošenjem direktive o financijskim uslugama sklopljenim na daljinu uvodi se veća transparentnost i obveza pružanja ključnih informacija na razumljiv način što je osobito važno zbog složenosti takvih ugovora. Također se propisuje pravo potrošača da na zahtjev komunicira sa fizičkom osobom, a ne samo putem automatiziranih alata poput chat botova. Uvodi se i tzv. funkcija jednostavnog raskida koja omogućuje da potrošač u roku od 14 dana raskine ugovor jednako jednostavno kao što ga je sklopio u nekoliko klikova.
Drugo, Direktiva o zelenom osnaživanju potrošača donosi obvezu informiranja o okolišnim i društvenim učincima proizvoda i usluga, te stroža pravila protiv green washinga. Uvode se i standardizirane oznake o zakonskim i komercijalnom jamstvu kako bi potrošači lakše razumjeli svoja prava.
Treće, Direktiva o pravu na popravak propisuje obvezu popravka određenih proizvoda i nakon isteka zakonskog jamstva uz osiguranje rezervnih dijelova. Zabranjuje se odbijanje popravka ako je proizvod prethodno popravljao neovlašteni serviser ili sam potrošač.
Uspostavit će se i europska internetska platforma za pronalazak servisera čime se potrošačima olakšava pristup popravku. Osim usklađivanja sa pravom EU predlaže se i nacionalne mjere za dodatnu zaštitu potrošača. Propisuje se obveze isticanja bazne cijene iz prethodnog razdoblja radi lakšeg praćenja promjena cijena kao i obvezna objava važećih cjenika na mrežnim stranicama trgovaca. Jasnije se uređuju pravila za sniženja, rasprodaje i akcije pri čemu se snižena cijena mora računati u odnosu na najnižu cijenu u prethodnih 30 dana.
Dodatno se zabranjuju odbijanje sklapanja ugovora sa potrošačem zbog odabranog sredstva plaćanja osim u posebno opravdanim slučajevima. Na kraju, predviđa se povećanje maksimalnih novčanih kazni za povrede zakona kako bi one bile učinkovite, proporcionalne i imale stvarni odvraćajući učinak. Slijedom navedenog Klub zastupnika Domovinskog pokreta podržat će prijedlog zakona.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika HDZ-a završno će govoriti poštovani zastupnik Ivan Budalić, izvolite.

Budalić, Ivan (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Kao što smo već imali čuti da se pred nama nalazi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača kojima ne samo da usklađujemo hrvatsko zakonodavstvo sa pravnom stečevinom EU već i činimo važan iskorak prema suvremenijoj, pravednijoj i transparentnijoj zaštiti naših građana kao potrošača.
Ovim prijedlogom prenose se tri važne europske direktive, ali jednako je važno naglasiti da se istodobno moderniziraju i nacionalne odredbe kako bi se ojačala pravna sigurnost, te jasno definirala prava i obveze trgovaca i potrošača.
Direktiva o financijskim uslugama sklopljenima na daljinu donosi veću razinu transparentnosti, uvodi se obveza da ključne informacije budu predstavljene jasno i razumljivo što je osobito važno s obzirom na složenost takvih ugovora. Posebno ističemo pravo potrošača da ako to želi komunicira sa fizičkom osobom, a ne isključivo putem automatiziranih sustava.
Također, mogli smo čuti da se uvodi mogućnost jednostranog raskida ugovora na način koji je potrošaču stvarno dostupan jednako jednostavno kako je ugovor i sklopljen. Drugim riječima ako je ugovor sklopljen u nekoliko klikova mora se moći raskinuti na isti način.
Direktiva o zelenom osnaživanju potrošača donosi i dodatnu razinu zaštite u kontekstu sve češćih ekoloških tvrdnji, jamstvima kako bi potrošači lakše razumjeli što kupuju i koja su njihova prava. Nadalje, Direktiva o pravu na popravak predstavlja važan korak prema održivijem gospodarstvu, propisuje se obveza popravka određenih proizvoda i nakon isteka zakonskog jamstva uz osiguranje dostupnosti rezervnih dijelova.
Uz to uspostavit će se i europska internetska platforma za pronalazak servisera čime će se građanima dodatno olakšati pristup uslugama popravka. Ovim usklađivanjem sa europskim pravom ovaj prijedlog donosi i niz nacionalnih mjera koje izravno jačaju položaj potrošača u svakodnevnim situacijama. Uvodi se obveza isticanja bazne cijene iz prethodnog razdoblja kako bi se omogućilo lakše praćenje promjene cijena i spriječile manipulacije tijekom akcija i sniženja.
Također se propisuje obveza objava važećih cjenika. Jasnije se utvrđuju pravila za sniženja, rasprodaje, akcije pri čemu se snižena cijena mora temeljiti na najnižoj cijeni u prethodnih 30 dana. Time se uvodi veća transparentnost i poštenije tržišno natjecanje.
Dodatno zabranjuje se neopravdano odbijanje sklapanja ugovora sa potrošačem zbog odabranog sredstva plaćanja čime se štite osnovna prava građana u svakodnevnoj kupovini. Predviđa se i povećanje maksimalnih novčanih kazni za povredu zakona što jasno pokazuje namjeru zakonodavstva da osigura stvarnu provedbu propisa, a ne samo njihovo formalno postojanje.
Poštovane kolegice i kolege ovaj zakon predstavlja važan korak prema tržištu koje je pravednije, transparentnije i usmjereno na zaštitu potrošača ali i prema gospodarstvu koje je održivije i odgovornije. U ime kluba Hrvatske demokratske zajednice podržavamo ovaj prijedlog zakona u prvom čitanju.
Hvala lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
I sad će završno u ime Kluba zastupnika SDP-a govoriti poštovani zastupnik Boris Piližota, izvolite.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege nakon ove rasprave htio bih istaknuti nekoliko stvari. Prvo ako veće nemamo europsku praksu i zaštitu onda bi trebali imati europski zakon, tako da ću reći da je ovaj zakon o kojem danas smo raspravljali potreban. On donosi određena poboljšanja posebno u dijelu transparentnosti cijena, prava na popravak i naravno zaštite potrošača na digitalnom tržištu. Ali isto tako treba biti potpuno jasno da ovaj zakon nije politička inovacija ove Vlade, jer ovo je u velikoj mjeri usklađivanje sa europskim direktivama. Pravila su donesena na europskoj razini, a naša ih je obveza implementirati i provesti.
I upravo tu dolazimo do ključnoga problema, jer u Hrvatskoj problem zaštite potrošača nije u zakonima, problem je u stvarnosti. U raspravi smo čuli i nekoliko puta ponovili ono što građani već dugo osjećaju, a to je da sustav ne funkcionira kako bi trebao, da prava postoje na papiru, ali ih je u praksi teško ostvariti, da se prigovori razvlače mjesecima, da se manipulacije sa cijenama događaju svakodnevno, da se nepoštene prakse rijetko sankcioniraju i da građani sve manje vjeruju da će im sustav pomoći. Naravno to nije naše mišljenje, to nije moje osobno mišljenje to su službeni podaci.
Više od polovice građana ne zna svoja prava. Samo mali dio njih zaista ih razumije, ponovit ću 17% prema službenim podacima, a tek se trećina obraća državnim institucijama kada imaju problem. Također, velika većina smatra da nisu dovoljno zaštićeni i da se propisi ne provode i to nije percepcija bez razloga, to je iskustvo. I zato je možda najvažnija rečenica koju ću još jednom ponoviti, a to je da u Hrvatskoj imamo europska prava na papiru, ali nemamo europsku zaštitu u praksi.
I dodatno ću još jednom naglasiti sve ono što građani svakodnevno proživljavaju. To su lažna sniženja, proizvode koji su sve manji, a sve skuplji, dugotrajne i neizvjesne postupke kada pokušaju ostvariti svoje pravo i najvažnije osjećaj da su prepušteni sami sebi. Jer u Hrvatskoj i dalje ne postoji jedno jasno dostupno i učinkovito mjesto kojem se potrošač može obratiti.
Imamo institucije, nemamo sustav. I to je problem koji ovaj zakon ne rješava. Zato je važno reći da zaštita potrošača nije i ne smije biti nikako samo tehničko pitanje, to mora biti pitanje pravednosti, pitanje standarda građana i pitanje povjerenja u samu državu. Za SDP je to jednostavno, ako sustav ne štiti građana, građane onda sustav niti ne funkcionira. Zato sam u ovoj raspravi jasno rekao ono što je potrebno i što smatram u klubu SDP-a da je potrebno učiniti, a to je snažniji i vidljiviji nadzor, stvarna primjena kazni, uređenje digitalnoga tržišta, sustavna edukacija građana i uspostava jasnog i dostupnog sustava zaštite.
I na kraju jasan zaključak. Klub zastupnika SDP-a podržat će ovaj zakon, podržat ćemo ga jer ide u smjeru veće zaštite potrošača jer predstavlja dio europskog okvira koji trebamo i moramo provesti. Ali isto tako želim poručiti da ovaj zakon u ovim okvirima nije dovoljan i da neće riješiti probleme koji su prisutni na našem tržištu, jer bez stvarne provedbe, bez jačeg nadzora i bez sustava kojem građani prvenstveno vjeruju ni jedan zakon neće donijeti promjenu koju naši građani u biti i očekuju.
A u konačnici mislim da građani ne traže uistinu puno, traže prvenstveno pošten odnos, traže jasna pravila igre i traže da ih se ne vara, ključno da ih se ne vara. I to je ono na čemu ćemo mi u klubu SDP-a i dalje inzistirati.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Time zaključujem raspravu o ovoj točki.
O njoj ćemo glasovati kad se steknu uvjeti.

77

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, prvo čitanje, P.Z.E. br. 275
27.03.2026.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača, prvo čitanje, P.Z.E. br. 275, predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena. Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: „1. Prihvaća se prijedlog navedenog zakona i 2. Sve primjedbi, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi uputit će se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.“. Molim glasujmo.
I ovdje jednoglasno 130 glasova za donesen je zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
Imamo sada jedan zaključak Kluba zastupnika Možemo! to je dvije stranice, mogu to da ne pročitam ili želite da pročitam? Dobro, ali ovo je malo dugačko no čitat ću.
„Ministarstvo gospodarstva dužno je u roku od 30 dana dostaviti saboru izvješće o provedenim aktivnostima zaštite potrošača u postupcima kupoprodaja plasmana kada su predmet kupoprodaje plasmani i odobreni potrošačima, a koji između ostalog sadrži i
a) način izvršavanja obveze prodavatelja prije donošenja odluka o kupoprodaji plasmana prema koji prije donošenja odluke o sklapanju ugovora o kupoprodaji plasmana dužan 1. izraditi procjenu učinaka na zaštitu potrošača ako su predmet kupoprodaje plasmani odobreni potrošačima čl. 4. točka 1. odluka o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija
b) način i rezultati provedbe nadzora HNB-a nad kupoprodajom plasmana u skladu s citiranom odlukom, a u odnosu na prodaju plasmana odobrenih potrošačima
c) analizu zaprimljenih pritužbi građana u vezi prodaje plasmana trećim stranama zaprimljenih od strane tijela za pritužbe definiranih Zakonom o zaštiti potrošača i Nacionalnim programom zaštite potrošača te zaprimljenih od strane HNB-a.
d. Analizu prodaje i preprodaje plasmana koji predstavljaju potraživanja prema potrošačima u smislu broja takvih plasmana ukupne vrijednosti, prosječne vrijednosti plasmana i broju prekograničnih prodaja plasmana.
e. Analizu dostupnih pravnih lijekova potrošača u odnosu na stjecatelja potraživanja te dostupnih pravnih lijekova u slučaju prekogranične prodaje plasmana i
f. Analizu vrijednosti tržišta kupoprodaje potraživanja, udio prekogranične prodaje i informacija o kontroli agencija za naplatu potraživanja u kontekstu zakonskih odredbi o sprječavanju pranja novca.
Dajem na glasovanje ovaj prijedlog zaključka, molim glasujmo.
122 glasa, 45 za, 77 protiv, dakle zaključak nije dobio potreban broj glasova.
PDF