Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 9

PDF

60

  • Konačni prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija), drugo čitanje, P.Z.E. br. 228
03.03.2026.
Onda prelazimo na prvu točku dnevnog reda. To je

- Konačni prijedlog zakona o provedbi Uredbe EU 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU Europski akt o slobodi medij -drugo čitanje, P.Z. E. broj 228.

Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 85. Ustava i članaka 172. i 190. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave sukladno članku 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za informiranje, informatizaciju i medije.
Prije nego što dam riječ poštovanoj ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek javio se kolega Bulj za stanku, izvolite.
Hvala lijepo.
Tražim stanku u ime kluba Mosta od 10 minuta. Lipo je pročitati da evo raspravljamo o pustim odredbama i direktivama što se tiče medija, usklađivanja, što se tiče medija, osnivanja agencija, osnivanja kontrole. Međutim, činjenica da triba zaštiti naravno pravo govora, pravo sloboda novinara ali mediji u RH koje financira ova Vlada su na primjer srpske Novosti i slični mediji koji jednostavno difamiraju sve koji drugačije misle. I nikad više novca nisu imali. Ovo kolegama iz DP-a iz HDZ-a nego što imaju sada i što je ministrica kulture omogućila.
Mediji da, sloboda govora da, međutim reket države sa određenim političkim opcijama kako bi iskontrolirali medijski prostor kao što je bilo ne samo sa srpskim novostima nego i sa drugim medijima. E to nije sloboda medija, to je kontrola medija kao što je bila u vrijeme corona krize, gdje je bilo naloženo da sve one koji razmišljaju drugačije u vrijeme corona krize.
Ja sam jedini gradonačelnik koji nije uveo corona mjere. Ja sam ponosan na to bez obzira što se uvode sudski procesi i ogromne količine novca su mi napisane kazne, više ne znam koliko. Sićate se toga vrimena, sićate se difamacije i što je se radilo tim ljudima.
Pa nije bilo članka, novine su pretvorile moj grad, branilo se živiti. Jesu to slobode medija? Znači poštivate i isključivo samo centre moći, ministra radi u službi protiv interesa slobode medija i ravnopravnosti medija na području RH i mislim da jedino kome je dobro u ovome trenutku …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… to je vlasnicima medija …
…/Upadica predsjednik: Hvala lijepo kolega Bulj./…
… Miloradu Pupovcu i njegovoj stranci.
Stanka je odobrena.
Kolega Peternel, izvolite.
Pa jednako kao i kolega Bulj tražim stanku kako bih još jednom istakli da je to što se događa oko srpskih Novosti potpuno neprihvatljivo. Dakle, koristi se novac građana RH kako bi se financirali novine, odnosno kako bi se financiralo glasilo koje se ne bavi manjinskim pitanjima već isključivo dnevno-političkim pitanjima. To smo vidjeli i neki dan kada su itekako ustali u obranu Dežulovića.
Dakle, radi se o mediju koji zloupotrebljava i to se institucionaliziralo kroz ovaj Sabor, zloupotrebljavaju se javna sredstva kako bi se financirao jedan ideološki političko, jedno ideološko političko glasilo, dnevno-političku a ne manjinsko.
I to treba stalno upozoravati pa možda se jednom i dogodi normalnost preko ovog Sabora.
Hvala lijepa.
Stanka je odobrena.
Kolega Barbir, izvolite.
Tražim stanku u ime kluba CENTRA i Nezavisne platforme Sjever da još jednom upozorim na ono što smo gledali u Splitu proteklih dana, a to je bio otvoren udar na slobodu medija, pa čak i na neki način ustavno pravo na slobodu mišljenja.
znači bilo je riječ o organiziranom prosvjedu protiv novinara, odnosno ispred kuće njegovih starih roditelja koja je prolazila bilo kakvu političku kritiku i to je bila riječ o jednom personaliziranom prokazivanju.
Prosvjednici su pokušali doći do adrese na kojima žive članovi njegove obitelji, a policija je tu reagirala i zaustavila pristup njihovoj kući. Ta činjenica je izuzetno važna i pokazuje dvije stvari. Prvo da je postojala realna opasnost od zastrašivanja što ima nevjerojatan učinak na slobodu medija.
I drugo, da je temelj zaštite u tom trenutku pao na sigurnosne institucije umjesto da politički sustav jasno i nedvosmisleno poruči da je takav oblik targetiranja neprimjeren bez obzira slažemo li se sa tekstovima ili stavovima pojedinog novinara sustav mora biti takav da štiti pravo na izražavanje i sigurnost osobe. Sloboda medija podrazumijeva i odgovornosti, ali ta odgovornost se ne provodi ulicom, nego institucijama.
Ako država u takvim situacijama nema jasan, čvrst i nedvosmislen stav što je problem ovog doma u brojnim pitanjima tada poruka koja se šalje nije neutralnost nego toleriranje pritiska.
Idemo na četvrti zahtjev za stankom kolegica Raukar-Gamulin, izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući, tražim stanku od 10 minuta u ime Kluba Možemo! kako bismo još jednom naglasili neke činjenice.
Prva je da je akt o slobodi medija na snazi, dakle snagom zakona u Republici Hrvatskoj od 8. kolovoza 2025. godine. Drugo je da mi tek danas imamo drugo čitanje jednog zakona koji zapravo samo tehnički transponira, tj. omogućava da se jedan dio akta o slobodi medija počne konačno primjenjivati i u Hrvatskoj, a to je da se osnuje Vijeće za medije, znači regulator.
Ostaje i tu problem, dakle taj zakon se ne dotiče bitnih točaka iliti srži akta o slobodi medija, a akt o slobodi medija jest europska uredba koja izrijekom štititi neovisnost medija, brisanje političke i gospodarske utjecajnosti na medije, koji štiti neovisnost urednika i novinara i koji zapravo u zbiru učvršćuje neovisnost medija kao jedan od najvažnijih stupova demokracije.
Ono što nam nedostaje ovaj zakon kao što sam rekla je tehničke prirode većinom. Tu imamo problem i dalje prisutan izbora, načina izbora vijeća ali ona srž same uredbe će se možda tek dogoditi sa Zakonom o medijima, Zakonom o HRT-u, a nadamo se i potrebno je i Zakonom o HINA-i.
Zahvaljujem.
Ima li još zainteresiranih? Ako ne nastavit ćemo sa radom u 10 sati i 45 minuta.
STANKA U 10,35 SATI
NASTAVAK NAKON STANKE U 10,45 SATI
Dobar dan svima! Stanka je završila.
Pozdravljam ministricu sa suradnicom.
Da li se želite u ime predlagatelja obratiti? Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče, poštovane zastupnice i zastupnici.
Pred vama je znači Konačni prijedlog zakona o provedbi Uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive koji nazivamo …/Govornica govori engleski, ne razumije se./… ili Europskim aktom o slobodi medija.
Ja bih uvodno prije nego što nešto više kažemo o ovom nacrtu, o konačnom prijedlogu zakona podsjetila poštovane zastupnike i zastupnice na kontekstu kojem je nastao ovaj akt. Dakle, u prošlom mandatu Europska komisija je najavila i realizirala jedan opsežniji, jednu opsežniju regulatornu transformaciju kad govorimo o medijima i uopće o digitalnim uslugama i zapravo to razdoblje obilježilo je donošenje ENFE, Europskog akta o slobodi medija, ali i Europskog akta o digitalnim uslugama i digitalnim medijima o kojima se dosta ovih dana govori.
Jednako tako započet je proces rada na direktivi, tzv. anti slep direktivi ili direktivi koja za cilj je imala potaknuti države na sprječavanje tzv. serijskih tužbi protiv javnog sudjelovanja. Ovo ističem zato jer smo mi u pripremi revizije zakonodavstva zapravo kontinuirano se u Hrvatskoj bavili ovim temama bilo kroz pripremu zakonodavnog okvira, izmjena zakonodavnog okvira, bilo kroz neke druge mjere, bilo financiranja, uspostave pojedinih platformi i drugih aktivnosti o kojima ću nešto više reći malo kasnije. Ovaj mandat Komisije, odnosno ovo razdoblje u kojem danas živimo kad govorimo u širem smislu o položaju medija, pa onda i o medijskom zakonodavstvu obilježava i obilježit će sigurno najava revizije o audio-vizualnim medijskim uslugama kao temeljnog akta koji uređuje naše zakonodavstvo europsko, zatim rada na daljnjem uređivanju pitanja korištenja umjetne inteligencije i s tim povezanih rizika kako za ostvarivanjem materijalnih prava kad govorimo posebno o novinarima i kreativcima, ali i njihovog intelektualnog vlasništva i naravno najavljeni štit za demokraciju, štit za europsku demokraciju koji se sastoji od 3 stupa i koji u velikoj mjeri se odnosi i na pitanje medija. Znači jačanje integriteta informacijskog prostora, jačanje demokratskih institucija što se odnosi i na slobodne i poštene izbore ali i na slobodne medije i svakako povećanje društvene otpornosti i građanske angažiranosti kad govorimo o javnim medijima.
Ovo naglašavam zato što i ovo, ovu, ovaj naš zakon kojim usvajamo EMFU ali i najavljene izmjene medijskog zakonodavstva treba gledati u ovom širem smislu izazova pred kojima se nalaze mediji diljem Europe a i diljem svijeta. To je naravno urušavanje ekonomskog modela i odlijevanje. To traje već cijeli niz godina velikog dijela prihoda prema velikim platformama. To je pitanje saturiranja građanstva različitim izvorima informacija gdje mediji moraju jako puno ulagati da bi se borili za svoje publike, da bi sačuvali svoju publiku. To je naravno veliki utjecaj dezinformacijskih kampanja koje mogu biti vrlo često transnacionalne, imaju ozbiljne implikacije i za sigurnost i naravno upotreba umjetne inteligencije u svim onim aspektima gdje postoji opravdani strah da jedan veliki broj kreativaca posebno novinara biva zamijenjen umjetnom inteligencijom što onda dovodi do daljnjeg urušavanja pozicije medija u društvu.
Naravno, ni za jedno od ovih pitanja ne postoji jednoznačni odgovor, međutim kombinacijom regulatornih mjera i mjera financijskih i drugih poticajnih mjera europske države zajednički pronalaze puteve ili rješenja kako bi unaprijedile svoje medijske politike i te negativne trendove ako ne potpuno zaustavile onda barem u nekoj mjeri usporile i našle određena rješenja koja će omogućiti rad neovisnih i slobodnih medija kao važnih stupova demokracije i u tim promijenjenim okolnostima.
Kad govorimo o samoj implementaciji EMFE u hrvatsko zakonodavstvo ja ću podsjetit da je to uredba koja je stupila na snagu u svim državama članicama u kolovozu, dakle i u Hrvatskoj se ona izravno primjenjuje. Mi smo kao i druge države članice provele analizu, usporedbu, analizu našeg zakonodavstva sa EMFOM i odlučili se u ovom zakonu definirati ona područja koja nisu dosad bila definirana ili nisu adekvatno definirana u našim nacionalnim zakonima, a onda u najavljenoj reviziji a radna skupina je već počela raditi za… Zakona o medijima i Zakona o elektroničkim medijima koji će biti spojeni u jedan tekst, eventualno razrađivati još neke odredbe EMFE koje možda mislimo da treba još detaljnije u kontekstu spajanja tih dvaju zakona definirati.
U tom smislu kad govorimo o ovom tekstu koji je pred nama kao konačni prijedlog zakona ističem da i to mislim da je važno spomenuti s obzirom da su se jučer pojavili u javnom prostoru inicijative nekih strukovnih udruga pa očekujem da bi možda u raspravi netko od klubova to i potencirao, dakle mislim da je važno odmah se oko nekih pitanja odrediti. Dakle, kad govorimo o definicijama a to sam rekla i u prvom čitanju, definirali smo one pojmove koje nismo imali definirane u dosadašnjim krovnim zakonima koji su i dalje na snazi pa s tim u smis… u tom smislu išli smo na definiciju javnih tijela, pružatelja medijskih usluga, pružatelja elektroničkih komunikacija kao onih triju definicija koje je trebalo uvesti kako bi se EMFA moga u punini referirati i na ova i u kontekstu ovog zakona koji je pred nama ali i drugih dvaju odnosno triju zakona.
Ono što je čini središnji dio ovog zakona to je ustroj ili transformacija dosadašnje Agencije za elektroničke medije u Agenciju za medije. Mi smo to bili najavili i u pripremi revizije Zakona o medijima pogotovo zato što svaki tiskani medij danas ima neku svoju elektroničku inačicu pa onda je, a samim time već u nadležnosti Agencije za elektroničke medije. Ustrojavamo Agenciju za medije ne kao novo tijelo nego kao tijelo gdje će se dosadašnja Agencija za elektroničke medije transformirati na način da preuzme odgovornost i nadzor odnosno provodi regulatorne poslove i obuhvati sve medije ne samo u smislu regulatornog postupka nego i u smislu prikupljanja podataka.
Kao jedna mala fusnota s obzirom da smo u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti kao prva država u EU izgradili tu platformu o vlasništvu i financiranju medija, jedan vrlo koristan i transparentan alat evo i da je zastupnik Bulj posjetio tu platformu vidio bi da sa 12 tisuća grad Sinj financira svoj sinjski radio, sa 16 tisuća Fond za pluralizam medija i brojni drugi financijeri. Dakle, za apsolutno svaki medij u Hrvatskoj može se točno i precizno vidjeti sve vlasnike do fizičke osobe koja je vlasnik pojedinog medija ali i podatke o financiranju i to je jedan alat koji nam svima treba poslužiti, a ustrojila ga je i izgradila Agencija za elektroničke medije i na neki način taj alat anticipirao je ono što je EMFA propisala kao obavezu.
Dakle, to su tipovi poslova ili aktivnosti koje je i dosad radila Agencija za elektroničke medije a nastavit će ju raditi uz sve druge aktivnosti i izricanja opomena, kazni, vođenja svih upisnika, provođenje svih provedbi zakona, osiguravanje nadzora nad provedbom zakona itd., itd..
Uz ovaj dio koji se tiče regulatorne aktivnosti pojačane su u nekoj mjeri odredbe koje se tiču promidžbe ili oglašavanja javnih tijela i subjekata i obveza dostavljanja izvješća, a to se sve vidi između ostalog i u ovoj platformi koju sam spomenula. Uređene su određene odredbe koje se tiču medijske koncentracije posebno u odnosu na namjere provedbe konzu… koncentracije poduzetnika i tu Agencija za elektroničke medije odnosno buduća Agencije za medije surađuje s Agencijom za zaštitu tržišnog natjecanja.
Puno su preciznije definirane odredbe o prijavama promjena vlasništva i skraćeni su rokovi i zapravo uveden je, uvedena je obveza označavanja sadržaja koji su generirani umjetnom inteligencijom, međutim ja bih rekla mi smo tek zaista na samom početku sveobuhvatnog reguliranja medijskog kad govorimo o umjetnoj inteligenciji.
Za ovaj uvodni dio ja bih samo podsjetila uvažene saborske zastupnike i zastupnice na različite aktivnosti koje se provode u kontekstu dakle medijske politike a koji proizlaze iz Nacionalnog plana razvoja kulture i medija. To su značajna ulaganja u medijsku pismenost koja ćemo u ovom financijskom razdoblju zapravo dodatno ćemo ulagati u medijsku pismenost u suradnji s nizom partnera i Agencijom za elektroničke medije posebno javnim knjižnicama. Dakle, naše sada izvan nastavne aktivnosti oko promicanja medijskog, medijske pismenosti će se u partnerstvu s medijima usustaviti i provodit ćemo te programe diljem Hrvatske. To je naša uspostavljena mreža provjeravatelja informacija tzv. fact-checkeri koji su podsjetit ću projekt koji smo pokrenuli iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti i imaju veliki značajan pozitivan utjecaj na razvoj i očuvanje profesionalnog novinarstva. To su naše dvije platforme o vlasništvu i financiranju medija.
Kad govorimo o aktivnostima vezano uz suzbijanje SLAPP-a, dakle strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, javnost je upoznata da je izrađen i tekst posebnog zakona. Tu je jednako tako i Ministarstvo kulture i medija i agencija sa svim svojim, sa svim partnerima od Ministarstva pravosuđa, novinarskih organizacija dalo veliki doprinos da se zapravo precizno definiraju odredbe tog nacrta zakona. Tu svakako treba istaknuti sve aktivnosti vezno uz sigurnost novinara koje provodimo u suradnji s MUP-om i naravno dva programa financiranja koji se provode putem Agencije za elektroničke medije, to je fond za, ranije spomenuti u kontekstu Sinja, Fond za pluralizam medija i naravno ulaganje u profesionalno novinarstvo.
Evo, ja bih toliko uvodno. Zakon opsegom nije velik, najveći dio odnosi se na odredbe vezano uz agenciju i naravno ako bude kakvih pitanja tu sam za sve potencijalne odgovore.
Evo hvala.
Hvala poštovana ministrice Obuljen Koržinek, predlažem ako želite da sjednete.
Na vaše izlaganje imamo 15 replika, prva replika će biti kolege Ivana Račana, al predlažem samo da pričekamo ministricu da se vrati.
Kolega izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovana ministrice imam za vas pitanje na koje nismo mogli dobiti odgovor niti u pisanoj formi od predsjednika odbora.
Poslovnik sabora jasno kaže da se sjednice sazivaju 8 dana ranije, a da se u posebnim okolnostima ako postoji hitnost ili neka druga okolnost mogu sazvati u kraćem roku.
Sjednica Odbora za medije je sazvana u kraće od 24 sata, pa vas molim odgovor na pitanje što je to u drugom čitanju ovog zakona hitno ili koje su druge posebne okolnosti da se ovako krši procedura i Poslovnik sabora?
Hvala.
Poštovani gospodine zastupniče dugo sam ministrica, dosta toga znam ali zaista nisam se upoznala s Poslovnikom Hrvatskog sabora, pa evo predlažem da postavite pitanje onima koji su nadležni za to.
Hvala.
Hvala lijepa ministrice.
Slijedeća replika je klega Ante Babić, izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana ministrice u raspravi u prvom čitanju i u dijelu javnosti stalno se pokušava stvoriti dojam da se ovim zakonom pojačava politički utjecaj. Međutim, kad pogledamo rješenja koja predviđa ovaj zakon imamo javni poziv za članove vijeća, jasne stručne kriterije, zabranu političkih funkcija, zabranu vlasničkih interesa u medijima, precizno propisane razloge razrješenja i obvezu javne objave odluka. Zato je moje pitanje možete li reći u čemu je ovaj model jači u odnosu na dosadašnji i gdje se konkretno podiže razina profesionalne i institucionalne neovisnosti regulatora?
Hvala lijepa.
Hvala.
Ministrice izvolite.
Hvala gospodine zastupniče, pa upravo ste vi naveli ta područja gdje zapravo se ne samo kroz ovaj, ovu implementaciju EMFE nego i inače kroz hrvatsko medijsko zakonodavstvo osigurava neovisnost medija od političkog utjecanja. Dakle, i način izbora i propisivanje kriterija kad govorimo o javnim medijima i nadzor nad radom tih medija u saboru. I meni se zaista čini ponekad da te sve priče o, uopće kad pogledamo pluralitet medija u Hrvatskoj i činjenicu da s nijednim medijem niti jedna politička opcija po definiciji uopće nije zadovoljna onda bih rekla da imamo pluralnu medijsku scenu i da ju kao takvu trebamo čuvati i da se svi zajedno pogotovo oni koji su u politici trebaju suzdržavati od pokušaja bilo kakvih utjecaja.
Hvala vam na odgovoru.
Slijedeća na redu za repliku je kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovana ministrice izvješća o vladavini prava i o medijskom pluralizmu i brojna druga izvješća već godinama govore o tome da u Hrvatskoj ne vlada neovisnost medija. Evo posljednje izvješće o vladavini prava Europske komisije kaže da se Hrvatska nalazi na visokorizičnom kraju ljestvice, a dodatno Hrvatska je pala za 12 mjesta. Prvi put je u svojoj povijesti u kategoriji teške situacije, dakle na 60-om mjestu po pitanju neovisnosti medija.
E sad, analogno i ovom pitanju navodno se ovim zakonom osigurava neovisnost medija, pa ako vam želim vjerovati onda vas samo pitam da li možemo očekivati u idućem izvješću o vladavini prava Europske komisije bolje rezultate za Hrvatsku, dakle za 2026. godinu kad već '25., '24., '23. i unazad to nismo imali.
Hvala kolegice Ahmetović, ali prije nego nam ministrica da odgovor imamo jednu povredu Poslovnika.
Kolega Nikola Mažar, izvolite.
Hvala lijepo predsjedatelju.
Članak 238., pa radi interesa javnosti i točnosti iznesenoga kolegice Ahmetović niste rekli istinu da smo u povijesno najgorem položaju, dakle Hrvatska je sada ako ste dobro rekli na 60-om mjestu. 2015. godine je bila na 63 za vrijeme vladavine SDP-a.
Kolega Mažar ovo nije bila povreda Poslovnika nego replika, dobivate drugu opomenu danas i mislim da imamo dovoljno vremena i kroz replike i kroz raspravu u ime klubova, pojedinačne rasprave da sve svoje teze ili iznesemo ili obranimo ili kako kome pravo krivo.
Ministrice izvolite.
Hvala vam.
Evo poštovana zastupnice Ahmetović, dakle ja zaista ne mogu znati kako će izgledati izvješće komisije, dakle znamo metodologiju. Mi redovito sudjelujemo u svim razgovorima, tu sudjeluju i različite udruge strukovne, profesionalci, politički akteri i sve to čini zapravo daje podatke na temelju kojih oni donose određena, određene zaključke.
Mi smo uvijek tu za saslušati argumente, prijedloge za eventualno poboljšanja i mislim da je to zajednički interes i u kontekstu onoga što sam uvodno govorila s obzirom koliko su u današnjem vremenu mediji važni za demokraciju da zapravo svima bude u cilju da se bilo kakve sumnje na bilo kakav utjecaj eliminiraju jer mislim da ih niti …/Govornici govore istovremeno ne razumije se./…
Hvala vam.
Slijedeća na redu za repliku je kolegica Anka Mrak Taritaš, izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovana ministrice kad je bila rasprava o ovom zakonu u prvom čitanju tada se je jako puno rasprave vodilo na temu tko mogu biti članovi vijeća za medije, način na koji se oni biraju, koji su uvjeti za razrješenje. Dakle, tu smo raspravljali i o tome kako sabor može odlučivati da li je to 2/3, da li je to nekakav drugačiji način. I sad u obrazloženju za drugo čitanje kad imate ono razlozi zašto nije prihvaćeno između ostalog navode i vi navodite da je bilo jako puno rasprave vezano uz to, da obzirom da je ta rasprava bila sveobuhvatna i puno se tema otvorilo, da će se o toj temi odlučili ste ne ugrađivati u ovaj zakon bilo što nego ste rekli da će se to voditi u okviru rasprave radne skupine o prijedlogu Zakona o medijima, tako stoji, pa mene zanima kad možemo očekivati u prvom čitanju Zakon o medijima jer je riječ o dosta velikom …
…/Upadica Mišel Jakšić: Hvala vam./…
… dijelu iz ovog zakona.
Ministrice izvolite.
Hvala vam.
Mi smo započeli rad na pripremi nacrta zakona, formirana je radna skupina, mislim da slijedeći tjedan ima svoj drugi sastanak. U planu zakonodavnih aktivnosti taj sveobuhvatni zakon planiran je za 4 kvartal i ja se nadam da ćemo dotad, da ćemo dotad iz… provesti sve potrebne procedure uključujući i javnu raspravu i uputiti zakon u sabor.
Hvala.
Slijedeća replika kolega Igor Peternel, izvolite.
Pa imam vrlo slično pitanje.
Poštovana ministrice apsolutno sam skeptičan prema takvoj neovisnosti gdje će se uspostavit agencija gdje ćete vi birati predsjednika i članove agencije, Vlada to predložiti, a saborska obična većina prihvatiti. Tu nema nikakve neovisnosti jer javnost mora imati puno povjerenje u neovisnost jedno, jedne takve, jedne takve agencije a toga nema pogotovo što znamo kakvu vi politiku vodite i znamo što sve financirate kao primjerice ovo što smo prošli tjedan imali prilike čuti da financirate ne znam izložbu rektalnog pranja prije homoseksualnog čina.
Dakle, to sve ne ulijeva povjerenje i mislim da je 2/3 većina za takve agencije nešto što je nužnost.
Hvala.
Izvolite ministrice.
Hvala vam gospodine zastupniče, naravno da je skepsa vaše legitimno pravo.
Jednako kao i što su i dojmovi koje iznosite ali i kontinuirane dezinformacije pa evo da, da vam je malo stalo do onoga o čemu govorimo kad govorimo o standardima, onda biste recimo pogledali podatke pa bi vidjeli da iznosite neistine, ne samo u ovom primjeru nego i brojnim drugim kad govorite o financiranju ali evo svatko bira svoj put. Netko se bavi provjerenim informacijama za interes društva, a netko se bavi dezinformacijama za neke svoje interese pa evo, tu smo gdje smo.
Hvala ministrice, slijedeća na redu za repliku je kolegica Sanja Bježančević, izvolite.
Zahvaljujem. Poštovana ministrice nakon iskustva HDZ-ove afere FIMI MEDIA koja je pokazala kako se javni novac i oglašavanje mogu koristiti za politički utjecaj netransparentne tokove, možete li jasno reći koje konkretne odredbe ovog zakona sprječavaju da se državno oglašavanje ponovno koristi kao politička poluga pritiska na medije ili i dalje ostavljate prostor da se takve obrasce, dakle iste obrasce kakve smo već jednom skupo platili ponavljaju i kad kažem mi platili, mislim na državu i njezine građane.
Hvala. Ministrice izvolite.
Poštovana gospođo zastupnice, znači mrežna adresa je Agencija za elektroničke medije, na samom početku imate veliku ikonu financiranje i vlasništvo medija, uđite u tu platformu pogledajte do kojeg detalja, do svakog euro centa se vidi podatak o svakom oglašavanju i javnom i drugom i mi ćemo nastaviti takve alate razvijati i to je ono što smo osmislili, pokrenuli, razvili kao jedna od prvih europskih država i treba to što češće koristiti i ovdje u ovom saboru bilo bi vjerojatno manje dojmova, a više provjerenih informacija kad govorimo o medijima onda je upravo naglasak na provjerene informacije, ono što trebamo mislim svi zajedno isticati bez obzira s koje strane političkog spektra dolazili.
Hvala. Sada je na redu za repliku kolegica Ivana Marković, izvolite.
Zahvaljujem se. Pa evo kolegica je zapravo pitala ono što sam ja htjela pa meni baš nije vaš odgovor jasan pa bi voljela da malo to pojasnite. Da li postoji neka centralno javno dostupna baza svih sredstava koja se i daju za oglašavanje? Kako mislite da će ovaj zakon spriječiti odnosno osigurati da imamo stvarnu transparentnost trošenja javnog novca u medijima i također bi željela napomenuti jednu sad već učestalu praksu pa bi bilo po meni u redu da se i to oglašava odnosno da postoje dostupne informacije, a to je organiziranje raznih konferencija koje ministarstva organiziraju za prezentaciju zakona putem raznih novinarskih kuća. Pa evo mislim da su to podaci koji bi …/Upadica Jakšić: Hvala vam./… javnosti bili zanimljivi. Zahvaljujem.
Hvala vam. Poštovana gospođo zastupnice dakle čl. 18 detaljno to propisuje. Kao što sam rekla i prije donošenja EMFA-e www.aem.hr na naslovnici vidite aplikaciju na dva klika dođete do svakog medija i to unazad koliko godina, nekoliko godina mislim čak od 2015. sa točnim izvorima financiranja iznosima. Ovo što spominjete konferencije, to je sponzorstvo i to je uređeno ovim zakonima. Dakle evo drago mi je da ukazujete redom u vašim replikama na one, one teme i ona pitanja koja smo ne samo već unijeli u ovaj nacrt, konačni nacrt zakona, konačni prijedlog zakona nego i implementirali kroz bazu podataka o vlasništvu i financiranja medija. Hvala.
Hvala. Slijedeća replika kolega Damir Barbir, izvolite.
Poštovana nakon što je prosvjed protiv novinara održan u Splitu, a policija morala spriječiti pristup obiteljskoj kući gdje žive njegovi stariji roditelji od preko 90 godina, možete li jasno reći smatra li Vlada da je javno targetiranje pojedinog novinara u skladu s europskim standardima, zaštite slobode medija koje ovom zakonom provodimo ili se moglo tu očitovati malo prije sa ovog prosvjeda. Hvala.
Hvala, izvolite.
Hvala gospodine zastupniče, kao što sam rekla uvodno implementirali smo sve protokole o sigurnosti novinara. Radimo dosta na tome zajedno s Ministarstvom unutarnjih poslova. Reakcije su brze, sigurnost svakog našeg građanina osigurava se kroz sve mehanizme koji su predviđeni. Naravno da apsolutno osuđujem bilo kakav, bilo koji primjer bilo napada, huškanja, dezinformacija, pritisaka, govora mržnje na društvenim mrežama. Toga je jako puno u javnom prostoru, nažalost ponekad provuče se ponešto i u ovu sabornicu i mislim da je odgovornost svih nas bez obzira na kojem mjestu u javnoj prostoru djelujemo da se tome suprotstavljamo i da jasno protiv bilo takvog, kakvog takvog oblika pritiska ustanemo.
Hvala vam. Slijedeća replika kolegica Urša Raukar Gamulin.
Zahvaljujem. Uvažena ministrice u planu zakonodavnih aktivnosti u četvrtom kvartalu predviđeno je Zakon o medijima i Zakon o HRT-u, a u obrazloženju ovog prijedloga na kraju kažete, osnovne primjedbe iznesene u raspravi bile su vezane za način izbora članova Vijeća za medije, kako se radi o važnom pitanju zaključeno je da isto neće biti mijenjano ovim zakonom već će se ovo pitanje raspraviti u okviru rada radne skupine na prijedlogu Zakona o medijima. Dakle moje pitanje je da li namjeravate izmijeniti način izbora upravnih tijela javnih medijskih servisa, kako bi se maknuo politički utjecaj koji sada imamo kada tijela uprava bira obična većina u saboru. Zahvaljujem.
Hvala, ministrice izvolite.
Poštovana gospođo zastupnice, upravo to što ste pročitali s vašeg mobilnog uređaja to sam i ja rekla uvodno. Dakle namjera je razmotriti kroz rad radne skupine puno puta smo o tome zadnjih ja bih rekla 20 godina vrteći se u krug raspravljali. Ako nekim konsenzusom, ako konsenzusom dođemo do toga da vidimo neko bolje rješenje, mi ćemo bit za to da ga usvojimo. Ovo je u skladu s dobrom europskom praksom. To je potvrđeno i u nizu od vremena pristupanja EU i kasnije u nizu rasprava, tako da evo ja ću biti otvorena i slušati sve konkretne prijedloge ali mislim da moramo napustiti tu tezu o dvotrećinskoj većini jer jednostavno medijski zakoni nisu organski zakoni i ne mogu se odluke tako donositi. Dakle tražimo rješenja …/Upadica Jakšić: Hvala vam./… u nekom drugom modelu.
Hvala vam. Slijedeća replika je kolega Dalibor Paus, izvolite.
Hvala lijepa. Poštovana ministrice evo uredba zbog koje i donosimo ovaj zakon o njezinoj provedbi kaže da bi države članice trebale povećati sredstva koja dodjeljuju nacionalnim regulatornim tijelima s obzirom na povećane zadaće koje su im dodijeljene ovom uredbom. Dakle zaista mi smo ovim zakonom dodijelili Agenciji za elektroničke medije odnosno Agenciji za medije nove i regulatorne i nadzorne, nadzorne funkcije i to ne baš, ne baš male. Dakle da li smo mi osigurali dovoljno tehničkih, materijalnih, ljudskih resursa za ovu agenciju jer ukoliko kako piše u zakonu nisu potrebna dodatna sredstva za provedbu ovog zakona, to znači da sada naša Agencija za elektroničke medije ima višak resursa odnosno mogli bi reći da vrte palčevima u određeno vrijeme ili ćemo ih opteretiti preko mjere ako ne trebaju dodatni resursi, dodatni ljudi i dodatne, dodatne financije ili nas jednostavno nije briga za neovisnost medija i slobodu …/Upadica Jakšić: Hvala vam./… medija odnosno za njihovu važnu ulogu u društvu.
Hvala vam. Ministrice izvolite.
Hvala vam gospodine zastupniče u, tijekom pripreme ovog konačnog prijedloga zakona Agencija za elektroničke medije naravno je započela s radom na svim predradnjama dakle koje će slijediti nakon donošenja zakona i oni procjenjuju potrebne resurse. Kako procjenjujemo da treba vrijeme dok oni izrade statut, statut će sabor usvojiti, razmotrit ćemo svakako kad budemo donosili cjeloviti Zakon o medijima jesu li sadašnji postotci izdvajanja za agenciju adekvatni. Treba znati da jedan veliki dio financiranja posebno za Fond za pluralizam dolazi iz pristojbe koja se prikuplja za HRT tako da tu moramo zapravo cijelu tu arhitekturu financijsku redefinirati uvijek vodeći računa da nema izravnog financiranja od strane izvršne vlasti …/Upadica Jakšić: Hvala vam./… da ne bi bilo sumnje na neki utjecaj.
Sada je na redu za repliku kolega Ivica Baksa, izvolite.
Poštovana ministrice danas gotovo svaka redakcija koristi umjetnu inteligenciju, barem u nekoj fazi rada za transkripciju intervjua, prijevod, lekturu ili stilsku doradu teksta. Ovaj zakon kaže da se mora označiti sadržaj koji je na bilo koji način generiran umjetnom inteligencijom. Možete li pojasniti gdje je tu granica. Hoće li se označavati tekst u kojem je AI pomogao samo ispraviti gramatičku pogrešku ili preformulirati jednu rečenicu? Tko će točno utvrđivati je li nešto na bilo koji način generirano, kojim metodama i prema kojim kriterijima posebno imajući u vidu da su kazne predviđene u iznosu od 132 tisuće eura, a prema nekim procjenama je preko 60% online sadržaja generirano s AI-em. Kako namjeravate provoditi tu odredbu?
Hvala. Izvolite.
Hvala vam. Kao što sam uvodno i rekla mi smo zaista na početku nekog procesa reguliranja umjetne inteligencije koja se neizmjerno brzo razvija. Ako gledate matične zakone, Zakon o elektroničkim medijima i Zakon o medijima ali posebno Zakon o elektroničkim medijima, tu su predviđeni mehanizmi samoregulacije i koregulacije. Ovo je pitanje koje u ovoj fazi Vijeće za elektroničke medije s partnerima i u okviru svojih europskih udruga ali i na nacionalnoj razini rješava kroz samoregulaciju odnosno koregulaciju jer je tu puno brže u provođenju i implementiranju odnosno možemo reći sustizanju tehnologije.
Hvala. Sada nam je na redu kolega Josip Jurčević, izvolite.
Uvažena ministrice, mediji su sredstvo preko kojega se ostvaruje različiti vidovi moći. Dosta točno se može reći simbolički da su mediji zapravo oružje s kojim se ostvaruju određeni interesi u suvremenome svijetu kako u politici, geopolitici, gospodarstvu i slično. U tome smislu postoje mnoge manipulacije kojima se navodno na ovaj način hoće spriječiti ili barem regulirati na određeni način. Evo još nitko nije pitao što je sa prikrivenim vlasništvom. Dakle svjedoci smo da i u uređenom demokratskome svijetu, a pogotovo u Hrvatskoj se koriste svi mehanizmi da bi se zadobila ta medijska moć pa se koristi i to tzv. prikriveno vlasništvo. Dakle kako će nas regulator to znači Agencija za elektroničke medije odnosno Agencija za medije i koja, koja zakonska sredstva, istraživačka i istražna stoje na raspolaganju da bi mogla zaista utvrditi …/Upadica Jakšić: Hvala vam./… prikriveno vlasništvo nad medijima.
Hvala vam. Pa naravno da Agencija može baratati samo onim podacima koji proizlaze iz registra stvarnih vlasnika, a postoje druga tijela posebno istražna tijela koja mogu ulaziti u istraživanje tamo gdje postoji sumnja eventualno u manipuliranje podacima o vlasništvu. Ja bih ipak rekla, ja se nadam da je najveći postotak podataka o vlasništvu koji se nalazi na našoj platformi odgovara stvarnom stanju, a ako postoji bilo gdje a ako postoji bilo gdje sumnja u prikriveno vlasništvo to znači da se radi o kršenju zakona tako nešto treba prijaviti nadležnim tijelima i onda oni to trebaju istražiti. Međutim, već sad ovi podaci zaista koji dođu do OIB-a fizičke osobe daju prilično preciznu sliku o tome ko su vlasnici .../Upadica Jakšić: Hvala vam./... hrvatskih medija.
Sada je na redu kolega Nikola Mažar izvolite.
Hvala lijepo predsjedatelju. Poštovana ministrice sa suradnicom. RH je napravila dva važna iskoraka i kroz digitalnu platformu za provjeru točnosti podataka točno tako, ali i kroz digitalni sustav za javno objavljivanje podataka i o vlasništvu, ali i o financiranju medija.
E sad ono što je pred nama svima i što je u biti ključno to je kako napraviti da novinarstvo bude pokretač pozitivnih promjena i kroz načelo profesionalnoga i kvalitetnog novinarstva i u borbi protiv dezinformacija i u zaštiti demokracije, ali i u jačanju profesionalnoga novinarstva jer s jedne strane imamo društvene mreže koje su pune dezinformacija, imamo kvalitetne novinske članke, vrhunske odgovorne profesionalne novinare, a građanima to u biti bude jednaka vijest, jednaka informacija i mislim da je ključna medijska pismenost. Iz toga razloga moje pitanje ide što vi kao država, kao Vlada, kao ministarstvo u konačnici što svi i mi kao društvo možemo napraviti po pitanju medijske pismenosti?
Hvala vam. Izvolite.
Hvala g. zastupniče. Uvodno sam nešto malo rekla o tome što u prvom redu kroz koordinaciju Agencije za elektroničke medije radimo na razvijanju različitih programa medijske pismenosti, to je zaista iznimno važno kako bismo jačali i otpornost naših građana na dezinformacije, kako bismo im pomogli da se u toj šumi informacija i dezinformacija snađu, da odbace ono što je lažno, da se informiraju tamo gdje su urednički oblikovani profesionalni sadržaji.
Nedavno je Agencija za elektroničke medije imala jednu jako zanimljivu konferenciju bilo je par stotina sudionika o konstruktivnom novinarstvu, dakle to je cijeli jedan pokret započeo je u Danskoj, međutim usvajaju ga mnoge države gdje se naglasak stavlja upravo na onu temeljnu ulogu medija .../Upadica Jakšić: Hvala vam./... a to je informiranje kroz konstruktivno novinarstvo.
Sada nam je na redu kolega Miro Bulj, izvolite.
Ministrice utjecaj medija je jasna, prikriveni vlasnici, pa i ovi koje znamo i određeni reketi, međutim ja bi ovdje kratko rekao tko će odgovarati za lažne vijesti za vrime korone fašizma kad se oduzimale slobode i kada su medijske naslovnice sve one koje su imale druge stavove bili gazili, a to je Vlada plaćala. Ja sam vas i pitao u stanci kako je moguće da neki mediji dobijaju kao što su Novosti, dobivaju milione, tisuće eura na uštrb čega? Jesul oni od nacionalnog interesa što blate sve što je hrvatsko i što je domoljubno?
I pitam vas još jednom, tko će odgovarati za lažne vijesti za vrijeme fašističkih oduzimanja sloboda za vrijeme korona krize, a vi ste bili kreatorica toga svega?
Hvala vam. Ministrice izvolite.
Hvala g. zastupniče. Prvo ajmo i tu malo kad govorite o dezinformacijama možda je korisno još jednom ponoviti da Ministarstvo kulture i medija ne financira niti jedan medij u Hrvatskoj pa ne financira niti Novosti ni bilo koji drugi medij. Dakle, a drugo ja bih rekla i etički i moralno teško je odgovarati na vaša pitanja vezano uz kovid, zaista je teško u tom trenutku ljudi su gubili živote, a vi ste bili na valu onih koji su gradili svoju poziciju na dezinformacijama. Svatko živi sa svojom savješću, mi smo kao Vlada tad spašavali živote, cijeli zdravstveni sustav, ali i cijeli sustav je bio usmjeren u to da se spriječi širenje bolesti. Vi ste bili na jednoj drugoj strani i vi živite s vašim .../Upadica Jakšić: Hvala vam./... /nerazumljivo/.
Imamo povredu poslovnika na izlaganje ministrice, kolega Bulj izvolite.
Ministrica je povrijedila čl. 238. ne da omalovažava mene to je nebitno kao zastupnika nego cili hrvatski narod, tada ste uveli fašističke mjere, cijepili ste prisiljavali ljude, niste im dali da gnjoje zemljište, poljoprivredu ste uništili, uništili ste slobodu kretanja, vi tada, vi, Beroš, Capak i ostali, a vi ste kreatorica. Bitno je da vi financirate Medakovića to je vama bitno .../Upadica Jakšić: Hvala vam./.../nerazumljivo/...
Hvala kolega Bulj, ovo nije bila povreda poslovnika nego replika stoga dobivate drugu opomenu danas.
Sljedeći na redu za repliku je kolega Damir Biloglav, izvolite.
Hvala predsjedavajući. Gospođo ministrice, prije nekolko dana se navršilo pune četri godine od kad je izašao zadnji broj Hrvatskoga slova, to je tjednih koji izlazio 27 godina za redom, zadnji broj je bio 1350 po redu. Najprije je g. Tomašević gradonačelnik Grada Zagreba otkazao najam redakciji, a iza toga ste vi odbili financijsku pomoć tome časopisu. Kako to objašnjavate? Kako se to dogodilo da niste mogli naći 50-ak tisuća eura u to vrijeme da bi se nastavilo izlaženje Hrvatskoga slova, a u isto vrijeme časopis odnosno tjednik Novosti dobio je više od miljon eura godišnje iz raznih izvora, a vrlo je dobro poznato i vama i hrvatskoj javnosti da taj časopis uopće ne obrađuje teme manjinske nego se bavi sa svim ostalim? Hvala lijepa.
Hvala. Ministrice izvolite.
Hvala g. zastupniče. Ponovit ću ne financiramo časopis Novosti u mojih deset godina mandata ne znam da sam ikad u toj novini izašla u nekom pozitivnom kontekstu, al to nema veze za ovu raspravu. Financiramo Vijenac kao časopis za kulturu, godinama smo financirali Hrvatsko slovo, nažalost oni su upali u probleme, nisu bili upali u probleme, nisu bili u stanju pravdati sredstva koja su dobivali a mi smo odgovorni za trošenje sredstava državnog proračuna i na žalost „Hrvatsko slovo“ je prestalo izlaziti. Dakle, ja da sam u tom trenutku izmijenila odluku nadležnog vijeća prekršila bih zakon s obzirom da oni nisu bili u stanju ispuniti Izvješće o potrošenim sredstvima. To vam je jedina istina.
Hvala vam.
Sada nam je na redu za repliku kolega Ante Deur, izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče, poštovana ministrice.
Pa prije svega ja vam želim zahvaliti za i dolazim iz Sesveta za sve sakralne objekte, za muzej kulture ono što je Vlada i vi veliki dio posla ste napravili što je na žalost puno poznatije su ove dezinformacije koje ekipa Mosta i rade i koju od informacija rade dezinformacije, koji rade kaos a nisu dobro pročitali ni program SDP-a kad su htjeli ući sa njima u koaliciju kao koalicijski partneri na prošlim izborima. Međutim u ovakvim dezinformacijama su prvaci Sabora.
Hvala.
Ministrice, izvolite.
Hvala vam gospodine zastupniče.
Istina živimo u vremenu gdje je jako teško razaznati dezinformacije od informacija. Živimo u vremenu u kojem je dosta teško sa afirmativnim vijestima uopće doći do javnosti, pa evo meni je drago da ste spomenuli sakralne objekte ne samo u Sesvetama. Više od 150 sakralnih objekata nakon potresa financirano je u cijelosti, a obnova putem Ministarstva kulture i medija ukupno 511 objekata sve zajedno. Ali evo, mi nekako vjerujemo da naši građani ipak na kraju dana imaju dovoljno znanja, kompetencija, otpornosti da se odupru tim različitim dezinformacijskim kampanjama sa koje god strane one dolazile i da znaju prepoznati u društvu te ispravne i istinite izvore informiranja …
…/Upadica Jakšić: Hvala vam./…
… i to će ojačati i ovakvi zakoni.
Hvala.
Ovime smo iscrpili sve replike i prije nego što prijeđemo na raspravu da li žele izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ako ne žele otvaram raspravu i prva na redu nam je u ime Kluba zastupnika SDP-a kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane kolegice i kolege, poštovana ministrice sa suradnicom.
Danas razgovaramo o Konačnom prijedlogu Zakona o provedbi europske uredbe, odnosno europskog akta o slobodi medija koji bi trebao predstavljati zajedničke zaštitne mjere za zaštitu slobode i pluralizma medija u EU.
E sad da krenemo od početka. Prva od replika danas bila je vezana uz sazivanje Odbora za informiranje, informatizaciju i medije u roku manjem od 24 sata i to protivno Poslovniku o radu Hrvatskog sabora koji kaže da se takve sjednice sazivaju 8 dana prije samog održavanja sjednice osim u slučajevima kada hitnoća okolnosti traže da to bude u roku od 24 sata, pa u svakom slučaju se nije ispoštovao Poslovnik o radu Hrvatskog sabora. I ja vjerujem da će predsjednik Odbora za medije u svojoj raspravi kasnije i objasniti o čemu se radi.
Naime, ono što i zbog čega sam ja istakla taj slučaj jest naprosto jer mi danas govorimo o slobodi medija i o nastojanjima Republike Hrvatske da ona tu slobodu medija i implementira u svoje zakonodavstvo, ali naravno posljedično i u stvarnost, odnosno realno funkcioniranje medija.
E pa sad situacija je sljedeća. Baš u Odboru za medije koji je raspravljao o konačnom prijedlogu ovog zakona kao članica, odnosno kao članovi i članice sjede i vanjski članovi odbora ne samo saborski zastupnici kojima i nije baš jednostavno u manje od 24 sata, a nemavši niti jedno saznanje o bilo kakvoj hitnoj okolnosti po pitanju ovog akta organizirat se i doći iz svih krajeva Hrvatske i prisustvovati toj raspravi. Istovremeno te iste članice i članovi, naravno kao i o svakom drugom aktu imaju mišljenje da je izuzetno važan akt o kojem se ima što raspraviti a posebno uzevši u obzir i primjedbe dane u onom prvom čitanju zakona.
Dodatno zabrinjava i činjenica da je jedna od članica, vanjskih članica odbora upravo predstavnica Hrvatskog novinarskog društva koje je ovih dana i dalo amandmane na prijedlog ovog konačnog, zapravo konačni prijedlog ovog zakona, pa ja vjerujem da još ima prostora možda da Vlada odnosno predlagatelj sagleda te prijedloge. Tko zna, možda se nešto i uvaži. Evo još jednom vidim da se javio čini mi se za riječ i predsjednik odbora, ja sam sigurna da će on obrazložiti što se to dogodilo, jer nismo dobili nas nekoliko je poslalo primjedbu, odnosno molbu za izmjenom termina sjednice.
Neki smo dobili odgovor, neki nismo dobili odgovor ali u svakom slučaju odgovor nije konkretan, odnosno nije sadržavao ništa po pitanju objašnjenje hitnoće sazivanja te sjednice. U prvom čitanju, dakle dobili smo brojne primjedbe struke, civilnog društva, institucija. Međutim, kada usporedite ovo, dakle ovaj konačni prijedlog i prvo čitanje prijedloga zakona nema izmjena. Dakle, ministrica se u prošloj raspravi, dakle prilikom prvog čitanja na dugačko referirala na čitavu raspravu. Ali de facto ako pogledate konačni prijedlog ispada da primjedbi nije ni bilo, jer se ama baš ništa ne mijenja osim ono hajmo reći tehnički što je primijetio Odbor za zakonodavstvo čini mi se.
Ono što moram, dakle baš zbog toga da ne bi ispalo da nije bilo nikakvih primjedbi i da nema primjedbi.
Ja ću podsjetiti sve prisutne a i javnost da su glavne kritike i savjetovanja, javnog savjetovanja a i iz rasprave u prvom čitanju bila je na temu da se ovim prijedlogom izbjegava cjelovita reforma medijskog zakonodavstva, zatim da se ignoriraju politički i ekonomski pritisci, nesigurni radni uvjeti, slap tužbe, prikrivena vlasništva i netransparentno državno oglašavanje unatoč brojnim međunarodnim izvješćima.
Zatim se govorilo i o upitnoj neovisnosti agencije i Vijeća za medije i to je bila ključna kritika u kontekstu činjenice da se ovim zakonom predlaže da Vlada predlaže, a Sabor imenuje predsjednika i članove Vijeća čime se de facto osigurava politički utjecaj, odnosno on ostaje iako NFA traži potpuno neovisna regulatorna tijela i transparentne, odnosno otvorene i nediskriminirajuće postupke imenovanja i jednako tako i pučki pravobranitelj je imao što za reći o onom prvom prijedlogu zakona, odnosno prijedlogu zakona u prvom čitanju i upozorio je da se model imenovanja izravno sudara sa već postojećim kritikama Europske komisije u Izvješću o vladavini prava i to kad govorimo o tim kritikama one se odnose na sumnju u političku neovisnost Agencije za medije, odnosno za elektroničke medije tada.
Isto tako, primjedbe su bile i da HRT odnosno javni servis praktički nije obrađen, odnosno ne rješava se pitanje neovisnosti HRT-a, iako NFA izričito cilja na uredničku i financijsku neovisnost upravo javnih servisa. Zatim se govorilo i o potrebi jače zaštite novinara i izvora, problematizirao se špijunski softver i dakle slap tužbe. Rečeno je da nacrt uopće ne adresira zaštitu novinara i njihovih izvora od nadzora i špijunskog softvera, a medijski sektor u Hrvatskoj pored toga nema nacionalni i kolektivni ugovor, niti stvarnu zaštitu radnih prava.
Dakle, isto tako sažeto rečeno je odnosno zaključeno je da u raspravama naravno ako sve rasprave sažmemo u smislu onih kritičkih rasprava da Hrvatska ne koristi NFU da digne nacionalne standarde iznad minimuma nego jednostavno pokušava zadovoljiti onaj formalni minimum donošenja Zakona o provedbi same NFA-e.
Ono što se ističe kao određeni napredak, ali ne dovoljan jest u pogledu državnog oglašavanja međutim kritizira se činjenica da su podaci o oglašavanju raspršeni, da je potrebna centralna odnosno javna pretraživa baza na stranicama agencije i to po naručitelju, mediju i platformi i izražena je bojazan da će se ograničenja prava na pristup informacijama i poslovna tajna koristiti i dalje da se sakriju ključni podaci, jer nije rijetko da se upravo oni od kojih se traže podaci kada su s druge strane novinari pozivaju na nekakve poslovne tajne i onda se mora ono što se kaže koristiti i iscrpljivati se na opetovanom traženju informacija obraćanja povjereniku za informiranje itd. da bi se došlo do nečega što jest u interesu javnosti da se objavi.
Evo to je onako ukratko oko primjedbi koje su bile u prvom čitanju, a s obzirom da očito nisu usvojene, jer vidimo da nema razlike između ova dva prijedloga, odnosno razlike u odnosu na prvo čitanje u ovom konačnom čitanju. Ako uzmemo, dakle u obzir da je Europski akt o slobodi medija napisan i zamišljen tako da ima 4 glavna područja ii to pojačavanje prekogranične aktivnosti i investicija u medijske servise, zatim jačanje suradnje među medijskim regulatorima, jačanje kvalitete medije smanjenjem rizika utjecanja na uredničke slobode i osiguranje transparentne i pravedne alokacije financijskih sredstava i transparentnosti i pravednosti dodjeljivanja oglasa od strane državnih, odnosno tijela javne vlasti mi u klubu zastupnika SDP-a zaključujemo da je zaista ovaj Konačni prijedlog zakona odlučio ispuniti onaj minimum minimuma kako se kaže tek tako da bi se moglo reći da eto mi smo uskladili se sa zakonodavstvom EU, a da se propušta dakle napraviti kvalitetan dokument koji bi zaista učinio iskorake u stanju neovisnosti i pluralizma i slobodi medija u Hrvatskoj. O ovome o čemu govorim potvrđuju i izvješća o vladavini prava, potvrđuju izvješća o medijskom pluralizmu, potvrđuju i neka druga izvješća raznih organizacija civilnih društava.
E sad, ako se koncentriramo samo na izvješća o vladavini prava, o.k. ja mogu prihvatiti da se predlagatelj, odnosno vladajući kada se radi o nečemu što se tiče pohvala prema Hrvatskoj pozivaju na takva izvješća i kažu eto vidite Vlada je ta koja je učinila ogromne napore i uspjela je dovesti Hrvatsku u pozitivno okruženje, ostvariti pozitivne rezultate i tome svjedoče i pozitivna izvješća posebno Europske komisije.
Kada se radi o nečem što i nije baš napredak, kad se radi o kritici u tim istim izvješćima onda je odgovor baš kao i odgovor na moju repliku, e gledajte ne rade odnosno takva se izvješća ne rade samo temeljem podataka od strane Vlade, temeljem činjenica nego tu vam ima svašta. Tu vam se intervjuiraju i novinari i civilno društvo i tko zna čega tu sve ima, pa eto zbog toga su kritike i zbog toga su negativni rezultati. Ne bih se baš složila i ne možemo bit tako neujednačeni, odnosno tjerati samo vodu na svoj mlin. Hajmo bit objektivni i ako poštujemo izvješće Europske komisije onda poštujemo i metodologiju tog izvješća. Ili recimo mi jednostavno ta izvješća Europske komisije ne poštujemo, ali onda se treba postaviti pitanje a što mi radimo onda kao država u Europskoj uniji, što mi radimo kao članica EU ako ne poštujemo njena osnovna tijela?
Dakle, činjenica je da takva izvješća izvještavaju o tome da je medijski pluralizam i sloboda medija na nezavidnoj razini u Hrvatskoj i da tu ima jako, jako puno prostora za popravak pa kao što sam i rekla, dakle Hrvatska je prema indeksu slobode medija u kategoriji teške situacije i pali smo za 12 mjesta u odnosu na 2024. godinu, odnosno na šezdesetom mjestu. Od 2022. godine smo se kretali negdje s 48 pa malo rastemo 42 pa opet padnemo 48 mjesto i onda opet padnemo šezdeseto mjesto sad posljednji podatak, a izvješće o vladavini prava kaže da je zapravo problematičan najproblematičnije to da su pokazatelji neovisnosti javnih medija natjerali Hrvatsku dakle na visokorizični kraj ljestvice i da je situacija u vezi sa slobodom medija i pluralizmom na HRT-u još uvijek zabrinjavajuća i to u pogledu političkih utjecaja upletanja u uredničku politiku i cenzuru.
Naravno samo to izvješće navodi da uprava HRT-a takve kritike odbacuje, odnosno osporava međutim boldano odnosno podebljano je da još nije postignut napredak u jačanju pravnog okvira i mehanizma nadzora kako bi se osigurala primjerice pravedna i transparentna raspodjela sredstava za državno oglašavanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Onda imate isto tako istaknute ove probleme gdje se istraživački novinari moraju pozivati umjesto na Zakon o medijima na Zakon o pravu na pristup o informacijama i dolaziti do povjerenika za informiranje ne bi li došli do informacije. Onda imate i istaknut problem u vezi sa sigurnošću novinara, gdje se kaže da su takvi problemi i dalje prisutni na njima se radi. Ali što se toga tiče, dakle ističe se prisutnost srednje visokog rizika za novinarsku profesiju, standarde i zaštitu. Ono što bih ja istakla je da su se u razdoblju od prvog mjeseca 2024. do šestog mjeseca 2025. dogodili 31 napad na novinare i to na 39 novinara i medijskih djelatnika i to po pitanjima čini mi se lokalnih izbora i zaštite okoliša. Dakle tu kad govorimo o tim temama novinari nisu dovoljno zaštićeni i nisu baš bili u zavidim situacijama u smislu prijetnji i napada u tim godinama. Isto tako prema Izvješću o praćenju medijskog pluralizma, zaštita slobode izražavanja nalazi se na srednje visokom dijelu ljestvice rizika. Dakle nije sve tako jednostavno, nije tako sve ružičasto kako mislimo da bismo mogli tek olako, neću ih sad tu navoditi, ali odbaciti i same amandmane Hrvatskog novinarskog društva u cilju koji su došli u cilju unapređenja ovog dokumenta i popravka našeg rezultata u izvješću, makar u izvješću o vladavini prava Europske komisije za koje čvrsto vjerujem da svi u Hrvatskoj pa i Vlada RH poštuje njihove rezultate odnosno njihove sažetke i ono što nam oni govore da trebamo popraviti i uvažava. Evo ja čvrsto vjerujem i nadam se da će se ipak dokument do usvajanja popraviti u ovom pogledu.
Hvala lijepa.
Hvala kolegice Ahmetović.
Imamo jednu povredu Poslovnika na vaše izlaganje. Kolega Borić izvolite.
Je hvala, članak 238. Omalovažava me kolegica Ahmetović vezano uz sazivanje sjednice. Sjednica je sazvana u skladu s Poslovnikom, kvorum je bio znači imali smo dovoljno zastupnika, bili su i dva vanjska člana. Na sjednicu je čak došla i dužnosnica koju nismo ni pozvali, a to je pučka braniteljica. Tako da tko god je htio mogao je doći na tu sjednicu, a što se tiče njihovih eskapada ili tumačenja Poslovnika gospođa Ahmetović nije ta. Postoji Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav koji također posjeduje iskustvo sazivanja sjednice od dana …/Govornik se ne razumije./…
Hvala kolega Borić ovo je bila replika pa dobivate opomenu.
Sljedeća povreda Poslovnika kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Hvala lijepo poštovani podpredsjedniče.
Kolega Borić je povrijedio članak 238. teško uvrijedivši narušivši ugled i legitimitet članova i to vanjskih članova Odbora za medije prvenstveno predstavnicu Hrvatskog novinarskog društva koja je htjela doći, ali s obzirom da se nalazila na drugom kraju Hrvatske i već unaprijed dogovorila obveze nije se mogla organizirati budući je sjednica organizirana, odnosno sazvana u manje od 24 sata potpuno protivno Poslovniku Hrvatskoga Sabora.
Hvala kolegice Ahmetović ovo je isto tako bila replika pa dobivate opomenu.
Sljedeća povreda Poslovnika je kolegica Urša Raukar-Gamulin, izvolite.
238. Omalovažavanje članova i potpredsjednice odbora. Dakle, kolega Borić vi vrlo dobro znate da sam se ja kao potpredsjednica potrudila da možemo imati normalnu sjednicu u utorak, da se ova točka prebaci na drugo mjesto. Gospođa tajnica je rekla da je to potpuno moguće, ali dajte mi odgovorite nije ni ministrica odgovorila što je to toliko hitno u ovom prijedlogu zakona da je to moralo biti u 24 sata sazvano?
Hvala kolegice, hvala kolegice Raukar-Gamulin. Ovo isto tako nije bila povreda Poslovnika nego replika pa dobivate opomenu.
Sljedeća povreda Poslovnika kolega Josip Borić, izvolite.
Hvala lijepo.
Članak 238. još jedanput omalovažavanje sada od kolegice Raukar. Gledajte znači još jedanput sjednica je sazvana u skladu s Poslovnikom imala je svoju kvorum, imala je članove koji su raspravljali, tko je htio doć mogao je doći. Oni koji nisu ili su odlučili da neće, nisu došli. Mi danas vodimo raspravu i žao mi je što smo došli do ovakvih situacija da nam lekcije drže gospođa koja se usudila čak dirati i dnevni red sjednice koje uređuje Tajništvo …/Govornik se ne razumije./…
Hvala kolega Borić, kolega Borić nema potrebe da na ovako benignoj raspravi dobite dvije opomene. O.k. ovo nije bila povreda Poslovnika nego je bila replika. I ja se nadam da će ovo završiti na Odboru za Ustav, da nemamo ovdje rasprave tko je u pravu, tko nije u pravu i oni će dati svoj pravorijek i to je to.
Kolega Račan povreda Poslovnika, izvolite.
Članak 238. Kolega Borić vrlo jednostavno pokažite taj članak Poslovnika po kojemu možete sazvati sjednicu unutar 24 sata, a bez da obrazlažete razlog hitnosti ili druge posebne okolnosti, pokažite takav članak. Ne možete, jer ne postoji. Radi se o vašoj samovolji.
Hvala kolega Račan, ali ovo je isto tako replika, pa dobivate opomenu.
Kolega Paus, povreda Poslovnika, izvolite.
Hvala lijepa.
Članak 238. Ma htio bih samo reći Poslovnik ne Poslovnik Odbor za Ustav, ne Odbor za Ustav ali zdrav razum govori da sazvati odbor manje od 24 sata prije točke jednostavno nije uputno o ovako važnoj temi i da to treba izbjegavati. Ako nema zdravog razuma ili ima loše namjere, onda će se to učiniti.
Hvala vam kolega Paus. Ovo je isto tako replika, dobivate opomenu.Sljedeća na redu sa povredom Poslovnika je potpredsjednica Sabina Glasovac, izvolite.
Hvala vam gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Ja također smatram da je povrijeđen Poslovnik sazivanjem sjednice Odbora za medije i ne mogu prihvatiti stavove Poslovnik, ne Poslovnik. Znači ukoliko matični ili bilo koji odbor nije donio svoj Poslovnik odbori rade u skladu sa Poslovnikom Hrvatskog sabora, a predsjednik Hrvatskog sabora bi trebao proučiti Poslovnik i vidjeti u kom roku se sazivaju sjednice. Sigurno ne u ovome u kome ju je on sazvao.
Hvala kolegice Glasovac ovo je isto tako bila replika pa dobivate opomenu.
Ovime smo iscrpili povrede Poslovnika. Prelazimo na sljedeću raspravu u ime klubova. U ime Kluba zastupnika IDS-a, PGS-a, Unije i ISUPIP-a obratit će nam se kolega Dalibor Paus, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući, poštovana ministrice sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Pa krenut ćemo od same uredbe čiju u stvari, čije odredbe ovim zakonom prenosimo u naše zakonodavstvo. Dakle, sama ta uredba kaže da je neovisnost medijskih usluga u stvari vrlo važna i to prije svega kao javnog nadzornika vlasti, odnosno onih ljudi koji upravljaju određenim javnim sustavima u ovoj našoj državi.
Samim time da je sloboda medija, da je pluralizam medija u stvari glavni stup demokracije i vladavine prava. Svjesni te važnosti mislim da moramo pristupati i raspravi o ovome zakonu. Ja bih rekao da se sa ovim odredbama u samoj toj uredbi slažu i istraživanja koja pokazuju da veliki broj ljudi smatra vrlo važnim slobodu medija, ali i znatno manji broj ljudi smatra da je u njihovoj zemlji sloboda medija na primjerenoj visini.
Ta razlika, taj tzv. freedom gap između onoga što je percepcija o slobodi medija i onoga što zaista ili koliko su zaista mediji slobodni, taj jaz u stvari stvara jedno nezadovoljstvo kod građana svojim uređenjem, odnosno demokracijom u određenoj državi. I zadatak je svake Vlade upravo smanjiti taj jaz, pokazati da nam je stalo da ljudi imaju povjerenja u bilo koju instituciju, u bilo koji dio našega društva, pa i ova rasprava oko ovog odbora i sazivanja odbora u manje od 24 sata prije same rasprave o ovako važnoj temi pokazuje da nam nije stalo do smanjenja jaza između percepcije i stvarnosti.
Dakle, u tom svemu upravo je uloga Vijeća za medije i njegova neovisnost veoma važna. Dakle, Vijeće za medije upravlja našom Agencijom za medije, odnosno budućom Agencijom za medije koja će imati zaista širok spektar regulatornih i nadzornih ovlasti. Dakle, regulira koncesije, koncentraciju, nadzor programskih obaveza, transparentnost vlasništva, oglašavanje javnih tijela. To znači da Vijeće ima stvarnu regulatornu moć nad medijskim tržištem u svrhu zaštite, ja se nadam javnog interesa.
U tom kontekstu upravo treba reći nekoliko riječi o ovom zakonskom prijedlogu upravo o Vijeću za medije, upravo o izboru članova tog Vijeća za medije. Dakle, onako kako je to predviđeno sadašnjim zakonskim prijedlogom jeste da Vlada predlaže, odnosno na temelju javnog poziva, a Sabor bira od predloženog, onog što je predložila Vlada. Dakle, Vlada predlaže, parlamentarna većina bira. Ovdje se u stvari radi o koncentraciji političkog utjecaja na jednu ovako važnu ja se nadam neovisnu regulatornu agenciju.
Dakle, ukoliko jedna politička opcija ima isključivo moć odabrati vodeće ljude Vijeća za medije, onda je koncentrirana politička moć na to Vijeće zaista jaka i prejaka, a percepcija kod regulatora jednako je važna kao i stvarna neovisnost tog regulatora. Ono što je zabrinjavajuće jesu u stvari naši primjeri iz prakse, dakle ne znam da li ste primijetili da gdje god nemamo ovakav model Vlada predlaže, a vladajuća većina bira kao što je recimo kod pa krenimo od ambasadora, odnosno veleposlanika, kao što je od predsjednika odnosno predsjednice Vrhovnog suda, kao što je od članova Ustavnog suda. Dakle, gdje god mi nemamo takav model mi smo u blokadi, ali to ne pokazuje da nije dobar taj drugi model koji u stvari nije, nije sva moć politička koncentrirana u jednoj opciji, nego pokazuje u tome da se želi zaista vršiti pritisak od strane vladajućih na određene institucije i da se želi ovladati tim institucijama. I kad se to ne može učiniti, jer na žalost pod navodnike zakoni to ne omogućavaju da Vlada predlaže, a parlamentarna većina bira onda smo u blokadi pa nemamo, nećemo imati ili možda i hoćemo suce Ustavnoga suda. Nemamo još uvijek nakon godinu dana vodeću osobu jedne od triju vlasti, predsjednika, odnosno predsjednicu Vrhovnog suda.
Godinama nemamo ambasadore, dva brda se ništa ne mogu dogovoriti a ne treba da spominjem kakva je situacija oko nas. Dakle, meni se čini upravo da to što ne možemo se dogovoriti kada se moramo dogovoriti o izboru nekoga tijela u ovom slučaju, u ovom slučaju bi to bilo Vijeće za medije, kada bi se podijelila ta politička odgovornost govori o tome da se tim tijelom treba i želi, odnosno želi zavladati.
I mislim da to nije dobro, dakle jer upravo Europski akt o slobodi medija traži funkcionalnu institucionalnu neovisnost regulatora, zaštitu regulatora od političkog utjecaja, transparentne postupke imenovanja članova regulatornog tijela.
Hrvatski model formalno zadovoljava minimum, dakle imamo javni poziv, kvalifikacijske uvjete, mandate itd. Ali ovakav postupak s obzirom na hrvatsku stvarnost i na sve ovo što sam opisao opravdano budi sumnju da je politički neovistan odnosno da ga politika ne kontrolira. Nama treba u stvari jedan model koji će već i na nominacijskoj razini uvesti jedan svojevrstan pluralizam, pluralizam ispričavam se, da dio članova predlaže izvršna vlast, dio struka, dio Sabora, dio civilno društvo, a ne da je proces kontroliran isključivo od vladajuće političke opcije.
Nama treba jedna vanjska evaluacija tih kandidata, dakle jedno neovisno povjerenstvo, bodovanje, javno saslušanje gdje jasno neki od ovih, neki od ovih koji predlažu imaju možda i pravo veta. Treba o tome razmisliti. Ministrica je rekla da smatra da ne treba dvotrećinska većina u Saboru, a ponovo ponavljam ako Vlada predlaže, a obična većina bira imamo preveliki koncentrirani utjecaj, politički utjecaj na jedno važno regulatorno tijelo koje bi trebalo biti neovisno.
Nadalje, člankom 29. stavak 2. kaže da predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća za elektroničke medije koji su imenovani na temelju Zakona o elektroničkim medijima nastavljaju sa radom do isteka razdoblja na koji su imenovani. Dakle, meni ovo u stvari govori ništa se bitno barem po mišljenju našega predlagatelja, odnosno predlagateljice Vlade nije promijenilo. Svi ovi ljudi koji su odabrani da bi vodili i bili u vijeću od jedne regulatorne agencije sada nastavljaju sa radom u drugoj regulatornoj agenciji, a to što su se ovlasti te regulatorne agencije bitno promijenile to nije važno. To što će to dovoditi u sumnju njihov legitimitet, jer s obzirom na promijenjene, na promijenjenu funkciju ovog čitavog Vijeća za medije, odnosno Agencije za medije. Ja mislim da jednostavno i mi njima i moramo osnažiti njihov legitimitet na taj način da ih ponovo odaberemo ili iste ili druge, a već ovisno o tome kakav je model. Pretpostavljam da ako bude ovaj model kako je predložen će biti isti, ali opet će imati veći legitimitet i veću potvrdu.
Dakle, u bitnome mijenjamo ulogu vijeća, ali mandat ovima koji su odabrani za sasvim nešto drugo, da bi regulirali sektorski samo elektronske medije njima ćemo taj mandat produžiti bez ikakvih, bez pitanja, bez preispitivanja, bez davanja legitimiteta kako bi bili jači u obavljanju svoje, svoje funkcije.
Dakle, uz tako značajnu transformaciju institucije mi smatramo da bi trebali ići i u novi izbor članova Vijeća za medije, a ne samo zadržat one stare. Ako ne bude tako ostavit ćemo u stvari dojam da se povećavaju ovlasti bez istodobnog jačanja njegove demokratske legitimacije i percepcije neovisnosti. Upravo zato i zbog promjenjive uloge i zbog nedostatnosti modela izbora opravdano je i odgovorno provesti ponovni izbor članova Vijeća za medije umjesto automatizmom zadržati postojeći sastav.
I u tom kontekstu jednostavno nije mi jasno zbog čega uopće onda biramo novog ravnatelja? Dakle, zakon ovdje, odnosno prijelazne i završne odredbe ovoga zakonskog prijedloga kažu da će se izabrati novi, novi ravnatelj kada stupi ovaj zakon na snagu prema pravilima koji su ovdje. Zašto i njemu ne produžimo do isteka mandata? Zašto maltretiramo čovjeka da se uopće, da se uopće javlja na natječaj? Ako su dobri članovi Vijeća, onda će biti dobar i ravnatelj. I onako čini mi se da ovim zakonom, a govorili smo o tome i prije kroz repliku s obzirom da im nismo povećali nikakva sredstva, ali smo im značajno povećali ulogu nećemo im omogućiti da tu ulogu ispunjavaju u punoj funkciji, pa ako ne želimo ništa promijeniti, ako ćemo zadržati u stvari situaciju kakva jeste, zadržat ćemo način odabira članova tog vijeća kakav je, zadržat ćemo članove koji već jesu u vijeću tih koji jesu. Zadržimo mi i ravnatelja koji je i neka sve ide kao i do sada i dalje ćemo biti kako je rekla kolegica Ahmetović na 60 mjestu prema slobodi, percepciji slobode medija, 12 mjesta slabiji nego 2024. godine i dalje ćemo kliziti prema dolje, a ne penjati se prema gore na toj ljestvici.
Zato evo pozivam i Vladu kao predlagatelja da ipak učinite dodatni napor i malo demokratizira izbor članova ovog Vijeća, da osnaži ih u njihovoj neovisnosti na način da ih ne predlaže i ne bira vladajuća većina, nego neka se to malo demokratizira, odnosno da se na neki način uključe u to i struka i javnost kao predlagatelji potencijalnih kandidata za Vijeće za medije.
Evo sa tom mišlju završavam i nadam se da će nešto od ovoga bit usvojeno.
Hvala lijepa.
Kliziti i penjati je dovoljno prema dolje, prema gore se podrazumijeva ali što je preciznost je preciznost.
Gospodin Miletić i gospodin Bulj, Klub zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, gospodine Radin, poštovana gospođo Krtina Zadro Omrčen, poštovana gospođo ministrice, kolegice i kolege vladajući, kolegice i kolege iz oporbe.
Ministrica ovdje vidjeli smo iz prvog dijela ove rasprave kad se postavljaju pitanja i kad se daju odgovori na ta pitanja dosta se postavlja na neki pijedestal, od sebe radi pa ne znam šta kao neku žrtvu je li od tih aždaja koji onda nju napadaju, neopravdano, neobjektivno, a to u stvari ne odgovara istini. Jer uvijek po plodovima našim se na koncu tako sve i raspoznaje, a ministrica e ta koja je financirala i Medakovića zajedno sa Možemo!, čovjeka koji je srpski nacionalist, slobodno bih mogao reći četnik je li u Zagrebu financira Močvaru koja onda radi programe spolnočke, sjemeništa financira škure. To je festival koji promovira zajednički jugoslavenski jezik. Ove godine je dobitnik nagrade Bora Ćosić, srpski književnik koji je potpisao Sarajevsku deklaraciju, jugoslavensku deklaraciju o zajedničkom jeziku Srba, Hrvata, Bosanaca, a tu je deklaraciju potpisala i kolegica Sandra Benčić.
Dakle, ministrica Obuljen financira možemovske u stvari političke programe, a onda nama ovdje docira sa visoka i od sebe radi neku žrtvu i praktički nama narodnim zastupnicima lijepi etikete i onemogućuje da i mi govorimo onako kako mi vidimo sve i na koncu mi smo uvjereni da, da je to, da je to istina. Sada kada govorimo, evo po portalima, po vijestima vidite da se događaju uhićenja u HEP-u. Naš kolega Troskot je prije nekoliko dana imao konferenciju za medije. Na žalost HINA to nije htjela objaviti, tu je bilo dosta problema, a čovjek je taksativno rekao što će se dogoditi, jer smo imali saznanja da u HEP-u se ne radi, puno toga se ne radi dobroga.
I sad šta radi HEP? HEP je veliki oglašivač, HEP vi uzmite ne znam neke dnevne tiskovine Večernjak na primjer i pogledajte koliko HEP tu plaća oglase. Zašto bi netko tko praktički jedini proizvodi struju, jedini ju ima, jedini ju prodaje zašto bi on plaćao oglase? Pa zato jer onda mediji žive od tog oglašavanja i to vam se zove autocenzura. Dobivaju silan novac, silan novac dobivaju. E onda kad treba otkrit afere, kad treba pisat o aferama onda se o tome ne piše.
Prije desetak godina dok sam radio na jednoj radio postaji županijskoj u Rijeci imali smo velike pritužbe građana na određenog teleoperatera i počeli smo mi kao novinari, urednici, otvarat neke teme, pisati i onda nas je pozvao direktor i rekao je znate, ha mislim ne govorim ja vama da vi to ne možete, govorite vi ali taj tele operater evo xy nam uplaćuje godišnje reklama, a od toga vi onda imate plaće, vi kupujete svojoj djeci i špežu svojoj djeci. Zamislite koja autocenzura? Strašno! Strašno! Dakle i to se događa, Troskot kaže to je porez na tišinu i dobro kaže. Ide ogromna plaća, ogromno financiranje, a onda ti mediji ne diraju je li one među kojima se javljaju ogromne koruptivne radnje i to nikako nije dobro.
Mi ovdje izabrani smo u Hrvatski sabor da one svetinje koje mi vjerujemo da su svetinje, da njih svjedočimo, da o njima govorimo i da se borimo za one vrijednosti koje mi propagiramo i zato smo mi ovdje, a ne zato da se svidimo ovima ili onima ili na koncu ministrici. Uopće joj se ne moramo svidjeti i čak bih rekao u jednu ruku bogu hvala je li, jer to pokazuje da smo na nekom ispravnom putu.
Što se tiče konkretno ovog zakona riječ je o uredbi, ona se primjenjuje izravno u svim državama članicama i Hrvatska ovo ne može ignorirati, ne može bitno ni mijenjati, dužna ju je provoditi. Čak i ako bi na primjer neki naš nacionalni okvir bio u suprotnosti sa njom. Ali možemo biti realni, svaka uredba pa i ova, ona u stvari živi kroz nacionalne institucije i nije dovoljno da samo postoji kao neka norma. Potrebno je pitanje tko je provodi, kako je provodi i sa kakvim jamstvima neovisnosti?
Zašto je NFA uopće donesena? Pa EU nije reagirala ovdje bez potpunog razloga. 4 su problema potaknula ovu uredbu, političko preuzimanje javnih medija u nekim državama, imenovanje uprava po političkom ključu, kontrola uredničke politike. To vam je ono za vrijeme pandemije kad je predsjednik Vlade pozvao sve urednike i prstom ovako im je govorio šta će tko pisati i o čemu će tko pisati i na koji način će pisati. Ovako ih je prstom postroio. Pa Europa vidi što se događa i ta Europa kojoj mi isto puno toga zamjeramo je li, onaj dio one liberalne globalističke tehnokratske je li u Bruxellesu, ali nije Europa samo ta.
Europa unutar sebe ima i ljudi koji su konzervativnih pogleda, koji su suverenističkih pogleda i mi definitivno pripadamo takvima je li kao Mostovci. Drugo je koncentracija privatnog vlasništva praktički oligarhizacija medijskog prostora. Treće je zlouporaba državnog oglašavanja kao mehanizma, nagrađivanja podobnih i kažnjavanja kritičnih. Četvrto je moć velikih digitalnih platformi koje mogu ukloniti ili ograničiti medijski sadržaj bez jasnog postupka a u središtu svega je pa mogli bi reći zarobljavanje medija.
I zato NFA prvi put postavlja medijsku neovisnost kao pravnu obvezu države, a ne samo kao političku deklaraciju i to je važan iskorak. U ovom zakonu ima nekoliko stvari koje jesu dobre zaštita medijskog pluralizma. Slobodni mediji nikada nisu prijetnja državi ako su uistinu slobodni, nego su oni korektiv vlasti i zato su oni važni, jer bez korektiva vlast slabi samog sebe. I zato je važno da se jača transparentnost vlasništva to je dobro, građani imaju pravo znati tko stoji iza medija. Transparentnost državnog oglašavanja to je dobro, državni novac ne smije stvarati neku političku lojalnost i obveza označavanja sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom to je isto dobro. …/Govornik se ne razumije./… je mnogo i to su, tu je napredak. Dakle, kriterijsko imenovanje uprave javnog servisa, jer javni medij ne bi trebao pripadati politici, on bi trebao pripadati građanima. Zato NFA u ovom zakonu, dakle imaju važan potencijal, no ono što je nama bitno i u klubu Mosta mora biti instrument zaštite pluralizma, mora biti institucionalna zaštita ali evo i jedno od važnih pitanja tko nadzire nadzornika.
I zato je problem političko imenovanje uprava javnih medija i moramo biti jednako osjetljivi i na političko imenovanje regulatora i tu ne bi trebali imati dvostruke standarde. Govorit ću još dalje u daljnjoj raspravi o tome, moj kolega Miro Bulj će nastaviti.
Gospodin Bulj, izvolite.
Hrvatski narod će razumiti kad im jednostavno to i objasnimo.
Ovo je uredba koju mi ovdje raspravljamo, ... tu je ministrica sa svojim suradnicima, a u biti ona je već riješena ministrice, znači to se već implementira, al ja bi govorio malo o medijima i reketu. Kolega je spomenuo malopre, a građani će to razumit, kad sam postao saborski zastupnik spomenuo sam teleoperatere jer i najveću dobit imaju u RH, a Hrvatska je u vrhu po korupciji, to je činjenica, to su strani teleoperateri ima sam odbor i naslovnica je bila svih teleoperatera na naslovnicama je pisalo, bio je Odbor za promet, zaustavite Mira Bulja vratit će nas u kameno doba. Znate ko su najveći oglašivači? Javne firme, HEP, Janaf. Jel to kontrolirate kako bi vas uzdizali, a pogotovo kad govorimo o lažnim vijestima?
Ministrice ova Vlada bi morala odgovarati pred zakonom zbog lažnih vijesti u vrijeme korone. Prisiljavali ste ljude da se ne mogu kretati, to su bile fašističke mjere. Poljoprivrednik nije smio zagnjajati svoje poljoprivredno zemljište, kažnjavalo se, dok se Beroš grlio sa estradnim zvijezdama na brodovima. Ali mediji su tada blatili, ja sam ponosan, jedini gradonačelnik sam u Hrvatskoj vjerojatno u EU koji nije uveo korona mjere, a vi ste nas jel su bile besmislene, lagali ste o cjepivu, lagali ste da cjepivo štiti drugoga, sve je laž i obmana da bi von der Leyen i njena obitelj zarađivali novce von der Lein ako ti je lakše, to je bila jedna kriminalna hobotnica koja je kroz fašističke mjere koje ste vi odobravali i kroz medije plaćali i zapovidali na koji način će to funkcionirati. A što se tiče reketa, pa vi to znate vrlo dobro, HEP najveći oglašivač, Janaf najveći oglašivač i slične tvrtke koje su u vlasništvu svih nas, pa za koga će oni pisat i to je vrlo jednostavno dragi moji građani, narode hrvatski.
A što se tiče energetske mafije, evo vam primjer Elektrane u Sinju solarne koja nije prošla studiju utjecaja na okoliš, nije prošla po prvi put u povijesti, a dobili su rješenje da je grade jer oni su kao izraelski poduzetnici, plaćaju izraelsku vojsku financiraju je. I šta sad? I sa bi oni trebali uništiti naše vodotoke, pritoke, izvorišta, vodocrpilišta, rijeku, 250 hektara to je presedan napravljen, vrlo malo to čitate u medijima, a da vidite njihove hvalospjeve od te sestrinske tvrtke koju vode naši domaći izdajnici koju su oni oformili u Hrvatsku, znači po prvi put u povijesti ministarstvo ugroze okoliša ne poštiva stav povjerenstva kojega je ono osnovalo. Znači sve je kontrolirano, ministrice dobro to znate, narod to zna, kršite preko medija zakone, financirate protuhrvatske interese jel Medaković nikako nije ministrice interes RH. To je čovik koji je pisao Sanu, to je četnik, začetnik, a vi ga dovodite u Hrvatsku i plaćate njegovu izložbu, plaćate izložbe, četničke izložbe plaćate.
Nama triba promocija Domovinskog rata i ljudi srpske nacionalnosti i druge nacionalnosti koji su ginuli za ovu Hrvatsku, a ne autora Sanova. Evo ovdje je Peđa Mišić ovdi čovik srpske nacionalnosti junak Domovinskog rata, pišite o njemu film, izložbe i o takvim, o mojim susjedima na Suvaču mome koji su bili u HOS i koji su pozdravljali „Za dom spremni“ a bili su srpske nacionalnosti. Nema tu i konotacije s Drugim svjetskim ratom, to su heroji stupove Hrvatske imate takvih deset tisuće srpske nacionalnosti, o drugima neću ni govorit. Nađe se Medaković. E al zato se progoni mene kad sam zabranio tromeđu jel financirate Novosti ova Vlada, nikad više para nisu dobivali kako bi na naslovnicama blatili bilo šta šta se pojavi drugačije. To nije blaćenje na način slobode medija, dapače.
Ja sam svjestan reketa u politici i more se vrlo lako pročitati razni mediji kako koji pišu i zbog čega pišu. Novinar je časan posao, al naravno da nije novinar onaj koji može sam određivati, tu je naravno vlasnik poglavito ovi prikriveni vlasnici spojeni sa ovim interesnim skupinama tj. teleoperaterima, energetskom stranom mafijom, HEP-om, Janafom, vlastima to je problem. Lako je dignuti ruku ovdje za ovu direktivu to je već riješeno, direktiva je već tj. uredba ona je već donesen, mi ovdje raspravljamo eto da raspravljamo.
I zanima me zaista što država poduzima po pitanju medijskih laži, obmana u javnosti kao što su npr. navest ću vam, za vrijeme korone ste lagali vi i Vlada, cijepi se misli na drugoga to je bila laž, ko je se cijepio prenesio je koronu, je liko ministrice ogovarao za to? Napravili ste roblje od ljudi u to vrime, bižali smo jedni od drugih i naravno svi smo u početku mislili da je to tako, dok baš oni koji su to donosili se ponašali kako su se ponašali od Beroša, Capaka i ne znam ko je sve bio. Ja sam ponosan što sam bio tada saborski zastupnik koji nije glasao za uvođenje tog tih mjera i ponosan sam maloprije ste me kritizirali ministrice šta nisam uveo te fašističke mjere ukidanje sloboda u kojima ste vi žestoko sudjelovali, da vi i braneći te odluke koje su bile doslovno ono ajme. Nisu smjeli iz sela u sela doć, nisu smjeli vidjet svoju bolesnu majku, nije se smjelo blizu. Cijepi se, misli na druge kao neće prijeć zaraza. To je bila laž, to je bila obmana. Neko je diga pare, neko lažnim vijestima nas je obezvrijedio i zato bi tribali odgovarati. …/Upadica Radin: Vrijeme./…
Gospođa Urša Raukar Gamulin, Klub zastupnika Možemo!, izvolite.
Zahvaljujem uvaženi predsjedavajući. Uvažena ministrice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Europski akt o slobodi medija na snazi je od 8. kolovoza 2025. godine, on ima snagu zakona i trebao bi se primjenjivati na kompletnom teritoriju RH, a mi eto tek danas 03.03.2026. godine raspravljamo o drugom čitanju jednog dijela prilagodbe i primjene Akta o slobodi medija kroz ovaj zakon. Dakle riječ je o jednom od najvažnijih europskih akata u području zaštite demokracije, medijskog pluralizma i uredničke neovisnosti. Upravo zato moramo jasno reći zakon koji je pred nama ne odgovara ni ozbiljnosti teme ni obvezama koje proizlaze iz same uredbe. Normativna preciznost, pravna jasnoća i potpuna transpozicija europskih propisa nisu samo tehničko pitanje. One su jamstvo pravne sigurnosti i zaštite temeljnih prava. Ovaj prijedlog svodi se zapravo većinom samo na tehničku i administrativnu provedbu, dok propušta ono najvažnije. Jasno i precizno definirati da mu je temeljni cilj zaštita uredničke neovisnosti, medijskog pluralizma i prava građana na istinite, cjelovite i pluralne informacije. Zakon nema jasnu i precizno iskazanu svrhu i ne ističe vrijednosti koje treba štititi. Iz ovoga prijedloga ne možemo zaključiti da je sloboda medija temelj demokratskog poretka, a ne samo neka administrativna kategorija. Europski akt o slobodi medija donesen je zato što je u mnogim državama članica, članicama zabilježen politički i ekonomski pritisak na medije, urušavanje uredničke autonomije, zlouporaba državnog oglašavanja i koncentracije vlasništva. Hrvatska nažalost nije u tome izuzetak, međutim u ovom prijedlogu nema ozbiljne analize stvarnog stanja u hrvatskom medijskom prostoru, nigdje se ne spominju politički pritisci, ne govori se o nesigurnosti novinarske profesije, ne govori se o koncentraciji vlasništva, niti o netransparentnoj raspodjeli javnog novca za oglašavanje, a bez realne dijagnoze nema da tako kažem ni ozbiljne terapije.
Posebno nas zabrinjava pitanje neovisnosti Agencije za medije. Europski akt jasno propisuje da regulatorna tijela moraju biti potporno neovisno, operativno i institucionalno zaštićena od političkog utjecaja. U ovom prijedlogu ključne osobe i dalje bira izvršna vlast i to običnom većinom u saboru što jest direktan politički utjecaj vladajućih. Naravno da postoje i drugi načini osim samo dvotrećinske većine u saboru, kako se mogu maknuti politički utjecaji u izboru uprava javnih medijskih servisa ali nemam za sad vremena, to je poznato i u Europi postoje primjeri. Ne postoji dakle pluralni i transparentni postupak imenovanja, ne postoje snažni mehanizmi zaštite mandata, nema zaštite od politički motiviranog razrješenja. Ako regulator ovisi o onima koje treba nadzirati, onda ne govorimo o neovisnosti nego govorimo isključivo o formalnosti. Prijedlog zakona potrebno je uskladiti sa Zakonom o provedbi akta o digitalnim uslugama prema kojima je Agencija za elektroničke medije nadležna za izdavanje naloga platformama. Uredba u uvodnom, uvodnim tumačenjima koje pokazuju koja je bit propisa i daju smjernice u kojem se kontekstu odredbe uvode i čemu trebaju služiti, navodi kako je obaveza države primateljima medijskih usluga, jamčiti pravnu sigurnost pristupa kvalitetnim medijskim uslugama koje su novinari proizveli na neovisan način i u skladu s etičkim i novinarskim standardima i kojima se stoga osiguravaju pouzdane informacije. To je osobito važno za vijesti i sadržaje o aktualnim temama koji obuhvaćaju široku kategoriju sadržaja od političkog, društvenog ili kulturnog interesa na lokalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini i kvalitetne medijske usluge ujedno su najbolje sredstvo za suzbijanje dezinformacija i inozemnog manipuliranja informacija ili uplitanja. Europski akt o slobodi medija u članku 18 propisuje kakva vrsta sadržaja pružatelja medijskih usluga mora biti posebno zaštićena od suspenzije pružanja usluga posredovanja od velikih internetskih platformi, pri čemu je nadležno tijelo ovlašteno izdavati potvrde na upite velikih internetskih platformi o tome zadovoljava li pojedini pružatelj medijske usluge sve te zahtjeve. Prije svega jamstva uredničke odgovornosti za sadržaj dakle uredničke neovisnosti koja bi trebala biti zajamčena poštivanjem i provedbom statuta medija kao samoregulatornog akta. Stoga bismo ovlastima Agencije za medije dodali nadzor nad provedbom statuta medija kao i posebnog registra medija koji imaju statut ili pružaju vijesti i sadržaje o aktualnim temama kao što je to navedeno u čl. 6. st. 3. Europskog akta o slobodi medija. Jačanje statuta medija kao i uspostavljanje registra medija ujedno su i aktivnosti u mjerama akcijskog plana za razvoj kulture i medija Ministarstva kulture i medija.
Jednako je problematično što zakon ne osigurava stvarnu zaštitu uredničke neovisnosti, ne propisuje obavezu medijima da donesu i objave interne akte o zaštiti autonomije uredništva, ne definira jasno što je urednička odluka, tko je za nju odgovoran, ne predviđa sankcije za politički ili ekonomski pritisak na urednike ili novinare, urednička neovisnost ostaje deklaracija, a ne operativno pravo. Zakon također ne pruža dostatnu zaštitu novinarima i njihovim izvorima, ne uređuje jasno zabranu uporabe nadzornih tehnologija i špijunskog softvera. Dalje, ne predviđa obavezu naknadnog obavještavanja o nadzoru, zatim ne propisuje strogi test nužnosti i proporcionalnosti, onda ne uvodi učinkovite pravne ljekove i u vremenu kada su novinari izloženi raznim pritiscima i tužbama s ciljem zastrašivanja zakon zaista mora biti štiti, a ne prazna norma. Sjetimo se samo slučaja novinarke Darinke Derifaj protiv koje je DORH podigao optužnicu što se nije dogodilo od 1996. i dizanje optužnice protiv Ferala.
Posebno zabrinjava izostanak reforme javnih medijskih servisa. Europski akt u svojem čl. 5. naglašava da države članice moraju osigurati institucionalnu i uredničku neovisnost javnih medija, transparentne postupke imenovanja i stabilno financiranje. Ovaj zakon ne mijenja ništa u postojećem modelu koji omogućuje politički utjecaj na upravljačke strukture, evo u 9. mjesecu smo dobili novog ravnatelja HINA-e nikakve izmjene Zakona o HINA-i po koje bi usuglašene sa aktom o slobodi medija nisu donešene i mada je akt o slobodi medija na snazi dobili smo novog ravnatelja sa direktnim političkim utjecajem, nakon toga nadzorni odbor kojeg je HRT-a koji je potvrđen stari nadzorni odbor bez obzira na mnogo, mnogo stavki po kojima je dokazano da nije djelovao kao što je trebao, međutim predsjednik Odbora za informiranje i tu je pokazao svoju čvrstu autokratsku ruku pa čak nije dozvolio ni razgovore sa kandidatima koji su se prijavili na taj poziv. Ujedno sada kao što budući da smo razgovarali o ovoj zadnjoj sjednici Odbora za informiranje evo prijavljujem da ću prijaviti Odboru za Ustav i poslovnik ovu protustatutarnu, protustatutarno sazvanu sjednicu.
Zatim imamo uskoro i izbor novog ravnatelja HRT-a, novog ili starog vidjet ćemo kako je politika odlučila koji će isto biti izabran ne poštujući akt o slobodi medija, to će biti za par mjeseci, prema tome možemo ustanoviti da se biraju upravna tijela javnih medijskih servisa potpuno suprotno od onoga što propisuje akt o slobodi medija, bez obzira što je on na snazi u RH.
Transparentnost vlasništva i financiranje medija još je jedna velika slabost prijedloga, ne uspostavlja se javan i lako dostupan registar stvarnih vlasnika, ne uspostavlja se, ne osigurava se sustav objava podataka o državnom oglašavanju, sponzorstvima i drugim oblicima jadne potpore. Ovo što za sada imamo nije dovoljno pregledno i nije dovoljno transparentno da svaki građanin može to pregledavati.
Još jedna velika slabost je to što građani RH nisu prepoznate kao nositelji prava, ne definira se njihovo pravo na pluralne informacije, ne predviđa se jasan mehanizam zaštite tj. mehanizam pritužbi regulatoru, jednostavno ne uspostavlja se mogućnost jednog strukturiranog dijaloga sa javnošću kao da građani u cijelom tom procesu uopće i ne postoje. Medijska politika ne smije biti zatvoreni krug između regulatora i vlasti, ona mora uključivati javnost, građane dakle društvo u cjelini to je osnovni smisao i temelj demokracije.
Ponovit ću još jednom, kao što znamo ovo je tehnički zakon, a trebao bi biti zakon o demokraciji, zakon o ravnoteži između vlasti i javnosti, trebao bi biti zakon o pravu građana da budu informirani bez političkog pritiska i ekonomskog uvjetovanja. Ako doista želimo biti istinski usklađeni sa Europskim aktom o slobodi medija, moramo osigurati jasno obrazloženu svrhu zakona, punu i stvarnu neovisnost regulatornog tijela, snažnu zaštitu uređivačke autonomije, učinkovitu zaštitu novinara i njihovih izvora, reformu javnih medijskih servisa, potpunu transparentnost vlasništva i financiranja te strogi nadzor nad državnim oglašavanjem.
Postoji još i nada i mogućnost da se suština akta o slobodi medija inkorporira u Zakon o medijima i Zakon o HRT-u koji su u planu za kraj ove godine, no već zabrinjava činjenica da u tom planu nije predviđen i Zakon o HINA-i. Ukoliko se cjelovitom reformom medijskog zakonodavstva ne inkorporira u cijelosti akt o slobodi medija, ovaj zakon ostat će formalna usklađenost bez stvarnog i pravnog učinka. A formalna usklađenost ne štiti slobodu medija nego samo stvara privid, baca maglu, sve ostaje po starom i poznato je da je iz godine u godinu kao što su kolege već navodile, dobivamo packe iz Europe zbog stanja medijskih sloboda i nema dovoljno značajnih pomaka da bi nas konačno stavilo na mjesto istinski demokratskih država. No htjeli ne htjeli EU uredbu će se morati u potpunosti primijeniti kad-tad, pitanje je samo koliko će do toga proći vremena. Ako je vladajućima doista stalo do demokracije i slobodnih medija kako tvrde, neće trebati dugo. Umorni smo svi od uvjeravanja kako kod nas u medijima teče med i mlijeko, ko je mali korak u poboljšanju medijske scene će biti neophodan, a veliki korak je jedino što nas može doista vratiti u one demokratske principe slobodnih medija, a to je reforma kompletnog medijskog zakonodavstva. I to zaista treba biti prioritet ove Vlade. Naš klub će podnijeti amandmane koje su svi klubovi zastupnika dobili od HND-a, krovne organizacije novinske udruge. Zato apeliramo da ih ne odbacujete jer nisu od opozicije nego su od struke i sasvim sigurno će poboljšati ovaj prijedlog zakona. Zahvaljujem.
Gospođa Anka Mrak Taritaš, Klub zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a. Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana ministrice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Pred nama je u drugom čitanju Konačni prijedlog zakona o provedbi uredbe da sad ne navodim sve zajedno, zapravo europski Akt o slobodi medija i mislim da slobodno možemo i ponoviti raspravu kao što smo imali raspravu u prvom čitanju jer između prvog i drugog čitanja su se samo nomotehnički promijenile neke stvari, a suštinski ono što smo raspravljali nije se promijenilo. Dakle neću reći nikakvu novinu nego ću ponoviti ono što su već svi rekli od ministrice pa nadalje. To znači da je uredba u primjeni od 8. kolovoza 2025. godine i predlagatelj se striktno držao tehničkih normi odnosno uvjeta gdje je posložio ovu uredbu i pretvorio u zakon samo u dijelu u kojem je trebao ići. Ništa šire niti dublje se nije išlo tako da vidimo i opremi zakona kad razlozi zašto nešto nije prihvaćeno, onda razloge koji se navodi kaže da je bila rasprava od onog što je suština svega toga, to je Agencija za medije, to vam je glavnina rasprave bila u prvom čitanju, a rasprava je i u drugom čitanju se vodi o tome, nego će se to definirati kroz zakone. Ja sam ministricu pitala u svojoj replici kad očekujemo Zakon o medijima jer je riječ o zapravo Zakonu o medijima, Zakonu o elektroničkim medijima ili će to postati jedan zakon. Zatim je to Zakon o HRT-u i Zakon o HINA-i koji se ne navodi, a možda bi u svemu tome trebalo biti na navedeno, kaže da očekujemo četvrti kvartal to znači kraj ove godine. Dakle negdje krajem godine bi one sve teme koje ovdje otvaramo trebale biti u tom zakonu. Kako nada uvijek umire zadnja, tako se i ja nadam da će u tim zakonima to biti definirano odnosno bit će rečeno. Da li mi svi zajedno zapravo želimo otvorene, transparentne medije? Čini mi se da želimo ili ako možda i ne želimo ali se meni čini da bi to trebali željeti i trebati htjeti i jednako tako da su nam svi podaci javno dostupni, da javno imamo dostupne podatke o tome, čiji su mediji, što se financira i ono što je izuzetno važno što svaki put naglašavamo, važnost toga što se financira javnim novcem. I iz ovih, iz ovog zakona koji je zapravo relativno jednostavan jasnih svojih okvira, tehnički on zapravo govori o nekakvim tehničkim stvarima ali mi nekakve suštine se nismo dodirnuli. Svije suštinske stvari koje su ovdje važne, a naravno kasnije ću malo i o nečem još dodatno. Dvije suštinske stvari, a to je ko mogu biti članovi Vijeća za medije, kako se imenuju i kako se razrješuju. Dakle prva tema je tko to može biti, a druga je tema njihovo imenovanje, njihovo razrješenje. Njihovo imenovanje u nekoliko navrata smo govorili tu o tome da je to obična većina, da bi trebala biti dvotrećinska većina ali imaju i neki drugi načini i neki drugi modaliteti. Dakle bez obzira tko je na vlasti, da li je na vlasti desna ili lijeva opcija, dakle uvijek postoji opasnost da onda govorimo o režimskim medijima, da govorimo o medijima koji je, koji su kad je obična većina, dakle dvotrećinska je neusporedivo nekako sigurnija ali ima i nekih drugih modaliteta i možda je to i jedna od tema kao što je i ministrica rekla, da će ovo tijelo koji je skupina koja priprema Zakon o medijima to razmotrit pa ćemo vidjeti u kojem dijelu to će razmotrit. U prvom čitanju kad je bio zakon, onda sam se referirala na stavak 10, članka 7, to je sad postao članak 6, koji govori zbog nomotehnike je postao članak 5 ali koji govore da članovi vijeća ne mogu biti dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinica lokalne područne regionalne samouprave, sindikatima i sad navodi dakle ja sam se referirala na ovaj politički aspekt. Pitala sam, tad sam javno za ovom govornicom pitala i pitala sve nas, da li smo spremni i da li možda možemo napraviti iskorak jer imali smo nebrojeno broj puta gdje imamo u nekim drugim zakonima gdje kaže da osoba koja dolazi na određeno mjesto ne može biti politički aktivna osoba. Politički aktivna kad? U tom trenutku kad je imenovana. Pa smo onda imali slučajeve imenovanja različitih osoba koji su bili članovi stranke pa su onda dali ispisnicu, ispisali se iz te stranke kad su imenovana na pojedinu dužnost i onda nakon tog kad su prestali to bit su se ponovo vratili u okrilje te stranke.
Dakle, imali smo tu nebrojeni broj puta gdje smo mogli vidjeti iz životopisa da je do određenog datuma bio član članke. Ja sam se tad javno nekako kroz raspravu pitala, a pitam i sve nas, da li smo spremni i da li zaista mislimo da možda je ovdje bilo mjesta da stavimo jednu odredbu pa kažemo godinu dana pred imenovanje, prije imenovanja da nisu članovi bili niti jedni, niti aktivni u pojedinoj političkoj stranci. Možda je to nekakav put s kojim možemo sve zajedno olakšat.
Ministrica kad mi je odgovarala tad ona u završnoj odgovarala i referirala se na to i rekla je pa razmislit ćemo ili ovako je nešto da sad imam gore taj tekst, kako vidimo iz opreme zakona to nije bila tema, ali ja mislim da je to zapravo tema jer samo idete i dakle ljudi samo formalno prestaju biti član stranke, a da bi mogli biti. Prema tome meni se čini da bi tu zaista trebali nekako voditi, ako to želimo ili ne želimo, pa onda zadovoljavamo formu, a sadržaj ostaje isti.
Jedno od zadovoljavanje dakle ono što je važno da kroz i što očekujemo ovu sljedećem Zakonu o medijima, a to stvarno da što više možemo osigurati otvorenost, transparentnost i to je izuzetno važno i u odnosu na vlasništvo, ali i u odnosu na to što se financira. Mislim da je kolegica Marković u svojoj replici ministricu pitala vezana uz to što imamo u posljednje vrijeme zaista u posljednje vrijeme govorim u godinama u posljednje vrijeme, kad ide se s nekakvim novim zakonom ili je u prvom ili drugom čitanju onda pojedini mediji organiziraju konferencije na tu temu, dolaze ministri, predstavljaju te zakone ili dakle kao jedna mala rasprava, onda je ministrica vrlo olako rekla da je to jednako tako regulirano ovim zakonom i da nema tu ništa strašno. Nisam ja baš u to do kraja sigurna, bojim se da tu ipak nekakve stvari se skrivaju i postoje, ali ja bih tu nekako ostavila za drugi korak.
Dakle, ovdje je onaj tehnički dio gdje pospremamo da bi zadovoljili formu i uskladili se sa određenim uredbama EU, a onda nekako sadržajno mi kao zemlja možemo to definirati drugačije pa ćemo to vidjeti u Zakonu o medijima.
Ono što koristim ovu priliku i želim to naglasiti je tema sigurnost novinara. Dakle, mi živimo u jednom zanimljivom vremenu, da ne kažem malo drugačijem, u tom zanimljivom vremenu u virtualnom svijetu ljudi svojim punim imenom i prezimenom, čak ne više ni sa skrivenih portala kažu što neko misle o tome, kako neko izgleda, kako govori, što zastupa to smo vidjeli, ali šalju poruke progutat ćete noć, zaklat ću te, ubit ću te, a i onda kad to usporedite vidite da postoji dakle niko ni ne skriva ime i prezime. Onda na ulici doživljavate najnormalnije da kad prolazite ulicu prek zebre se zaustavi i kaže, a ti hodaš ulicom, usudiš se hodat ulicom, dakle to se dešava ne samo mi koji se bavi politikom, to se dešava i onim novinarima koje ljudi prepoznaju.
Onda imamo jednu grupaciju ljudi koji kad bi MUP zaista primjenjivalo zakon o javnom okupljanju njihova javna okupljanja bi bila zabranjena jer na tim javnim okupljanjima su zastave koje su zastave NDH, tamo se prozivaju ljudi, prozivaju se osobe svojim imenom i prezimenom, govori mržnje, netrpeljivosti i kad bi se doslovno primjenjivao zakon o javnom okupljanju tih javnih okupljanja ne bi bilo. Referiram se zadnje javno okupljanje koje j bilo zabranjeno, koje je ta ja neću reći putujući cirkus jel bi uvrijedila cirkus, a ne želim uvrijediti, tamo su vrijedni i marljivi ljudi koji rade svoj posao, jedna skupina polusvijeta koji zapravo truje ovo društvo, koje ima sigurnu posljedicu i koje svaki vikend ide pred nečiji stan i pred dakle s porukom znam gdje živiš pa znam šta ti se može desiti ili u slučaju g. Dežulovića došo je i odnosno spremilo se ići pred stan njegovih roditelja gdje on već godinama ne živi i to okupljanje je bilo zabranjeno. U ovom nizu tih manifestacija i tog putovanja od stana do stana i tamo šalju poruke svim ljudima koji žive u toj ulici je bilo zabranjeno, iako se moglo zabraniti i prije, a to ću staviti u kontekst nečeg drugog što mislim da je ispravno i u redu.
Na društvenim mrežama se prijetilo našem premijeru, čovjek koji je prijetio i prijetio je vrlo ružno smrću i ostalo, je bio u istražnom zatvoru i trajanju od mjesec dana, nakon istražnog zatvora je iz tog istražnog zatvora bio pušten van, bio je proces i on je osuđen na tri mjeseca. Ja vas pitam, jedna od novinarka i ne želim imenovat ona će sama reći ako to, ona je prijavila 2021.g. prijetnju 2021., sad je 2026., neki dan je dobila poziv da još jedanput potvrdi da li je ta da li još uvijek ostaje kod te prijave ili ne, dakle nakon pet godina. U trenutku kad za prijetnje novinara kojim nekom prijeti smrću i koji šalje poruku, znam što pišeš, znam što radiš, progutat ćete noć ili već koja je prijetnja, se isto će postupati naš cijeli sustav kao što postupa u slučaju premijera, onda možemo reći da se prema svima postupa isto. Ovdje namjerno govorim o tome jel je pokazatelj da se ne postupa isto. Ja ne govorim namjerno uopće o mom slučaju jer je to jedna druga tema o kom će biti prilike govorit, govorim o novinarima koji rade svoj posao, koji neke stvari vide na način dakle mi možemo osporiti i može se osporavati ako ima argumenata nešto što su oni tamo napisali, ali kad njima prijetite punim imenom i prezimenom da zbog toga što pišu, a ovom nekom drugom se ne sviđa, da će ih progutat noć, kad se okuplja ta…, taj polusvijet, ta skupina ljudi koji sa oznakama jedne propale države koja može bit na sramotu nas svih i koji svaka država i svaki narod u svojoj povijesti je imao svoje sramotne trenutke, ako je nešto sramotni trenuci ove našeg naroda je to bilo to, s njihovim obilježjem dolaze. Ovo je prvi put da je zabranjeno okupljanje, ali nisam vidjela da je ta sila policije bilo kog od njih zatvorila, stavila u istražni zatvor i dalje procesuirala. Paralelno namjerno uspoređujem slučaj koji je trebao biti takav kad je vezan uz premijera onda ćemo reći zapravo da štitimo novinare i da želimo da nam novinarstvo bude otvoreno, javno i transparentno, a da to ne bude samo da imamo u zakonu, da stavimo kvačicu da napravili smo. Dakle ja tu namjerno ne spominjem nas političare koji imamo iste takve slučajeve, namjerno govorim o novinarima kad, kad zbog prvog novinara kad neko to napravi, a imamo primjere, to bude napravljeno onda ćemo reći da, imamo, idemo na putu javnog i otvorenog novinarstva koje zaista se nekako svi zalažemo da tome tako bude. Zasada na takvom putu još nismo, hvala lijepo.
Gospodin Damir Barbir, Klub zastupnika Centra i NPS, izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovana i cijenjena ministrice sa predstavnicima Vlade, kolegice i kolege zastupnice i zastupnici u HS.
U ime našeg Kluba Centra i NPS danas govorimo o zakonu koji se formalno poziva na Europski akt o slobodi medija, medija, ali koji u nacionalnoj provedbi otvara ozbiljna politička, ali mogu reći i institucionalna pitanja. Ovdje se ne radi samo o usklađivanju s uredbom koja je izravno primjenjiva, radi se o tome kako država uređuje odnos prema medija, prema regulatoru i prema samoj javnosti.
Europski akt o slobodi medija polazi od jasne pretpostavke, mediji su temelj demokratskog poretka, njihova neovisnost nije deklaracija nego svakodnevna praksa. Upravo zato nacionalni zakon mora biti pisan s krajnjom suzdržanošću prema svakoj mogućnošću političkog utjecaja i upravo zato ova rasprava nije neka formalna rasprava nego jedna duboka politička rasprava jer pitanje slobode medija ne svodi se samo na regulatorne modele i na pravne formulacije, ona se vidi i u samoj praksi, u tome osjećaju li novinari da mogu raditi bez pritiska, bez straha i bez javnog targetiranja i tu dolazimo do velikog problema kojem smo svjedočili ovaj vikend u Splitu.
Proteklih dana svjedočili smo organiziranju i održavanju prosvjeda protiv novinara Borisa Dežulovića, pod imenom i prezimenom uz retoriku koja je prelazila granicu političke kritike i prelazila u personalizirano prokazivanje. Prosvjednici su pokušali doći do adrese na kojem žive članove njegova obitelji, a policija je priječila pristup kući. Jasno je što je bilo cilj tome, bilo je zastrašivanje, ušutkavanje, zabrana drukčijeg i drugog mišljenja i na neki način ograničavanje prava na slobodu misli. Povrijeđena su čak po meni dva stavka hrvatskog ustava, stoga smatram da je ovo vid bio napada i na naše temeljne vrijednosti, a svakako ustav je naš temeljni pravni akt ove zemlje. Dom je nepovrediv piše u 14., čl. 14. hrvatskog ustava, a sloboda mišljenja i izražavanja štite se čl. 38. hrvatskog ustava. Sve je to počelo ne tako davno kad su počeli ti isti prosvjednici, ako ćemo to nazvati prosvjedom, a u biti po meni to nije nikakav prosvjed nego čisto zastrašivanje i ušutkavanje, a prosvjedovati ispred doma nekih naših kolegica saborskih zastupnica i tu nisu stali jer smo znali ako im se pusti, ako ih Vlada pusti da oni rade što hoće oni će nastaviti i dalje, i dalje i dalje i tu nema nikakvih dvostrukih konotacija koje dovode do ovoga čina. To je jedna jedina konotacija, jednoznačna i jednostavna, riječ je o zastrašivanju i ušutkavanju i riječ je o nasilju. Na tim prosvjedima kao i uvijek kad je riječ o nekim tzv. marginalnim skupinama nije bilo uopće hrvatskih zastava, bile su zastave nekih kvislinških tvorevina iz nekog najmračnijeg doba naše povijesti, međutim hrvatske zastave nije bilo. One su eto vidite u toj salvi domoljublja kako je oni nazivaju potpuno izostale, a izostala je i reakcija i preventivno djelovanje same naše države odnosno naših institucije. Te činjenice o zastrašivanju i ušutkavanju izuzetno su važne jer pokazuju dvije stvari. Prvo, da je postojala realna mogućnost zastrašivanja i drugo da je teret zaštite u tom trenutku pao na sigurnosne institucije umjesto da politički sustav jasno i nedvosmisleno poruči da je takav oblik targetiranja potpuno neprihvatljiv. To nije bio prosvjed, to je bilo zastrašivanje, to je bio otvoreni udar na slobodu naših medija. To nije bila sloboda mišljenja, to je bila jasan način njihovog izražavanja čiste mržnje, to je bio čisti govor i akt mržnje u kojem Vlada preventivno nije ništa napravila. Nije iskazala mišljenje, nije iskazala stav nego je samo spriječila puko nasilje kao moguću potencijalnu posljedicu. Međutim ovo treba odgovorna vlast prevenirati, a ne liječiti. Bez obzira slažemo li se s tekstovima ili stavovima bilo kojeg pojedinog novinara, sustav mora biti takav da štiti pravo na izražavanje i sigurnost samih osoba. Sloboda medija podrazumijeva i odgovornost ali ta odgovornost se ne provodi ulicom nego institucijama. Ako država u takvim situacijama nema jasan, čvrst i ponovno nedvosmislen stav, tada poruka koja se šalje nije neutralnost nego još gore, to je toleriranje pritiska. Upravo zato je važno da pišemo ovaj zakon o kojem danas raspravljamo. Ako već tvrdimo da provodimo europski standard zaštite medija, onda moramo pokazat da razumijemo kontekst u kojem ti mediji i djeluju. U ovom prijedlogu osniva se Agencija za medije s proširenim ovlastima koje sada obuhvaćaju i tiskane medije. To je samo po sebi nije apsolutno sporno i smatram da nikome to nije sporno u ovoj sabornici. Sporno je kako se osigurava stvarna neovisnost tog tijela. Agencija odgovara Hrvatskom saboru ali članovi vijeća imenuje i razrješava sabor na prijedlog Vlade. Time se stvara vertikala moći u koji izvršna vlast zadržava presudan utjecaj. To je suprotno duhu uredbe koja inzistira na regulatornoj autonomiji, a ne samo na formalnoj zabrani utjecaja. Posebno upozoravamo na odredbe o razrješenju članova vijeća, razrješenje zbog svake pravomoćne kaznene osude bez razlika o težini djela, otvara prostor za pritiske i za selektivna tumačenja što je ispravno, što nije. Regulatora koji mora nadzirati javne servise i tržište medija, ne smije biti u stalnoj egzistencijalnoj nesigurnosti. Ne smijemo pretvoriti demokraciju u državu straha jer država straha ubija demokraciju.
Regulator koji osjeća pritisak znači ponovno nije regulator, a medijski sustav u kojem postoji politički i društveni pritisak na novinare bez jasne institucionalne obrane, nije sustav koji može garantirati slobodu. Pozdravljamo jačanje transparentnosti vlasništva i financiranje medija. To je nužno. Godinama upozoravamo na netransparentno državno oglašavanje i politički motiviranu raspodjelu sredstava. Međutim zakon ne rješava ključno pitanje kontrole same provedbe. Bez snažnih jamstava neovisnih regulatora, transparentnost ostaje samo obveza na papiru. Odredba o obveznom označavanju sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom je svakako korak u dobrom smjeru no zakon ne razrađuje kriterije, ne razrađuje ni sami nadzor što ostavlja prostor proizvoljnosti i pravnoj nesigurnosti za novinare i nakladnike. Pučka pravobraniteljica ispravno je upozorila da je ovo tek dio šireg procesa. Najava objedinjavanja Zakona o medijima i Zakona o električnim medijima, pokazuje da ulazimo u razdoblje dubokih promjena. Upravo zato je odgovornost zakonodavca veća, a brzina donošenja ne smije biti izgovor za slabije standarde. Oporba ovdje ne osporava potrebu za provedbom europske uredbe, ona je nužna, ona je važna. Osporavamo isključivo način. Ako želimo medije koji štite javni interes, moramo prvo zaštititi njihovu slobodu od političkog nadzora. Ali i od političkog zastrašivanja. Ovaj zakon to još ne čini dovoljno uvjerljivo. Ako želimo slobodne medije moramo prihvatiti da vlast nad njima mora biti ograničena pa i onda kada je ta vlast naša. To je bit demokratske odgovornosti.
Ostaje nekoliko stvari na koje želimo ukazati i na neki način sumirati problematiku, a to je da predlagatelju poručujemo da neovisnost agencije ne može biti uvjerljiva ako Vlada ima ključnu ulogu u predlaganju i razrješenju članova vijeća. Drugo, kako ćemo spriječiti da se široko postavljeni razlozi za razrješenje ne koriste kao sredstvo pritiska na regulatore koji nadziru javne servise. Treće, treba objasniti zašto se označavanja sadržajnog, sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom ne propisuju jasni kriteriji i nadzorni mehanizmi. Četvrto, ako je najavljeno objedinjavanje medijskih zakona, zašto se već sad ne ugrađuju viši standardi neovisnosti umjesto nekih privremenih rješenja i peto o čemu sam govorio na početku, nakon što je prosvjed protiv novinara održan, a policija morala spriječiti pristup obiteljskoj kući roditelja jednog novinara, mislim da je Vlada tu javno, to javno targetiranje pojedina, pojedinog novinara nije preventivno djelovala, a u konačnici nije ni djelovala u skladu s europskim standardima zaštite slobode medijima koji ovim zakonom provodimo. Stoga, završno u ime kluba želim naglasiti zašto je ova rasprava važna i zašto se ne smije svesti na formalno ispunjavanje čisto europske obveze. Europski akt o slobodi medija nastao je zato što u državama članicama postoji stvaran problem političkog utjecaja na medije. Nastao je zato što se pokazalo da zakoni mogu biti korektni na papiru, ali loši u praksi. Upravo zato nacionalna provedba mora biti stroža, jasnija i otpornija na brojne zloupotrebe. Nedavni događaj oko prosvjeda protiv novinara pokazali su koliko je ta tema stvarna i koliko je tu među nama. Prosvjed je održan, a policija je morala spriječiti pristup obiteljskoj kući jednog novinara. To je situacija u kojoj država mora jasno pokazati da sloboda medija nije samo formalna kategorija nego vrijednost koju štiti i kada je to možda njima politički pa ajmo reći neugodna odluka.
Neovisnost medija ne brani se samo uredbom i člankom zakona, ona se brani političkom kulturom i jasnom porukom da je zastrašivanje neprihvatljivo i da to neće proći u našoj državi. Ako želimo vjerodostojno provoditi europske standarde onda moramo pokazati da ih razumijemo i kada su pa nekome i neugodni. Ovaj zakon ide u smjeru jačanja regulatora, ali ne rješava temeljnu dilemu kako osigurati da regulator bude slobodan od dnevne politike, kada članove vijeća imenuje i razrješuje HS-a na prijedlog Vlada tada ne govorimo o neovisnosti nego o političkoj ravnoteži, to nije isto. Neovisnost se dokazuje rečenicom da je zabranjen utjecaj, neovisnost se gradi sustavom u kojem se nitko ne mora pitati hoće li odluka imati neku političku cijenu. U ovom zakonu taj osjećaj sigurnosti nije dovoljno snažno ugrađen.
Za kraj u ime kluba želimo reći, sloboda medija vrijedi i kada je neugodna, vrijedi i kada se s napisanim ne slažemo, vrijedi i kada je meta političkih napada. Ako to nismo spremni dosljedno braniti onda je Europski akt ostaje deklaracija, a ne standard. Ako želimo slobodne medije moramo prihvatiti da vlast nad njima mora biti ograničena, pa i onda kada je ta vlast pa i naša, to je bit demokratske odgovornosti i to je bit temeljenih vrednota demokracije na kojima mora počivati naše društvo. Hvala.
Gospođa Anđelka Salopek Klub zastupnika HDZ-a, izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče. Uvažena ministrice sa suradnicom. Evo pred nama je Konačni prijedlog Zakona o provedbi Uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjene direktive, a poznatiji kao Europski akt o slobodi medija. Riječ je o veoma važnom i suvremenom europskom zakonodavnom aktu koji postavlja zajedničke standarde za zaštitu medijskog pluralizma, uredničke neovisnosti, ali i transparentnosti vlasništva nad medijima u svim državama članicama EU.
Kao država članica RH ima obvezu osigurati učinkovitu provedbu ove uredbe, a upravo je to cilj zakona koji danas razmatramo u drugom čitanju. U vremenu ubrzanih tehnoloških promjena, snažne digitalizacija i rastućeg utjecaja globalnih platformi medijski prostor postaje sve složeniji, informacije se šire brže nego ikada, ali istodobno svjedočimo i brojnim izazovima od dezinformacija do netransparentnog vlasništva i pritisaka na uredničku autonomiju.
Upravo zato EU donosi jedinstveni okvir kojim želi osigurati visoke standarde slobode medija u cijeloj Uniji. Ovim zakonom također RH potvrđuje svoju jasnu opredijeljenost za zaštitu slobode medija, ali i za odgovornost, transparentnost i profesionalne standarde u medijskom prostoru.
Želim stoga naglasiti nekoliko ključnih ciljeva ovog zakona. europski akt o slobodi medija jasno propisuje da države članice moraju osigurati da javni mediji djeluju neovisno bez političkih i drugih nedopuštenih utjecaja, time se dodatno učvršćuju standardi koji su već sadržani u hrvatskom zakonodavstvu, ali se sada podižu na razinu obvezujućeg europskog okvira. Također je bitna i transparentnost vlasništva nad medijima jer građani imaju pravo znati tko stoji iza određenog medija. Sama transparentnost vlasničke strukture jača i povjerenje javnosti i smanjuje prostor za prikrivene interese. Ovim zakonom zapravo osiguramo mehanizme kojima će se te informacije biti jasne svima i dostupne.
Bitna je i važna zaštita novinara i njihovih izvora, slobodno i profesionalno novinarstvo temelj je svakog demokratskog društva. Europski akt o slobodi medija donosi dodatne zaštitne mehanizme, a osobito kada je riječ o zaštiti novinarskih izvora i sprječavanju neosnovanog nadzora. Hrvatska je i do sada imala visoke standarde u ovom području, a sada ih dodatno usklađujemo i preciziramo.
Sprječavanje neopravdanog uklanjanja ili ograničavanja medijskog sadržaja od strane vrlo velikih internetskih platformi također je važno jer u digitalnom dobu pristup publici uvelike ovisi o ovim platformama. Uredba uvodi obvezu da se prema medijskim uslugama postupa transparentno i ne diskriminirajuće uz jasne procedure i pravo na obrazloženje. Time se zapravo osigurava ravnoteža između slobode izražavanja, ali i odgovornosti platformi.
Važno je naglasiti da je riječ o uredbi EU koja se izravno primjenjuje, dakle ovaj zakon ne prepisuje uredbu nego uređuje nadležnosti nacionalnih tijela, same mehanizme provedbe i nadzora te osigurava učinkovitu primjenu njezinih odredbi u hrvatskom pravnom sustavu. U tom kontekstu posebna je uloga regulatornog tijela za elektroničke medije koje mora djelovati neovisno, stručno i transparentno. Upravo jačanje institucionalne otpornosti i profesionalnosti jedno je od ključnih jamstava slobode medija. Također želim i istaknuti i širi kontekst. Sama sloboda medija nije privilegij medija nego je ona i pravo naših građana, pravo da budu informirani, pravo da čuju različita mišljenja i pravo da sudjeluju u demokratskom procesu na temelju točnih i provjerenih informacija. U današnjem svijetu u kojem su dezinformacije često instrument političkih i geopolitičkih utjecaja, snažni i neovisni mediji predstavljaju jedan od stupova i nacionalne sigurnosti ali i društvene stabilnosti. Zato ova tema mora nadići i nadilazi dnevnu politiku.
Republika Hrvatska je u proteklim godinama učinila značajne iskorake u području medijskog zakonodavstva, od izmjena Zakona o elektroničkim medijima do poticanja pluralizma i raznolikosti medija putem javnih natječaja i fondova. Ovim zakonom nastavljamo ići tim putem ali i potvrđujemo da smo dio zajedničkog europskog prostora svih ovih vrijednosti. U drugom čitanju su razmotrene primjedbe i prijedlozi izneseni tijekom prvog čitanja. Cilj je bio dodatno precizirati određene odredbe, osigurati pravnu jasnoću ali i također i ukloniti eventualne nedoumice u primjeni. Važno je istaknuti da se ovim zakonom ne ograničava sloboda medija nego se čini upravo suprotno, stvaraju se dodatni mehanizmi zaštite. Ne uvodi se cenzura, ne uvodi se politički nadzor nad sadržajem kako smo ovdje danas čuli, već se postavljaju jasna pravila igre koja vrijede za sve i koja su usklađena na razini cijele EU. Također želim naglasiti da podržavamo i rješenja koja osiguravaju ravnotežu između same slobode izražavanja, odgovornosti medija ali i zaštite javnog interesa. Otvoreno društvo počiva na dijalogu, a dijalog je moguć samo ako postoji povjerenje u medijski sustav. Upravo je povjerenje ključna riječ. Povjerenje građana u medije ali i povjerenje medija u institucije. Upravo ovaj zakon doprinosi izgradnji tog povjerenja jer donosi jasna pravila, donosi transparentnost ali donosi i važne europske standarde.
Oporba tvrdi, danas smo čuli u izlaganjima da će i izbor ravnatelja HTV-a biti suprotan europskom Aktu o slobodi medija i da građani nisu nositelji ovog važnog dijela procesa. Opet ću dakle jasno istaknuti, sama EMFA štiti uredničku neovisnost javnih medija ali i isto tako i propisuje da sami postupci imenovanja i razrješenja moraju biti transparentni i utemeljeni na unaprijed poznatim kriterijima. Znamo dobro da se raspisuje natječaj, dakle uz jasno propisane uvjete i na mandat na određeno vrijeme. Ova rasprava zato nije tehničko pitanje usklađivanje zakonodavstva nego je pitanje i kvalitete naše demokracije. Slobodni i neovisni mediji nisu privilegij novinara, oni su pravo građana, a bez pluralizma i informacija nema ni stvarne političke konkurencije, nema odgovornosti vlasti ali nema ni povjerenja u institucije, a opet pak bez povjerenja nema ni stabilne države. Akt o slobodi medija donosi puno važnih novosti. Jača, već smo o tome govorili danas, zaštitu uredničke neovisnosti. Također kada su danas, u današnje vrijeme mediji izloženi brojnim pritiscima bilo političkim, ekonomskim ali i vlasničkim, jasno definiranje granica između vlasništva i uredništva iznimno je važno. Urednička politika mora biti vođena profesionalnim standardima, a ne interesima kapitala ili dnevne politike. Također uvode se i dodatni mehanizmi transparentnosti vlasništva nad medijima jer građani kao što sam već i napomenula, imaju pravo znati tko stoji iza određenog medija, a transparentno vlasništvo smanjuje prostor za prikrivene utjecaje i jača odgovornost.
Također ovaj akt se bavi i pitanjem državnog oglašavanja. To je posebno osjetljivo područje. Javni novac mora se raspodjeljivati prema transparentnim i unaprijed definiranim kriterijima, a nikada prema nekakvim podobnostima. Također akt dodatno naglašava i samu zaštitu novinara i od nadzora ali i od zloupotrebe i špijunskih alata. U demokratskom društvu, novinari moraju znati štititi i moći štititi svoje izvore. Bez zaštita izvora nema niti istraživačkog novinarstva, a bez istraživačkog novinarstva nema ni stvarne kontrole. Hrvatske je članica EU već više od desetljeća. Time smo preuzeli ne samo prava ali smo preuzeli i određene obveze no još važnije preuzeli smo i određene vrijednosti. Sloboda medija jedno je od temeljnih europskih vrijednosti, a u hrvatskom kontekstu zato ova rasprava ima i dodatnu težinu. Naše medijsko tržište je malo, ekonomski je osjetljivo ali je snažno ovisno o oglašavanju. Koncentracija vlasništva, financijska nesigurnost lokalnih medija, politički pritisci na lokalnoj razini, to su zapravo realni izazovi. Zato je važno da provedba akta ne ostane samo formalna. Dakle nije dovoljno samo pripisati odredbe u zakon. Potrebno je osigurati uistinu stvarnu neovisnost regulatornih tijela, jasne kriterije raspodjela javnih sredstava, učinkovite mehanizme nadzora nad koncentracijom vlasništva, zaštitu novinara od strateških tužbi usmjerenih na zastrašivanje.
Također želim istaknuti i pitanje javnih medija jer javna radiotelevizija mora biti servis svih građana. Ovdje se dakle ne radi o političkom nadmetanju, sloboda medija mora biti iznad stranačkih linija, danas jesmo vlast, a sutra možemo i mi biti oporba. Pravila koja danas postavimo vrijedit će za sve nas. Zato moramo biti svjesni i šireg konteksta. Digitalne platforme promijenile su način na koji se informiramo. Spominjali smo svi danas i dezinformacije, algoritamsko oblikovanje sadržaja i koncentracija oglašivačkog tržišta dodatno opterećuju tradicionalne medije. Akt o slobodi medija nije čarobno rješenje za sve te probleme, ali je važan korak prema uspostavi ravnoteže i zaštite samog javnog interesa.
Podržavam odredbe koje jačaju transparentnost, koje jačaju profesionalne standarde i zaštitu novinara. Istodobno smatram da moramo voditi računa o specifičnostima hrvatskog medijskog prostora kako ne bismo dodatno administrativno opteretili male i lokalne medije. Zato nam cilj mora biti svima jasan, a to je medijski sustav koji je pluralan, koji je profesionalan, koji je financijski održiv i otporan na različite pritiske.
Na kraju želim naglasiti da slobodni mediji nisu ničija prijetnja nego su korektiv i vlasti, ali i svih nas. Korektiv je zapravo nužan kako bi demokracija ostala živa i zato ova današnja rasprava svih nas ovdje u saboru nije formalnost nego je test naše posvećenosti demokratskim standardima.
I za kraj, evo naglasit ću da Klub HDZ-a podržat će ovaj Konačni prijedlog Zakona o provedbi ove uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge, a poznatiji pod nazivom Europski akt o slobodi mediji, hvala.
Gospodin Igor Peternel, Klub zastupnika DOMiNO i Hrvatski suverenisti, izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Radin, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
Evo danas raspravljamo o Konačnom prijedlogu Zakona o provedbi Uredbe 1083 tzv. Europskog akta o slobodi medija. Na početku želim bit potpuno jasan, mi nismo protiv europskih standarda, niti protiv transparentnosti, niti protiv zaštite pluralizma, ali jesmo protiv lošeg, nedorečenog i potencijalno opasnog načina na koji Vlada RH prenosi ovu uredbu u pravni sustav. Jer pitanje nije treba li štititi medije, pitanje je tko će štititi medije od same vlasti? Mediji su takvi kakvi jesu, nisu Bog zna što, ali boljih nemamo i već načelno moramo se zalagati za zaštitu neovisnosti tog, tih medija jer ovo što imamo danas nije, kažem još jedanput, Bog zna što, ali ipak, ipak koliko god se bilo koja vlast trudila da ograniči slobodu medija, danas je to praktički nemoguće učiniti, vi danas više cenzuru ne možete provoditi, nekada '90.-tih još mogli ste cenzurirati dva ili tri medija i mogli ste zaustaviti informacije, danas zbog interneta, zbog portala, zbog društvenih mreža, vi danas ne možete zaustaviti ništa, sve će se uvijek probiti i sama cenzura je danas besmislena jer istraživačko novinarstvo ne možete zaustaviti zbog interneta. Vi ono što možete raditi to je oblikovati javno mijenje preko društvenih komentatora i to je HDZ uvijek dobro radio, to su radili dobro i ovi na, i ovi iz SDP-a dok su vladali, pogotovo za vrijeme Milanović-Josipović vlasti, međutim to narod vrlo često prepoznaje i protiv toga ustane.
Ono što je EU ovom uredbom postavila to su ciljevi, zaštita uredničke neovisnosti, transparentnost vlasništva, zaštita novinara od političkog pritiska, pravedna raspodjela javnog oglašavanja. To su sve ciljevi koji su dobri i koje mi podržavamo, ali problem nastaje kada Vlada koristi europski okvir kao izgovor za jačanje vlastite kontrole nad tim regulatorom. Ključno pitanje koje sam ja postavio i u replici ministrici je neovisnost agencije. Prema ovom zakonu središnje tijelo je Agencija za medije i onda dolazimo do suštine, članove će birati ministrica, logično, kao resorna ministrica, prije tehnički će ih prema saboru uplatiti Vlada i onda će ih većina izglasati, ali u političkoj realnosti mi znamo kako to funkcionira i koliko će ta agencija biti neovisna. Ako većina kontrolira i imenovanja i proračun i operativni okvir rada onda je govoriti o samoj neovisnosti regulatora potpuno suvišno, čak i bizarno. U demokraciji je regulator medija jedna od najosjetljivijih institucija, ako regulator ovisi o vladajućoj većini onda medijska sloboda postaje samo relativna kategorija, dakle mi ne raspravljamo o apstraktnom zakonu ovdje, o tehničkom, mi raspravljamo o srži, o ravnoteži u društvu. Ovaj zakon daje agenciji i nadzorne ovlasti, dakle traženje podataka, nadzor financiranja, nadzor vlasničke strukture, sankcioniranje. Tražimo transparentnost svakako, ali gdje su zaštitni mehanizmi zlouporabe, gdje je jasna definicija kada regulator prelazi granicu i ulazi u područje uređivačke autonomije, kada postaje medijska policija? U demokraciji su granice važne, one moraju biti precizne, ovdje su formulacije relativno, relativno široke, a široke odredbe u politički imenovanom tijelu to je uvijek kombinacija koja izaziva itekako zabrinutost.
Ajmo malo na kazne. Predviđene kazne kreću se do desetaka tisuća eura. Koliko lokalnih medija može izdržati te kazne, koliko malih nakladnika, portala ili lokalnih radiopostaja može preživjeti financijske kazne ako regulator ima diskrecijsku moć propisivanja? Dakle, nije problem u kaznama, problem je u odnosu snaga između države i slabog medija.
Javno oglašavanje uredba EU posebno naglašava transparentnost javnog oglašavanja što je dobro, ali Hrvatska ima dugu povijest selektivnog oglašavanja pogotovo državnih tvrtki. Hoće li ovaj zakon zaista spriječiti praksu nagrađivanja podobnih i kažnjavanja ... ili ćemo dobiti formalne izvještaje, a stvarna raspodjela sredstava ostat će pod političkom kontrolom? Ako želimo istinsku reformu medijskog sektora onda moramo graditi mehanizme potpune transparentnosti i automatiziranih kriterija.
Što se tiče pluralizma i tržišta zakon se dotiče i pitanja koncentracije medijskog vlasništva. Slažemo se da prekomjerna koncentracija u svakom slučaju ugrožava pluralizam, ali zakon ne daje dovoljno jasne ekonomske kriterije, ne daje jasne pragove i niti ne daje predvidivost na tržištu. Poduzetnici u samom medijskom sektoru moraju znati pravila unaprijed, a regulator ne smije djelovati prema procjeni trenutka ili političke klime.
Načelno, pitanje je tko kontrolira kontrolora? U demokraciji postoji vrlo jednostavno načelo, onaj tko nadzire javnu riječ mora biti maksimalno neovisan, ako je imenovan političkom većinom, ako ovisi o državnom proračunu, ako su mu ovlasti široke, ako su kazne visoke onda moramo svakako biti oprezni jer sloboda medija ne brani se nikakvim deklaracijama nego institucionalnim jamstvima, a ta jamstva u ovom prijedlogu uopće nisu snažna.
Zato mi predlažemo jačanje mehanizama izbora članova vijeća, uključivanje stručnih tijela, akademske zajednice, novinarskih organizacija u predlaganje kandidata, svakako dvotrećinsku većinu za izbor kako bi se osigurala što šira politička suglasnost i kako bi se očuvao sam autoritet tijela, jasno definiranje granica nadzora nad uređivačkom politikom, precizne kriterije za izračunavanje kazni i obaveznu proporcionalnost, potpunu javnu objavu svih odluka, kriterija i podataka o javnom oglašavanju.
Završno, ovo svakako nije tehnički zakon, ovo je zakon o ravnoteži moći u društvu, slobodni mediji nikada nisu bili luksuz oni su temelj demokracije, a ako regulator postane produžena ruka politike onda mediji postaju oprezni, novinari postaju suzdržaniji, a javnost ostaje uskraćena za istinu.
Kažem još jednom, uvijek će ostati novinari i pravni oni istraživački novinari koji će objavljivati bez obzira, bez obzira na bilo kakve pritiska pa makar na svojim Facebook stranicama pa se onda to poslije prenese, ali to nije produkt zakona nego to je onda zakonu usprkos. Mi danas ne biramo između Europe i Hrvatske, mi biramo zapravo između stvarne i deklarativne slobode medija. Zato pozivam Vladu da još jedanput razmotri neke stvari u suprotnom ovaj zakon će biti tj. neće biti instrument slobode nego alat kontrole barem institucionalno moguće. Ja ne kažem unaprijed, ja nikoga kao kolegica Orešković unapred ne optužujem da će nešto činiti, ali ako se zakonski ostavlja mogućnost onda je to itekako moguće.
I na kraju bi odgovorio ministrice koja me prozvala da obmanjujem javnost. Draga ministrice, kako mogu obmanjivati javnost ako vi imate letak, službeni letak program jedne izložbe koja se zove Rektalno pranje i vrlo dobro je objašnjenja, a u vezi homoseksualnog čina i tamo piše da su pokrovitelj, jedan od pokrovitelja uz Grad Zagreb i Ministarstvo kulture. Ja ne ulazim u to jeste li vi njima dali novce, prostor, drugarsku čestitku i dobre želje, ali to tamo piše i to je vaša politika. Uopće nisam govorio ni kolko novaca, ni jeste li ja sam rekao da vi stojite iza tog projekta kao Ministarstvo kulture jer to tamo piše, ako piše lažno onda sam ja obmanuo javnost. Evo hvala lijepa.
Gospodin Tomislav Josić Klub zastupnika DP-a, izvolite.
Hvala potpredsjedniče HS-a. Poštovana ministrice sa suradnicom, uvažene zastupnice i zastupnici.
Rasprava o Konačni prijedlog Zakona o provedbi ove uredbe poznate kao Europski akt o slobodi medija dolazi u trenutku kada je pitanje medijskih sloboda jedno od najosjetljivijih demokratskih pitanja u Europi i svijetu. Uredba je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje od 8. kolovoza 2025.g., no države članice pa tako i RH imaju obvezu precizno urediti provedbena pitanja koja osiguravaju njezinu punu učinkovitost.
Upravo je to svrha ovog zakona, medijsko tržište danas suočeno je s nizom izazova, rastuća koncentracija vlasništva, netransparentni izvori financiranja, politički i ekonomski pritisci na uredništva, širenje dezinformacija, sadržaj generiran umjetnom inteligencijom bez jasne oznake. Javnost sve češće komunicira zabrinutost zbog pada povjerenja u medije kako globalno tako i u Hrvatskoj.
U svijetu svjedočimo slučajevima političkih utjecaja na javne servise, gašenju neovisnih redakcija i pritiscima na istraživačko novinarstvo. U Hrvatskoj se također često postavlja pitanje jesu li mediji doista neovisni, tko ih financira i pod kojim uvjetima? Ova uredba kao i provedbeni zakon pokušavaju dati institucionalni odgovor na ta pitanja. Zakonom se dakle preciziraju definicije vezane uz medijske usluge, osniva Agencija za medije s nadležnostima i na tiskanim medijima, ali bez upliva u uredničke slobode, jača transparentnost vlasništva i izvora financiranja, uređuje transparentnost državnog oglašavanja i dodjele javnih sredstava, propisuju obveze financijskog izvještavanja, uvode se dodatna pravila vezana uz medijsku koncentraciju, uvodi se obveza označavanja sadržaja generiranog umjetnog, umjetnom inteligencijom. Posebno je važno naglasiti da se time ne zadire u uređivačku autonomiju nego se osigurava ravnopravan i transparentan okvir funkcioniranja tržišta. U raspravi je istaknuto pitanje izbora i razrješenja članova Vijeća za medije. Neovisnost regulatornih tijela temelj je slobodnih medija. U tom kontekstu, legitimno je raspraviti treba li razrješenje biti vezano isključivo uz pravomoćnu osudu za bilo koje kazneno djelo ili samo za teža kaznena djela. To nije tehničko već suštinsko pitanje jer percepcija političkog utjecaja može biti jednako štetna kao i stvarni utjecaj. Pri usklađivanju nacionalnih pravila treba imati na umu članak 167 ugovora o funkcioniranju EU, koji naglašava poštovanje nacionalne i regionalne raznolikosti. Hrvatska ima specifičan medijski prostor uključujući i javne servise poput Hrvatske radiotelevizije i HINA-e koji imaju posebnu društvenu ulogu. Zato provedba ove uredbe mora biti pažljivo balansirana, dovoljno snažna da osigura transparentnost i tržišnu pravednost, ali dovoljno suzdržana da ne postane instrument kontrole. Ovaj zakon nije samo tehničko usklađivanje s europskim pravom nego je test naše demokratske zrelosti. U vremenu kada javnost sve glasnije propituje vjerodostojnost medija, kada su dezinformacije globalni problem, a umjetna inteligencija otvara nova etička pitanja, Hrvatska mora pokazati da zna zaštititi slobodu medija ali i odgovornost medija. Provedba Europskog akta o slobodi medija treba biti korak prema jačanju povjerenja građana, osnaživanju profesionalnog novinarstva i očuvanju pluralizma jer bez slobodnih i vjerodostojnih medija nema ni istinski slobodnog društva. Klub zastupnika Domovinskog pokreta podržat će prijedlog zakona o provedbi ove uredbe, poznate kao Europski akt o slobodi medija. Hvala.
Prelazimo na pojedinačne rasprave. Gospodin Miro Bulj, nema ga gubi pravo. Gospođa Kristina Ikić Baniček, izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
Iako su očekivanja da će nakon rasprave tijekom prvog čitanja ovog zakona uroditi bilo kakvom konkretnom promjenom koja bi unaprijedila demokratičnost i pluralizam pri izboru članova Vijeća za medije, bila vrlo, vrlo niska, čini se da je taj niski prag očekivanja ovime danas i nadmašen. Apsolutno ništa predlagač nije prihvatio iz rasprave, a mi smo kao odgovor na sve primjedbe dobili rečenicu koja najbolje opisuje odnos prema slobodi medija, da u slobodnom prijevodu citiram predlagača dragi naši vaša nastojanja da demokratizirate način izbora članova vijeća agencije se odbijaju no svakako ćemo kao i do sad osnovati komisiju u okvire druge komisije sa radnim zadatkom da razmotre to pitanje i donesu zaključak kojim se čvrsta kontrola HDZ-a nad izborom članova vijeća ni na koji način neće dovesti u pitanje ili da još pojednostavim prijedlog završne rečenice predlagača. Radit ćemo naporno u nastojanju da se ništa ne promijeni i da sve ostane isto. No dobro, bilo je za očekivati. Osnovno pitanje koje je danas pred nama na temu medija je postoji li volja da se išta promjeni ili ne. Odgovor nakon iščitavanja ovog zakona je da postoji volja da se administrativno čitaj birokratski, zadovolje svi elementi uredbe EU koju smo u obvezi ispoštovati, a da istovremeno zadržimo sustav u kojem je sloboda medija riječ koja se može eventualno koristiti samo kada se nekome rugamo. Novinarstvo nam se i to u najboljim primjerima, svelo na klik bate i nesmiljenu borbu za udio u marketinškom kolaču ili na dosljedno služenje gazde koji javni novac kanalizira da bi imao neki medij pod svojom kontrolom. Ništa od toga zakonske odredbe o transparentnosti o kojima smo danas čuli vlasništva nad medijima, ne rješavanju niti uopće adresiraju. Znači ili imamo borbu za klikove pod svaku cijenu ili medije pod 100%-tnom kontrolom države, županije i javnog poduzeća i slično. Praktički nema ništa ili vrlo malo toga između toga. Prihvaćamo ogradu predlagača da ovaj zakon ionako nije mjesto na koje možemo adresirati ta pitanja najbolje no rješenje koje nam se nudi, ovdje se referiram na komisiju kojoj je zadatak izrada novog prijedloga Zakona o medijima, ne nudi preveliki optimizam kada vidimo s koliko malo ambicije je Ministarstvo kulture pristupilo izradi ovog prijedloga zakona.
Nalazimo se u situaciji kada je najslobodniji medij u Hrvatskoj ovisan o tome da mu se osnivač permanentno nalazi u idealnoj poziciji za ucjenjivanje HDZ-a s gubitkom većine u saboru makar prema proksi ruku drugih manjinskih zastupnika. HDZ je takav ovisan medij koji glumi neovisnost iako može ignorirati jer dolazi sa srpskim predznakom što ga je ionako u očima HDZ-ovih birača ozbiljno diskreditira neovisno o tome što je u pitanju profesionalno i izuzetno kvalitetno novinarstvo. Doseg jednog takvog projekta u Hrvatskoj je ionako mjerljiv promilima, a u HDZ-u dobro dođe da se mogu pokazati prema Europi, eto vidite kakvi smo mi Europejci da svojevoljno trpimo takvo nešto. Ostatak neovisne novinarske scene je desetkovan da ne kažem doveden do irelevantnosti. Ne vidim u tekstu ovog zakona da to ikoga uopće zanima, da ne kažem zabrinjava. Jednom kada se novo vijeće formira po receptu po kojem su se formirala dosadašnja, tko stoji između njih i neovisne scene. Jedino povremene priopćenje Hrvatskog novinarskog društva, a svi znamo kako je to završilo odnosno kako se kontinuirano urušava mobingiranjem onih se usude dići svoj glas. Dakle sve nade polažemo u neki novi budući zakon o medijima koji komisija samo što nije krenula pisati, pod mudrim vodstvom HDZ-ove ministrice kulture. Da sam vjernica možda bih zavapila Bože pomagaj no ovako mi samo preostaje da ponovno dignem svoj glas i kažem, ne to nije sloboda medija i ne to ne radi netko tko ima dobre namjere. Možda stavim objavu na društvenim mrežama, no s obzirom na to tko kontrolira algoritme na svim društvenim mrežama i tko kontrolira narativ, klasa američkih milijardera znam da nitko osim mojih osobnih prijatelja to neće pročitati. I tako smo osuđeni da ponavljamo greške iz prošlosti dok ne udarimo u zid.
Gospođa Sandra Krpan ima svoju raspravu.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovana ministrice, kolegice i kolege.
Mi u SDP-u podržavamo akt o slobodi medija, podržavamo zaštitu novinara, transparentnost vlasništva i sprječavanje političkog pritiska na redakcije. I upravo zato moramo reći da predloženi zakon u hrvatskom kontekstu ne daje jamstva da će ti ciljevi biti ostvareni.
Smatramo da je ovaj prijedlog zakona trebao biti prilika za dubinsku reformi hrvatskog medijskog prostora, umjesto toga suočeni smo s površnom tehničkom implementacijom koja zaobilazi srž problema, političku ovisnost, netransparentnost i ugroženu neovisnost novinarstva. Mogli ste, ali očekivano niste zaštititi novinare od slep tužbi i nesigurnih radnih mjesta. Očekivano propustili ste priliku za dublju reformu Zakona o HRT-u, građani odnosno svi mi pretplatnici zaslužujemo javni servis koji će biti bastion istine, a ne produžena ruka vlasti.
Posebno uvažavamo stavove Hrvatskog novinarskog društva koje godinama upozorava na političke pritiske, netransparentno financiranje medija i zlouporabu državnog oglašavanja kao sredstva utjecaja. Javnost mora znati tko stoji iza medija i pod kojim uvjetima mediji dobivaju javna sredstva.
Predloženi zakon ne razrađuje dovoljno precizne i stroge mehanizme nadzora nad raspodjelom državnog oglašavanja i subvencije. Isto tako postavljamo pitanje, osigurava li ovaj zakon doista mehanizme koji sprječavaju političke utjecaje na imenovanje i rad Vijeća za elektroničke medije, ako proces imenovanja ostaje pod snažnim utjecajem parlamentarne većine jer formalna usklađenost s uredbom ne znači i stvarnu neovisnost.
Hrvatska je nažalost među državama u kojima su novinari izloženi velikom broju tužbi, zato predlažemo jačanje transparentnosti javne objave svih podataka o državnom oglašavanju i financiranju medija, preciznije i strože kriterije za imenovanje članova regulatornih tijela uz širi društveni konsenzus, ugradnju dodatnih mehanizama zaštite novinara od pritisaka i tužbi i jačanje institucionalne neovisnosti javnog servisa.
Sloboda medija nije neka apstraktna vrijednost, ona je temelj demokracije iako zakon provodimo samo formalno ne suštinsku propusti ćemo jednu priliku da ojačamo demokratski standard u RH. Zato kao oporba ne možemo pristati na neka polovična rješenja, spremni smo podržati zakon koji će doista štititi novinare, urednike i javnost, ali ne i zakon koji će samo deklaratorno slijediti europsku uredbu dok će u praksi ostaviti prostor za nastanak političkog utjecaja. Hvala.
Jedna replika da vidimo čija, gospodina Pausa.
Evo hvala lijepa. Govorila ste kolegice o načinu izbora Vijeća za medije odnosno onoga ko vodi regulatorno tijelo koje bi trebalo bit neovisno i o koncentraciji političkog utjecaja na to tijelo kroz odabir članova tog vijeća po modelu Vlada predlaže Sabor bira odnosno većina u Saboru. S obzirom na iskustva koja imamo sa svim drugim tijelima u kojima se ne bira po tom modelu, a to je da smo onda u blokadi vezano uz Ustavni sud, vezano uz Vrhovni sud dakle gdjegod tako ne biramo, meni nekako izgleda da je to upravo pokazatelj da jednostavno ne želimo uložit dodatni napor jer demokracija nije lagana, dodatni napor da se dogovorimo oko ključnih stvari u ovoj državi nego je lakše izabrati model u kojem sam ja glavni u svemu i bit će baš po mome i za ostale me ne zanima kako će razmišljati o ovoj situaciji.
Poštovani kolega slažem se s onim što ste izrekli.
Pardon, pardon, pardon izvolite.
Ispričavam se g. predsjedavajući .../Upadica Radin: Tako piše u poslovniku meni je svejedno, ali izvolite./... Da nemojte da vama bude svejedno, nama evo ovdje prisutnima nije svejedno. Evo još jednom zahvaljujem se na replici, europski akt jasno naglašava potrebu za funkcionalnim i financijskim neovisnim regulatornim tijelima u Hrvatskoj tu ulogu ima Agencija za elektroničke medije i doista si možemo postaviti pitanje osigurava li ovaj zakon doista mehanizme koji sprječavaju politički utjecaj na imenovanje i rad Vijeća za elektroničke medije. Ako proces imenovanja ostaje pod snažnim utjecajem parlamentarne većine upravo ovo o čemu je govorio kolega Paus, dogovor i demokracija zahtijevaju da se međusobno dogovorimo i parlamentarna većina i oni koji su sada u oporbi. Hvala.
Gospodin Borić ima svoju raspravu izvolite.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče. Poštovana ministrice. Evo samo malo mojih nekakvih misli o tome da li nama ovaj akt treba ili ne treba. S obzirom da ovo već duže vrijeme izaziva interes barem ovdje u HS-u ponekih zastupnica kojega doživljavaju sudbonosnim u svakom segmentu, naravno da se to danas svelo samo na jednu jedinu odredbu, a to je tko će i na koji način imenovati buduće članove Vijeća za medije, tako da više-manje o ovoj raspravi nismo puno toga niti za saznat jer mislim da ovaj akt, kojeg ja podražavam, itekako je važan za svakog od nas, posebno za sve naše građane jer ako nam mediji nisu slobodni mi sigurno nećemo imati potpunu ili točnu informaciju na temelju kojih donosimo i neke svoje odluke, ali i svoja promišljanja.
U Hrvatskoj znamo da je tržište malo i od lokalne preko regionalne do državne razine jasno je da mnogi mediji ovise o mnogim sredstvima koji dolaze iz javnih sredstava, posebice kažem od lokalnih preko regionalnih do državnih. Smatram da se novac itekako treba kad govorimo o javnim sredstvima dijeliti na jedan pošten i fer način, ne po kriterijima podobnosti nego zaista po poznatim kriterijima koji će onda osigurati normalno funkcioniranje svakog medija kažem od lokalne preko regionalne do državne razine jer ono što se u mnogim raspravama do sada moglo čuti je, da najveći problemi čak izviru ne na državnoj razini nego negdje na lokalnim razinama. S obzirom na brojnost lokalnih medija, portala itd. Ono što svakako novinari trebaju ili moraju imati to je mogućnost da mogu postavljati teška pitanja bez straha od pritisaka ili tužbi kojima se onda želi na neki način ušutkavati. Mislim da postoje i u ovoj sabornici mnogi primjeri koji su to pokušavali pa na sudu to nije baš prošlo naj, najbolje ali su im danas jednostavno u raspravi usta puna demokracije, slobode itd. Ovaj akt našoj državi odnosno našim građanima ne oduzima ništa. Štiti pravo građana da budu informirani slobodno i nepristrano na način na koji to ovaj zaista akt koga želimo primjenjivati, treba nam i ponuditi, ne treba ga svoditi na jednu jedinu odredbu koja je očito svima danas najvažnija kad govorimo o onome što smo čuli sa strane oporbe jer ostalo nisam čuo. Tu je daleko, možda najdalje otišao i kolega Paus koji je rekao da bi to vijeće trebalo imenovati pa je došao do kraja ali nije uspio izgovoriti riječ oporba, da to onda bude onako skroz pod kontrolom i da onda živimo demokraciju. Neki su ponudili rješenja, gospođa Mrak Taritaš, poznata po tome kako se javnim novcem ovaj financiraju određene obnove, netransparentno koja je uspjela u ovom saboru izgurati tada jedan zakon koji je molim vas lijepo suspendirao prvi prag javne nabave do 5 milijuna eura kad govorimo o obnovi Gunje pa se to onda rješavalo na naj valjda bolji mogući transparentniji, transparentniji način. Takvi nam drže lekcije. Sjećamo se svih pokušaja, barem ja ovdje, na to da se pogotovo naši javni medijski servisi obezglave, sjećamo se pokušaja i zauzimanja govornice kada je bilo riječ o imenovanju glavnog ravnatelja HRT-a, kada se nije dozvoljavala rasprava. Sve ono što smo imali priliku vidjeti, svelo se na to da bi sad dvotrećinska većina trebala imenovati to vijeće, a čim je dvije trećine evo na primjeru Ustavnog suda, vidimo kako to lijepo i fino sugerira. Znači imali bi kad? Nikad. Jednostavno ako nije kako oni žele, a žele iz oporbe voditi državu. Žele vam iz oporbe voditi državu bez ikakve odgovornosti. Zato je danas bilo riječi i o tome kako se trebaju sazivati sjednice, meni koji vodim odbore već više nekoliko godina, koji sam član jednog odbora koji bez problema sazove sjednicu u 24 sata od danas do sutra, a to je odbor kojemu će se vjerojatno netko od njih i požaliti jer on jedini mjerodavan da komentira ili da tumači Poslovnik Hrvatskog sabora, osim našeg potpredsjednika koji to čini trenutačno kad dignemo povredu Poslovnika pa on kaže nije ili je. Tako da sve ove predstave pokazuju ono što sam već davno rekao, da više uopće u ovom našem domu, saboru, sve ono što je bilo nekad prije odnosno sve ono što je bio predmet nekakvog dogovora koji se dogovarao ili se brzo uspostavljao, sad je osnovni predmet prijepora. Detalj, bilo što, samo nađimo i to je to, a što se tiče objektivnosti ovih koji nam nude nova rješenja o imenovanju, možemo pročitati evo, jedan naslov u jednim dnevnim novinara kako se to radi tamo gdje su oni na vlasti. Govorim o gradu Zagrebu gdje je od 1.700 mjesta u upravnim vijeća je 350 odnosno 340 članova od kojih su svi članovi ili SDP-a ili Možemo! to je jedna velika neovisnost, to je jedna velika demokratičnost i jednostavno kad ih ljudi vide, ne mogu a da ih ne požele da nam oni određuju na temelju iskustava što je to demokracija. Sjetimo se samo zadnjih izmjena Zakona o HRT-u što su napravili od jednog dogovora kojeg smo imali, s kojim smo i ušli u EU u onom trenutku kad su osjetili da je vrijeme da oni pokažu što to partija može osmisliti i objasniti hrvatskim građanima, a naravno da im je u nekom trenutku kad više nisu bili na vlasti sve to i zasmetalo. Tako da kad govorimo o slobodi medija gospođo Ikić Baniček vi ste svoje rekli. Vi ste jednog novinara krivo optužili koliko vidim. Vas Mandatno-imunitetno povjerenstvo štiti da se spor ne dovede do kraja i bilo bi fer da kažete ja sam kad govorimo o slobodi medija, nešto krivo napravila neovisno da li mi volili nekoga, ne volili ga ali jednostavno situacije su takve kakve jesu i treba ih priznavati. A ovdje pričati vi niste, vi ste sve to prilagodili sebi, vi ćete svoje jednostavno vam ne drži vodu već na prvom slijedećem ovaj, vašem postupku. Tako da mislim da će se ovaj akt usvojiti, mislim da ćemo ga opet kao i sve mnoge teške stvari koje treba primijeniti, napraviti mi sami. Oporba će biti ili suzdržana ili neće glasovati ili će biti protiv i naravno da će onda oni uvijek biti zaštitnici svih u ovoj Hrvatskoj najranjivijih, najslabijih itd. Ništa iza njih ne stoji onako kako se oni ovdje ovaj predstavljaju, a imaju svakodnevno problema o kojima bih mogao jako, jako puno govoriti ali neću. Mislim da je ovaj akt konačno došao pred kraj svojeg, ajmo reći donošenja, a vjerujem ministrici da će napraviti sve ono što treba da bi mi mogli govoriti u Hrvatskoj na sasvim drugačiji način od onoga kako to nama oporba ovdje svakodnevno docira.
Povreda poslovnika g. Paus.
Hvala lijepa. Čl. 238. budući da me kolega Borić prozvao, kolega Borić kao učitelj zna ako učenici ne paze na satu često izlanu nešto što ne stoji da ne kažemo glupost. Dakle, ali bojim se da u ovom slučaju nije da niste pazili na satu nego vi niste čuli i niste namjerno čuli ono što sam govorio ja, a vidim i dio oporbe i ono i jedino kako možete branit te vaše neistine jeste laž i podmetanje i govorenja onoga što nije.
Dakle, nitko nije govorio o tome da se .../Upadica Radin: Vrijeme, vrijeme./... Hvala lijepa. Uglavnom laž, laž /nerazumljivo/...
I škole nisu daleko od Sabora. Hvala.
Gospođa Kristina Ičik Baniček .../Upadica Ikić Baniček: Hvala g. predsjedavajući. Čl./... opomena, opomena, bila je replika. Izvolite.
Hvala g. predsjedavajući. Čl. 238. kolega Borić drago mi je da ste vrlo pozorno slušali moje izlaganje, bila sam zabrinuta da poruke neće doći tamo gdje jesu, ali vrhunac vaše oholosti kao HDZ-ovca je kada kažete o tome da li ste vi legalno odnosno legitimno sazvali odbor odlučivati u odboru u kojem ste vi sami član. Dakle, ako me već HDZ tuži posljednjih 15 godina sigurna sam da mi HDZ neće i suditi.
Bila je replika pa ide opomena.
Gospodin Barbir replika.
Hvala potpredsjedniče HS-a. Poštovani zastupniče Borić, mi smo u biti većinom poručivali da neovisnost agencije ne može bit uvjerljiva ako Vlada ima ključnu ulogu u predlaganju i razrješenju članova Vijeća u biti s time se zalaže bolji sustav veća transparentnost po pitanju samih medija, dok vi branite veći utjecaj vlasti i slabiji sustav po pitanju medija. Pa s obzirom da postoje pojedini mediji koji su ajmo tako reći u šapama vladajućih već godinama, mislim to je nama potpuno jasno, međutim ne bi trebalo gledati isključivo vladajuće treba gledat građane i nekako borbu za samu demokraciju, a ovo što se predlaže od strane oporbe po meni je isključivo veća transparentnost i bolji sustav.
Hvala lijepo kolega Barbir. Ja nisam rekao kako će izgledati medije, možemo pogledati što ovdje piše, ministrica je rekla što je predmet rasprava, što je predmet radne skupine na čemu će se raditi, ali vi ste već unaprijed po svoj... onako svi redom rekli što vi želite, vi to niste ovdje htjeli izgovorit. Zato sam rekao da je kolega Paus došo do jedne razine samo je zaboravio reć jednu riječ koju on želi reć, a to je da to imenuje oporba, a onda je gospođa Mrak-Taritaš to razradila na dvije trećine, a to znači da se neće dogodit nikad. Zašto? Jer imamo iskustva i naravno da u nekom trenutku netko mora preuzeti odgovornost, a opisao mi i situacije kako vi doživljavate pogotovo naše javne servise, vi bite ih obezglavili pokušavali ste nas zaustavit ovdje sa lažnim optužbama da uopće i imenujemo ravnatelja HRT-a i sve ostalo, ali to vi zaboravite zato jer eto nije uputno danas spominjati, ali činjenice vas demantiraju. A što se tiče sazivanja mog odbora on je sazvan u redu u skladu s poslovnikom.
Gospodin Ledenko replika.
Kolega Boriću kako objašnjavate situaciju da vaša Vlada u isto vrijeme odgovara ploču u hrvatskom jeziku, a s druge strane financira i sa lokalne razine i sa nacionalne primjerice Festival Škure koji promovira zajednički zapravo jugoslavenski jezik gdje je potpisnica inače iz redova Možemo! Sandra Benčić pa tako vi zapravo financirate možemovske programe i projekte?
Kolega Ledenko tu stojim na objašnjenju ministrice koja je više puta demantirala sve te vaše tvrdnje jer vi njih iskonstruirate i posložite u jednom čitavom niz dodjele sredstava na način da to vama uvijek završi negdje ili na Vladi ili na predsjedniku Vlade ili na ministrici itd. ovisno o potrebi trenutka, tako da vas ne želim demantirat ni u čemu, živite u tom svom svijetu. Inače vi iz Mosta ste posebni, vi ste završili u onoj poznatoj aferi Mreža koja se također tiče ovog prijedloga zakona gdje je glavna misao vašeg predsjednika koja je ostala meni onako u ušima za zapamtit rekla nije važno što je istina svalit ću sve na Andreja Plenkovića. To je jedino što vas interesira tako da glasali vi za ovo ili ne mislim da to vas previše niti ne dira. Mislim da je bitno za naše građane mi ćemo to sami izvesti.
Povreda poslovnika g. Ledenko.
Pa dakle povrijeđen je čl. 238. obmanjivanje i mene i javnosti. Izađite na stranice tih festivala pa ćete vidjeti kojim se oni tamo sponzorima kite tako da ne bi ostalo visiti u zraku, malo se informirajte kolega Borić gdje pare odlaze i za što. U bivšem sustavu u bivšoj državi taj se jezik nije zvao jugoslavenski jezik, a vi sada evo promovirate taj isti.
Opomena jer je bila replika. Gospođa Raukar-Gamulin replika.
Zahvaljujem. Mi ćemo to izvesti sami, evo to je suština na koji način vi g. Borić vidite demokraciju, mi ćemo to izvesti sami pa onda kada vam se kaže da se ne prihvaćaju paketi trgovačke razmjene oko ustavnih sudaca i Vrhovnog suda onda pokušavate optužiti nas, ali ljudi vam to vide.
Ja bi vas zapravo molila samo jedno vrlo, vrlo jedan jednostavan odgovor da nam pojasnite nama i građanima što je to toliko hitno u ovom prijedlogu zakona, ne piše da je to u hitnoj proceduri, dakle zanima me što je to toliko hitno bilo da se odbor morao sazvati protivno poslovniku u manje od 24 sata, to bi me eto zanimalo? Zahvaljujem.
Hvala lijepo kolegice Raukar-Gamulin. Hitno je bilo to znači da je ovo danas bila prva točka naše sjednice i drago mi je da je ujutro da imamo više rasprava, da građani barem do 1,30 čuju nešto o ovom aktu. Zadnji put smo to radili poslijepodne bilo je svega nekoliko klubova i dvije, tri pojedinačne rasprave.
Drugo, imao sam sve uvjete da sazovem sjednicu. Treće ne želim uopće braniti da vi na sjednicu dolazite ili ne dolazite, ono četvrto što ću reći zamolit ću svog kolegu Mislava Hermana da on sazove gospođi Kekin sljedeću sjednicu Odbora za zdravstvo s obzirom da ste vi to pokušali učiniti sada i da je to je jedan novitet kaže u ponašanju saborskih zastupnika koji si daju za pravo da valjda nazivaju tajništvo, određuju kad će nešto biti, kad bi netko nešto trebao. Mislim da su se stvorili uvjeti da formaliziramo način funkcioniranja našeg odbora i sad će to biti sasvim na jedan drugačiji način, jer sam član nekoliko odbora. Nikada me nitko ništa nije pitao, dobiješ poziv dan prije te netko nazove možeš li doći ili ne možeš i se detalje. Tako da …
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
Sve te vaše pokušaje da na jednom detalju obezvređujete ovaj akt neće vam proći.
Hvala.
Povreda Poslovnika gospođa Raukar-Gamulin.
238. Uvaženi kolega Borić lažete! Ja nisam pokušavala sazvati sjednicu, ja sam samo predložila nakon što sam se konzultirala sa tajnicom Sabora i to sam vam isto rekla da ću se budući da ste vi rekli da vi ne možete ništa, pa sam ja rekla ja ću. Niste na to imali nikakve primjedbe, prema tome, ja bih vas lijepo molila bar da ne lažete o tome.
Hvala.
Hvala lijepa.
Uz jedan demant ne postoji tajnica Sabora, ali mislili ste vjerojatno na onu koja sjedi blizu mene jel' da? Povreda Poslov… i opomena. Povreda Poslovnika gospodin Barbir.
Poštovani zastupniče Borić uopće ne ulazeći u tu vašu jutrašnju … /Govornik se ne razumije./… i to jedino što sam zapamtio od vašeg govora je bilo da u biti oporba opstruira. U biti vi donosite odluke, vaše su odluke, naša uloga oporbe u konačnici je li da ukazujemo na manjkavosti i nije oporba kriva što …/Govornik se ne razumije./… manjkavosti. Ja mislim da bi trebalo oporbu pustiti da radi svoj posao, jer ne donosi oporba ovako loše neke prijedloge.
Hvala.
Replika, pa opomena.
…/Upadica Borić: Hvala lijepa. Kolega Barbir …/…
… Ček, ček, ček, ček. Izvolite.
Članak 238. omalovažavanje. Gospodine sjećam se vašeg ulaska u Sabor, oporba je bila protiv toga da vi uopće budete saborski zastupnik. Ušli ste ovdje samo zato što smo mi u većini zaista poštujući pravo svakog zastupnika da bude izabran, da je izabran voljom hrvatskih građana to učinili. Do njih vam to sigurno ne bi uspjelo i ja vas podržavam u vašem radu, radite to tako, ali malo proširite vidike i gledajte tko šta i na koji način radi i nemojte nas optuživati za nešto što radi oporba.
Hvala.
Iz istih razloga opomena.
Gospodin Račan, povreda Poslovnika. Ne? Tu piše. A pojedinačna rasprava, ostalo je od prije. Pojedinačna rasprava. Izvolite.
Možete samo utvrditi koliko opomena ima kolega Borić?
…/Upadica Radin: Molim?/…
Možete li utvrditi koliko opomena ima kolega Borić?
…/Upadica Radin: To zna gospodin blizu mene? Ja ne brojim koliko opomena ima. Tri?/…
To me malo rastužuje.
…/Upadica Radin: Tri opomene znači, ovaj da sa tri opomene da ne može više govoriti jel' da? To on zna./…
O.k., O.k. hvala lijepa.
…/Upadica Radin: Izvolite./…
Dakle, čuli smo stvarno svašta ovdje od kolege Borića. Ja zaista ne znam ima li on ikakvo vjerovanje u životu bilo šta što je suvislo, smisleno ili graniči sa istom ali doći ćemo do toga. Hajmo prvo malo o europskom aktu o slobodi medija. To je dobar pokušaj EU da uredi problem na cijelom svojem teritoriju, situacija koja nije jednostavna i koja nije bila jednoobrazna do ovog akta.
Ono što Hrvatska propušta i zašto mi u SDP-u ne možemo podržati ovaj zakon, Hrvatska u ovom trenutku potpuno propušta provesti Europski akt o slobodi medija u cijelosti tog akta, a to je prije svega micanje političkog utjecaja iz procesa kako izbora, tkao i utjecaja na rad javnih medijskih servisa. Ovdje se ne radi o interpretaciji oporbe. Ovdje se radi o jasnim ocjenama Europske komisije u izvještajima, vladavini prava u Republici Hrvatskoj u 2025. godini, pri čemu Europska komisija iz godine u godinu upozorava i poziva na promjene u Hrvatskoj i evidentira stanje u 2025. kao stanje u kojem još uvijek nema napretka.
I to je ono što je sporno i to je ono zbog čega smo mi nezadovoljni. Također, do kraja ove godine jedino što je još navedeno u planu Vlade za usklađivanje sa pravnom stečevinom u ovoj godini je još Zakon o medijima. Zakona o HRT-u, Zakona o HINA-i nema, a to su zakoni koje treba mijenjati, međutim tu uvažavam i prihvaćam do neke mjere ono što je ministrica rekla u prvom čitanju, a to je da je ministarstvo nema dovoljno kapaciteta da to sve zajedno napravi.
U redu, međutim to sve skupa udara jako na vladavinu prava, na pojam vladavine prava i na samu vladavinu prava u Republici Hrvatskoj. I tu je ono gdje je naš spor za predsjednikom Odbora za medije, informiranje i informatizaciju kolegom Borićem. Ono što i kako on radi kao predsjednik tog odbora je čista samovolja i autokracija. Nigdje u Poslovniku ne postoji opcija sazivanja odbora unutar, vremenu kraćem od 8 dana bez jasno definiranih dva uvjeta. Prvi je da je hitno nešto potrebno donijeti, drugo je da postoje druge posebne okolnosti. Toga nema, nego se radi od danas do sutra.
Tu se ne radi o tumačenju Poslovnika koje možete interpretirati u jednom ili drugom smjeru. Tu se radi naprosto o člancima koji ne postoje. I u tom smislu je kolega Borić sljedbenik nečega što sam se nadao da smo ostavili u prošlosti i povijesti, a to je čuvena misao Josipa Broza Tita da se članaka ne treba držati kao pijan plota. Na žalost svjedočimo da se i danas u Hrvatskoj 2026. tako ponaša. Kao što ono nije bilo dobro tako ni ovo ne može biti dobro.
Tu se radi o samovolji i autokraciji. Mi možemo raspravljati o tome i složiti se da Poslovnik u mnogim stvarima nije dobar, da je arhaičan, da ga treba mijenjati, ali tu opet dolazimo do situacije u kojoj je vladajuća većina u ovom sastavu na vlasti već 10 godina, pa što ne mijenjate, što ništa niste promijenili. Uvedite te institute koje smatrate da su bolji da ih treba napraviti, koje treba uvesti i stanite pred sud javnosti da li je to demokratski ili nije. Ovakvo ponašanje nije demokratsko i ne razvija Hrvatsku u pozitivnom smjeru.
Hvala lijepa.
Hvala kolega Račan.
Pozdravljam sve kolegice i kolege i ministricu kulture Ninu Koržinek Obuljen sa suradnicom.
Imamo nekoliko replika, prvi na redu je kolega Damir Barbir, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani zastupniče Račan proteklih dana svjedočili smo organiziranju i održavanju prosvjeda protiv Borisa Dežulovića, protiv novinara i taj je prosvjed prolazio granicu političke kritike i prelazilo je u jedno personalizirano prokazivanje. Mogu konkretno reći da to nije bio prosvjed, to je bilo zastrašivanje i to je bio otvoreni udar na slobodu medija. Policija je tu od… reagirala i spriječila je pristup kući njegovih roditelja, međutim smatram da je tu Vlada zakazala i da je trebalo preventivno djelovati.
Što vi smatrate po tom pitanju?
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Mislim da je taj konkretan slučaj posljedica nečega što se u Hrvatskoj dešava unutar, unazad godinu dana što predsjednik Vlade i Vlada uporno negira da postoji i onda dolazimo do tog problema da radikalizirane skupine kojima se ne sviđa tko što govori tako nastupaju. To je naprosto neprihvatljivo.
Ali što se tiče same slobode medija moram upozoriti na jedan drugi primjer koji se također ovih dana dešava, a dešava se u instituciji koja je jedna od najvrjednijih u društvenom smislu pogotovo u obrazovnom sustavu, a to je zagrebačko sveučilište gdje se zabranjuje pristup rada novinara, novinarima koji se odnosno jednoj novinarki koja se toj instituciji u ovom trenutku ne sviđa. To su opasne pojave i to je ono što sve skupa Hrvatsku ne čini dobrom zemljom.
Hvala.
Za povredu Poslovnika se javio kolega Maksimilijan Šimrak, izvolite.
Zahvaljujem.
238., pa kolega Račan kažete da je Vlada i premijer nešto činila zadnjih pola godine i više što je doprinijelo tonu u javnom prostoru, a ja vas moram podsjetiti da ste upravo vi i nakon lokalnih izbora ali i nakon koncerta koji je bio na hipodromu konstantno potencirali jedan narativ koji je doprinosio širenju podjela, mržnje i svega onog što smo mogli vidjeti u posljednjih pola godine tako da nemojte upirati prstom …
…/Upadica Ivan Penava: Hvala./…
… u druge nego možete potražit ispred počistit ispred svoje kuće.
S obzirom da je bilo riječ o repliciranju izričem vam prvu opomenu.
Za povredu Poslovnika se javio kolega Ivan Račan, izvolite.
Članak 238., kolega Šimrak mogli ste dići repliku. Dakle, ja se ispričavam ali vi govorite besmislicu. Pa šta je oporba dovela ljude u centar grada koji su vikali što su vikali, pa šta je to oporba napravila? Pa to je izazvalo reakcije, to je bio povod svega, tu je stvar krenula.
Hvala, s obzirom na također zlouporabu Poslovnika i repliciranje izričem vam drugu opomenu.
Za povredu Poslovnika se javio i kolega Damir Barbir, izvolite.
Povrijeđen je Članak 238., ključno je reći da za slobodu medija nije bitno je li se slažemo s tekstovima ili stavovima nekog novinara ali ključna stvar je ako država u takvim slučajevima nema jasan, čvrst i nedvosmislen stav, ako ima dvostruke konotacije tada poruka koja se šalje nije neutralnost nego toleriranja pritiska. Upravo tu je počelo cijelo, cijela priča. Nije počelo od strane oporbe nego po pitanju dvostrukih konotacija.
Hvala, također zbog repliciranja vam izričem drugu opomenu.
Vraćamo se replikama, na redu je kolega Dalibor Paus, izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani kolega ma više komentar možda nego, nego pitanje. Dakle, upravo smo iz rasprave gospodina Borića mogli vidjeti ustvari jednu paradigmu, paradigmu koju, sa kojom naša vlast odnosno trenutno vladajući pristupaju činjenicama, pristupaju faktima, pristupaju ustvari člancima Poslovnika, zakona, Ustava itd.. Ništa nije bitno ako nije po našem.
Dakle, vidimo da su, da se iskoristila argumentacija vezano uz to da nisu odabrani, nije odabrana predsjednica Vrhovnog suda, da nisu odabrani ili se otežano biraju članovi Ustavnog suda, ta se činjenica koristi kao argumentacija da treba sve ovlasti prepustit ustvari trenutno vladajućima u državi i da se nema što oporba miješati jer oni imaju hrabrosti odabrati upravo onako kako oni žele bez ikakvih zaštitnih mehanizama, bez ikakve odgovornosti prema javnosti i prema u ovom slučaju medijima.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala na komentaru kolega i slažem se da, to je ono na što sam upozorio radi se o vladavini prava. Ona je ugrožena na ovaj način i ovim ponašanjem. Uvjetuje se, daju se ultimatumi, odbija se razgovarati i uvijek je kriva isključivo oporba ili druga strana. To je put u ništa.
Hvala.
Slijedeća na redu za repliku je kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Hvala lijepa.
Kolega Račan kršenje zakona odnosno Poslovnika o radu Hrvatskog sabora koji ima snagu zakona u odboru kojeg vodi kolega Josip Borić je odavno postalo business as usual. Ono što mene zanima što vi mislite o tome kad Josip Borić kaže, to je sjednica koja je sazvana na zakonit način, bilo nas je dovoljno za kvorum i odluke su pravovaljano donesene jer je bilo 7 članova odbora na sjednici, gle čuda svih 7 zastupnika HDZ-a i naravno da već samim time postoji kvorum i odluke se mogu donositi.
I što mislite zašto se neće usvojiti amandman Hrvatskog novinarskog društva koji kaže da je moguće da se predsjednika i članove vijeća imenuje i razrješuje od strane Hrvatskog sabora na prijedlog 2/3 većine članova Borićevog odbora.
Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.
Pa ovo zadnje je jasno jer je vrlo jednostavno odgovoriti, a to je da je Vlada Andreja Plenkovića od svog početka odbija bilo kakav konsenzus pa čak i razgovor sa oporbom oko bilo čega i sada pa neće oni to promijeniti da bi dozvolili 2/3 većinom da se mora na odboru razrješava ili imenovati na nekoj upravnoj poziciji. To je naprosto habitus Andreja Plenkovića i ove Vlade i to i zato se nalazimo u problemu široko u kojem se nalazimo.
A što se tiče vašeg prvog dijela i vi i ja znamo da ništa zakonito nije bilo u načinu na koji je sazvana sjednica. To je jasno svakome, to je jasno čak i tajnici odbora koja nije odgovorila u konačnici niti na pitanja koja smo postavili jer se ne može opravdati niti obraniti to ponašanje.
Hvala.
Hvala.
Posljednja replika kolegica Urša Raukar Gamulin, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani kolega gospodin Borić predsjednik odbora koji je sazvao protu… protupravni ovu upravničku sjednicu je rekao da smo mi govorili jedino o sastavu i načinu biranja vijeća za medije, naravno sjedio je valjda na ušima ili nije htio čuti da smo govorili i o svim problemima i svim ciljevima akta o slobodi medija, ali evo baš me zanima da prokomentirate on je rekao da mi želimo da to radi opozicija.
Ja naime smatram da gospodin Borić nije nikada ni pročitao akt o slobodi medija i da uopće ne želi niti razumjeti što u toj europskoj uredbi piše i na koji način se treba maknuti politički utjecaj. Evo, pa ako možete molim vas prokomentirajte.
Zahvaljujem.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Da to je ono zašto sam u pojedinačnoj raspravi odmah otvorio sa time da je jako teško ljudski razumjeti količinu besmisla koju izgovara kolega Borić jer to naprosto i da ja, ja zaista ne znam da li on u išta više vjeruje u životu ili samo naprosto puca te rečenice koje misli da mora govoriti kao član HDZ-a ili jedna vrsta psa koji laje u saboru.
A što se tiče samih, naravno da smo govorili o više toga, pa nismo samo govorili o načinu izbora. Govorili smo o političkom utjecaju na rad, govorili smo o oglašavanju koje se dešava kroz javne tvrtke, pa normalno da mediji kada primaju veliki novac su jako oprezni šta će pisati o velikim oglašivačima. O puno toga smo govorili, ali i vi i ja znamo da to naprosto kolege iz HDZ-a ne zanima.
Hvala.
Prelazimo na završna izlaganja u ime klubova, prva i jedina na redu zasada je kolegica Marija Puljak u ime Kluba zastupnika Centra i Nezavisne platforme Sjevera, izvolite.
Zahvaljujem.
Evo poštovane kolege i kolegice danas raspravljamo dakle o zakonu koji bi trebao provesti europski akt o slobodi medija i zaštititi slobodu medija.
Kaže ministrica evo vidim ovdje u medijima, kaže cilj je osigurati neovisnost medija od političkog utjecaja. Dakle, ovo kad dolazi od ministrice u HDZ-ovoj Vladi zvuči zaista kao dobar vic ili stand up show jer dok mi ovdje raspravljamo o paragrafima, o usklađivanju sa Bruxellesom prava slika hrvatskog medijskog prostora nije ni slobodna, ni europska. Ona je klijentelistička, dakle glavna rak rana našeg novinarstva je sustav financiranja. Dakle, na papiru ovaj zakon u Članku 18. nalaže da javna tijela moraju dodjeljivati sredstva za oglašavanje na temelju transparentnih i objektivnih kriterija putem javnih poziva, međutim evo budimo iskreni u praksi to izgleda sasvim drugačije.
Danas su mediji u Hrvatskoj pogotovo oni lokalni postali ovisnici o infuziji iz županijskih, gradskih i državnih proračuna, a svi znamo staru narodnu čiju pjesmu pjevaš onaj te hrani. Kad lokalni šerif ili ministarstvo postane vaš najveći oglašivač, novinarska oštrica se ne otupi ona se namjerno sakrije u ladicu. To nije informiranje to je PR zamotan u celofan novinarstva plaćen novcem poreznih obveznika. Dakle, imamo šačicu onih koji još drže glavu iznad vode i koji se usuđuju ugristi ruku koja ih ne hrani zapravo ali dok god većina medijskog tržišta ovisi o milostinji političke elite mi nemamo slobodne medije, imamo medijske vazale. Pritom meni je uvijek ono slika slobode medija ona slika sa proslave 80 godina Slobodne Dalmacije, ona slika vjenčanja, pamtite onu urednicu u bijeloj haljini i do nje ženik u odijelu, dakle slika vjenčanja cijela Vlada poredana i na proslavi medija koji bi trebao kritizirati i kontrolirati tu Vladu. Dakle, to je stanje danas u Hrvatskoj ni slobode, ni europskog, ni europskih standarda.
Posebno evo želim iskoristiti priliku i skrenuti pažnju na Članak 23. koji se bavi upotrebom umjetne inteligencije u medijskim uslugama i zakon ovdje ulazi u područje koje za našu administraciju ja vjerujem teška znanstvena fantastika.
Dakle, tim člankom misli se provesti nadzor nad sadržajem kojeg je generirala umjetna inteligencija i sad me zaista zanima praktično kako će se provesti taj nadzor, dakle planira li se zaposlit neka nova vojska algoritama da nadziru druge algoritme u Agenciji za medije, dakle dok se mi bavimo regulacijom umjetne inteligencije dakle kako će regulirati je li neki tekst generiran uz pomoć ChatGPT-a? Evo iskreno me to zanima. Danas kada u wordu, dakle u word procesorima imate one kopilote koji vam popravljaju tekst, boldiraju zareze, ispravljaju, korigiraju ono je li i to umjetna inteligencija? Znači i to će se zabraniti, dakle to me, jednostavno me praktično zanima kako će se izvest nadzor nad AI generiranim sadržajem. Dakle čl. 23. nalaže transparentnost kod korištenja AI sustava, ali tko će to kontrolirat, naša Agencija za medije? U sustavu gdje je agencija prema čl. 4. neovisna samo na papiru, a njena tijela imenuje sabor na prijedlog Vlade, dakle postoji zaista evo opravdan strah da će se i odredbe o AI-u, o umjetnoj inteligenciji koristit kao još jedna batina za nepodobne. Ako algoritam pogriješi na štetu vlasti hoće li to bit razlog za drakonske kazne dok će režimski botovi nesmetano generirat istinu? Dakle danas imate već botove umjetne inteligencije koji kreiraju i komentare i oblikuju javno mijenje, imate aplikacije koje možete kupiti i kazat hoću negativne komentare pod tim člankom. Da, dakle ko će to kontrolirat to me živo zanima. Dakle sloboda medija se ne kupuje EU uredbama, živi se kroz neovisno financiranje, a ovaj zakon uvodi obvezu izvještavanja o prihodima od javnih tijela, evo korak naprijed, međutim nedovoljan ako ne presiječemo pupčanu vrpcu između politike i uredničkih politika, hvala.
Hvala vam.
U ime Kluba zastupnika Možemo! kolegica Urša Raukar Gamulin, izvolite.
Zahvaljujem.
Dakle, samo na kraju još jednom bih ponovila koji je značaj Akta o slobodi medija, dakle to je direktiva europska, to ima snagu zakona u RH, to je dokument koji daje dobru osnovu i zahtjeva promjenu medijskog zakonodavstva kako bismo dobili slobodnije, transparentnije i neovisnije medije. Uvjeravanja da je naša medijska situacija dobra, ponekad čak i odlična, koju slušamo od strane vladajućih, naprosto ne stoji, to potvrđuju mnoga europska izvješća, od vladavine prava do izvješća svih relevantnih organizacija koje prate europske medije. Nema dvojbe da su mediji u Hrvatskoj itekako u lošoj situaciji, nema dvojbe da su novinari u lošoj situaciji, potplaćeni i izloženi slapp tužbama i dalje, dapače sada su počeli i državni progoni, ponovit ću slučaj novinarke Danke Derifaj protiv koje je dignulo optužnicu državno, državno odvjetništvo. Dakle Akt o slobodi medija i puna primjena u Hrvatskoj je nešto što je neophodno za razvoj demokracije i tu nema dvojbe da je to, da je to tako. Da li je nama stalo ili nije do Akta o slobodi medija što kaže predsjednik odbora, nemam ja tu šta odgovarat njemu, mi smo i organizirali okrugli stol, nego g. Borić uopće nije smatrao potrebno ni doći, ali ja sam duboko uvjerena sada zaista nakon ove njegove rasprave da on o Aktu o slobodi medija nije ni pročitao, niti zna što unutra piše, nije se potrudio kao predsjednik odbora zaista proučiti taj dokument, ne samo ga pročitati jer je on temeljni dokument europski na kojem možemo graditi bolju i moramo gradit, ne možemo nego moramo jer je to od 8. kolovoza '25. na snazi u RH, dakle na temelju kojeg možemo početi graditi neovisne slobodne medije, što je prvi preduvjet demokracije.
Samo da kažem, gđa. ministrica je rekla da dvotrećinska većina je moguća samo za organske zakone, to naprosto nije točno, provjerila sam u međuvremenu i sa pravnicima i sa ustavnim stručnjacima, dvotrećinska većina se može propisati i u zakonima koji nisu organski dakle ništa ne priječi Ministarstvo kulture da se i u ovaj zakon unese dvotrećinska većina za izbor članova i uprave Agencije za medije ili da se predloži neki drugi model u koji će biti uključeno i civilno društvo i akademska zajednica, dakle postoje rješenja da se politika makne iz polja medija u smislu utjecaja samo treba imati dobre volje, e tu mislim da smo u velikom problemu jer ono što su i kolege prije mene govorili to je mi bismo formalno primijenili Akt o slobodi medija, ali njegovu suštinu, njegov sadržaj, njegove glavne ciljeve bismo ako je ikako moguće nekako zaobišli. Tome svjedoči i ponašanje, upravo je baš paradigmatsko, ponašanje predsjednika Odbora za informiranje, informatizaciju i medije ne samo u ovom autokratskom diktatorskom bih se usudila reći načinu sazivanja sjednice odbora koja je išla od četvrtka na petak nego da podsjetim i u načinu na koji su odabrani i imenovani novi stari članovi Nadzornog odbora HRT-a gdje g. Borić nije uopće, nije dolazilo u obzir da se obave razgovori sa kandidatima, da ta i onako procedura koja je suprotna aktu o slobodi medija dobije bar neki štih transparentnosti nego je gotovo onemogućio bilo kakvu raspravu o kandidatima i tražio samo glasanje, dakle .../Upadica Penava: Vrijeme./... to je paradigma koju zastupa zapravo .../Upadica Penava: Hvala vam./... HDZ. Evo.
U ime Kluba zastupnika SDP-a kolega Ivan Račan, izvolite.
Hvala lijepa. Europski akt o slobodi medija je vrijedna uredba koja postavlja zajednička pravila u EU za zaštitu medijskih sloboda i za micanje političkog interesa iz medijske sfere.
Nažalost u Hrvatskoj Hrvatska vlada, ova HDZ-ova vlada je odlučila taj akt primijeniti samo na deklaratornoj razini, a ne u suštinskoj razini zaista otići u ove promjene koje će omogućiti oslobođenje od političkog utjecaja. To nije dobro. Jasno mi je da Vlada, Hrvatska vlada to može popraviti u sljedećim godinama, ali ona sada ne primjenjuju EMFA-u u njenom punom smislu. Dok ne dođe do tih promjena imat ćemo nažalost u HS-u i dalje jedan vrlo autokratski način ponašanja HDZ-a koji potpuno ignorira i negira oporbu, a onda ju krivi za sve kod primjerice biranja upravnih tijela i nadzornih odbora javnih medijskih servisa koje Sabor bira, ali je HDZ-ova većina odlučila da te ljude koje Sabor bira oni ne moraju doći u Sabor se predstaviti. I to je poimanje demokracije i to je stanje vladavine prava kakvo sada imamo uza sve ovo što smo rekli o ponašanju predsjednika odbora u jednoj vrlo banalnoj stvari kao što je sazivanje sjednice odbora i to sve skupa nije dobro. Hvala lijepa.
Hvala kolega Račan.
S ovim smo došli do završnog izlaganja u ime predlagatelja. Pozivam ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek da priđe govornici. Sačekat ćemo strpit ćemo se. Izvolite.
Hvala vam g. potpredsjedniče.
Pa evo imala bih potrebu završno iznijeti neke podcrtati neke ciljeve, podsjetiti na neke teme jer mislim zaista da imamo pred sobom iznimno važan zakon, da dijelimo razmišljanje o važnosti medijskog zakonodavstvo, o važnosti medija kao jednog od demokratskih stupova i stoga smatram da je iznimno važno pristupiti i obrazlaganju ovakvih zakonskih prijedloga, a onda i raspravi sa nužnom razinom informiranosti koju ovakav zakon zaslužuje.
Ja bih se uvodno referirala na neke teze koje su iznošene u raspravi od različitih klubova, a koje dominantno kao ugrozu slobode medija navode nekakav politički utjecaj i navodno nespremnost Vlade da donošenjem ovog ovakvog zakona spriječi taj politički utjecaj pa se tu vrlo često navodi i pitanje financiranja i vlasništva medija.
Prvo, ako je ta tema bila relevantna, dominantna prije 10 ili 15 godina, dozvoljavam možda je to je nasljeđe socijalističkog sustava u kojem smo zaista smatrali da apsolutno mediji moraju biti kontrolirani pa je onda trebalo neko vrijeme da svi shvatimo demokratsku ulogu i poziciju medija, zadnjih godina sasvim sigurno ne samo zato što naša Vlada nema nikakve aspiracije nadzirati ili kontrolirati medije nego i zato što je razvoj medijskog tržišta takav apsolutno najveće prijetnje opstanku i slobodi medija dolaze s jedne strane iz ekonomsko financijskog okruženja. Nisam uvodno spomenula zato je Vlada prošle godine imala onu veliku aktivnost kako bi pomogla distribuciju i spasila distribuciju tiskanih medija, zatim proliferaciju različitih platformi i zasipanje dezinformacijama i naravno brzi razvoj tehnologije. Kad se ovdje navodi da ovaj zakon koji smo donijeli ne čini ništa da bi učinio financiranje medija i vlasništvo u medijima transparentnijim, podsjetit ću da ovdje govorimo o uredbi. Uredba se automatski primjenjuje, ali s druge strane upravo je naša Vlada prije donošenja zakona o preuzimanju EMFA-e našla sredstva iz NPOO-a kako bi Agencija za elektroničke medije mogla po prvi put izgraditi transparentan sustav koji prati financiranje i vlasništvo u medijima. Taj će se sustav nadograđivati, unapređivati, ali tvrditi da ništa nije napravljeno može samo netko tko a) nije pročitao tekst ovog zakona koji smo predložili i b) nije posjetio ili posjetila stranice Agencije za elektroničke medije gdje se doista u par klikova može dobiti precizna informacija o vlasništvu i financiranju medija. To nije palo s Marsa, nije se dogodilo angažmanom nekog civilnog društva nego jasnom politikom vlade koja proizlazi iz Nacionalnog plana kulture i medija koji smo usvojili. Druga stvar, kad se govori oko implementacije ovog zakona i ostalih zakona ističem i isticala sam uvodno, jedan broj zastupnika nažalost nije bio ovdje kad sam uvodno govorila, pa su u svojim izlaganjima kazivali na neke stvari koje sam vrlo jasno uvodno obrazložila, ali tu posebno ističemo koregulaciju i samoregulaciju. To su osnovni principi kad govorimo o uređivanju i provedbi medijskih politika, ni Vlada, ni regulator nije tu da bi kažnjavao, nadzirao, upravljao, uređivao medijima nego da se stvara okruženje u kojem će mediji raditi profesionalno i odgovorno, ali ključni elementi su koregulacija i samoregulacija.
Bilo je puno govora o tom načinu izbora agencije, vijeća, Vijeća za elektroničke medije odnosno budućeg Vijeća za medije i to sam uvodno rekla, kroz ovih 15-tak godina otkad imamo, gotovo 20.g. otkad imamo taj model mnogi su preispitivali taj model, međutim nikad u biti nije došao niti jedan baš precizno konkretno zakon što bi to trebalo promijeniti, a što bi bolje odgovaralo našoj praksi i našoj političkoj kulturi. Tako da vidjet ćemo, razgovarat ćemo, možda kroz rad na ovom novom objedinjenom Zakonu o medijima čujemo i neke prijedloge oko kojih ćemo postići konsenzus da bi bili kvalitetniji i bolji za rad našeg regulatora.
Kratko ću se, kao što to uvijek radim jer poštujem sve komentare i mišljenja koji su izneseni, referirati na određene tvrdnje, teze, pitanja koja su iznesena u raspravama, bilo u ime klubova ili pojedinačno. Veliki broj klubova, posebno s moje lijeve strane, ponovio je stavove jedne od strukovnih udruga odnosno jednog dijela javnosti koji dosta općenito govori o neovisnosti, o pitanjima vlasništva, imenovanje tijela itd., mislim da bi bilo za našu zajedničku raspravu i bolje i korisnije i svrsishodnije da konkretno pogledamo što je učinjeno, a što nije, konkretno dakle spominjala sam više puta i vlasništvo i financiranje i pitanje strateških tužbi, dakle sastavili smo zakon, zakon je u javnom savjetovanju. Kada govorimo o napadima na novinare i dosta je bilo oko toga rasprave od različitih klubova. Mi smo usvojili sve standarde postupanja koji se tiču sigurnosti novinara. MUP je popisalo te protokole, provodi kontinuiranu edukaciju. Teško mi je zamislit što bi Vlada mogla napraviti u demokratskoj zemlji da spriječi unaprijed nekoga da negdje nešto organizira i radi, budimo oprezni, znači imamo i slobodu izražavanja, slobodu javnog okupljanja, MUP i hrvatska policija je tu da svakoga zaštiti od bilo kakvih napada i mislim da svi zajedno moramo biti zadovoljni načinom na koji to hrvatska policija radi.
Jedan predstavnik kluba isto tako s ove lijeve strane komentirao je pitanje produžetka mandata i nakon promjene statusa agencije članovima vijeća. Odlučili smo se za tu opciju, nije bilo nikakvih komentara posebnih da bi trebalo sad u sredini njihovih mandata, njihovi mandati ne završavaju u isto vrijeme, ih okončavati. A na vaš izravni komentar da zašto onda postojećeg ravnatelja ne zadržimo, pa odgovor je zato jer u ovom trenutku nema ravnatelja po tom zakonu nego je dosad predsjednik vijeća obnašao funkciju ravnatelja, a sad po novom zakonu ustrojavamo posebnog ravnatelja agencije jer se širi opseg poslova, pa je onda procijenjeno da kao i u drugim nekim regulatornim tijelima će biti potrebno imati profesionalnog ravnatelja zato ne možete produljit nekoga ko ni dosad nije po tome postojao.
Ponekad je teško referirati se na ponešto kreativne komentare Kluba zastupnika Mosta vezano uz njihov pogled na medije, o tome je li državna, je li javna agencija htjela prenijeti ili nije htjela prenijeti nečiju press konferenciju. Složit ćete se, to je pitanje uredničke procjene, pa tu je bilo i pitanje oko autocenzure, oko kontrole uredničke politike da premijer postrojava glavne urednike, koncentracija privatnog vlasništva, zarobljavanje medija kao da ne postoje jasne platforme koje pokazuju tko je vlasnik, tko nije. Već sam se u svojim odgovorima referirala da na ove komentare oko covida uistinu je evo mislim nekakav civilizacijski doseg slušati liječnike i medicinu, osobno ne bih od našeg uvaženog kolege zastupnika nit preporuke za pastile uzela, a kamoli o tome treba li se cijepiti ili ne, tako da u to uvlačiti medije mislim da zaista nije, nije, nije niti primjereno, niti oportuno, a zaista je i etički dvojbeno.
Nacionalni, istaknula bi ovdje još jednom s obzirom da je bilo komentara da ovaj zakon nema analizu, nema kontekst, nema ne znam to je Klub zastupnika Možemo! mislim bio, mislim analiza i kontekst su sadržani u Nacionalnom planu razvoja kulture i medija, postavljeni su jasni ciljevi, ne samo ovaj zakon nego i drugi zakoni kao i svi ovi instrumenti koje sam navodila generiraju se, zapravo razvijeni su na temeljem, temeljem tih analiza i tih ciljeva koje smo postavili. Ne može se u svakom zakonu kretati od stoljeća sedmog.
Tu smo isto dobili najavu da će se u biti ovaj prijedlog koji je jučer izašao u javnost artikulirati kroz amandmane klubova. Mi ćemo naravno na to odgovoriti, međutim opet bilo bi korisno prije postavljanja takvih amandmana provjeriti je li ili nije nešto što se tamo predlaže već sadržano, a veliki dio toga što je predložen u tom demaršu te udruge u biti je već sadržan ili u ovom ili u drugim zakonima.
Jednako tako to se odnosi i na registar medija, dakle oni postoje a i ovim, ovim zakonom sad agencija dobija ovlast da zapravo objedini i tiskane i elektroničke medije tako da će sve to biti puno jasnije i transparentnije.
S obzirom na komentare zastupnice Mrak Taritaš oko vlasnosti, vlasništva i transparentnosti što se financira javnim novcem, to se toliko puta ponovilo u ovoj raspravi pa evo zahvalna na pažnji onih zastupnika koji su odlučili danas biti ovdje i raspravljati o ovom važnom zakonu, ja vas zaista molim i apeliram da pogledate tu platformu, zaista vrlo je lako, par klikova i vidite svakog vlasnika, do zadnje fizičke osobe, sve izvore financiranja, sve izvore lokalnih samouprava, javnih financijera i bilo bi nekako i korisno za našu zajedničku raspravu da kad govorimo o tim temama se informiramo barem o svemu onome što je javno dostupno i što je prikupila Agencija za elektroničke medije.
Nakon toga nekako pokušat ću se ovaj put suzdržati oko izravnog odgovora na pojedine dezinformacije a koje posebno se tiču onog drugog dijela djelokruga mog ministarstva koji se odnose na financiranje kulture. Količina dezinformacija koju određeni zastupnici pa i ovdje su danas iznosili ali iznose kontinuirano zaista je tolika da je to teško i ispratiti, a kamoli na to reagirati pa jedino što ja mogu reći svo financiranje Ministarstva kulture i medija dostupno je transparentno na stranicama Ministarstva kulture svi od… i medija svi odobreni programi, svi odbijeni programi. Tamo nećete naći financiranja medija sukladno Zakonu o medijima jer to ministarstvo ne radi, ali naći ćete više od 7 tisuća programa od kulturne baštine, amaterizma, kazališta, knjižnica, muzeja, bibliobusa, novih zgrada, kulturnih centara do žive kulture i naravno sve sa imenima ljudi koji donose te odluke vijeća, sa transparentno objavljenim odgo… podacima o onome što se financira, što se ne financira i evo pa ako netko nešto od toga mu se ne sviđa evo ima tisuće drugih programa, sadržaja gdje će sigurno naći nešto što će ga oplemeniti i učiniti možda i senzibiliziranijim za hrvatsku kulturu i identitet.
U pojedinačnim raspravama zastupnici su u jednom dijelu se referirali na sam tekst zakona. Ne znam treba li nešto posebno komentirati. Sugestiju gospođe Ikić Baniček sa se osnuje komisija pa čvrsta kontrola HDZ-a itd., mislim mi zaista takvih ambicija nemamo. Ponešto smo pratili i dok ste vi bili u Sisku na vlasti pa ja razumijem da vi na takav način promatrate kako se može utjecati na medije, ali evo mi nekako ne bi radije išli tim putem a i evo mi smo sad tu a neki drugi su negdje drugdje.
Vezano uz komentar zastupnice Krpan podsjećam na kla… sllap i zako… nacrt zakona koji je u raspravi i to će bit, bit ćete u prilici o tome raspravljati kad ministar pravosuđa donese taj zakon u sabor.
Još jednu stvar moram spomenuti a tiče se umjetne inteligencije. Dakle, i tu se ponovo referirati na taj jedan od osnovnih regulatornih principa kad govorimo o medijima, a to je koregulacija s obzirom na potrebu brze prilagodbe razvojima tehnologije. Tu je najbolji u ovoj fazi instrument bavljenja koregulacija iako je za jedan dio a to su oni izvorno kreirani sadržaji isključivo umjetnom inteligencijom a koji mogu biti potpasti pod odredbe drugih, druge odredbe u prvom redu Zakona o elektroničkim medijima vezano i uz zaštitu maloljetnika, zavaravajući oglašavanje itd., akt o umjetnoj inteligenciji upućuje da se na ovakav način uredi i u medijskom zakonodavstvu, ali to je sasvim sigurno dio zakonodavstva koji će se pa vjerojatno i na godišnjoj razini morati usklađivati i prilagođavati ne samo naravno u segmentu medija nego u svim drugim područjima.
Na kraju naravno teško bi bilo dotaknuti se pitanja medija, a da ne dođemo i do teme fašizacije itd., pa mi je prisjetila sam se jedne situacije samo da vidimo kolko je nekad ta rasprava daleka od onoga što zaista vidi i o čemu se bavi, s čim se bavi naše društvo. Vijeće za elektroničke medije naručilo je Studiju o utjecaju Fonda za pluralizam medija, a ususret izradi novog zakona i izmjeni mogućoj odredbi vezano uz fond, međutim zanimljivo u 9. mjesecu oni su provodili fokus grupe istraživali što je ono što mladi ljude vide u medijima odnosno različite dobne skupine i zanimljivo u 9. mjesecu dakle mjesec dana nakon onog nesretnog događanja u Benkovcu odmah fus nota koju smo jasno isti dan osudili, ta fokus grupa uopće nije znala da se tamo nešto događalo, dakle mlađi od 28 godina uopće nisu na izravni upit mogu li to komentirati što o tome misle, nisu uopće nitko od njih od ljudi koji su bili u toj fokus grupi nisu opće o tome imali nikakvih saznanja da bi se o tome mogli referirat. Ne mislim sad ništa vrijednosno, samo želim reći kad po ovim našim zakonima kad ih se pokušava utopiti u te besplatne rasprave, nasuprot današnjim izazovima financijskim, dezinformacijskim, ekonomskim, zaštite maloljetnika itd. ponekad evo bude teško zaista u te i takve rasprave s pozicije onoga koji ima odgovornost donijeti i predložiti neki propis da današnje vrijeme bude ponekad teško se u njih uživjeti, a kamoli na njih reagirati.
Kad govorim još o umjetnoj inteligenciji ne smijem zaboravit da DZNAP Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava je u biti najvažniji sugovornik Vijeća za elektroničke medije kad govorimo o primjeni odredbi koje bi trebale u onoj mjeri u kojoj je to moguće zaštititi autorski rad novinara i spriječiti ozbiljni udar umjetne inteligencije na njihovu profesiju.
Ja se nadam da će ovaj visoki dom pogotovo nakon ovih obrazloženja ovaj zakon podržati, on u cijelosti implementira uredbu u onom dijelu u kojem odredbe uredbe nisu bile sadržane do sad u našim zakonima ili gdje su bile drugačije uređene i još neke finese koje traže širu raspravu i širi kontekst novog Zakona o medijima i elektroničkim medijima razmotrit ćemo kad budemo donijeli, kad budemo pripremili taj nacrt zakona za raspravu.
I evo ja se zahvaljujem na svim konstruktivnim, zanimljivim ponekad i kreativnim, ali uvijek dobronamjernim primjedbama i sugestijama dio smo ih uvrstili sad, a dio ćemo vjerujem kad budemo radili Zakon o medijima. Hvala.
Zahvaljujem ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek. Imamo osam replika, prvi na redu je kolega Ivica Ledenko, izvolite.
Evo ministrica se osvrnula na sva ta naša izlaganja, ali nije se osvrnula recimo na situaciju koja danas puni novinske stupce, uskočku akciju gdje se češlja HEP. Mi smo održali prije tjedan dana pressicu koja je jako slabo popraćena, očito blokirana od strane medija jer je HEP veliki oglašivač, a upravo smo o tome govorili zbog čega danas USKOK skače okolo.
Dakle, imate državnu tvrtku koja novcem poreznih obveznika, nas svih, financira medije koji onda ne naravno ne pišu slobodno. Pisali bi novinari, ali urednici ne dozvoljavaju. Eto to je danas situacija u Hrvatskoj i onda vi nama ovdje govorite o slobodi medija, evo, a na to se niste osvrnuli.
Hvala vam. Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala vam. Kao prvo i ta uhićenja danas svjedoče ono što mi uvijek govorimo, a to su da sve institucije trebaju raditi odgovorno svoj posao, pa ako se netko ogriješio o zakon taj će odgovarati. A ja bi volila da vas i sve političke aktere štoviše prate mediji, ali oni procjenjuju ko im je vjerodostojan ko nije pa evo pokušajte tu možda pronaći odgovor na vaše pitanje.
Hvala vam. Za povredu poslovnika se javio kolega Ivica Ledenko, izvolite.
Čl. 238. obmanjujete ministrice evo i nas i javnost koja ovo gleda, dakle spriječen je izlazak tih informacija u medije, a danas po tom istom o čemu smo mi pričali uskoci uskaču na domove onih koji su novcem poreznih obveznika, a vidimo šutnju zapravo medijsku.
Hvala vam. Zbog repliciranja vam izričem drugu opomenu.
Sljedeći na redu za repliciranje je kolega Josip Jurčević, izvolite.
Evo iz ove današnje rasprave mogli smo vidjeti da postoji nekakav konsenzus barem oko načelnih stvari, a to je da akt o slobodi medija ima iznimno značenje i da je on na neki način čuli smo evo od vladajućih, uključen ne samo sa ovim zakonom koji je nekakve tehničke stvari uredio, nego da je to bilo i prije. Međutim, koplja se lome na onome što je ključno, a budući smo mi korumpirano društvo, puno toga je naslijeđeno iz totalitarnog sustava i zapravo moglo bi se reći da kod nas ne samo kad se radi o Agenciji za elektroničke medije, nego kad se radi o najvažnijim institucijama do onih najsitnijih u državnom sustavu od Ustavnog suda i slično zapravo po onom staljinističkom „bitka se bije za kadrovsku politiku“. Pa zar ne bi onda i u vezi dakle i ove Agencije HINA-e, HRT-a ali i drugih institucija bilo pošteno jedanput prelomiti i prihvatiti da dvije trećine zapravo odlučuju tko će biti …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… vladajući kadrovi u nekakvim takvim važnim institucijama.
…/Upadica Penava: Hvala vam./…
E to bi bio demokratski iskorak …/Govornik se ne razumije./…
Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče, poštovani zastupniče nisu to nikakvi vladajući kadrovi. To su ljudi koji sukladno zakonima obnašaju dužnosti bilo čelnika tih ustanova kad ogovorimo o javnim medijima, glavnih urednika koji se biraju na način i na HRT-u i u HINA-i da ih moraju potvrditi redakcije, a vi spominjete korumpirano društvo, vaš kolega cenzuru, da vas je cenzuriralo, da vas je bilo tko cenzurirao.
I jedno i drugo su kaznena djela, pa izvolite podignuti tužbu, a onda će tijela koja su za to nadležna o tome donijeti pravorijek, gađati se terminima cenzura, korupcija itd. bez toga da učinimo kao pojedinci ono što trebamo nije baš vjerodostojno, a nije ni demokratski.
Hvala vam.
Za povredu Poslovnika se javio kolega Josip Jurčević, izvolite.
238. Naravno vi se možete praviti da ne razumijete što se govori, o čemu se govori nego se držati u svome rovu i frazirati i nadalje. Ali dakle, ja ne mislim samo na HDZ, nego mislim zapravo na sve koji su bili na vlasti od 90-tih godina, svi se ponašaju isto. I kad dođu na vlast, dakle nastoje tu kadrovsku politiku i preko nje očuvati tu korupcijsku strukturu, zapravo jedan nedemokratski oblik vladanja.
Prije ili kasnije to će se morati promijeniti, jer korupcija …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… je smrtonosna za državu i za društvo.
Hvala.
S obzirom da ste replicirali izričem vam drugu opomenu.
Sljedeći na redu za repliku je kolega Nikola Mažar, izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovana ministrice vjerujem da će ovaj prijedlog zakona biti usvojen u najvišem ovom zakonodavnom domu s obzirom da jača i slobodu medija i njihovu neovisnost i pluralizam. Međutim, zanimljivo je bilo u raspravi slušati dio oporbe pogotovo ove lijeve koji govore o slobodi, transparentnosti i odnosu prema medijima, a onda ti isti ne dođu recimo na javni program, na javnu televiziju, emisiju kada njima ne paše tema. Onda ti isti za razliku od HDZ-a koji svaki dan komuniciraju sa medijima i gdje svaki tjedan poslije sjednice Predsjedništva predsjednik stranke izađe, odgovara na sva pitanja. Za njih se ni ne zna da li imaju sastanke, kad imaju, kako se biraju itd. I onda s obzirom da nemaju što reći udare po predsjedniku odbora Boriću zato što je sukladno Poslovniku sazvao sjednicu odbora, pa se kaže ali on nije došao na neki okrugli stol a oni ne dođu ni na tu sjednicu odbora gdje su članovi vezano za ovu točku dnevnoga reda, da ne govorimo na koliko sjednica odbora uopće ne dolaze kao saborski zastupnici.
Hvala vam.
Za povredu Poslovnika se javio kolega Arsen Bauk, izvolite.
238. Kolega Mažar je govorio o praksi da, nedolaska u emisije, pa onda ovi sa televizije kažu nisu došli u emisiju a zvali smo ih. To je kad oporba ne dođe. Kad HDZ-u ne odgovara termin onda jednostavno otkažu emisiju.
Hvala.
Hvala vam.
S obzirom da ste replicirali, a ne ukazivali na povredu Poslovnika izričem vam prvu opomenu.Dugujemo odgovor na repliku, izvolite.
Hvala vam gospodine potpredsjedniče.
Pa mislim da ono što uvijek treba reći da nema te države koja može urediti medijsko okružje ili medijsko zakonodavstvo. U tome sudjelujemo svi, sudjeluje i vlast i oporba, sudjeluju sve strukovne udruge, sudjeluje javnost. Dakle, ovaj zakon je tu kako bi stvorio okvir. Okvir je usuglašen sa principima uredbe i oko nje tu. A kako ćemo mi sad unutar tog okvira se ponašati, sa koliko ćemo ozbiljnosti raspravljati o medijima, biti im podrška u tim njihovim naporima, biti prema transparentni, otvoreni itd. to zaista ovisi o svima jer svi sudjelujemo u tome i shema zastupniče Bauk HRT-a je fiksna pa se emisija, ako ste na to mislili otkazivati tek tako ne može.
Vrijeme. Hvala.
Sljedeća na redu za repliku je kolegica Ivana Marković, izvolite.
Hvala.
Mene je na repliku ponukalo izlaganje ministrice kad je kazala da Vlada, pogotovo premijer ima odlični odnos prema medijima i da potiču slobodu medija. Pa evo mene zanima kako to tumačite u kontekstu situacije u kojem premijer govori o pa citiram zlonamjernim interpretacijama pojedinih medija. Optuživao je medije za spinove, fabriciranje narativa, neke je reakcije nazvao politički motivirane a kritike je nazvao besmislicama i neozbiljnima.
Ovo pogotovo dolazi do izražaja kad on na presicama treba odgovarati o pitanjima vezano za neke nove afere u kojima se uhićuju njegovi ministri, pa mene evo zanima da li smatrate da ovakva retorika premijera, predsjednika Vlade gdje proziva medije jer mu se ne sviđa što pišu jača slobodu medija i povjerenje u novinarstvo ili stvara klimu koja se kritički preispitivanje vlasti prikazuje kao problem.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala vam gospođo zastupnice.
Za razliku od mnogih drugih političara, pa i vašeg kandidata za premijera na zadnjim izborima predsjednik Vlade je svaki tjedan barem dva ili tri puta pred medijima i odgovara na sva pitanja i to radimo svi stalno, svaki dan, uvijek smo javno dostupni, stajemo ispred mikrofona, ne snimamo filmiće sa dezinformacijama, ne puštamo spinove, tu smo, odgovaramo i ja mislim kad bi svi imali takav odnos prema medijima da jasno stanemo ispred, da se otvorimo i za kritiku i za pitanja da bi onda i novinarima bilo lakše raditi, a i javnost bi imala uvida u ono što radimo, a evo i vama bi vjerojatno takav način možda donio i još koji postotak u popularnosti, pa razmotrite to, evo.
Hvala vam.
Slijedeća na redu za repliku je kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovana ministrice, HEP je prvak u netransparentnosti trošenja na oglašavanje, trošenja naravno javnog novca i o njihovoj netransparentnosti govore i današnja uhićenja, ali i brojne druge afere koje se vežu uz šefa uprave Barbarića, dakle bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a u Zagrebu. Međutim ono što mene muči je to da ste vi jako ponosni na ovu aplikaciju Agencije za elektronične medije jer ste nam spočitavali nekoliko puta i učili nas koliko klikova trebamo napravit da bismo došli do podataka, pa eto ja se ubila od klikova na toj aplikaciji, a nijednog podatka o oglašavanju iz džepa građana na račun HEP-a, a vi jako dobro znate da taj isti HEP čak ne izvršava ni svoju zakonsku obavezu izvještavanja Agencije za elektroničke medije o oglašavanju, niti to objavljuje na svojim stranicama. Pa evo u smislu konstruktivnog prijedloga unaprijedite tu aplikaciju, natjerajte HEP da svoje zakonske obveze po pitanju to…
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
…te transparentnosti ipak ispoštuju, barem jednu godinu.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala vam.
Gđo. zastupnice, pukim slučajem prije par dana sam baš gledala na aplikaciji i vidjela vrlo ekstenzivno oglašavanje HEP-a, pa ako ja mogu s ove pozicije sugerirati možda predsjedniku odbora kada bude drugi put sazivao sjednicu, uzmite neko vrijeme, najavite agenciji, neka dođu, neka naprave prezentaciju, ne mislim sad da bi se nekoga podučavalo nego čini mi se iz ove današnje rasprave, a agencija ipak svoje izvješće dostavlja ovom visokom domu, da bi bilo zanimljivo ući s njima u cijelu tu strukturu da vas provedu kroz te podatke kako su do njih došli, ona nije još uvijek savršena, međutim konkretno za ovo što ste pitali evo pukim slučajem prije par dana baš me nešto interesiralo i našla sam, imate nekoliko načina pretraživanja, lakše će vam biti na laptopu nego na telefonu jer je pregledniji ekran i više vidite tablice.
Hvala vam.
Za povredu Poslovnika se javila kolegica Mirela Ahmetović, izvolite.
Hvala lijepa.
Čl. 238., evo ovo govori upravo o ne kvaliteti te aplikacije, pa vam ja ponavljam konstruktivan prijedlog da unaprijedite aplikaciju jer upravo pukim slučajem ja nisam uspjela naći niti pod HEP, niti pod Hrvatska elektroprivreda, pa vaša riječ protiv moje, mogu to prihvatit, međutim i dalje stoji činjenica da se zakoni ovdje krše samo zato da HEP ne bi moramo izvještavati Agenciju za elektroničke medije, po samom priznanju agencije na sjednici odbora o čemu …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
…postoje i tonski zapisi, a bila ste i prisutna.
Hvala vam.
Kako ste replicirali umjesto obrazlagali povredu Poslovnika izričem vam drugu opomenu.
Slijedeći na redu za repliku je kolega Arsen Bauk, izvolite.
Zahvaljujem.
Gđo. ministrice kad ste se referirali i na moj odgovor kolegi Mažaru je, je, fiksna je shema, ali nije fiksna tema, evo rimuje se, pa se onda ostane ista shema, a bude druga tema kad HDZ-a nema.
…/Upadica iz klupe se ne razumije./…
Može.
Inače ovo što ste govorili o utjecaju na medije, postoji, postoji jedno, jedan, jedan običaj da se, da ministarstva ili državne tvrtke organiziraju konferencije koje im onda odrađuju mediji, pa im oni plate, pa onda daju reklame koje plate medijima da oni u mono… monopoliste reklamiraju itd., tako da je u stvari stanje slobode medija slijedeće, država slobodno plati, mediji slobodno objavljuju njihove objave, pišu ono što slobodno misle oni što su im slobodno platili i sve tu je slobodno, hvala.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Poštovani zastupniče Bauk, i taj tip oglašavanja je definiran između ostalog i kroz EMFA-u, to se zove sponzorstvo i to je obuhvaćeno jednako tako podacima koji se nalaze na ovoj platformi. A što se tiče tema različitih kontakt emisija, ja volim uvijek citirati jedan naš susret u jednom kasno noćnom terminu jedne emisije kad sam se začudila da ste vi došli na tu temu, pa ste mi rekli da najbliže živite tom mediju i da je onda bilo nekako kolegijalno da se odazovete uvijek. zaista sam potaknuta kad s vama imam priliku voditi raspravu i to je uvijek informirano, ali evo bude i ponešto i simpatično i duhovito, pa evo ja apeliram da kad vi možete da se odazovete, to je korisno.
Hvala vam.
Slijedeća na redu za repliku je kolegica Marijana Puljak, izvolite.
Evo poštovana, ja ću pitati ovo o čl. 23. o umjetnoj inteligenciji u kojem stoji dakle da se sadržaj koji je generiran umjetnom inteligencijom se mora označiti i kazne su, zapravo u slijedećem članku se propisuju visoke kazne je li ako, za pravne osobe, ako taj sadržaj ne označe, pa me, evo zaista me zanima u praksi obzirom i da na EU razini se još uvijek razmatra o tehničkim rješenjima kako će to označavanje uopće ići, ovdje se o nikakvim tehničkim rješenjima uopće ne govori, dakle kako će ići to prepoznavanje AI sadržaja i kako, kako zapravo mislite provesti evo taj nadzor, čisto me evo zaista tehnički zanima? Hvala.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala vam.
Kao prvo vi ste više puta u vašem izlaganju koristili riječ „nadzor“ a ja uvijek govorim o koregulaciji, dakle nadzor je onaj zadnji, zadnji korak kad agencija nešto nadzire i onda izriče opomene ili kazne. Dakle, jasno je već su velike platforme počele, to vjerojatno ste i sami vidjeli za sadržaje koji su u cijelosti generirani umjetnom inteligencijom stavljati takvo upozorenje. Dakle, radi se o principu kakav se usvaja na globalnoj razini, a upravo zato će se provoditi kroz koregulaciju da bi se moglo dovoljno brzo sustizati tehnologiju a da se zapravo onoliko uopće koliko se može.
Dakle, potpuno je jasno onaj vaš primjer da svaki word procesor ima koristi određene alate da se to ne odnosi na to nego na sadržaje koji se pojavljuju na društvenim mrežama najčešće a koji su u cijelosti generirani kao umjetnom inteligencijom vrlo često spadaju u …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… kategoriju deepfake.
Hvala vam.
Za povredu Poslovnika se javila kolegica Marijana Puljak, izvolite.
Evo zahvaljujem.
Nemam drugog načina nego se referirati na čla… na 238.. Ja ću vam pročitati Članak 23. koji kaže ako se objavljuje sadržaj koji je na bilo koji način generiran umjetnom inteligencijom, znači ne kaže se u cijelosti. Bilo koji način možete i ne znam članak neki u ovaj na portalu koji je u ChatGPT malo korigiran, ispravljen i urednik dodao 2-3 slova jel. Dakle, ne piše u cijelosti, ne piše generiran aplikacijom ili tako dalje. Tako da kažem možda je malo nejasno …
…/Upadica Ivan Penava: Hvala vam./…
… nejasno napisao a kazne su predviđene.
Zbog repliciranja vam izričem prvu opomenu.
I posljednja od replika u režiji kolegice Kristine Ikić Baniček.
Hvala gospodine predsjedavajući vi ste ipak režiser, mi smo samo producenti.
Gospođa ministrica je dosta pokroviteljski i sa visine kolegama koji su sudjelovala bilo sa pojedinačnima, bilo sa rasprava u ime klubova imala hrabrosti reći da nisu pročitali prijedlog zakona, a onda je meni rekla da sam izmislila nekakvu komisiju odnosno radnu skupinu i da o tome nema ništa u zakonu, dakle o tome riječi, pa bi evo ja pročitala rečenicu koja je u prijedlogu zakona koji ste vi ministrice pročitali odnosno nama predložili.
Kaže, osnovne primjedbe iznesene u raspravi bile su vezane na način izbora članova Vijeća za medije kako se radi o važnom pitanju zaključeno je da isto neće biti mijenjano ovim zakonom već će se ovo pitanje raspraviti u okviru rada radne skupine na prijedlogu Zakona o medijima. Dakle, važna pitanja neće riješiti ovim zakonom nego ste osnovali radnu skupinu koja će to riješiti. Identično onom što sam ja rekla u pojedinačnoj raspravi, a što ste vi rekli da je izmišljeno.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Poštovana gospođo zastupnice mnogi zakoni dolaze u Hrvatski sabor, demokratska je praksa osnovati radnu skupinu, imati različite dionike. Dapače ako se to ne napravi dovoljno transparentno onda dovodimo u pitanje cijeli postupak. Dakle, vaš pežorativni odnos prema i podcjenjivački prema radnoj skupni u kojoj sjede predstavnici dionika koji će se zajedno s nama raditi na izradi zakona na to sam se referirala. I mislim da na to imam potpuno pravo jer to jednostavno nije korektno, pa vi ste saborska zastupnica, pa valda znate da sve, na sve zakonodavne prijedloge radimo na takav način.
Nije to nikakvo povjerenstvo za kojem bi se tako zaista nelijepim riječima se na njega referirali.
Hvala vam.
S ovim smo stigli do kraja rasprave po ovoj točki i stoga zaključujem raspravu. Zahvaljujem ministrici Nini Koržinek Obuljen sa suradnicom.
O točki ćemo glasovati kada se za to steknu uvjeti.

60

  • Konačni prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija), drugo čitanje, P.Z.E. br. 228
06.03.2026.
Sada imamo hvala lijepa, sada imamo izjašnjavanje o amandmanima na Konačni prijedlog Zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija, drugo čitanje, to je P.Z.E. br. 228, predlagatelj je Vlada. Amandmane su podnijeli Klub zastupnika SDP-a i Klub zastupnika Možemo.
S nama je iz Ministarstva kulture i medija državni tajnik g. Krešimir Partl koji će se očitovat o amandmanima. Prvi je amandman SDP-a na čl. 2.
Amandman se ne prihvaća. Zakonom o medijima i Zakon o elektroničkim medijima jasno i nedvosmisleno propisuju da mediji moraju imat glavnog urednika, a samim time djeluje u okviru uredničke odgovornosti u protivnom ne možemo govoriti o mediju.
Hvala lijepa. Gospođo Ahmetović izvolite.
Hvala lijepa. Naime, radi se o tome da smo na čl. 2 dali amandman i to u čl. 2 st. 1 podstavak 2 smo predložili da se mijenja i glasi, pružatelj medijske usluge znači fizička ili pravna osoba čija je profesionalna djelatnost usmjerena na pružanje medijske usluge za koju postoji urednička odgovornost.
Definicija pojmova ovog zakona o provedbi europske direktive trebaju biti usklađene s tom direktivom odnosno sa uredbom odnosno njenom definicijom pojma pružatelja medijske usluge jer se ta definicija sastoji u pravilu od tri dijela koji obuhvaćaju prije svega pružatelja odnosno samu medijsku uslugu koju pruža, zatim profesionalno pružanje te usluge i uredničku odgovornost za odabir i organizaciju sadržaja te usluge.
Umjesto ta tri uvjeta koje pružatelj medijske usluge mora zadovoljiti predlagač je u zakonu ponudio uputu na određena, na nakladnike i medije odnosno nakladnike novine iz Zakona o medijima i nakladnike radija i nakladnike televizije iz Zakona o elektroničkim medijima. Ta određenja o tri potrebna dijela definicije sadrže eventualno jedan dio odnosno pružanje određene medijske usluge dok je aspekt profesionalnog bavljenja time i urednička odgovornost u potpunosti izostala. To bi moglo dovesti do pravne nesigurnosti i situacije da se prava i obveze pružatelja medijske usluge primjenjuju i na one nakladnike koji se time ne bave profesionalno, nemaju uredničku odgovornost za selekciju i organizaciju objavljenog sadržaja kao što je slučaj sa velikim brojem subjekata u postojećem upisniku medija.
Zato je potrebno kao što se predlaže u ovom amandmanu prenijeti sadržaj definicije pružatelja medijske usluge iz uredbe i tražimo glasanje zbog toga o ovom amandmanu.
Ide na glasanje.
Amandman broj 2. istog kluba na Članak 2. stavak 1..
Amandman se ne prihvaća, isto obrazloženje kao pod amandmanom 1..
Gospođa Ahmetović, da, ne, da, izvolite.
Dakle, želim obrazložiti isto tako da medijska usluga znači usluga kako je definirana u Člancima 56. i 57. Akta o slobodi medija čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojivog dijela pružanje programa ili informativnih publikacija pod uredničkom odgovornošću široj javnosti bilo kojim sredstvom radi informiranja, zabave ili obrazovanja.
Kao i kod prethodnog amandmana kako bi razja… kako bi se razjasnilo na koga se odnose i što obuhvaćaju obveze iz Članka 18. stavak 1. uredbe komisija smatra da svi elementi definicije medijske usluge trebaju biti uzeti u obzir. I to je naravno istaknuto i u komisijinim smjernicama o primjeni Članka 18.. Zbog toga je kada se predlagač ispravno odlučio dodati definiciju pružatelja medijske usluge u zakonu bilo potrebno dodati i definiciju same medijske usluge prema Članku 2. uredbe. Postojeći stavak 3. predlažemo brisati jer su pružatelji medijskih usluga definirani u stavku 2. na način da se definicija odnosi na sva sredstva informiranja i tražimo glasanje o ovom amandmanu.
Ide na glasanje.
Amandman broj 3. istoga kluba na Članak 6. stavak 4..
Amandman se ne prihvaća kao što je navedeno u samom obrazloženju zakona ovo pitanje će se rješavat unutar novog Zakona o medijima.
Gospođa Ahmetović.
Hvala lijepa.
Dakle, mi smo predložili u Članku 6. stavak 4. promjenu koja bi glasila, predsjednike i članove vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor većinom glasova svih zastupnika na prijedlog 2/3 većine članova Odbora za informiranje, informatizaciju i medije koje u postupku predlaganja članova vijeće objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za vije… za članove vijeća.
Dakle, medijski regulatori i prije su trebali biti neovisni o Vladi, svi smo vrlo svjesni toga da nisu. Naravno postupak izbora predsjednika i članova vijeća a koji upravljaju agencijom i imaju ovlasti i prava upravnog vijeća te agencije na način da ih predlaže izvršna vlast odnosno Vlada RH a imenuje i razrješava sabor predstavlja takvu koncentraciju ovlasti i imenovanja u rukama vladajuće parlamentarne većine i Vladinih nominacija da ne može jamčiti neovisnost vijeća od političkog utjecaja.
Sa stupanjem na snagu Europskog akta o slobodi medija zahtjev neovisnosti regulatora se dodatno naglašava osnivanjem Europskog odbora za medijske usluge, a koji se prema Članku 10. uredbe sastoji od predstavnika nacionalnih regulatornih vlasti ili tijela kao što su Hrvatsko vijeće i Agencija za medije.
Ono što je važno istaknuti, dakle ne samo da mediji u Hrvatskoj nisu neovisni prema mišljenju oporbe ili pojedinaca ili pojedinih medija ako hoćete nego o tome govore uzastopno sva izvješća Europske komisije o vladavini prava i upravo na to upozoravaju.
Obrazloženje vladajućih odnosno predlagatelja kako će se to riješiti nekim zakonom u budućnosti nije adekvatno i nije otvoreno kao uspostavljanju zaista prave neprikosnovene slobode medija koju samo deklarativno propagirate, zato tražimo glasanje o ovom amandmanu.
Ide na glasanje.
Amandman broj 4. na Članak 7..
Amandman se ne prihvaća.
…/Upadica Furio Radin: Istog kluba./…
Isto obrazloženje kao u prethodnom amandmanu.
Gospođa Ahmetović.
Hvala lijepa.
Dakle, ono što smo mi predložili da u Članku 7. u uvodnoj rečenici prije dvotočke se dogodi promjena i da ona glasi, Hrvatski sabor će većinom glasova svih zastupnika razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan i to na prijedlog 2/3 većine članova Odbora za informiranje, informatizacije i mediju i medije i to u slučaju i onda se nastavlja naravno članak kako je i predlagatelj predložio.
Dakle, moje obrazloženje je jednako kao i kod prethodnog amandmana koji se, dakle ovaj se članak mora uskladiti sa prethodnim člankom kada biste prihvatili odnosno kada bi se prihvatio naš amandman i zato naravno da tražimo glasanje i o ovom amandmanu.
Znači ide na glasanje.
Amandman broj 5. u Članku 10. stavak 1. istoga kluba.
Amandman se ne prihvaća.
Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima propisuju da medij mora imati glavnog urednika, a samim tim djelo i okvir uredničke odgovornosti. Svaki medij koji ispunjava zakonom propisane uvjete upisuje se u odgovarajuće registre koje vode agencije.
Gospođa Ahmetović pretpo… ne, gospodin Račan.
U kontekstu sprečavanja širenja dezinformacija vrlo velike internetske onemogućavaju posredovanje određenih sadržaja ili blokiraju pristup cijelim profilima korisnika. Zahvaljujući pomanjkanju uvida i/ili algoritamskom automatizmu takvo blokiranje pristupa se nerijetko događa i s profesionalnim novinarstvom koje takvo se blokiranje pristupa se nerijetko događa i s profesionalnim novinarstvom koje su urednici objavili s punom odgovornošću iako je jedna od glavnih društvenih funkcija takvog novinarstva upravo sprječavanje širenja dezinformacija. Kako bi se izbjegao takav paradoksalni tretman profesionalnog novinarstva objavljenog u medijima s punom uredničkom odgovornošću, zajamčenom uredničkom autonomijom putem efikasne provedbe statuta medija koji je prema Zakonu o medijima uz odluke Novinarskog vijeća časti HND-a za sad i jedini samo regulatorni akt koji poznaje hrvatski medijski sustav, Europski akt o slobodi medija u čl. 18 obavezuje vrlo velike internetske platforme da u slučaju potrebe o tome zatraže potvrdu od relevantne nacionalne regulatorne vlasti ili tijela ili relevantnog koregulatornog ili samoregulatornog mehanizma.
Bez ovoga neopravdano automatizirano skidanje novinarstva s interneta će još više uzeti maha, a posljedično tome će rasti i autocenzura. Tražimo glasanje.
Ide na glasanje. Amandman br. 6.
Amandman se ne prihvaća.
Čekajte samo da kažem u …/Upadica Partl: A pardon./… čl. 10 st. 1, izvolite. Izvolite g. Partl.
Amandman se ne prihvaća. Propisivanje arbitraže jednim podstavkom zakona bilo bi nedorečeno. Zakon bi trebao dati okvir odnosno osnovne elemente kada i zašto se pokreće arbitraža te okvirni sustav kao što je primjerice propisano u čl. 26 st. 4 Zakona o medijima, a vezano za ne donošenje statuta medija.
Što se tiče st. 19 izdavanje potvrda i prioritetnih naloga ističemo da se radi o nedovoljnoj jasnoj propisnoj odredbi. Niti Zakon o medijima, niti Zakon o elektroničkim medijima kao ni Zakon o provedbi uredbi ne poznaje pojam potvrda i prioritetnih naloga tako da ovo pitanje treba dodatno obrazložiti i urediti, a ne samo propisati nešto što se pravno i formalno ne bi provodilo zbog nedorečenosti.
Gospodin Račan.
Kao i kod amandmana 5. dodatno na ovaj se način provodi aktivnost navedena u Akcijskom planu razvoja kulture i medija Ministarstva kulture i medija pod mjerom 4.2, poticanje razvoja medija temeljenog na ekonomskoj održivosti i obrazovanju i tehnologiji kao jačanje obveza donošenja i uspostave statuta medija kao samoregulatornog akta. Dakle, ne prihvaćanjem ovog amandmana ministarstvo samo negira svoju strategiju. Tražimo glasanje.
Ide na glasanje jel da, dobro. Osam jel da? …/Upadica: Sedam./… Sedam. U čl. 20 st. 2 to je amandman br. 7 u čl. 20 st. 2 se mijenja, izvolite.
Amandman se ne prihvaća. Konačni prijedlog Zakona o provedbi uredbi već propisuje da vijeće donosi pravilnik vodeći se elementima iz čl. 22 st. 2 uredbe, a u točki b navedenog stavka uredbe propisana je obveza uzimanja u obzir mjere za zaštitu uredničke neovisnosti uključujući mjere koje poduzimaju pružatelji medijskih usluga radi jamčenja neovisnosti uredničkih odluka.
Gospodin Račan.
Ovo je usklađenost s prethodnim amandmanom koji podrazumijeva nadzor primjene statuta medija uključujući pokretanje postupaka arbitraže u slučaju njihova kršenja prema posebnom pravilniku kojim vijeće donosi u strukturiranom dijalogu sa sudionicima medijskog polja. Ponavljam, ovo je sve u skladu sa strategijom ministarstva koje ministarstvo ovim odbijanjem samo krši. Tražimo glasanje.
Glasanje znači. Amandman br. 8 koji se odnosi na čl. 23, al iza tog članka dodaje se novi naslov, izvolite.
Amandman se ne prihvaća. Radi se o prijedlogu koje je potrebno nomotehnički doraditi i dovesti u jasniji kontekst s odredbama drugih zakona kojima se uređuje pitanje velikih internetskih platformi autorskih prava.
Gospodin Račan.
Kao i kod amandmana br. 5 uz nedavno objavljenje smjernice komisije o zaštiti od neopravdanog skidanja s interneta prema čl. 18 Europskog akta o slobodi medija novinarski rad je zaštićen i propisima autorskom pravu u EU, prvenstveno Direktivom EU 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu. Stoga je obavezno sklapanje ugovora koji će regulirati upotrebu novinarskih sadržaja na platformama potrebno propisati i u kontekstu primjene ove uredbe. Tražimo glasanje.
Ide na glasanje. I sada amandmani Kluba zastupnika Možemo!, dobro, amandman br. 1 u čl. 2 st. 1, izvolite. Ja ću ih pročitati iako neki su identični, izvolite.
Amandman se ne prihvaća. Kako se radi o istovjetnim amandmanima istim redoslijedom kao i od kluba SDP-a obrazloženje je isto kao i prethodno navedeno.
Hoće li neko, gospođa Raukar-Gamulin.
Zahvaljujem. Naglasila bih da su ovo amandmani HND-a, znači to sam rekla i u raspravi da ćemo ih se podnijeti nisu amandmani opozicije pa ste mogli bit malo po meni ipak suradljiviji u tom smislu jel se radi o struci koja se intenzivno bavi primjenom Akta o slobodi medija.
Ponovit ću, Akt o slobodi medija kao zakon u RH na snazi je od 8. kolovoza 2025.g., mi u primjeni Akta o slobodi medija kasnimo već sedam ili kolko osam mjeseci. Ono što je važno naglasiti za Akt o slobodi medija da je tu riječ o jednoj od najvažnijih europskim direktiva, dakle europskih akata u području zaštite medija, zaštite demokracije, medijskog pluralizma i uredničke neovisnosti.
Kada smo konkretno na ovom članku i ovom amandmanu kojeg vi odbijate tražilo se i u raspravi da se pojmovi iz uredbe prenesu u cijelosti u Akt o slobodi medija zato što vaše obrazloženje da je to riješeno u nekim drugim zakonima otežava sasvim sigurno primjenu a kamoli razumijevanje građana o čemu se ovdje radi i koje su kao konzumenata ili kao zadnjih u lancu a najvažnijih da imaju pravo na relevantnu neovisnu informaciju.
Vi u ovoj definiciji izostavljate profesionalno pružanje te usluge i uredničku odgovornost za odabir i organizaciju sadržaja te usluge i samim time niste nažalost i opet u skladu sa Aktom o slobodi mediji. Tražim glasanje.
Zahvaljujem.
Ide na glasanje?
…/Upadica: Da, da rekla je./…
A rekli ste na početku, dobro.
Amandman broj 2. na Članak 2. istoga kluba.
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao i u Amandmanu 2. Kluba SDP-a.
Zahvaljujem.
Nastavit ću o Aktu o slobodi medija, dakle Europski akt o slobodi medija donesen je iz razloga što je u mnogim državama članicama zabilježen i politički i ekonomski značajan pritisak na medije, urušavanje uredničke autonomije, neovisnosti i zloupotreba državnog oglašavanja i uz to još koncentracije vlasništva. I naravno Hrvatska nažalost u tome nije nikakav izuzetak.
Akt o slobodi medija je ponovit ću onaj temeljni akt i zakon u RH od 8.8.2025. koji nam osigurava zaštitu temelja demokracije, a to su slobodni i neovisni mediji. Kao i za prethodni amandman naglasit ću ponovno kao i u raspravama što smo naglašavali da je za potpunu primjenu Akta o slobodi medija potrebno staviti sve pojmove, a ne da se ti pojmovi moraju tražiti ili u samom tekstu uredbe ili po drugim zakonima. Sasvim sigurno to raspršavanje pojmova je nešto što će nažalost onemogućiti potpuno i razumijevanje a naravno što je bojim se po svemu kako stvari idu, izgleda kao da je cilj da se zapravo Akt o slobodi medija ne provodi u potpunosti u RH. Tražim glasanje.
Zahvaljujem.
Znači ide na glasanje.
Amandman broj 3. u Članku 6. na stavak 4..
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao i o amandmanu Kluba zastupnika SDP-a.
Gospođa Raukar Gamulin.
Zahvaljujem.
Jedan od najvažnijih ciljeva Akta o slobodi medija je micanje političkog utjecaja na medije. Ako uprave, čelnike javnih medijskih servisa u ovom slučaju Agencije za medije bira sabora običnom polovicom, dakle običnom veličinom čak ne kvalificiranom to je egzaktan, egzaktni primjer da je na snazi izrazit politički utjecaj i tu nema dvojbe. Naravno naša Vlada se od toga pokušava koliko god može obraniti od Akta o slobodni medija pa sad ćemo o tome razgovarati krajem ove godine, a poznavajući način rada Ministarstva kulture i medija vjerojatno i slijedeće godine. Tako da cijelo to vrijeme neće biti primjene Akta o slobodi medija u onom o jednom od najvažnijih segmenata a to je direktni politički utjecaj na izbor čelnih ljudi javnih medijskih servisa.
Osim toga, čelnik Agencije za medije ide u Europski odbor za medije koji kaže da mora biti neovisan. Znači mi ne samo da ćemo rušiti sto u Hrvatskoj, mi ćemo slat u Europu čelnika Agencije za medije koji nije izabran neovisno od politike. I zbog toga bi bilo u najmanju ruku inteligentno prihvatiti ovaj amandman. Tražim glasanje.
Zahvaljujem.
Ide na glasanje.
Amandman broj 4. na Članak 7..
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao za prethodni amandman.
Gospođa Raukar Gamulin.
Zahvaljujem, nastavit ću.
Dakle, mi smo dosada od kada je Akt na slob… o slobodi medija na snazi bez poštivanja tog istog akta, a po 50 put ću ponoviti on je u snazi zakona na teritoriju RH kod nas se izabrao ravnatelj HINE pod političkim utjecajem kakvog imamo zasada u zakonskom načinu biranja. Ponovilo se, dakle izabrali su stari članovi Nadzornog odbora HRT-a bez obzira što smo dali dosta značajne argumente da tako blago kažem o njihovim propustima za vrijeme bivšeg mandata. Čak je onemogućeno na odboru što je opozicija tražila da se naprave intervjui sa kandidatima, ništa, gotovo nije bilo ni rasprave, samo se reklo ostaju stari, doviđenja, idemo dalje.
Na koje razdoblje vas to kolege podsjeća? Ja sam dovoljno stara da se sjećam tog razdoblja kojeg smo se riješili, tako je tada bilo i ja se toga vrlo dobro sjećam. A idemo dalje, mi sada za nekoliko mjeseci imamo i izbor ravnatelja ili ravnateljice HRT-a jer dosadašnjem ravnatelju istječe mandat. Sve i to i taj izbor novog ili starog ravnatelja, vidjet ćemo, će se dogodit pod političkim utjecajem. Nije li to možda razlog zašto Vlada i Ministarstvo kulture i medija ne želi u potpunosti u zakon staviti odredbe EMFA-e, a pritom naglašavam mi kršimo Europsku uredbu …
…/Upadica Radin: Hvala./…
…akta o slobodi medija. Zahvaljujem i tražim gla…
Ide na glasanje.
Amandman br. 5., u čl. 10. st. 1..
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao u prethodnom amandmanu.
Izvolite gđa. Raukar-Gamulin.
Ja ću vam sada pročitati smjernice za čl. 18. Europskog akta o slobodi medija sa stranice Agencije za elektroničke medije, pa oni ovako kažu:
Europska komisija objavila je smjernice za olakšavanje djelotvorne provedbe čl. 18. Europskog akta o slobodi medija. Čl. 18. uvodi konkretne mjere zaštite kako bi se pružitelji medijskih sadržaja zaštitili od nepoštenih praksi i postupaka moderiranja sadržaja od strane vrlo velikih internetskih platformi. To uključuje obavezu tih platformi da unaprijed obavijeste pružatelje medijskih usluga o namjeri uklanjanja njihova sadržaja. Ponovit ću rečenicu, to uključuje obavezu velikih internetskih platformi da unaprijed obavijeste pružatelje medijskih usluga o namjeri uklanjanja njihovog sadržaja. I ne samo to, traže da obrazlože razloge i da im omoguće rok od 24 sata za odgovor prije nego što uklanjanje stupi na snagu. To je upravo sadržaj ovog amandmana. Znači vi, evo ja sam čitala što piše na, na internetskoj stranici Agencije za elektroničke medije koja će postati danas ili za 7 dana kad zakon stupi na snagu Agencija za medije. Vi radite direktno protivno objašnjenju Europe o čl. 18. Akta o slobodi medija, direktno, nisam to ja izmislila, to je agencija koja tu piše, pa ću u slijedećem amandmanu nastavit čitanje obrazloženja. Tražim glasanje i zahvaljujem.
Ide na glasanje.
Amandman br. 6., čl. 7. st. 1..
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao u prethodnom.
Gđa. Raukar-Gamulin.
E tu ću prekršit svoje obećanje da ću nastavit čitanje jer dakle Statuti medija. To je jedna vrlo zanimljiva situacija u Hrvatskoj. Dakle, da li je to bilo '13.-'14. nemojte se ljutit, ne znam točno, nakladnicima je skinut PDV, ali skinut im je PDV uz obavezu da se po redakcijama izrade statuti, to je bila obaveza. Što imamo sa situacijom sa statutima? Ovakva je situacija, neki čak uopće nemaju statuta, neki imaju statute i ti statuti dobro funkcioniraju, a neki primjerice ajde neću sad govorit konkretno jer nisam ni ovdje navela, ali postoje mediji u kojima postoje statuti i niko ih se ne drži. Što statuti garantiraju? Statuti garantiraju neovisnost uredničkog rada tj. neovisnost novinara. Koje su sankcije za one pretežite koji se toga ne drže? Nikakve, nikakve. Tu je potpuna tišina, nema posljedica, nema nikakvih nisam čula reakcija ministarstva kroz svo ovo vrijeme kolko ste sad 10.g.. Znači ukoliko se to pitanje statuta također ne krene rješavati to znači da Hrvatska ne poštuje europsku uredbu, EMFA-u ili hrvatski rečeno Akt o slobodi medija, što ponavljam stalno, znači molim glasanje, zahvaljujem.
Ide na glasanje.
Amandman br. 8. …
…/Upadica: 7., 7./…
7., pardon, amandman br. 7. na čl. 20. st. 2..
Amandman se ne prihvaća.
Isto obrazloženje kao u prethodnom.
Izvolite gđa. Raukar-Gamulin.
Zahvaljujem.
Sad ću nastaviti čitati zanimljivu objavu Agencije za elektroničke medije o tome kako se treba primjenjivati čl. 18. Akta o slobodi medija.
Dakle kaže ovako, komisija je razvila ove smjernice nakon što je provela ciljane konzultacije u koje su bili uključeni svi relevantni dionici uključujući pružatelje medijskih usluga, organizacije civilnog društva i organizacije za provjeru točnosti informacija, regulatorna tijela, te predstavnici pružatelja usluga vrlo velikih internetskih platformi. Vidite vi kako ta Europa to dosta široko zahvaća, zanimljivo. Mi se tak široko ne gnjavimo, ne. Mi to ne radimo, pa onda i ove amandmane koje vam, što sam rekla u raspravi da je struka, da je krovna organizacija HND vi listom odbacujete bez obzira što su kontra čl. 18. Akta o slobodi medija, bez obzira što su kontra čl. 5. st. 2. Akta o slobodi medija i držite si vrijeme još godinu dana do novog Zakona o medijima u kojima je vrlo suspektno ćete vi od Akta o slobodi medija uopće primijeniti a do tada smatrate da imate placet da radite šta hoćete tj. da politički utječete evidentno na medije. I zbog toga poštovani gospodine Partl tražim glasanje i o ovom amandmanu. …/Upadica Radin: Ide na glasanje./… Zahvaljujem.
Amandman konačno broj 8 iz članka 23 dodaje se novi naslov, izvolite.
Amandman se ne prihvaća, isto obrazloženje kao i prethodno.
I gospođa Raukar Gamulin.
Zahvaljujem. Dakle situacija sa ovim amandmanom je da se on naravno veže na ova prethodna dva ali ajmo se prisjetiti što je u uvodu novog prijedloga zakona o primjeni, a dijela, samo jednog malo dijela akta o slobodi medija, reklo ministarstvo. Ministarstvo kaže neovisnost medija izuzetno je važno jer samo neovisni mediji građanima i svim zainteresiranim akterima pružaju pristup različitosti mišljenja te su pouzdan izvor informacija. Na taj način neovisni mediji imaju funkciju javnog nadzornika te su važan čimbenik u procesu oblikovanja javnog mišljenja ali i u gospodarstvu. S obzirom na tu jedinstvenu ulogu medija, zaštita slobode medija i pluralizam medija, ključne su značajke funkcionalnog unutarnjeg tržišta medijskih usluga. To su vaše riječi, možda baš vaše osobno, ne znam tko sve to piše. Svakako je potpisala ministrica, pa evo završno ovo je zadnji amandman, pozivam Ministarstvo kulture i medija kao i Vladu RH da se drži onoga što i sama piše u prijedlozima zakona. Dok to vi ne učinite mi ćemo kršiti akt o slobodi medija i dalje, osigurali ste si vrijeme od najmanje godinu dana, a kažem vrlo je upitno što ćete vi staviti u Zakon o medijima. Sjećamo se onog prijedloga iz '22. ili koje, koje je struka se digla na zadnje noge, a ako ćete ić po tom principu sigurno neće biti dobro. Tražim glasanje, zahvaljujem.
I ide na glasanje. Hvala gospodin Partl.
Konačni prijedlog zakona o provedbi uredbe EU 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive 2010/13/EU, Europski akt o slobodi medija, drugo čitanje, P.Z.E. broj 228.
Predlagatelj je Vlada RH, amandmane identičnog sadržaja su podnijeli Klub zastupnika SDP-a i Klub zastupnika Možemo! pa članak 202. stavak 7. Poslovnika Hrvatskog sabora propisuje da ako je na jedan članak konačnog prijedloga zakona podneseno više amandmana identičnog sadržaja, glasuje se samo o jednom od njih. Slijedom navedenog glasovat ćemo o amandmanima Kluba zastupnika SDP-a, koji su identični dakle Klubu zastupnika Možemo! koje predlagatelj ne prihvaća pa idemo redoslijedom.
Amandman broj 1, molim glasujmo.
Amandman nije prošao.
Amandman broj 2, glasujmo.
Amandman nije prošao.
Amandman broj 3, isti klubovi zastupnika, glasujmo.
Amandman nije prošao.
Amandman broj 4, Vlada ga isto tako ne prihvaća.
Nije prošao.
Amandman broj 5, Vlada ne prihvaća.
Amandman nije prošao.
Amandman 6, Vlada ne prihvaća.
Nije prošao.
Amandman 7, Vlada ne prihvaća.
Amandman nije prošao.
I amandman broj 8, Vlada isto tako ne prihvaća, molim glasujmo.
Niti ovaj amandman nije prošao.
Pa prelazimo na glasovanje, Konačni prijedlog zakona o provedbi uredbe EU 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive 2010/13/ EU, Europski akt o slobodi medija navedenog zakona, molim glasujmo.
135 glasova, 78 za, 57 protiv što znači da je donesen navedeni zakon.
PDF