Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 8

PDF

22

  • Prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija), prvo čitanje, P.Z.E. br. 228
25.11.2025.
Sada idemo na sljedeću točku a to je:

- Prijedlog Zakona o provedbi Uredbe EU 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija), prvo čitanje, P.Z.E. broj 228

Predlagatelj je Vlada RH temeljem Članka 85. Ustava RH i Članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo te Odbor za informiranje, informatizaciju i medije.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da, poštovana ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Izvolite.
Hvala vam poštovani gospodine potpredsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici danas je pred vama prvi, u prvom čitanju Nacrt Prijedloga Zakona o provedbi Uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive poznat kao Europski akt o slobodi medija EMFA i željela bih započeti ovo predstavljanje s kontekstom u kojem je nastao ovaj, ova uredba.
Dakle, 2019. komisija je predložila jedan paket propisa koji se odnosio na akt o digitalnim uslugama koji je već ranije u prvom redu kroz Zakon o elektroničkim komunikacijama i adekvatne propise iz domene Ministarstva pravosuđa implementirano, zatim EMFA ili Europska uredba o slobodnim medijima i Uredba o transparentnosti i ciljano u političkom oglašavanju. Ovaj paket propisa vezan je u prvom redu uz zaštitu demokracije, zaštitu demokratskih procesa u na području EU i u tom kontekstu pluralizam medija, sloboda izražavanja i pristup medijskim tržištima istaknut je kao važan element očuvanja demokracije u svim europskim državama ali onda i na razini cijele Unije.
Što se tiče samog konteksta ovog zakona kao što smo više puta javno i komunicirali, uredba je u cijelosti od kolovoza ove godine na snazi u svim državama članicama, dakle ona se izravno primjenjuje, a u raspravi, u raspravama s Europskom komisijom sve su države članice utvrdile koje segmente svog nacionalnog zakonodavstva trebaju mijenjati, a u kojim segmentima je nacionalno gospoda… nacionalno zakonodavstvo već usklađeno sa EMFA-om i u tom smislu mi smo se nakon rasprave sa stručnjacima i u okviru radne skupine odlučili da donesemo poseban zakon kojim ćemo preuzeti one dijelove Europskog akta o slobodi medija koji nisu dosada bili uključeni u hrvatsko zakonodavstvo ili nisu bili na adekvatan način definirani. I u tom smislu istaknula bi da su osnovni postulati iz kojih je nastala ova uredba bili potreba da se zbog digitalizacije i promijenjenih načina proizvodnje i konzumacije medijskih sadržaja osigura demokratičnost i reguliranje posebno u kontekstu prekograničnog dosega različitih medijskih usluga. Jednako tako EMFA se bavi uredničkom neovisnosti, transparentnosti vlasništva, raspodjeli državnog oglašavanja kao i određenim principima koji se tiču nadzora nad radom regulatornih tijela.
Kad govorimo o ovom zakonu koji danas ćemo raspravljati, dakle naglasak je stavljen na potpunu prilagodbu hrvatskog pravnog okvira zahtjevima uredbe i to na uspostavu mehanizama koji osiguravaju transparentnost vlasništva i financiranja, sprječavanja neprimjerene političko, neprimjerenih političkih utjecaja na medije i zaštite uredničke neovisnosti. I kao jedan od ključnih ciljeva nametnula se potreba stvaranja ili uspostave novog snažnijeg regulatora koji po prvi put u Hrvatskoj će objedinjavati cjelokupni medijski sektora. Dakle, sadašnja agencija odnosno Vijeće za elektroničke medije postaje Vijeće za medije.
Dakle, taj segment je možda i najvažniji dio ovog zakona, uspostava Agencije za medije koja po prvi put uključuje i tiskane medije čime će se osigurati jedinstvena i dosljedna primjena ovih novih europskih pravila na sve, na sve medije.
Prema odredbama zakona postojeća Agencija za elektroničke medije nastavit će s radom kao Agencija za medije i kao što ste vidjeli u tekstu zakona, dakle jasno se definiraju i odredbe vezano uz izbor članova Vijeća za elektroničke medije, uvodimo ravnatelja koji će rukovoditi stručnom službom agencije. Dosada je predsjednik vijeća istovremeno bio i ravnatelj agencije. I uvode se određene nove nadležnosti agencije i to možemo ih nekako grupirati u četiri kategorije. Regulatorne ovlasti, nadzorne ovlasti, sankcijske ovlasti i administrativne ovlasti.
Istovremeno uvode se nove obveze za pružatelje medijskih usluga. Dakle, zakon uvodi nove obveze usmjerene na povećanje transparentnosti i sprječavanje nedopuštene koncentracije na medijskom tržištu što se smatra jednim od temelja za zaštitu medijskog pluralizma.
Unaprjeđuju se odredbe vezano uz transparentnost financiranja i vlasništvo o tome smo i u ovom visokom domu više puta govorili i u slučaju različitih izvješća i u nekim posebnim tematskim sjednicama odbora govorili smo o tome i kad smo donosili Zakon o elektroničkim medijima. Dakle, sukladno Članku 18. svi pružatelji medijskih usluga, elektroničkih publikacija i platformi dužni su svake godine dostavljati detaljno izvješće o prihodima ostvarenima u prethodnoj godini gdje se posebno razrađuje obveza izvještavanja o prihodima od javnog tijela, od oglašavanja i posebno ono što je zahtjev EMFA-e prihode koji dolaze od subjekata iz trećih zemalja, zatim primljenim državnim potporama i ostalim prihodima koja izvješća će se objavljivati na mrežnim stranicama agencije.
Jednako tako Članak 23. uvodi obvezu prijave svake promjene vlasništava Vijeću za medije u roku od 5 dana od nastanka promjene i ono što se omogućuje agenciji je pravovremena ocjena učinaka transakcije na pluralizam i raznovrsnost medija, a zakonom se izričito zabranjuje prikrivanje vlasničke strukture, a pravni poslovi sklopljeni u slučaju da je prikri… da se radilo o prikrivenoj vlasničkoj strukturi smatrat će se ništetnima.
Uvode se i dodatna pravila o medijskoj koncentraciji u odnosu na ono što smo mi imali ili imamo u postojećem zakonodavnom okviru. Ovdje se samo razjašnjavaju određene, određene odredbe.
Posebno ističem regulaciju državnog oglašavanja i javnog financiranja. To je tema o kojoj smo dosta u Hrvatskoj razgovarali. Dakle, svjesni smo da je regulacija raspodjele javnih sredstava ključan alat za sprječavanje političkog utjecaja na medije zato su jasno određena pravila da ako se radi o promidžbi i oglašavanju odnosno dodjeli sredstava za proizvodnju programa od strane javnih tijela to se mora provoditi isključivo putem javnih poziva, kriteriji moraju biti objavljeni, transparentni, objektivni, proporcionalni i to se odnosi kako na onih 15% godišnjeg iznosa koji je propisan kao nužan da se troši na regionalnim i lokalnim medijima tako i u onim ostatku od 85% oglašavanja koje se može samostalno raspodijeliti. I uvodi se obveza izvještavanja s tim da smo prvi put uveli i prekršajne odredbe odnosno sankcije ne samo za pravne osobe koje su medijski nakladnici nego i za javna tijela odnosno tijela javnih vlasti u slučaju nepridržavanja ovih odredbi.
Istaknula bih svakako da smo predvidjeli da postojeći članovi Vijeća za elektroničke medije nastave obnašati svoje dužnosti do isteka mandata na koji su imenovani i prijelaznim i završnim odredbama jasno je definirano pravno sljedništvo agencije tako da ne bi trebamo biti nikakvih poteškoća u samom radu regulatora, a naravno treba istaknuti da većina tiskanih medija koji sada postaju zapravo proširuje se odgovornost regulatora i na tiskane medije. Većina ih je imala neku elektroničku inačicu, pa su oni već na neki način bili u škarama regulacije, međutim sada se ta regulacija proteže i na tiskana i na elektronička izdanja.
Ono što moram istaknuti uoči samog donošenja ovog prijedloga zakona, ali i razmišljajući o implementaciji EMFE odnosno principa o kojima smo na razini Vijeća ministara raspravljali još od 2019.g., Hrvatska je jedan veliki dio mjera medijske politike uvela još i prije nego što je donesena sama EMFA, pa bih nas sve podsjetila da smo sredstvima NPOO-a osigurali izgradnju digitalne platforme o objavi podataka o vlasništvu i financiraju medija. To je prvi takav instrument na razini EU. Ja sam o tome više puta izvještavala i kolege ministre u Briselu. Pretpostavljam da je većina saborskih zastupnika i zastupnica posjetila tu bazu podataka, ona u biti u par klikova dovede do vlasnika svakog medija u RH i smatramo da je to jako važno zbog povjerenja u medije, zbog realne opasnosti da se kapital iz trećih zemalja koji nije nužno, nisu nužne zemlje koje drže do slobode medija na koje, na način na koji držimo u EU, ima interes obraćati se publikama u RH i jako je važno osvijestiti tko je vlasnik medija, pa onda ponekad možda i shvatiti zašto se na određeni način određene teme u određenim medijima i obrađuju. Osim toga ta transparentnost vlasništva neizmjerno je važna za ocjenu koncentracije.
Jednako tako skrećem pažnju na drugi, drugi sustav ili mehanizam koji je izgrađen u okviru Vijeća za elektroničke medije odnosno Agencije za elektroničke medije, a isto tako je inspiriran odredbama EMFE, to je naša platforma TOČNO tako, dakle mreža sustava provjeravatelja informacija, nazivom mojih engleskom riječju fake cakery, dakle sustavi za provjeru informacija gdje je Agencija za elektroničke medije izgradila tu web stranicu i platformu odnosno bazu u kojoj sudjeluje 20 takvih sustava koji su, 21 tematski projekt koji uključuje znanstveno obrazovne ustanove i udruge civilnog društva, a kao što znamo oni se tiču različitih tema, bave se različitim temama gospodarstva, sigurnosti, klimatskih promjena, zdravlja, rodne ravnopravnosti, znanosti, tehnologije, medija, hrane i drugih područja javnog interesa i naravno da mi apeliramo da se što češće i posjećuje ta platforma i da se svi koji djelujemo u javnom i političkom životu informiramo i da možemo u našoj komunikaciji upućivati građane s obzirom da znamo da dezinformacije putuju kroz javni prostor četiri puta brže od informacija i svi smo, sve su naše demokracije u velikom riziku upravo zbog različitih dezinformacijskih kampanja.
Ističem jednako tako sustavni rad na medijskoj pismenosti koji ponovo agencija s nizom partnera provodi već više od 7.-8.g., kroz dane medijske pismenosti razvijeni su mnogi priručnici, od slijedeće godine Ministarstvo kulture i medija osiguralo je sredstva za narodne knjižnice koje će krenuti u jedan potpuno novi ciklus edukacije za medijsku pismenost. To je jedna od ključnih kompetencija u 21. stoljeću kako bi naša društva sačuvala ta demokratska dostignuća i posebno tu moramo vodit računa o mladima koji ne prepoznaju tradicionalne medije, informiraju se uglavnom na društvenim mrežama za koje znamo da nisu mediji, da ne podliježu nikakvoj uredničkoj odgovornosti i taj dio smatramo iznimno važnim.
Povezano s ovim ne… neizravno svakako moram spomenuti i rad naše radne skupine vezano uz borbu protiv strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja dakle slapp i tu smo formirali radnu skupinu i počeli se baviti tim problemom prije nego što je usvojena direktiva, međutim taj, taj posao, a vidimo da već dolazi do odbacivanja i prepoznavanja, ranog prepoznavanja tih tužbi, što je zapravo najvažnije za sigurnost novinara, dakle taj rad plus rad zajedno s MUP-om na implementaciji svih preporuka oko sigurnosti novinara trebali bi biti dodatni doprinos čuvanju profesionalnog novinarstva u RH.
Još jednu temu bih samo voljela evocirati. U kontekstu i donošenja EMFE i ovog proširenja ovlasti Agencije za elektroničke medije u smislu nove Agencije za medije, dakle i na tiskane medije tijekom ove godine suočeni s krizom i otkazivanjem dotadašnjeg distributera Tiska koji je odlučio da se dalje neće baviti distribucijom tiskanih medija. U suradnji s Ministarstvom prometa i Agencijom za elektroničke medije i drugim partnerima izradili smo poseban program potpore za potporu distribuciji tiska. Taj je posao preuzela Hrvatska pošta. I to isto tako smatramo doprinosom i jednom važnom mjerom medijske politike koja treba sačuvati pluralizam na hrvatskom medijskom tržištu i dati značajan doprinos za očuvanje tiskanih medija kao ako tako mogu reći rezervoara profesionalnog novinarstva.
Završit ću ovo uvodno predstavljanje najavom da ćemo ovaj tjedan na Vijeću ministra raspravljati o europskom štitu za zaštitu demokracije koji ponovo kao okvir, a predstavljen je 12. studenog u kontekstu očuvanja osnovnih stupova europske demokracije ističe i medije. U tom kontekstu u slijedećem višegodišnjem financijskom okviru očekujemo i dodatne izvore financiranja za medije, očekujemo smjernice koje će države članice EU uputiti na daljnje financiranje neovisnih medija, očekuje se jednako tako revizija Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama.
Ovo ističem kako bih ukazala da je i ova implementacija EMFA-e zapravo samo jedan od koraka u toj zajedničkoj borbi za očuvanjem neovisnih i pluralnih medija u Europi koji su pod velikim, velikim pritiskom što interesa vlasnika oglašivača, što različitih dezinformacijskih kampanja, a mislim da pogotovo mi koji se bavimo politikom znamo koliko se ponekad teško kroz te dezinformacijske šume probiti do istine i mislim da nam je svima bez obzira s kojeg, s koje strane političkog spektra dolazimo interes očuvati i jačati neovisne medije u RH.
Evo s tim riječima gospodine potpredsjedniče ja bih završila ovo predstavljanje i naravno tu smo za dati odgovore na sva pitanja koja će zastupnice i zastupnici imati.
Hvala.
Hvala lijepa, gospođo ministrice možete se vratiti na svoje mjesto.
Imamo više replike, prva je ona poštovanog zastupnika Damira Barbira, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovana ministrice moje pitanje je jednostavno. Možete li jasno navesti jednu jedinu odredbu ovog zakona koja će stvarno i mjerljivo povećati neovisnost javnog servisa i zaštitu novinara od političkih pritisaka?
Prema tekstu zakona vidimo samo provedbene tehničke odredbe ali ništa što bi spriječilo utjecaj politike na javne medije. Ako već donosimo Zakon o slobodi medija možete li navesti gdje se točno u zakonu povećava sloboda medija u RH?
Hvala.
Odgovor poštovane ministrice, izvolite.
Hvala vam.
Pa ja bih rekla prvo to što je predloženo u zakonu to i onaj, onaj dio gdje se usklađujemo s uredbom mislim da smo dosljedno predložili, a kad govorimo o neovisnosti i slobodi medija onda je to u prvom redu nepo… ja bih rekla da ne postoji zakon koji može ovako kako ste vi postavili to pitanje, ali to i vi znate, samom nekom odredbom kao čarobnom štapićem izmijeniti nešto na medijskoj sceni. Dakle, zakoni postavljaju okvir a svi oni koji upravljaju medijima, koji nadziru medije, koji imenuju članove upravljačkih tijela su oni koji mogu doprinijeti da ti mediji djeluju slobodno ili da ih se na neki način nadzire.
Ja bih rekla kad govorimo o politici naše Vlade, naše je usmjerenje apsolutno prema neovisnim i slobodnim medijima, slobodnim od bilo kakvog političkog utjecaja.
Hvala.
Poštovani zastupnik Babić.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana ministrice, u Članku 11. ovoga prijedloga zakona između ostalih nadležnosti agencije propisano je da agencija razmatra pritužbe građana na postupanje pružatelja medijskih usluga. Pozdravljam ovu odredbu jer ljudi moraju imati mogućnost kome reći kada portal, televizija ili radio prekrše pravila.
Imam praktično pitanje. Hoće li taj postupak za građane biti jednostavan odnosno kada se građanin požali da je neki medij prekršio zakon može li se očekivati brzi postupak i hoće li svatko onaj tko je uputio pritužbu biti obaviješten o ishodu odnosno pravorijeku agencije?
Hvala lijepa.
Poštovana ministrica Obuljen Koržinek.
Hvala vam.
Pa svakako da je princip da zapravo se potiče građane da reagiraju i budu angažirani oko toga jako važan, zato je i istaknut u ovom članku koji ste naveli. Agencija je dužna sve te primjedbe razmotriti, a naravno oni u onom dijelu u kojem mogu uočiti kršenje zakona ili nekih principa koji su definirani u širem smislu medijskih zakona na svojim redovitim sjednicama vijeća reagiraju. O tome kako će točno implementirati ovaj članak, naravno da će ponovo biti rasprava i u saboru s obzirom da statut agencije se raspravlja u saboru, pa će to biti prilika ako oni ne pokažu dovoljnu ambiciju da ih se možda u tom smjeru malo i potakne.
Poštovana zastupnica Raukar Gamulin.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Uvažena ministrice u duhu akta o slobodi medija bilo bi odmicanje od političkog utjecaja. To se direktno spominje i u nekim točkama preambule, pa moje pitanje u smjeru kako se mi mičemo od političkog utjecaja ako izbor tijela, upravljačkih tijela nove Agencije za medije ide na prijedlog Vlade i izglasava ga većina te iste Vlade u saboru, dakle evidentno ostaje politički utjecaj stranke na vlasti koja god ona bila. A ono čemu se teži i o čemu se stalno govori oko akta o slobodi medija ponavljam jest smanjenje utjecaja politike naročito na javne medijske servise, zahvaljujem.
Poštovana ministrica Obuljen Koržinek.
Hvala vam gđo. zastupnice, pa mi zapravo o toj temi načina izbora članova odnosno članica Vijeća za elektroničke medije i nadzornih tijela HRT-a raspravljamo 20-tak godina još, evo ja se i o… osobno sam bila pregovarač za to poglavlje i zapravo znamo da ne postoji idealan model, da različite zemlje imaju različite modele izbora. Mi imamo ovu tradiciju već mislim 15-tak ili čak i više godine, od Zakona o elektroničkim medijima iz 2009.g. ja mislim. Mislim otvoreni smo za sve prijedloge, smatramo da je kroz ovu proceduru u Vijeće su se redom bez obzira ko je bio na vlasti, imenovale osobe koje imaju iskustvo u medijima, koji su profesionalci, tako da ne, ne vidim da je tu neka poteškoća, al naravno čut ćemo kako će u raspravi ako bude neki…
…/Upadica Reiner: Hvala../…
…prijedlog konkretan.
Poštovana zastupnica Salopek.
Hvala uvaženi potpredsjedniče.
Poštovana ministrice, evo ova uredba donosi zajednički europski okvir za osiguravanje pluralizma, neovisnosti i transparentnosti medijskih usluga i uspostavlja Europski odbor za medijske usluge.
Ono što mene interesira, možete li mi potvrditi, a zasigurno ovim zakonom uvijek idemo prema boljem, prema višem, hoće li ovaj zakon ojačati položaj hrvatskih medija i na koji način će doprinjeti boljoj zaštiti građana od političkih i ekonomskih pritisaka na medije? Hvala.
Poštovana ministrica Obuljen Koržinek.
Hvala vam gđo. zastupnice, pa svakako da je to namjera bila naša kad smo i pregovarali o EMFA-i i namjera je i sad kada ju implementiramo. Uvijek ističem da smo svi pozvani zapravo jačati povjerenje u medije i mi koji smo u politici transparentnim radom, odgovaranjem na novinarska pitanja, pravovremenim, istinitim, jednako tako kroz državne mehanizme i medijske politike osiguranjem financiranja koje će biti odvojeno od onih koji donose političke odluke, stvaranjem dobrog okruženja u kojem mediji i rade. U Hrvatskoj znamo da je naše medijsko tržište jako fragilno, da imamo mali broj stanovnika i tim je teže očuvati medijski pluralizam, ali ovo bi sigurno trebao biti jedan od doprinosa.
Poštovana zastupnica Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo.
Poštovana ministrice, vi ste uvodno naveli da različite zemlje imaju različiti način na koji su se odlučili implementirati sve ono što je uredba na, na snazi u svoje zakonodavstvo, a mi smo se odlučili donošenjem novog zakona koji definira zapravo tehničke elemente.
Mene zanima nešto drugo. Obzirom na zapravo želju, tu neovisnost medija koji imamo zasigurno svi da mediji budu što više neovisni, da ne budu pod političkim utjecajem i svemu ostalom, dal je razmišljano, ja vjerujem da je ili ako je u kojoj je fazi izmjena zakona, postojeća izmjena Zakona o medijima odnosno nešto što cijelo vrijeme nekako vapimo i bili su i okrugli stolovi na tu temu, to je novi Zakon o HRT-u, da li je uopće u planu, šta razmišljate u tom smislu? Hvala.
Poštovana ministrica Obuljen Koržinek.
Hvala vam gđo. zastupnice.
Mi smo to doista planirali u ovoj godini, ali kao što smo i javno komunicirali, kriza koja nas je zatekla vezano uz distribuciju tiska zaista je odnijela sve naše kapacitete jer smo u iznimno kratkim rokovima morali doći do mehanizma koji će osigurati da se, budimo otvoreni 1. veljače Hrvatska kao prva europska država ne probudi bez tiskanih medija. Stavili smo te zakone u prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za slijedeću godinu i ja se nadam da ćemo u jednom duhu uvažavanja i otvorene rasprave raditi na tim zakonima. Mi smo kada smo radnoj skupini prezentirali nacrt Urede o preuzimanju EMFA-e koji smo uputili u sabor, dogovorili se oko metodologije rada na pripremi novih zakona.
Poštovani zastupnik Račan.
Hvala lijepa.
Poštovana ministrice, Europski akt o slobodi medija izričito cilja na uredničku i financijsku neovisnost javnih servisa. Vi ste ovdje rekli u svom uvodnom izlaganju da je ova Vlada i vi ste potpuno predani političkoj neovisnosti medija. Pa možete li mi reći, kako to možete pomiriti sa ovime što ste upravo sada rekli, dakle da li to znači da vam ta neovisnost medija, ovdje naravno govorimo o javnom servisu, o HRT-u, da vam to nije prioritet, pa zato to može čekati jer vi donosite Zakon o provedbi Uredbi o europskom aktu o medijskim slobodama, a da uopće ne dotičete ono što je najveće u Hrvatskoj što se tiče javih medija, a to je taj javni servis HRT koji je i dalje potpuno politički ovisan? Hvala.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Poštovani g. zastupniče, ja sam u svojoj uvodnoj riječi rekla da su sve države prolazile proces dakle nadzora nad razinom usklađenosti, dakle jedan svojevrsni screening nacionalnog zakonodavstva i na razini norme utvrdili smo koji su segmenti usklađeni sa EMFA-om već dosad, a koji nisu. Sve ono što nije nalazi se u ovom, u ovom nacrtu.
Naravno, sve je u očima vrlo često promatrača kao što se vama legitimno može činiti da je HRT pod političkom kontrolom, meni se legitimno čini dapače uvjerena sam da nije i mislim da imamo dobar zakonodavni okvir, a kada ga budemo stavili na stol onda ćemo svi zajedno raspraviti i vidjeti što je ono što se može napraviti bolje.
Hvala.
Gospodin Piližota.
Zahvaljujem.
Poštovana ministrice, agencija će nadzirati državne potpore ali i sredstva dodijeljena za proizvodnju programa putem javnih poziva što je definirano u Članku 16. i Članku 20., pa kako bi javnost evo imala uvid i na neki način da li sama sredstva troše transparentno, moje pitanje je kako planirate osigurati da dodjela sredstava za medijske sadržaje ne budu politički motivirana i hoće li agencija imati obvezu objaviti sve evaluacijske kriterije i bodovne liste?
I drugo ono što je rekla uvažena kolegica Raukar Gamulin, s obzirom da se osniva nova, snažnija Agencija za medije s vrlo širokim ovlastima od nadzora nad javnim servisom do koncentracije i državnog oglašavanja javnost se godinama pita mogu li uistinu regularna tijela biti neovisna od politike? Kako stvarno mislimo zajamčiti stvarnu a ne samo deklarativnu neovisnost Agencije za medije s obzirom da predsjednika kao što je kolegica rekla i članove vijeća bira Hrvatski sabor …
…/Upadica Furio Radin: Hvala./…
… isključivo na prijedlog Vlade?
Hvala.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Hvala.
Dakle u vašem pitanju dvije su teme. Jedno su sredstva koja dodjeljuje Agencija za elektroničke medije oni su dužni da sredstava koja oni dodjeljuju sukladno zakonu odnosno pravilima za poticanje pluralizma dodjeljuju transparentno i to je koliko ja znam i sada već sve javno dostupno. Oni će donijeti pravilnik kojim će urediti minimalne standarde i uvjete i kriterije kako sredstva trebaju dodjeljivati druga javna tijela, u prvom redu jedinice lokalne samouprave.
A na ovo treće pitanje evo mislim da sam već odgovorila. Vijeće za elektroničke medije odnosno sva regulatorna tijela podliježu nadzoru sabora. Mi ćemo svaki put poslušati sve prijedloge, međutim ne znam tko bi to ako ne sabor trebao imenovati nadzorna tijela odnosno regulatorna tijela da oni budu neovisni …
…/Upadica Furio Radin: Hvala./…
… ne znam koje bi drugoj to dali osim saboru kao najvišem tijelu u Hrvatskoj.
Hvala lijepa.
Gospodin Jurčević je na redu.
Uvažena ministrice demokracija, pluralizam, sloboda i mediji su isprepleteni i toliko međuovisni da je teško zamisliti jedno bez drugoga, a mogli bismo reći da su mediji sredstvo ovoga troga znači demokracije, pluralizma i slobode govora ali i svega ostaloga. Međutim, mi smo iz jednog sustava koji je bio totalitaran, jednouman znači potpuno suprotno ovim načelima iskoračili i dosada nismo ni ušli u nešto što se zove demokracije, pluralizam i slično. Nema neovisnosti medija jel, ali problem u Hrvatskoj kad se radi o javnim medijima jest što zastupaju naši mediji ne političke vrijednosne identitetska stajališta pluralnog društva, znači hrvatski pluralnih interesa nego zapravo nekakve jugokomunističke jednoumne narative jel koji su ostali gotovo nedirnuti u našem javnom, medijskom, kulturnom pa čak i znanstvenom prostoru. Dakle, a vi ste tu jedan od glavnih aktera obzirom što financirate.
Prema tome, sve ove promjene koje se događaju u zakonu u smislu da će biti …
…/Upadica Furio Radin: Hvala, hvala./…
… transparentni …/Govornik se ne razumije./… su dobrodošle …
…/Upadica Furio Radin: Hvala lijepa./…
… ali ništa od onoga što govorite o demokraciji.
Gospodin Jurčević 012, hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam.
Gospodine zastupniče nisam ni sumnjala da ćete vi opet zaploviti putem Jugoslavije. Ja sam iz nje prije 35 godina izašla, vi očito još u njoj živite. A mediji su demokratski koliko nam je demokratsko i pluralno društvo i ja ne bih tako olako ocjenjivala i ja smatram da mediji daju ogroman doprinos našoj demokraciji, da smo svi pozvani u javnom prostoru pogotovo mi koji djelujemo u politici odgovarati na pitanja, doprinositi pluralnoj i demokratskoj atmosferi u našem društvu pa kakvo mi budemo stvarali okruženje, kakvo mediji budu stvarali okruženje takvo će nam biti i društvo. I evo ja se nadam da ipak većinski želimo tu našu demokraciju čuvati i razvijati, a ne nas gurati u nešto u nekakva jednoumlja ili ekstreme u kakvim smo živjeli prije 35 godina.
Hvala.
Gospodin Jurčević povreda Poslovnika.
Uvažena ministrice niste me uopće iznenadili obzirom na vašu cijelu prošlost od kad ste ministrica, ali i ranije kad ste se motali po ministarstvu. Dakle, sjetimo s tko je proglasio Praljkove knjige šundom, tko je financirao i zagovarao 15 minuta masakr na Dvoru, tko financira listove u kojima oba su pala, lijepa naša lijepo bori itd., Medakovićevu izložbu i da sad ne nabrajam sve ostale katastrofe.
Dakle, vi ste naravno fizički prešli u samostalnu hrvatsku državu ali ste ostali uronjeni …
…/Upadica Furio Radin: Hvala, hvala, hvala./…
… u ono što zovemo postjugoslovenstvo u kojem živite.
Niste naveli članak, drugo nisam ni čuo, hvala. Opomena.
Gospodin Miletić.
Za sada Članak 238., poslije ćemo još malo drugačije. Deplasirano je slušati ministricu Obuljen koja desetke milijuna eura financira projugoslavenske udruge, izložbe lika koji je u doslovnom smislu zagovaratelj Velike Srbije i četnika. Ministrice koja financira i takve autore koji su potpisnici Sarajevske deklaracije o zajedničkom jeziku, jugoslovenskom jeziku i kulturi, a onda napada čovjeka koji je od '90.-te u doslovnom smislu sudjelovao u stvaranju RH. To je baš deplasirano.
Opomena jer je bila replika.
Gospođa Sokolić, replika.
Poštovana ministrice ajmo se vratiti na zakon. Dakle, ovim zakonom medijima i javnim tijelima uvodite ozbiljne nove obveze od izvještavanja do javnih poziva i oglašavanja i to od dana stupanja na snagu zakona.
Ali ključna pravila igre, obrasce, kriterije i postupke prepuštate pravilnicima koje vijeće može donijeti u roku od 6 mjeseci, tako stoji u prijelaznim odredbama. Drugim riječima, kazne i prekršaji vrijede odmah, a jasna pravila kako postupati mogu doći jednom kad se stigne. Jasno vam je da je to recept za mogući kaos na terenu i da se otvara mogućnost selektivnog kažnjavanja onih koji možda se nisu dobro uklopili. Mislite li nešto učiniti po tom pitanju? Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Hvala vam, kao i u svakom slučaju donošenja zakona naravno da treba neko vrijeme da se, da se zakonodavni okvir uskladi, potrebno je vrijeme za izraditi nove pravilnike, ne mora nužno izrada trajati toliko dugo, vijeće će već ja pretpostavljam nakon ovog prvog čitanja imati nekakvu jasniju sliku kako će HS reagirati na ovaj prijedlog nacrta zakona, a ovo zadnje što ste rekli radi se o godišnjim izvješćima.
Hvala.
Gđa. Blažević replika.
Hvala lijepa.
Poštovana ministrice, u današnje ovo vrijeme i digitalizacije i prekograničnosti imamo tako, a nazvat ćemo to ajmo reć medijski kaos. Slažete li se da je EMFA dosada najjači pokušaj EU da se stvore jasna pravila, da se smanji prostor za manipulaciju i ojačaju standardi na tom području i mislite li da se ovime štiti i lokalne medije, ali i građane i to kroz sprječavanje medijske manipulacije, što ste istaknuli u svom uvodnom obraćanju?
Hvala lijepa.
Odgovor.
Svakako hvala vam poštovana zastupnice na ovoj replici, dakle to je glavni cilj EMFA-e, teško bi mi bilo reći da je ovo najvažniji zakonodavni akt, ovo je jedan od doprinosa cjelokupnom zakonodavnom okviru koji smo usvajali i usvajamo u EU kako bismo prepoznali i štitili medije kao stup demokracije. Zato sam u uvodnim riječima i spomenula i ovu inicijativu koja je upravo sada u tijeku da vidimo da zapravo taj rad nikad ne prestaje i da suočeni sa suvremenim izazovima, a posebno sa razvojem tehnologije zapravo moramo stalno ulagati i stalno tražiti nova rješenja za očuvanje medijskog pluralizma.
Hvala.
Gđa. Ikić Baniček.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Gđa. ministrica je u svojem izlaganju istaknula da joj je izuzetno bitno ovim prijedlogom zakona onemogućiti bilo kakav nedozvoljeni politički utjecaj na medije. Stoga moje pitanje glasi, kako je na vas kao članicu HDZ-a i HDZ-ovu ministricu zaduženu za medije utjecao slučaj Jurice Lovrinčevića odnosno koje ste vi to poruke i pouke odnosno …/Govornik se ne razumije./… izvukli iz toga slučaja?
Hvala.
Odgovor.
Poštovana zastupnice, ne znam uopće na što mislite, žao mi je, ne znam, ne znam, to je neko ko djeluje u medijima? Ne, ne znam zaista.
Hvala.
Gđa. Burić.
Hvala.
Poštovana ministrice Obuljen Koržinek, vi ste rekli u svojem uvodnom govoru da se dezinformacije šire čak četiri puta brže nego informacije.
Mene ustvari zanima što je uzrok tome, zašto je tome tako i zbog čega se ne kritički ustvari konzumira sve i svašta? Čini mi se da su tu svakako ključni i medijska pismenost i kritičko razmišljanje i sve vještine koje proizlaze iz toga, s obzirom da znam da vaše ministarstvo i vi jako puno radite na promicanju medijske pismenosti, možda ne bi bilo loše da ovdje kažete što je sve napravljeno, ali isto tako recimo moramo naglasiti i postojanje međupredmetne teme odnosno kurikula vezanog uz upravo komunikacijske i informacijske tehnologije, evo pa malo da sažmete sve, hvala vam.
Hvala.
Odgovor.
Hvala vam, to su podaci istraživanja, dakle dezinformacije se nažalost šire četiri puta brže od informacija. Razlog je pogotovo što nam mladi ljudi, ali i, i ne samo šire, šira populacija konzumiraju društvene mreže smatrajući da je to neka zamjena za medije, međutim društvene mreže nisu mediji, nemaju nikakvu uredničku odgovornost, zato sam uvodno i govorila i o važnosti medijske pismenosti, ali i o našoj platformi TOČNO tako, pa evo i vezano uz ove recimo povrede Poslovnika dvoje zastupnika koji su maloprije govorili, recimo tipične dezinformacije koje oni potpuno nekritički dijele, ali isto zato treba posjećivati i mreže tih fake cakerya, pa se onda vidi točno izvori informacija i moramo jednostavno osvještavati građane da postanu otporni na takav tip narativa i takav tip javnog djelovanja.
Hvala.
Odbori, izvjestitelji? Ne, kao i inače, skoro inače.
I otvaram raspravu, g. Ivan Račan, Klub zastupnika SDP-a, izvolite.
Hvala lijepa.
Kolegice i kolege, u jednoj rečenici što je Europski akt o slobodi medija? To je temelj za medije u EU koji postavlja zajednička pravila kako bi se zaštitila sloboda i pluralizam medija, te neovisnost uredničkih odluka i spriječio pritisak politike i kapitala na novinare i medijske kuće. Mislim da se svi možemo složiti oko te jedne rečenice da je to otprilike ono što opisuje ono što je danas pred nama u prijedlogu zakona o provedbi te uredbe.
Naravno u tom zakonu se uvode neke intervencije koje su novosti i koje su dobre, to će vrijeme pokazati kako će funkcionirati, to su ta nova Agencija za medije, zatim tu ima odredaba oko financijske transparentnosti medija, ima i odredaba oko državnog oglašavanja i upravljanja javnim sredstvima za programe, kao i ono što je već ministrica sama govorila, oko medijske koncentracije, to je sve dobro i ja neću hvaliti ono što je dobro, svaki korak u dobrom smjeru je dobar. Međutim, ako ste imalo pogledali sve što je došlo u javnom savjetovanju onda ste mogli vidjeti ogromnu količinu prijedloga koji su gotovo svi odbijeni ili su samo primljeni na znanje, vrlo rijetki su prihvaćeni, a ti prijedlozi su došli najčešće od najzainteresiranijih, to su Sindikat novinara Hrvatske, to su Hrvatsko novinarsko društvo i drugi pojedinci koji naprosto zagovaraju cjelovitu reformu medijskog zakonodavstva koja je potrebna. Mi se nalazimo u vrlo jasnoj i evidentiranoj situaciji ogromnih problema u našem medijskom prostoru. Mi smo po različitim europskim mjerilima na samom dnu po medijskim slobodama, po utjecaju politike na urednike, po slobodi rada novinara, kao i po, po pritisku na novinare koji se odvija na različite metode, ne samo od kapitala, urednika i direktora nego naprosto kroz tzv. slapp tužbe. Ništa u ovom zakonu se oko toga svega ne mijenja, tu promjene naprosto nema.
Oko neovisnosti agencije i Vijeća za medije, dakle mi imamo vrlo jasnu situaciju da akt traži potpunu neovisnu, potpunu neovisnost regulatornih tijela od političkog utjecaja, a imamo rješenje gdje će Vlada predlagati, a sabor imenovati upravna tijela i predsjednika tog vijeća, upravo tijelo i predsjednika tog vijeća. Ja zaista ne znam kako se tu logički može izaći iz toga, da je to čisti politički utjecaj ako vladajuća većina sama imenuje što želi.
Isto tako već su postojeće kritike Europske komisije u Izvješću o vladavini prava o modelu imenovanja koji imamo u Hrvatskoj, tu se naravno radi poglavito o javnom servisu.
HRT kao javni servis je potpuno neobrađen uuuuu ovom dijelu, tu imamo vrlo zanimljivu tezu ministrice dakle da nema nikakvog političkog utjecaja, a što zaista ne znam. Ja bi volio da ministrica pokaže jedno medij… jedno izvješće neke europske udruge koja će ocijeniti da HRT nije pod političkim pritiskom vlasti. Apsolutno sve pokazuje da je. Nema ništa oko zaštite novinara i izvora, nema ništa u ovoj primjeni, primjeni uredbe oko borbe protiv slapp tužbi, niti protiv spywarea kojem su novinari i urednici izloženi.
Dakle ovo sve ovakvo kako izgleda je na neki način tragično, kao da je ministarstvo izašlo sa prijedlogom koji će zadovoljiti samo nužni minimum, ono, ono čisto dno da bi moglo reći da je nešto napravilo oko provedbe Akta o europskoj slobodi medija, ali nikakva suštinska, nikakve suštinske promjene tu nema. Meni je apsolutno najdraži pod navodnicima prijedlog koji je prihvaćen samo u, prijedlog u javnom savjetovanju koji je prihvaćen u slijedećem obliku, to se zaista treba sjetiti i napisati, Agencija će to razraditi pravilnikom u sklopu i te nadogradnje. Mislim, kakav je to odgovor na prijedlog u javnom savjetovanju da će se razradit nekakvim pravilnikom oko informatičke suradnje? Pa ili ćete nešto riješiti zakonom ili nećete, a takvih odgovora ima jako puno u, u odgovorima na javno savjetovanje.
S obzirom da ja nikada ne volim biti dug onda ću završiti ovo u ovom obliku kako je došlo ovo u prvo čitanje, zaista ne vidim kako se ovo može podržati jer tu se ništa ne mijenja, ovo je de facto smokvin list za provedbu jedne kompleksne europske uredbe koja treba pomoći tamo gdje je potreba u Hrvatskoj nasušno potrebna.
Ono što istovremeno moram pohvaliti, ali i izraziti ogromnu zabrinutost je ovo što je ministrica odgovorila maloprije, a to je da u ovom trenutku nema kapaciteta u ministarstvu u radnim skupinama da se cijeli taj kompleks brže obradi jer su svi resursi ili resursi koji postoje nisu dostatni. Zaista u ovom trenutku priznajem da ne znam da li bih trebao biti zabrinut zbog toga ili pohvaliti iskrenost jer ako resursa nema oni se mogu nadogradit, to se može popraviti, al ako je to samo izgovor da se suštinski primjena ove uredbe u hrvatsko zakonodavstvo svede na nužni minimum bez ikakve promjene onda je to jako loše, a vrijeme će pokazati i vidjet ćemo kako će se stvari dalje razvijati, kako oko drugog čitanja, kuda će dalje ovaj prijedlog ići, kako oko cijelog tog kompleksa razrade, obrade i promjene drugih zakona o kojima je i ministrica govorila, hvala.
Gospodin Miletić i g. Jurčević dijelit će vrijeme Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića, što znači da će g. Josip Jurčević će dijelit sebe na dva, na dvoje jel da, više-manje tako jel da, izvolite.
Poštovani gospodine Radin potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovana gospođo ministrice sa svojom suradnicom i kolegice i kolege vladajući, kolegice i kolege iz oporbe, raspravljamo o zakonu koji bi ustvari trebao biti jamac medijskih sloboda, ali u stvarnosti se moramo zapitati donosimo li zakon koji štiti medije od politike ili zakon koji štiti politiku od medija? To je pitanje koje određuje budućnost demokracije u ovoj zemlji.
EU je donije akt o slobodi medija, nama se čini kao da mi donosimo akt o kontroli medija. Argumentirat ću. Europska uredba 2024/1083 želi zaštiti medije od političkog pritiska, ali naš provedbeni zakon preuzima prvenstveno regulatorne, nadzorne i sankcijske aspekte dok izostavlja ključne zaštitne mehanizme koji jesu u srcu europske regulacije. Agencija za medije postaje najmoćnije tijelo nad medijima u 30 godina hrvatske države. Članak 11. nabraja čak 24 ovlasti agencije, pa tako vidimo da agencija može oduzimati koncesije, brisati nakladnike iz upisnika, zabraniti medijsku koncentraciju, izricati naloge i opomene, nadzirati sadržaj, nadzirati vlasništvo, nadzirati financije. To nije samo regulacija medija nego nama se čini da je to ipak državna super regulacija.
Uredba EU nikad nije predviđala takvu koncentraciju moći i problem je što agenciju ne biraju mediji, agenciju ne bira struka, agenciju ne biraju neki neovisni eksperti nego politika. Članove vijeća agencije bira sabor je li na prijedlog Vlade, tako piše u Članku 7. stavku 4.. Znači politika predlaže, politika imenuje, politika razrješuje, politika nadzire, a mi pričamo o slobodama.
Uzimajući u obzir hrvatski politički kontekst riskiramo stvaranje regulatora koji će bit ovisan o vladajućoj većini. U demokraciji mediji moraju biti štit od politike, a ne žrtva politike. Postoje tri konkretno opasnosti koje ovaj zakon otvara.
Prva opasnost tiha cenzura kroz administrativne mjere. Upozorenja, opomene, upravni nalozi sve se to može koristiti kao pritisak. Ne trebate eksplicitnu cenzuru da biste ugušili slobodu govora. Dovoljno je stvoriti atmosferu straha gdje se mediji autocenzuriraju.
Druga mogućnost je gašenje medija doslovno. Članak 23. predviđa brisanje iz upisnika nakladnika. To je najteži oblik sankcije jer medij prestaje postojati i to gašenje bi trebala biti posljednja ekstremna neka mogućnost uz sudsku zaštitu i najviše standarde. Ovdje je to u nadležnosti vijeća čiji izbor kontrolira Vlada.
Treća stavka, treća opasnost je potpuni uvid države u financiranje medija i ovo može biti dobro jer vidite onda ako je priča npr. srpskih vlasnika, mnogi Srbi su vlasnici je li hrvatskih medija i onda u kojem smjeru ide cijeli taj narativ oblikovanja javnog mijenja, mnogo pitanja se onda tu javlja i strane službe i IBA itd., itd..
Članak 17. do 19. zahtjeva detaljna izvješća o prihodima, oglašivačima, javnim kampanjama i naravno svatko će braniti transparentnost i to uopće nije sporno, ali centralizacija svih financijskih podataka u jednoj instituciji otvara i prostor nekim pristranim kontrolama, selektivnoj primjeni zakona, možda financijskom ucjenjivanju. To se u demokraciji ne bi smjelo događati.
I sad ono što je važno gdje su zaštitne mjere iz europskog akta? Europski EMFA sadržaj, sadrži članke o zaštiti novinarskih izvora, zabranu špijunskog softvera, zaštitu uredničke neovisnosti, zabranu političkog pritiska na javne servise, transparentnost imenovanja.
U hrvatskom provedbenom zakonu ako sam ja dobro shvatio mi toga nema. Dakle, mi jesmo preuzeli instrumente nadzora i to to smo učinili ali nismo preuzeli instrumente zaštite. Kako to? Dakle, ne možete preuzeti pola europske uredbe, baš onaj dio koji vama odgovara i onda tvrditi da štite slobodu medija. Svrstavamo se među države koje ne rade to najbolje i tu postoji nekoliko modela u EU dobrih primjera i onih manje dobrih. I zato mi izražavamo bojazan stvaramo li neku super agenciju kojom upravlja onda politika i držimo da to nije standard.
Ovaj zakon nije provedba samo neke europske uredbe i on je u doslovnom smislu centralizacija nadzora, proširenje političkog utjecaja, sve se to lijepo zapakira u riječima, sve to ide u neki sjajni celofan s mašnom, onda imamo ljude ne znam prave tako od sebe ne znam žrtve pa ovo pa uvijek je prezentacija. Kako kažu prezentacija, nešto se dobro prezentira, al šta je u suštini svega toga. Stvaranje regulatora koji nije institucionalno neovisan, potencijalno opasan presedan u odnosu države prema medijima. I zato mislim da taj izbor vijeća treba biti depolitiziran kroz stručne nominacije, kvalificiranu saborsku većinu, agencija da ima određene je li ovlasti što je logično mora imati ali ne totalne neke ovlasti. Zaštita novinara, urednika da bude jasno implementirana i da sankcije budu sudske ne regulatorne a da javni servisi budu zaštićeni od političkog utjecaja.
Mediji koliko god ih mi voljeli i nekad ih ne voljeli je li jer je to tako ne smiju biti poslušnici države, oni moraju biti čuvari javnog interesa. I ako to mi zaboravimo onda ne gubimo mi samo medije nego mi gubimo i demokraciju.
Profesore Jurčeviću.
Gospodin Jurčević.
Poštovani predsjedavajući, uvažena ministrice, drage kolegice i kolege i dragi hrvatski građani, već od kad sam ja u saboru dakle nije bilo sjednice na kojoj smo preuzimali neke europske zakone na kojoj se uvijek nije govorilo sa puno opravdanja da naravno da formalno-pravno smo se obvezali preuzeti cjelokupnu vrijednosnu i pravnu stečevinu EU, međutim problem je u provedbi koja je potpuno obrnuta gdje se kolonizirala Hrvatska i izdaju mnogi hrvatski interesi, ali svejedno u raznim agencijama bilo korupcijskom metodom europskim i ostalima nikada nismo tako loše stajali u procjenama kao kad se radi o medijima, dakle tu je suglasje gotovo svih relevantnih neovisnih, ovisnih ili kakvih već ovaj europskih agencija, dakle da Hrvatska upravo u pitanju medijskih sloboda najlošije stoji. Zašto je to tako dakle moglo bi se dugo govoriti, ali potrebno je još iz općeg konteksta reć neke stvari koje izgleda ne uvažavamo, a pogotovo jel neprosvijećena Vlada neprosvijećenog apsolutista, a pogotovo jel njegovo suho zlato jel ministrica koja je prava katastrofa i o tome je bilo dosta riječi u saboru i u javnome životu, međutim ta vladina jel tih medijskih katastrofa, kulturoloških, naratnih i identitetskih neprekidno se, neprekidno se gomila.
Ovdje valja raščistiti jednu stvar, dakle ne postoje neovisni mediji jel, dakle svaki medij ima određene vlasnike uključujući i javne medije, to znači ono što je u Hrvatskoj dakle od HRT-a pa nadalje i potpuno je legitimno da vlasnici, a pogotovo kad se radi o javnom interesu dakle javnim i državnim medijima da oni zastupaju određeni, određene vrijednosti i štite naravno određen vrijednosni sustav koji je definiran dakle kako u EU, ta vrijednosna stečevina je daleko važnija reklo bih od pravne stečevine jer ona je temelj upravo te, te pravne stečevine. Ali glede toga u Hrvatskoj postoji cijeli niz nerazumijevanja, evo navest ću jedan primjer koji je karakterističan. Kad je pučka pravobraniteljica, kad sam je ja pozvao na određene rezolucije i deklaracije EU koje su potpuno suprotne onome što ona zastupa, ona je lakonski odgovorila da deklaracije i rezolucije nisu formalnopravno obvezujući dokumenti. Dakle to je, moglo bi se dakle par doktorata napisati na tom psiho profilu i dakle problematičnosti te osobe za bilo kakvu javnu funkciju, dakle ona ne razumije jel, kao ni cijela naravno vladajuća struktura u Hrvatskoj da su upravo ključni ti vrijednosno identitetski dokumenti i dakle oni su stroži mogli bismo reći jel nego što su, što su to ili što bi trebali biti, što bi trebali biti zakoni. Realno govoreći jel, a pogotovo u ovo suvremeno vrijeme svjedoci smo i u EU zapravo da se mediji pretvaraju u ono oružje u mirno doba jel kojima se ostvaruju određeni politički i drugačiji interesi i tu je demokracija koja je u određenoj mjeri funkcionirala na europskom kontinentu i u EU koji su možemo reći rodonačelnici uopće demokracije i to smo dobro osjetili u cijeloj EU u vrijeme covid krize, sjetimo se jel da je tada to iskorišteno za rušenje demokracije i uvođenje diktature naravno u ime viših interesa, a to je čuvanje života, zdravlja i slično i svaki glas koji se tome pokušao argumentirano suprotstaviti uključujući dakle vrhunske nobelovce, liječnike dakle koji su obarali one ključne stvari, oni su bili zatvarani, ušutkivani itd. i ušli smo u neko razdoblje diktature. Nažalost, to se odmah nastavilo vezano za događaje u Ukrajini, dakle ratne događaje u Ukrajini gdje se sve više sa više legitimiteta zapravo pokušava i u EU koja dakle ima te temelje i teoretske i praktične i zakonske onoga što zovemo demokracija, pluralizam, sloboda govora, sloboda medija i sve ostale slobode, vidimo da se, dakle da se to krši, lomi, melje u ime dakle tih nekih viših ciljeva, pa se tako uveo i taj klasični totalitarni model jel da država, to znači vlast dakle onaj koji ima političku moć koju može zlorabiti kolko god hoće dakle izmislio je jel s pravom ili ne da ne ulazim u tu raspravu, dakle te dezinformacijsko difamacijske kampanje, ali ko to procjenjuje, dakle po onoj Kadija te tuži, Kadija te sudi, dakle onaj ko ima određenu političku moć on dakle suspendira praktično, praktično dakle suspendira, a pokušava sada i formalnopravno to nekako regulirati dakle da se ukine i demokracija i pluralizam i sloboda govora odnosno medija jer bez slobode govora jel dakle ne možemo govoriti o bilo kakvim drugim slobodama, ne možemo govoriti o pluralizmu, ne možemo govoriti o demokraciji, dakle to je europski program. Rekao bih, pa rekao bih i u Europi još uvijek ima dovoljno institucijskih snaga koje se tome suprotstavljaju, propitujući i ovu uredbu naravno koju mi moramo preuzeti jel dakle postoji taj sukob jel žestoki u Europi i EU, pa i u Americi i u drugom demokratskom svijetu Australiji dakle gdje se pokušavaju zaštititi barem do one razine kakve su bili prije nekoliko 10-ljeća dakle i demokracija i pluralizam i sloboda, a pogotovo sloboda medija i sloboda javnog govora. Nažalost u Hrvatskoj nakon '90.-te zbog niza razloga, najprije zbog ratnih okolnosti, što je samorazumljivo da je to bio prioritet, a pogotovo nakon 2000.-te godine taj proces onemogućavanja i uvođenja demokracije i pluralizma i sloboda dakle se zapravo onemogućava na najdrastičnije načine, pa čak i ono demokracije, pluralizma i slobode koja je postojala u ratnim okolnostima, sjetimo se samo što su mediji jel koje obožava naša sadašnja ministrica jel i sve te novinare stimulira i njihove udruge i tu cijelu jednu mrežu, dakle što su sve u ratnim okolnostima pisali o Franji Tuđmanu, što nije bilo recimo u II. Svjetskom ratu ili u Vijetnamskom čak dopustivo u jednoj od najdemokratskijih država svijeta, a to su SAD. Dakle osim tih općih problema koji postoje u zapadnome svijetu dakle gdje se izokreće smisao demokracije itd., ruši se u ime sigurnosti, zdravlja i svega ostaloga dakle gdje se zastupaju određeni interesi odnosno koncentracija moći bilo gospodarske, političke, da sve manje ljudi dakle kad se gleda i u smislu vlasništva dakle vlasnik svih resursa koji postoje, gospodarski, mediji i ostali i onda naravno da to, tome podliježe i politička moć koja je nezamisliva bez te ostale dakle gospodarske medijske i slične, slične potpore. Međutim, kod nas je ključni problem jel kadrovski i ostali i to se može vidjeti opet na primjeru jel sadašnje ministrice dakle koliko toga ona ne zna jel, kolko je neuka ako možemo reć u bilo kojem smislu, tako da je ona jedina u lijevoj vladi jel pristala potpisati katastrofalno zahtjev javnog tužiteljstva stranke u postupku da su knjige dokumenata u kojima nema ništa, nema jednog slova interpretacije, nego u preslici dokumenata Slobodana Praljka su proglašeni sa njezinim potpisom su proglašeni šundom da bi tužiteljstvo moglo operirati financijski protiv Slobodana Praljka i zapravo svega onoga što je on u smislu istine branio u Haškome, Haškome sudu. Dakle Hrvatska ima temeljni problem koji se najviše odražava upravo dakle na ovoj medijskoj razini da će prihvatiti ovu uredbu koja je za nas iznimno dobra po onim odredbama tehničkim koje su ovdje svi pohvalili. Dakle da će barem nadamo se, transparentno se znati tko su vlasnici i ovi ostali tehnički podaci koji će nam moći jasnije pomoći da razaberemo tko je tko, tko su moćnici iza ali problem je u tome dakle što pa čak kao što sam rekao dakle da europska mišljenja strukovna potvrđuju da najlošije stojimo upravo u ovome području dakle kad se radi o slobodama medija, pluralizmu i demokraciji. Dakle tu su nam naj daleko, najlošije, najlošije ocijene i to je ono što nas treba zabrinjavati i dokle god budu ovakvi likovi poput ovakve ministrice koja ovdje jel saborskim zastupnicima koji su njezini poslodavci, odmah arbitrira i osuđuje iz pozicije moći, da smo gospodin Miletić i ja jel, odmah ona to tako pištolj, pištoljerovski jel na brzinu, dakle da smo mi predstavnici upravo tih dezinformacijski difamacijskih kampanja, a zapravo to je upravo ona. Više dakle o liku i djelu jel nje, ovaj govoriti ću u pojedinačnoj raspravi. Hvala lijepo.
Gospodin Danijel Barbir zastupat će klub centra i Nezavisne platforme Sjevera, izvolite.
Hvala predsjedavajući. Poštovana ministrice, kolegice i kolege zastupnici. Pred nama je prijedlog zakona kojim se navodno uvodi europski akt o slobodi medija. Kada vidimo naslov, pomislili bismo da se radi o zakonu koji će dodatno osnažiti medijske slobode i osigurati neovisnost novinara i urednika. Međutim kad detaljno pogledamo sadržaj, vidimo da se ovim zakonom ispunjava samo minimalni dio europske obveze dok se stvarni problemi slobode medija u Hrvatskoj potpuno izbjegavaju. Ovaj zakon koristi EU kao političku kulisu, a ne kao standard koji Hrvatska želi stvarno primijeniti. Radi se o provedbenom zakonu kojem Vlada predstavlja kao veliki reformski iskorak, a zapravo se iz njega uklanjaju najvažnije zaštitne odredbe koje bi trebali jamčiti neovisnost javnih medija, transparentnost vlasništva i zaštitu novinara od pritiska. Europski akt o slobodi medija donesen je s jasnom namjerom da zaštiti novinare od političkih i ekonomskih pritisaka. Njima se želi spriječiti da vlast ili privatni vlasnici utječu na uređivačku politiku, zatim osigurati transparentno financiranje medija i na kraju jamčiti da se javni servisi doista ponašaju kao javni, a ne kao stranački. Koliko toga vidimo u ovom zakonu, premalo. Ovaj zakon u svojoj hrvatskoj verziji postavlja provedbene odredbe ali izostavlja ono što je ključno. Nema jasnih mehanizama nadzora nad političkim pritiscima. Nema neovisnog postupka imenovanja uprave javnog servisa, nema jamstva da oglašivači u vlasništvu države neće bit korišteni za prikrivene političke poruke. Nema zaštitnog okvir za financijsko preživljavanje lokalnih i neovisnih medija. Kao klub ne možemo podržati zakon koji se predstavlja kao zaštita medija, a u biti služi kao minimalno usklađivanje s europskom uredbom dok se stvarni problemi guraju pod tepih. Hrvatska neće imat slobodne medije sve dok se ne razriješi pitanje političkih utjecaja na javni servis, državnog oglašavanja i pritisaka na nove nade kroz tužbe i financijske mehanizme. Najveći problem ovog zakona je u tome što stvara privid usklađenosti s EU dok u praksi ostavlja potpuno iste odnose moći kao i prije samog zakona. Ovaj zakon ne dira strukturalne uzroke problema. Ne dira model upravljanja javnim servisom. Ne dira neovisnost regulatora, ne dira interese koji godinama oblikuju medijsku sliku u Hrvatskoj. Vlada se poziva na europske vrijednosti, a radi protiv njihove suštine. Ako ovaj zakon prođe bez ozbiljnih dopuna i izmjena, Hrvatska će i dalje bit zemlja u kojoj je sloboda medija ograničena, a novinari nezaštićeni. Ovo nije europska reforma, ovo je birokratsko ispunjenje obveze bez političke volje da se stvari stvarno promijene. Naš klub ne može podržati zakon koji ne mijenja apsolutno ništa suštinski, a glumi europsku reformu.
Gospođa Anka Mrak Taritaš, Klub zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a. Čekajte, molim, molim. A pisalo je tako i ja sam pročitao tako a, ali sad se ispravljam gospođa Anđelka Salopek ispred HDZ-a.
Hvala lijepo poštovani predsjedavajući, uvažena ministrice evo svaki korak naprijed i koji je korak u dobrom smjeru uistinu je dobar smjer. Neovisnost medija izuzetno je važna jer samo neovisni mediji građanima i svim zainteresiranim akterima pružaju pristup različitosti mišljenja te su pouzdan izvor informacija. Na taj način neovisni mediji imaju funkciju javnog nadzornika te su važan čimbenik u procesu oblikovanja javnog mišljenja ali i u gospodarstvu. S obzirom na tu jedinstvenu ulogu medija zaštita slobode medija i pluralizam medija, ključne su značajke funkcionalnog, unutarnjeg tržišta medijskih usluga. Poštovani kolege i kolegice evo danas raspravljamo o prijedlogu zakona o provedbi uredbe, ključnom europskom aktu koji uspostavlja zajednički okvir za medijske usluge na unutarnjem tržištu, jača neovisnost i pluralizam medija te osniva Europski odbor za medijske usluge kao novo regulatorno tijelo na razini EU.
Ovaj zakon nije tek tehnička provedba europske uredbe, on je važan iskorak prema stabilnijem, uređenijem i transparentnijem medijskom okruženju odnosno okruženju koje je neophodno za svako demokratsko društvo, za zdravo javno komuniciranje i za učinkovito funkcioniranje unutarnjeg tržišta EU.
Zašto je ova uredba nastala i zašto je važna za Hrvatsku? U posljednjih 10-ak godina medijski je sektor prolazio kroz duboke transformacije od digitalizacije, fragmentacije, porasta platformi, publike, sve većeg utjecaja globalnih tehnoloških kampanja te jačanje također dezinformacija. Sve je to nametnulo potrebu za novim europskim standardima i mehanizmima zaštite medijske neovisnosti. Europa je sasvim opravdano prepoznala da nacionalni sustavi regulacije više nisu dovoljni kada se većina sadržaja kreće preko granica, kada veliki dio oglašavanja završava izvan Europe, a algoritmi postaju važniji od uređeničkih odluka.
Ova uredba donosi upravo to, harmonizirat će se europski okvir koji štiti temeljna načela slobodnog i neovisnog novinarstva uz puno poštovanje nacionalnih nadležnosti i tradicija svakog pojedinog medijskog sustava. Stoga je za Hrvatsku ova uredba posebno važna iz najmanje tri razloga. Povećava se transparentnost tržišta što je neophodno za medije koji djeluju u malom jezičnom prostoru i trebaju ravnopravne uvjete za rad. Također se jača institucionalna zaštita neovisnosti medija, ali se usklađuje i hrvatski sustav s europskim standardima što doprinosi pravnoj sigurnosti i predvidljivosti medijskog okruženja. Također i naši građani očekuju informaciju koja je točna, pouzdana i vjerodostojna.
Ovim zakonom će se i omogućiti veća medijska pismenost o kojoj je ministrica govorila, veća transparentnost medijskog vlasništva, bolja zaštita uredničke neovisnosti, jasniji standardi za javne servise, jačanje borbe protiv manipulacija i dezinformacija a posebno u kriznim situacijama, učinkovitije postupanje regulatornih tijela uključujući suradnju s novim europskim odborom. Drugim riječima građani dobivaju medije koji su transparentniji, odgovorniji, neovisniji i otporniji na pritiske, a to je temelj svakog demokratskog društva.
Nadalje, ono što ovim zakonom dobiva i medijski sektor a to je predvidljivije regulatorno okruženje, bolje zaštićenu uredničku autonomiju, jasna pravila za državno oglašavanje, zaštitu od neopravdanih zahtjeva prema novinarima da otkrivaju izvore, mogućnost sudjelovanja u radu europskih tijela i razmjeni najboljih praksi.
Posebno je važno naglasiti i odredbe koje štite novinare od političkih ili ekonomskih pritisaka. Uredba vrlo jasno propisuje da urednici i novinari moraju imati mogućnost raditi bez uplitanja, bez zastrašivanja, bez pokušaja utjecaja na sam sadržaj. Na taj način medijski profesionalci dobivaju i snažniji okvir zaštite negoli ikada prije dosada.
Ovim zakonom stvaramo pretpostavku za aktivnu hrvatsku ulogu u radu novog europskog tijela, Europskog odbora za medijske usluge, a to je tijelo koje će usklađivati nadzorne prakse država članica, davati mišljenje Europskoj komisiji, osiguravati zajedničke standarde i nadzor tržišta, razmjenjivati dobre prakse i podatke među svima ostalima kao i nadzirati primjenu pravila u slučajevima prekograničnih medijskih djelovanja.
Za Hrvatsku je posebno važno da možemo sudjelovati u kreiranju europskih standarda i umjesto da ih samo primamo. Upravo zato je ovaj zakon nužan jer bez njega hrvatski regulator ne bi mogao učinkovito obavljati svoje dužnosti u okviru nove europske strukture.
Kolege iz oporbe već su izjavili brojne sumnje dosada, međutim činjenice pokazuju suprotno. Uredba izričito čuva nacionalne nadležnosti u području kulture, medijske politike i medijskih sadržaja. Također ne propisuje uredničke standarde, programsku shemu ili sadržaj jer to ostaje isključivo u domeni država članica, ograničava ne politički govor nego politički utjecaj na medije što je u interesu javnosti, a jača profesionalne standarde a time i povjerenje građana u medije čega u Hrvatskoj kronično nedostaje.
Hrvatska je mala zemlja i koliko god željeli biti potpuno samodostatni realnost medijskog tržišta je takva da su europski standardi ključni za našu stabilnost, sigurnost i ravnopravnost.
Ovaj zakon znači više reda, više odgovornosti, više jamstava za slobodu medija. Demokracija ne funkcionira bez slobodnih i pluralističkih medija koji mogu bez straha, pritisaka i manipulacija informirati javnost. Slobodni mediji nisu ni luksuz, ni politički alat nego su temelj demokracije.
S druge strane nekontrolirano medijsko tržište u kojem je sve dopušteno i ništa ne nadzire to nije sloboda. To je vrlo često prostor manipulacija, dezinformacija i iskorištavanja novinara.
Ovim zakonom mi štitimo i slobodu i odgovornost, a to je jedni put prema dugoročno stabilnom medijskom prostoru. Pred nama je zakon kao što smo već i ponovili i rekla sam koji omogućuje kvalitetniju zaštitu uredničke i novinarske neovisnosti, transparentnije medijsko tržište, bolja zaštita građana od manipulacija, jačanje uloge hrvatskih institucija u europskim regulatornim tijelima, ali i usklađenost sa najvišim europskim standardima. Ovaj zakon ne smije biti političko pitanje već mora biti pitanje vjerodostojnosti medijskog sustava, zaštite naših građana ali i modernizacija naše države.
Kao zemlja članica EU odgovornost nam je aktivno stvarati okruženje u kojem se mediji mogu razvijati, u kojem je novinarski rad cijenjen i slobodan i u kojem su građani zaštićeni od manipulacija. To je korak prema jednom sigurnijem, otpornijem i profesionalnijem medijskom prostoru u Hrvatskoj.
Ono što želim za kraj naglasiti jest da donošenjem predloženog zakona osigurat će se zakonski uvjeti za provedbu uredbe o kojoj smo danas već i govorili 2024/1083 u pravnom poretku Republike Hrvatske. Cilj uredbe je osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta medijskih usluga, te uspostaviti novi set pravila za zaštitu pluralizma i neovisnosti medija uz digitalnu transformaciju samog medijskog prostora.
Sloboda medija zaštićena je člankom 38. Ustava Republike Hrvatske kao i Zakonom o medijima i Zakonom o elektroničkim medijima. Novim će se prijedlogom zakona osnovati i novo regulatorno tijelo koje će u svom djelokrugu imati i tiskane medije. Jednako tako jačaju se i odredbe vezane uz transparentnost tzv. državnog oglašavanja, dakle način izvještavanja o utrošenim sredstvima na to oglašavanje kao i obveze dostave izvješća o financijskim prihodima medija.
Nadalje, Uredbom EU 2024/1083 uspostavlja se i Europski odbor za medijske usluge koji se sastoji od predstavnika nacionalnih regulatornih medijskih tijela s ciljem osiguranja učinkovite i dosljedne primjene pravnog okvira EU o medijima. Odbor je započeo čuli smo sa radom u veljači 2025. godine zamijenivši europsku skupinu regulatora za audio vizualne medijske usluge osnovanu direktivom 2010/13. Za provedbu ovog zakona nije potrebno osigurati dodatna sredstva u državnom proračunu Republike Hrvatske i stoga će klub Hrvatske demokratske zajednice podržati ovaj prijedlog zakona o provedbi uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive.
Hvala.
Gospođa Urša, ne sada je gospođa Anka-Mrak Taritaš, Klub zastupnika HSS-a, GLASA i DOSIP-a. Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana ministrice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Pred nama je u čitanju, prvom čitanju dakle Zakon o provedbi uredbe. Ne trebam navoditi sve što je, ali ono što je najzanimljivije, zanimljivije je ono što piše u zagradi a to je europski akt o slobodi medija. I ono što je uvijek interesantno kad govorite iza vladajućeg kluba, pa bez obzira tko u ime tog kluba govori ili u pojedinačnoj raspravi onda zapravo o istoj stvari vidite kako razmišljamo različito. Ono što vladajući vide da je sve riješeno u ovom zakonu, da nije nikakav problem mi sa pravom ukazujemo da nam se čini da zaista je ostalo puno toga za riješiti.
Ono što je i ministrica uvodno govorila, uvodno je govorila o tome da je ovim zakonom su zapravo, prijedlogom zakona su rješavani i rješavaju se određene tehničke stvari. Dakle i u odnosu na rješavanje tih tehničkih stvari mi nemamo problem, ali ono što je, dakle i uvodno je rekla da smo se mi odlučili za zakon. Ali ono što je interesantno ovdje piše. Kaže: „Konkretnom ovim prijedlogom zakona propisat će se definicije vezane uz medijske usluge a koje nisu već definirane Zakonom o medijima i Zakonom o elektroničkim medijima. I tu je zapravo ona ključna stvar o čemu mi želimo i raspravljamo, da ono što je definirano u Zakonima o medijima treba napraviti izmjenu ovog Zakona o medijima, da treba definirati neke stvari drugačije, da treba ukazati na neke stvari drugačije.
Da li se mi svi zajedno zalažemo za slobodu medija, načelno se zalažemo bez obzira sa koje strane ove sabornice sjedili. Da li želimo da uređivačka politika bude neovisna? Ja mislim da želimo. Da li želimo da bude transparentno vlasništvo, da se vlasništvo ne gomila na jednom mjestu i da vidimo tko je vlasnik. Da li želimo da se može pratiti tijek javnog novca u medijima? Želimo. Da li to imamo? E sad tu dolazimo do drugog para rukava. Ja mislim da do tih želja sa kojima se svi zajedno možemo složiti da želimo će još trebat pojesti puno žganaca da to toga svega zajedno dođemo.
Dakle, ono što imamo prilike zaista vidjeti i ono što oni koji su duboko u tome govorimo zapravo o toj, o slobodi medija, u jednoj samostalnost, uređivačkoj politici o jednoj neovisnosti od politike koju bi mediji trebali imati, o neovisnosti od vlasti, neovisnosti od ekonomskih i korporativnih interesa. Dakle, to su sve one neke neovisnosti koje trebali bi imati i čini mi se da je dug put da dođemo do te neovisnosti. Ovaj zakon će omogućiti i definirati različite stvari na način na koji će funkcionirati agencija, nekakve tehničke stvari. Ali mislim da ono što mi trebamo imati a to je novi ili izmjene i dopune Zakona o medijima i nešto što vapimo svi zajedno to je novi Zakon o HRT-u. Tu jad koju mi imamo kad nam dođe, kad imamo izvješće o radu HRT-a i iza toga ono kako se osjećamo iza svega toga zajedno je zapravo nešto što cijelo vrijeme napominjemo i na čemu ukazujemo. Imamo onda i tematske sjednice i okrugle stolove i ne znam što sve ne, a pomakli se nismo. Recimo na javnoj televiziji imate emisiju Otvoreno. Meni se činilo da nakon što je bilo tema o radu HRT-a, dakle kad je bio ravnatelj HRT bi minimum da bio da bude jedna ta emisija ili na otvoreno o tome ali o tome se je šutjelo. Zgodno je vidjeti kad su nekakve vijesti taj dan i kad onako svi, sa svih portala vam iskaču te vijesti, a onda HRT na svom centralnom dnevniku to stavi tamo u jedno 39. minutu otprilike, prije sporta i prije vremenske prognoze. Dakle to su neke stvari koje zaista vapimo i želimo imati drugačije. Mi ovdje govorimo o nečem, a to je zapravo neovisnost od politike i vlasti. Teško ima tu neovisnost od politike i vlasti. Ako ćemo, dakle vijeće bira sabor i vladajući će ih izabrat bez obzira koji su, da li su lijevi, desni, centralni ili bilo koji drugi. I onda dolazimo meni je zanimljiva uvijek bila i još pročitati u ovom zakonu odredbu čl. 7 koji govori o vijeće o medijima iako će sad Vijeće o medijima imati drugačiju ulogu jer će imati ravnatelje i agencije pa je onda, inače onaj tko je bio na čelu predsjednik Vijeća za medije je obavljao. Dakle meni su to tehničke stvari ali ono što je mi je bitno dakle članovi vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinice lokalne i područne regionalne samouprave, sindikatima i sad ide dalje redom što ne može biti. Kad to pročitate dakle član Vijeća za medije može biti netko tko je u političkoj stranci. Bez obzira, ja sad tu ne, ne prozivam nikog. Dakle on može biti u političkoj stranci. Imamo mi i one neke odredbe koje u nekim drugim propisima gdje se kaže da dakle da predsjednik pojedine regulatorne agencije ne može biti član ni jedne političke stranke. Onda ta da bi se netko postavio on formalno izađe iz te političke stranke pa onda bude tu pa se onda vrati. Da li, da li je možda jedan iskorak. Ja to ovdje želim naglasiti iz jednostavnog razloga što će to biti kasnije dakle naše rasprave se snimaju, da li je možda jedan iskorak da u članku dakle u st. 7, st. 10 kažemo da ne može biti i da je član političke stranke odnosno da zadnjih godinu dana prije imenovanja nije, nije bio član niti jedne političke stranke. Možda je to iskorak, možda je to put, ne znam ali to vežem s jednom drugom odredbom zakona jer ovdje se zaista želim baš referirati na neke odredbe formalno na neke odredbe zakona iz jednostavnog razloga što dajem onda ministarstvu na razmišljanje da možda do drugog čitanja, dakle nada me ovaj uvijek ostavi zadnju i uvijek mislim ajde između prvog i drugog čitanja će se ipak napraviti nekakve, nekakve pomake. Ja ovaj, do drugo čitanja to bude jer kad govorimo o razrješenju ravnatelja agencije. Dakle tu kad mi imamo onu odredbu razrješenje neke agencije ili nešto, onda mi to svi zajedno onako ko kad tu čitamo pročitamo i kažemo ok ali onda kad dođete u situaciju da zaista nekog možete, morate, ne da možete nego nekog morate razriješiti, onda on odjedanput vidi da odredba kako je napisana mu otprilike ne daje mogućnost razrješenja. I u čl. 10 u st. 1 je kao 7 kaže nastupa okolnost iz čl. 7 st. 10 ovog zakona. Ta okolnost iz čl. 7 st. 10 ovog zakona ili je bila kad je on imenovan za ravnatelja ili ne znam kako je u međuvremenu mogla nastat. U međuvremenu mogla nastat da je recimo netko bio član neke stranke pa je postao predsjednik stranke pa onda ne može bit predsjednik stranke, sad iskarikiram do kraja i ravnatelj agencije. Kao prvo dakle tu, tu sve zajedno treba malo, malo pospremiti jer ta okolnost ili je bila u trenutku kad je imenovan za ravnatelja pa je to razlog što netko ne može uopće bit ravnatelj ili ne. Dakle to je nešto što treba razmislit. Ali ako želimo napravit nekakav mali pomak, da li je mali pomak to da kažemo da ne može bit član, da zadnjih godinu dana prije imenovanja za člana vijeća nije bio član niti jedne političke stranke. Možda je pomak, ne znam. Da li smo spremni za neke druge iskorake, treba isto razmislit jer mi ćemo ovdje svi zajedno reć da želimo smanjit politički utjecaj. Kako ćemo ga smanjit? Kako ćemo to napravit? Kako ćemo imenovat članove vijeća? Kome ćemo dati ovlast da ih imenuje, pod kojim kriterijima na način 2/3 saborskih zastupnika ko što imamo za suce Ustavnog suda. Dakle tu imamo dosta tema koje dakle imamo niz stvari koje ovaj zakon otvara. Ovaj zakon formalno je o provedbi uredbe, sve ok. Meni je ono dakle rekla sam što me zanima ali on otvara niz tema. Prvu temu koju otvara da trebamo što hitnije napraviti ili novi ili izmjeni Zakon o medijima. Da vapimo o zakonu o HRT-u i jednoj zaista onako iscrpnoj raspravi vezano uz to, a ako želimo zaista smanjiti utjecaj politike i vlasti, što se svi zajedno ovdje slažemo da na ovakav baš i nismo smanjili ajmo vidjeti što tu treba napraviti i na koji način to možemo smanjit. Možemo smanjiti u startu kad se već netko javlja, u drugom koraku kad nekog imenujemo, a u dakle to je taj drugi korak tko i pod kojim uvjetima. Ministrica je tu u jednom trenutku rekla u zakonu od 2009. imamo da imenuje sabor većinom glasova i pokazalo se kao činilo nam se da je to nekako najtransparentnije. Znamo da će to uvijek biti većina onih vladajućih, da li tu možemo napraviti neki iskorak i nešto promijenit je tema za raspravu. Tema za raspravu vezano uz ovaj zakon do drugog čitanja, ali ja bih rekla i tame za raspravu o izmjeni Zakona o medijima.
Hvala lijepa.
Gospođa Urša Raukar Gamulin, Klub zastupnika Možemo!.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
Uvažena ministrice sa suradnicom, prije svega treba naravno reći što nisam sigurna da sam danas čula da je Akt o slobodi medija na snazi od 8. kolovoza ove godine i kao takav treba biti primjenjivan i RH direktno.
Dakle, nažalost opet kasnimo sa zakonima koji bi trebali osigurati potpunu primjenu, a kasnit ćemo još više zbog potrebnih izmjena Zakona o medijima ili novog zakona kao i Zakona o HRT-u.
U ovog prijedloga zakona ministarstvo kaže neovisnost medija izuzetno je važna jer samo neovisni mediji građanima i svim zainteresiranim akterima pružaj pristup različitosti mišljenja te su pouzdan izvor informacija. Na taj način neovisni mediji imaju funkciju javnog nadzornika te su važan čimbenik u procesu oblikovanja javnog mišljenja ali i u gospodarstvu. S obzirom na tu jedinstvenu ulogu medija zaštita slobode medija i pluralizam medija ključne su značajke funkcionalnog unutrašnjeg tržišta medijskih usluga.
Kao što je rekla kolegica Mrak Taritaš apsolutno se slažemo, međutim toga u ovom prijedlogu zakona nema. I HND i Sindikat novinara i mi ovdje u saboru dosta dugo već upozoravamo da su potrebne izmjene raznih zakona, dakle i Zakona o medijima, Zakona o HRT-u, Zakona o elektroničkim medijima kako bi se maknuo politički utjecaj na izbor ravnatelja i upravnih tijela javnih medijskih servisa što je jedan od važnijih i među najvažnijim temama upravo ovog Akta o slobodi medija. Sadašnje imenovanje u saboru s običnom većinom naravno da predstavlja politički i to izravni politički utjecaj i protivan je Članku 5. stavak 2. same uredbe, dakle Akta o slobodi medija.
Mi smo danas inače na Odboru za informiranje imali upravo jednu pokaznu vježbu kako to izgleda u praksi, a to mi smo predlagali i tražili da se za kandidate za nadzorni odbor HRT-a upravo u duhu Akta o slobodi medija organiziraju razgovori sa kandidatima kako bi taj proces bio što transparentniji i javnosti, a i nama dao svima mogućnost da te kandidate upoznamo i više nego što su samo papirnati podaci, međutim vladajuća većina je to bez ikakve, ikakvog problema i objašnjenja lijepo odbila. Dakle, to je ta većina o kojoj mi govorimo, dakle na prijedlog Vlade Vlada ima svoju većinu u saboru, dakle utjecaj politike je apsolutan i potpun. Zanemarene su stručne udruge, zanemarena je akademska zajednica, civilno društvo.
To smo već čuli ali treba ponoviti u raznim izvještajima međunarodnim Hrvatska iz godine u godinu se nalazi među onim zemljama u kojima je zapaženo značajni pad neovisnosti medija, uz porast političkog utjecaja i netransparentnog vlasništva, uz gospodarsku nesigurnost medijskog sektora s naglaskom na loše uvjete rada novinara. Pa evo i samo istraživanje Ministarstva kulture i medija o percepciji publike jasno pokazuje da publika ne doživljava hrvatski medijski sustav kao neovisan i pluralan već više podložan političkim i ekonomskim interesima.
Dakle, potrebno jest ponovit ću po ne znam koji put nakon svih ostalih uspostaviti pluralni, nepristrani i transparentni model imenovanja, osigurati dugoročnu financijsku stabilnost i zakonski zajamčiti uredničku autonomiju bez političkog utjecaja jer to sve piše u Aktu o slobodi medija.
Dakle, nacrt zakona ovog o kojem danas raspravljamo taj nacrt ne uređuje glavne odredbe akta, njihov smisao i vrijednosti koje on donosi. Ovaj prijedlog je suhotehnički i ne dotiče ključne pretpostavke za ostvarivanje slobode medija i zaštitu pluralizma na tržištu medijskih usluga.
Naprosto zakon ne sadrži recimo vrlo jednu važnu stvar, a to je ni približno dostatne mjere za zaštitu novinara i njihovih izvora, ne predviđa zaštite mehanizme u slučajevima kada tijela javne vlasti primjenjuju nadzorne tehnologije prema novinarima ili prema njihovim izvorima, ne uvodi obavezu obavještavanja o nadzoru, ne propisuje standard proporcionalnosti niti omogućuje učinkovite pravne lijekove.
Akt o slobodi medija izričito propisuje da države članice moraju štititi novinare od upotrebe špijunskog softvera osim u iznimnim slučajevima kada se radi naravno o legitimnim interesima nacionalne sigurnosti pod uvjetom da takva mjera mora biti zakonita, nužna i proporcionalna. O tome nema ni spomena u ovom prijedlogu.
Potrebno je naravno uvesti precizne standarde zaštite i privatnosti i tajnosti izvora, jamstvo obavještavanja nakon provođenja nadzora, pravo na žalbu i pravo na neovisan nadzo… pravosudni nadzor svake iznimke.
Zakon se mora dopuniti obvezama pružatelja medijskih usluga da redovito i transparentno objavljuju sve relevantne informacije koje omogućuju građanima da razumiju tko zapravo kontrolira medije i iz kojih izvora se financiraju.
Ja bi vas podsjetila na situaciju od prije 3-4, 4 godine kada je stanoviti Jurić Kačunić, radilo se o frekvenciji 101, jedan gospodin koji voli skupljati žigove. Taj gospodin je skupio 25 otprilike žigova radijskih stanica koje emitiraju na području RH. Agencija za elektroničke medije u tome nije vidjela nikakav problem, pa koliko sam upoznata ni Upravni sud što je već dosta zabrinjavajuće s obzirom na koncentraciju na tržištu koja bi po svim zakonima trebala biti nezakonita.
Dakle, ovaj zakon bi u konačnici morao i trebao biti alat za učinkovitu upotrebu akta o slobodi medija, no da bi se to doista i postiglo potrebno ga je u suradnji sa strukom suštinski izmijeniti i dopuniti – svrhu i ciljeve zakona, definicije, osigurati institucionalnu neovisnost, zaštititi novinare i posebno uređivačku neovisnost, uredničku neovisnost, osigurati neovisnost javnih servisa, transparentnost, sudjelovanje javnosti, nadzor nad državnim oglašavanjem i naravno odgovornost same agencije.
Ja ću u samo nekoliko članaka, neću, ne mogu ih jer nemam dovoljno vremena spomenuti sve. Ali u javnoj raspravi kao što je već rečeno došlo je jako puno primjedbi, velika većina je odbijena. Primjedbe su dolazile od struke, od onih koji u medijima i od medija i za medije žive. To smatramo izrazito lošim, jer odbijati primjedbe i prijedloge struke sasvim sigurno neće dovesti do zakona koji će nam u suštini i u ideji prenijeti ono što je akt o slobodi medija.
Recimo na početku da je već u prvom članku propušteno jasno definirati da se zakonom štite i promiču temeljne vrijednosti slobode medija, pluralizma, uredničke neovisnosti itd. Zatim u članku 3. popis pojmova je nepotpun i nije preneseno sve iz uredbe. Potrebno je i neophodno recimo prenijeti pojmove kao što je urednička odluka, kao što je urednička odgovornost. Tijela vlasti navode se, a bolje bi bilo da su tijela javne vlasti. To je neki pojam koji već imamo uvriježen i u drugim zakonima. Zatim pojam državno oglašavanje, zatim pružatelj vrlo velike internetske platforme, špijunski softver, nadzorna tehnologija itd. Svi ti pojmovi koje sam navodila, akt o slobodi medija su ključni za primjenu same uredbe, pa onda naravno i ovog, ovog zakona.
Recimo članak 5. određuje u … /Govornica se ne razumije./... se jasno propisuje da države članice moraju osigurati pravne mehanizme za zaštitu uredničke neovisnosti i tako bi i ovaj članak trebalo nadopuniti obavezom javne objave akata o autonomiji urednika uključujući i izjave o odsutnosti sukoba interesa.
Članak 7. treba jasno, bi trebao jasno propisati i sastav, ovlasti, način imenovanja i mandat članova Vijeća nove Agencije za medije kako bi se osigurala usuglašenost sa MFOM. Članak 9. treba dalje i detaljnije urediti kako bi se osigurala profesionalna, stručna i politički neovisna administrativna podrška agenciji itd. itd.
U članku 10., 11., 12., 14. gotovo za svaki članak imate u javnom savjetovanju vrlo egzaktne primjedbe sa objašnjenjima, sa kontra prijedlozima i sa onim što je najvažnije da budemo usaglašeni i da akte o slobodi medija doista zaživi u Republici Hrvatskoj. I zato samo mogu na kraju ponoviti da, ovo bi trebao biti alat sa kojim bi u konačnici mogli učinkovito primijeniti akt o slobodi medija u Hrvatskoj, međutim on za sada to ni na koji način nije na žalost, zaista ni na koji način nije. To je jedna tehnički zakon koji čak ni u ovom dijelu osnivanja Agencije za medije ne prati akte o slobodi medija, recimo u segmentu micanja političkog utjecaja.
Jedino što možemo predložiti i tražiti u najboljoj namjeri i najboljoj vjeri da se ponovno sjedne sa strukom, da se uzme javno savjetovanje i da se ponovno pogledaju svi prijedlozi koji su tamo izneseni, koji su vrlo argumentirani, da se sjedne sa stručnim udrugama i pojedincima iz područja medija i da se napravi jedan zakon koji će doista osigurati ono što akt o slobodi medija u svojoj biti i propisuje. Jer u suprotnom na žalost ostat ćemo i dalje na dnu ljestvica raznih europskih istraživanja na kojim tvorimo već predugo godinama, pa čak i desetljećima.
Zahvaljujem.
Gospođa Kristina Ikić-Baniček počinje sa pojedinačnim raspravama. Izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
S ciljem da ne ponavljam ono što su već kolege rekle u izlaganjima stajališta klubova o prijedlogu zakona koji je danas ispred nas probat ću vrlo koncizno nabrojat samo činjenice koje osobno smatram bitnima.
Počnimo sa člankom 5. koji u svom stavku 5. navodi, citiram: „Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.“, kraj citata. Odmah otvaramo ključni problem ovog i svih drugih zakona koje donosimo. Postoje li mehanizmi kao i sama volja da se duh ovog stavka oživotvori i primijeni u stvarnom životu? Naravno da ne. Iluzorno je nadati se i očekivati da će vladajuća većina i jednim svojim potezom i jednom svojom odlukom pokušati ideju stavka koji govori o samostalnosti i neovisnosti agencije pretvoriti u stvarnost. Sama ideja o neovisnosti počinje i završava s preglasavanjem oporbe pri izboru budućeg vijeća i predsjednika agencije koji je izgledno jednako kao što smo nedavno svjedočili izboru pod navodnicima samostalne i neovisne predsjednice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Neovisnost koja ovisi o rukama 76 zastupnika HDZ-a, DP-a i proksi glasova SDSS-a tj. Kluba nacionalnih manjina je u stvarnosti realna i kruta ovisnost o volji Andreja Plenkovića i njegove koalicije. Mi živimo u zemlji u kojoj je javno objavljeno uz pripadajuću elektronsku korespondenciju ključnih aktera kako i s kojim novcima i tko kupuje medije. Znamo to pouzdano za jednu regionalnu televiziju no ne treba puno imaginacije da se zaključi i da bez svake sumnje znamo da ono što se otkrilo u jednom slučaju za jednu televiziju i jedno ministarstvo nije ograničeno na njih nego je zapravo praksa u svim usporedivim medijima i svim ministarstvima pa nadalje od državnih tijela sve do najniže lokalne samouprave. Imamo slučaj posebnog savjetnika HDZ-ovog ministra gospodarstva Jurice Lovrinčevića na kojem možemo forenzički precizno secirati kako se kupuju mediji javnim novcima i imamo saznanje da zbog te kupovine medija javnim novcem nitko nije ništa poduzeo. Premijer je smijenio svog ministra jer mu je pod nosom suradnik vodio medijski rat protiv druge ekipe unutar državnog sustava koje kontrolira HEP, a ne u korist HDZ-a, koji je cijeli sustav kontroliranja medija i postavio na noge. Tada je Agencija za elektroničke medije javno oprala ruke i rekla da je to problem za neka druga državna tijela. USKOK je kao digao optužnicu samo protiv navedenog Lovrinčevića ali je ekspresno ostao bez ikakvih dokaza i nikome ništa. Sustav koji je uspostavio HDZ i preko kojega medijima idu stotine tisuća i milijuni eura i dalje nesmetano posluju i radi kao da ništa nije bilo. To što smo saznali kako se to radi nije imalo nikakvih posljedica za ikoga u sustavu. Agencija koju osnivamo zapravo preimenujemo postojeći sustav i dalje će biti formalno zadužena za HDZ-ovo kupovanje medija, a stvarno ovisna i podložna političkoj volji HDZ-a, DP-a i partnera pa se ništa neće promijeniti. Ionako se u prijedlogu više kažnjava pružatelja usluge audio vizualnih medija ako ne dostavi podatke o prihodu na temelju kojih im se može odrezati 0,5% harača za potrebe uhljeba u agenciji nego bilo što ostalo. O navodnom otkrivanju pravih vlasnika medija neću niti govoriti jer je ionako neprovedivo u današnje globalno doba kada iza vlasnika stoje globalni fondovi, kojima konce vuku nepoznate gazde, a ujedno je i nebitno kome će se slijevati javni novac namijenjen za kontrolu medija. Prema ovom zakonu nema prepreka da se sustav kupovine medija uspješno nastavi kao i do sada.
I još jedna crtica iz zakona koja mi upada u oči. Ponovno je netko prekršajne kazne pretvarao iz kuna u eure bez zaokruživanja na neku lako pamtljivu okruglu brojku nego smo dobili cifru npr. 132.720,00 eura. Ionako je uvijek propisan neuobičajeno široki raspon pa samostalno i nepristrano pod navodnicima Vijeće agencije može različite subjekte za istu tj. identičnu stvar kazniti bitno manjim ili bitno većim iznosom, već prema tome kako se saborska većina koja ih je tamo i postavila zapravo diše taj dan. Zahvaljujem.
Na redu je gospodin Ivan Račan, izvolite.
Poštovana ministrice vi ste pozvali na prijedloge rješenja pa da ćete uvažiti te prijedloge odnosno razmisliti o njima, a moj običaj je i ovako i onako uvijek da nešto i predložim, a ne samo da kritiziram kada nisam zadovoljan pa ću tako predložiti nekoliko stvari. Oko neovisnosti regulatora, jednostavno. Isključite Vladu kao isključivog predlagatelja kandidata za vijeće, uvedite selekcijsko povjerenstvo, struka, akademija, civilno društvo. Zabranite članstvo u političkim strankama i obnašanje političkih funkcija u nekom periodu prije potencijalnog stupanja na ovu dužnost. Propišite obavezu javnih razgovora i objave prijava. Trenutno se, ne znam da li to znate ali trenutno je izbor članova nadzornog odbora HRT-a gdje je većina HDZ-ova odlučila da neće biti saslušanja kandidata. Dakle nema razgovora sa kandidatima. Mijenjajte to. Oko javnih medijskih servisa HRT-a i HINA-e vrlo jednostavno, stavite prelaznu odredbu da se u roku od 12 mjeseci mora promijeniti Zakon o HRT-u i Zakon o HINA-i u skladu sa europskim aktom o slobodi medija. Hvala lijepo.
Gospodin Josip Jurčević, izvolite.
Evo poštovani predsjedavajući u pojedinačnoj raspravi pokušat ću koliko je to moguće u 10 minuta pokazati genezu onoga svega što sam govorio u ime kluba u svojem, u svojem dijelu pa valja poći od činjenice da ono što su tenkovi, borbeni zrakoplovi i sve drugo oružje u ratu, to su mediji u mirno doba. Nezamislivo je da bilo tko ne samo na državnoj nego na najlokalnijoj vlasti može pobijediti na izborima dakle uspostaviti svoju vlast ako nema sklone medije, a u Hrvatskoj se to najčešće događa na način da je lokalni šerif šef svih medija na svom lokalnom području bez obzira kako se ti mediji predstavljali lijevo, desno, gore, dolje, unutra ili van. Ta nedemokracija, nepluralizam i nesloboda koju smo naslijedili iz razdoblja od prije 1990. godine iz tzv. jednoumlja ali i zločinačkog totalitarnog komunističkog sustava, u njemu je uspostavljen taj model te nakaradne kontrole medija i tada je postojala jedna institucija koja je bila moćnija i od same Partije i u literaturi je to detaljno obrađeno. To je bila tzv. agitacija i propaganda koja je nadzirala cjelokupni javni život i uspostavila sustav kako unutar partijske strukture ali tako i unutar samih institucija države i unutar gospodarskoga sustava. Tako da su i najmanji, najmanja poduzeća imala svoj tvornički list ali i cijeli narativ koji se smio širiti u javnom prostoru bio je određivan dakle od tog moćnog agitpropa. I budući je to bio dosta neškolovan, neuk sustav dakle to su bili uglavnom nepismeni ljudi koji su u toku rata bili na nekima alfabetskim tečajevima ubrzanim i nakon rata itd., itd., dakle znalo se da je neka olakšavajuća okolnost u nekom kaznenom djelu mogla postojati ali za krivo izgovorenu riječ ili skretanje sa linije za to nije bilo olakšavajuće okolnosti.
Tako da su gotovo svi političari istaknuti osim Josipa Broza Tita koji je bio zlatno tele nedodirljivo, prije nego su išli na zajedničke konferencije gdje su govorili satima svoje govore koje su pisali nosili su prijateljima u agitprop da vide da nisu slučajno upotrijebili neki pogrešni termin jer pogrešna riječ značila je sankcioniranje dakle bilo u onom pravosudnom nekad čak i u smislu gubitka, gubitka života ali sigurno dakle ugroza egzistencije i karijere koja je postojala.
Taj model jel i doživljavanje medija na taj način da se moraju kontrolirati mediji nastavljamo 1990. godine. Sjećamo se prvih medija koji su uspostavljeni, sjetimo se ST-a primjerice koji je imao nakladu nezamislivu danas tada ranih '90.-ih znači oko 300 tisuća prodanih primjeraka jel, Marinka Božića i svega ostaloga, a na kraju se ispostavilo jel kada je taj mediji obavio svoj posao da su ga osnovale obavještajne, obavještajne službe.
Drugi medij koji je nastajao u to vrijeme bio je Globus gdje je ekipa iz bivšeg Starta, dakle Denis Kuljiš, Letica itd., da ne nabrajamo ta imena kojih se barem moj naraštaj vrlo dobro sjeća jer ovaj dakle znamo se i privatno itd., itd., kad su osnovali taj slobodni medij onda je Nino Pavić jel koji je isto bio s njima u Globusu i koje su u Globusu iako su oni svi bili poželjna partizanska, komunistička djeca oni su, oni su ga smatrali udbašem jer je on njih cinkario. Tako da je do sredine '90.-ih godina državni sustav jel na čelu sa Manolićem uspio iskontrolirati Ninu Pavića, preuzeti Globus i onda je Denis Kuljiš, Pukanić i ostali su osnovali Nacional i koga zanima ta priča o prvim brojevima Nacionala a to imate u Sveučilišnoj knjižnici možete vidjeti detaljno jel kao se događao taj proces Globusa koji je bio više-manje neovisan medij jel itd., da ne ulazimo ovaj kako su iskoristili i tadašnji Vjesnik i slično.
U prvoj polovici '90.-ih bio je veliki hit dobivanje koncesija za lokalne, lokalne televizije i tu jednu malu televiziju jel osnivanje sam vodio, vodila je moja malenkost tako da sam do detalja upućen kako se je to događalo. I stvarno smo bili oduševljeni što se može dobiti koncesija i na koncu dosta tih lokalnih televizija, zaista neovisnih ljudi dobilo je koncesije, ali opet u igri sa dubokom državom da uspostavi svoju kontrolu, a to je bio trokut poznat koji je do danas ta hobotnica kriminalna se vuče i čak postoje prijetnje jedni drugim jer su ostali neraščišćeni računu, al taj trokut je dobro poznat dakle u političkim smislu, dakle iza toga je stajao Ivić Pašalić, Nino Pavić je bio glavni operativac u tome poduzetničkom smislu, dakle da prodaje nekakvu C produkciju tim televizijama itd., itd., a financijski mandat je bio Kutle.
Na koncu jel na koncu sve lokalne televizije bile su poklopljene u nekoliko godina da su morale tko nije ušao u tu mrežu koju su osnovali ta trojica koji su osnovali, tko nije kupovao njihov program itd., itd., taj je bio eliminiran na različite nedemokratske, nedemokratske načine.
Zanimljivo je podsjetiti i na 2000. godinu kada je osnovan list Republika, isto ga imate u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici budući je duboka država odnosno SDP, partija pomislila da je Nino Pavić izdao partiju i te ideale jel ovaj Josipa Broza Tita i sve ovo što zastupa i danas evo postojeća ministrica. Dakle, osnovali su list Republika gdje je Nino Pavić proglašen šefom zločinačke organizacije i Republika je objavila kako se uhićuje Nina, kako se njega uhićuje, dakle provodi da je osnovao zločinačku organizaciju i slično.
Međutim, nakon nekoliko tjedana to je bio i slom toga tjednika jer je obavio svoju policijsku funkciju shvatilo se da Nino nije izdao ovaj partiju, Tita i jugoslavenski taj narativ, agitprop i cijelu tu duboku državu i kako bismo rekli koja je kontrolirala sve u Hrvatskoj do današnjega dana i provodi obrnutu …/Govornik se ne razumije./… znači ono što je ušlo u hrvatski demokratski sustav stjecajem ratnih okolnosti ili nekih drugih, nekih drugih činjenica sve je to bilo postupno eliminirano.
I na koncu su se veličanstveno slikali, opet ima svoju simboliku, dakle Ivica Račan kao predsjednik vlade, Nino Pavić kao dakle nekakva duboka država koja kontrolira medije i Edo Murtić dakle legendarni likovnjak koji je '45., od '45. vezano za Blaiburšku tragediju bio glavni propagator sa svojim plakatima dakle da treba ubijati bez ikakve, bez ikakve zadrške.
Dakle, sve je to istraženo i objavljeno i u tome smislu možemo gledati do današnjega dana što se događa u medijima, na koji način se uspostavlja kontrola, a najočitije je hrvatskim građanima to bilo prije nekoliko godina, to sam rekao i u vrijeme maloprije u svome govoru u ime kluba, dakle sjetimo se što se događalo u vrijeme Covid krize kada je bilo kakva novinarska sloboda ako je postojala bila kupljena i prodana. Sjetimo se dakle kada je praktično Božinović, Plenković i ta struktura uvela tu diktaturu jednim dijelom koja se opravdava od vlasnika medija jer su dobivali državne novce jer ni jedan medij praktično u Hrvatskoj od malog tržišta ne može preživjeti i tu je ukinuta potpuno, dakle u vrijeme Covid krize ta nekakva i prividna sloboda ili nada koja je postojala jel u medijskom životu nevezano jel se radi o tzv. ljevici, desnici, desnici i slično.
U tome smislu se može gledati i ova Agencija za elektroničke medije, može se gledati sve što smo slušali i u izvje… godišnjim izvješćima kad se radi o HRT-u. Sjetimo se toga da je u vrijeme kad je opet bila ta kombinacija SDP, HDZ nadzornog odbora HRT-a međutim jel Anja Šovagović i SDP je dakle njihovi ljudi koji su bili na HRT-u dogovorili su se da će raditi pošteno. I kad su predočili teški kriminal koji se događa na HRT-u naravno bio je smijenjen nadzorni odbor.
Iza toga jel prije 10-ak godina išao je izbor na HRT-u gdje je inženjer izabran za glavnog i odgovornog čovjeka, dakle ravnatelja HRT-a, dakle bez ikakvih elementarnih obrazovnih znanja koje bi trebao imati da bude ravnatelj HRT-a. Možete zamislit dok, koliko se on sam ponizio nenamjerno jel jer je stavio i zaposlio službeno da imam mentora, pored savjetnika imao je i mentora, na kraju je taj čovjek osuđen i završio je u Remetincu. Prema tome, možemo gledati taj proces razaranja, uopće pokušaja uspostave demokracije u Hrvatskoj od '90.-te godine, a time i pluralizma i slobode medija i ponovno naglašavam ključnu činjenicu koja se očituje evo i u saboru, u tom našem kokošinjcu kako je to naš ministar bivši jel i zastupnik u saboru već tada prije četvrt stoljeća točno definirao i možemo gledati tu entropiju koja se događa u hrvatskim državnim institucijama, ključno je jel naravno pogotovo u današnjim uvjetima da bi se mogla dogoditi promjena u normalnim demokratskim pluralnim okolnostima, dakle to je nezamislivo bez medija i ova nova agencija koja se osniva, danas smo imali i odbor dakle čak se ne dopušta, što je ovdje rečeno, da saslušamo dakle ljude jel koji bi, a dosada je bio standard dakle i kad se radi o ustavnim sucima i bilo što što biramo, dakle na odboru dolaze ti kandidati za bilo što što se natječu u državi, međutim čak je i to onemogućeno iako smo molili dakle da se to dogodi, međutim to je suspendirano, dakle to je istina o Hrvatskoj, a zakon sa svojim dobrim stranama jel dakle da ćemo znati barem donekle ko su vlasnici, ko stoji iza i o određenim tehničkim podacima, dakle to je dobro, ali koliko ćemo to moći iskoristiti u ovoj teškoj, nedemokratskoj, ne pluralnoj okolnosti u Hrvatskoj…
…/Upadica Radin: Vrijeme, vrijeme./…
…to je iznimno, iznimno upitno. Hvala lijepo.
Vrijeme, vrijeme, vrijeme, vrijeme, kokošinjac mora prestat.
Gđa. Anamarija Blažević, Klub zastupnika HDZ-a, izvolite.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana ministrice, kolegice i kolege, evo par riječi završno s obzirom da danas govorimo o jednoj važnoj uredbi pod nazivom „Europski akt o slobodi medija“.
Prvo ću reći da je uredba, kao što smo i čuli i u uvodnom izlaganju, obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama, pa tako i u RH. Ona je zajednički europski standard zaštite medijskog pluralima i neovisnosti, te čin velike iskorake. Ona propisuje zabranu političkog uplitanja u uređivačku politiku i neovisnost glavnih urednika. Time se smanjuje prostor za političke utjecaje na medije. Propisuje i transparentnost vlasništva odnosno obveznu objava vlasničke strukture, kao i Registar vlasništva koji je javno dostupan. Prema tome, države članice moraju uspostaviti središnji registar, a to će u Hrvatskoj biti Agencija za medije. Time se onemogućuje prikriveno vlasništvo i utjecaj interesnih skupina. Propisuje se i transparentnost državnog oglašavanja, svi troškovi oglašavanja moraju biti javni, a kriteriji jasni i jednaki za sve medije. Ova odredba je po meni važna i za lokalne medije jer se više neće moći selektivno financirati.
Ovaj prijedlog Zakona o provedbi uredbe o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni direktive omogućuje samo provedbu odnosno provedbu Europskog akta o slobodi medija. Potreba nam je u današnjem vremenu digitalizacija i prekograničnosti odnosno međunarodnosti i Hrvatskoj će donijeti snažnu zaštitu uredničke neovisnosti i transparentnost državnog oglašavanja, ali svakako i jači europski nadzor nad medijskim pluralizmom, a upravo je medijski pluralizam temeljno načelo demokratskog medijskog sustava jer osigurava da građani ne ovise o jednom izvoru vijesti i da nijedna politička ili interesna skupina ne može monopolizirati informiranje.
Osvrnut ću se i na ovdje rečeno na prozivke kako Agencija za medije nije neovisna da bi provodila zakone. Upravo zbog europske uredbe agencija mora raditi prema definiranim standardima i svaka odluka može biti predmet europskog nadzora. Europski odbor za medijske usluge može intervenirati ako se odstupi od neovisnosti, dakle agencija dobiva izravan europski nadzor, a ako netko sumnja u njegov rad može se obratiti europskom odboru.
Čuli smo da je u zakon trebalo prenijeti veliki dio uredbe, dakle uredbe se primjenjuju izravno i uredbe se ne unose u zakon, u zakon se unosi samo ono što je potrebno za nacionalnu provedbu, dakle Europski akt o slobodi medija ne primjenjuje se, primjenjuje se u Hrvatskoj, čak ju države ne smiju ni prepisivati u svoje zakone već u nacionalnim zakonima one trebaju staviti provedbene odrede, a to ovaj zakon i sadrži, to ovaj zakon i čini, dakle sadrži nadležnost, nadzor, sankcije, sve ostalo proizlazi izravno iz uredbe.
Za kraj reći ću samo da će Klub HDZ-a podržati ovaj zakon u prvom čitanju.
Gospodin Josip Jurčević završno, Most i Josip Jurčević, izvolite.
Evo dakle ovdje smo gotovo u većini rasprava čuli da se podupire i da je dobro da makar formalnopravno donosimo nekakve ili preuzimamo iz uredbe bolje reći, a moramo zapravo sve preuzeti, ali ono što je dobra stvar jest dakle barem da se formalnopravno omogućuje da saznamo vlasnika, ali …/Govornik se ne razumije./… je to veoma teško u globalnim uvjetima i to smo, to smo čuli, dakle i neću o tome nego bih ukazao na jedan element koji treba istaknuti, a to je taj fakt-čeking jel dakle koji će zapravo obavljati Agencija za medije, a koja je naravno pod vlašću onih koji imaju odnosno duboke države oni koji ju postavljaju. O tome smo dovoljno slušali, a sjetimo se samo faktografa, evo i moja malenkost je prije 5-6.g. radila jedno istraživanje upravo da vidimo tko su ti ljudi, ovaj ko ih financira itd. i koje su im kompetencije da oni mogu, kako oni lijepo kažu, da u ime znanstvene istine dakle da sve dezinformacije koje se pojavljuju da oni eliminiraju. Međutim svi ti ljudi koji su dakle bili u faktografu, a bili su financirani od cijelog niza veleposlanstava i drugih nekakvih agencija dakle i slično, fondova iz zapadnog svijeta od Norveške do SAD-a i količina dolara je rasla iz godine u godinu i naravno da su se tada oduzimala dakle ovaj ili smanjivala doseg itd. na Facebooku ili drugdje u ime tzv. znanstvene istine. I ono što smo istražili je dakle da ti ljudi nemaju apsolutno nikakve znanstvene koncepcije, a uglavnom su dolazili iz opskurnih medija od Novosti, Ferala i slično, bili debelo uhljebljeni, podržavani naravno od vlasti koja je bila i prije dakle ove sadašnje vlasti. Dakle to su sve novinari koji su bili ekstremno protuhrvatski orijentirani. Tako dakle da su se miješali i u odluke Haškog suda i u te narative dakle, a da nikakve kompetencije nisu imali nit su ikada čak i novinarski u istraživačkom smislu to obrađivali ali dakle iz njihovih životopisa koji su bili dostupni mogli smo vidjeti taj model toga fact checkinga. Sada je to još više usložnjeno sa davanjem određenim čak i znanstvenim institucija dakle da imaju to pravo ali opet dakle te projekte odobrava država i budući znam dobro stanje i imena itd. tko je to dobio i na koji način se to događa. Dakle to će biti mehanizam ono što je bio nekada agit prop jel dakle koji će nadzirati dakle tu slobodu tzv. slobodu i pluralizam i bez obzira da li vi imate i tzv. lijeve ili desne stavove dakle svi će biti žrtva koji se ne uklope u ono što određuje ta sve više centralizirana struktura moći koja se sastoji dakle od privatnog sektora dakle vlasnika i dakle te korupcijske hobotnice koja, koju nazivamo politika ili moć u širem, u širem smislu. I tu bi se dakle trebali naći ili barem u tome smislu objediniti interesi evo na razini Hrvatskog sabora i tih rovova, svi ćemo jel doći pod udar te institucijske kontrole od EU pa naniže i vidimo sada, svjedoci smo dakle narativa ovih proteklih dana koliko se dakle ratuje vezano za mirovni plan u Ukrajini i dakle i važno je koji medij čitate dakle da li on tu ima određen utjecaj Amerikanci odnosno Trump ili ima nekakva Francuska, Velika Britanija i slično. Dakle mi možemo vidjeti koliko se tu dakle provodi taj fact checking na najvišoj razini jer je apsolutno svima jasno dakle da onaj tko gospodari sa idejama, sa informacijama u tom, u to doba informacijskog ratovanja zapravo da on, da je to glavno sredstvo vladanja. Ako to ne upali, dakle to je ono što je soft, onda ide represija, dakle ide pravosuđe, a na koncu jel ako dođe do te razine, a i to prijeti nažalost EU i euroatlantskim integracijama, onda će odlučivati nažalost oružje. Prema tome demokracija, pluralizam ali ne onaj koji smo imali do sada. Kad stranka na vlasti ili nekakva skupina, klan, duboka država kako god ih zvali dakle istina je ono, pluralizam je ono što oni govore je li. Ako dođu u priliku da imaju moć onda poništavaju ono što su oni prethodni govorili ili nastavljaju u određenoj mjeri ali dakle ne dopušta se demokracija, pluralizam sloboda govora niti bilo kakva sloboda pa čak ni sloboda udruživanja. Ona se suspendira na način u civilnome društvu da ne dobivate sredstva i dakle ako vam da to nekakva tvrtka onda ona dakle strada opet od te korupcijske političke, političke moći i na taj način zapravo reducira se u Hrvatskoj mogućnost uspostavljanja i demokracije i pluralizma i slobode medija. Tek kad dođemo do te razine da u saboru kao krovnoj, ključnoj i trebala bi biti najpametnija itd. u političkom smislu, najdalekosežnija institucija ali dokle god mi gledamo svoje najprije stranačke interese, onda unutar stranaka klanovske i na koncu još one nekakve uže grupaške interese, neće biti sreće u Hrvatskoj. Evo i prigoda je jel, da se barem na ovoj razini slobode govora, pluralizma i medija odnosno demokracije, suočimo vezano sa ovim zakonom dakle da je to i europski, svjetski problem, a pogotovo Hrvatski. Hvala lijepa.
I na kraju u ime predlagatelja, predlagateljica ministrica kulture gospođa Nina Obuljen Koržinek, izvolite.
Hvala vam gospodine potpredsjedniče. Poštovane zastupnice i zastupnici zahvaljujem se, zahvaljujem na, na komentarima i primjedbama koje ste iznijeli u ovom prvom čitanju i naravno da ćemo kao i uvijek sve prijedloge koji su bili konkretni prijedlozi razmotriti. Ja bih uvodno u ovom obraćanju željela istaknuti da je jako važno shvatiti, ja sam to pokušala uvodno objasniti, možda nisam bila dovoljno jasna, kako je metodologija primjene ove uredbe, dakle nakon što je uredba donesena ona se automatizmom prenosi u hrvatsko zakonodavstvo i mi smo posebnim zakonom uredili one segmente koji se nisu nalazili do sada u važećim zakonima i taj smo screening odnosno to pregledavanje važećeg zakonodavnog okvira usklađivali s komisijom. Tako da ovi komentari koji se tiču pojedinih definicija, pojedinih odredbi, EMFA-e dakle ono što je već sadržano u našim zakonima, a tiče se npr. uredničke neovisnosti bilo u medijskim zakonima ili nekim drugim zakonima kao što je recimo špijunski softver koji uređuje drugi zakon, nigdje ih ne uređuju medijski zakoni nego kazneni odnosno kod nas i zakoni koji uređuju sigurnosno, sigurnosne agencije dakle to se nije unosilo. Još ću uvodno prije nego prijeđem na ove konkretne komentare istaknuti da je uvijek pomalo nelagodno kada zbog toga što, a ja bih rekla športski, moramo shvatiti da oporba mora uvijek po definiciji ili barem najčešće nekako konfrontirati svoje stavove da ne kažem riječ napadati s Vladom, nelagodno je ako profesionalce koje, koji rade u hrvatski medijima posebno javnim medijima, etiketiramo da su pod nekakvim političkim utjecajem. Meni je to zaista nelagodno. Mislim da uz sve poteškoće koje imamo oko funkcioniranja posebno naših javnih medija. Tu mislim i na HINA-u i na HRT, da su tamo zaposleni profesionalci koji ne dolaze ili ne odlaze sa ovom ili onom vlašću. Dakle, to su ljudi koji profesionalno obavljaju svoje poslove i mislim da oni značajno doprinose kvalitetnom medijskom okružju u Republici Hrvatskoj i daju veliki doprinos i mislim da bez obzira što je legitimno propitivati i način izbora upravljačkih tijela i sve druge odluke moramo uvijek zadržati ipak neku razinu povjerenja i poštovanja prema zaposlenicima koji profesionalno u tim medijima obavljaju svoje poslove.
Konkretno ja ću kao što je uvijek moj običaj proći kroz komentare koji su izneseni bilo u raspravama klubova ili u pojedinačnim raspravama i referirati se na pojedine komentare s obzirom da su neki iznošeni od različitih klubova pokušat ću se ne ponavljati. Dakle, prvo što se tiče prijedloga koji su izneseni u javnom savjetovanju, dakle bilo je dosta zagovaranja cjelovite izmjene medijskih zakona, reforme medijskog zakonodavstva. Ja ću podsjetiti i ovdje da smo mi imali na kraju mog prošlog mandata jedan tekst o kojem smo željeli raspravljati. On nije najsretnije dočekan u tom trenutku u javnosti. Međutim, mi smo i za transponiranje MFA-e osnovali medijsku radnu skupinu i njima smo prezentirali metodologiju rada i ja vjerujem da ćemo u jednom duhu uvažavanja sada nastaviti raditi na cjelovitoj reformi Zakona o medijima.
Bilo je riječi o pritiscima na medije i medijske slobode, na potrebi veće neovisnosti Vijeća za elektroničke medije i Agencije za elektroničke medije. U tom kontekstu bilo je riječi o tome da se u izvješću vladavini prava propituje njihova neovisnost. Moram ispraviti to nije točno, dakle u Izvješću o vladavini prava zadnjem spominjale su se neke druge teme u prvom redu vezano uz državno oglašavanje, transparentnost vlasništva, ali nije bilo tog tipa kritika, pa mislim da je važno da se ipak držimo konkretnih podataka kada govorimo o Izvješću o vladavini prava.
Kada govorimo oko zaštite izbora kao što sam rekla ta je tema i to je pitanje detaljno uređeno Zakonom o medijima i nema ništa u MFA-i što nije do sada sadržano u Zakonu o medijima. Međutim, ističem ponovo da ovom odlukom da agencija, nova Agencija za medije preuzima odgovornost nad cjelokupnim medijskim prostorom će doprinijeti da se eventualno i u nekom slučaju sumnji na nepoštivanje zakona i principa o zaštiti izvora može donositi odluke, međutim takvih situacija barem što ja znam nismo imali.
Spominjale su se teme SLAP-a. Kao što sam rekla i ponovit ću još jednom mi smo i prije nego što je donesena uredba počeli raditi na pitanju SLAP-a, napravili smo jako puno koraka i u edukaciji i u tiskanju brošure, rada između strukovnih organizacija, pravnika, odvjetnika, sudaca i mislim da smo primjer države koja je puno prije mnogih drugih utvrdila postojanje problema, međutim isto tako treba istaknuti da se brojevi sa kojima se licitiralo u javnosti nisu potvrdili u izvješćima pravosuđa nego govorimo između 30 i 50 tužbi koje bi se mogle karakterizirati kao SLAP. I ono što sam zadovoljna da je najveći dio tih tužbi se odbacuje i to je ono što nam je cilj da se te tužbe, takve tužbe prepoznaju i da ih se na vrijeme, da ih se na vrijeme odbaci.
Bio je jedan komentar vezano na odgovore na javno savjetovanje o tome da ćemo urediti nešto, odnosno da će se nešto urediti IT rješenjima, odnosno pravilnikom. Ali to je upravo tako jer to je u nadležnosti agencije. I podsjetit ću na neke od temeljnih principa kad govorimo o medijskom zakonodavstvu, a to je stavljanje što većeg naglaska na samu regulaciju i koregulaciju i u tom smislu mislim da nam je svima u interesu jačati agenciju posebno u tom dijelu samoregulacije i koregulacije.
Bilo je kritika u tome da se u slučaju Agencije za elektroničke medije nabrajaju ovlasti, 24 ovlasti agencije. To je, nabraja se dakle sve ono što je i do sada bilo u zakonu i to je jednostavno važno radi pravne sigurnosti. Bilo je određenih komentara vezano uz samo uređivanje tog dijela zakonodavstva koji se odnosi na elektroničke medije, međutim to je tema Direktive o audio-vizualnim medijskim uslugama.
Najodlučnije odbacujem bilo kakve optužbe bilo koga u javnom prostoru da u Hrvatskoj imamo cenzuru bilo kojeg medija. Mislim da svi zajedno moramo biti jako oprezni kada koristimo takve termine, cenzura je kazneno djelo, bilo kakva sumnja na bilo kakvu cenzuru. Trebala bi se prijaviti i onda procesuirati sukladno kaznenim zakonima. Nije nikako niti po mom mišljenju oportuno, niti mudro politički, a pogotovo ne doprinosi navodnom zalaganju za slobodu medija ako govorimo o cenzuri.
Ovaj akt i medijski zakon u Hrvatskoj ni na koji način ne zagovaraju preuzimanje nadzora nasuprot zaštiti medija, to zaista najodlučnije odbacujem i to nije niti namjera propisa, niti se može iščitati između redaka.
Izneseno je ovdje nekoliko komentara i nekoliko puta da Hrvatska stoji najlošije na listi slobode medija, da u Hrvatskoj ne postoje neovisni mediji, a posebno moram se referirati na komentar da mediji koje financira ministrica, citiram. Dakle ministrica ne financira niti jedan medij, Ministarstvo kulture i medija ne financira medije u RH, pa to je možda i zorni dokaz onima koji vole misliti da u Hrvatskoj ne postoje dezinformacije. Danas smo ih čuli nemali broj, uglavnom od onih koji ih kontinuirano šire.
Ne mogu se složiti sa stavom jednog od klubova koji je rekao da je ovaj zakon kulisa za slobodu medija, da nema javnog nadzora nad političkim pritiscima, da nema nezavisnih imenovanja. Ponovit ću, ne postoji idealan model niti imenovanja, niti nadzora, niti postoji, da postoji nekakav univerzalni model na razini EU onda bi on bio usvojen u direktivama odnosno uredbama, dakle svaka država sukladno svojim specifičnostima uređuje i razvija medijski pluralizam i ja mislim da svi mi moramo tražiti nekom evolucijom najbolja rješenja u odnosu na ono što imamo danas.
Moram se referirati isto na komentar jednog kluba koji je rekao da želimo svi neovisnost, jake medije, transparentno vlasništvo, posebno na HRT-u i onda je izrečeno da je na HRT-u jad i da se nismo pomakli, a onda je ponovo istican samo primjer IMS-a.
Ja moram reći s ove govornice da vrlo često kad ovdje nastupamo govoreći o javnom servisu isključivo se govori o IMS-u ili informativnom medijskom servisu. HRT je puno više od toga, HRT su dokumentarni filmovi, programi obrazovanja, kulture, protjecanje sporta, HRT je HRT i HRT je veliki doseg nelinearnih platformi, HRT je Juhuhu program za malu djecu koji se nameće kao jedan od kvalitetnijih sadržaja, HRT je stalno povećanje relevantnosti, tako da mislim da nije korektno i nije ispravno reducirati ulogu javnog radiotelevizijskog servisa isključivo na informativno medijski dio tog servisa, a onda još ju nekako promatrati ovim ili onim očima. Kao ministrica koja ima nadležnosti za medije mogu zaista empirijski potvrditi da još nisam susrela političku opciju bilo u poziciji ili opoziciji kako god mijenjali strane, koja misli da HRT ne zagovara upravo one druge.
Razmotrit ćemo ovo pitanje vezano uz članove političkih stranaka, dosada je uvijek bilo ograničenje za one koji su dužnosnici. Nisam sigurna da tu ne bismo ulazili u neki, neke temeljne slobode jer članstvo u stranci ne mora značiti aktivnu participaciju. Pretpostavljam da postoji razlog zašto se tako to u startu definiralo, ali kada je postavljeno ovo pitanje odnosno čl. 7. st. 10. odnosno čl. 10. st. 1. toč. 7., tu se radi o tome da se kumu… da se mogu steći uvjeti koji se nisu stekli u trenutku kad je osoba npr. bila imenovana. Teoretski netko može iz pozicije člana Vijeća za elektroničke medije aplicirati za člana ne znam uprave nekog trgovačkog društva i tada će se stvorit uvjeti da ta osoba ne može biti članom i onda će se stvoriti uvjeti za, za razrješenje.
Više-manje sam se referirala na pitanje komentara u javnoj raspravi, npr. na temu špijunskog softvera, dakle ponovit ću, to se uređuje drugim zakonima i to je uređeno u RH i nema tog tipa zloupotreba kada se odnosi na medije i na njihove novinare i na njihove izvore. Nismo zanemarili stručnu javnost i akademsku zajednicu, upravo suprotno i oni svi programi koje sam navodila uvodno i pitanje medijske pismenosti i platforma TOČNO tako, dakle uspostavljena je temeljem istraživanja relevantnih znanstvenika u Hrvatskoj o dezinformacijama itd. dakle uvijek konzultiramo stručnjake i stručnu javnost, kako dvije udruge kako su, koje su bile često spominjane i HND i Sindikat novinara, tako i brojne druge udruge koje rade bilo na zaštiti autorskih prava, novinara, udruge koje okupljaju nakladnike itd..
Ja bih osobno bila jako oprezna u kvalifikacijama kada je nešto odlučilo neovisna agencija i upravni sud, ne bi se tako lako usudila reći da nešto što je sud utvrdio nije zakonito, dakle mislim da moramo poštivati sve institucije, a ako se ne slažemo sa pravorijekom bilo koje institucije onda ih moramo propitivati u za to propisanim uvjetima i okolnostima.
Mislim da je to, e i sad bile su još neke pojedinačne rasprave, vidim da ovdje nema zastupnika uglavnom koji su sudjelovali u pojedinačnim raspravama ali ja ću se svejedno referirati pogotovo na upit zastupnice koja mi je u replici spominjala Juricu Lovrinčevića. Nisam znala na što misli, a onda sam u međuvremenu se shvatila. To je ona afera u kojoj su sudjelovali zastupnici Mosta, koliko se ja sjećam tako da zaista ne osjećam potrebu referirati se na gospodin Lovrinčevića i na tu aferu Mreža za koju se vidjelo kako se ona odvijala da su zapravo iza te afere djelovali zastupnici Mosta pa evo ako bude prilika vi možete s njima o tome razgovarati. Ne slažem se jednako tako sa komentarom da je vlasništvo nemoguće nadzirati. Posjetite stranice Agencije za elektroničke medije, pogledajte informacije o vlasništvu. Tamo gdje se informacije o vlasništvu skrivaju iza nekih fondova i to je podatak o kojem se može javno govoriti, gdje se treba građane upozoriti pa će oni stvoriti neku, neki odnos ili kritičko razmišljanje prema pojedinim medijima. Jedan od zastupnika dao je vrlo konkretne prijedloge kako bi trebalo birati članove nadzornih tijela i regulatornih tijela. Ovdje se spominjalo selekcijsko povjerenstvo. Nisam sigurna da postoji praksa u Hrvatskom saboru da bi prije nekih odbora ili ove plenarne sjednice neko drugo selekcijsko povjerenstvo filtriralo kandidate ali to ćemo prepustit saboru da predloži, nisam sigurna i isto tako i prijedlog da se izrijekom napiše da se u roku od 12 mjeseca, mjeseci treba izmijeniti zakone, ni to koliko ja znam, a dosta dugo branim zakone u saboru, nisam sigurna da se može saboru propisati da sabor može sam sebi propisati da nešto donese u roku od 12 mjeseci. I na kraju jedan zastupnik je govorio o agit propu, Jugoslaviji, povijesti medija u RH, o diktaturi u Covidu i o borbi protiv dezinformacija kao jednoj lažnoj temi, to bi barem što se mene tiče zaslužilo jedan podulji, možda i poseban, posebnu raspravu i razgovor s obzirom da sam upravo od strane vas izložena kontinuiranim dezinformacijskim kampanjama pa kad biste mi vi pronašli bilo gdje neki dokument koji sam ja potpisala da recimo piše šund, kad biste pronašli bilo gdje desetke milijuna eura kojima se nešto financira, kad biste našli knjigu zbog koje je vaš kolega koji je napisao, nije više tu pozvao na prosvjede ispred, onda bismo se mi možda mogli složiti da nema dezinformacija u RH ali s obzirom da je politička agenda nekih stranaka i nekih pojedinaca u javnom prostoru isključivo poticati mržnju i podjele takvim dezinformacijama, ja mislim da nam neovisni sustavi koji će se baviti provjerom informacija, koje, gdje su angažirani znanstvenici, sigurno će nam pomoći i u zdravstvenim krizama i u pitanjima sigurnosti hrane i u sigurnosnim prijetnjama i pitanjima. Vidimo i znamo da postoji, posebno u susjednim zemljama jedan veliki broj portala koji nemaju nikakvu uredničku odgovornost, koji nemaju javno objavljeno vlasništvo, koji se obraćaju hrvatskoj publici i hrvatskim građanima i čije se dezinformacije vrlo brzo dijele društvenim mrežama. To je opasno za naše društvo, to je opasno za svako društvo. Neće Vlada biti ta koja će bilo kome nešto braniti, provjeravati, sankcionirati ali ja zaista i s ovog mjesta pozivam sve koji djeluju u javnom prostoru da, da provjeravaju informacije, da našim građanima kad god smo u prilici dajemo do znanja da ne podliježu dezinformacijskim kampanjama posebno na društvenim mrežama, s time urušavaju temeljne vrijednosti našeg društva i naše demokracije. EMFA kakvu sada predlažemo transponirati u hrvatsko, u hrvatsko zakonodavstvo trebala bi nam svima pomoći da učinimo društvo boljim, medije transparentnijima i sigurnijima ali naravno taj posao ne zaustavlja se samo na zakonodavstvu nego zaista na svima nama koji radimo i djelujemo u javnom prostoru i ja želim vjerovati da većinski ćemo raditi na tome da hrvatskim medijima, neovisnim medijima, profesionalnom novinarstvu nastavimo davati podršku bez obzira koja je stranka na vlasti. Hvala.
Hvala lijepa. Pričekajmo trenutak samo da ministrica zauzme svoje mjesto. Prva replika gospodin Josip Jurčević.
Uvažena ministrice neću ovdje o cijelom nizu neukosti dezinformacija koje ste izrekli to će biti prigode na okruglim stolovima pa ćete biti i vi pozvani i bit će više vremena ali da bismo upotpunili taj spektar svakako će nas zanimati što vi mislite vezano za ovo financiranje problematično, a vezano za utjecaj politike. Dakle zbog čega i kako tumačite da se HEP koji je monopolist državna, javna institucija toliko reklamira u medijima što naravno je argument upravo za one koji govore da politika preko toga utječe. To je jedno pitanje i drugo, evo čuli smo ovdje više puta i to nije nikakva tajna, da kad se radi o mišljenjima raznih institucija EU, agencija, ovih, onih, neovisnih ili ovakvih da najlošije stojimo glede slobode medija. Pa kako to tumačite, dakle da bolje stojimo i glede gospodarstva, proračuna ne znam i svih ostalih stvari nevezano kako smo, dakle došli do tih agencija i slično. Ali dakle, najviše je negativnih mišljenja upravo ima koja se odnose na neslobodu medija. Evo pa da se kratko očitujete o tome, da ostane i to snimljeno.
Hvala.
Odgovor.
Hvala.
Koliko ja znam Hrvatska je liberalizira tržište električne energije, pa koliko ja znam HEP nije monopolist, pa pretpostavljam da imaju se potrebu reklamirati, a da bi ljudi kupovali njihove usluge. A s obzirom da vi tako olako kažete da smo mi najgori ili loše stojimo uvijek je korisno pogledati po kojem to podatku, ja ne kažem da je situacija idealna, dapače postoji puno prostora za unapređenje zato i predlažemo i ovaj akt i druge akte i sve ove mjere koje sam ranije spominjala kojima ulažemo u jačanje medija i transparentnost vlasništva i javne podatke o financiranju i poticanje …
…/Upadica Radin: Hvala./…
… medijske pismenosti itd.
Zaustavio sam vas, ja se ispričavam. Prije sam krivo shvatio što mi je rekla suradnica gospođa Kristina. Moja greška.
Gospodin Jurčević, povreda Poslovnika.
238. glede ovoga drugog mojega pitanja izgleda da me niste shvatili, iako sam mislim bio dovoljno jasan. Dakle, rekao sam da prema mišljenju neovisnih institucija, agencija itd. procjenitelja iz EU u odnosu na Hrvatsku, da upravo u Sektoru slobode medija najlošije stojimo, a da puno bolje ili bolje od toga stojimo u svim ostalim područjima od gospodarstva, proračuna itd. itd. Dakle, nisam rekao ono što ste vi insinuirali …
…/Upadica Radin: Hvala. Hvala./…
… da sam rekao da smo najgori, nego u odnosu na.
Hvala.
Bila je opomena.
Molim vas! Molim vas vremena se moramo držati …
…/Upadica Jurčević: Ako je to prekomplicirano za vas./…
Opomena sa oduzimanjem riječi, jer je bila treća.
Gospodin Borić, replika.
Hvala lijepa.
Uvažena ministrice prije nekoliko tjedana imali smo zahtjev upravo na temu da imamo jednu tematsku sjednicu na prijedlog ovog zakona, međutim očekivao sam možda i više od ove rasprave danas na odboru i ovo što smo čuli u raspravi ništa, samo i najvažnije pitanje tko će imenovati vijeće, buduće Vijeće agencije za medije. Čitava rasprava na odboru, čitava rasprava ovdje u Saboru i optužbe političke ako ga imenuje Sabor, političke ako ga imenuje Vlada.
I imali smo jedan prijedlog na odboru, ne znam da li je to netko danas rekao da to treba učiniti HND, znači da bi oni trebali imenovati to vijeće i da je to stav praktički oporbenih zastupnika u našem odboru. Tako da očekivali smo puno, vjerojatno su se umorili od svega toga, ipak je ovo dobro ne? I vjerojatno nemaju nekih primjedbi dalje od ovoga tko bi što trebao uređivati.
Na žalost profesor se izgubio, pomiješao je izbor za članove Nadzornog odbora i Vijeća za elektroničke medije itd.
…/Upadica Radin: Hvala. Hvala. Vrijeme./…
Ali evo čisto da i vi kažete svoje mišljenje što vi mislite o tome.
Gospođo ministrice.
Hvala vam gospodine zastupniče.
Moram se složiti i to sam rekla i u ovoj završnoj riječi. Ne mislim da je dobro, oportuno i politički mudro svoditi rad medija i novinara i profesionalaca i medijskih djelatnika samo na to tko tim tvrtkama upravlja, tako da ja smatram da posebno u javnim medijima rade profesionalci koji profesionalno i odgovorno rade svoj posao i oni se ne mijenjaju ovisno o tome tko imenuje ravnatelje ili predsjednike uprava, a vjerujte mi ti ljudi puno više brinu o tome kako će financijski održati te tvrtke, kako će ih tehnološki unaprijediti a sva sreća naš zakonodavni okvir daje u svim javnim medijima riječ medijskim profesionalcima i novinarima kad se biraju urednici.
Hvala.
Gospođa Raukar-Gamulin, replika.
Zahvaljujem.
Što su rekli profesionalci i to prekaljeni profesionalci u političkim utjecajima na informativno-medijski servis HRT-a. Čuli smo na okruglom stolu o stanju na HRT-u u trećem mjesecu ove godine. E pa sad mene zanima, dakle profesionalci hvalite ih. Ja se s tim jako slažem, pa da vas malo citiram, da nije li pomalo nelagodno da se te iste profesionalce kada daju svoje primjedbe u javnoj raspravi, u 90% ignorira. Ja sam spomenula više stvari u mojoj raspravi u ime kluba ne vezano samo uz politički utjecaj koji je eklatantan i potpuno jasan, nego i o drugim stvarima. Pa evo mene zanima moje pitanje hoćete li za drugo čitanje napraviti sastanak sa profesionalcima i unijeti one izmjene u ovaj prijedlog koje su neophodne.
Zahvaljujem.
Hvala. Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam poštovana zastupnice.
Dakle, mi kada predlažemo zakone imamo radne skupine. Nakon toga zakon ide na javno savjetovanje. Dio toga se može uvažiti, dio ne može. Tako je bilo i u ovoj javnoj raspravi jednako kao što i od prvog do drugog čitanja dio prijedloga uvažimo, dio ne uvažimo. Dakle, mi smo u kontaktu i komunikaciji radnoj skupini prezentirali ono što ćemo uvažiti i što se može unijeti u ovaj, ovakav zakon tog opsega a naravno kada budemo radili reviziju medijskih zakona, kada budemo objedinili kao što smo sada Agenciju za elektroničke medije pretvorili u Agenciju za medije tako ćemo objediniti Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima. Onda ćemo vidjeti postoje li još potrebe za nekim boljim definicijama i preciznijim definicijama već postojećih odredbi.
I gđa. Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo.
Poštovana ministrice, zapravo ću imat vrlo kratko pitanje. U raspravi u ime kluba koju sam imala sam i spomenula odredbu čl. 7. i da eventualno se razmisli o tome da ste članstvo u političkoj stranci. Ja sam svjesna toga da možete biti član političke stranke kao neaktivan ili bilo što drugo, al mi se čini da bi valjalo o tome razmisliti il možda na taj način zaista napravimo mali, mali otklon, pa vas molim da dakle ne očekujem od vas sad ja odgovor ni da, ni ne, trebate sjest i o tome razmislit, al malo razmislite i vidite da se tu napravi poboljšanje, hvala lijepo.
Kao što sam i rekla, mislim da je to vrijedno razmotriti, mislim da treba vidjeti u cjelini različitih neovisnih tijela koje imenuje sabor kakva je praksa. Naravno da smo na medije svi možda malo više osjetljivi nego na neke druge regulatore, ali svakako da ćemo konzultirati i naš Ured za zakonodavstvo i partnere kad budemo pripremali zakon za drugo čitanje i vidjeti od svih ovih prijedloga koji se tiču unaprjeđenja prijedloga za moguća unaprjeđena načina imenovanja i definiranja kriterija, može li se od toga nešto razmotriti, hvala.
Hvala i vama.
Time završavamo raspravu, zaključujem raspravu i vidimo se sutra u srijedu 26. studenoga.
Prva točka dnevnog reda je Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mjerama ograničavanja.
Doviđenja, laka noć, odmorite se.

SJEDNICA PREKINUTA U 18,15 SATI

22

  • Prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU (Europski akt o slobodi medija), prvo čitanje, P.Z.E. br. 228
05.12.2025.
Prijedlog zakona o provedbi Uredbe EU 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu i izmjeni Direktive 2010/13/EU Europski akt o slobodi medija, prvo čitanje, P.Z.E. br. 228., predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: 1. Prihvaća se Prijedlog zakona o provedbi Uredbe EU br. 2024/1083 o uspostavi zajedničkog okvira za medijske usluge na unutarnjem tržištu o izmjeni Direktive 2010/13/EU Europski akt o slobodi medija.
2. Sva mišljenja, primjedbe i prijedlozi izneseni u raspravi upućuju se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
115 glasova, 76 za, 8 suzdržanih, 31 protiv. Utvrđujem dakle da je zakon odnosno da je zaključak donesen kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF