Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 6

PDF

60

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 164
04.07.2025.
Dobro jutro uvažene zastupnice i zastupnici.
Sukladno Članku 226. stavku 2. Poslovnika predložit ću dopunu dnevnog reda za 6. sjednicu naravno koji vam je dostavljen elektroničnim putem sa 14 novih točaka.
Kako sukladno Članku 225. stavku 2. Poslovnika pisanih prigovora na prijedlog dnevnog reda nije bilo utvrđujem da su predložene točke uvrštene u dnevni red sjednice.
Stajališta, dobili ste za stajališta dobili ste, vaši klubovi su dobili email čim završimo ovu točku preći ćemo odmah na stajališta ako nemate ništa protiv vi ovdje nazočni. Ne, dobro.
Prva točka dnevnog reda:

- Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. broj 164

Prijedlog je Vlada, predlagatelj je Vlada RH na temelju Članka 85. Ustava RH i Članka 172. i 204. našega Poslovnika.
Prigodom utvrđivanja dnevnoga reda prihvatili smo prijedlog predlagatelja da se ovaj zakonski prijedlog raspravi po hitnom postupku.
Sukladno Članku 204. Poslovnika Hrvatskog sabora hitni postupak naravno objedinjuje oba čitanja i amandmani se daju do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za financije i državni proračun.
S nama je, s nama je državni tajnik u Ministarstvu financija gospodin Stipe Župan koji će nas, koji će nas upoznati sa ovom točkom dnevnog reda.
A već ste dole, izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane zastupnice i zastupnici danas se pred vama nalazi predstavljanje Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru.
Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru uređuje sustav unutarnjih kontrola uključujući i unutarnju reviziju kao dio sustava unutarnjih kontrola. Zakon je usvojen 2015. godine, a 2019. godine doživio je manje izmjene.
Ključne novosti koje donose ove izmjene možemo podijeliti u četiri točke. Usklađivanje obveznika zakona s obveznicima Zakona o fiskalnoj odgovornosti, usklađivanje s preporukama OECD-a, usklađivanje s novim globalnim standardima za unutarnju reviziju te ostale izmjene.
Izmjenama i dopunama Zakona o fiskalnoj odgovornosti koje su usvojene u srpnju 2023. godine prošireni su obveznici sastavljanja i predaje izjave o fiskalnoj odgovornosti te je zbog toga potrebno uskladiti obveznike Zakona o fiskalnoj odgovornosti s obveznicima primjene ovoga zakona. Naime, Zakonom o sustavu unutarnjih kontrola je propisano da se o funkcioniranju sustava unutarnjih kontrola izvještava na godišnjoj razini sukladno propisima kojima se uređuje davanje izjave o fiskalnoj odgovornosti.
S ovim usklađenjem novi obveznici zakona postaju slijedeći. Trgovačka društva u kojima RH i/ili jedna ili više jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave imaju pojedinačno ili kumulativno većinsko vlasništvo. Pravne osobe od posebnog interesa za RH koje Vlada utvrđuje odlukom a koje su upisane u Registar trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja izjave. Trgovačka društva i druge pravne osobe u kojima obveznici primjene zakona upisani u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika te u Registar trgovačkih društava i drugih pravnih osoba imaju pojedinačno ili kumulativno većinsko vlasništvo ili su njihovi osnivači.
Nadalje, jedan od strateških ciljeva RH je punopravno članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj odnosno OECD. RH je kao međunarodni standard korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama u vlasništvu RH prepoznala standarde OECD-a. Smjernice OECD-a za korporativno upravljanje u poduzećima u državnom vlasništvu predstavljaju međunarodno prihvaćeni normativ kako države trebaju provoditi funkciju državnog vlasništva.
U lipnju 2021. godine izrađen je i na službenim stranicama OECD-a objavljen pregled korporativnog upravljanja u pravnim osobama u državnom vlasništvu u RH koji između ostalog sadrži preporuke za unaprjeđenje korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima u državnom vlasništvu. Dio preporuka se planira implementirati kroz poseban Zakon o pravnim osobama u vlasništvu RH koji će idući tjedan biti na raspravi u saboru u drugom čitanju, a dio preporuka koji se odnosi na područje unutarnje revizije te uspostavu integriranog upravljanja rizicima ugrađuje se u odredbe ovoga zakona. Te preporuke OECD-a se odnose na slijedeće. Osigurati da zakon na odgovarajući način integrira međunarodnu dobru praksu za upravljanje rizikom kako se preporučuje u OECD smjernicama te naprave pojašnjenja između funkcija upravljanja rizikom, unutarnje kontrole i unutarnje revizije.
OECD smjernice naglašavaju da je sustav integriranog upravljanja rizicima stup korporativnog upravljanja iz kojeg bi se trebao izvoditi, nadzirati i prilagođavati cjelokupni sustav unutarnjih kontrola.
Zakonom se propisuje uspostava integriranog upravljanja rizicima u javnom sektoru, obvezuju se odgovorne osobe institucija svi obveznici primjene zakona na uspostavu integriranog upravljanja rizicima odnosno na jedan sustavan i cjelovit pristup upravljanju rizicima.
Usklađivanjem s integriranim modelom upravljanja rizicima i njegovom implementacijom u praksi izbjeći se tradicionalno upravljanje rizicima u silosima te bi se svi rizici značajni za jednu instituciju uključuju i procjenu rizika integriteta i rizika prijevare trebali biti integrirani na jednom mjestu što je jedna od preporuka OECD-a.
Dodatno uprave trgovačkih društava i drugih pravnih osoba u većinskom vlasništvu RH ili jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave koje imaju status velikom poduzetnika prema Zakonu o računo… računovodstvu se obvezuju na usvajanje politika i strategija upravljanja rizicima, uspostavu funkcija za upravljanje rizicima odnosno uz suglasnost odbora imenovanje osobe koja će rukovoditi funkcijom integriranog upravljanja rizicima. Osoba koja rukovodi funkcijom za integrirano upravljanje rizicima, funkcionalno je odgovorna upravi i odboru te ih polugodišnje izvještava o integriranom upravljanju rizicima i provedbi Strategije upravljanja rizicima. Odbor nadzorni i Odbor za rizike kao pododbor nadzire funkcioniranje integriranog upravljanja rizicima, te mora najmanje jednom godišnje procijeniti primjenu politika i strategija kao i djelotvornost postupka integriranog upravljanja rizicima, te dati preporuke upravi društva za unapređenje sustava.
Unutarnja revizija daje neovisno mišljenje o prikladnosti, učinkovitosti integriranog upravljanja rizicima o čemu izvještava odgovornu osobu i odbor. Ministarstvo financija će donijeti smjernice za integrirano upravljanje rizicima koje će uključiti dodatne teme kao što su analiza rizika vezanih uz integritet, korupciju i prijevare, rizici vezani uz …/Govornik se ne razumije./… rizici vezani u podmićivanje i slično.
Ovakvim zakonskim rješenjem osigurat će se učinkovitija implementacija sustava, jer ono postaje dijelom cjelovitog korporativnog upravljanja u državnim poduzećima, ali i velikim poduzećima u vlasništvu lokalnih jedinica. Zakonom se također jača neovisnost unutarnjih revizora u društvima u kojima je uspostavljen odbor, odnosno nadzorni odbor i revizijski odbor kao njegov pododbor.
Izmjenama i dopunama zakona dodatno je naglašena važnost odbora kao i nadzornog tijela u odnosu na unutarnju reviziju na način da je izmijenjen postojeći redoslijed stavaka, te se prvo propisuju odredbe vezane uz institucije gdje je uspostavljen odbor, a zatim kao iznimka odredbe koje se odnose na institucije koje nemaju odbore, a imaju uspostavljenu funkciju unutarnje revizije.
Tamo gdje postoji odbor daje prethodnu suglasnost na imenovanje i razrješenje rukovoditelja unutarnje revizije, strateške i godišnje planove unutarnje revizije, te dobiva informacije o provedbi preporuka unutarnje revizije. Time je dodatno istaknuto da uprava u trgovačkim društvima i odbor dijele odgovornost za pregled i odobravanje strateškog godišnjeg plana unutarnje revizije, raspravu u vezi provedbe preporuka čime se jača uloga nadzornog odbora i neovisnost funkcije unutarnje revizije.
Treća ključna izmjena zakona odnosi se na usklađenje sa novim globalnim standardima za unutarnju reviziju koji su u primjeni od siječnja 2025. godine. Predložene su izričajne dorade i manje izmjene u dijelu članaka vezanih uz unutarnju reviziju. Uvodi se izraz funkcija unutarnje revizije, te je svrha unutarnje revizije navedena u zakonu, usklađena sa novim standardima.
U odnosu na važeće odredbe zakona umjesto obveze godišnjeg izvještavanja o prijavljenim nepravilnostima uvodi se obveza obavještavanja Sektora za proračunski nadzor Ministarstva financija o zaprimljenoj prijavi o nepravilnosti i to u roku od 15 dana od zaprimanja prijave. Na taj način će Sektor za proračunski nadzor Ministarstva financija u roku od 15 dana dobiti informaciju o zaprimljenoj prijavi nepravilnosti i statusu postupka, a ne kao do sada tek dobivanjem godišnjeg izvještaja o nepravilnostima koje se dostavljalo do 31. ožujka svake godine za prethodnu godinu.
Također, brišu se odredbe zakona koje se odnose na povjerljive osobe koje se imenuju sukladno Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti jer se zadaće povjerljivih osoba i način njihovog imenovanja značajno razlikuje od osoba za nepravilnosti koje su propisane ovim zakonom i koje su usmjerene na zaprimanje prijava koje mogu imati štetu na proračunska sredstva.
Zaključno zahvalio bih svim uvaženim zastupnicima na pozornosti, te se radujem konstruktivnoj raspravi u Hrvatskom saboru i na kraju bih prihvatio amandman Odbora za zakonodavstvo. Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Možete na vaše mjesto.
I imamo niz replika. Prvu repliku je tražio gospodin Klasić.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi državni tajniče sa suradnicima.
Ovaj predloženi zakon svakako je za pozdraviti jer unapređuje kontrolu u javnom sektoru, te time jača transparentnost i povećava učinkovitost u upravljanju u javnom sektoru čime se izravno, će doprinijeti učinkovitom iskorištavanju sredstava poreznih obveznika u javnom sektoru.
Sa druge strane ove predložene primjene zahtijevat će sigurno izvjestan broj educiranog i stručnog kadra za provođenje sustava upravljanja rizicima. Moje pitanje glasi da li institucije u javnom sektoru imaju dovoljno educiranog kadra za provođenje ovako predviđenog zakonskog okvira kako bi isti ne bi ostao samo još jedno mrtvo slovo na papiru ili još jedna norma koju moramo ispuniti kako bi postali punopravna članica OECD-a.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa poštovani zastupniče.
Pa ja bih rekao da ima dovoljno educiranog kadra. Naime, Ministarstvo financija odnosno nadležni sektor zajedno i u suradnji sa Ekonomskim fakultetom i fakultetima obavlja i vrši svake godine edukacije u širem javnom sektoru.
Gospođa Knežević.
Poštovani državni tajniče, ovim izmjenama zakonodavni okvir se širi, ali se ne jača. Uvodite više obveznika, ali ne uvodite više transparentnosti, više odgovornosti, ni više učinka. I dalje nemamo obaveze da se sve izjavi, revizijska izvješća javno objave, nema saborske rasprave o objedinjenom izvješću ministarstva, nema brojčanih pokazatelja ni koliko preporuka je dano ni koliko provedeno. Nema podataka detaljno po svim sektorima, nema usporedbe, a samim time nema ni pritiska da stvari budu bolje.
Dakle, proširujemo sustav ali ga ne činimo učinkovitijim, jer nemamo mjerila i kriterije za to. Ako želimo stvarno pokazati OECD-u potrebno je ugraditi ono što OECD i traži, a to je cjelovitu javnu objavu, saborsku raspravu i praćenje rezultat jer bez toga opet ćemo imati sustav koji piše izvješća, a ništa ne popravlja.
Hvala.
Hvala lijepa.
Poštovana zastupnice ne bih se složio sa vama. Upravo ovaj zakon je i usklađen sa onim što OECD traži. Sve informacije koje ste naveli da se ne objavljuju, objavljuju se u godišnjem izvješću o sustavu, objedinjenom izvješću o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru koje Vlada usvaja svake godine i transparentno objavljuje.
Gospodin Lalovac.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa evo možda pitanje vezano za, znači danas donosimo ovaj zakon ali me zanima da li će ovo još na kraju OECD prije nego što zapravo uđemo još jednom iskontrolirati da li je ova sva primjena, ovo što smo danas zakona, što ćemo mi tu donijeti jel' da li će to još netko na kraju verificirati, odnosno koliko će to biti komunikacija sa njima? Da li ove sve unutarnje kontrole i funkcioniraju evo? Samo me zanima nekakav tijek i komunikacije sa njima. Ovo je danas zakonodavno, a onda kasnije imamo nekakve implementacije.
Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepa poštovani zastupniče Lalovac.
Mi smo u konstantnoj zapravo komunikaciji sa OECD-om bili već i u pripremi ovog zakona naravno nakon usvajanja zakona ovaj predmetni zakon će se raspravljati na nekim određenim pododborima OECD-a i završno naravno prije samog pristupanja OECD će se raspraviti, usvojiti na nadležnom pododboru.
Hvala.
Gospođa Selak-Raspudić.
Dobar dan!
Dakle, u pripremi za ovu točku čitala sam i povezane materijale kao što je objedinjeno godišnje izvješće o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru Republike Hrvatske. Za oko mi je zapela informacija da je u travnju prošle godine ministar financija osnovao međuresornu radnu skupinu za provođenje dubinske analize uzroka sudskih sporova pokrenutih protiv državnih tijela Republike Hrvatske.
Koliko sam shvatila u radu radne skupine sudjelovali su predstavnici više ministarstava, ali i DORH-a, a ta je radna skupina već uspjela i izraditi izvještaj o rezultatima analize sa prijedlozima mjera za unapređenje, pa nas zanima ako nam ukratko možete danas predstaviti i rezultate te analize i dostaviti izvještaj Saboru i svim saborskim zastupnicima. Dakle, ova tema je za nas od izrazite važnosti kao zakonodavce da u krajnjoj liniji možemo vidjeti kako unaprijediti okvir da nema toliko sporova protiv države. Ako je izvješće gotovo možete nam reći kakvi su njegovi rezultati.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepa poštovana zastupnice.
Dakle, trenutno izvješće je još u radnoj verziji. Sasvim sigurno bit će predstavljeno nakon što bude finalizirano. Dobro ste rekli mi smo tu u direktnoj komunikaciji sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske. Ono što mogu reći da će proizaći iz navedenog izvješća je jedan zajednički objedinjeni IT sustav koji će obuhvaćati sve ove potencijalne sudske presude, te preporuka za poticanje, za rješavanje, za mirno rješavanje sporova.
Hvala lijepa.
Gospođa Anamarija Blažević.
Hvala.
Poštovani državni tajniče ove predložene izmjene idu u smjeru jačanja sustava i unutarnje kontrole u javnom sektoru. Osim što se time osigurava i transparentnost i zakonitost važna je i za učinkovitost poslovanja i drago mi je što ste u Replici odgovorili kako ima kadra koji mogu odraditi ono što proizlazi iz ovih izmjena.
Moje pitanje u stvari prema vama da li predložene izmjene mogu utjecati na prevenciju, odnosno pravodobno otkriti i spriječiti nepravilnosti u upravljanju javnim sredstvima, tj. mislim da ove izmjene nisu samo u službi preporuka OECD-a već se dotiču onoga što smo kroz primjenu dosadašnjeg zakona vidjeli da treba izmijeniti, da bi u stvari zakon bio na neki način funkcionalan i primjenjiv.
Poštovana zastupnice ja sam uvjeren da mogu ove izmjene zakona utjecati na prevenciju, upravo zato se i uvodi integrirano upravljanje rizicima. Dakle, to je sustavan, cjelovit pristup upravljanju rizicima kojim se izbjegava upravljanje rizicima u silosima i Ministarstvo financija će detaljno kroz smjernice dati upute svim obveznicima.
Gospođa Salopek.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Evo pozdravljam donošenje ovog zakona, jer on zapravo služi za unapređenje odgovornog upravljanja javnim sredstvima, jača se sustav unutarnjih kontrola, preciznije se određuju nadležnosti, odgovornosti, uvode se mehanizmi za bolju provedbu unutarnjih kontrola i unutarnje revizije, a vjerujem da se i smanjuje prostor za korupciju, neodgovornost ili neučinkovitost.
Moje pitanje vama je u kojem smislu se razvija digitalizacija sustava unutarnjih kontrola kako bi se dodatno povećala transparentnost i učinkovitost.
Hvala.
Hvala i vama.
Odgovor.
Hvala lijepa.
Poštovana zastupnice, da mi smo razvili jedno digitalno rješenje za prikupljanje svih izjava o fiskalnoj odgovornosti koje se kao što znate prikupljaju jednom godišnje od svih proračunskih, izvanproračunskih korisnika jedinica lokalne, područne odnosno regionalne samouprave, ali i poduzeća u javnom sektoru kako je propisano Zakonom o fiskalnoj odgovornosti.
Hvala.
Gospođa Komes.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče.
Evo čuli smo već i prethodno od kolega na koji način će sve utjecati ove izmjene na, dakle na učinkovitost ne samo, dakle što se tiče preporuka OECD-a, dakle ne samo usklađivanje nego će se ispoštovati i drugi standardi, a vjerujem da će pomoći i upravama trgovačkih društava u smislu povećanja učinkovitosti upravljanja nepravilnostima i odgovornosti.
Evo mene zanima što se tiče unutarnjeg revizora mora li on biti zaposlen u trgovačkom društvu, odnosno mora li se ustrojiti kao samostalna ustrojstvena jedinica ili se može angažirati vanjski suradnik?
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo poštovani zastupniče.
Dakle, Pravilnik o unutarnjoj reviziji je definirao zapravo obvezu ustrojavanja i kriterije za ustrojavanje unutarnjih revizora u obveznicima primirja.
Gospodin Mažar.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicima.
Kao što smo čuli ove izmjene i dopune idu u nekoliko smjerova, dakle od priključenja OECD-u, jačanju naših međunarodnih obaveza, pripreme za ulazak u tu najsnažniju međunarodnu organizaciju, onda usklađivanje sa Zakonom o fiskalnoj odgovornosti, jačanju unutarnjih kontrola i mislim da je to sve zajedno dobro da se stvori i jedno veće povjerenje naših građana i prema institucijama sa javnim ovlastima i prema jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave.
E sad na tragu toga ide moje pitanje. Dakle, jednom odredbom se uvodi nova mogućnost prije svega ministru financija da može zatražiti zajedničke unutarnje kontrole, pa bih molio ako možete malo reći što to konkretno znači, jer nekada i građani bez obzira na unutarnju reviziju i unutarnju kontrolu budu suspektni na način da li im je neko s nekim dobar, dal ga pozna, a ovako mislim da ipak idemo u malo još jedan jači oblik unutarnjih kontrola.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepa.
Da, mi smo uvidjeli potrebu da su, da, da se uvedu i te horizontalne zajedničke revizije, mogu vam reći da je trenutno jedna takva i u tijeku koja obuhvaća reviziju upravljanja rizicima u 4 ministarstva, to su vam Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU, Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo pravosuđa i uprave i digitalne transformacije. Mislim da navedena ministarstva su imala obvezu do 30. lipnja dostaviti rezultate navedenih izvješća.
Hvala.
Gospodin Račan.
Hvala lijepa.
Poštovani, financijska kontrola mora služiti boljem životnom standardu, a ne samo štednji ili u ovom slučaju zadovoljavanju kriterija za članstvo u OECD-u. U skladu sa time, hoće li se efekti novog sustava upravljanja rizicima ocjenjivati i prema dostupnosti i kvaliteti javnih usluga, primjerice u zdravstvu, javni prijevoz i drugo? Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Dakle sustav unutarnje revizije će se povezati zapravo i sa svim ciljevima koje navedene institucije, javne institucije imaju, a to onda obuhvaća i kvalitetu javnih usluga.
Gđa. Puljak.
Evo poštovani državni tajniče, rekli ste da se ovo objedinjeno izvješće objavljuje, da ga Vlada objavljuje, međutim to je izvješće koje sadrži sumarne informacije iz različitih institucija, međutim ne vidimo tu detalje i nema obveze objavljivanja detalja po različitim sektorima. Razmišljate li o tome, primjeri prakse iz drugih zemalja, ne znam, uvijek volim spomenuti Estoniju koja je digitalizirana država, ono od vrha do dna i takva izvješća su digitalno i dostupna, pojedinačna dakle idete li u tom smjeru da ne objavljujete samo sumarna izvješća, već i pojedinačno po sektorima? Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo poštovana zastupnice Puljak, pa dakle i sada svaka općina i svaki, svaki grad vi možete vidjeti kakvu je izjavu dala i kakve, i kakve nepravilnosti postoje. Evo ja mogu podsjetiti, u izvješću u samoj procijeni sustava unutarnjih kontrola za 2023.g. 91% obveznika dalo je izjavu 1b, dakle da su utvrđene neke nepravilnosti. Najveći broj korisnika državne razine utvrdio je slabosti u području planiranja i izvršavanja proračuna, te upravljanja imovinom, dok su na razini županija, gradova i općina i dalje najveći broj jedinica je utvrdio slabosti u područjima upravljanja imovinom i izvršavanju proračuna, te u području računovodstva.
Hvala.
Gospodin Ačkar.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče sa suradnicima.
Mene bi zanimalo kao čelnika JLS, što točno ovaj zakon i njegova implementacija znači za našu unutarnju reviziju, da li će se broj revizora morati sada povećati ili će i dalje biti na snazi onaj zakon koliko ih je dosad značilo ovisno o gradu kako je zakonski već bilo to definirano? Hvala vam.
Hvala lijepa poštovani zastupniče Ačkar.
Dakle nije potrebno povećavati broj unutarnjih revizora, ostaju isti kriteriji, međutim ono što je, je da se rad unutarnje revizije mora uskladiti sa novim standardima koji su propisani ovim zakonom.
Hvala.
Gđa. Blažanović.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče, evo jedna od bitnih intencija ovog zakona je zasigurno osiguranje poštivanja načela odvajanja poslovnih funkciji i dužnosti i to onih koji nadziru rizike od onih koji preuzimaju odgovornost za upravljanje rizicima i onih koji rade reviziju odnosno te unutarnje kontrole.
Ja vas lijepo molim zbog javnosti da nam objasnite odnosno na koji način primarno se nastoji postići osiguranje poštivanja tog načela?
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo poštovana zastupnice.
Dakle uprave spomenutih društava se obvezuje na usvajanje politike i strategije upravljanja rizicima uz suglasnost odbora, uspostavu funkcije za upravljanje rizicima odnosno uz suglasnost odbora imenovanje osobe koja će rukovoditi funkcijom integriranog upravljanja rizicima. Dakle osoba koja će rukovoditi funkcijom funkcionalno je odgovorna upravi i odboru, te ih polugodišnje izvještava o integriranom upravljanju rizicima i provedbi Strategije upravljanja rizicima. Zakon također propisuje da tu osobu imenuje i razrješuje uprava uz ishođenje prethodne suglasnosti odbora, čime se želi osigurati zapravo veća uloga odbora u navedenom procesu.
Hvala.
Izvjestitelji odbora? Ne? Da?
…/Upadica iz klupe: Ne, ne./…
Ne, dobro.
Otvaram, otvaram raspravu, prva gđa. Marija Selak Raspudić, Klub nezavisnih zastupnika, izvolite.
U pripremi rasprave za ovu točku čitala sam i neke povezane materijale kao što sam ranije napomenula, a posebno zanimljivo i bitno u tom kontekstu …/Govornik se ne razumije./…objedinjeno Godišnje izvješće o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru RH koje je početkom ove godine usvojila Vlada. Za oko mi je tu zapela informacija da je u travnju prošle godine ministar financija osnovao međuresornu radnu skupinu za provođenje dubinske analize uzroka sudskih sporova pokrenutih protiv državnih tijela RH. Koliko sam shvatila, kao što sam ovdje napomenula, u tom radu sudjelovali su i predstavnici više ministarstava, ali i DORH-a, a ta radna skupina već uspjela iznjedriti izvješće, ovdje smo saznali da je i dalje riječ o nacrtu, pa nismo dobili detalje, riječ je o Izvješću o rezultatima analize s prijedlozima mjera za unaprjeđenje. Bilo bi izrazito korisno za sve nas u Hrvatskom saboru da vidimo rezultate te analize i da uopće dobijemo taj izvještaj, računam da će se to doista i dogoditi i to ne tek tako nego zato što je ta tema bitna za saborske zastupnike ne samo s aspekta financijskih i fiskalnih rizika ili nepoznanica za državni proračun, nego i kao smjernica što možemo napraviti u zakonodavnom smislu kako bismo rasteretili pravosudni sustav od sudskih sporova koji se vode protiv države, njezinih tijela, institucija i slično.
Dakle, očekujem kada to izvješće ne bude više radna verzija nego potpuno da ga dobije i Hrvatski sabor i da ga možemo detaljnije analizirati i unaprijediti zakonodavni okvir.
Ovu raspravu bih iskoristila kako bih naglasila važnost ove teme koja se mnogima zasigurno čini suhoparnom premda upravo putem sustava unutarnjih kontrola analiza tog sustava danas imamo sve pouzdanje podatke o slabostima i rizicima u javnom sektoru. Primjerice posljednje izvješće Ministarstva financija pokazuje kako javni sektor nerealno planira izdatke i rashode iz sredstava EU, kako veliki broj aktera u javnom sektoru ima poteškoća s izvršenjem proračuna kao i s vođenjem računovodstva, a jedinice lokalne i područne samouprave u velikom broju se loše ili nikako nose s evidentiranjem i upravljanjem svojom imovinom.
Dakle, izvještaj pokazuje veliki broj prigovora oko toga da zapravo jedinice lokalne samouprave ne znaju upravljati svojom imovinom pa svi oni zahtjevi koji se uobičajeno čuju sa saborske govornice ili sa govornica pojedinih gradskih vijeća kako se treba aktivirati imovinu gradova koja bi mogla služiti građanima zapravo postaju govor u prazno jer se vidi po ovim izvješćima da se to ne događa i da iz različitih razloga i od problema s vlasništvom pa nadalje i drugog zakonskog okvira gradovi de facto ne upravljaju svojom imovinom u velikom opsegu.
Od svega ovoga kako vidimo ovih dana nije izuzeta ni središnja država, a sada ću ovo o čemu danas govorimo povezati s nečim vrlo konkretnim što smo mogli pratiti u medijima. Najnoviji razvoj događaja oko isplate inkluzivnog dodatka pokazuje nam kao i u središnjim državnim tijelima poput ministarstava i Vlade nema koordinacije, a formalni mehanizmi koji se odnose na procjenu učinaka propisa napose fiskalnih učinaka mogu spektakularno zakazati. Teško je uopće zamisliti kako je došlo do toga da Vlada toliko podcijeni fiskalni učinak nekog zakona da u proračunu može nedostajati preko milijardu nekadašnjih kuna, dakle 170 milijuna eura da bi se zakon mogao izvršiti. To je zakon koji je izglasan u Hrvatskom saboru. Riječ je o neodgovornosti koju nismo prvi put vidjeli.
Nerijetko se zakoni i drugi propisi pišu bez ozbiljne analize njihovih učinaka i troška pa je i to jedan od rizika za poslovanje države o kojem treba govoriti. I pitanje koje se sada postavlja na temelju ovoga što je izašlo u javnost i što je i postalo tema a povezano je upravo sa sustavom unutarnjih kontrola u javnom sektoru je tko će snositi odgovornost? Riječ je o predviđenom trošku ne samo za ovu godinu nego i za brojne naredne godine, a ne vidi se na koji način će se taj trošak sada sanirati i tko je pogriješio toliko u procjeni. Postoji li neki sustav odgovornosti i penalizacije za one koji toliko pogriješe i tko će u krajnjoj liniji snositi posljedice za to što se sada dogodilo sa pitanjem inkluzivnog dodatka, a što se i prethodno događalo sa brojnim drugim stvarima koje su krivo proračunate i krivo predviđene u državnom proračunu iz čega i proizlazi ono što se i nadalje u nadležnim izvješćima, a to je da imamo velikih problema i sa izvođenjem državnog proračuna i sa izvođenjem proračuna jedinica lokalne samouprave.
Sustavi unutarnjih kontrola i njihova analiza trebali bi biti alat u borbi protiv korupcije. Planiranje, prepoznavanje rizika i učinkoviti interni nadzor trebali bi imati preventivni i odvraćajući karakter u smislu borbe protiv korupcije. Tako smo primjerice ako govorimo na razini Grada Zagreba imali aferu Hipodrom. Postoji Gradski ured za unutarnju reviziju i kontrolu koji unatoč svemu tome što se događalo oko afere Hipodrom nije poduzeo ništa da sam provjeri je li došlo do propusta unutar sustava zbog kojih su izgubljeni toliki novci odnosno dani toliki novci za zaštitu hipodroma koja se očito prema svemu onome što nam i razum nalaže a i dosadašnjim informacijama nije dogodila u tolikom opsegu. Dakle, ako postoji u Zagrebu, glavnom gradu RH Gradski ured za unutarnju reviziju i kontrolu onda je za očekivati da on radi svoj posao i kada problemi isplivaju u javnost, a bolje i prije toga da provjeri poslovanje onih tvrtki i onih ustanova koje su u tom trenutku problematične, a ne da se izuzme od odgovornosti prepuštajući to državi.
Kada bi to tako bilo i kada bi se to tako moglo činiti onda bi takvi uredi bili izlišni, ali to nije jedni problem. Kada govorimo primjerice o Gradu Zagrebu onda smo imali ogromne probleme upravo sa izvješćima interne revizije gradskih trgovačkih društva i glavnom gradu RH je bilo toliko odbojno dati javnosti na uvid izvješće o radu gradskih trgovačkih društava da je radije išlo kada govorimo o gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu na Visoki upravni sud sporiti se o tome treba li dati to izvješće na uvid nego što je to učinilo pod nalogom transparentnosti za koji se pretpostavlja i podrazumijeva da ga svaka, pogotovo nova i svježa gradska vlast treba izvršavati. Dakle, Grad Zagreb je radije išao na sud nego dao na uvid svoja izvješća o unutarnjoj reviziji.
I ako se to događa u glavnom gradu onda se postavlja pitanje koji je uopće smisao Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru ako jedinice lokalne samouprave pozivajući se na to da zakon ne predlaže obvezu objave izvješća o nepravilnosti ne daju izvješće unutarnje revizije na uvid zainteresiranoj javnosti. Tu je naravno i s time povezano pitanje smatramo li i trebamo li mijenjati zakon da on predvidi obvezu objave izvješća o nepravilnostima?
Kako ćemo mi reagirati na nepravilnosti koje pronalaze izvješća unutarnje revizije u gradskim poduzećima ako ih ne možemo vidjeti i koji je smisao uopće te unutarnje revizije ako mi o njoj bilo na razini nekakvog gradskog vijeća, gradske skupštine ili HS, ne možemo raspravljati jel zapravo nemamo podatke? Ili ako se ta ista revizija na razini JLS ne pokreće u slučaju javno objavljenih nepravilnosti ili se partikularno pokreće ovisno o tome koje su nepravilnosti objavljene i je li u interesu neke gradske vlasti da se one istraže? Dakle mi bismo ovdje trebali puno ozbiljnije raspravljati o tome jesmo li nažalost u toj situaciji da nešto što bi se trebalo podrazumijevati, za što ne bi morala postojati zakonska obveza, a postoje pozitivne prakse nekih gradova, moramo učiniti zakonskom obvezom za sve gradove zato da bismo mogli reagirati na nepravilnosti koje otkrivaju pojedini gradski uredi za unutarnju kontrolu i reviziju. Takva izvješća po difoltu bi trebala biti javno dostupna, o njima bi trebali moći raspravljati na razini JLS i na razini onda i ovakvih godišnjih izvješća trebali bismo moći unaprijediti rad pojedinih gradova ili drugih JLS.
Slabosti koje sam navela, a koje je prepoznalo Ministarstvo financija u svom objedinjenom godišnjem izvješću pokazuje da ima još puno prostora za napredak, ali sad s novim alatima koje uvode veću disciplinu u izvještavanje i daju mogućnost za ozbiljne analize sustava, imamo priliku ostvariti velike pomake, međutim u tom kontekstu izražavam ujedno i veliku skepsu da će napredak biti moguće ostvariti isključivo time da donesemo ovaj zakon. Naša je država ustrojena neefikasno, a nadležnosti i poslovi koje obavlja ponegdje su, osobito na lokalnoj razini, toliko usitnjeni i atomitizirani da ponegdje vjerojatno ne možemo očekivati nikakav napredak. Vidimo iz objedinjenog izvješća Ministarstva financija da primjerice brojne JLS ne samo da imaju izražene slabosti glede njihovog poslovanja nego se u izvješću otvoreno priznaje da one uopće nemaju, niti će imati ljudske i financijske kapacitete da bi te slabosti mogle otkloniti.
Ovaj zakon nije loš, daleko od toga, njime se širi krug obveznika unutarnje kontrole, uvode dodatni mehanizmi u smislu osnivanja posebnih revizijskim odbora, kao i što se formalno jača neovisnost jedinica za unutarnju kontrolu, te podižu standardi unutarnje kontrole, no na kraju krajeva sve će to ovisiti o ljudima koji je provode i odlučnosti Vlade i Ministarstva financija da provode hijerarhijsku kontrolu nad sustavu. Kao netko tko zaziva političke promjene, ja ostajem pri stavu da bi nam za ozbiljnu reviziju i unutarnju kontrolu u javnom sektoru trebala i promjena vlasti, međutim isto tako ću ovdje podsjetiti da se tu promjenu vlasti ne može zazivati s ove govornice ako na razini vlastite JLS u primjeru koji sam ovdje navela, glavnog grada RH, sami niste spremni javno objaviti izvješća o unutarnjoj reviziji i omogućiti zajedničku raspravu o unaprjeđenju grada ili bilo koje druge JLS, hvala vam.
Gđa., g. Boris Lalovac, Klub zastupnika SDP-a.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče sa suradnicima.
Pred nama je danas jedan od paketa zakona koji su, zapravo jedan cjelokupni paket koji će biti raspravljen danas i, i u utorak, a prvo je zapravo i politička odluka iza, koja stoji iza svih ovih zakona, a to je da Hrvatska negdje za godinu dana će pristupiti OECD-u i mi smo tu političku odluku koju je Vlada donijela da pristupamo za slijedeću godinu, u ime Kluba SDP-a podržali jel i ja i osobno da ćemo podržati ulazak Hrvatske u OECD jel je to po meni najvažnija, jedna trenutno najvažnija politička odluka da se uspostave najbolje prakse europskih zemalja, da Hrvatska postane atraktivna za investicije, međunarodne investicije, ali i svakako s druge strane da poboljšamo sami sebe jel i to je jedan od uvjeta da i danas donosimo ovaj zakon, a u utorak ćemo donositi druge zakone kako poboljšati mi sami sebe kao institucije da donosimo bolje odluke, da postoje bolje kontrole i da postoje jedno transparentnije, transparentnije izvještavanje i zbog toga mi u ime Kluba SDP-a podržavamo ovaj zakon, ne samo ovaj nego i ono što će biti u utorak. Ja ću ovdje osobno pohvaliti Ministarstvo financija jel ovo je jedan i ozbiljan proces ulaska u OECD koji ja mislim većina toga nosi na sebi ljudi iz Ministarstva financija, znači ne samo što će pripremiti danas samo ovaj zakon koji se tu danas i, danas kod nas, znači to su brojne da ne kažem kontrole koji kolege iz OECD-a dolaze u Ministarstvo financija jel, prolaze one checking liste, šalju im dokumente, komuniciraju itd.. Ja sam evo zajedno bio i sa kolegama prošle godine kao u ime međunarodne parlamentarne suradnje u OECD-u, sad nam, slijedeći četvrtak nam dolazi kolegica iz OECD-a i oni su nam sami najavili kolko je to intenzivna suradnja, danas ovdje vidimo samo jedan od tih nekakvih zakonskih okvira, međutim ta suradnja je intenzivna i zbog toga sam ja i moje je ovdje pitanje i bilo državnom tajniku jel, znači ovo je samo prvi korak jel da se zakonski to implementira, a poslije toga jel postoje da ne kažem hah kvartalne ili polugodišnje one čekiranja šta se napravilo, šta se poslalo, to nije, to, to će biti puno zahtjevniji proces i kontrola jel, to je jedno, to je ono različito od možda nekakvih drugih ulazaka u nekakve druge asocijacije, ali ovdje će OECD zapravo svako malo tražiti i kontrolirati da li je to što je ispunjeno da li je to, da li se to i primjenjuje. To je ona velika razlika od nekakvih, od nekakvih drugih, drugih pristupa i zbog toga to pohvaljujemo i to trebat će dosta, dosta i kadrovskih resursa, ovdje jutros je netko spomenuo jel pa kada gledate izvješća Državnog ureda za reviziju jel, znači oni su jedan dio ovoga cjelokupnog paketa onda kad gledate njihova izvješća onda vidite od tih brojnih nepravilnosti pogotovo ono jedno od prvih izvješća Državnog ureda za reviziju kaže kako je uspostavljen sustav unutarnjih kontrola jel, to je njihovo ono prve pa onda kasnije kaže kakvo je financijsko izvještavanje, kakvo je upravljanje imovinom itd.. Znači Državni ured za reviziju vrlo detaljno gleda sve ovo ovo što se ovdje govori o sustavu unutarnjih kontrola i daje svoja mišljenja uvjetna ili bezuvjetna za ovaj dio jel.
E ovdje što se dodatno u ovome danas zakonskome, znači dodatno se jačaju ova javna poduzeća jer koliko god mi govorili kada gledate izvješća o sustavu unutarnjih kontrola i kada gledate izvješće Državnog ureda za reviziju većina ministarstva itd. oni imaju bezuvjetna mišljenja. Znači nisu našili neke velike nepravilnosti u sustavu unutarnjih kontrola jel dok kod javnih poduzeća jel znači to tek što trebamo implementirati i zbog toga ovdje se vrlo jasno razdvajaju funkcije šta su unutarnje kontrole, šta su unutarnji revizori, šta su nadzorni odbori, šta su osobe koje dobiju prij… prijavljuju za nepravilnosti, šta su povjerljive osobe. Znači ovo je jedan puno širi jedan aspekt pogotovo prvenstveno za javna poduzeća i tu će nam trebati ozbiljnih kadrovskih, kadrovskih kvalitetnih ljudi za to sve implementirati jel kada, kada, ako ste čuli zadnji put je bilo izvješće Državnog ureda za reviziju kada su rekli da su oni tražili revizore kod njih pa čini mi se da su rekli da u Splitu da im se nitko nije javio jel. Pazite nitko im se nije javio da uopće bude revizor u Državnom uredu za reviziju, a mi ćemo ovdje morati u brojna ova javna poduzeća jel morat ćete implementirati unutarnje revizore, kvalitetno, znači ljude koji ipak određenu, znači imaju certifikat to zapravo ovdje i piše da imaju 5 godina radnog iskustva, da imate 3 godine da morate obavljati te poslove, da morate biti certificirani. Znači da morate imati ozbiljnu, znači ne može se evo sad će reći iz nekakve, znači nema stranačkih pogotovo za takva funkcije jel jer zato što to ga moraju birati ne samo uprava jel dosad je uprava mogla birati unutarnju reviziju. Ajmo biti iskreni i onda je i uprava mogla i vršiti određeni pritisak na unutarnju reviziju jel. Međutim, ovdje se sad traži suglasnost nadzornog odbora. Sada se ovdje traži, ne može biti samo ni uprava imenovati toga unutarnjeg reviz… znači to je ova dodatna kvaliteta ovoga zakona koja kaže sad i nadzorni odbor mora imati puno jaču ulogu. Tako da svi ovi koji misle da idu u nadzorne odbore to je nekad bilo ajde jedanput godišnje ideš u nadzorni odbor i poslije toga ima li kakva meza pa idemo gotovo, ne, ne ljudi moji sada ulazak u nadzorni odbor znači ozbiljnu odgovornost. Ozbiljnu odgovornost pogotovo u javnim poduzećima jer će ti ozbiljno morati funkcionirati kako komunicirate sa revizorskim odborom. Znači revizorski odbor je odbor, pododbor nadzornog odbora, ondje nadzorni odbor će imati upravljačku funkciju unutar ovih poduzeća kontrole odnosno komunikacije sa unutarnjom revizijom jel. Znači ovdje će sada, znači potpuno se rade i razdvajaju znači i miče se ta nekakva dodatna se sa uprave kontrola nad unutarnjom revizijom i znači daje se ozbiljna sada, ozbiljne ovlasti nadzornom odboru koji ćemo u utorak kao što ćemo donijeti ovaj paket zakona reći da mora biti profesionaliziran, da moraju biti javni natječaji jel, da moraju biti kontrole da ne može biti i samo i prvenstveno u ovome dijelu i politička imenovanja.
Znači ovo je cjelokupni jedan paket koji će OECD ne samo zato što mi donijeti ovaj zakon, pa će reći evo mi smo to donijeli, ušli smo u OECD jel i sad OECD to više neće kontrolirati. Ne, ne oni će to kontrolirati i to je razlika OECD-a za, znači svako malo će raditi izvješća i monitoringe nad time kao što mi ovdje danas tražimo u tu određenu transparentnost da bude izvještaj i da raspravljaju.
Jel gledajte i vi jednom kad ste ušli OECD nije bitno da donesete zakon, zakon je najlakše donijeti i mi ćemo tu danas svi glasati za njega. Znači provedba toga zakona je najvažnija funkcija zašto smo mi u OECD-u. Provedba. Što znači, znači konstantan će biti pritisak pozitivan jel prema cjelokupnom ovome procesu da Hrvatska cijelo vrijeme bude na tom standardu OECD-a, cijelo vrijeme jel jer ne možete vi samo zakonski donijeti i reći mi smo se, mi smo se toga riješili jel.
Znači konstantno će biti ova izvješća jer kada pogledate ovdje uvodno i državni tajnik je rekao već su napravili izvješća kako upravljaju naša javna poduzeća, javno ih objavljuju. Konstantno će nas mjeriti i konstantno će zapravo raditi da li ono što smo danas donijeli da li se to provodi. E to je ono što je kvalitetno kad donosite odluke unutar OECD-a jel. To je zapravo cijelo vrijeme govorimo i najbolja, najbolja praksa svih javnih poduzeća ovo što ste ovdje govorili u Estoniji u drugim nekakvim zemljama koje daju smjernice i te smjernice oni ozbiljno, ozbiljno, ozbiljno kontroliraju.
Zato kažem ovdje sve ove zakonske izmjene i također ovdje uvodno je i rekao državni tajnik vezano za određena ukidanja određenih izvještaja i pogledajte koja je sad razina transparentnosti se puno veća jel to je on ovdje uvodno i dobro i objasnio. Znači imali samo sadašnja godišnja izvješća smo slali jel, međutim sada se ukidaju godišnja izvješća i da ne kažem svako 15 dana će se određene prijave ako postoje znači vrlo brzo će se izvještavati i proračunski nadzor, internet, znači puno brže se sada radi a ne jedanput godišnje. Jel gledajte jedanput godišnje kad napravite nekakav izvještaj pa prošlo vrijeme jel. Sada će se puno brže komunicirati sa svima onima koji trebaju raditi određeni i taj proračunski nadzor.
Tako da evo ja i u ime Kluba SDP-a svakako pohvaljujem ljude u Ministarstvu financija jel ovo je vrlo, vrlo ovo je samo što vi danas vidite samo jedan mali dio ovoga što ovi ljudi tamo rade, što komuniciraju s OECD-om, što popunjavaju upitnike, što svakodnevno odlaze s njima traže im upite, traže im izvješća, objavljivaju itd., znači to je mukotrpan a to je jedina institucija od svih institucija koji se ovime bave jel. I sad trebaju pokriti, pa samo pogledajte izvješće unutarnje revizije za Ministarstvo zdravstva, samo pogledajte tamo jel pa to je kaos jel, pa isplaćuju plaće mimo koeficijenata pa kako je to moguće, kako je to moguće tamo u sustavu ovaj mimo koeficijenta kaže isplatili mu mimo onoga, pa to, a da ne govorimo o drugim dokumentima što Državni ured za reviziju tamo nađe jel, tako da je ovo ozbiljan proces jel je, veliki je sustav, sada ste taj sustav još proširili i jako je dobro što ste uključili pogotovo velika poduzeća i u Gradu Zagrebu i u Holding, apsolutno, ja sam to i govorio, trebate ih sve uključiti, važni su i sve to ih moraju uključiti i kontrolirati kroz ove sustave i apsolutno niko ne bi trebao imati problema protiv i izvještavanja i transparentnosti. Ja vam još jednom kažem, čestitam, to je ozbiljan posao, ljudi ne vide vaš posao koji, koji, koji ga obavljate, ovaj i zbog toga imate punu podršku, a kad budu dolazila ova izvješća, kada budu određene kontrole ja mislim da će se samo, samo će se onda ljudi koji budu dolazili i u nadzorne odbore i u upravna po…, u internu reviziju, u kontrolne funkcije, e onda će se i profilirati struka jel i to je ono što ovaj zakon kaže, morat ćete bit stručniji, morat ćete nas izvještavati, morat ćete imati odgovornost, e to je ono što zapravo tražimo u javnoj upravi, u javnim poduzećima i stoga ovaj apsolutno podržavamo smjer u kojem se ide ovim zakonskim izmjenama, zahvaljujem.
Hvala.
Gđa. Knežević, Viktorija Knežević, Klub zastupnika Centra i NPS, izvolite.
Poštovani kolegice i kolege, Zakon o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru trebao bi biti jedan od ključnih alata za zaštitu javnog novca i integriteta upravljanja. Njegova je svrha jasna, svaka institucija mora imati kontrole, prepoznavati rizike, izvještavati i popravljati slabosti, u teoriji jedan vrlo smislen i nadasve potreban zakon, međutim u praksi sustav je zatvoren, fragmentiran i bez stvarnog nadzora. Što sustav nalaže? Svaka institucija mora provesti samoprocjenu i dostaviti Ministarstvu financija izjavu o odgovornosti, ako ima unutarnju reviziju dostaviti revizijska izvješća i planove poboljšanja, a ministarstvo na temelju toga izrađuje objedinjeno izvješće o stanju u sustavu koje možete ga pogledati, ova koja su objavljena, to su dokumenti od 50-tak strana, dakle sve ovo u ovoj državi što je bitno za kontrolu javnog sektora stane u 50 strana objedinjenog izvještaja.
Sad idemo dalje, što se ne vidi, što ne postoji. U tom godišnjem izvješću nema brojčanih pokazatelja napretka ili nazadovanja po godinama, postotaka preporuka koje su provedene ili ignorirane, razlika po sektorima, zdravstvo, lokalna samouprava i dalje, grafove rangiranja i usporedbe kako bi građani znali tko upravlja bolje, a tko gore.
Ono što ne znamo nadalje je, je li broj slabosti se smanjio, koji su najveći problemi, koje su institucije višegodišnji ignoranti revizijskih preporuka itd., ne znamo jer ništa od toga nije objavljeno, a izvješće postoji, formalno da, izjave se dostavljaju, revizije se pišu, planovi se izrađuju, ali sve to ostaje u sustavu, ne izlazi, ne komunicira se i ne obvezuje osim ovih sumarnih izvješća na 50-tak strana, dakle ne raspravljamo o tome u ovome domu, ne stoji na stranicama institucija, ne koristi se za odlučivanje, ni za raspodjelu odgovornosti. Koliko nas to košta?
Procjene kažu da održavanje ovog sustava revizije kontrole košta na desetke milijuna eura, a učinak, učinak cijelog ovog sustava nikad nitko nije izmjerio. Niti jedno izvješće ne sadrži analizu vrijednosti za novac, dakle niti jedno ministarstvo nije sankcionirano jer nije provelo kontrole, niti jedna afera u ovoj zemlji nije spriječena ovim mehanizmom, dakle zakoni postoje, institucije propisuju, izvješća se pišu, kvačice stavljaju, ali politička volja da sustav bude bolji ne postoji. A kako to rade oni koji ovakav posao shvaćaju ozbiljno?
U Latviji recimo Ministarstvo financija objavljuje ta izvješća o sustavu unutarnjih kontrola sa detaljnim statistikama, postocima, s podacima o provedbi preporuka. U Estoniji recimo parlament raspravlja godišnje učinkovitosti tog javnog upravljanja temeljem podataka koje svi mogu čitati i koji su vrlo detaljni i vrlo transparentni.
Slijedeće što bi bilo važno reći da u Hrvatskoj imamo to izvješće koje je na razini šalabahtera jer 50-tak strana je za cijelu državu razina izvještavanja šalabahter. U tom izvještaju nema rasprave, a samim time nema ni odgovornosti.
Što nam treba? Ne novi zakon, imamo ga, nego nam trebaju promjene postojećih, treba detaljnije objavljivanje svih i to sumarno na lako pretraživ način, izjava o fiskalnoj odgovornosti godišnjih revizijskih izvještaja, obavezna rasprava u saboru o stanju sustava unutarnjih kontrola najmanje jedanput godišnje, te kvantificirano praćenje koliko je preporuka dano, koliko provedeno i gdje se napredovalo, a gdje nije. To su osnove, bez njih imamo sustav bez efekta, kontrolu bez kontrole, dakle ako izvješća ostanu u ladicama, ona detaljna, a kontrole ostanu nevidljive, a sustav ne mjeri vlastiti učinak onda imamo samo još jedan zakon koji štiti dojam, a ne stvarni javni interes.
Mi ćemo predložiti određene amandmane na ovaj zakon jer ako ga već imamo onda ga trebamo učiniti alatom, a ne alibijem. Hvala vam lijepa.
Gđa. Anamarija Blažević, Klub zastupnika HDZ-a, izvolite.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovani predstavnici ministarstva, kolegice i kolege.
Evo malo ćemo krenuti ustvari od nekakvog početka i reći da prvi Zakon o sustavu unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru u RH donesen je krajem 2006. godine. To znači da je interna revizija relativno mlada profesija u Hrvatskoj i osnovana je dakle 2006. godine dok je u zapadnim zemljama ona prisutna puno, puno duže.
U srpnju 2015. godine zakon iz 2006. zamijenjen je novim Zakonom o sustavu unutarnje kontrole u javnom sektoru koji je proširio obuhvat regulacije i na druge aspekte unutarnjih kontrola osim samo financijskih.
Ovaj sustav osmišljen je radi jačanje transparentnosti, odgovornosti, učinkovitosti trošenja proračunskih i sličnih sredstava u cijelom javom sektoru i odmah ću tu reći da sustav unutarnje revizije nije u sustavu Državnog ureda za reviziju i služi za nešto sasvim drugo.
Razvojem sustava unutarnjih kontrola u javnom sektoru RH stvaraju se pretpostavke za zakonito obavljanje i upravljanje javnim resursima, za zaštitu sredstava poreznih obveznika od različitih gubitaka, nenamjenskog trošenja sredstava ali i otkrivanje i sprječavanje zlouporabe u poslovanju u cilju smanjenja rizika od korupcije, učinkovitu, učinkovitiju unutarnju reviziju. Zatim osigurava i jačanje odnosa između povezanih institucija unutar javnog sektora odnosno jačanje preventivnih kontrola u javnom sektoru.
S obzirom na razvoj sustava potrebno je i raditi naravno određene izmjene i usklađivanja s drugim propisima ili preporukama što nam i donosi ova današnja rasprava.
Ovim izmjenama i dopunama zakona doći će do usklađivanja Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru i Zakona o fiskalnoj odgovornosti i to na način da se usklade obveznici primjene obaju zakona tj. da isti subjekti budu obveznici oba zakona što mislim da olakšava i primjenu ali i nadzor.
Obveznici Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru su uglavnom svi subjekti u javnom sektoru koji upravljaju javnim sredstvima, a to su državne javne institucije, jedinice lokalne i regionalne samouprave, javne ustanove i javna poduzeća kao i ostali korisnici javnih sredstava. Njihova je obveza uspostaviti sustav unutarnjih kontrola kako bi se osigurala zakonitost, pravilnost i učinkovitost poslovanja.
S druge strane obveznici Zakona o fiskalnoj odgovornosti su subjekti koji imaju fiskalnu odgovornost za upravljanje proračunskim sredstvima, a to su državni proračun, proračun jedinica lokalne i sam… regionalne samouprave, proračuni posebnih korisnika, javna poduzeća i druga pravna tijela kojima je država odnosno lokalna samouprava osnivač i koji upravljaju javnim financijama.
Usklađivanje obveznika znači da će isti subjekti koji su dužni primjenjivati sustav unutarnjih kontrola također se obvezati i na fiskalnu odgovornost odnosno na pravila fiskalne transparentnosti izvještavanje upravljanja javnim financijama što je važno ne samo zbog pristupanja OECD-u nego za jačanje povjerenja u sve koji raspolažu javnim financijama.
Naime, RH je odredila svoj strateški cilj koji je punopravno članstvo u Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj odnosno OECD i na tragu toga u današnje izmjene i dopune ugrađuju se preporuke OECD-a o uspostavi integriranog upravljanja rizicima u s posebnim naglaskom na trgovačka društva i druge pravne osobe u većinskom vlasništvu RH i/ili kao što smo rekli jedinica lokalne i područne odnosno regionalne samouprave koja imaju status velikog poduzetnika, a sve sukladno Zakonu o računovodstvu.
Neke od OECD preporuka o uspostavi integriranog upravljanja rizicima s fokusom na javne i javno vlasničke subjekte su integrirani pristupu u upravljanju rizicima. To znači da upravljanje rizicima treba biti integra… integralni dio ukupnog upravljačkog okvira usklađeno s unutarnjim kontrolama i strateškim ciljevima subjekata. Zatim preporuka o odgovornosti i uloge uprave i nadzornih tijela koja traže da uprava bio to upravni ili nadzorni odbor mora biti aktivno uključena i odgovorna za uspostavu i funkcioniranje sustava upravljanja rizicima kao i da su jasno definirane odgovornosti za upravljanje rizicima na svim razinama organizacije što smatram da je izuzetno potrebno, jako važno i posebno pozdravljam u ovim izmjenama i dopunama ovog zakona.
Ovim prijedlogom zakona se propisuje načelo razdvajanja poslovnih funkcija i dužnosti na način da uprava društva imenuje osobu koja će rukovoditi kontrolnom funkcijom za integrirano upravljanje rizicima, a ta osoba u obvezi je polugodišnje izvještavati upravu i odbor o upravljanju rizicima i provedbi strategije upravljanja rizicima što znači da se uprava dodatno uključuje i u ovaj sustav kontrole.
Nadalje, odbor nadležan za nadzor upravljanja rizicima mora najmanje jednom godišnje procijeniti primjenu strategije i politika kao i djelotvornost postupka upravljanja rizicima i dati upravi preporuke za unaprjeđenje poslovanja. Na taj način ispunjavamo ono što se i traži u preporukama OECD-a a to je jača uloga uprave odnosno nadzornog odbora.
Preporuke posebnu pažnju usmjeravaju na trgovačka društva u većinskom vlasništvu države ili jedinica lokalne samouprave i to zbog važnosti transparentnosti i odgovornosti u korištenju javnih resursa. Zbog toga je i nužno osigurati da ta društva primjenjuju međunarodne priznate standarde upravljanja rizicima to je i određeno ovim izmjenama i dopunama kao i naglašena odgovornost funkcije unutarnje revizije prema nadzornom odnosno revizijskom odboru. Također sve u skladu s preporukama OECD-a.
Ovim izmjenama i dopunama zakona još se jasnije definira uloga osobe za nepravilnosti koja je propisana ovim zakonom u odnosu na povjerljivu osobu čije je postupanje propisano Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ali će se i dodatno pojasniti odredbe zakona za koje se primjenom u praksi pokazala potreba.
Zasigurno ove izmjene će doprinijeti boljem sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, a neke još od izmjena koje donosi, a koje ću spomenuti i koje će sigurno doprinijeti konačnom cilju ovog zakona su da se propisuje uki… odnosno ukida se obveza godišnjeg izvještavanja o prijavljenim nepravilnostima, dakle nije više samo administrativno nego realno se prijavljuje nešto za što se smatra kao nepravilnost, propisuje se obveza izvještavanja Sektora za proračunski nadzor Ministarstva financija o zaprimljenoj prijavi o nepravilnosti, uvodi se odredba kojom ministar financija može zatražiti pokretanje zajedničkih unutarnjih revizija i evo na kraju je i povećan iznos novčanih kazni.
Zaključno, smatramo da će ove izmjene i dopune zakona povećati transparentnost i odgovornost u javnom sektoru, da isto tako idu u smjeru uklanjanja nesigurnosti u upravljanju rizicima, osnažuju nezavisnost interne revizije, šire obuhvat zakonom definiranih subjekata uključujući i državne, ali i lokalne tvrtke, te je donošenje ovog zakona dio cjelokupnog paketa propisa neophodnih za pristupanje RH OECD-u, što predstavlja i svojevrsnu sinkronizaciju s međunarodnim standardima i praksama i sve ovo što smo naveli i što smo čuli u izlaganjima, treba dovesti do značajnog rasta transparentnosti, učinkovitosti i razine javne odgovornosti. Iz svih tih razloga Klub HDZ-a će podržati izmjene i dopune Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru s konačnim prijedlogom zakona, hvala.
Hvala.
I sada je na redu g. Zvonimir Troskot koji će predstavit ne samo sebe nego i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića, izvolite, i Mosta.
Poštovani potpredsjedniče HS, poštovane kolegice i kolege, poštovani predstavnici Ministarstva financija.
Dakle danas raspravljamo o Prijedlogu izmjene Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, zakon koji možda na prvu može gledat, izgledat tehnički i birokratski, ali ima veliku ulogu zapravo na transparentnost, odgovornost i kvalitetu upravljanja javnim novcem i mislim da je već to dotaknuto, dakle nije to barem nominalno jel se uvodi ovaj zakon zbog OECD-a, dakle mi imamo vanjsku zapravo uputu za uvođenje ovakvog zakona koji će ako ništa drugo bit jedno od nominalnih osiguranja da će, da će doć do transparentnijeg trošenja javnoga novca.
Kasnije ćemo se dotaknut, imat ćemo zapravo naš vlastiti prijedlog s obzirom da funkcionalno i jest pokriveno dakle nadgledanje dakle cijelog tog procesa od strane internog dijela što se tiče Ministarstva financija i ekstremnog pregleda od strane državne revizije. Mi ćemo imati i vlastiti prijedlog s obzirom na najbolje prakse koje daje EU odnosno najrazvijenije zemlje koje su neke u OECD-u.
Dakle pozdravljamo sam cilj zakona, ono šta Most jest bio kritičan jest zapravo ostali zakoni kojima smo, koje smo prihvaćali šakom i kapom zbog ulaska u OECD, prije svega govorim o Zakonu o vlasništvu gdje je skinuta ta linija u kojoj je još ministar pravosuđa imao određenu ingerenciju kako bi spriječio određena ulaganja, jednom kad uđemo sada u OECD će nam se dogodit da će puno razvijenije zemlje moć kupovat nekretnine u Hrvatskoj i s obzirom na svoju moć, dakle to će biti drugi šok inflacije, jedan je bio euro, drugi će biti OECD i na to smo upozoravali. Ono šta bi se moglo dogodit s obzirom da sad više nema zaštitnih mehanizama koje smo imali u ranijim zakonskim prijedlozima gdje smo davali određenu, određeni autoritet Ministarstvu, Ministarstvu pravosuđa odnosno samom ministru, to sad nestaje, pa ću se vratit na ovaj tu zakon, dogodit će nam se situacija sa ulaskom u OECD, jer smo nepripremljeno ušli u ovo, kao u Zapadnoj Kanadi, a šta se dogodilo u Zapadnoj Kanadi? Dakle s obzirom da su tako isto pustili zbog svojih nekakvih interesa u Zapadnoj Kanadi da bogati i imućni Azijati pokupuju sve nekretnine, dogodilo se inflacija koju zapravo Kanađani koji su rođeni u Vancouveru i u Britanskoj Kolumbiji kao najzapadnijoj provinciji, si više nisu mogli omogućit si kupit nekretninu, pa su počeli naseljavat područja od, dakle više naseljavat Albertu, dakle kao provinciju jel više nisu mogli izdržavati inflatorne pritiske koji su se dogodili u Britanskoj Kolumbiji.
Ono šta je već sad postalo dakle izrečica na engleskom, više se ne kaže Vancouver nego Hancouver zato što su upravo taj zapadni dio počeli kupovat dakle Kinezi, uglavnom ljudi bogati iz Hong Konga koji su zbog povećane potražnje za tim stanovima u Zapadnoj Kolumbiji povećali cijene, to će se dogodit i nama.
Uglavnom, vezano za ovaj zakon, prije svega osim šta se on uvodi, treba postavit pitanje da li je on sprovediv i jesu li svi subjekti javnog sektora kadrovski i organizacijski spremni za ovako ambiciozne ciljeve? Ako je početni sad korak uvođenje zakona na kojem će se radit na tome okej, ali da li su oni spremni za tako ambiciozne ciljeve koji se barem iznose u objašnjenju ovoga zakona i postoji li rizik da zakon ostane mrtvo slovo na papiru, dakle još jedna obveza bez prave stvarne provedbe? Dakle ovako, prva kritika zapravo u zakonu jest širenje obveznika bez odgovarajućih kapaciteta, dakle zakon proširuje primjenu i na sva trgovačka društva u većinskom vlasništvu države i lokalne samouprave koji imaju status velikog poduzetnika. To uključuje mnoge subjekte koji trenutno nemaju unutarnje revizore, nemaju ustrojene Odbore za rizike, nemaju kapacitete za donošenje i provedbu Strategije upravljanja rizicima, dakle samo formalno nam nametanje tih obveza bez osiguravanja podrške, edukacije i prijelaznog razdoblja može dovest do situacije u kojoj se izrađuju planovi koji se nit ne provode, nit ne evaluiraju. To vam govorim kao osoba koja je radila procese interne revizije i uspostavljala procese i kontroling, kontroling unutar kompanija i to velikih sustava.
Druga kritika jest nejasna podjela nadležnosti i dužnosti, službeno-tehnički se to zove segregacija dužnosti iako zakon razlikuje tzv. osobite za nepra… osobe za nepravilnosti i povjerljive osobe u skladu sa Zakonom o zaštiti zviždača praksa pokazuje da u mnogim institucijama te funkcije i dalje obavlja ista osoba što stvara sukob interesa i pravnu nesigurnost.
Također, integrirano upravljanje rizicima podrazumijeva razdvajanje funkcija javne uprave, kontro… kontrolne funkcije i revizije, no u manjim institucijama i poduzećima često jedna osoba istovremeno vodi financije, provodi nadzor i piše izvješća što je u izravnom sukobu s načelima OECD-a i ACI smjernica.
Treća kritika je centralizacija nadzora bez mehanizma za lokalnu učinkovitost. Dakle, ministar financija ima ovlast inicirati zajedničke unutarnje revizije i izdaje smjernice, no zapravo bez stvarnog jačanja lokalnih kapaciteta. Te će smjernice imati ograničen doseg.
Zakon ne predviđa mehanizam za praćenje provedbe na terenu. Kako ćemo znati koje institucije su zbilja uspostavile učinkovite kontrole, a koje su samo stavile kvačicu u obrazac koji će onda u agregiranom izvještaju biti poslano prema OECD-u da smo mi formalno zapravo ispunili svoju ulogu.
Koje su moguće posljedice ako ovaj zakon ne zaživi u praksi? Dobro, ko i kod svakog kontrolinga unutarnjeg to su gubici za proračun kroz loše upravljanje, nabave, manjak nadzora i neučinkoviti provedbu projekta. Nadalje, neispunjavanje obveze prema OECD-u što bi usporilo i naš ulazak i narušilo međunarodni ugled Hrvatske i sustavno nepovjerenje građana u javni sektor jer unutarnje kontrole postaju samo onda formalnost a ne zaštita javnog interesa.
Što predlažemo? Uspostavu neovisnog tijela za nadzor implementacije ovog zakona koje bi redovito objavljivalo izvješća o napretku i učinku. Najbolja praksa je recimo Nizozemska i Švedska koji imaju takva tijela, da li će to biti sad u vidu neke agencije ili tako dalje to je sad nešto šta ostavljamo izvršnoj vlasti ali unutar toga da Ministarstvo financija kao takav radi unutarnju kontroling a državna revizija vanjski mi zapravo predlažemo zapravo neovisno tijelo.
Subvencije ili program podrške za lokalne jedinice koje nemaju kadrove za reviziju i upravljanje rizicima. Dakle, ima jako puno lokalnih sredina u Hrvatskoj i sad pitanje je na koji način će se to izregulirati za tih 555 lokalnih jedinica koje bi zapravo sve trebalo pokrit sa unutarnjim kontrolama. Čak i sama državna revizija kaže da u jednom ciklusu, dakle to je negdje oko 15 tisuća subjekata ne može pokrit to revizijski što je, što je činjenica. I onda se postavlja pitanje ako na državnoj reviziji ne uspijemo pokrivat subjekte na koji ćemo način onda moći pregledat učinkovitost tih kontrola koji su još dodatan, dodatan uvjet koji bi trebale pregledavati dakle državna revizija kojoj smo to dali s ovim zakonom.
Nadalje, uspostava minimalnih kriterija za izbor članova nadzornih i revizijskih odbora kako bi se izbjegla politička imenovanja bez kompetencija. To je jako bitno. Nisu propisani kriteriji, to je uglavnom arbitrarna odluka onda ljudi koje vode lokalne, lokalne jedinice a nadzor i uspostavu kontrolinga bi trebala biti neovisna institucija koja onda tom čovjeku ili osobi koji vodi lokalnu jedinicu daje izvještaj koliko su mu unutarnje kontrole kao takve učinkovite i to je uistinu nezavisno tijelo. Revizorski odbori unutar velikih kompanija su nezavisna tijela gdje se uprava ne smije miješat i svaki upliv uprave se zapravo gledalo, dakle u tim velikim sustavima kao zapravo političku pokušaj dakle namještanja rezultata. I to je stvarno jedna interna revizija je jedan od najozbiljnijih odjela unutar kompanije.
Uključivanje izvještajne obveze o stvarnim efektima provedbe zakona. Dakle, koje su to uštede, broj spriječenih nepravilnosti i učinkovitost unutarnje revizije.
Zašto smo donijeli ovaj zakon? Dakle, koje su nam bile uštede po određenim lokalnim sredinama i šta su stvarno unutarnje kontrole kao takve koje uspostavljamo s ovim zakonom spriječile.
Zaključno, unutarnje kontrole kao što smo vidjeli i iz izlaganja nisu tehnička tema. To je itekako pitanje vladavine prava, zaštite javnog novca i učinkovitosti države. Dakle, pohvaljujemo ideju kao takvu, međutim s druge strane ako ne osiguramo provedbu ko što smo imali kroz izlaganje ponuđeno u praksi platit ćemo to kroz neučinkovite investicije, ponavljanje korupcijskih afera i pad povjerenja građana u institucije što želimo izbjeći jer to želimo postić sa uvođenjem ovih zakona.
Dakle, ove kritike koje smo davali nisu bile nominalne da bismo mi sada ovdje ispucavali kritike Vladi nego da se stvarno pokuša od samih početaka krenut u tom smjeru da imamo što učinkovitiju javnu upravu i javne financije i prije svega povjerenje građana u javne institucije.
Hvala.
Gospođa Viktorija Knežević započinje sa pojedinačnim raspravama.
Izvolite.
Poštovani kolege u obrazloženju se navodi da se zakon usklađuje sa OECD-ovim smjernicama, a sad pogledajmo što te smjernice suštinski ne formalno nego baš suštinski traže.
Traže kvantificirano praćenje učinkovitosti, ovaj zakon nam to ne omogućava odnosno njegove izmjene i dopune. Traže objavu i javnu dostupnost analiza kod toga nema kod nas nego samo sumarno. Traže saborski i politički nadzor kod nas se niti o izvješćima raspravlja niti će se raspravljati te praćenje provedbe preporuka. U našem sustavu to se ne prati se sustavno, dakle imamo sumarno.
Zakon je prema tome odnosno njegove izmjene i dopune formalno usklađen sa OECD-om ali ne sadržajno i mi ćemo predložiti amandmane koji bi omogućili da se javno objavljuju svi dokumenti jer kontrola nije neka privatna stvar, unutrašnja stvar ministarstva nego sva dokumentacija koja se toga tiče mora biti objavljena na jednostavan i lako koja se toga tiče mora biti objavljena na jednostavan i lako pretraživ način, moraju biti kvantificirane preporuke koje su dane i provedbe preporuka, izvješća trebaju biti razvrstana po sektorima i vrstama korisnika, treba biti osigurana saborska rasprava o izvješćima, te se izvješće treba objavljivati u formatu koji su pogodni za analizu i nadzor, a ne onako kako se to kod nas prakticira u tzv. zaključanim formatima.
Što već rade druge zemlje kao što sam spomenula u ovoj raspravi u ime kluba kao Latvija, Estonija i Litva koje su također usklađene sa OECD-om, ali one to za razliku od nas su napravile ozbiljno. Ukoliko se mi ne odlučimo za te iskorake imat ćemo opet još jedan sustav, ali sustav koji je suštinski bez nadzora i izvješća koja skoro pa da nitko ne čita i ne koristi i onda nemamo kontrolu nego privid.
Hvala.
Hvala.
Prelazimo na završne rasprave.
Gospođa Marijana Puljak, Klub zastupnika Centra i nezavisne platforme Sjevera.
Izvolite.
Kolegice i kolege, evo samo na početku da kažem da, nekako me uvijek žalosti kad tek izvana, je li, kad tek nas OECD mora natjerati da uvedemo osnovne standarde unutarnje kontrole i revizije u javni sektor. Dakle, neki napredak koji ne dolazi iz naše svijesti, je li, odnosno svijesti Vlade o odgovornom upravljanju, nego iz vanjskog pritiska.
Je li to je na neki način porazno. U svakoj normalnoj državi sustavi upravljanja rizicima unutarnje kontrole morali bi postojati bez obzira jesmo li kandidat za ulazak u OECD ili ne. U razvijenim zemljama i javna i privatna poduzeća moraju odgovorno upravljati resursima, novac, jer novac nije ničiji privatni, je li? Kad govorimo o javnom novcu odgovornost bi trebala biti još veća zato ovaj zakon ne bi smio biti samo birokratski ispunjeni uvjet za članstvo u OECD-u, mora postati alat koji stvarno mijenja ponašanje institucija.
Znate da sam evo 25 godina radila u IT-u, od toga 15 godina u jednoj financijskoj instituciji i u posljednje vrijeme kao direktorica odjela koji se zvao IT produkcija i pratio je, baš je pratio realizaciju revizorskih preporuka. Dakle, surađivali smo sa revizijom i mogu evo slobodno reći učinkovit sustav unutarnjih kontrola nije ukras u nekom pravilniku. To je živi mehanizam, dakle svaka preporuka, svaka nepravilnost se ozbiljno shvaćala. Imali smo sustav praćenja tih kontrola, nadzor, izvršenje odgovorne osobe za svaku preporuku i zapravo smo i surađivali sa revizorima. Oni nisu pisali izvješća radi forme već radi stvarne promjene ponašanja i upozoravanja na rizike. U ovom zakonu neke od tih praksi se pokušavaju uvesti to je dobro, unosi se načelo integriranog upravljanja rizicima, jača se uloga nadzornih odbora, revizijskih odbora. Naglašava se potreba za neovisnošću unutarnjih revizora, propisuje se njihova odgovornost, način izvještavanja. Sve to zvuči je li jako lijepo na papiru, međutim evo ako uspoređujemo sa drugim zemljama je li kao što sam rekla i u replici recimo u Nizozemskoj, Švedskoj izvješća o unutarnjim kontrolama ne sastoje se samo od nekih check lista i check boksova, uključuju konkretne nalaze, detaljne podatke po sektorima, razinu rizika institucija, provedbu preporuka, napredak u vremenu. U Estoniji gdje je sve digitalizirano i često se na nju pozivamo kao primjer digitalizirane države, sve je javno dostupno i građani mogu vidjeti koje institucije ne poštuju preporuke, koliki su rizici u upravljanju javnim novcem, a kod nas evo kao što je kolegica rekla godišnje objedinjeno izvješće sastavlja na temelju upitnika bez nekih stvarnih, dubinskih analiza. Rekao je evo državni tajnik imate to kod svake lokalne jedinice to pojedinačno izvješće, ali bilo bi dobro da imamo to i na jednom mjestu centralizirano. Dakle evo, kakva je to kontrola bez stvarnih, dubinskih analiza, bez obveze objava konkretnih nalaza.
Dakle, revizija mora zaista imati ono što se kaže zube. U privatnom sektoru revizor koji ne vidi rizik je opasnost, a u javnom sektoru revizor koji upozori na rizik, a institucija ništa ne učini nakon toga je još veća opasnost. Zato evo pozdravljam pokušaj jačanja neovisnosti revizora, međutim upozoravam ako nema stvarnog političkog interesa da se preporuke provedu zakon će ostati mrtvo slovo na papiru i ne bi bio prvi.
Dakle evo, predlažemo da Vlada i Ministarstvo financija uz ovaj zakon obvežu se i javno objavljivati detaljne sektorske tematske izvještaje, da se uspostavi i registar preporuka i statusa njihove provedbe i da izvješće o sustavu unutarnjih kontrola postane alat za upravljanje rizicima ne neka formalnost koju ispunjavamo eto zato jer želimo ući u OECD.
Ove preporuke dakle nisu tu da bi formalno ih se zadovoljilo, nego da bi nam zaista pomogle upravljati državom jednako odgovorno kao što se upravlja odgovornim i privatnim tvrtkama. Građani zaslužuju da se javnim novcem upravlja sa više discipline nego sa privatnim. Budimo realni, mene jedino kad se priča o ovim kontrolama nekako mi je čudno to povezivati sa HDZ-om. HDZ ozbiljno shvati transparentnost tek kad ih netko evo izvana natjera. Dakle, sjećate se da nam je OECD rekao isto tako da članovi nadzornih odbora moraju se birati javnim natječajima i da onda oni biraju članove uprave. Dakle, to nam je trebao reći OECD, a ne da to bude ono rezultat nekog promišljanja odgovornom upravljanju državnim tvrtkama.
Evo zahvaljujem.
Hvala.
I gospođa Danijela Blažanović, Klub zastupnika HDZ-a završno. Izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče sa suradnicima, kolegice i kolege evo zahvaljujući OECD-u imamo i ove izmjene i dopune Evo zahvaljujući OECD-u imamo i ove izmjene i dopune još jednog zakona, Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru. On je zajedno s ostalim propisima, potrebno ga je usvojiti poštujući planirani rok, dio je cjelokupnog paketa propisa neophodnih za pristupanje RH OECD-u i to je svima ovdje jasno.
U lipnju 2021.g. izrađen je i na službeni stranicama OECD-a objavljen i pregled korporativnog upravljanja u pravnim osobama u državnom vlasništvu u RH, a koji između ostalog sadrži preporuke za unaprjeđenje korporativnog upravljanja u trgovačkim društvima u državnom vlasništvu.
Ovim zakonom se usvajaju preporuke OECD-a koje se odnose na osiguranje zakonskih uvjeta za implementaciju sustava integriranog upravljanja rizicima, jačanje odgovornosti funkcije unutarnje revizije u trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama koje su u većinskom vlasništvu RH prema nadzornom revizijskom odboru, te jačanje uloge nadzornog odbora odnosno pododbora nadzornog odbora u području upravljanja rizicima i unutarnje revizije. Preporuke se odnose na uspostavu integriranog upravljanja rizicima u javnom sektoru i jačanje neovisnosti unutarnjih revizora. Ovim zakonom uskladit će se obveznici primjene zakona s obveznicima Zakona o fiskalnoj odgovornosti, ugradit će se preporuke OECD-a o uspostavi integriranog upravljanja rizicima, sukladno preporukama OECD-a će se naglasiti dodatno odgovornost funkcije unutarnje revizije, uskladit će se postojeće odredbe s globalnim standardima za unutarnju reviziju i izbjeći će se preklapanja, jasnije će se definirati uloga osobe za nepravilnosti u odnosu na povjerljivu osobu, također što je pohvalno, uvodi se i prekršajna odredba.
Kao što sam i u replici istaknula, bitno je osigurati poštivanje načela razdvajanja poslovnih funkcija i dužnosti odnosno onih koji nadziru, to su nadzorni odbor odnosno pododbor nadzornog odbora nadležan za integrirani, upravljanje rizicima, onih koji preuzimaju odgovornost za upravljanje rizicima, to su uprava i koji ima kontrolu funkcije za rizike, onih koji pružaju neovisna mišljenja, to je unutarnja i vanjska revizija, a to su sve preporuke OECD-a.
Zaključno, učinci novog prijedloga zakona su, jačanje financijskog upravljanja i kontrole, povećanje odgovornosti rukovodećih osoba, usklađivanje s europskim standardima i preporukama, unaprjeđenje procesa strateškog planiranja i izvještavanja, jačanje uloge središnjih tijela i koordinacije i profesionalizacija i edukacija.
Zbog svega navedenog Klub HDZ-a će podržati pred nama izmjene i dopune ovog zakona.
Hvala lijepa.
Time zaključujem raspravu i glasat ćemo kada se steknu uvjeti.

60

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 164
15.07.2025.
Isti državni tajnik g. Stipe Župan izjašnjavat će se i o amandmanima na Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru. Amandmane su podnijeli Odbor za zakonodavstvo i zastupnica Viktorija Knežević.
Prvi je amandman…
…/Upadica se ne razumije./…
Da, tijekom rasprave predstavnik predlagatelja je prihvatio amandman Odbora za zakonodavstvo, te on postaje sastavni dio Konačnog prijedloga zakona.
Znači idemo na amandmane Kluba zastupnika Centra i NPS-a…
…/Upadica se ne razumije./…
Dobro, gore piše Centar i NPS-a, ali gđa. Viktorija Knežević je podnijela amandman. Znači amandman broj 1, nastavak 17, na čl. 17..
Amandman se ne prihvaća.
Ministarstvo financija u objedinjenom Godišnjem izvješću između ostalih pokazatelja navodi i pokazatelje koji se odnose na broj danih i provedenih preporuka unutarnje revizije, broj preporuka kojima rok provedbe nije istekao, kao i broj provedenih preporuka koje je unutarnja revizija dala u ranijim razdobljima i to posebno preporuke na državnoj i na lokalnoj odnosno regionalnoj razini.
Vezano uz broj i vrstu utvrđenih slabosti u sustavu unutarnjih kontrola također se daje detaljan prikaz slabosti po područjima iz upitnika o fiskalnoj odgovornosti, dakle planiranje, izvršavanje proračuna, financijskog plana, javna nabava, računovodstvo, izvještavanje, transparentnost i upravljanje imovinom, te po razinama vlasti, dakle državna razina i lokalna razina.
Ističemo da se redovito na godišnjoj razini na temelju zaključka Vlade provode zajedničke unutarnje revizije koje koordinira Ministarstvo financija, a koje se odnose i na sustave unutarnjih kontrola u pojedinom sektoru.
Hvala.
Gđa. Knežević.
Tražimo glasanje jer mislim postojeće izvještavanje je takvo da za više od 10 tisuća, skoro 15 tisuća subjekata imamo šalabahter od 50 strana i vi namjeravate tako nastavit, tako da, eto tražimo glasanje.
Gđa. Knežević ima i 2. amandman na čl. 17..
Amandman se ne prihvaća.
Iako zakonom nije propisan rok za javnu objavu, Ministarstvo financija u najkraćem roku nakon usvajanja objedinjenog Godišnjeg izvješća od strane Vlade RH objavljuje na svojim mrežnim stranicama cjelovito izvješće sa svim prilozima, kao i zaključak Vlade o mjerama koje je potrebno poduzeti u cilju otklanjanja utvrđenih slabosti. Na mrežnim stranicama Ministarstva financija javno su objavljena sva ujedinjena Godišnja izvješća o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru od 2008. do 2024.g..
Gđa. Knežević.
Dakle vi objavljujete, ali ne bi se obvezali na objavljivanje, nego kad je vas volja onda ćete objavit i mi trebamo valjda što, pokorno i ponizno čekat, tražim glasanje.
Dobro, glasanje.
Ista zastupnica ima i 3. amandman na čl. 17.
Amandman se ne prihvaća.
Zakonom je propisano da o Nacrtu objedinjenog godišnjeg izvješća raspravlja Vijeće za sustav unutarnjih kontrola nakon čega ga odobrava ministar financija i podnosi Vladi RH na usvajanje. Objedinjeno godišnje izvješće sadrži kratak prikaz najznačajnijih nalaza Državnog ureda za reviziju u područja iz upitnika o fiskalnoj odgovornosti koji pokazuju gotovo identične probleme u sustavu unutarnjih kontrola.
Državni ured za reviziju kroz vanjsku procjenu analizira sustave unutarnjih kontrola u revidiranim subjektima i o tome redovito izvještava HS bilo kroz pojedinačna revizijska izvješća ili kroz Godišnje izvješće o radu Državnog ureda za reviziju.
Gđa. Knežević.
Pa kao i prethodno pitanje, tražim glasanje jer HS neće imati priliku dakle raspravljati izvješća, ova objedinjena su puno šira od revizijskih i mi nećemo imat priliku raspravljati o sistemskim problema 15 tisuća zapravo subjekata.
Znači glasovanje.
Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 164. Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Amandmane su podnijeli Odbor za zakonodavstvo i zastupnica Viktorija Knežević.
Tijekom rasprave predstavnik predlagatelja je prihvatio amandman Odbora za zakonodavstvo. On postaje sastavni dio Konačnog prijedloga zakona, a izjašnjavanje o ostalim amandmanima proveli smo ranije na sjednici pa ćemo glasovati o onima koje predlagatelj ne prihvaća.
Prvi amandman zastupnice Viktorije Knežević, molim glasujmo.
Nije dobio potreban broj glasova.
Drugi amandman iste zastupnice.
Nije dobio potreban broj glasova.
I treći amandman isto zastupnica Knežević, molim glasujmo.
Niti ovaj amandman nije dobio potreban broj glasova, pa dajem na glasovanje Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru.
Molim glasujmo.
131 glas, 130 za i 1 suzdržani što znači da je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru.
PDF