Povratak na vrh
Rasprave po točkama dnevnog reda
Saziv: XI, sjednica: 6
PDF
Svi govornici
59
Konačni prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, drugo čitanje, P.Z. br. 121
03.07.2025.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada idemo na slijedeću točku to je:
- Konačni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, drugo čitanje, P.Z. broj 121
Predlagatelj Vlada RH temeljem Članka 85. Ustava RH i Članaka 172. i 190. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku te Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje, ali prije nego što, prije nego što dam riječ predstavniku predlagatelja vidim da je poštovani zastupnik Klasić zatražio stanku u ime kluba pa naravno ću je odobriti.
Izvolite.
Klasić, Darko (HSLS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Htio bi podsjetiti kolege i kolegice na pitanje problematike logopedske struke pa ću zapravo napomenuti da pitanje donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti nije od jučer. Hrvatsko logopedsko društvo ukazuje na ovaj problem već ovaj cijeli niz godina, a logopedska struka najbliže rješavanje ovog problema bilo je 2011. godine u mandatu vlade Jadranke Kosor kada je prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti prošao prvo čitanje, ali je onda zbog promjene vlasti i drugih prioriteta nove vlade ovo rješenje problema logopedije od tada na čekanju.
Dobro je da se opet aktualizira pitanje regulacije logopedske struke jer ne zaboravimo da ove školske godine upisan najveći broj učenika s teškoćama u razvoju kao što i u Hrvatskoj imamo oko 26 tisuća naših građana koji zbog moždanog udara i zbog afazije trebaju pomoć logopeda te je zato pitanje reguliranja logopedske struke postala nužnost.
Iznimno mi je drago da je Ministarstvo zdravstva prepoznalo ovaj problem i u suradnji sa Hrvatskim logopedskim društvom započelo s aktivnostima za unaprjeđenje lego… logopedske djelatnosti u cilju donošenja najboljeg normativnog rješenja za uređenje ove djelatnosti u RH. I to je sigurno korak u pravom smjeru te mislim da trebamo svi zajedno se usuglasiti i koordinirati djelovanje kako bi zajedno sa resornim ministarstvom pokušali pronaći najbolji zakonodavni okvir te kako ne bi opet zbog političkih borbi stradala logopedska struka i ponovila se 2011. godina kada su se tresla brda u logopedskoj struci a na kraju je rezultat bio miš.
Molim zato stanku da još jednom svi razmotrimo ovaj problem u najboljem interesu rješavanja logopedske struke.
Hvala lijepo.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Stanku je također u ime stranke Možemo! zatražila poštovana zastupnica Urša Raukar Gamulin.
Izvolite.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Tražim stanku u trajanju od 10 minuta da još jednom se svi zajedno konzultiramo, promislimo. Dakle, pred nama je drugo čitanje Zakona o logopedskoj djelatnosti. Ono što smo vidjeli u prvom čitanju to je da logopedi zapravo žele na neki način se odvojit od ostalih struka koje se također bave rehabilitacijom kako govora i svih i sluha itd., svi zajedno vrlo vjerojatno nadam se složit ćemo se da u tom kompliciranom procesu rehabilitacije je potreban multidisciplinarni pristup i da je potrebno znanje i suradnja mnogih stručnjaka iz tog područja jer svi mi zajedno pozdravljamo Zakon o logopedima ali se pitamo za neke odredbe tog zakona zbog čega bi se izuzimale druge struke koje su potrebne i neophodne da bi se rehabilitacija naše djece koje ima sve više, za kojom ima sve više potrebe rehabilitacija i odraslih mogla doista odvijati na najbolji mogući način.
Nemojmo zaboraviti da je fonets… fonetiku osnovao gospodin Petar Guberina. Suvag u Zagrebu je osnovao gospodin Petar Guberina i njegova izuzetna metoda je i dan danas ne samo cijenjena i poznata nego se primjenjuje doslovce u cijelom svijetu. On je bio fonetičar.
Zbog čega, zbog čega idemo u to da se razdvajaju te vrlo bliske i neophodno suradljive bi trebale biti …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… djelatnosti.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
E sad da pitam želite li da imamo stanku? Ne trebamo jel? Dobro, hvala vam lijepa, pa ćemo onda kao što sam rekao zamoliti predstavnika predlagatelja da da dodatno obrazloženje. To će biti državni tajnik u Ministarstvu zdravstva poštovani Tomislav Dulibić.
Izvolite.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepo uvaženi potpredsjedniče sabora.
Uvaženi saborski zastupnici ovim zakonskim prijedlogom uređuje se sadržaj i organizacijski oblici obavljanja djelatnosti, standard obrazovanja, uvjeti za obavljanje logopedske djelatnosti, dužnosti i stručni nadzor nad radom sveučilišnih magistara logopedije te nadzor nad provođenjem logopedske djelatnosti u RH.
U odnosu na tekst koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru u konačnom prijedlogu zakona dorađeni su pojmovi na način da se precizira da se prevencija, probir i savjetodavni rad te evaluacija terapijskog rada u smislu ovog zakona odnose isključivo na područje logopedske djelatnosti. Uvedeno je pravo na žalbu protiv rješenja koje se donosi povodom zahtjeva za izdavanje odobrenja za samostalni rad magistra logopedije, preciznije se utvrdilo gdje se može obavljati logopedska djelatnost te pod kojim uvjetima te je dorađen Članak 56. kojim se jasnije uredilo prijelazno razdoblje te se propisalo da trgovačkim društvima i fizičkom osobama obrtnicima koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavljaju postupke iz logopedske djelatnosti prestaje pravo na obavljanje postupaka iz logopedske djelatnosti po isteku roka od 2 godine od dana stupanja na snagu ovog zakona po sili zakona, a magistar logopedije koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavlja postupke iz logopedske djelatnosti može podnijeti zahtjev za donošenje rješenja Ministarstva zdravstva o početku obavljanja logopedske djelatnosti sukladno ovom zakonu.
Slijedom svega prethodno navedenog molim sabor RH usvajanje ovog Konačnog prijedloga Zakona o logopedskoj djelatnosti.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
E na ovo kratko izlaganje imate jako puno replika.
Idemo krenuti od početka, prvi je poštovani zastupnik Kujundžić.
Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani dakle u Članku 8. stavku 2. zakon dopušta obavljanje logopedske djelatnosti u obrazovanju i socijalnoj skrbi, ali svi mehanizmi nadzora, usavršavanja, licenciranja inspekcije odnose se isključivo na zdravstveni sustav.
Ono što ću vas temeljem ovog pitati je možete li vi pojasniti tko nadzire logopede u, koji rade u školskim ustanovama? Komora koja nema nikakvu ingerenciju nad obrazovanjem ili pak Ministarstvo obrazovanja koje nije strukovno ni kompetentno za logopedsku terapiju?
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepo uvaženi zastupniče.
Logopede nadzire komora inače to je isključivo zdrav… kao kada obavljaju isključivo zdravstvenu djelatnost, a logopedi u školama i u socijalnim ustanovama ne obavljaju zdravstvenu djel… ne obavljaju zdravstvenu djelatnost samostalnu, ne obavljaju samostalnu zdravstvenu djelatnost kao ovi u zdravstvenom sustavu već rade u tom sustavu i pod nadzorom su obrazovnog sustava.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Glavić.
Glavić, Željko (HDZ)
Poštovani potpredsjedniče sabora, poštovani državni tajniče naravno pozdravljamo donošenje ovog Zakona o logopedskoj djelatnosti, o djelatnosti neobično važnoj u sustavu zdravstvu, djelatnosti koja u posljednja 2-3 desetljeća ima doista jedan vrlo opsežan, brzi razvoj i koja je ušla u doista vrlo duboko u same procese rehabilitacije i liječenja.
Ono što je dosad bio veliki problem su naravno je broj logopeda pa bi vas pitao, vidim da se osnivaju novi studiji kako ministarstvo gleda na to i koliko tih studija se osniva.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik Dulibić.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala, hvala lijepo.
Znači ministarstvo daje naravno potporu kako bi se što više bilo magistra logopedije i osiguralo se da svi kojima je to potrebno u što kraćem vremenu dobiju pravovaljano, pravovaljano liječenje.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Dragić.
Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče u Hrvatskoj je više od 4 tisuće djece za ovu školsku godinu dobilo odgodu upisa zbog psihofizičke nezrelosti i izostanka jezičnih predvještina potrebnih za nesmetano razvijanje čitanja i pisanja.
Ovaj podatak je svakako alarmantan. Jesmo li ovo mogli prevenirati ranom intervencijom? Roditelji osjećaju silan strah za budućnost svoje djece koja imaju određene teškoće. Zahtjeva li, zabrinjava li vas ovaj podatak i što ćemo kao društvo napraviti da djeca kojima je potrebna pomoć logopeda tu pomoć dobiju na vrijeme?
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa uvažena zastupnice.
Iz svih ovih razloga koje ste vi navodili a uvažavajući, uvažavajući sve to zato i donosimo Zakon o logopediji zato i uređujemo rad magistara logopedije, zato im omogućujemo da osnuju zdravstvene ustanove i privatnu praksu na primarnoj razini zdravstvene zaštite kako bi što, što prije mogli započeti sa takvim radom i kako bi se to kvalitetno riješilo a ne obavljalo kao isključiva gospodarska djelatnost koja je i sad koja nije bila dovoljno regulirana.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovani gospodine oko 13 tisuća ljudi u Hrvatskoj godišnje doživi moždani udar i naravno da im je prijeko potrebna rehabilitacija. Imali smo već prilike u ovom traženja stanke čuti nešto o afa… o afazi, znači govornom poremećaju koji je uobičajen nakon moždanog udara i u čijoj rehabi… i u rehabilitaciji čega ključnu ulogu ima isključivo logoped.
Nažalost u Gradu Zagrebu je većina logopeda dok neke druge županije, otoci i ruralne sredine nažalost nemaju niti jednog logopeda koji se bavi upravo afazijom.
Ono što me također zanima da evo osobe koje su preživjele moždani udar vrlo često su teže pokretljive ili nisu pokretljive i nažalost ne mogu doći do logopeda. Zašto HZZO i Ministarstvo zdravstva još uvijek nije osigurao putem uputnice da ti logopedi dolaze kod kuće pacijentu?
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvažena zastupnice, zato i mijenjamo ovaj zakon, zato i donosimo ovaj zakon da bi onda mogli na uputnicu HZZO-a se mogle obavljati te usluge.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Lugarić.
Lugarić, Marija (SDP)
Logopedi koji rade u osnovnim i srednjim školama i u predškolskim ustanovama su odgojno obrazovni radnici sukladno zakonima iz odgoja i obrazovanja i nisu zdravstveni radnici. Oni obavljaju stručno pedagoški i odgojno obrazovni rad i većina zapravo logopeda je zaposlena u tom sustavu.
Ovim zakonom logopede definirate isključivo kao zdravstvene radnike iako nisu tako definirani u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti pa me zanima na koji način ste zamislili da logopedi koji rade u vrtićima i školama kao odgojno obrazovni radnici, oni nisu zdravstveni radnici obavljaju logopedsku djelatnost odnosno kako se zove ta njihova djelatnost koju oni obavljaju jer u prvoj replici ste rekli da oni ne mogu raditi zdravstvenu djelatnost a logopedska je isključivo zdravstvena? Ja tu kvadraturu kruga poštovani državni tajniče moram priznati ne razumijem a oko toga je postojao konsenzus kada smo bili ovdje na raspravi u prvom čitanju, vas nažalost ovdje nije bilo pa ne znate šta je u toj raspravi bilo.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvažena zastupnica Lugarić.
Mi nemamo nikakav tu problem. Oni će obavljati isto ko i dosada piše u Članku 8. stavku 2. da se može obavljati i u djelatnostima kojim se uređuje socijalna skrb, odgoj i obrazovanja tako da uopće ja tu ne vidim nikakav problem.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Klasić.
Klasić, Darko (HSLS)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče, s obzirom da smo u prošlom mandatu Hrvatskog sabora usvoji Hrvatski kvalifikacijski okvir koji je pritom usuglašen sa Europskim kvalifikacijskim okvirom i sam sam na tome inzistirao u prijedlogu ovog zakona je vidljivo da nije do kraja riješena dvojba rada prvostupnika logopedije te samostalnosti njihovog rada.
Kako namjerava ministarstvo u suradnji sa strukom i Ministarstvom obrazovanja riješiti ovu dvojbu?
Hvala lijepa.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo uvaženi zastupniče Klasić.
Riješena je ova dvojba. Isključivo magistri logopedije mogu samostalno obav… imat dozvolu za, odobrenje za samostalni rad. U budućnosti mislim da se ide u smjeru integriranih studija za logopede.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Jembrih.
Jembrih, Ljubica (HDZ)
Hvala potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče svjesni smo da u Hrvatskoj trenutno djeluje oko 1.200 logopeda no nažalost za njim su, za njihovim usluga su svakim danom sve veće.
Pozdravljam što logopedima se omogućuje djelovanje u sklopu primarne zdravstvene zaštite od, osobito u domovima zdravlja. Time je iznimno važno za ruralna područja i otoke gdje je pristup uslugama često ograničen.
Molim vas da nam objasnite postoji li mehanizam kojom bi se osiguralo da svaki dom zdravlja ima barem jednog logopeda čije bi usluge bile besplatne za krajnjeg korisnika.
Hvala.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa.
Nažalost ne, nemamo mi takav mehanizam kojim bi to osigurali. Prošlim izmjenama Zakona o zdravstvenoj zaštiti prije dvije godine omogućili smo znači da logopedi rade na razini doma zdravlja. Ovim izmjenama sada ćemo omogućiti na primarnoj razini zdravstvene zaštite privatnu praksu logopeda i grupnu praksu ili rad u zdravstvenim us… u zdravstvenim ustanova i smatramo da ćemo s time osigurati dovoljnu zdravstvenu zaštitu i na ruralnim područjima i na otocima.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
Uvaženi državni tajniče, evo ja mislim da možemo s pravom konstatirati i nazvati ovaj zakon povijesnim i prijeko potrebnim za unaprijeđivanje profesionalnih standarda zaštite pacijenata i to svih dobnih skupina ne samo onih najmlađih. Isto tako i osnaživanja stručnog i znanstvenog statusa logopedske struke u RH.
Meni je jako drago da je Hrvatsko logopedsko društvo pozdravilo donošenje ovoga zakona. Oni su bili s nama i na Odboru za obrazovanje neki dan aktivno uključeni u raspravu, a moje pitanje prema vama jest hoće li se ovim zakonom omogućiti veća dostupnost logopedskih intervencija odnosno logopedske struke npr. u Gorskom kotaru i ostalim ruralnim dijelovima RH i na koji način jer zakon govori o institutima koji to omogućuju.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepa uvažena zastupnice.
Naravno da će se to omogućiti, to je intencija da onda nakon što se osnuju na primarnoj razini zdravstvene zaštite ove ustanove imaju ugovor nakon toga po potrebi za određena područja s HZZO-om gdje će se omogućiti svima da na, kojima to treba da na uputnicu što prije dođu na red da ne moraju čekat ni plaćat.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Salopek.
Salopek, Anđelka (HDZ)
Hvala.
Poštovani državni tajniče evo kroz ovaj prijedlog zakona važno je naglasiti pozitivne promjene koje donosi ovaj zakon, ali i treba pohvaliti uključenost struke i strukovnih tijela u donošenje ovog zakona. Evo kao što je rekla i kolegica Majda Burić predstavnice Hrvatskog društva logopeda izrazile su zadovoljstvo donošenjem zakona kojim će biti regulirana logopedska djelatnost bez obzira što smo svi svjesni da u RH nedostaje broj logopeda posebno u odgojno obrazovnim ustanovama.
Možete li mi pojasniti na koji način ovaj zakon doprinosi još i dalje jačanju statusa logopedske struke u zdravstvenim, a posebno u obrazovnom sustavu osobito dakle s obzirom na dugogodišnji zahtjev logopeda za jasnijim zakonskim okvirom.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo.
Znači logopedi su uvršteni u Zakon o zdravstvenoj zaštiti 2013. godine kao zdravstveni radnici i sve ovo vrijeme su čekali da dobiju i svoj zakon, komoru kako bi se dalje mogla razvijati njihova struka. Sve smo radili u suradnji sa Hrvatskim logopedskim društvom i smatramo da ćemo s ovim, s ovim novim zakonom napraviti značajan iskorak i omogućiti veću, značajnije veću dostupnost logopeda građanima RH kojima je to potrebno.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Bedeković.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Poštovani državni tajniče Zakonom o logopedskoj djelatnosti zapravo se regulira djelatnost logopeda odnosno magistra logopedije kao profesionalna djelatnost između ostaloga i u privatnom sektoru. Dakle, na neki način ja bih rekla da ovim se zakonom pravi reda na tom tržištu pa i kroz osnivanje komore logopeda itd..
No, ono što mene zanima i zanima me vaše mišljenje, dakle pitanje logopeda, pitanje djelatnosti logopeda, dakle njihov status, njihov položaj u javnom sektoru odnosno osobito u području odnosno u sustavu odgoja i obrazovanja po vertikali od ranog i predškolskog preko osnovnoškolskog do srednjoškolskog jer već sada imamo situaciju da imamo nedostatak ovog kadra generalno na tržištu i činjenicu da škole vape za logopedima kao stručnim suradnicima.
Hvala vam lijepa.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Zato su, idu i povećane upisne kvote na fakultetima za logopede. Što se toga tiče znači naravno da treba biti u predškolskim ustanovama i u ustanovama za, školskim ustanovama i na sve tri razine zdravstvene zaštite primarnoj, sekundarnoj, tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti su nam potrebni logopedi.
Smatramo da smo s ovim napravili jedan red pogotovo u ovom privatnom obavljanju gdje su dosad bili kao isključiva gospodarska djelatnost kroz razne obrte bez ikakve kontrole nad provođenjem tih usluga i zato smatramo da s ovim zakonom uvodimo red i kontrolu na tom tržištu.
Hvala lijepo.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Čabaj.
Čabaj, Krešimir (DOMINO)
Poštovani državni tajniče evo neki od kolega su se već i malo ranije postavili pitanje na ovu temu pa ću se na njih nadovezati. Prije svega želim reći da smatramo da je ovaj prijedlog zakona dobar i da on će u trajnom, u trajnoj mjeri urediti pitanja, problematiku logopeda u Hrvatskoj i mislim da će oni u konačnici biti s tim zadovoljni, ali bih vas molio da još jednom nam malo pojasnite. Naime, tu se pojavljuju neke nejasnoće pogotovo u situaciji gdje logopedi koji rade dakle u sustavu obrazovanja kako je rečeno oni ne mogu tamo obavljati medicinsku djelatnost nego isključivo kao i druge stručne službe u školama primjerice pedagog ili psiholog itd., što znači da će u praksi ono što će oni raditi zapravo biti nedovoljno iskorišteno. Ne znam mogu li oni u školama obavljati svoj posao na adekvatan način da se, budući da to nisu ordinacije, ne posjeduju tamo instrumente i druga pomagala koje, koja logopedska djelatnost zahtjeva.
Također, pitanje da li …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… im biti financijski interesantno …/Govornici govore istovremeno ne razumije se./…
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani, poštovani državni tajnik.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala vam lijepo.
Znači za njih se ništa ne mijenja, znači ostat će sve kako je to bilo, nema nikakve bojazni jer zakonom uređujemo cijeli sustav. Uvodimo jedan red i mislim da ćemo značajno povećati dostupnost logopeda svima onima koji to treba i omogućit im to na što kvalitetniji način.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne, onda otvaram raspravu i prva će u ime Kluba zastupnika SDP-a govoriti poštovana zastupnica Anita Curiš Krok.
Izvolite.
Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, poštovani državni tajniče konačno čitanje zakona koje uređene države EU imaju već odavno, naravno da mi u RH kasnimo i sa reguliranjem logopedske djelatnosti no bolje ikad nego nikad.
Klub SDP-a u svakom slučaju podržava napokon reguliranje logopedske djelatnosti, no postoji naravno niz nekih stvari koje smo od čitanja do čitanja raspravljali i s obzirom na dobivene odgovore između ova dva čitanja apelirat ćemo i dalje da se isto kroz druge propise regulira.
Evo već smo u nekoliko replika danas imali prilike čuti, logopedi su znači zdravstveni djelatnici oni rade naravno prema Članku 8. stavku 2. ovog zakona koji je pred nama mogu raditi i u odgoju i obrazovanju, mogu raditi u socijali no vidim da i dalje nekoliko kolega još uvijek nije 100% sigurno što to točno znači, ali problem je također, što hrvatski zakoni, u jednom zakonu piše jedno, dok u drugom zakonu piše drugo, tako i Zakon o zdravstvenoj zaštiti tumači jedno o logopedimo, dok u Zakonu o odgoju i obrazovanju on tumači drugo.
Mi iz SDP-a apeliramo da se također, što se tiče same logopedske djelatnosti i rada logopeda u drugim sustavima, to isto regulira. Naravno da javno savjetovanje koje je bilo po pitanju ovog Zakona, imalo je mnogo komentara, komentara koji došli i od same struke i od samih logopeda, ali i od matičnih sveučilišta, tj. od matičnog fakulteta. Naravno da su tu i druge struke koje smo imali prilike čuti između ova dva čitanja i u raspravi prilikom prvog čitanja, ali vjerujem da ćemo čuti i o drugim strukama koje se bave jezično-govornim poremećajima i u ovom čitanju.
Logopedi su integrirani u zdravstvu jer oni jesu bazično zdravstveni zaštiti, ali kao što sam već i spomenula, rade i u odgoju i obrazovanju, rade i u socijali, ali rade i u privatnom sektoru. Sve je to lijepo, divno, krasno, ali postavlja se glavno i mislim da nam je to i jedino bitno pitanje, gdje su oni i tko će sve ovo raditi, koliko logopeda imamo trenutno u RH, znači negdje oko 1100 do 1200, koliko će ovih dana studiji upisati djece da studiraju logopediju, to ćemo, naravno, saznati narednih dana, no da li će to sve biti dovoljno, za sve ove usluge koje su nam potrebne, jer ne radi se samo, naravno o djeci, radi se i odraslim osobama, radi se o mnogim granama medicine, bolesnicima iz mnogih grana medicine gdje logopedi moraju to pokriti.
Svi imamo tu veliku potrebu za logopedskom djelatnošću. Djece je sve više koje imaju jezično-govorne poteškoće, ali kao što sam već i ranije spomenula, znači nisu u pitanju samo djeca nego i bolesnici koji su pretrpjeli i moždane udare, znači neurološke bolesti, ali i bolesnici s otorinolaringološkog aspekta, ali i mnoge traume.
Ono što sam i prije napomenula, da logopedska struka nakon 20 godina napokon dobiva svoj zakon, ali ono što SDP svakako najviše problematizira, a to je ono što ćemo i dalje nastaviti ponavljati, za što ćemo se i dalje boriti, to da o, usluga logopedska mora biti dostupna svima i mora biti dostupna svima na jednak način.
No, da li je to stvarno tako u RH, svjedoci smo sirove realnosti da to nažalost nije tako. Imali smo, također, prilike i čuti da je veliki problem da je ta usluga privatno vrlo skupa, da je na tjednoj bazi od 50 do 100 eura i evo, koliko smo uspjeli i uhvatiti u prvom čitanju, tada je državna tajnica navela da će jedan dio pokriva HZZO, evo i veliki problem, naglašavam i to da mnogi bolesnici koji su pretrpjeli moždane udare, nažalost nisu pokretni, ne mogu doći do te usluge logopeda koja im je prijeko potrebna, a HZZO ne izdaje uputnice. Znači još uvijek ta usluga nije moguće da se obavi na teret uputnice, na teret države, nego ukoliko ju trebate, a trebate ju nakon pretrpljenog moždanog udara, tada morate tu uslugu platiti.
Evo, čuli smo također, od državnog tajnika da će i ta usluga biti u nekoj budućnosti izregulirana i mi taj dio ćemo svakako pratiti. Ono što do drugog čitanja od prvog nije detaljnije objašnjeno, a tema se stvarno dominantno nametnula kroz raspravu u prvom čitanju, to je razlika između logopeda i svih onih ostalih struka koje su bitne prilikom provođenja terapijskih postupaka jezično-govornih poremećaja, znači fonetičara, lingvista i svih onih koji rade, koji su prijeko potrebni.
Odgovor je bio i mislim da je to bilo puno jednostavnije, bi bilo braniti ovaj Zakon da zakon se stvarno donosi isključivo za magistre logopedije i da je trebalo možda na nekakvi laički način, stvarno zastupnicima, ne samo zastupnicima nego i javnosti, objasniti tko što radi.
Mi u SDP-u, naravno, slažemo se s time da definitivno u jezičnim, govornim i svim poteškoćama i u tim djelatnostima ne rade samo logopedi nego i rade i drugi stručnjaci koje je nužno da kroz druge zakone zaštitimo, integriramo i uvažimo i da svi oni, ovisno, naravno o svojoj osposobljenosti i o svojem znanju, pomažu u biti i u jačanju rehabilitacije, u jačanju prevenciji i mentalnog zraka.
Moramo se pitati zbog čega je sve više potreba za logopedima, evo, potreba prije 20-ak godina za logopedskom djelatnošću nije bila takva kakva je danas i naravno da se jedan dio krije i u tome da su se promijenili i stilovi roditeljstva, da je moderno doba donijelo i neke moderne tehnologije i naravno, donijelo je i neku novu vrstu poremećaja u kojem vrlo često možemo čuti u zadnje vrijeme i ja svaki put kad sam u prilici spominjem to i u ovom visokom domu, a to je upravo ekranizam koji naravno, dovodi i do veće potrebe za logopedima.
No, nisu samo djeca ti koji su u potrebi, kao što sam već i prije navela, postoje tu i niz drugih odraslih osoba kojima su potrebni ovakvi stručnjaci.
Završit ću s onime što SDP stalno ponavlja, a to da logopedska usluga mora biti dostupna javno, mora biti dostupna svima na isti način. Nažalost imamo i dalje neravnomjeran regionalni razvoj, neregionalnu ponudu logopedskih usluga koja nije ista za sve, imate npr. određene županije gdje imate samo nekoliko logopeda, a potrebe su iste ili su možda čak i veće, dok u nekim većim gradovima i većem županijama, logopeda je više.
Također, željeli bismo da se i ovim Zakonom, koji je stvarno potreban da se regulira logopedska djelatnost, da se osnuje komora logopeda ne stavlja u fokus i ne ide prema privatizaciji, nego da jednostavno to bude ono što i jest svaka naša politika, da zdravstvo i da usluge budu i javno dostupne i također, da se vrlo, vrlo često i puno više priča o toj ranoj intervenciji, o mentalnom zdravlju koji nam je svima bitan u našem svakodnevnom životu i mislim da je ovaj Zakon, u svakom slučaju prvi, ali svakako važan, ali ne i jedini korak u poboljšanju sustava, ne samo zdravstvenog, nego i obrazovno, odgojno-obrazovnog, ali i socijalnog sustava, ali opet, apeliramo, ono što sam već na početku spomenula, završit ću time, da je nužno mijenjati i druge mjere, druge pravilnike i druge zakone i uskladiti ih sve što se tiče ove teme.
I za kraj, opet, garantiram da će vjerojatno to kroz današnju raspravu biti kod svih, a to je upravo ono tko će to sve raditi. 1200 logopeda u RH, od toga većina u gradu Zagrebu, u ostalim dijelovima Hrvatske, vrlo malo ili ih uopće nema. Znači nažalost osuđeni smo da putujemo u velike gradove, da djecu i odrasle, koji su pretrpjeli neurološke bolesti vodimo u velike gradove i u županije koje pružaju usluge.
Također, upisne politike već godinama su iste, nešto se mijenja zadnji godina, no treba dugi niz godina da ti svi isti ljudi koji su, koji će ovaj tjedan ili sljedeći tjedan upisati fakultete koji su se novo otvorili za logopedije, da završe te logopede, da steknu iskustvo i da počnu raditi.
Tako da, logoped je u svakom slučaju definitivno zanimanje, nažalost sveučilišta nisu na vrijeme pratila onu potrebu koju ima svaki hrvatski građanin danas skoro i tako dugo dok to ne uredimo i dok se ne primimo posla oko toga, ovakvi zakoni jesu pozitivno po zdravlje, ali nažalost donose se samo po direktivi EU, a ne sa onim glavnim ciljem koji nam bi to trebao biti, a to je poboljšanje standarda naših građana.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića govorit će poštovani zastupnik Ante Kujundžić, izvolite.
Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući. Poštovane kolegice i kolege.
Vratit ću se na pitanje koje sam postavio i u replici, dakle tko je onaj tko će nadzirati rad logopeda koji rade u školi? Jer komora nema nikakvu ingerenciju nad sustavom obrazovanja, a isto tako, niti Ministarstvo obrazovanja nije niti strukovno, a niti općenito gledano, nije kompetentno za logopedsku terapiju jer mi pričamo o terapiji.
Terapija nije obrazovni dio. Terapija je termin koji pokriva sustav zdravstva i to je ono na što mi niste znali dati odgovor jer nelogičnost koja vam se javlja u ovakvoj definiciji, u ovom kontekstu jest, ako logoped u školi mora biti član komore, mora se usavršavati, mora prijavljivati telerehabilitaciju i čuvati logopedski karton, tko u obrazovnom sustavu uopće zna primijeniti taj Zakon?
Sljedeća, sljedeće pitanje koje ću vam postaviti, vezano je za telerehabilitaciju i pravnu prazninu koja je ostala u ovom Zakonu jer zakon u čl. 2 i čl. 3 priznaje logopedsku telerehabilitaciju, no on nigdje ne definira njene uvjete, opremu, zaštitu podataka, dostupnost, čak niti mogućnost HZZO-a i naplate.
I pitanje koje vam se javlja iz ove dimenzije je kako točno logoped provodi telerehabilitaciju. Preko čega? Pod kojim je uvjetima i kako će se to i tko će nadzirati? Ako s jedne strane zakon priznaje tu praksu, zašto nije razradio pravni okvir za njezino sigurno i kvalitetno izvođenje?
Sljedeće pitanje koje ću vam postaviti je čl. 14 kojega možemo slobodno parafrazirati u rečenicu, jedna osoba, jedna praksa, ali za što točno? Jer zabranjuje čl. 14 logopedima da imaju više od jedne privatne prakse. Također, zabranjuje da je netko zaposlen i da s druge strane vodi praksu. To se obrazlaže zaštitom pacijenata. E sad, pitanje koje ću vam postaviti je zašto primjerice, logoped koji radi 4 sata u školi ne bi mogao popodne voditi svoju praksu? Zašto mu se brani dodatni rad, ako za njega postoji ogroman interes jer napomenut ćemo, mi nemamo točnu brojku logopeda, je li ona 1100 ili je ona 1200.
Jednako tako, one brojke koje imamo, da imamo preko 440 tisuća učenika osnovnih i srednjih škola. Ako na to dodamo djecu, moja djeca su s 3 godine krenula kod logopeda, ako na to dodamo djecu od 3 godine do predškolskog uzrasta i na to sve dodamo odrasle, mi dolazimo do brojke oko 900 tisuća stanovnika, a imamo oko 1100, 1200 logopeda.
Što faktički znači da mi imamo jednoga logopeda na skoro na 1000 korisnika. Na 365 dana u tjednu i radno vrijeme od ponedjeljka do petka. Također, definirate pravilnikom normativima u čl. 51 kaže da će ministar donijeti pravilnik o prostorima i opremi za rad logopeda tek, pazite, tek u roku od 2 godine od stupanja zakona na snagu. I pitanje koje ćemo potpuno logično postaviti, kako se planira uopće provesti zakon bez pravilnika koji definira osnovne tehničke uvjete rada? Hoće li logopedi 2 godine raditi bez znanja koje uređuju, koje uređaje na kraju dana smiju koristiti?
Jer, nelogičnost vam je, zašto pravilnik koji je tehničke prirode nije donesen paralelno s ovim zakonom ili odmah po njegovom donošenju.
Također, zakon je apsolutno demotivirajući jer je sveden u preko 20 stavaka koji definiraju prekršaje i kazne a niti jedan stavak ne priča o mjerama podrške, ne priča o poticajima i ne priča, na kraju dana, o subvencijama. Ništa o tome kako ćemo mi privući nove logopede u sustav i pitanje koje vam ovdje postavljam, možete li navesti koji dio zakona kojega ste vi ovdje danas stavili pred nas se bavi razvojem struke? Koji dio tog Zakona se bavi s tim? Mi znamo i vidimo, kad ga pročitamo, koji dio zakona se bavi samo kontrolom i samo propisima po kojima će se netko kazniti.
Ovdje ću pripomenuti, prije nego što se nastavim svoje izlaganje za zakon, o zakonu, dakle imamo cijeli niz udruga koje pružaju između ostaloga i logopedske usluge koje se ne financiraju iz resornih ministarstava i čije usluge najčešće, ne najčešće nego uvijek plaćaju krajnji korisnici i možda upravo u tom grmu ležu zec jer naravno, vi ćete reći, mi nismo fiskalno moći, pa naravno da nismo fiskalno moćni, važno da smo sebi podignuli plaće prošle godine, a onda s druge strane je važno da nismo fiskalno moćni, jer evo, ne možemo dakle isfinancirati one kojima je suštinski stvarna potreba.
Jer, nažalost govor o Konačnom prijedlogu Zakona o logopedskoj djelatnosti, aktu koji naizgled uređuje jednu stručnu i specijaliziranu djelatnost, ali u stvarnosti on otvara daleko važnije pitanje, a to pitanje je, koliko kao društvo mi uopće razumijemo značenje komunikacije, značenje jezika i govora i što radimo kako bismo zaštitili one koji se bore s tim temeljnim životnim funkcijama? Ovaj Zakon dolazi u trenutku kada je Hrvatska suočena sa brojnim izazovima, starenjem stanovništva, porastom neurorazvojnim poremećaja u djece, post-covid posljedicama, učestalim moždanim udarima i rastućom dijagnostikom spektra autizma.
U takvom kontekstu logopedska djelatnost ne može više biti ono što ona je, a to je priljepak zdravstvenom sustavu, već ona mora biti snažno strukturirana, podržana i jasno dostupna.
Zato mi pozdravljamo u normativnom smislu donošenje ovog Zakona jer je on, ako bismo išli izdvojiti ono što vrijedi, on je išao prepoznati logopedski rad kao zdravstvenu djelatnost koja je u interesu RH, međutim, kao i svaki drugi zakon, ni ovaj nije bez ozbiljnih nedostataka o kojima mi danas moramo govoriti vrlo otvoreno, ali ne s ciljem da bismo iznijeli kritiku, nego s ciljem da uzmete kemijsku, da zabilježite i da još uvijek imate vremena nadopuniti sve ono što može pomoći.
Zakon prije svega, donosi nužnu institucionalizaciju, ali nam je potpuno jasno da se s tom institucionalizacijom kasni godinama jer ovaj Zakon regulira što je logopedska djelatnost, tko je možda obavljati, gdje je može obavljati i kako je može obavljati. On uvodi hrvatsku komoru logopeda, što je važno za autonomiju struke. Uspostavlja sustav odobrenje za samostalni rad, stručni nadzor, stegovnu odgovornost, pravila o oglašavanju, ali i prvi put jasnu razliku je razine djelovanja. Primarnu od sekundare, sekundarnu od tercijalne. Ali istina je da smo s ovim Zakonom zakasnili 10 godina. Danas imamo situaciju da se veliki broj roditelja i djece nalazi na višemjesečnim listama čekanja, da se logopedski tretman često provode nestručno bez ikakve kontrole i da se logopedska struka pokušava razvijati u jednom vakuumu, s jedne strane bez resursa, normi, a onda i same strategije.
Zakon je u određenim stvarima definirao ono što trebak, ali je birokratski gledalo, poprilično rigidan. Jer zakon do u detalje propisuje kako logoped mora imati prostor, mora imati opremu, mora imati uvjete za praksu, pa čak i kada mora prijaviti komori da radi bez naplate. Međutim, zakon zanemaruje jedno ključno pitanje, a to pitanje, kako ćemo mi povećati dostupnost logopeda u sustavu koji je već sada kadrovski iscrpljen?
Prema podacima Hrvatskog logopedskog društva, struka je deficitarna, a to su nam rekle i brojke. To znači da niti ovoliko strogo zakonski uređena profesija neće imati smisla, ako mi nemamo ljude koji mogu raditi i u tom kontekstu vam predlažem, uvođenje državnih stipendija i subvencioniranih studija logopedije u područjima gdje ih kronično nedostaje. Također vam predlažem omogućavanje zapošljavanja logopeda u svakoj osnovnoj školi, barem dijeljenjem između više škola. Predlažem vam da o tom hoće li određena škola dobiti stručni profil logopeda, ne ovisi o broju rješenja djece sa poteškoćama u razvoju. Logoped je danas postala svakodnevnica. Njegove usluge su svakodnevnica.
Također vam predlažem izmjene zakona kojima bi se omogućila lakša prekvalifikacija iz srodnih struka, primjerice, defektologa, pedagoga, uz dodatni uz dodatne nekakve module i licenciranje. Ono što nadalje želim progovoriti o zakonu, zakon prepoznaje logopeda kao zdravstvenoga radnika, ali ne kao i dionika u obrazovanju i u socijalnoj skrbi i to je problem s kojim ćete se vi trebat suočit jer iako zakon formalno navodi da logopedi mogu djelovali u odgojno-obrazovnom sustavu te sustavu socijalne skrbi, gotovo sve ostale odredbe odnose se isključivo, isključivo na zdravstveni aspekt. I tu se samim time postavlja pitanje, što s logopedima koji rade u vrtićima, školama, domovima za djecu, centrima za rehabilitaciju? Je li na njih primjenjiva komora? Jesu li oni u sustavu javnog zdravstva ili su izvan sustava, prepušteni sami sebi?
Tu vam predlažem dopunu zakona dodatkom koji jasno uređuje položaj logopeda izvan zdravstvenog sustava, njihovu ovlast, obveze, praćenje rada i mogućnost njihove suradnje s komorom. Također vam predlažem osiguranje sufinanciranja lokalnih, jedinice lokalne uprave i samouprave za logopedske usluge u predškolskim i školskim ustanovama.
Nadalje, zakon uvodi potrebnu stručnu kontrolu, ali bez rješenja za stvarni nadzor jer zakon detaljno propisuje stručni nadzor, rješenja komore, stegovne mjere i iznose kazni i postupke. Međutim, zakon ne donosi niti jednog slova o tom tko će provoditi taj nadzor, tko će biti ti ljudi u povjerenstvima?
Kako će se izbjeći sukob interesa ako komora nadzire svoje članstvo? Predlažem vam uključivanje neovisnih stručnjaka iz akademske zajednice u nadzor logopedskih praksi. Također, osnivanje posebnoga vijeća za etiku i kvalitetu koja bi, koje bi radilo zajedno sa komorom, ali i imalo i autonomni nadzor nad najosjetljivijim slučajevima.
U zakonu nam izostaje jasna strategija digitalizacije i već spomenute telerehabilitacije jer zakon spominje telerehabilitaciju, ali bez ikakve, znači bez bilo kakvoga slova operativne razrade. U stvarnosti, telerehabilitacija je jedini oblik koji omogućuje logopedski tretman djeci iz ruralnih sredina i odraslima koji su vezani uz dom ili su u fazi oporavka. Ja vam predlažem donošenje posebnog pravilnika o logopedskoj telerehabilitaciji i to ne za dvije godine nego odmah i uvođenje HZZO-ovog sufinanciranja online tretmana pod jad jasno definiranim uvjetima.
Nadalje, komora, istina je, slažemo se svi, je nužna, ali ono što je činjenica da ona u ovakvoj zakonskoj definiciji je potencijalno zatvorena i svrha je sebi samoj jer osnivanje hrvatske komore logopeda, istina je, važan je korak prema strukovnoj autonomiji, ali u malim strukama, zatvorenost i monopolizacija znaju često puta postati problem. Zato zakon mora biti otvoren i prema manjim strukovnim udrugama, akademskoj zajednici, a prije svega i samim roditeljima.
I predlažem vam uvođenje obveze javnog izvještavanja komore o radu, uključivanje predstavnika roditelja i korisnika logopedskih usluga u savjetodavna tijela komore. To je jedini ključ, vjerujte mi. I zaključno, poštovane kolegice i kolege, Zakon o logopedskoj djelatnosti otvara jedno od temeljnih pitanja našega društva. Kako brinemo o onima koji ne mogu govoriti ili koje nitko ne čuje i kako štitimo profesiju koja im jedina može pomoći? Ne možemo reći da ovaj Zakon nije potreban. Složit ćemo se, itekako je potreban, ali ne smijemo ni prešutjeti da je polovičan. Ne smijemo prešutjeti da je formalistički i da je nedovoljno inkluzivnan i da ignorira stvarne probleme terena, nedostatak kadra, nedostupnost usluge i nedovoljnu uključenost u odgojno-obrazovni sektor, zato vas sve pozivam da u njegovu provedbu ugradimo ono što ovom Zakonu najviše nedostaje, a to je zdrav razum. To je multidisciplinarnost i to je multidisciplinarnost i to je osjećaj za stvarne potrebe ljudi. Hvala vam.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika HSLS-a i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka govorit će poštovani zastupnik Darko Klasić, izvolite.
Klasić, Darko (HSLS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi državni tajniče, poštovane kolegice i kolege.
Iskreno, drago mi je i da prije nego je ovaj Zakon zaživio, Ministarstvo zdravstva već radi na modelu poboljšanja dostupne logopedske usluge na primarnoj razini za djecu i odrasle, kao što smo čuli, to je već veliki problem trenutno u RH, što pokazuje da ministarstvo je pristupilo ovom problemu sveobuhvatno i interaktivno u rješavanju problema dostupnosti logopedske usluge.
Zašto je to tako? Pa potvrda je tome, vidimo u nacrtu nove mreže javnozdravstvene službe koju ne napravilo Ministarstvo zdravstva gdje predvidjelo zapošljavanje 135 logopeda u domovima zdravlja diljem Hrvatske, kako bi logopedske usluge postale dostupne i izvan većih gradova i to je svakako jedan korak koji treba pohvaliti i to prije nego je zakon zaživio, to znači da ministarstvo radi proaktivno i razmišlja o pokrivenosti cijele mreže za cijelu Hrvatsku, kao što smo čuli, tu je i od naših kolega, sada je veliki problem da je ta struka zapravo dostupna samo u velikim gradovima i do malim ruralnim mjestima nemate dostupnost logopedske struke, bit će veliki problem i izazov kadrovski to popuniti, ali je drago mi da ministarstvo promišlja da uspostavi cijelu mrežu logopedskih, usluge za cijelu RH.
Zapošljavanje logopeda u domovima zdravlja pridonijet će značajnom povećanju dostupnosti logopedskih usluga u većini gradova, a trenutačno je i u procesu i realizacija ovog plana Ministarstvo zdravstva u lokalnim zajednicama i to je nešto što je sigurno, isto za pohvalit, znači počelo se komunicirati i sa lokalnom samoupravom da bi to onda moglo zaživjet i po donošenju ovog Zakona i ja se očekujem da će u 2026. g. to saživjeti u punom obimu.
Iz godine u godinu rapidno rastu poremećaji kod djece i odraslih te je potražnja za logopedima eksplodirala i na terapiju kod logopeda sve se više čeka, ali to je samo vrh sante leda jer u takvim okolnostima cvjeta kvaziusluga, gdje svakakve i udruge i pojedinci davaju logopedske usluge iako za to nisu nadležni, a neki put možda i sa nekakvim lošim rezultatom.
To je nažalost tako jer su logopedi neregulirana, do sada, profesija koja vapi za stvaranjem pravnog zakonskog okvira. Izdvojit ću neke argumente za izdvajanje logopedske djelatnosti kao posebne i samostalne zdravstvene djelatnosti koje treba imati samostalan zakon tj. zakon o logopedskoj djelatnosti i to nije naša izmišljotina, to je utemeljeno na europskoj i na sjevernoameričkoj praksi i koja je zaživjela i u svijetu pa se nadam da će i kod nas.
Prema definiciji krovnih organizacija logopedske struke, Europske asocijacije logopeda, Američka asocijacija logopeda, međunarodna asocijacija logopeda i fonijatora te prema opisu logopedske djelatnosti od strane Svjetske zdravstvene organizacije, logoped je samostalni stručnjak koji samostalno provodi proces prevencije, dijagnostike, tretmana na liječenje, rehabilitacije, poremećaja komunikacije i jezika, govora, slušanja, glasa, hranjenja i gutanja, sve do donošenja odluke o otpustu pacijenta s terapijskog procesa.
Ta ga činjenica samostalno provođenja kompletnog postupka čini odgovornim za pacijenta te postupke koje provodi u rehabilitaciji. Stoga je od izuzetne važnosti da postoji zakon koji regulira potrebne kompetencije za provođenje logopedske djelatnosti te stručni rad logopeda.
Europska asocijacija logopeda uputila je službenu preporuku Hrvatskom logopedskom društvu i Ministarstvu zdravstva RH o potrebi donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti te potrebi izdavanja licenci za rad od nadležnog regulatornog tijela budući da magistri logopedije rade sa najosjetljivijim skupinama društva te provode logopedske postupke dijagnostike i terapije visoko složenosti i zahtjevnosti.
Hrvatska logopedija u samom je vrhu europske logopedije, obrazovanje logopeda u .../Govornik se ne razumije./... Hrvatskoj spada u 5 najprestižnijih logopedskih studija u Europi, na preddiplomskim, diplomskim i poslijediplomskim razini obrazovanja. U prostoru EU logopedska djelatnost je regulirana unutar zdravstvenog sustava kroz javni i privatni sektor. Razlog tome je klasifikacija djelatnosti logopedije kao zdravstvene djelatnosti prema kvalifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije. I zato to nije izuzetak .../nerazumljivo/... da je ovaj Zakon zaživio pod Ministarstvom zdravstva, normalno, treba se riješiti još neke dvojbe koje se ovdje postavljaju, pogotovo u obrazovnom sustavu, ali primalno, logopedija spada u zdravstvenu djelatnost.
U posljednjih 20-ak godina, broj poremećaja komunikacije, glasa, jezika, govora, slušanja, gutanja i hranjenja u svijetu, pa tako i Hrvatskoj, se utrostručio i dalje ima tendenciju porasta. Takva situacija zahtijeva sve veći broj stručnih i kompetentnih djelatnika koji rade sa navedenom populacijom. U tim situacijama velike potrebe, vrlo često različite i druge struke koje nisu kompetentne za provođenje logopedske djelatnosti pružaju tzv. terapije, često i na crno, što osim što je moralno i etički neprihvatljivo, izrazito je opasno za krajnjeg korisnika, a Hrvatsko logopedsko društvo budući da dosad nije bilo zakona o logopedskoj djelatnosti koji regulira rad profesije, ni na koji način nije moglo spriječiti niti sankcionirati ovakve negativne pojave.
Izuzetno mi je drago da je Ministarstvo zdravstva usvojilo moj prijedlog promjene čl. 6 st. 4 da se žalba na rješenje za samostalni rad članova komore podnosi nadležnoj službi ministarstva. Smatram da je to dobra praksa i da bi istovjetno rješenje trebalo primijeniti u radu drugih komora u zdravstvu jer sadašnje rješenje predstavlja pravni presedan koji nije prisutan niti u jednoj javnoj instituciji RH, a primjenjuje se učestalo u radu drugih zdravstvenih komora koje time postaju izdvojeno tijelo sa javnim ovlastima RH, sa mogućnošću trajnog utjecaja na egzistenciju i mogućnost rada članova komore, no koje nema mogućnost .../Govornik se ne razumije./... žalbe, što mislim da nije praksa.
Također, zahvaljujem Ministarstvo zdravstva što je prepoznalo ovaj problem i u ovom Zakona to odgovarajuće reguliralo jer do sada je u komorama u zdravstvu onaj pristup kadija te tuži, kadija ti sudi i uglavnom ljudima egzistencija ovisi od odluke pojedinih komora i koliko je tko dobar sa njihovim časnim sudom.
Mislim da to je praksa koju treba promijeniti i svakako treba druga instanca biti ministarstvo koje će provoditi žalbeni postupak. Također, pozdravljam promjenu čl. 7 st. 3 gdje je navedeno da je poslodavac obavezan omogućiti magistru logopedije stručno usavršavanje u vremenu koje ne utječe na obavljanje poslovnih procesa jer komora treba organizirati edukaciju u vremenu kada će najmanje utjecati na rad većine članova komore jer u suprotnom će doći do zastoja u obradi korisnika usluge logopeda, što ne smije bit nikakva učestala praksa.
Nažalost ovo je također čest slučaj u radu drugih zdravstvenih komora, čak bih rekao da je to postalo pravilo u radu komora, ali mislim da to nije dobro i smatram da resorno ministarstvo treba pitanje drugostupanjske nadležnosti također, riješiti u nekakvoj dopuni zakona o regulaciji zdravstvenih komora.
Zaključno, HSLS će poduprijet zakonsku regulaciju ove iznimno važne djelatnosti te pozdravljam svakako rad pritom, Ministarstvo zdravstva da u suradnji sa strukom je iznašlo kvalitetna rješenja za cijeli niz struka koje također, svojim radom sudjeluju u zdravstvenom sustavu, a nisu odgovarajuće regulirane. S ciljem poboljšanja kvalitete života osoba svih dobnih skupina koje se suočavaju s poteškoćama u komunikaciji, jeziku, glasu, govoru, slušanju, gutanju i hranjenju.
Donošenjem ovog Zakona predstavljat će značajan iskorak u profesionalizaciji i regulaciji ove važne djelatnosti i sigurno će podići razinu zaštite zdravlja građana. Hvala lijepa.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika SDSS-a govorit će poštovana zastupnica Anja Šimpraga, izvolite.
Šimpraga, Anja (SDSS)
Zahvaljujem potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče, kolege i kolegice.
Kako smo u prvom čitanju u ime Kluba SDSS-a istaknuli na donošenje ovog Zakona, čekalo se više od 15 godina i zato smo pozdravili svako rješavanje problema kad su u pitanju zdravstvene usluge, koje bi trebale biti pravovremene, dostupne i kvalitetne.
Očekivali smo u ovom konačnom prijedlogu više razumijevanja budući da su i stručnjaci, zainteresirana javnost kroz javno savjetovanje ukazali na nekoliko činjenica te su zastupnici nekoliko klubova podcrtali važnost istih. Priliku imamo da šire sagledamo važnost logopeda, edukacijskih rehabilitatora, fonetičara i svih koji pomažu učiniti život kvalitetnijim i lakšim onima kojima je ta i pomoć neophodna.
Ovaj Zakon regulira područje rada magistara logopedije i nipošto ne smije isključivati druge struke u obavljanju njihova djelokruga rada. Multidisciplinarnost drugim strukama na dobrobit korisnika ključna je komponenta kvalitetne intervencije, ali isto tako, moguća jedino ako svaka struka doista djeluje u okviru svojih kompetencija.
Vidjeli smo da na 6 do 7 hiljada stanovnika, Hrvatska ima samo jednog logopeda, a ta bi brojka zapravo morala biti i duplo, duplo manja i više. Svjesni smo da se manjak logopeda neće riješiti ovim Zakonom, ali osnivanjem novih studija logopedije ili dislokacijom postojećih u drugim gradovima, sigurno da će se smanjiti potrebe. Prije mjesec dana objavljeno je kako će se krenuti s upisom na studij logopedije i u Zadru gdje bi upisna kvota bila od 20 studenata. Široka lepeza i dobnih skupina korisnika i poremećaja otvorila je potrebe za logopedskim uslugama i različitim sustavima, od predškolskog obrazovanja, obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, zdravstvenim ustanovama na svim razinama zdravstvene zaštite do ustanova u sustavu socijalne skrbi.
Danas to izgleda ovako – na prvi pregled kod logopeda čeka se i po nekoliko mjeseci, a do početka terapije uvođenja u sustav, zna se čekati i do od godine do dvije.
Svake godine sve je veći broj upisanih učenika u osnovnu školu s teškoćama u razvoju. Sužavanje, kao što se ovim zakonskim prijedlogom zakona i čini, sužavanjem onih zanimanja i onih profesija koje bi se mogle baviti poremećajem na različitim vrstama, lakšim i težim vrstama poremećaja u govorenju, slušanju, općenito nije dobra za već postojeća zanimanja koja su registrirana u standardima zanimanja i standardima profesija, a nije dobro niti za predlagača, dakle nadležno ministarstvo jer u Zakonu o zdravstvu već postoje navedeni fonetičari. Npr. kao ti koji pružaju određene usluge u govorenju i slušanju.
Iz tog razloga mi iz Kluba zastupnika SDSS-a, kako smo čuli iz dobrog dijela rasprave klubova koji su i danas i u prvom čitanju raspravljali, predložili smo da se obrati pažnja na zahtjev, ne samo za preambulskim tipom tretmana interdisciplinarnosti, nego i legislativnim u užem smislu te riječi i to iz razloga što ne bismo smjeli diskriminirati ljude koji stječu kvalifikacije za bavljenje poremećajima u govornom, slušnom, jezičnom, jezičnim poremećajima ili ograničenjima bilo koje vrste.
Iz tog razloga mi smatramo da je važno da uvažite ono što je istaknuto u javnoj raspravi, da je važno ono što je istaknuto ovdje tijekom današnje rasprave i rasprave prije i da ovu začahurenost i striktnu definiranost u nekom smislu, koja dovodi do diskriminacije ograničavanja prava na obavljanje djelatnosti, koje i po standardizaciji zanimanja i kvalifikacija one imaju. A isto tako, u slučaju fonetičara po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, tako da smo očekivali redefiniranje čl. 56.
I s druge strane, potrebno je pronaći adekvatnu formulaciju o tome kako i na koji način otvoriti prostor da interdisciplinarnost i interdisciplinaran pristup tretmanu različitih oblika jezičnih, govornih, slušnih poremećaja omogući se ljudima da to obavljaju bilo kao obrtnici, bilo kao oni koji su zaposleni u školama.
Ovakve teme podstiču nas na razmišljanje, kako bi i sagledali uvijek širu sliku i zato se stalno možemo pitati, koliko je npr. dijete s teškoćama ili dijete s invaliditetom zahtjevno i teško biti, koliko se teško pomiriti sa situacijom i koliko je teško djelovati i utjecati na društvene promjene jer težinu toga malo tko razumije. Razumiju roditelji i oni koji su u tome, nitko drugi.
Koliko svaki dan treba truda i napora da bi se postignulo samo malo, a digitalna tehnologija naša je sadašnjost i budućnost, mnoge nam prepreke čini lakšima, ali mi moramo naučiti da ona služi nama, a ne mi njoj. Naš obrazac ponašanja usvajaju i naša djeca i to ne samo u načinu korištenja digitalne tehnologije, nego u svemu. Djeca nas gledaju i oponašaju. Prije 3 dana pročitala sam objavu kolegice koja je imala priliku biti domaćinom jednom horu i napisala je baš ovako: za njih svi kažu da su posebni. I jesu. Oni nisu djeca s posebnim potrebama, oni su, kako je to najljepše rekao patrijarh Pavle, djeca s posebnim blagoslovom. Djeca s posebnom emocijom, ljubavlju, empatijom, posebnim darovima i snagom kojom grle najsnažnije na svijetu. Zato iskoristimo svaku priliku da ukažemo na ono što treba mijenjati i kako biti glas onih koje većina ne čuje ili ne želi čuti.
Prema tome, mi koji ovo vidimo kao pozitivnu stvar u donošenju ovog Zakona i koji vas u tom pogledu i podržavamo, molimo vas da još jednom razmotrite sve prijedloge, naravno, bez namjere da uvodimo, da uvedemo nered u tu priču i da otvorimo prostor nečemu što bi moglo naštetiti korisnicima tih usluga.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada je 1 sat točno pa ćemo mi zastati. Majda će se sjesti ovaj, pa ćemo nastaviti kasnije, nakon što se iznosu stajališta u ime klubova zastupnika...............
Reiner, Željko (HDZ)
Mi se sad vraćamo našoj točci.
Sad će u ime Kluba zastupnika govoriti poštovana zastupnica Majda Burić, izvolite.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče Dulibiću, poštovane kolegice i kolege u Hrvatskom saboru i poštovana hrvatska javnosti.
Evo ga vezano uz Zakon o logopedskoj djelatnosti, odnosno konačni prijedlog zakona moramo istaknuti da je to potpuno novi zakon u hrvatskom zakonodavstvu i da ga s pravom možemo nazvati povijesnim i prijeko potrebnim za unapređivanje profesionalnih standarda zaštite pacijenata što onih mlađih i najmlađih, što onih starijih. Dakle, govorimo o svim dobnim skupinama, ali isto tako ovaj je zakon potreban zbog osnaživanja stručnog i znanstvenog statusa magistara logopedije, odnosno logopedske struke u Republici Hrvatskoj.
Tim se zakonom prvi puta sveobuhvatno i normativno uređuje područje logopedske djelatnosti kao samostalne zdravstvene struke s ciljem jačanja dostupnosti, isto tako i regionalne pokrivenosti i kvalitete logopedske skrbi građanima kao što sam već rekla svih dobnih skupina.
Iako je logopedska djelatnost u Republici Hrvatskoj prisutna više od 60 godina ona do danas nije bila zakonski uređena. Isto tako jako je važno istaknuti da Hrvatsko logopedsko društvo pozdravlja i podržava donošenje ovoga zakona. Jako mi je drago da su bili prisutni i da su bili aktivno uključeni u raspravu na Odboru za obrazovanje, znanost i mlade. I znam da oni sa radošću očekuju i današnju raspravu po temi Zakona o logopedskoj djelatnosti, ali isto tako i glasanje i samu primjenu što je i najbitnije.
Što se tiče samih dobnih skupina, odnosno korisnika magistara logopedije nisu to samo mladi iako 7 do 10% djece predškolske dobi ima izražene poremećaje jezika i govora koji zahtijevaju logopedske intervencije. Ali tu su naravno i ostale društvene skupine. Imali smo danas u više prilika čuti zaista da se radi o osobama koji su doživjeli moždani udar, a njih 40% nakon toga razvije afazije, disfazije itd. a uz njih tu su i osobe sa demencijom, sa Parkinsonovom bolešću, sa multiplom sklerozom itd. kojima je prijeko potrebna logopedska podrška i pomoć.
Kakva je situacija danas sa logopedima? Naime, magistri logopedije rade i u bolnicama i školama i vrtićima, domovima zdravlja, sustavu socijalne skrbi itd. ali bez jasnih standarda, stručnoga nadzora i zaštite krajnjih korisnika. Mi danas nemamo registar logopeda niti tijelo koje nadzire kvalitetu rada, nemamo instrument koji štiti i same magistre logopedije koji u ovom trenutku djeluju u uvjetima koji nisu ujednačeni, nisu standardizirani niti su dovoljno uređeni.
Stoga upravo ovaj Konačni prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti kojeg ću još jednom nazvati povijesnim ispravlja sve to što sam maloprije navela i njime se vrlo jasno utvrđuje obavljanje logopedske djelatnosti, izdavanje odobrenja za samostalni rad logopeda, organizacijski oblici djelovanja, obaveze i odgovornosti magistara logopedije.
Tu je i osnivanje hrvatske komore logopeda i vođenja registra stručnjaka, kao i stručni nadzor, cjeloživotno učenje i obrazovanje, kao i zaštita korisnika usluge. Zakonom se po prvi puta osigurava kontrola kvalitete pruženih usluga i omogućuje se zakonska zaštita naših najranjivijih skupina, a to su djeca, osobe sa invaliditetom i generalno gledajući, osobe sa poremećajima u komunikaciji.
Što se tiče izazova nedostataka logopeda na tržištu rada, jako mi je drago da je taj izazov prepoznat od strane Ministarstva obrazovanja, znanosti i mladih i da je sustav visokog obrazovanja davanjem dopusnica za izvođenje novih diplomskih studija logopedije učinio to da će uskoro započeti studiji logopedije na Sveučilištu u Osijeku, Zadru i Splitu. To je nešto što svakako treba pozdraviti i to je nešto što je ustvari odgovor na izazov nedostatka logopeda na tržištu rada, a ono što mi je jako drago, što ove godine izlazi prva generacija logopeda sa riječkoga sveučilišta i za kraj, kazat ću da jačanje logopedske djelatnosti svakako jača i naše hrvatsko društvo u cjelini, čini ga sigurno inkluzivnijim i učinkovitijim i empatičnijim.
Klub HDZ-a podržat će ovaj Zakona, Konačni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti. Ja zaista vjerujem i u vrlo visok stupanj usuglašenosti i prihvaćanja ovoga Zakona zaista od svih kolega u HS-u i još jedanput, evo ga, HDZ će podržati donošenje ovoga zakona.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Možemo!, govorit će poštovana zastupnica Urša Raukar-Gamulin, izvolite.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem g. predsjedavajući, uvaženi državni tajniče. Evo nas na završnom čitanju Zakona o logopedima. Na prvo čitanje stiglo je 380 primjedbi u javnoj raspravi, stručnjaka, stručnih udruga, sveučilišnih katedri, odsjeka, ali i pacijenata, građana i to sve govori o velikom interesu javnosti za ovaj prijedlog zakona.
Naravno da ćemo svi podržati Zakon o logopedima, ali ono što ostaje kao pitanje i gorak okus, to je da svjedočimo jednom nevjerojatnom lobiranju, što je naravno, mogli bismo reći, svako lobiranje za struku, ja ću uvijek podržati, ali lobiranje koje ide protiv kolega, protiv drugih, ne struka, nego struka koje su bitno vezane uz probleme jezika i govora.
Ako govorimo o lobiranju koje, npr. onemogućava fonetičarima iz kojih su, iz kojih je i proizašlo logopedija, iz fonetike, e onda svjedočimo jednoj tužnoj situaciji. Svjedočimo, dopustite da to kažem na jednostavan i malo žešći način, ostvarenju jednih taština koje će danas slaviti, kao što je rekla kolegica Burić, nesumnjivo, a javni interes će ponovno i opet izgubiti.
Ako pogledamo pažljivo ovaj Zakon, poglavito čl. 56 i 57, potpuno je razvidno o čemu se u ovom Zakonu koji je mogao biti izuzetno pozitivan, koji je mogao biti, sigurna sam, 100% prihvaćen u ovom Saboru, jednoglasno dakle, koji je mogao donijeti i dobrobit, ne samo logopedskoj djelatnosti, nego svim djelatnostima koje su vezane uz govorno-jezične probleme, o kojima smo danas opetovano slušani koliko su potrebe naše djece i naših građana za rehabilitacijom, za pomoći, a mi smo dobili jedan zakon koji isključuje sve druge.
Čemu to? To je nepotrebno, to je loše, to je loše za one kojima je pomoć i rehabilitacija potrebna. Naime, za rješavanje problema u problema, recimo, u komunikaciju, verbalne, neverbalne, glasa, govora, sluha i slušanja, dakle to je jedno ogromno polje koje u rješavanju problema zahtijeva po prirodi stvari multidisciplinarnost, koja zahtijeva interdisciplinarnost, koja zahtijeva interakciju raznih znanosti i struka, višestruka znanja i vještine. Tu su logopedi, tu su fonetičari, tu su edukacijski rehabilitatori, tu su fonetičari rehabilitatori, tu su liječnici specijalisti otorinolaringologije, subspecijalisti audiologije i fonijatrije, tu su specijalisti neurologije, tu su specijalisti psihijatrije i mnogi drugi.
Svaka od tih struka ima svoju važnost u kompliciranom i zahtjevnom .../nerazumljivo/... rehabilitacijskom, oprostite, procesu. Ljepota bavljenja tim izuzetno širokim i zahtjevnim područjem upravno je u potrebi suradnje raznih znanja pri postizanju rezultata u radu s djecom, npr. s teškoćama u razvoju i s osobama s invaliditetom.
Ja ću se ponovno u ovom govoru vratiti ishodištima. U ovom slučaju, to jest svakako rad i djelo profesora Guberine koji je 1954. utemeljio Zavod za fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Akademik Petar Guberina je doktorski studij završio na sveučilištu u Sorbonni i bio je desetljećima ispred svog vremena.
Promovirao je upravo takav holistički pristup u razvojnim intervencijama i rehabilitaciji i socijalno uključivanje osoba sa slušnim i govorno-jezičnim poremećajima. Upravo na temelju tih njegovih načela, njegovi, osnovao je, dakle centar SUVAG, osnovao je dakle centar SUVAG, koji naravno i dandanas djeluje.
Jedan od njegovih najbližih suradnika je bio cijenjeni audiolog sa Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, čuveni profesor doktor Mihovil Pansini. Svoje su znanje Petar Guberina i suradnici nesebično dijelili. Kako s profesorima i studentima Fakulteta za defektologiju osnovanog 70-ih godina prošlog stoljeća, tako i sa stručnjacima u više od 60 zemalja svijeta koji su preuzimali metodologiju u rehabilitaciji govora i sluha razvijanu upravo kod nas u Hrvatskoj, u Zagrebu. Guberinina verbotonalna metoda koristi se diljem svijeta, a znanstvena bibliografija o njoj sadrži više od 1000 naslova objavljenih na 11 jezika. Verbotonalni centri djeluju u više od 20 zemalja, od Sibira do SAD-a. Profesor Petar Guberina imao je širinu, imao je viziju i zagovarao je upravo multidisciplinarnost, suradnju raznih znanstvenih disciplina i struka jer interdisciplinarnost pospješuje rehabilitaciju.
I zbog toga jest žalosno da mi danas pred sobom imamo jedan zakon koji tu interdisciplinarnost zanemaruje, da blago kažem, bolje rečeno, onemogućava. Zašto? Čemu to?
Zato što neka grupa ljudi želi da njihova djelatnost bude važnija od svih drugih? Zaista, djetinjasto, ne? Nevjerojatno. I zahtjevi, molbe, prijedlozi ostalih na čelu sa fonetičarima koji nisu ni na koji način ugrožavali ovaj Zakon, niti logopedsku djelatnost, ni na koji način, samo su pristojno objašnjavali koliko je važno da to opstane, ta Guberinina interdisciplinarnost, suradnja, jer je ona neophodna korisnicima. Naravno da je neophodna i znanosti, ali je prije svega, neophodna korisnicima. Nije bilo sluha, nije bilo sluha u ministarstvu, nažalost, za pretpostaviti je da su gospoda iz logopeda, ovi, .../nerazumljivo/... logopedi koje ja poštujem kao struku, apsolutno, kao i svi mi, ali oni su očito, da tako kažem, poznavali jake ljude.
Jer evo, sada nema naše kolegice Bedeković koja je imala podosta primjedbi na ovaj Zakon u prvom čitanju vezano uz obrazovanje, itd., sad je nema jer očito je dogovoreno da ovakav zakon treba ići, kažem, poznavali su jače igrače, a izrada svakog zakona, pa tako i ovog, naročito zato što se radi o djeci, korisnici su djeca, djeca kod kojih problemi govora, jezika, su svake godine sve veći.
Koji onda izazivaju daljnje probleme, da sad ne idemo u ta stručna objašnjavanja, ali činjenično je da mi imam premalo logopeda, zbog čega bi se onda onemogućavalo drugim strukama, koje su srodne, koje .../Govornik se ne razumije./... dakle iz fonetike, sad sam vam ispričala priču profesora Guberine, iz fonetike je izašla i logopedija, podržana, da se razvije, dapače. Zbog čega tu širinu koju je imao tako velik čovjek kao što je profesor Guberina sad suzujemo na neke potpuno iracionalne, oprostite, ali potpuno iracionalne zahtjeve jedne struke.
Govorim samo o onom dijelu zakona koji onemogućuje drugima da rade, poglavito čl. 56 st. 1. Čemu? Čemu? Da netko pobjedi, a netko izgubi? Ne, izgubit će samo javni interes. Ponavljam, izgubit će samo djeca koja tako ionako nemaju dovoljno stručnjaka kod kojih mogu ići.
Ja naravno, ja ću dat amandman, znajući kako će taj amandman nažalost završiti, ali eto, ponavljam i molim vas, kolege koji ste ovdje, koji, ako možda slušate ovu raspravu, vidim da kolegica Burić sluša, molim vas, pogledajte. Sjetite se profesora Guberine, ne morate slušat mene, ja sam nebitna. Ali profesor Guberina koje je inzistirao upravo na tom širokoj suradnji koji je danas potpuno izdan i iznevjeren. Ponavljam po stoti put, nemam ništa protiv Zakona o logopedima. Ništa. Dapače, imam sve protiv toga da Zakon o logopedima druge srodne struke onemogućuje u radu. Protiv toga imam sve jer, ponavljam i ponavljat ću, koliko još imam, 2 minute po 15 puta ako treba, zato jer je to gubitak naših korisnika.
Ne zagovaram ja sad fonetičari, a netko će logopede, ja ga zagovaram javni interes, ja zagovaram djecu koja imaju problema, ja zagovaram osobe s invaliditetom, imamo doma i bolesnika od moždanog, posljedicama moždanog udara, znam što je to. I njemu ne smije više doć nitko nego logoped. Zašto? Zbog čega? Da li smo se mi svi udubili, što to zapravo rade i fonetičari i fonetičari rehabilitatori i ovi, oni, sad već mi polako curi vrijeme.
Pa dajte molim vas! Ajmo malo, naravno, obraćam se kolegama koji su u vladajućoj većini. Dajte do prihvaćanja amandmana i do glasanja, naravno do amandmana, molim vas, promislite. Nemojmo ponovno i opet iznevjeriti dobre hrvatske tradicije. Zašto to radimo? Zbog čega? Proučite, pogledajte tko je bio Petar Guberina. Imali smo genijalne ljude koji su napravili potpuno nevjerojatno svjetske stvari koje dandanas u svijetu su priznate i primjenjuju se. I mi jednim zakonom, u jednom njegovom dijelu zbog iracionalnih razloga, uvjerena sam, nekolicine u logopedskoj struci, idemo sužavati sve te mogućnosti.
Eto, tužno, žalosno, poražavajuće. No, možda postoji još jedna mala nada, možda me netko na desnoj strani čuo. Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Idemo na pojedinačnu raspravu i prva će govoriti poštovana zastupnica Marija Lugarić, izvolite.
Lugarić, Marija (SDP)
Kad bih ja vas, g. državni tajniče, vi ste iz zdravstva, pitala mogu li ja u svojoj školi kojoj sam osnivač otvoriti ginekološku ordinaciju ili pedijatrijsku ordinaciju, što biste vi meni rekli?
Da ne mogu, je li tako? Mogu li u školi otvoriti pedijatrijsku ordinaciju? Pedijatri su isključivo zdravstveni radnici, pedijatrijska skrb je zdravstvena djelatnost i ne mogu je obnašati u školi. Sad se sjetite, malo sad ćemo ovdje zastati i sjetit ćemo se ovoga nešto kasnije, ali idemo od početka. Ja podržavam regulaciju logopedske djelatnosti, uvođenje reda jer do sada je bilo svašta u praksi.
Podržavam i zapravo svojevrsnu profesionalizaciju logopedske struke, uvođenjem komore i svega onoga što su regulaciji će činiti komora, iako imamo različite iskustva s komorama i tu treba isto biti iskren. Također, podržavam sve one koji predano rade na povećanju upisnih kvota za školovanje logopeda koji su izrazito deficitarna struka, a poteškoće u jeziku, govoru i slušanju, posebno kod djece, je sve više. Danas su logopedi izrazito deficitarni u javnim sustavima, s ogromnim listama čekanja, a privatno su očajno skupi.
I zapravo ljudima nedostupni. Velikom broju djece, odnosno velikom broju roditelja koji si ne mogu platiti logopeda privatno, a sat košta oko 100 eura, čini mi se, u privatnoj, dočekavši u javnoj služi logopeda, 2 godine za dijete od 2 godine koji treba neki ispravak, 2 godine je cijeli svemir, to je cijeli njegov dotadašnji život, to se mora rješavati u idućih nekoliko mjeseci.
Unatoč konsenzusu koji je u ovom Zakonu vladao ovdje u raspravi u prvom čitanju, zakon u drugom čitanju nije napravio potrebne i nužne promjene. Sad se vraćam na početak moje rasprave. Ključni problem i dalje ostaje, zakon svojim čl. 3. definira logopede kao isključivo zdravstvene djelatnike iako to oni nisu. Logopedi su danas zaposleni, čak ih ima više, nego što ih ima u zdravstvu, kao odgojno-obrazovni radnici u predškolskom, odnosno kao stručni suradnici u sustavu odgoja .../nerazumljivo/... u sustavu osnovnog i srednjeg obrazovanja.
I tu je važno podsjetiti na čl. 155 Zakona o zdravstvenoj zaštiti kojeg ovdje krivo interpretirate. Čl. 155. Zakona o zdravstvenoj zaštiti kaže, st. 2., zdravstvenim radnicima smatraju se i logopedi, ako obavljaju zdravstvenu djelatnost.
To sve skupa znači da pod i podrazumijeva da postoje logopedska djelatnost koja nije isključivo zdravstvena djelatnost ona je i zdravstvena ali nije samo zdravstvena djelatnost već kao što to definiraju obrazovni zakoni logopedi danas obavljaju odgojno obrazovnu odnosno stručne razvojne poslove.
Logopedi u školama i vrtićima rade logopedsku djelatnost koja ponavljam nije zdravstvena djelatnost nego odgojno obrazovna i stručna rehabilitatorska. Oni su često primarna dijagnostika i terapija i zapravo su većini djece odnosno roditelja, posebno onim roditeljima koji ne mogu platiti privatne logopede jedina dijagnostika i jedina terapija pa i najdostupnija terapija.
Dakle, zakon bi morao logopede osim kao zdravstvene radnike, nemam ništa protiv toga da ih definira kao zdravstvene radnike ali imam protiv toga da ih definira isključivo kao zdravstvene radnike. Dakle, zakon bi morao logopede prepoznati i kao odgojno obrazovne radnike. To zakon može i mora, a ujedno bi na taj način ovaj zakon uskladio i sa Zakonom o predškolskom odgoju i obrazovanju i sa Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ali ne manje važno i sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.
Važno je da zakoni o istome govore isto. Ne može jedan zakon logopede definirati kao zdravstvene radike isključivo to je ovaj zakon. Zakon o odgoju i obrazovanju ih definirati kao stručne suradnike odnosno odgojno obrazovne radnike, to je Zakon o odgoju i obrazovanju ili Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji omogućava i jedno i drugo. Jer šta to znači u praksi?
Iako dobar dio zapravo zakona regulira privatnu logopedsku praksu neki zločesti, a ja to nisam, bi mogli reći da zapravo mu je to i primarna svrha. Roditelje i sve ostale zapravo i djecu ne smijemo tjerati u privatnu i skupu logopedsku praksu. Mislim da se možemo i moramo složiti da je javni interes, naš posao kao zastupnika je javni interes, nije interes ove ili one parcijalne skupine zapravo široko posijati da tako kažem logopede po javnom sustavu zdravstva ali i osnovnoškolskom, predškolskom, primarno predškolskom i osnovno školskom sustavu zato da bi oni bili lakše dostupni, da bi oni bili besplatni i da bi oni s intervencijom na vrijeme rješavali probleme. I da zapravo tamo gdje su djeca u vrtićima i školama riješe većinu problema. Većina poremećaja kod djece jezično govorne komunikacije, kod te male djece predškolske i djece rane školske dobi su artikulacijski fonološki poremećaj odnosno poremećaj izgovora koji se dijagnostički i prepoznavanjem ali i terapijom zapravo mogu riješiti u samim vrtićima i školama bez potrebe da sve što radimo ih liframo privatnim, privatnim logopedima što se mahom sada radi.
I mislim da se oko toga ne samo možemo nego i moramo složiti, da je naš interes osim logopeda u primarnoj zdravstvenoj zaštiti gdje imaju svoju posebnu vrijednost zaštititi na neki način i osigurati rad logopeda u vrtićima i u osnovnim školama primarno.
Ja vas ponovo pitam gospodine državni tajniče, mogu li u osnovnoj školi kao osnivač škole otvoriti pedijatriju ordinaciju ili u srednjoj školi ginekološku? Kimate glavom da ne može, naravno da ne može. Kako se onda može otvoriti logopedski kabinet zdravstvenog radnika koji mora udovoljavati uvjetima opreme i svega koje propiše ministar zdravstva pravilnikom?
Zato vas pitama kako će ubuduće logopedi raditi u školama i vrtićima ako ih ovih zakonom definiramo isključivo kao zdravstvenu djelatnost koja se ne može i ne smije po zakonima obavljati u školama i vrtićima?
Ja sam zato podnijela jedan amandman, mali amandmančić na ovaj zakon koji nam zapravo rješava ovaj problem. Vi ste činjenično da ste svjesni problema naznačili promjenom stavka os… Članka 8. u odnosu na prvo čitanje i razdvojili ste Članak 8. stavak 1. iz Članka 8. iz prvog čitanja na dva stavka i u stavku 2. ste napisali da je logopedsku djelatnost koja je zdravstvena djelatnost moguće obavljati i u školama i vrtićima odnosno odgojno obrazovnim ustanovama i sustavu socijalne skrbi, međutim ako ne napravimo još nešto to se naprosto neće moći primjenjivati jer po zakonima iz odgoja i obrazovanja ne može biti zdravstvene djelatnosti u školama.
Ja predlažem da dodamo jedan stavak u Članak 3., Članak 3. definira logopedsku djelatnost kao zdravstvenu djelatnost što je potpuno u redu da se razumijemo ja nemam ništa protiv toga i definira šta je to u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, šta je to u sekundarnoj, šta je to u tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti itd., ja predlažem da dodamo još jedan stavak u taj Članak 3. koji bi rekao da iznimno od odredbe stavka 1. tog Članka 3. koji kaže logopedska djelatnost je isključivo zdravstvena djelatnost, da iznimno se logopedska djelatnost u sustavima ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja obavlja kao odgojno obrazovna djelatnost odnosno stručno razvojna djelatnost koja obuhvaća skrb kroz prevenciju, dijagnostičke i terapijske postupke te savjetovanja. Time bismo mi zatvorili sve rupe, omogućili bismo logopedima u školama da rade svoj logopedski posao na način kako je definirano ovim zakonom, pod uvjetima na kojima je definiran ovim zakonom, dakle licenca, komora, nadzor sve kako stoji, međutim prepoznali bismo to da ono što oni rade u školama i ono što oni smiju raditi u školama je odgojno obrazovna odnosno stručna razvojna djelatnost, a ne zdravstvena djelatnost koja u školeme, koja u školama naprosto ne može biti.
Ja samo vas molim da prepoznamo ono što u praksi imamo, da prepoznamo ono što je u školi, u školama dobro, da ne tjeramo logopede iz škola jer će nam se dogoditi s logopedima isto što nam se dogodilo sa socijalnim radnicima koje danas u školama nemamo iz slične ovakve kombinacije koja se dogodila i da zapravo ljude djeci, djeci i roditeljima osiguramo intervenciju na vrijeme jer većina toga se može riješiti na razini škole a ne da čekaju predugo i preskupo plaćaju privatne logopede. Naš je javni interes rješavati probleme ljudi tamo gdje ih možemo rješavati, tamo gdje smo ih dosada rješavali i da to, da za ljude to bude i dostupno i besplatno.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Slijedeća će govorit poštovana zastupnica Anita Curiš Krok.
Izvolite.
Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo na tragu svih dosadašnjih rasprava i iznošenja stajališta svih klubova stvarno mogu i pojedinačno zaključiti da nitko nije protiv donošenja ovog zakona, međutim ono što se još može dodatno bolje urediti to bi svakako trebalo uzeti u obzir.
Međutim, imam prilike primijetiti da mi vrlo često, ja ću to sama i u ovoj raspravi spomenuti i djecu i roditelje te djece koji nažalost nemaju svi istu i dostupnu uslugu. Ta usluga nije ista u ruralnim dijelovima, na otocima jer većina logopeda a u sustavu ih je oko 1.200 do 1.300 radi upravo u Gradu Zagrebu dok u ostalim dijelovima RH oni nisu ravnomjerno regionalno raspoređeni. Niti ta djeca i ti roditelji nemaju pristup tim uslugama.
Međutim ono što sam spomenula i u iznošenju stajališta svog kluba iznijet ću i pojedinačno jer o tome treba govoriti da logopedske usluge ne primaju samo djeca nego i odrasle osobe, posebice osobe koje su pretrpjele moždane udare. Znači rehabilitacija svih bolesnika nakon moždanih udara vrlo je kompleksna i logoped ima jednu od ključnih uloga.
Ja neću ulaziti u ovu raspravu vezano za ostale struke koje također potpomažu općenito rehabilitaciju jezično govornih poteškoća ali ono što moram naglasiti da nažalost evo mi u RH kada je u pitanju znači liječenje afazije koja je vrlo česta nakon moždanog udara imamo užasno mali postotak logopeda koji se time bave, a većinom se bave i koncentrirani su na neka veća urbana područja.
Ono što je i drugi problem što sam također pitala državnog tajnika u replici to je upravo, to su upravo bolesnici koji su u postupku rehabilitacije nakon pretrpljenog moždanog udara a HZZO putem uputnice ne osigurava dolazak logopedske usluge kod njega doma. Vrlo često imamo prilike i vidjeti da upravo fizioterapeutska usluga da se pruža kod kuće, da patronažna sestra dolazi kod kuće, međutim imate osobu koja je pretrpjela vrlo težak moždani udar, potrebna joj je ta usluga a HZZO još uvijek ne daje, ne daje tu uslugu i ne daje uputnicu nego su jednostavno građani primorani ukoliko žele da član obitelji koji je pretrpio moždani udar da to privatno i plate.
Državni tajnik je odgovorio da će se raditi na tome, ali evo vidjet ćemo kada će to biti. Do tada svi naši koji su pretrpjeli moždani udar, a godišnje je u Hrvatskoj čak do 13 tisuća ljudi koji pretrpe moždani udar moraju plaćati usluge i čak i kad plaćaju tu uslugu onda su i sretni kad nađu stručnjaka logopeda koji se bavi točno liječenjem tog poremećaja.
Što se tiče općenito logopedske potrebe koja se nalazi u odgoju i obrazovanju znači počevši od same, od same najranije dobi i od dječjeg vrtića pa preko osnovne i srednje škole, ono što treba još ući u problematiku i što je u biti najbitnije u praksi, a to je da većina njih nema opreme. Nema opreme u dječjim vrtićima, nema opreme niti u osnovnim školama ako već imate logopeda, a vrlo teško da ćete ga naći i da će vam se javiti na natječaj.
Ja sam u svojoj jedinici lokalne samouprave nekoliko puta raspisivala kao osnivač vrtića natječaj za logopeda. Znači u općini koja je doslovno 55 minuta vožnje od središta Zagreba i nije se javio nitko. Primorana time jedna sam od rijetkih jedinica lokalne samouprave koja sufinancira odlazak kod privatnog logopeda jer nažalost roditelji ne mogu ući u sustav domova zdravlja i u sustav općenito bolnica jer je tih logopeda premalo.
Ono što je također apsurdno po pitanju tih logopeda koji rade u odgojno obrazovnim ustanovama možda i je na tragu ovoga što predlaže gospođa Lugarić po pitanju amandmana zdravstveni djelatnici koji rade u odgojno obrazovnom i socijalnom sustavu kada vi imate detektirano dijete sa govornom, govornim poteškoćama u dječjem vrtiću i ako imate logopeda u dječjem vrtiću on tamo ne radi određeni dio dijagnostike koji se radi u recimo nekim centrima ili u domovima zdravlja ili specijalnim bolnicama. Naravno nema niti, niti prikladnu opremu, ali ako taj logoped, o tome sam govorila već nekoliko puta ne samo za logopede nego i za rehabilitatore, znači općenito za cijeli profil edukacijsko rehabilitacijskih stručnjaka ako netko zadetektira i napiše nalaz onda taj nalaz vrlo često nije priznat u drugoj instituciji i idemo opet sve izponova. To je znači ko da ste bili na nekakvom pregledu u nekakvoj bolnici i liječnik vam je napisao dijagnozu, onda dođete u drugu bolnicu on ne prizna nalaz od tog prethodnog liječnika nego idemo sve sponova i tu gubimo vrijeme.
Znači tako dugo dok ne uskladimo također važenje nalaza, ali tu je naravno i potreban ovaj zakon zbog nacionalne i klasifikacije i samog zanimanja i logopedske komore, izdavanja licenci, tako dugo ćemo imati problem i u tome.
Mi svi pričamo o većoj dostupnosti, o tome da bi svaki dom zdravlja trebao imati logopeda u Hrvatskoj a skoro 40-ak domova zdravlja ako se ne varam plus još puta ne znam koliko ispostava, koliko to logopeda treba izaći van iz obrazovnog sustava? Znači do nedavno se upisivalo praktički 40 logopeda na Sveučilištu u Zagrebu, sad se to nešto prošilo na druge gradove. Praktički nam treba još 5-6 godina dok se oni ne izobrazuju i dok ne uđu u tržište rada i dok neće početi ispunjavati potrebe. Do tada će cijela jedna tj. nekoliko generacija djece, nekoliko generacija ljudi koji su imali moždane udare, ljudi koji su imali nekakve probleme općenito s područja otorinolaringologije, svi će oni pretrpjeti veliki, veliki gubitak usluge koju su trebali dobiti.
Također ono na što se bi još osvrnula za kraj to je svakako i s time ću i zaključiti, problematika upravo dječjih vrtića, djece koja imaju sve više i više tih poteškoća, ne samo jezično govornih poteškoća nego svih ostalih poteškoća i da se svi trebamo zapitati kamo kao društvo idemo, malo više skrbjeti o mentalnom zdravlju, ali i više ulagati u stručnjake. Također trebamo i razmisliti o plaći koju dajemo našim stručnjacima, znači stručnim suradnicima u dječjim vrtićima, u osnovnim školama, u srednjim školama i pitati se da li će ti isti stručnjaci doći raditi za iste koeficijente koji se daju drugim radnicima u odgojno obrazovnim ustanovama koji imaju i nižu stručnu spremu.
Ono što je još bitno za napomenuti da evo ja stvarno moram istaknuti i čestitati svim kolegama iz JLS koji upravo u svojem proračunu osiguravaju asistente za djece koja imaju bilo kakve poteškoće u razvoju jer to isključivo dajeju iz svojeg proračuna iako je država kroz zakon nametnula da se to mora, ovisi o volji čelnika dal će to ispoštovati ili ne. Sad zamislite koliko je to djece, koliko je to ulaganje i stvarno evo stvarno svaka čast svim kolegama i kolegicama koji su čelnici lokalne samouprave koji uspiju upratiti to i barem na jedan mali način roditeljima olakšati kad već im nije dostupna ova usluga nažalost, te zbog tržišta rada koje je, te zbog malog broja logopeda koji se obrazuju, ali i zbog loše nekakve pravne regulative koja je u RH.
Ja se stvarno nadam da će se u budućnosti te stvari malo pokrenuti, da osim logopedske djelatnosti da ćemo početi razgovarati i o rehabilitacijskoj djelatnosti, da ćemo razgovarati o djelatnosti ostalih stručnjaka koji se bave jezično govornim poteškoćama, da ćemo vratiti socijalne radnike u odgoj i obrazovanje i da ćemo napokon imati tim stručnjaka koji će se moći oduprijeti svim ovim, kako da to nazovem, izazovima ove moderne, modernih tehnologija, ali bome i današnjice i velikog broja bolesti, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Slijedeća će govorit poštovana zastupnica Irena Dragić, izvolite.
Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Dakle prema ovom novom Zakonu o logopedskoj djelatnosti na koji se u ovoj struci čeka gotovo 20.g., logopedsku terapiju smjeti će obavljati samo magistri logopedije. Logopedi će dobiti svoju strukovnu komoru, licence i obvezu stručnog usavršavanja, a sve bi to naravno trebalo podići razinu kvalitete logopedske djelatnosti na našem tržištu.
Danas je zbog nedostatka logopeda postalo opće prihvatljivo da se logopedijom bave svi oni koji imaju bilo kakve veze sa jezikom i govorom, pa primjerice profesori hrvatskog jezika i učitelji bave se problemima disleksije, magistri fonetike rješavaju poremećaje govora, od mucanja do ostalih poremećaja, dakle razne struke ušle su u to područje iako za to nemaju realne kompetencije, ali ne možemo im osporiti da imaju određena znanja i iskustva koja su povezana sa govorom.
Zadnjih se godina osnivaju novi studiji logopedije, pa je tako nakon riječkog i osječkog, počet će se dakle obrazovati logopedi na Sveučilištima u Zadru i Splitu, što je ključ rješenja problema nedostatka logopeda. Iako će osigurati minimalnu kvalitetu usluge novi zakon zasigurno neće riješiti problem manjka logopeda, a ono što bi nam se moglo dogoditi da će tzv. čišćenjem stanja na tržištu se zasigurno smanjiti broj onih koji tu uslugu daju, a to nam se u ovom prijelaznom periodu ne bi smjelo dogoditi. Manjak logopeda bit će nadomješten kroz neko vrijeme, no trebamo biti svjesni da je to najmanje 5.g. ili čak i više, dok ne stasaju nove generacije logopeda i to trebamo imati na umu.
Situacija je danas u Hrvatskoj prilično loša, 30% populacije treba neki oblik logopedske usluge, a na raspolaganju imamo negdje oko 1200 logopeda, ako i toliko. Standard je EU jedan logoped na 5000 stanovnika, ide se prema tome, neke zemlje već to imaju da jedan logoped pokriva 3000 stanovnika, kod nas jedan logoped pokriva od 7 do 8 tisuća stanovnika, što znači da za Europom debelo, debelo kaskamo.
U Hrvatskoj je, kao što sam rekla u svojoj replici, više od 4000 djece dobilo odgodu upisa ove školske godine zbog psihofizičke nezrelosti i izostanka jezičnih pred vještina potrebnih za nesmetano razvijanje čitanja i pisanja.
E sad trebamo sami sebi postaviti pitanje, jesmo li ovo mogli ili barem jedan dio prevenirati ranom intervencijom?
Ovaj podatak je svakako alarmantan, dakle radi se o 4000 djece. Logopedi nam u što većem broju trebaju i u vrtićima i u školama. Ne smijemo dopustiti da nam logopedi odlaze iz odgojno obrazovnih institucija. Znamo da je gotovo nemoguće dobiti pregled kod logopeda u nekom razumnom vremenskom roku a kamoli kompletan stručni rehabilitacijski tretman na teret HZZO-a. Roditelji kao što smo puno puta danas rekli, moraju ići na privatne tretmana gdje su nažalost također velike liste čekanja, a rekli smo da je rana intervencija, pogotovo kod male djece iznimno, iznimno bitna.
Cijene tretmana kreću se od 50 do 100 eura, većini te djece trebaju najmanje dva tretmana i sada možemo izračunati koliko je to novca za jednu obitelj.
Osim djece, a to nikako ne smijemo zanemariti, usluge logopeda trebaju i naši stariji sugrađani koji su zbog bolesti, koje nas sve više pogađaju, ovdje prije svega mislim na moždani udar i različite tumore, primorani već u ranoj fazi oporavka potražiti usluge logopeda kako bi što prije povratili poteškoće u govoru, gutanju i komunikaciji koje su nastale uslijed, uslijed bolesti.
S obzirom na alarmantno stanje i nužnu potrebu rane intervencije postavili smo i u prvom čitanju pitanje, zašto država ne financira privatne edukacijsko-rehabilitacijske tretmane, cifre koje za svoje članove trebaju izdvojiti ove obitelji su jako velike, a radi se u većem broju slučajeva o ekonomsko ugroženim kategorijama.
Zašto su nam nužni kadrovi već dugi niz godina deficitarni? To je pitanje također koje trebamo postaviti. Osim logopeda tu su edukacijski-rehabilitatori, psiholozi, socijalni pedagozi koji su često dio ovog tima.
Prati li uopće naša znanost što nam je to potrebno jer je djece i odraslih s različitim teškoćama iz godine u godinu sve više?
I još jednom valja napomenuti da je stručnjaka za potrebne terapije nedovoljno, da obitelj velik novac troši na privatne tretmane, je rana intervencija najvažnija, stoga je nužno potrebno podmirivanje troškova privatnih tretmana preko HZZO-a.
I u prvom čitanju, a i danas državni tajniče rekli ste i to pozdravljamo da će privatnici imati ugovore sa HZZO-om. Roditelji djece s teškoćama suočavaju se s brojnim izazovima koji mogu biti vrlo zahtjevni i ovo su neke od njihovih najvećih problema, dakle emocionalni stres jer roditelji često doživljavaju visoke razine stresa i emocionalnog opterećenja zbog brige za svoju djecu. Ovo najčešće uključuje tjeskobu i osjećaj izolacije, financijski teret o kojem smo ovdje govorili jer su troškovi terapije, medicinske skrbi i potrebne opreme iznimno visoki, nedostatak podrške koju naši roditelji često osjećaju, a nije to samo osjećaj…/Govornik isključen./…i mogu im pružiti emocionalnu podršku. Nedostatak informacija o dostupnim resursima, terapijama, pravima njihovog djeteta, otežava im svakodnevni život i donošenje odluka, balansiranje s obvezama roditelji često balansiraju između brojnih obveza djeteta s teškoćama, obiteljskih obveza i brige za drugu djecu u obitelji. Ovo na njih djeluje vrlo iscrpljujuće i frustrirajući i društvena stigmatizacija, često se suočavaju upravo sa društvenom stigmatizacijom i osuđivanjem zbog ponašanja ili teškoća koje njihovo dijete ima. Ovo vrlo često vodi u izolaciju.
Ovi roditelji osjećaju silan strah za budućnost svoje djece, a društvo ne radi dovoljno da se ovoj djeci od najranije dobi pruži adekvatna stručna pomoć, da se socijaliziraju, da se obrazuju u skladu sa svojim mogućnostima, osamostaljuju u što većoj mjeri i u konačnici zapošljavaju u skladu sa svojim vještinama i znanjima, dakle na nama je da napravimo sve kako bismo i ovoj djeci i ovim našim starijim građanima i njihovim obiteljima olakšali put do adekvatne stručne pomoći, zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada će govoriti poštovana zastupnica Tanja Sokolić, izvolite.
Sokolić, Tanja (SDP)
Poštovani predsjedavajući, poštovane kolegice i kolege i ja ću danas govoriti nešto o logopedima u školi, možda malo sa drugačijeg stajališta ću to elaborirati.
Dijete koje ne razumije pitanja, ne zna izgovoriti glasove, ne uspijeva izraziti misli, ne može pratiti nastavu, treba pomoć sada odmah, a danas mu tu pomoć u nekim školama pruža logopedi koji su tamo zaposleni, ali ovim zakonom, prijedlogom zakona, postoji ozbiljna bojazan da takva opasnost, da takva podrška nestane iz školskog sustava.
Zakon kao što smo već čuli danas, jasno definira logopeda kao zdravstvenog djelatnika, njegovo se djelovanje vezuje uz zdravstvene ustanove, privatnu praksu i regulira se kroz Hrvatsku komoru logopeda.
U čl. 8. stoji da se logopedska djelatnost može obavljati i u sustavu odgoja i obrazovanja, te u sustavu socijalne skrbi i to prema odredbama Zakona o logopedskoj djelatnosti i Zakona o odgoju i obrazovanju koji međusobno nisu usklađeni u ovom dijelu. Logopedi zaposleni u školama su se našli u ambisu između ova dva zakona, stoga možemo slobodno reći da je ova odredba ustvari dekoracija i ako ne bude popraćena konkretnim provedbenim aktima, pravilnicima i međuresornim dogovorima, ona bi mogla biti dovedena u pitanje.
Zato danas ću ovdje postaviti ključna pitanja. Prvo od njih je, kako će logopedi zaposleni u školama dobiti licencu? Naime čl. 5. zakona propisuje da su za obavljanje logopedske djelatnosti nužno, nužni između ostalog i odobrenje za samostalan rad, a da bi logoped dobio odobrenje za samostalan rad mora prema čl. 32. st. 1. podst. 4. dokazati da je proveo pripravnički staž ili da ima odgovarajuće radno iskustvo u logopedskoj djelatnosti u trajanje koje propisuje ministar pravilnikom. Ali što se smatra odgovarajućim radnim iskustvom? Hoće li logopedski rad u školi biti priznat kao odgovarajuće radno iskustvo? Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju stručni suradnik, logoped zaposlen u školi tamo ne obavlja zdravstvenu djelatnost, zakon to ne propisuje, a pravilnik nije donesen. Time se stvaraju ozbiljne bojazni da logopedi zaposleni u školama koji nisu dio zdravstvenog sustava neće moći dobiti licencu jer se njihova praksa neće priznavati kao odgovarajuća, kao valjana.
Drugo pitanje, tko će nadzirati rad logopeda u školama? Ako logopede nazire Komora zdravstvenih djelatnika, kako će se to uskladiti s činjenicom da oni rade u školama pod ingerencijom Ministarstva znanosti i obrazovanja? Hoće li ravnatelji škola imati obvezu pratiti stručni nadzor komore? Hoće li inspekcije za obrazovanje i inspekcije zdravstva imati preklapajuće nadležnosti?
I treće pitanje odnosno konstatacija. Zakon sadrži logičku petlju, postoji ozbiljan pravni nedostatak u samom tekstu zakona, zatvorena logička petlja koja može onemogućiti ulazak u profesiju.
Čl. 5. navodi da je članstvo u komori i upis u registar jedan od osnovnih uvjeta za obavljanje logopedske djelatnosti, a čl. 39. kaže, upis u registar obavlja se na zahtjev magistra logopedije koji ispunjava uvjete iz čl. 5., dakle da bi bio upisan u registar moraš ispuniti uvjete iz čl. 5., a da bi ispunio uvjete iz čl. 5. moraš već biti upisan u registar. To je logička petlja bez izlaza, zakon ne prepoznaje tko i kako uopće može prvi put pristupiti profesiji.
Ja ću za presijecanje te petlje pripremiti amandman, te se nadam da će većina u saboru to i prihvatiti jer to je ne samo birokratski problem nego i ozbiljna pravna zapreka za mlade stručnjake, kao i za logopede koji već rade u sustavima izvan zdravstva, u školama, vrtićima, centrima za socijalnu skrb.
I na kraju, ako ova pitanja ne do… ako na ova pitanja ne dobijemo jasne odgovore u izmjenama zakona i kroz provedbene propise, logopedi u školama mogu postati nelegalni djelatnici bez mogućnosti licenciranja, bez jasnog nadzora i bez pravne zaštite. Zato pozivam Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo obrazovanja da prvo, pod hitno usuglase stavove o statusu logopeda u školama, drugo, jasno definiraju da se rad u školama prizna i kao valjana praksa za licencu i treće, da se uklone iz zakona logičke proturječnosti koje onemogućuju upis u registar i članstvo u komori. Ne smijemo dopustiti da djeca s teškoćama u komunikaciji ostanu bez pomoći zbog toga što je zakon pisan bez uvida u stvarnost odgojno obrazovnog sustava, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Idemo na završna izlaganja i prva će govoriti u ime Kluba zastupnika SDP-a poštovana zastupnica Anita Curiš Krok, izvolite.
Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, proturječnost istog pravnog poslova postala je normalna u ovom visokom domu i prilikom donošenja zakona u RH.
Vidjeli smo iz ove rasprave prilikom drugog čitanja o ovom zakonu da evo ima još mnogo toga što se treba urediti i nadam se da će ove amandmane koje su izložile kolegice iz mog kluba vladajući prihvatiti.
Ono što mogu završno zaključiti, znači ono sve o čemu smo govorili i kronični nedostatak logopeda na tržištu rada, premale kvote prilikom upisnih politika. Također ono što se možemo osvrnuti da pozdravljamo, to je reguliranje logopedske djelatnosti i osnivanje komore, ali i pri tome treba biti izuzetno oprezan s obzirom da smo imali već mnogo, mnogo situacija sa ostalim strukovnim komorama koje su stručnjacima i prilikom ulaska u tržište rada stvarale određene probleme.
Ono što je stvarno ovu raspravu i ovaj zakon obilježilo to je neusklađenost sustava, neusklađenost zdravstvenog sustava sa odgojno obrazovnim i socijalnim sustavom, u biti ta međuresorna suradnja koja nije problematična samo prilikom ovog zakona nego je problematična kod niza, niza drugih zakona, a oni krajnji korisnici u biti i jedini pravi i koji bi trebali biti zaštićeni ovim zakonom su upravo oni koji i najviše pate radi te neusklađenosti sustava i nikakve, gotovo nikakve u biti međuresorne suradnje.
Mi se vrlo često pozivamo na ranu intervenciju, na dječja prava, na rehabilitaciju, dostupnost, svašta, mentalno zdravlje nam je bitno, često nam se u državi dešavaju slučajevi, kakvih, koji pune crne kronike i pune naslovnice, međutim kad treba uskladiti sustav, kad treba donijeti pravni propis, kad treba točno pravilnicima izdefinirati, e mi onda tu kaskamo.
Što se tiče našeg stava, naš stav je jasan od početka, logopedska usluga mora biti dostupna svima, svugdje bez obzira na kojem dijelu Hrvatske žive i također pod istim uvjetima i na jednak način. To je ono što Klub SDP-a zagovara i što će zagovarati, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Završno će u ime Kluba zastupnika DP-a govorit poštovani zastupnik Tomislav Josić, izvolite.
Josić, Tomislav (DP)
Hvala potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče, uvažene zastupnice i zastupnici.
Danas raspravljamo o prijedlogu zakona koji iako naizgled vezan za usku struku, ima iznimno široke i duboke posljedice za tisuće obitelji u Hrvatskoj, Zakon o logopedskoj djelatnosti. Ovaj zakon je konačno iskorak prema priznavanju logopedije kao samostalne zdravstvene edukacijske struke i zaslužuje našu punu pažnju. Riječ je o struci koja se bavi temeljnim aspektom čovjekove komunikacije i sposobnošću da razumije, govori, izrazi misao, emociju, pa i identitet. Ali zakon ne smije biti samo tehnička regulativa, ovaj zakon mora biti i Zakon o jednakosti. Jer poštovane kolegice i kolege, pravo djeteta na rehabilitaciju, na terapiju, ne smije ovisiti o mjestu stanovanja, imovinskom statusu, vezama ili sreći da dobije termin.
Prava rehabilitacija počinje na vrijeme, zato želim posebno naglasiti važnost strane inkluzije i rane rehabilitacije.
Znanost je tu jasna, što ranije dijete dobije podršku u razvoju jezika i komunikacije, to su dugoročni rezultati bolji. Dijete koje danas ne može govoriti bez terapije, može, možda sutra neće moći učiti, komunicirati, zaposliti se. Jednak pristup terapiji znači jednak početak za svako dijete.
U tom kontekstu dozvolite mi da spomenem primjer SUVAG-a, institucije koja više od 60.g. pionirski radi na rehabilitaciji slušanja i govora. SUVAG-ov vrtić u Zagrebu omogućuje djeci s komunikacijskim teškoćama inkluzivno predškolsko obrazovanje, no zbog velikog pritiska i ograničenih kapaciteta dijete može biti uključeno samo 2.g. i to je luksuz, mnogi ga niti ne dobiju, to nije sustavno rješenje. Zato nam treba zakon koji će stvoriti preduvjete za ravnomjernu mrežu logopedskih usluga u cijeloj Hrvatskoj, jasne standarde i normative za broj logopeda u javnim ustanovama, mobilne timove za udaljene sredine i najvažnije sustavu, pravovremenu i svima jednaku, jednako dostupnu ranu intervenciju. Kao zastupnici dužni smo osigurati da niti jedno dijete ne ostane bez pomoći zbog birokracije, nedostatka kadra ili teritorijalne zapostavljenosti. Dužni smo omogućiti logopedima da svoj poziv vrše dostojanstveno, stručno, u interese djece, roditelja i zajednica. Jedan od konkretnih koraka koji može doprinjeti rješavanju manjka logopeda u sustavu je povećanje upisnih kvota na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Godinama svjedočimo situaciju u kojoj stotine djece čekaju terapiju, dok istovremeno imamo strogo ograničen broj studenata koji mogu postati budući logopedi. To mora postati prioritet obrazovne politike. Ako želimo stvarnu promjenu moramo omogućiti da se više mladih educira za ovaj iznimno potreban poziv jer bez ljudi nema sustava, a bez logopeda nema terapije.
Poštovane kolegice i kolege, Zakon o logopedskoj djelatnosti nije mali zakon, on je zakon o glasu svakog djeteta koje još ne zna, koje se još ne zna izraziti, ali koje ima pravo biti saslušan. Zato ga podržimo, ali i pobrinimo se da njegova provedba, provedba ne ostane mrtvo slovo na papiru nego da postane temelj jednakih šansi za svako dijete u Hrvatskoj.
Klub DP-a će podržati ovaj zakon, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Završno u ime Kluba zastupnika HDZ-a govorit će poštovana zastupnica Ljubica Jembrih, izvolite.
Jembrih, Ljubica (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a izražavam punu i čvrstu podršku Konačnom prijedlogu Zakona o logopedskoj djelatnosti. Smatramo da ovim zakonom činimo značajan dugo očekivani iskorak u priznavanju, reguliranju i sustavnom uređenju logopedske struke koja je od interesa za RH. Ovo je prvi puta da se sveobuhvatno uređuju svi aspekti logopedske djelatnosti, od prevencije i rane intervencije, preko dijagnostike i terapije do savjetovanja, edukacije i evaluacije rada i to ne samo u zdravstvu već i u obrazovnom i socijalnom sustavu. Time osiguravamo viši standard skrbi za sve naše građane, osobito za djecu s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom, starije osobe pogođene neurološkim bolestima, moždanim udarima i ostalim neurotraumama. Važnost rane intervencije ne možemo dovoljno naglasiti, znamo koliko su prve godine djetetova života ključne za razvoj govora, jezika i komunikacijskih vještina. Svaki mjesec čekanja na terapiju može značiti znatno kašnjenje u razvoju, a to često ostavlja dugotrajne posljedice na djetetov emocionalni i socijalni razvoj. Upravo zato ovaj zakon jasno prepoznaje i naglašava prevenciju i pravovremenu dijagnostiku, čime stvaramo temelje za uspješniju rehabilitaciju i inkluziju i dugoročno smanjenje troškova zdravstvenog, obrazovnog sustava, ali i obiteljskih financija.
Danas u Hrvatskoj djeluje oko 1200 logopeda, ali nažalost svjedočimo i sve većoj potrebi za njihovim uslugama, pa je stoga važno istaknuti pozitivan iskorak otvaranjem Studija logopedije na Sveučilištima u Rijeci, Osijeku i Splitu uz već postojeći studij ERF-a u Zagrebu i povećanju upisne kvote. Time se otvorio put jačanju kadrovskih kapaciteta. Ovaj zakon omogućava osnivanje privatne logopedske prakse uz jasno definirane stručne, prostorne i etičke standarde. Logopedska djelatnost time postaje dostupnija u vrtićima, školama i domovima zdravlja, čime se izravno jača i primarna zdravstvena zaštita, a sve u skladu s Nacionalnim planom razvoja zdravstva od 2021. do 2027.g., te se otvaraju mogućnosti za dolazak logopeda u ona mjesta gdje ih danas nema, u manje gradove, općine, ruralna područja i na otoke gdje su potrebe velike, a dostupnost ograničena. Zakon također po prvi puta uspostavlja Hrvatsku komoru logopeda, regulira postupke izdavanja i obnavljanja odobrenja za samostalan rad, definira jasna pravila stručnog nadzora i etičkog postupanja, što će doprinjeti zaštiti pacijenata i unaprjeđenju kvalitete pruženih usluga. Time se logopedska struka snažno profesionalizira i postavlja na razinu kakvu zaslužuje, kao ravnopravan i važan partner u interdisciplinarnim timovima zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi.
Kao Klub HDZ-a želimo posebno naglasiti povezanost ovog zakona s vizijom uključivog i pravednog društva, kako je to postavila Vlada RH. Na kraju, u ime Kluba zastupnika HDZ-a zahvaljujem svima koji su sudjelovali u pripremi ovog zakona, stručnjacima, logopedima, ministarstvu i Vladi. Vjerujem da će njegovo donošenje poboljšati kvalitetu života i zdravlja sadašnjih i budućih generacija u RH.
Klub HDZ-a će podržati prijedlog zakona, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Centra i NPS završno će govorit poštovana zastupnica Marijana Puljak, izvolite.
Puljak, Marijana (Centar)
Zahvaljujem.
Evo poštovane kolegice i kolege, da parafraziram jedan slogan iz, iz prosvjeda za kurikularnu reformu koji je govorio „kakva škola danas, takva Hrvatska sutra“, a možemo slobodno reći „kakav govor danas, takva budućnost“, upravo zato je i ova rasprava o ovom Zakonu o logopedskoj djelatnosti izuzetno važna, dakle govor, jezik, komunikacija, sluh, sve su to temelji kvalitete života, a kad su narušeni posljedice se osjećaju ne samo na zdravlje pojedinca, zdravlje djece, nego i na njegovo obrazovanje, zapošljivost, pa i mentalno zdravlje na kraju krajeva.
Evo čuli smo više puta, u Hrvatskoj trenutno radi nešto više od 1200 logopeda, prema procjenama struke trebalo bi barem dvostruko više. Za usporedbu, u Velikoj Britaniji na jednog logopeda dolazi 25 korisnika, u Španjolskoj oko 30, a u Hrvatskoj se procjenjuje da je taj broj, dakle na jednog logopeda od 100 do 130 korisnika, u nekim regijama čak i više. Zbog tog deficita roditelji mjesecima čekaju termin, posebno u javnim ustanovama ili su prisiljeni plaćati privatno ako to sebi mogu priuštiti, ako ne mogu djeca čekaju, a u logopediji svaka godina, svaki mjesec čini razliku.
U tom smislu mogli bi pozdraviti donošenje ovog zakona, a logopedska djelatnost treba biti jasno definirana i regulirana, možemo pozdraviti i uvođenje Komore logopeda, obvezu stručnog usavršavanja kao širenje dostupnosti struke kroz nove studijske programe u Osijeku, Zadru, evo uskoro i u Splitu je li, to su važne i dobre vijesti za Hrvatsku, međutim evo kao što smo vidjeli iz izlaganja kolegica ranije i ovaj zakon ima i ozbiljne nedostatke na koje su kolegice opravdano upozorile i želim ih evo zaista i s ove govornice podržati u svim tim primjedbama i njihovim amandmanima. Dakle kao što je rekla kolegica Urša-Raukar, u zakonu je predviđeno čl. 56. st. 1. da za 2.g. više nitko tko nije magistar logopedije neće smjeti obavljati nijedan postupak iz logopedske djelatnosti i time se praktično isključuju fonetičari i edukacijski rehabilitatori, fonetičari i rehabilitatori koji su desetljećima radili s djecom i odraslima s teškoćama u govoru, slušanju, jeziku i glasu i to ne bi bio problem da zakon predviđa mehanizme prijelaza i dodatne edukacije i nekakvu formaliziranu suradnju timova, međutim toga nema u ovom zakonu, a svi znamo da rehabilitacija, posebno kod osoba s invaliditetom ili djece s teškoćama u razvoju zahtjeva interdisciplinarni pristup, tako se radi u Europi, evo tako se radi i u Centru SUVAG kojega se često spominjalo, dakle spoj logopeda, fonetičara, neurologa, psihologa, audiologa. Zato ovaj zakon dakle iako regulira jednu struku ne smije istisnuti druge jer to se na kraju lomi na onima koji tu pomoć trebaju. Evo zaista pozivam ministarstvo da usvoji amandmane koji će se predložiti na ovu temu.
Drugo, isto tako smo već čuli u raspravi, zakon ne daje jasan odgovor na pitanje, što s logopedima u školama. Oni dakle definitivno ne obavljaju zdravstvenu djelatnost, djeluju u sustavu obrazovanja, a zakon propisuje da moraš imat odobrenje za samostalan rad i biti upisan u Registar komore, a da bi bio upisan u registru moraš imati odobrenje, da bi dobio odobrenje moraš biti u registru, dakle jedna logička petlja na koju je evo i kolegica upozorila i evo podržavam i podržavamo i njen amandman. Dakle zakon kako je ovako sada napisan praktički ne omogućava nijednom logopedu da uopće počne raditi dok se to administrativno ne ispravi.
Na kraju moram spomenuti sustav rane intervencije. Prema UNICEF-u u Hrvatskoj preko 24 tisuće djece potencijalno je u potrebi za ranom logopedskom podrškom, međutim samo jedan od 8 takve djece zapravo dobije pomoć. Zato evo nije slučajno da se mnogoj djeci danas odgađa upis u školu zbog teškoća koje bi se mogle riješiti da je logoped bio dostupan u vrtiću. Zato evo pozivam ministarstvo da jasno objasni kako će regulirati rad logopeda u školama, riješi ove logičke petlje ili cirkularne uvjete za licenciranje i prihvati evo amandmane koji će se predložit, a koji štite pravo drugih struka na suradnju u procesu rehabilitacije. Dakle Zakon o logopedima da, ali ne pod cijenu isključivanja drugih, zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Time zaključujem raspravu o ovoj točci, o njoj ćemo glasovat kad se steknu uvjeti.
Mi ćemo nastavit sa radom sutra, u petak 4. srpnja i prva točka bit će Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru s konačnim prijedlogom zakona, hitni postupak, prvo i drugo čitanje.
Želim vam ugodan ostatak poslijepodneva.
SJEDNICA PREKINUTA U 14,50 SATI
59
Konačni prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, drugo čitanje, P.Z. br. 121
15.07.2025.
Radin, Furio (Nezavisni)
Sad prelazimo na Konačni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, podnositelj je Vlada RH, a rasprava je zaključena.
Amandmane su podnijeli zastupnica Marija Lugarić, Klub zastupnika SDSS-a, Klub zastupnika Možemo! i zastupnica Tanja Sokolić, također će odgovarati državni tajnik gospodin Tomislav Dulibić.
Znači Klub zastupnika SDSS-a 1. amandman na članak, u članku, na Članak 1.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa.
Amandman se ne prihvaća s obzirom da u predloženim zakonom se isključivo uređuje područje logopedske djelatnosti koje obavljaju magistri logopedije te obavljanje ostalih djelatnosti u sustavu zdravstva nije predmet ovog zakona.
Radin, Furio (Nezavisni)
Ide na glasanje jer nema nikoga iz kluba.
Također Klub zastupnika SDSS-a na Članak 2., u Članku 1. dodat… ispričavam se u Članku 1. dodan je, dodaje se stavak 4.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Amandman se ne prihvaća s obzirom da predloženi zakon sadrži jasne i nedvosmislene odredbe iz kojih proizlazi da je predmet zakona isključivo područje logopedske djelatnosti koje obavljaju magistri logopedije te obavljanje ostalih djelatnosti u sustavu zdravstva nije predmet ovog zakona.
Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa i ide na glasovanje.
Amandman broj 3., Klub zastupnika SDSS-a koji se odnosi na Članak 3.
Izvolite.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Amandman se ne prihvaća.
Obrazloženje isto kao kod prethodnog amandmana.
Radin, Furio (Nezavisni)
I ide na glasanje.
Zastupnica Marija Lugarić, amandman broj 4. koji se odnosi na Članak 3.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa.
Amandman se ne prihvaća s obzirom da sukladno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti logopedska djelatnost zdravstvena djelatnost.
Također Člankom 8. ovog zakona propisano je da se logopedska djelatnost može obavljati u sustavu socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja pod uvjetima i na način kako je propisan propisima iz područja socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja.
Radin, Furio (Nezavisni)
Izvolite gospođo Lugarić.
Lugarić, Marija (SDP)
Iz vaše perspektive Ministarstva zdravstva stvar štima. Vi ste definirali logopedsku djelatnost kao zdravstvenu djelatnost i kao takva se može obavljati po vašem zakonu.
Međutim, logopedska djelatnost nije isključivo zdravstvena djelatnost, nama su logopedi danas u školama sukladno Člancima 100. i 101. Zakona o odgoju i obrazovanju i Članka 24. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju koji ih ne definira kao zdravstvene djelatnike niti definira logopedsku djelatnost kao zdravstvenu djelatnost nego su oni stručni suradnici koji obavljaju odgojno-obrazovne odnosno stručno razvojne poslove u školama.
Ako ostavite isključivo definirane logopede kao zdravstvene radnike ja vas pitam kako će oni obavljati svoju logopedsku djelatnost u školi u kojoj se ne može obavljati zdravstvena djelatnost?
Jer ako se u školi može obavljati zdravstvena djelatnost, ja vas ponovo pitam, zašto onda u školama ne otvorimo, primjerice, osnovnim školama pedijatrijske ordinacije, što bi bilo vrlo prikladno ili u srednjim školama ginekološke ordinacije?
To će dugoročno dovesti do toga da ćemo zapravo izbaciti logopede iz škola. Ja stoga predlažem da potpuno razjasnimo stvari, da u, dodamo da se iznimno u odnosu na ovo vaše definirano logoped je isključivo kao zdravstvene radnike, logopedska djelatnost u sustavima ranog i predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja obavlja kao odgojno-obrazovna odnosno stručna razvojna djelatnost koja obuhvaća skrb kroz prevenciju, dijagnostičke i terapijske postupke te savjetovanja, što bi donekle odgovaralo onome što bi se obavljalo na razini primarne zdravstvene zaštite kod logopeda koji to obavljaju kao zdravstvenu djelatnost. Vaša odgovornost ne samo za postojanje, nego i razvoj logopedske skrbi, ali i za dostupnost logopeda je ovdje ogromna.
Ako izbacimo na ovaj način posredno logopede, iz vrtića i škola, sve što radite je gurate roditelje i djecu u privatne logopedske ordinacije za 50 do 100 eura sat logopeda. To je nedopustivo, zato tražim glasanje.
Radin, Furio (Nezavisni)
Znači ide na glasanje. Amandman br. 5 Kluba zastupnika SDSS-a na čl. 4.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Amandman se ne prihvaća s obzirom da se predloženim zakonom isključivo uređuje područje logopedske djelatnosti koje obavljaju magistri logopedije te obavljanje ostalih djelatnosti u sustavu zdravstva nije predmet ovog Zakona.
Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro. Ide na glasovanje.
Amandman br. 6 istog kluba zastupnika. SDSS-a koji se odnosi na čl. 5.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa. Amandman se ne prihvaća. Obrazloženje isto kao kod prethodnog amandmana.
Radin, Furio (Nezavisni)
Ide na glasanje. Amandman br. 7 zastupnice Tanje Sokolić na čl. 5.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepo. Amandman se ne prihvaća s obzirom da je uvjet za obavljanje logopedske djelatnosti članstvo u Hrvatskoj komori logopeda, kao i upis u Registar magistara logopedija Hrvatske komore logopeda.
Radin, Furio (Nezavisni)
Izvolite gđo Sokolić.
Sokolić, Tanja (SDP)
Poštovane. Dakle ono što sam predložila, predložila sam radi uklanjanja logičke i pravne petlje koja proizlazi iz međusobnog uvjetovanja članstva u Hrvatskoj komori logopeda i upisa u registar. Dakle ono što je propisano čl. 5 je uvjet za obavljanje logopedske djelatnosti gdje stoji da osim onih formalnih uvjeta obrazovanja i ostalog, da je potrebno biti član komore i da je potrebno biti upisan u registar. Međutim, nakon toga imamo čl. 39 koji propisuje način na koji se može upisati u registar i kaže da je prethodno treba ispuniti sve uvjete iz čl. 5.
Drugim riječima, da biste se upisali u registar, morate već biti upisani u registar. Znači imamo logičku i pravnu petlju, zatvorenu pravnu petlju koja može dovesti do toga da magistri logopedije ne mogu pristupiti postupku upisa u registar i članstva u komori jer formalno još nisu članovi, dakle oni novi magistri logopedije. Zato sam predložila taj amandman i onaj koji ću kasnije obrazložiti. Znači predložene izmjene uvode logički i pravno održiv slijed postupaka. Znači kandidat prvo pokreće postupak zahtjevom, komora utvrđuje ispunjava li uvjete i tek postom stječe status članstva odnosno pravo upisa u Registar. Znači time se osigurava pravna sigurnost kandidata, osigurava se funkcionalnost komore koja je ovim vašim prijedlogom zakona ugrožena i osigurava se nesmetan ulazak u profesiju svim kvalificiranim osobama bez zatvorenih petlji, kao što ste predložili svojim prijedlogom zakona. Tražim glasanje o amandmanu.
Radin, Furio (Nezavisni)
Znači na glaasnje.
Amandman br. 8, Klub zastupnika SDSS-a na čl. 8.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Amandman se ne prihvaća s obzirom da se predloženim zakonom isključivo uređuje područje logopedske djelatnosti koje obavljaju magistri logopedije.
Radin, Furio (Nezavisni)
Ide na glasanje.
Zastupnica Tanja Sokolić, amandman br. 9 na čl. 39.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Amandman se ne prihvaća s obzirom da predložena izmjena članka nije nomotehnički ispravna.
Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa Sokolić.
Sokolić, Tanja (SDP)
Dakle da nije nomotehnički ispravna, ne bi bilo procedure. Znači navedeni amandmani, moj prethodni amandman i ovaj ovdje, još jedanput ponavljam, uklanjaju logičku i pravnu petlju. Dakle napravili ste prijedlog zakona koji ima logičku petlju u kojoj stoji da, da bi se mogao magistar logopedije upisat u registar, mora već biti upisan u registar. Ovaj amandman i prethodni amandman koji sam maloprije obrazložila uklanjaju odnosno režu tu petlju.
Dakle, još jedanput ću ponoviti, formulacija koju ste vi predložili, osobe koje već rade izvan zdravstvenog sustava, primjerice u školama, ne mogu zadovoljiti uvjete jer nisu u sustavu na koji se zakon primarno odnosi. To je jedna stvar.
Druga stvar, postupak postaje nepristupačan novim kandidatima i stvara nesigurnost u ulazak u struku. Dakle još jedanput, ovo što vi predlažete i nije ispravno, još jedanput, prema čl. 39, za upis u registar potrebno je već biti upisan u registar.
Znači ovim amandmanima koje sam predložila osiguravamo pravnu sigurnost kandidata, funkcionalnost komore i nesmetan ulazak u profesiju svim kvalificiranim osobama. Stoga tražim glasanje o amandmanu.
Radin, Furio (Nezavisni)
Znači na glasanje.
I 10. amandman, Kluba zastupnika Možemo!, na čl. 56.
Dulibić, Tomislav (HDZ)
Hvala lijepa. Amandman se ne prihvaća s obzirom da se ovim zakonom propisuju uvjeti za obavljanje logopedske djelatnosti te trgovačka društva i fizičke osobe obrtnici koja na dan stupanja na snagu ovog zakona obavljaju postupke iz logopedske djelatnosti sukladno posebnim propisima, moraju ispuniti uvjete propisane ovim Zakonom.
Ako ih ne ispune u roku od 2 godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona, prestat će im pravo na obavljanje postupaka iz logopedske djelatnosti po sili zakona.
Radin, Furio (Nezavisni)
Gđa Raukar-Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Sad ja vama moram iz Ministarstva zdravstva objašnjavati da se problemi verbalne, ne verbalne komunikacije, glasa, govora, sluha, slušanja rješavaju kao što znamo multidisciplinarno i da se rješavaju interdisciplinarno.
Tu ima mnogo struka koje su ekvivalentno uključene i moraju biti uključene u rješavanje tih navedenih problema. To su uz logopede i fonetičari i edukacijski rehabilitatori i liječnici i otorinolaringolozi koji imaju subspecijalizacije, specijalisti neurologije itd., itd..
Ovaj zakon je dokaz negativne, negativne, negativnog inzistiranja jedne grupe ljudi unutar te struke koja ima svoju fiksaciju da oni moraju biti potpuno posebni i izdvojeni.
Ovime što vi propisujete vi ćete onemogućiti upravo tu potrebnu i neophodnu i desetljećima prisutnu interdisciplinarnost, suradnju svih struka koje bi zajedničkim snagama pomagale kako našoj djeci sa problemima i razvojnim teškoćama tako naravno i osobama s invaliditetom.
Meni je sasvim sigurno ja nemam ništa protiv da se jednu struku regulira zakonom ali ono što vi radite, vi radite da reguliranjem jedne struke ugrožavate drugu, a najviše ugrožavate pacijente …
…/Upadica Furio Radin: Oprostite vrijeme./…
… i korisnike. Tražim glasanje.
Radin, Furio (Nezavisni)
Znači glasanje.
Hvala lijepo gospodin Dulibić.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Konačni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, drugo čitanje, P.Z. br. 121, predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Amandmane su podnijeli zastupnica Lugarić, Klub zastupnika SDSS-a, Klub zastupnika Možemo! i zastupnica Tanja Sokolić. Izjašnjavanje smo proveli ranije pa ćemo glasovati o amandmanima koje predlagatelj ne prihvaća.
Idemo redom.
Klub zastupnika SDSS-a, molim glasujmo.
Amandman nije prošao.
2. amandman istog kluba, Vlada ne prihvaća.
Amandman nije prošao.
3. amandman, ponovo Klub zastupnika SDSS-a, molim glasujmo.
Nije prošao.
4. amandman, zastupnica Marija Lugarić. Glasujmo.
Nije prošao.
5. amandman, Klub zastupnika SDSS-a, Vlada ne prihvaća.
Nije prošao.
6., ponovo Klub zastupnika SDSS-a, molim glasujmo.
Nije prošao.
7., zastupnica Tanja Sokolić. Glasujmo.
Nije prošao.
8., Klub zastupnika SDSS-a.
Nije prošao.
9., zastupnica Tanja Sokolić.
Nije prošao.
I 10. Klub zastupnika Možemo!, Vlada ga ne prihvaća.
Nije prošao niti ovaj amandman pa dajem na glasovanje Konačni prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti, molim glasujmo.
132 zastupnika i zastupnica je glasovalo. 111 je bilo za, 21 suzdržani, što znači da je donesen Zakon o logopedskoj djelatnosti.
PDF
Učitavanje