Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 6

PDF

58

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, prvo čitanje, P.Z. br. 166
03.07.2025.
Dobro jutro poštovane zastupnice i poštovani zastupnici.
Pred nama je:

- Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom odvjetništvu, prvo čitanje, P.Z. br. 166

Predlagatelj je Vlada.
Prigodom rasprave o točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za pravosuđe, pa bih molio sad poštovanog ministra pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damira Habijana da nam predstavi prijedlog navedenog zakona.
Izvolite ministre.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče HS.
Poštovane kolegice i kolege, kao što je uvodno rekao i predsjednik, dopustite u ime Vlade ispred Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u nekoliko crta da iznesem glavne, sadržajno gledajući glavne izmjene Zakona o Državnom odvjetništvu. Prije svega ono što je bio cilj, što je bio smisao i što nas, ako mogu tako reći, motiviralo da krenemo u ove izmjene su prije svega bolje uređenje organizacijskih pitanja koja se tiču Državnog odvjetništva, ali isto tako i određene preporuke koje dolaze od strane OECD-a obzirom da smo u fazi pristupanja OECD-u. U konačnici ono što je glavni smisao i cilj jest naravno postići veću učinkovitost samoga rada Državnog odvjetništva.
Što se tiče glavnih izmjena i dopuna prije svega ono što u njima stoji je ustanoviti jedan poseban specijalizirani tim koji će biti zadužen za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta. Ja mislim da ne treba puno pričati o tome, svjesni smo činjenice, pogotovo zadnjih godina da smo izloženi upravo tom obliku kriminaliteta koji ja bi rekao ima sve veću pojavnost u društvu i iz tog razloga mislimo da je i dobra i dobar prijedlog bio na samoj radnoj skupini i u komunikaciji s Državnim odvjetništvom upravo da se jedno takvo tijelo osnuje pri DORH-u koje će prije svega imati jednu savjetodavnu, instruktivnu, ali isto tako koordinativnu funkciju unutar Državnog odvjetništva.
Ja bi podsjetio da je ovo zapravo samo ozakonjenje nečega, dakle nešto što ulazi u sam zakon, a takav tim je već postojao odnosno bio je osnovan i odlukom glavne državne odvjetnice Hrvoj-Šipek još u svibnju 2023.g..
Isto tako propisana je dakle sada zakonom mogućnost da se unutar Državnog odvjetništva osnuju i drugi specijalizirani timovi, to znači zapravo da će samo Državno odvjetništvo odlučivati u kojim slučajevima, pa po njihovoj potrebi i radi bolje učinkovitosti mogu osnovati i određene druge specijalizirane timove.
Ono što mislim da je svakako dobra ja bi rekao i vijest i činjenica da će se unutar DORH-a ustrojiti jedan zasebni posebni tim koji će biti odnosno odjel koji će biti zadužen za pitanja zastupanja u međunarodnim arbitražama, svjedočimo dakle da RH je stranka u brojnim postupcima međunarodnih arbitraža i mislim da je svakako dobro da Državno odvjetništvo po tom pitanju ima zasebni odjel u kojem će doista biti osobe koje će biti i specijalizirane i posebno educirane i stručne upravo za zastupanje u tim kompleksnim i složenim postupcima.
Ono što je isto tako novina, a vezana je upravo i za ovo pitanje, dakle za zastupanje RH u predmetima u kojima DORH ne može samostalno zastupati izostavljene dakle ranija obveza da se za zastupanje ovlasti samo strani odvjetnik dakle sada tu mogućnost širimo i na domaće odvjetnike.
Također novina je ono što se često spominje, a to je komunikacija sa javnosti, sa medijima, općenito dakle sa građankama i građanima kada se govori o radu DORH-a, ali i o drugim pravosudnim tijelima, al sada pričamo konkretno o DORH-u, upravo ta komunikacija s javnošću i da propisujemo da će se to pitanje detaljnije urediti samim Poslovnikom Državnog odvjetništva. Smatramo da je radi transparentnosti i radi otvorenosti pravosudnih tijela, u ovom slučaju DORH-a, itekako dobro da takva na neki način obveza postoji i samim zakonom.
Ono što je također važno naglasiti ovim zakonom odnosno izmjenama i dopunama, propisana je i obveza državnih odvjetnika da kod rasporeda poslova, godišnjim rasporedom poslova vode računa o sklonostima zamjenika državnih odvjetnika i državnih službenika u Državnom odvjetništvu, njihovim posebnim specijalističkim znanjima, te redovitom stručnom usavršavanju. Posebno napominjem kako je izrijekom dakle sada u odredbi naznačeno da se obveza odnosi na predmete nasilja u obitelji, te računalnog i gospodarskog kriminaliteta.
Ono što je novost, da se državno-odvjetnički savjetnici izuzimaju iz općeg režima ocjenjivanja državnih službenika obzirom na posebnost svoje uloge i poslova koje obavljaju i ostavlja se ministarstvu odnosno ministru ovlast da posebnom metodologijom propiše kriterije i postupak njihovog ocjenjivanja. Nastavno na to naveo bi odnosno naglasio i da radi bolje prilagodbe za rad u Državnom odvjetništvu i većoj učinkovitosti rada službenika u Državnim odvjetništvima propisano da državni službenici umjesto državnog ispita polažu poseban stručni ispit za službenike u pravosudnim tijelima. Ono što mogu najavit da ćemo istovjetno propisati zapravo i za one koji rade odnosno za sudske savjetnike, dakle na samim sudovima.
Jedna novina je isto tako na tragu one odluke ustavnog suda iz 2022.g. i veljače '23.g. kojom su ukinute odredbe čl. 86.a. Zakona o sudovima, a da bi ujednačili dakle zapravo postupanje prema istima sa državnim odvjetnicima i radi ujednačavanja dakle statusa svih tih pravosudnih dužnosnika, ovim zakonom predlaže se brisanje čl. 99.a. Zakona o Državnom odvjetništvu kojim je propisana provedba periodičke sigurnosne provjere za državno-odvjetničke dužnosnike.
Također ovim zakonom odnosno prijedlogom izmjena i dopuna zakona izjednačavaju se odnosno usklađuje se i sa odredbama Zakona o sudovima. Samo nekoliko glavnih ja bi rekao izmjena koji se tiču tog usklađenja, prije svega ovim izmjenama propisana je mogućnost podnošenja predstavki na rad državno-odvjetničkih dužnosnika, prije svega zbog odugovlačenja odnosno neprimjerenog ponašanja dužnosnika i drugih zaposlenika Državnog odvjetništva, dosada je to bilo samo propisano i općenito stavljeno dakle Državno odvjetništvo.
Druga stvar odnosi se zapravo na ujednačavanje razloga kada govorimo za razrješenje glavnog državnog odvjetnika sa onim statusom odnosno razlogom koji se odnosi na predsjednika vrhovnog suda, dakle kao osnov razrješenja dodatno kazneno djelo mora biti takvo da glavnog državnog odvjetnika čini nedostojnim za obavljanje dužnosti, dakle ovog, ove formulacije, nomotehnički sada u odnosu na glavnog državnog odvjetnika nije bilo, dok je to za predsjednika Vrhovnog suda bilo propisano.
Kada govorimo o statusu pravosudnih inspektora, dan je i osobama sa završenim studijem ekonomije koje obavljaju nadzor nad financijsko-materijalnim poslovanjem državnih odvjetništva, u principu, to je isti kvalifikacija dakle završen studij ekonomije, kao što to vrijedi i za pravosudne inspektore koji obavljaju dakle takav financijsko-materijalni nadzor nad sudovima, dakle u drugim pravosudnim tijelima.
Isto tako, sad jedan dio koji se odnosi na preporuke BGC-a OECD-a odnosno javnog, odbora za javno upravljanje koji se odnosi isto tako, na ujednačavanje mjerila ocjenjivanja sudaca i državnoodvjetničkih dužnosnika, čime zapravo povećan broj bodova koji se odnosi za mjerila kvalitete i kvantitete u radu državnih odvjetnika, dakle sa 60 na najviše po 70 bodova.
Što se tiče drugih statusnih pitanja, državnodvjetničkih dužnosnika, ovdje bih izdvojio kako je sada ovim izmjenama i dopuna Zakona o odvjetništvu izričito navedeno da se državnoodvjetničkim dužnosnicima imenovanim na dužnost europskih delegiranih tužitelja u Uredu europskog javnog tužitelja, vrijeme provedeno na poslovima upravo u tom Uredu sada priznaje kao vrijeme obnašanja državnoodvjetničke dužnosti.
Evo, ovo je u najkraćim crtama glavne, sadržajno gledajući glavne izmjene i dopune Zakona o državnom odvjetništvu. Ja sam siguran da ćemo i kroz odgovor na vaše replike, ako postoji potreba, odgovoriti i detaljnije.
Hvala lijepo.
Hvala ministru Habijanu. Evo, sad kad se vrati, idemo sa replikama. Imamo ih ukupno 10. 11, aha. Dobro. 11.
Prvi je na redu, kolega Kujundžić, izvolite.
Hvala predsjedavajući, poštovani ministre.
Dakle međunarodne organizacije, između ostalih, i OECD daje preporuke, preporuke o potrebi mjerenja učinkovitosti rada tužitelja pa vas ovim putem želim pitati, možete li konkretnije reći koje su to mjere propisane u zakonu, s kojima bismo mi zapravo mogli mjeriti učinkovitost rada tužitelja?
Izvolite odgovor.
Dakle što se tiče preporuka odbora za javno upravljanje s ove koje sam naveo u svom uvodnom izlaganju, ovakvih preporuka koje ste vi spomenuli, od strane OECD-a, nema. Što se tiče učinkovitosti rada DORH-a, mislim da u izvješću o radu DORH-a i vi kao saborske zastupnice i zastupnici, ali isto tako mi u ministarstvu možemo vrlo dobro pratiti kada govorimo o radu i učinkovitosti DORH-a, hvala.
Kolega Sobota, izvolite.
Hvala predsjedniče HS-a, poštovani g. ministre.
U ovom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, između ostaloga, piše da izradi ovog zakonskog prijedloga pristupilo se radi ustanovljavanja specijaliziranog tima za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta, ali se spominje suzbijanje drugih vrsta kriminaliteta i nezakonitosti koje ugrožavaju imovinu RH i opća dobra.
Vi ste i sami u svom izlaganju to spomenuli. Na šta se točno misli, zapravo koja .../nerazumljivo/... na što, na koje se vrste kriminaliteta i nezakonitosti misli, a nisu navedene decidirano? Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, uvaženi kolega.
Za, rekao bi zapravo da smo i u komunikaciji prilikom izrade izmjena i dopuna ovoga Zakona, dakle a i od strane članova DORH-a, zaključili da bi bilo dobro, ustrojili smo dakle specijaliziranu, odnosno ustrojit ćemo specijalizirani tim za pitanje kibernetičkog kriminaliteta, ali ostavili smo mogućnost i samom DORH-u da ovisno o situaciji, dakle nitko ne zna, obzirom da živimo u nepredvidivim vremena da li će postojati potreba da oni u praksi ustanove da je potrebno ustanoviti i još neko tijelo, ovisno o prijetnjama kojima smo izloženi. Ja mislim da nitko prije 10 godina nije mislio da će postojati potreba da se osnuje specijalizirani tim za kibernetičku sigurnost, odnosno pojavnost kibernetičkog kriminaliteta, tako da samom zakonu se da ta mogućnost ovisno o njihovim potrebama i naravno, okolnostima.
Hvala lijepo.
Kolegice Knežević, izvolite.
Poštovani ministre, brojne međunarodne organizacije i tijela višekratno su upozoravali i upozoravaju Hrvatsku na nužnost veće i bolje transparentnosti u radu DORH-a, od GRECO-a i njegovih preporuka, preko Europske komisije do Transparency Internationala. U ovom prijedlogu zakona ne vidimo da je iti jedna od tih preporuka usvojena.
Njihove preporuke su uglavnom išle u smjeru potrebe za objavljivanjem odluka državnoodvjetničkih, potrebe za jasnim i javnim komuniciranjem razloga za odbačaj ili za procesuiranje u važnim predmetima i potrebe za vanjskim, onim građanskim nadzorom samih, same institucije.
Ne samo da ništa od tih preporuka nismo vidjeli u ovome prijedlogu zakona, nego čak, mi još uvijek imamo čl. 6 Zakona o državnom odvjetništvu koje praktički svaku kritiku rada DORH-a u predmetu koji je aktualan, koji nije zatvoren se kroz medije može smatrati nedopuštenim utjecajem.
.../Upadica: Hvala vam./... Možete li pojasnit zašto nije ništa …
.../Upadica: Izvolite…/... promijenjeno?
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, poštovana kolegice. Ono što sam i uvodno rekao, dakle, ja osobno smatram i mi ovdje u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije da radi transparentnosti i otvorenosti pravosudnih tijela, pa tako i DORH-a, komunikacija mora biti otvorena, mora postojati i upravo iz tog razloga smo i ovim izmjenama i dopunama predvidjeli dakle da se pitanje komunikacije detaljnije uredi Poslovnikom Državnog odvjetništva.
Ja mislim da se slažete da je, bez obzira da li je riječ o DORH-u, a akcijskim planom za razvoj pravosuđa predvidjet ćemo i da se to odnosi na druga pravosudna tijela, da oni sami odrede način na koji će, nastupati, ako mogu tako reći prema javnosti, upravo kako bismo i ono što sam rekao da je prioritet ovog Ministarstva, to povjerenje i percepciju u pravosuđu poboljšati. Komunikacija s javnošću je potrebna i često smo isticali kako je ona u prijašnjih godina, kada govorimo o DORH-u izostala i to nije dobro i da bi vratili povjerenje, moraju komunicirati i mislim da u zadnjih godinu dana, od strane DORH-a to i vidi.
Kolega Katičić, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče Sabora, poštovani ministre sa suradnicima.
Evo, ovo je prijedlog dopune i izmjene ovog Zakona o državnom odvjetništvu. Htio bi jednu naglasiti jednu izuzetno bitnu stav koja se dogodila. Iako je ovo prijedlog koji na neki način organizaciji samo uređuje način funkcioniranja državnog odvjetnika, mislim da treba posebno naglasiti činjenicu da ste uveli da se ovim prijedlogom zakona u DORH-u ustrojava odjel za zastupanje u međunarodnim arbitražama. Svi smo svjesni toga i u DORH-u na neki način su više aspekt na kaznenom dijelu nego na građanskopravnom cijelu, a naravno učinci nekih financijski koji se mogu proizlazi iz takvih sporova su od izuzetne važnosti za svakog građanina RH pa bi vas molio još jednom da ponovite, koje točno i ta promjena da se mogu zastupati i naši odvjetnici i mislim da imamo što kazati i da 12 godina nakon ulaska u EU zaslužujemo ovakav odjel.
Hvala.
Hvala vam. Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, uvaženi kolega. Drago mi je da ste poznali važnost upravo ovih, ove odredbe dakle koje se ovim prijedlogom izmjena dopuna mijenja, dakle koja se odnosi na zastupanje u međunarodnim arbitražama. Dosad, kao što ste i sami spomenuli, to je zapravo bio dio, odnosno poslovi su obavljali se u sklopu građanskog upravnog odjela, obzirom na, ne samo brojnost takvih zastupanja .../nerazumljivo/... ja bih rekao i obzirom, a kolege smo, vi dobro znate, arbitražni postupci, pogotovo s međunarodnim elementom su zahtjevi u posebno stručno znanje, zahtijevaju dodatnu edukaciju, specijalizaciju, mislim da je dobro da jedan takav posebni i zasebni odjel bude unutar DORH-a, ja bih rekao da i u komunikaciji upravo sa DORH-om se takva jedna potreba i izrazila i na ovaj način kroz ove izmjene i dopune ustanovila i mislim da je dobro i u razgovoru i sa Hrvatskom odvjetničkom komorom kojom često komuniciramo da se sada ta mogućnost daje zapravo i domaćim, domaćim odvjetnicima, mislim da je dobro da se to više puta ponovi radi javnosti.
Hvala.
Kolegice Mrak-Taritaš, izvolite.
Hvala lijepo. Poštovani ministre, vi ste i u uvodnom govoru naglasili važnost, priopćenje za javnosti o radu DORH-a. Ja isto mislim da je izuzetno važno da to bude definirano. Nekad je manje, više, ali nekad je i više, manje, prema tome, treba voditi jako računa o tome kako će se obavještavat javnost.
Ovom, ovim zakonom se kaže da će način na koji će javnost biti obavještena o određenim javno značajnim slučajevima, da će biti definirano Poslovnika DORH-a. Dakle Poslovnik je taj koji će to definirati i mi u ovoj raspravi nemamo mogućnost niti raspravljati o svemu tome jer je to jedan korak dalje. Ne čini vam se da je možda u ovoj izmjeni i dopuni zakona barem neke okvire tog trebalo navesti? Meni se čini da bi trebalo barem neko u okviru ili neku konstrukciju, o čemu je riječ ili nekakve stvari vezano uz priopćenje za javnost, a ne sve prepustiti poslovniku. Hvala lijepo.
Hvala vam. Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, uvažena zastupnice.
Ovaj okvir koji smo, kao što ste vi spomenuli u samom zakonu, u čl. 14 dakle izmjena i dopuna, odnose se na davanje priopćenja za javnost u radu i ono što ste sami rekli, zapravo obavještavanje o tijeku izvida koje, koji jesu u interesu javnosti. Ono što je činjenica, da ćemo u poslovniku kojeg u principu, na prijedlog DORH-a donosi ministar u roku 60 dana od kada ovaj Zakon stupi na snagu, detaljnije propisati zapravo način na koji će se javnost obavještavati.
Mislim da su ove konture, ovaj okvir koji je dan u samom prijedlogu izmjena i dopuna zakona dovoljan, ali ono što mislim da se zapravo, ako dobro razumijem, svi slažemo, to je potreba za boljom komunikacijom sa javnosti upravo radi otvaranja, ako mogu tako reći i bolje i veće transparentnosti rada DORH-a, kako ne bi zapravo dolazilo do one situacije, neželjene situacije s kojima smo možda svjedočili ranijih i prijašnjih godina, u konačnici, koje dovode do nepovjerenja prema radu pravosudnih tijela.
Kolegice Blažanović, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče HS-a, poštovani ministre. Evo, ovaj Zakon, izmjene i dopune ovog Zakona, donose dosta promjena, između ostalog i provedbu temeljnih sigurnosnih provjera. Predlaže se da se ograniči i zadrži samo za službenike i namještenike u DORH-u koji su nadležni za postupanje u predmetima korupcije i organiziranog kriminaliteta. Da li možete zbog javnosti malo to pojasniti, što to u biti znači?
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovana, poštovani predsjedniče, uvaženi zastupnice. Mogu malo detaljnije. Dakle ono što sam rekao i uvodno, zapravo mi ovdje izjednačavamo temeljem odluke Ustavnog suda iz '22. i '23. onu situaciju koju imamo dakle sa državnim službenicima i namještenicima, što se tiče periodičnih promjena. Što se tiče ovih temeljnih, ona je odnose se, kada govorimo o sudovima, samo na državne službenike i namještenike koji rade zapravo sa predmetima koji su u nadležnosti dakle USKOK-a, sada tu istu stvar imamo i za državne službenike i namještenike, dakle samo oni koji rade u posebnom odjelu, odnosno koji rade samo o USKOK-u.
Ono što je glavni razlog ovakvih izmjena je činjenica da danas DORH ima velik problem i da su takve sigurnosne provjere odvraćajući zapravo razlog da se neki ljudi uopće jave na natječaj, dakle moramo znati da, prvo, dugo traju, drugo, ne želi svatko dakle prolaziti takve provjere, ali prije svega je odvraćujuće jer jako dugo traje, problem je onda kadra i DORH-u, a smatramo da već i postojeće i temeljem Zakona o tajnosti podataka …
.../Upadica: Hvala vam./... postoji mogućnost za one koji rade s klasificiranim …
.../Upadica: Hvala ministre./... podacima, da se provjere.
Kolega Babić, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče HS-a, poštovani ministre. Jučer smo na Odboru za pravosuđe iz oporbenih redova čuli tezu da se ovim izmjenama zakona navodno cementira pozicija glavnog državnog odvjetnika, odnosno da će isti postati gotovo nesmjenjiv. To jednostavno nije točno, mehanizam razrješenja glavnog državnog odvjetnika ostaje isti. HS ga i dalje može razriješiti na prijedlog Vlade iz jasno propisanih razloga. Možete li još jednom, zbog javnosti, pojasniti da se ovim Zakonom ne štiti osoba, već se jača institucija i njena sposobnost da funkcionira učinkovito i nezavisno?
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče. Uvaženi kolega, zapravo ovaj zadnji dio koji ste rekli je ključ svega i ono što je bitno. Dakle ne mijenja se u principu ništa, prvi razlog je da se ujednačava ono što je propisano kod razrješenja, dakle predsjednika Vrhovnog suda, sada s tim nastavkom, dakle da se odnosi na kaznena djela zbog neprimjerenog ponašanja, odnosno zbog kazneno djelo dakle dodatno se odnosi na kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje dužnosti.
Dakle ono što je propisano za predsjednika Vrhovnog suda, sada je propisano i za glavnog državnog odvjetnika.
Ne odnosi se na osobu, odnosi se na funkciju, prema tome, to je ključno i to je ključ svega, i dalje postoji mogućnost njegovog razrješenja, ne cementira se njegova funkcija i takve argumente koji su jučer na odboru bili izneseni, apsolutno ne stoje.
Hvala lijepo.
Kolegice Salopek, izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče Sabora, uvaženi ministre.
Evo vjerujem da ove izmjene dolaze kao dio šireg paketa reformi pravosuđa i zasigurno se uklapaju u sveobuhvatnu strategiju jačanja pravne sigurnosti, a evo, i kroz ovaj prijedlog zakona dodatno se pojašnjavaju namjere i ciljevi i ističe se čak i reformska volja i dosljednost same Vlade RH.
S obzirom na izneseno, možete li istaknuti na koji način predložene izmjene doprinose većoj učinkovitosti i neovisnosti državnog odvjetništva, osobito u kontekstu jačanja borbe protiv korupcije, budući da smo puno puta ovdje u HS-u, dakle u raspravama čuli tvrdnje da zna ovo voditi i prema političkom utjecaju na DORH. Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, poštovana zastupnice.
Kao što ste i sami uvodno rekli, ovo je jedan od zakona koji je ove godine sukladno planu zakonodavnih aktivnosti unutar ministarstva, mislimo predložiti, ja se nadam usvojiti vi, ovdje u ovom visokom domu. Ja bih rekao da je to, kada govorimo o vraćanju povjerenja u pravosuđe, kada govorimo o većoj učinkovitosti, transparentnosti samih postupaka, smanjenju broja .../nerazumljivo/... smanjenju dakle broja općenito predmeta ili onih starih predmeta, neće se riješiti ni zakonom nego jednim sveobuhvatnim rješenjem kojeg smo mi u ministarstvu svjesni.
Dakle ovo je Zakon koji se odnosi, ja bih rekao, suštinski samo na organizaciju shemu DORH-a, ali ono što slijedi, ja mogu najavit, dakle poput izmjena Zakona o kaznenom postupku koji će se posebno obazirati na ono što sam već rekao, neuralgične točke kada govorimo o tijeku postupku, poput optužnog vijeća, pripremnog ročišta, izmjene Kaznenog zakona, izmjene Zakona o sudovima, gdje usklađujemo sa .../Govornik se ne razumije./... Zakon o USKOK-u ili Zakon o Pravosudnoj akademiju gdje želimo školu za pravosudne dužnosnike zapravo na neki način promijenit …
.../Upadica: Hvala vam./... njezinu funkciju, sigurno će doprinijeti ovome o čemu ste …
.../Upadica: Hvala./... vi .../nerazumljivo/... govorili. Hvala.
Kolegice Raukar-Gamulin, izvolite.
Zahvaljujem. Uvaženi ministre, imam dosta pitanja, ali nažalost samo jednu minutu pa ću se sada samo osvrnuti na izmjenu koja, kada se može smijeniti glavni državni odvjetnik, to je, protiv njega bude potvrđena optužnica za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje državnoodvjetničke dužnosti.
Pohvaljujemo da kad se digne optužnica, ali budući da smo svjedočili prošle godine da se za glavnog državnog odvjetnika imenovalo čovjeka koji se vozao sa USKOK-ovim optuženicima kao predsjednik županijskog suda, koji je jasno i nedvojbeno lagao javnosti i Odboru za pravosuđe, što mi smatramo zaista nedostojnim, evo ja bi vas molila da nam odgovorite i zbog hrvatske javnosti, što vi smatrate nedostojnim? Zahvaljujem.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, uvažena zastupnice.
Dakle ja ću ponoviti ono što je formulacija ovime prijedlogom izmjena i dopuna zakona, to je kao osnova razrješenja dodano da ovo kazneno djelo mora bit takvo da glavnog državnog odvjetnika čini nedostojnim za obavljanje dužnosti i to mora bit potvrđena optužnica. U konkretnom slučaju o kojem vi pričate niti imamo optužnicu, a kamoli da imamo potvrđenu optužnicu.
Ono što bi vam samo želio naglasiti, primjerice, u Sloveniji, za razrješenje glavnog državnog odvjetnika mora postojati pravomoćna presuda, dakle, za razliku od Slovenije, mi smo napravili, ako u tom smislu govorimo, jedan korak naprijed ili recimo, interesantno, u Sloveniji, .../nerazumljivo/... odnosno tužitelj ili glavni državni odvjetnik .../nerazumljivo/... odnosno državne odvjetnike na prijedlog ministra bira Vlada. To je jedna velika razlika, mislim da smo po tom pitanju ipak mi malo otvoreniji puno demokratičniji.
Kolega Malenica, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče HS-a, uvaženi ministre sa suradnicima.
Pa evo, u prijedlogu ovoga, ovih izmjena i dopuna Zakona o DORH-u ističe se zapravo ustanovljavanje specijaliziranog tima za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta pri DORH-u. S obzirom, evo, da je u portfelj Ministarstva pravosuđa i uprave dodana digitalna transformacija, samim time i ustanovljavanje ovoga posebnoga tima pri DORH-u predstavlja jednu dodatnu važnost i angažman Ministarstva pravosuđa u borbi protiv kriminalističikog, kibernetičkog kriminaliteta. Mene zanima vas stav sada kao ministra koji je zadužen i za digitalnu transformaciju, koliko je zapravo važno da imamo ovako jedan specijalizirani tim, odnosno koliko je važno da u okviru Pravosudne akademije postoje programi i edukacije i specijalizacije za tužitelje koji će se baviti ovim važnim, važnom borbom protiv kibernetičkog kriminala?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče, uvaženi kolega.
Prije svega, moram naglasiti, mislim da sam to rekao i uvodno, dakle upravo u vaše vrijeme kada ste vi bili ministar je ovaj tim ustanovljen, dakle taj memorandum ovoga potpisan, mislim da je to bitno da ste već u ono vrijeme zapravo i kao ministarstvo i kao ministar to prepoznali.
Naravno da u svjetlu i zadnji događaja, geopolitičke situacije, ali i sve većih upravo kibernetičkih prijetnji je izuzetno bitno da unutar DORH-a imamo osnovan jedan ovakav specijalizirani tim. On je puno šire, dakle to se odnosi sad samo na pitanje kibernetičkog kriminaliteta, ali kao što ste i sami rekli, ministarstvo obuhvaća i digitalnu transformaciju, prepoznali smo upravo to pitanje koje, ja bih rekao, nije samo predmet ovoga ministarstva, već zahtijeva jednu širu međuresornu suradnji i zapravo međuresorno radimo na tom pitanju, primjerice, za osnivanje sigurnosno-operativnih centara, što je jedan veliki izazov za ovo ministarstvo, ali i za međuresornu suradnji i bojim se, odnosno bojim se, sigurno će u sljedećim godinama biti vrlo izazovno, ovoga, pratiti upravo kibernetiku, kibernetičku sigurnost koja …
.../Upadica: Hvala vam./... će sigurno u ovim trenucima može još imati neke neslućene odnosno .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
.../Upadica: Hvala vam ministre./... razumjeti njezine razmjere opasnosti. Hvala.
Zadnja replika, kolega Raspudić, izvolite.
Poštovani g. ministre, zanima me je li bilo nekih konkretnih slučajeva u praksi koje su vas navele na izmjenu, gdje sada u ovom prijedlogu zakona, ako se propisuje da se tajnim smatraju, citiram i sva pismena i isprave nastale u službenoj komunikaciji unutar DORH-a, a radi poboljšanja komunikacije državnih odvjetništava s javnošću, propisuje se i detaljnije uređenje i davanje priopćenja za javnost o radu Državnog odvjetništva, dakle što vas je potaklo na ovu promjenu, kako je to funkcioniralo dosada i gdje su nastali problemi i potreba za promjenom i u unutar tog konteksta pošto to izaziva dosta prijepora u javnosti, smatrate li primjerenim da glavni državni odvjetnik u jeku izborne kampanje spominje i polemizira s kandidatima na tim izborima?
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče.
Uvaženi zastupniče, ja bi rekao na tragu ovoga što je pitao kolega Malenica upravo u vidu i vezano za kibernetičku sigurnost dakle ono što se ovim izmjenama i dopunama mijenja, što se osim dakle pismena sad obuhvaćaju i sve isprave uključujući i e-mailove kada govorimo o komunikaciji unutar DORH-a, a ja bi rekao da je na neki način vezano upravo uz pitanje kibernetičke sigurnosti, mislim da je dobro da se na taj način zapravo propiše odnosno ograniči i propiše zaštita tajnosti podatka.
A što se tiče komunikacije glavnog državnog odvjetnika tijekom predizborne kampanje, mislim da svatko od nas treba odgovorit na pitanje koje vas zanimaju, prema tome nisam odvjetnik glavnog državnog odvjetnika, pa onda na to pitanje ne mogu odgovorit, hvala.
Hvala lijepa.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Hvala i njima i onda idemo na raspravu, prvi na redu je Klub zastupnika HDZ-a i poštovani kolega Katičić, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče sabora.
Ministre sa državnim tajnicima i suradnicima.
Pa evo uvodno u ime Kluba HDZ-a naravno da se nameće da ćemo podržati prijedlog ovog za… ustvari izmjene i dopune Zakona o Državnom odvjetništvu u predloženom tekstu kao što je to kazano.
Ja bi ovdje sad uvodno htio naglasiti dvije stvari. Prvo jednu stvar, očigledno se radi o jako dobrom zakonskom prijedlogu jer kad gledate samo analizu onoga što je provedeno na e-savjetovanju, došlo je svega jedna primjedba ako sam dobro zamijetio koja je na kraju krajeva i usvojena. To znači iako se kroz javnost želi potaknuti da je Državno odvjetništvo neko tijelo koje je u nekakvim sferama koje su ne baš najljepše, mislim da tamo ta činjenica pokazuje da je ovaj prijedlog dobar. Cilj naravno ovog zakona prvenstveno su poboljšati organizaciju i veću učinkovitost rada samog Državnog odvjetništva i naravno uskladit se s onim nekim drugim normativnim aktima. Kada se gledaju i ove izmjene treba gledati i ono sve drugo, cijeli paket koji ide reformskih mjera u pravosuđu, a neko ko je 20.g. bio u odvjetništvu odnosno i sudionik ovog pravosudnog sustava, a između ostalog sada sa jedne druge pozicije, mislim da su, da je bitno da se rade sveukupne promjene kako bi se pokrpale sve one rupe koje su u jednom trenutku bile ne sporne, nego su kaskale za nekim drugim dijelovima pravosudnog sustava. Zašto ovo govorim?
Govorim zato iz razloga što se želi prikazati da je pravosuđe rak rana. Ja tako ne mislim, mislim da bez obzira ono što, ko demantira, demantiraju sami građani, kad god ima neki određeni problem na kraju to sve završi na sudu. E sad, činjenica je isto tako da je ta preopterećenost suda za sobom povlači dugotrajnost određenih postupanja i onda kad gledate analizu komparativne analize prema svim ostacima EU, a spomenuo sam u svojoj replici, 12.g. nakon službenog ulaska u EU, mislim da su ovakve izmjene što se tiče jednog izuzetno važnog tijela budući da Državno odvjetništvo zastupa interese RH, ne samo u kaznenim postupcima nego sam napomenuo i ranije o tome i u jednoj drugoj sferi koja je puno šira, koja je puno disperziranija nego što je samo kazneni dio, a to je građansko-pravni odjel i to su one pohvale koje smo rekli.
E sad, budući smo spomenuli da su ciljevi ovog poboljšati organizaciju i veću učinkovitost, moramo se znači tu spomenuti i nekakve koji su te ciljevi koji će se ostvariti. znači uvođenje tog specijaliziranog tima za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta, mislim jer treba previše o tome išta govoriti u današnjem trenutku kada smo svi robovi na neki način digitalizacije, pa do svega što imamo, za sve što imate uzimamo aplikacije. Kibernetička sigurnost je izuzetno bitna, pogotovo u ovako osjetljivim sferama jer ako čitate novine znamo da ljudi, pogotovo starije dobi koji nisu u toj mjeri dovoljno digitalno osviješteni i imaju razne prevare, onda dolazi opet se vraćamo na ono što sam rekao da se to sve opet prijavljuje represivnim tijelima, sve to na kraju završi na sudu i onda se u tom dijelu, tako da uvođenje takvog specijaliziranog tima za kibernetičku sigurnost je apsolutno opravdano.
Već sam i u samoj replici spomenuo Odjel za zastupanje u međunarodnim odjelima, arbitražama. Malo da pojasnim i odnosno ispred kluba što je. Imamo jako dobre teoretičare, imamo dobre kolege odvjetnike, stasale su potpuno nove generacije ljudi koji mogu dostojan… na pravi način zastupati interese RH. Zasada kakvo je bilo zakonodavni okvir, teško je bilo angažirati relativno mlade pravnike koji su se educirali na vanjskim sveučilištima i znaju reć puno toga bi mogli pomoć u RH. Sad se sjećam jednog predmeta, jednog mladog kolege, sad neću imat o imenima, radio je u Roterdamu, fantastičan, vratio se u Hrvatsku, zašto ne bi on mogao biti na pomoći Državnom odvjetništvu i na kraju krajeva i RH i na konačnici hrvatskim građanima.
Tu su onda još neke što smo spomenuli organizacijske, tehničke stvari koje jesu, to je pravo priznanja ovaj na dodatke na plaću, upućivanje na naknadu troškova, posebnih uvjeta ukoliko ga se uputi u druge državno-odvjetničke dužnosnike na rad na neko drugo Državno odvjetništvo. To su dosezi koji su u zapadnoeuropskim zemljama jednostavno standard. Znači ukoliko se pristupite, a možemo reć u državnu službi, rad u Državnom odvjetništvu je rad takav, apsolutno da kao poslodavac kad te država ima pravo te, te uputiti na rad negdje di možda u tom trenutku manjka kadrova ili, kao i sve druge službe i javne službe koje su u RH.
Bilo je par pitanja što se tiče sigurnosnih provjera pri zapošljavanju službenika, naravno da je to također jedna mjera kada gledate cijeli komplet zakona sudova, o Zakonu o sudovima i drugim svim zakonima koji jesu jedan od alata i aktivnosti koji će biti za sprječavanje i organiziranog kriminaliteta i korupcije.
Dalje, tehničke da ne nabrajam, tajnosti svih tih pismena, isprava koje jedu, koje se služe unutar komunikacije. E sad dolazimo do jednog od vrlo bitnog cilja, a to je izvršna vlast odnosno Vlada je pri svakom izvještaju Državnog odvjetništva dosada isticala, a to je davanje priopćenja i obavijesti javnosti za interese koji su od interesa za javnost.
Ovim se na neki način nameće obveza da se ta priopćenja budu jasna i kvalitetna i mislim da je dobro da se upravo ono tijelo koje donosi odluke o tome of, informira o tome javnost jer na taj način se, na pravi način mogu smanjiti spekulacije o bilo kojem zamršenom, više ili manje zamršenom postupku koji se vodi pred sudom bez obzira da li se radi o građansko-pravnoj sferi ili kazneno-pravnoj sferi.
Dobro, ove druge neke stvari su stvarno tehničke prirode koje zasigurno mogu pojačati i biti će ono u svrsi onoga što je, a to je da se cilj bude bolja organizacija i veća učinkovitost rada Državnog odvjetništva i ovdje bi želio naglasiti jednu, jedan drugi, još jedan aspekt koji je izuzetno bitan, mada iz ove sama dosadašnjeg tijeka rasprava se to ne nameće, ali ukoliko se kada, kad imate političko ono interpretaciju nekakvih odredbi zakonskih, onda kada se ne postupa onda nije dobro, kada se postupi onda nema kri… nema pohvale i onih dobrih stvari koji jesu. Stoga se opet vraćam na ono što je izuzetno bitno za savjetovanje koje je provedeno po ovom zakonu, da je izazvalo, a izuzetno je osjetljiva i bitna tema, svega jedna primjedba i to je najveći doseg pored ovih organizacijskih i tehničkih stvari ovog zakona i za kraj, naravno kao što sam i uvodno kazao, Klub HDZ-a će podržati predmetni zakon, hvala lijepo.
Idemo na 2. raspravu, Klub zastupnika SDP-a i poštovana kolegica Ikić Baniček, izvolite.
Poštovani predsjedniče, poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Kada mi saborski zastupnici pred sobom imamo zakonski prijedlog kojim se uređuju prava neke profesije u pravilu se iz prijedloga da iščitati da su ga pisali pravnici imajući gotovo isključivo na umu potrebe te profesije odnosno uvijek gledaju kako da zadovolje interese onih na koje se taj zakon i odnosi.
Danas pred sobom imamo još drastičniji slučaj, imamo izmjene i dopune zakona koji pišu pravnici o pravnoj struci. Nemoguće je u takvoj situaciji izbjeći problem balona u kojem su autori ovakvog teksta zarobljeni jer veći dio života žive i rade razmišljajući samo o svojoj struci i problemima koje imaju baveći se svojom strukom. Iluzorno je očekivati da će pravnici koji pišu Zakon o Državnom odvjetništvu imati na prvom mjestu interes krajnjih korisnika tog zakona, a to su građani RH koji od svoje države očekuju zaštitu od posljedica kriminala i očekuju dosljedna, lako i brzo primjenjiva pravila i procedure u situaciji kada im treba pravna zaštita države, bilo kao žrtvama nekog kaznenog dijela ili kao strankama u parnicama u kojima sudjeluje države. Ova izmjena, kao i dosadašnji zakon samo se rubno osvrću na krajnje korisnike, a 90% sadržaja se odnosi na ustrojstvo, radna prava i uređenje odnosa unutar firme.
Ono što mene zanima, a vjerujem i najširu hrvatsku javnost, spominje se samo uzgredno, te se definiranje ključnih pravila igre zapravo prolongira na donošenje podzakonskog akta. Pravilnik, onaj o odnosima s javnošću će po meni apsolutno nedopustivo donijeti kolegij državnih odvjetnika među sobom imajući naravno isključivo vlastiti interes na umu, a sustav ocjenjivanja i kodeks odvjetništva se prilagođavaju novom ustroju, te će Pravilnik o ocjenjivanju savjetnika donijeti ministarstvo.
Dozvolite da ova dva pitanja plastično prikažem na konkretnom primjeru iz života u Sisku koji je manje poznat u javnosti, ali koji bi da novinari rade svoj posao odgovorno i relevantno i informirajući javnost, šokirao širu hrvatsku javnost. Naime, prije manje od 2.g. netko u Državnom odvjetništvu je dojavio medijima mjesto i vrijeme privođenja tri vodeća službenika sisačke policije koje je USKOK lažno optužio i senzacionalno uz prethodnu dojavu odabranim i omiljenim režimskim medijima, javno priveo s lisicama na rukama u Zagreb na daljnju obradu. Tim potezom netko u DORH-u odnosno konkretno u USKOK-u trajno je i nepovratno nanio tešku stigmu trojici profesionalaca s višegodišnjim radom u službi, a za neke od njih znam i da su požrtvovni obiteljski ljudi bez ijedne mrlje u karijeri. Na teret su im stavljena teška kaznena djela zlouporabe položaja i štošta još, proveli su tjedne i tjedne u pritvoru s kriminalcima, karijere su im nepovratno uništene, a epilog pravosudnog postupka je da suđenje uopće nije ni bilo. Naime, sudsko vijeće je prvo smiješnu i aljkavu optužnicu vratilo na doradu, a nakon dorađivanja koje je ionako bilo proforme jer se nije imalo što doraditi, optužnica je odbačena bez ijednog dana suđenja. Netko nepoznati iz USKOK-a uz poticanje iz PNUSKOK-a je javnosti pred kamerama i blicevima fotoreportera lešinarskih medija uhitio zamjenika načelnika PU Sisačko-moslavačke, načelnika kriminalističke policije Sisačko-moslavačke županije i voditelja službe javnog reda i mira Sisačko-moslavačke županije dakle drugog, trećeg i četvrtog čovjeka u hijerarhiji, jedne od najvećih policijskih uprava u Hrvatskoj. Da ne ulazim sada previše u meritum slučaja, samo ću napomenuti da se jednom od uhićenih na teret stavljalo teški krimen, da je proslijedio izvješće od načelnika krim policije o policijskoj akciji u kojoj je pucano iz oružja, zamjeniku načelnika policijske uprave bez da ga je preuredio i promijenio. Uglavnom, hrvatski sud je ispravno odbio takvu bezobrazno nepostojeću optužbu uopće uzeti u razmatranje.
Moje pitanje nakon toga svega je slijedeće, mislite li da će Pravilnik o informiranju javnosti koji će si pisati državni odvjetnici za Državno odvjetništvo onemogućiti dojavljivanje odabranim režimskim medijima mjesto i vrijeme uhićenja da bi se osiguralo jednostrano izvješćivanje javnosti o okolnostima slučaja samo i isključivo iz pozicije DORH-a odnosno USKOK-a i hoće li itko ikada zbog takve prakse biti kažnjen i kako?
Mediji su do samog kraja tog sramotnog slučaja pisali o teškom kriminalu policijskih službenika i jednostrano prikazujući potpuno izmišljeni pogled iz pozicije DORH-a, da bi na kraju nakon odbacivanja te iste optužnice, ti isti mediji objavili samo crticu o odluci suda da nema uopće o čemu suditi ljudima koje su mediji već proglasili krivima.
Što je s nepoznatim zamjenikom državnog odvjetnika koji je tako grubo pogriješio i zauvijek nanio ljagu na poštene ljude? Kako je bio ocijenjen na kraju te godine? Ne znam, ali bih se ugodno iznenadila da mu je itko od kolega unutar sustava rekao čak i jednu jedinu prijeku riječ.
Što će reći kolege zamjeniku državnog odvjetnika koji već godinama ustraje u sudskom progonu još jednog bivšeg šefa sisačke policije koji je uhićen i prije svojih kolega o kojima sam govorila? Njemu se na teret stavlja teški krimen da je službenu komunikaciju obavljao preko aplikacije WhattApp, dakle još jedan primjer bezumnog tjeranja pravde za koje ako policijski dužnosnik na kraju bude oslobođen, što je vrlo vjerojatno, nitko nikada neće odgovarati. I u tom slučaju javnost se već sutradan nakon uhićenja načelnika policijske postaje zabavljala čitajući transkripte iz WhattApp aplikacije u odabranom režimskom Jutarnjem listu, što se baš i nije pokazalo kao dobrom strategijom komuniciranja s javnosti s obzirom da su se svi mogli osvjedočiti da u cijeloj prepiski apsolutno ništa nije bilo ni protuzakonito, niti sporno.
Propisuje li novi zakon i kodeks išta što bi ikoga pozvalo na bilo kakvu odgovornost? Zašto nema odgovornosti? Zašto nema povjerenje u pravosuđe pod dirigentskom palicom Turudića i HDZ-a? Kada znamo tko je glavni ocjenitelj rada svih zamjenika državnog odvjetnika, HDZ-ov Ivan Turudić, onda i pitanje ocjenjivanja ostaje sporedno pitanje. Ima li itko od ovdje prisutnih imalo iluzije da će ovaj dečko iz Virovitice pravedno i pošteno ikoga vrednovati odnosno vjeruje li itko u njegov sud, njegove kriterije ocjenjivanja?
Ono što mene zanima, a vjerujem da tu govorim što mislim i, vjerujem da tu govorim što i misle hrvatski građani, je kako bi vaš dečko ocijenio izvjesnu zamjenicu državnog odvjetnika iz Zagreba koja je prije 10-11.g. otvorila predmet temeljem nepismene prijave protiv mene u koje je neki pod navodnicima intelektualac iz HDZ-a ustvrdio da sam ukrala budućnost naše djece u Sisku jer je grad Sisak uzeo 6 milijuna eura poticajnih sredstava HBOR-a namijenjenih ciljano za lokalnu samoupravu. Također je intelektualni mag iz HDZ-a ustvrdio da sam prebrzo imenovala nove direktore u trgovačkim društvima i smijenila HDZ-ovce. Nakon mjeseci i mjeseci istrage, pozivanja na razgovore, čekanja u zasjedi da se prije 10 navečer vratim s posla kako bi mi se uručio konačni poziv na razgovor, čak i razgovora s istražiteljem i zamjenicom državnog odvjetnika, da je stotine i stotine potrošenih sati rada pravosudnog sustava gospođa zamjenica je na 8 stranica gusto natipkanog rješenja odbacila prijavu kao neosnovanu iako je u startu i nepismenome bilo jasno da prijavitelj ne razumije što je to kaznena odgovornost. Vjerujem da bi joj Turudić kao nagradu dao za… dao nagradu „zaposlenica mjeseca“ jer me maltretirala toliko dugo koliko je, no ipak bi joj izmakla nagrada za „tužiteljicu godine“ jer unatoč zalaganju nije uspjela podići neku klimavu lažnu optužnicu.
Ove izmjene zakona dakle ne odgovaraju na ključna pitanja koja ljudi imaju već odlažu problem i prebacuju odgovornost na one za koje postoji i najmanje nade da će ju uspješno nositi. Nećemo tijekom ovog prvog čitanja ulaziti u raspravu o tome kako si DORH preslaguje ustrojstvo, to ostavljamo za drugo čitanje, no ne vidimo da je predlagatelj prepoznao izazove koji su pred DORH-om, niti je osjetio duh vremena, niti vidimo volju za promjenom na bolje.
Idemo na 3. raspravu, Klub zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Jurčevića govorit će dvojica zastupnika, Kujundžić i Grmoja, prvi je na redu poštovani kolega Kujundžić, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani ministre, poštovane kolegice i kolege, nitko od nas ne treba biti pravni mag da bismo mi svojim očima vidjeli stanje u našoj državi onakvo kakvo ono je, poglavito imajući u vidu dakle ono što i jest predmet današnje rasprave, a to je sami DORH. Izmjenama Zakona o Državnom odvjetništvu treba govoriti vrlo jasno, razložno i ako se hoće biti iskren, vrlo, vrlo zabrinuto. Zato što nas ovaj zakon ne vodi prema jačanju institucija nego prema njihovoj daljnjoj netransparentnosti i zatvaranju, a to je ja vjerujem za sve nas jedan jako ozbiljan problem i ne prvenstveno politički koliko onaj svakodnevni državni. DORH je institucija koja bi trebala biti kičma sustava pravne sigurnosti, nikako ne bi smio bit ono što on jest, a to je oruđe vlasti i ne bi smio biti ukras nekakvoga sustava nego njegov korektiv, a danas je DORH u očima građana sve drugo samo ne ovo što sam rekao jer prema istraživanju Eurobarometra iz veljače ove godine više od 70% građana RH smatra da je pravosuđe pod političkim utjecajem. Otkud na kraju dana ta percepcija, otkud toliko sumnji od strane hrvatskih građana? Odgovor je vrlo jasan, iz prakse, iz slučajeva koji nikada ne dođu na sud i sporova koji traju po 10.g. iz osjećaja da se pravda ne traži više u institucijama nego se traži u medijima i kad se onda pojavi ovakav zakon koji dodatno koncentrira moć u ruke glavnog državnog odvjetnika, koji dodatno smanjuje transparentnost, koji dodatno sužava prostor sigurnosne kontrole, onda zadatak svih nas je da vičemo iz svega glasa jer pogledajmo konkretno, uvode se specijalizirani timovi i na prvu super, međutim koja je njihova vanjska kontrola? Glavni državni odvjetnik dobiva ovlast da samostalno imenuje članove specijaliziranih timova, da im daje ovlast i da određuje pravila njihova rada bez ikakve kontrole javnosti ili barem HS ili nekakvih neovisnih tijela i mi to predstavljamo kao modernizaciju. Pitam vas, a imajući u vidu način biranja glavnog državnog odvjetnika, što ako glavni državni odvjetnik postupi selektivno po nekakvoj možda političkoj liniji, tko će ga nadzirati i kome će na kraju dana on odgovarati?
Uvođenje dodatne tajnosti unatoč preporukama OECD-a za veću transparentnost. Izmjenama službena komunikacija unutar Državnog odvjetništva postaje tajna, dakle svaki interni dopis, svaka napomena, sve ostaje iza zatvorenih vrata. Pitanje koje možemo opravdano postaviti, zašto je to tako, kome to na kraju dana koristi i zar mi već nismo vidjeli kako se pod krinkom službene tajne može štititi nečije ne činjenje?
Imamo također upravne izmjene, ali bez stvarne odgovornosti jer se uvodi niz formalnih novina, od specijalizacije, rasporeda do ujednačavanja prava i naknada, no nigdje se ne govori o ključnom problemu, odgovornosti za ne postupanje, za ne rad, za propuštanje u osjetljivim predmetima.
Kada ćemo mi imati zakon koji postavlja jasne standarde učinkovitosti? Kada ćemo mi imati zakon koji će vrlo jasno reći ako predmet stoji 3.g. mora se objasniti zašto. Komunikacija s javnošću je dodatno ograničena. U ime uređenja komunikacije s javnošću propisuje se da se izvještavanje o tijeku izvida regulira internim pravilnicima, rezultat još manje informacija, još više šutnje, još veća sumnja javnosti u ono što DORH radi ili u ono što DORH bolje rečeno ne radi. Zakonodavac nema široku sliku, a trebao bih je imati. Ako imamo instituciju u koju građani ne vjeruju onda naš posao nije da dodatno zatvorimo tu instituciju nego da je otvorimo, da je ojačamo i da je učinimo odgovornom. Ne treba nama još više samostalnosti bez nekakve kontrole, mi trebamo jedan uravnotežen sustav unutarnje neovis… koji je unutarnji i neovisan i prema kojemu ona vanjska strana je povjerljiva.
I ne dolazim ja na kraju dana ovdje, niti pričam o bilo kakvim optužbama, a još manje sa bilo kakvim oblikom dociranja jer svi mi znamo koji smo bili u nekakvim sustavima da u sustavu postoje ljudi koji rade, koji nisu pod ničijim utjecajem, ali postoji i onaj jedan dio onih koji ne rade i onih koji su zbog određene svrhe unutar određenog sustava, mi ih zovemo nečasnima.
I ono što također znamo je da unutar takvog sustava postoje problemi, a današnjim prijedlogom zakona nam postaje više nego jasno da te probleme ovaj zakon neće riješiti, on će ih nažalost dodatno učvrstiti i zato ovaj zakon u ovom obliku mi nećemo podržati jer ako mi želimo državu u kojoj pravda vrijedi jednako za sve, onda mi moramo graditi institucije koje su i učinkovite i koje su nadzirane, koje ne služe nikome i ne štite nekoga svoga.
Sada će nastaviti poštovani kolega Grmoja, izvolite.
Hvala.
Nadovezat ću se na kolegu Kujundžića, često imamo rasprave dakle o stanju u našem DORH-u, o stanju u našem pravosuđu. Bila je nedavno jedna emisija i bio sam s kolegom Mažarom, dakle mojim potpredsjednikom u Odboru za pravosuđe i kad sam rekao da je Hrvatska po percepciji neovisnosti pravosuđa najlošija u EU, dakle kolega Mažar je dakle čovjek s kojim solidno surađujem rekao da ja lažem, dakle da ja lažem, da iznosim netočne podatke i nije tu bilo vremena dakle za nekakvu dublju raspravu, onaj ko je gledao, ko simpatizira HDZ dakle vrlo vjerojatno je mislio evo opet je nešto Grmoja lagao, optužio je lažno Vladu, onaj ko simpatizira mene dakle moguće da je vjerovao meni i ja sam nakon te emisije išao vidjeti jel sam ja nešto zabrljao, jesam nešto zabrijao ovaj jesam ja nešto pogriješio jer sam pratio ta izvješća, dakle imali smo to na Odboru za pravosuđe i onda gledam, pazite, 2016.g. u vrijeme Tihomira Oreškovića mi smo 4. od pozadi po neovisnosti, po percepciji neovisnosti pravosuđa, prema izvješćima EU. Od te godine, od dolaska Andreja Plenkovića svake godine dakle imam tu izvješća, svake godine smo zadnji u EU po percepciji neovisnosti pravosuđa i prije te emisije još nije bilo izašlo izvješće za 2024.g., sad je izašlo, napredak, nismo zadnji, evo jedna dobra vijest za Mažara, nismo zadnji, Poljska je zadnja, mi smo predzadnji. Vrlo vjerojatno ne zato što se nešto popravilo kod nas nego što se u Poljskoj pogoršala, pogoršala situacija ili građani tako, tako percipiraju, a velike su i političke podijele u, u, u, u Poljskoj, pa je možda i to, i to razlog. Dakle situacija nije dobra, naši građani dakle ne percipiraju niti DORH, niti naše pravosuđe kao neovisno. Nije pomoglo ni ovo što se događalo dakle uoči lokalnih izbora, tako da ne može bit slučajno, dakle ja nikoga ne aboliram od, od, od krivnje, dakle al ne može bit slučajno da 4-5 mjeseci uoči izbora mi imamo udar dakle na opozicijske političare i one povezane s opozicijskim političarima, to ne znači da tu nema, znači gdje ima dima obično ima i vatre, ali tu se vidi jedna, jedan selektivan pristup gdje se izvlači, gdje glavni državni odvjetnik izvlači ono što mu u tom trenutku odgovara. DORH ne smije tako funkcionirati, svatko onaj ko se ogriješio o zakon, ako su se Možemovci! ogriješili o zakon trebaju odgovarati, ne može to biti dakle da se to sve plasira uoči izbora dakle nego čim DORH ima dakle ozbiljne utemeljene sumnje u počinjenje kaznenog djela, svi oni koji su se ogriješili o zakon trebaju odgovarat, ne mogu, ne mogu postojati ladice u DORH-u, ne mogu postojati ladice u DORH-u. Gledam sada kolega Pavliček i kolege iz DOMiNO su prije 14 dana hvalili, 15 dana hvalili Turudića, sad nešto oko Vukovara ne ide dakle treba tamo Penavu nešto ovaj nakalemit Penavi sad je DORH u službi vladajućih. Ja cijelo vrijeme, dakle ja nisam promijenio svoj stav, ja cijelo vrijeme tvrdim da je DORH u službi vladajućih, al ne samo za vrijeme Ivana Turudića, ništa bolji nisu bili Bajić i Cvitan, ništa bolji nisu, naš DORH ne funkcionira, ne možemo mi kako nama politički odgovara mijenjati odnos dakle prema Državnom odvjetništvu, moj stav je konstantno isti. Naš DORH nije u službi neovisnih, neovisnih istraga, naš DORH nije neovisan, naš DORH je pod političkom kontrolom i naš državni odvjetnik ima ogromnu autonomiju da određene predmete vadi po potrebi, da određene predmete gurne duboko u ladicu, pa mi smo imali slučaj Gabrijele Žalac, taj DORH, taj bi slučaj bio mrtav u ladicama DORH-a da ga nije oživio Ured europskog tužitelja i ovakve izmjene neće riješiti taj problem.
Kolegica ovaj se dobro poziva i kaže zašto je ako se već uvelo, uvela optužnica kao razlog za, potvrđena optužnica kao razlog za smjenu glavnog državnog odvjetnika, zašto imamo ovaj dodatak ovaj ovisno o tome je li to nespojivo sa dužnošću i je li to kompromitirajuće. Onda ćemo uvesti optužnicu kao jedan objektivan kriterij bez subjektivnog kriterija ovog dalje dakle ako uvodimo to. S tim da imamo mi i drugih razloga gdje Vlada i tu se slažem s kolegom Kujundžićem, DORH treba neovisno djelovati, al mora postojati mehanizam kontrole, to je isto ovo što nam prodaju sa HNB-om, kao HNB je neovisan. Ali taj HNB neko treba kontrolirati, treba ga kontrolirati ovaj visoki dom i priče Ivana Turudića da kada ga netko kritizira da je to ovaj govor mržnje, da je to, mislim kakva je to priča? Pa naš zadatak je kritizirati, kritizirati institucije, dakle prozivati one koji su na čelu određenih institucija upravo kako bi bili bolji, upravo kako bi kvalitetnije radili, radili svoj, svoj posao. To nije slučaj i to je ono što treba, to što treba mijenjati, dakle predzadnji smo u Europi za 2024., a od 2017. na ovamo smo bili zadnji, svako izvješće smo zadnji bili, od 2017., 2018., 2019., 2020., 2021., '22., '23., svake godine smo zadnji bili, ali bez problema je mene dakle kolega Mažar u emisiji rekao da ja lažem, bez problema. To su stvari koje trebamo mijenjati svi zajedno, ne se naslađivati ovisno o tome kad naš politički oponent dođe na udar DORH-a nego objektivno razmatrati rad DORH-a neovisno o kome se radi i dakle utjecati i ovdje kroz ovaj visoki dom da ta institucija postane što neovisnija i da svi oni koji su se ogriješili o zakon, bili iz lijeve oporbe, bili iz SDP-a, bili iz Možemo!, bili iz Mosta, bili iz DP-a, bili iz DOMiNO, bili iz HDZ-a, da odgovaraju ovaj pred zakonom, a ne kako nama paše u određenom trenutku, čas je Turudić dobar, čas, čas nije, čas ovako, čas onako, dakle to, to nije niti ozbiljno ponašanje i to naša Hrvatska nije zaslužila, zaslužila je institucije koje su neovisne i koje se prema svakom ponašaju onako kako zakon to nalaže, evo hvala.
Prelazimo na 4. raspravu, Klub zastupnika Centra i NPS, a govorit će poštovana zastupnica Knežević, izvolite.
Poštovane kolegice i kolege, zakon koji je pred nama nažalost ne rješava nijedno od ključnih pitanja zbog kojih građani ove zemlje već desetljećima gube povjerenje u pravosuđe. Riječ je o revijalnim tehničkim izmjenama koje ne zahvaćaju ono što je zaista problem, a to je zatvorenost, neodgovornost i selektivnost u radu Državnog odvjetništva, a da su problemi i strukturni vidi se vrlo jasno, ne iz mojih riječi nego iz službenog Izvješća o radu Državnog odvjetništva za 2024.g. iz kojeg je razvidno da postoje dvostruki standardi. Droga se recimo procesuira, a korupcija se odbacuje, pa pogledajmo malo brojke.
Kod kaznenih djela vezanih za drogu prijavljeno je 1140 osoba, osuđeno 971, dakle učinkovitost je preko 95%. Kod koruptivnih kaznenih djela, prijavljeno 1464 osobe, odbačeno 1309 prijava, to je skoro 90%, a optužnica je podignuta samo za 155 slučajeva. Dakle imamo više prijava za korupciju, a manje postupanja, a Hrvatska je podsjećam po indeksu percepcije korupcije Transparency International i dalje među najkorumpiranijim zemljama EU. Kako je moguće da se u zemlji s tolikim problemom s korupcijom gotovo sve prijave odbacuju? Zato što kad stigne prijava nema stvarne istrage, nema nadzora nema uvida u imovinu, nema praćenja komunikacije, a razlog je jasan, jer bi jedan jedini mobitel poput onoga u slučaju Josipe Rimac mogao povući cijeli lanac umreženih političara i zato se predmeti miniraju već u začetku, međutim problem naravno nije samo u praksi nego i u zakonu. U bilo kojoj zemlji s ozbiljnim institucijama glavni državni odvjetnik bi morao javno obrazložiti zašto se neki premeti odbacuju, a kod nas je li glavni državni odvjetnik bježi sa Odbora za pravosuđe i kod nas to ne mora i ne samo da ne mora nego ga naš Zakon o Državnom odvjetništvu izričito štiti i od kritike, pa dopustite da vas podsjetim.
Čl. 6. Zakona o Državnom odvjetništvu propisuje da je zabranjen svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika od zlouporabe javnih ovlasti i osobnog utjecaja, te korištenje medija i javnih istupanja. Drugim riječima, svaka javna kritika rada Državnog odvjetništva može biti proglašena pokušajem utjecaja ako se odnosi na predmet u kojem je postupanje u tijeku. U kombinaciji s time što se odluke o neprovođenju progona ne objavljuju i što nema vanjskog nadzora nad tim odlukama, mi zapravo imamo instituciju izvan svakog nadzora i zaštićenu od javnog propitivanja, a dodatno zabrinjava što se i komunikacija Državnog odvjetništva prema javnosti pokušava ovim izmjenama svesti na interni poslovnik. To je nedopustivo. Ako će DORH sam sebi određivati kada i kako će komunicirati, to nije transparentnost, to je selektivnost. U Finskoj, Švedskoj i Danskoj komunikacija tužiteljstva prema javnosti uređena je zakonom, pa čak i ustavom. Tamo institucije ne mogu se skrivati iza procijene hoće li se očitovati ili neće, one moraju. Kod nas se ministar pravosuđa poziva na to da će komunikaciju urediti Poslovnikom, to znači kad im je zgodno javit će se, a kad nije nikom ništa. To nije pristup jedne institucije koja bi trebala odgovarati javnosti, to je sustav zatvoren prema javnosti i to nas dovodi do ključnog problema, nema niti jedna druga takva institucija u demokratskoj Europi koja je tako zaštićena. Mi smo iznimka. U Finskoj i Švedskoj tužitelji u važnijim predmetima moraju objasniti svoje odluke i to javno i službeno. U Njemačkoj ako tužitelj odbaci prijavu, oštećenik može tražiti od suda da ga prisili na podizanje optužnice ako procijeni da postoje elementi kaznenog djela. U Francuskoj žrtva može recimo zaobići tužitelje i pokrenuti postupak preko suca istrage koji ima ovlast narediti istragu bez obzira što tužitelj misli. U tim zemljama postoji parlamentarni nadzor, ombudsman i inspektorat. To su tijela koja mogu javno i profesionalno preispitati rad Državnog odvjetništva, a kod nas inspektorat i Ministarstvo pravosuđa se može baviti samo formalnim pitanjima i što je ključno, niti jedna od tih zemalja nema odredbu poput našeg čl. 6. Zakona o Državnom odvjetništvu, niti jedna zemlja ne zabranjuje javnu kritiku tužiteljstva. Zato i nije čudo da su upravo te zemlje, Danska, Švedska, Finska, koje praktički omogućavaju najveću razinu transparentnosti u radu tužiteljstva, na vrhu svih lista o povjerenju u institucije, po niskoj razini korupcije i funkcionalnoj vladavini prava, a što je kod nas stvarna posljedica?
U Hrvatskoj ako građanin prijavi sumnju na korupciju dobit će dopis da nema osnove za postupanje, vjerojatno vrlo štur, nabrojat će se čitav niz formalnih radnji koje su poduzete i zaključak da nije bilo dovoljno dokaza. On će znati, ali javnost neće znati, novinari neće znati, zastupnici neće znati, parlament neće znati i nitko neće moći tražiti odgovornost jer se Državno odvjetništvo po našem zakonu ne smije dovesti u pitanje. To nije zaštita neovisnosti, to je zakonsko cementiranje nedodirljivosti. Što nam je činiti? Ako želimo imati pravosuđe kojem građani vjeruju, Državno odvjetništvo mora biti otvoreno prema nadzoru i javnosti i odgovornosti, to znači ukinuti odredbu čl. 6. jer ne smijemo zakonom štititi nijednu instituciju od javne kritike, nadalje uvesti obvezu javne objave obrazloženih odluka o odbacivanju kaznenih prijava uz zaštitu naravno osobnih podataka, ali uz javno i transparentnost. Treće, uspostaviti mehanizam stvarnog vanjskog nadzora nad odlukama Državnog odvjetništva, bilo putem suda, parlamenta ili nekog trećeg neovisnog tijela, te osigurati da se glavni državni odvjetnik redovito javno očituju u predmetima od javnog interesa jer ako se sumnja tiče ljudi na vlasti, javnost ima pravo znati što je učinjeno.
Zaključno, ne možemo popraviti državu dok god se institucije koje bi trebale progoniti kriminal štite od propitivanja, transparentnost nije slabost pravosuđa, to je njegov legitimitet, a ako je Državno odvjetništvo doista neovisno, nepristrano i učinkovito, neće ga ugroziti kritika, ugrozit će ga samo i jedino šutnja. Zato danas ne smijemo propustiti priliku da se zapitamo koga štiti ovakav Zakon o Državnom odvjetništvu, državu ili one koji se skrivaju iza nje? Hvala.
Prelazimo na 5. raspravu, poštovana kolegica Mrak-Taritaš u ime Kluba zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS.
Poštovani ministre sa suradnicima, kolegice i kolege.
Uvodno odnosno za početak želim reći jednu rečenicu, a to je da mi dosta rijetko u ovoj sabornici kad je predstavljanje zakona je ministar tu, a i ako je onda je obično na predstavljanju, a nije kasnije na raspravi nego ode za razliku od vas ministre koji valjda zbog svojih, svoje prošlosti u kojem ste bili dugogodišnji saborski zastupnik ste tu, ja mislim da je to izuzetno dobro, dobro je iz dva razloga, iz razloga da malo čujete raspravu, pa bez obzira dal ćete nešto uzeti od toga ili ne, a drugo na taj način zapravo govorite o tome da vam je važno do zakona kojeg predstavljate i da cijenite ovaj visoki dom koji će i taj zakon donijeti. Mislim da je to praksa koja bi trebala biti, da ministri su barem tu na predstavljanju zakona a vi tu zaista o tome vodite računa, a sad malo o temi današnje rasprave. Dakle mi imamo izmjene i dopune Zakona o Državnom odvjetništvu koji je u prvom čitanju i ne možemo raspravu niko od nas započeti, a da se ne referiramo na problem pravosuđa i stanje koje je u hrvatskom pravosuđu.
Izvješće Europske komisije o vladavini prava za '24.g. kaže slijedeće, da je percepcija neovisnosti pravosuđa u Hrvatskoj bilo vrlo niska, ispod 30%, samo 23% građana smatra da je pravosuđe prilično ili vrlo dobro neovisnim, dok je među tvrtkama ta percepcija nešto viša, ali ne opet drastično viša nego 28%. Europska komisija je upozorila i da način imenovanja glavnog državnog odvjetnika izaziva sumnje u autonomiju te funkcije, dakle neko koji je neutralan, koji promatra ono što se događa u Hrvatskoj događa. Dakle glavni problem DORH-a je da manje od 30% građana vjeruje da djeluje neovisno i nepristrano, osobito u visoko profiliranim slučajevima korupcije i organiziranog kriminala. Način izbora glavnog državnog odvjetnika zasigurno nije pomogao toj percepciji. Ono što bi bilo važno da kroz, ne samo kroz zakonodavne izmjene, dakle kroz izmjene i dopune zakona ili donošenje novog nego stvarnom, stvarno u djelovanju da osiguramo da državni odvjetnici imaju autonomiju u svom radu bez straha od represije ili premještaja. To je važno uvijek, važno je kao princip, a posebno sad kad imamo glavnog državnog odvjetnika koji je na daljinskom upravljaču HDZ-a.
Jednako tako malo treba gledati kako druge određene institucije, ja se pritom dosta često referiram na pučku pravobraniteljicu kojoj se građani obraćaju, kako oni percipiraju i vide rad pojedinih institucija i to je važno i kad raspravljamo o pojedinim zakonima naglasiti. Tako da i pučka pravobraniteljica u svojem izvješću upozorava na nedostatnu transparentnost i nejasne prakse u kontroli nad radom pravosuđa i DORH-a i preporučuje jasnije i dostupne informacije javnosti. Ajdemo dalje, Uredi Državnog odvjetništva susreću se sa manjkom osoblja, preopterećenošću i zastarjelom infrastrukturom i na to se upozorava iz godine u godinu u svakom Izvješću o radu bez obzira ko je bio državni odvjetnik, bez obzira dal je on bio malo manje ili malo više simpatičan, bez obzira što smo mislili o njegovom radu, u svakom izvješću se to naglasuje, naglašava i ja sam apsolutno sigurna da to direktno utječe na učinkovitost i brzinu postupka. To znači da ono što treba napravit je iskorak i uložiti u zapošljavanje dodatnih stručnih suradnika, edukaciju kadra i modernizaciju tehnologije kako bi se rad odvjetništva ubrzao i osuvremenio. Dakle, to da golub pismonoša donosi pojedina pismena, od tog da su pojedini slučajevi duboko na dnu ladice, o tome da se u pojedinim slučajevima ne možete znati ni nekakve one podatke koje bi trebalo biti važno, to apsolutno nije nešto što je dobro.
Kad je riječ o Državnom odvjetništvu posebno je važno i kontinuirana edukacija državnih odvjetnika o osjetljivim temama, posebno o slučajevima obiteljskog nasilja, seksualnog nasilja i zločina iz mržnje. Na to su upozorili i upozoravaju svi pravobranitelji i pravobraniteljice, a na to mi je u javnoj raspravi kad je bila riječ o ovim izmjenama upozorila i pravobraniteljica za djecu. Unutar samog sustava DORH-a mora postojati efikasan mehanizam unutarnje kontrole. Ako državni odvjetnici pogriješe, ne postupaju u zakonskim rokovima ili krše etička načela, moraju snositi odgovornost, ali teško je to očekivati kad imamo glavnog državnog odvjetnika koji EPPO-u otima slučajeve da se ne bi procesuirali ili da barem što duže mogu sjediti u pojedinoj ladici. O radu Državnog odvjetnika odnosno odvjetništva imali smo prilike u nekoliko rasprava i recentnih ne tako dalekih ovi, mi svi raspravljati i reći što mislimo. Sad je ispred nas izmjene i dopuna zakona, tom izmjenom i dopunom zakona se očekuje da se neke stvari poboljšaju i ja ću se i referirati na te izmjene i dopune zakona jer mislim da mi je to uloga i zadaća osim što sam rekla ono što me smeta u radu Državnog odvjetništva, ono što je problem i ajdemo malo razmisliti i vidjeti da li ćemo ovom izmjenom i dopunom zakona zaista napraviti nekakva poboljšanja ili to radimo onako zbog kozmetike i zbog forme odnosno i dalje ovaj „selo gori, a baba se češlja“.
Dakle, jedan od ključnih prijedloga je uspostava specijaliziranog tima za suzbijanje kibernetičkog kriminala, što je odgovor na što veću prisutnost digitalnih prijetnji i kompleksnost tih kaznenih djela. Ja sam sigurna da mogućnost odnosno taj specijalizirani tim ima mogućnost formiranja nekih drugih timova za različite vrste kriminala kad gledate i čitate da to može samo poboljšati i omogućiti u nekim situacijama bolji rad. Jednako tako ima novi odjel koji će biti zastupanje u međunarodnim arbitražama i pred stranim sudovima. Međunarodne arbitraže su nešto što je vrlo osjetljiva problematika, nešto što na kraju dana kad završe je velika šteta i za proračun, neću govoriti, samo spomenuti onu arbitražu koja je vezana uz INA MOL i gdje u proračunu već godinama na stavci Ministarstva gospodarstva imamo onu veliku stavku koja je naknada štete i sad se već svi oni kamati, kamate gomilaju. Jednako tako se omogućuje i domaćim odvjetnicima da zastupa pred među… dakle da zastupa RH u međunarodnim arbitražama.
Jučer smo imali priliku vidjeti jedna arbitraža koja je bila završena i koja je opet bila šteta za Republiku Hrvatsku. Dakle, kad je riječ o arbitražama ne samo se dobro pripremiti, nego imati i ozbiljan tim odvjetnika. Nekakva iskustva ja kad sam bila u izvršnoj vlasti, odnosno kad sam bila resorna ministrica bila je jedna arbitraža koju je Hrvatska dobila i na koju sam bila silno ponosna, jer je jedan ozbiljan tim iz ministarstva stručnjaka jer je bio dio stručne problematike sudjelovao i nekako cijenim da je i zahvaljujući tome to Hrvatska i dobila.
Zatim sve one novosti koje su u ovoj izmjeni i dopuni zakona, a to je da državno odvjetnički dužnosnici dobiju ista prava kao suci u slučaju premještaja, dakle koji uključuju dodatak na plaću i naknadne troškove je apsolutno nešto što je formalno. Ali imamo sad nekoliko stvari za koje mislim da se u ovom zakonu treba jasnije opredijeliti. Ako to zaista želimo, ako nije riječ o formi jedna od stvari je ono što sam i dala repliku ministru, a to je vezano uz zapravo priopćenje za javnost. I sad kad čitate obrazloženje zakona, zakon kaže da su svjesni toga da u određenim temama moraju biti i priopćenja za javnost.
Ja ne mislim da javnost treba znati sve o svim temama. Zaista postoje možda neke teme koje baš i ne treba otvarati, ali nekakve okvire i formalne stvari trebaju. I koji je prijedlog zakona? U prijedlogu zakona kaže da će se to urediti Poslovnikom Državnog odvjetništva. I sad umjesto da je zakon dao neke okvire što će biti, kako, što raditi sa, ispričavam se alergija, što raditi sa svim tim priopćenjima ministar mi je odgovorio ima rok od 60 dana kad će glavni državni odvjetnik Poslovnikom o radu to definirati i mora doći u ministarstvo po suglasnost i tad će biti objavljeno.
Ja mislim da je neusporedivo važnije da to bude barem nekakvi okviri, barem nekakva arhitektura, odnosno neki okviri budu definirani u ovom zakonu. Jednako tako ono što želim naglasiti je sljedeće, a to je važnost edukacije. Dakle, ono što kad gledamo i neke druge teme i neke druge zakone, dakle ono što je važno da kontinuirano budu educirani. Važno je i da državni odvjetnici i svi oni koji tamo rade budu kontinuirano educirani jer samo tako svojim usavršavanjem, svojim educiranjem, mogućnost sudjelovanja sa i gledati prakse nekih drugih država samo na taj način možemo i napraviti i nekakav iskorak, tako da to je nešto što mislim da je izuzetno bitno da se ovdje naglasi.
Ono što je uvijek tema, tema je da ne treba to vezati, dakle da način tko će se moći educirati i kako će moći ići da o tome se isključuje, odnosno da isključivo odlučuje nekoliko osoba. Mislim da je to nešto što ovim zakonom treba biti definirano kao što govorim da javnost o radu Državnog odvjetništva je izuzetno bitna i izuzetno važna.
Dakle, zaključno želim naglasiti sljedeće. Mi ovdje imamo izmjene i dopune zakona. Kad malo vidite što se tu događa pogotovo ove što su formalne naravi čini mi se da je u tom dijelu prihvatljivo. Ali naravno uvijek na žalost postoji taj „ali“. Rad državnog odvjetništva, mi nismo zadovoljni sa radom državnog odvjetništva. Rad državnog odvjetništva mora biti javan, mora biti transparentan i ono što jedan par rukava je što mi kao saborski zastupnici naglašavamo, pokazujemo izbor glavnog državnog odvjetnika, način da smo nezadovoljni sa njim ali drugo je percepcija javnosti. Percepcija javnosti je izuzetno loša i ako želimo to poboljšati, ne možete to poboljšati samo izmjenom i dopunom zakona, nego stvarnim djelovanjem i radom. Stvarno djelovanje i rad se može odraditi i omogućiti kroz niz stepenica, odnosno na nekoliko načina. On neće biti omogućen samo izmjenom i dopunom zakona, nego kad u stvarnosti vidimo da su pomaci napravljeni.
Hvala lijepo.
Šesta rasprava Klub nezavisnih zastupnika i poštovani zastupnik Raspudić.
Izvolite.
Zahvaljujem.
S obzirom da su ove izmjene i dopune Zakona o Državnom odvjetništvu ovdje u prvom čitanju htio bih iznijeti nekoliko vrlo konkretnih zapažanja o pojedinim odredbama ovog zakona i to ponajviše tamo gdje su te odredbe nejasne ili međusobno kontradiktorne.
Krenut ću od samog početka. Dakle, člankom 1. ovih izmjena i dopuna mijenja se članak 7. Zakona o državnom odvjetništvu koji se odnosi na pravo naših građana da podnose predstavke na rad državnih odvjetništava. Nova odredba u suštini zapravo djeluje kao ograničenje prava na podnošenje predstavki. S obzirom da je do sad svatko mogao podnijeti predstavku, ako se ovaj zakon donese pravo podnositi predstavke imat će samo oni akteri koji su u strogo formalnom smislu stranke u nekom predmetu ili imaju pravni interes.
Osim toga, prema važećoj odredbi predstavku na rad nižeg Državnog odvjetništva izrijekom je moguće podnijeti i neposredno višem državnom odvjetništvu što se novom odredbom ne propisuje, pa se može steći dojam da se na rad pojedinog državnog odvjetništva netko predstavkom može pritužiti isključivo tom istom državnom odvjetništvu.
S obzirom da Sabor ili njegova radna tijela, pa i mi kao saborski zastupnici nerijetko primamo predstavke na rad državnih odvjetništava iz iskustva mogu reći da je jedna od najčešćih predstavki ona koja se odnosi na postupanje državnih odvjetništava po kaznenim prijavama. Građani koji podnose kaznene prijave vrlo često su nezadovoljni brzinom kojom se odlučuje o kaznenim prijavama ili su naprosto nezadovoljni odlukom Državnog odvjetništva o kaznenoj prijavi, pa često pišu višim državno odvjetničkim instancama ili Ministarstvu pravosuđa ili Saboru u nadi da će se nešto ubrzati ili promijeniti.
U tom pogledu predstavka posebno ona koja je upućena neposredno višem Državnom odvjetništvu može biti od utjecaja na neku državno odvjetničku odluku ako više Državno odvjetništvo utvrdi da svi aspekti odbačene kaznene prijave nisu kvalitetno razmotreni ili ako utvrdi da niže državno odvjetništvo nije učinkovito postupalo po kaznenoj prijavi. U tom pogledu ovakva odredba kakva se predlaže može imati i znatne negativne posljedice s obzirom da podnositelji kaznenih prijava stricto sensu nisu stranke kaznenog postupka, a moguće da nemaju ni pravni interes ako ne prijavljuju kazneno djelo na svoju štetu, nego primjerice na štetu imovinskih interesa Republike Hrvatske ili neke lokalne jedinice ili javne ustanove i slično.
Stoga tražimo da se do drugog čitanja ponovo razmotri ova odredba tako da barem izrijekom navodi mogućnost podnošenja predstavke neposredno višem Državnom odvjetništvu, ali i da se podnošenje predstavki ne ograničava isključivo na stranke u postupku ili osobe koje imaju pravni interes. Nadalje, problem vidimo i u članku 2. ovog zakona kojim se predviđa novi ustrojstveni oblik unutar Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a to su neki specijalizirani timovi za pojedine vrste predmeta počevši od specijaliziranih timova za računalni kriminalitet.
Prije svega tu bih htio da se pojmovno razjasni jesu li pojmovi računalni kriminalitet koji se koristi u ovome zakonu i kibernetički kriminalitet kojeg koristimo u svim drugim zakonima, pa i u Nacionalnoj strategiji istoznačnice. Pa ako se misli na kibernetički kriminalitet onda pojmovno treba i ovaj zakon uskladiti sa postojećim zakonskim pojmovima. No to je manji problem ove nove odredbe dodatnog članka 15a. Glavni problem sastoji se u ovlastima tih specijaliziranih timova koji su zamišljeni kao savjetodavna koordinativna i instruktivna tijela. Ovime se ujedno u sustavu državnih odvjetništava uvodi jedan novi pojam instrukcija. Prema ovom članku specijalizirani timovi moći će davati instrukcije za postupanje nižih državnih odvjetništava u konkretnim predmetima.
Riječ je o prilično dvojbenoj pravnoj normi koja je osim toga nejasna. Prije svega ovaj pojam instrukcija nigdje koliko je poznato ne postoji u hrvatskom pravnom poretku. Umjesto toga rabi se pojam uputa. U državno odvjetničkim poslovima pojam uputa rabi se primjerice na mnoštvu mjesta u državno odvjetničkom Poslovniku. Osim što su instrukcije kao pojam potpuna novina u našem zakonodavstvu postavlja se i pitanje njihovih učinaka.
S obzirom da će se odnositi kako stoji u prijedlogu zakona na konkretne predmete postavlja se pitanje mogu li državni odvjetnici odbiti postupiti po instrukcijama specijaliziranih timova, tj. imaju li državni odvjetnici, njihovi zamjenici u tom slučaju obvezu postupanja po instrukciji ili mogu imati drugačije pravno mišljenje. Ovo je bitna stvar koju treba u zakonu razjasniti jer državni odvjetnici koji donose odluku i o konkretnim predmetima moraju znati jesu li vezani instrukcijama i hoće li snositi neku vrstu odgovornosti ako od njih odstupe u dobroj vjeri.
U svakom slučaju ako se i ostaje pri ovom novom konceptu rada po instrukcijama do drugog čitanja trebalo bi pojmovno i pravno razjasniti što su te instrukcije, trebaju li se tako nazivati i koji su njihovi učinci na rad državnih odvjetnika u konkretnim predmetima, a onda trebaju li instrukcije uopće davati specijalizirani timovi ili bi to ipak trebala biti isključivo odluka glavnog državnog odvjetnika i njegovih kolegija, a ne da se odgovornost za instrukcije prebacuje na nekog drugog.
Što se tiče ovog dijela prijedloga zakona koji se tiče i ustrojavanja posebnog odjela u DORH-u za zastupanje u međunarodnim arbitražama i pred stranim sudovima i tijelima tu vrstu funkcionalne specijalizacije podržavamo jer iz izvješća glavnih državnih odvjetnika iz godine u godinu doznajemo kako takvih predmeta ima sve više, a njihova vrijednost iskazuje se u milijardama eura i tu više ne može biti nikakve stihije i ad hoc djelovanja nego se sa tim predmetima treba sustavno baviti.
No tu onda dolazimo do članka 8. ovog prijedloga u kojem se mijenja članak 43. Zakona o državnom odvjetništvu. Ako pogledate cijeli članak 43. vidjet ćete da je on u jednom bitnom segmentu kontradiktoran. Dakle, tu se govori i o situacijama kada Republiku Hrvatsku u postupcima pred međunarodnim arbitražama i stranim tijelima iz nekog razloga ne može zastupati DORH. Premda je taj posao primarno u djelokrugu DORH-a ipak nekad pravila tih stranih su ništa, ne dozvoljavaju da DORH zastupa Republiku Hrvatsku, pa moramo zato angažirati odvjetnike.
Tu se dakle mijenja stavak 2. kojim će se omogućiti da glavni državni odvjetnik uz suglasnost Vlade angažira odvjetnika. Takva mogućnost postojala je i do sad u zakonu, međutim novom odredbom jasno se propisuje da uz odvjetnika u zastupanju Republike Hrvatske izrijekom sudjeluje i DORH. Međutim, ako pročitate daljnji stavak 6. istog članka u njemu stoji sljedeće, citiram: „U postupcima koji se vode pred stranim sudovima, međunarodnim ili drugim tijelima u kojima je stranka Republika Hrvatska Vlada Republike Hrvatske može odlučiti da je zastupa odvjetnik uz sudjelovanje ili bez sudjelovanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u postupku". Završen citat.
Tu je znači propisano da i Vlada može imenovati odvjetnika i to bez konzultacija sa glavnim državnim odvjetnikom kao i da može u cijelosti iz postupka isključiti DORH. Smatramo da ovakve odredbe koje su kontradiktorne i međusobno isključujuće ne bi smjele postojati u zakonu, stoga predlažemo da se do drugog čitanja preurede. Naime, odluku o angažmanu odvjetnika za zastupanje Republike Hrvatske uvijek bi morala biti odluka Vlade a nikako odluka glavnog državnog odvjetnika osim u hitnim slučajevima a što je već predviđeno. Isto tako, Vlada mora moći donijeti tu odluku i samoinicijativno ali i na prijedlog glavnog državnog odvjetnika. Sada bih se vratio malo unatrag na članak 7. ovog prijedloga u kojemu se mijenjaju razlozi za razrješenje glavnog državnog odvjetnika, tj. mijenja se samo jedna od zakonskih pretpostavki za razrješenje a koja se odnosi na potvrđenu optužnicu za kazneno djelo i to ono kazneno djelo koje glavnog državnog odvjetnika čini nedostojnim obavljanja te dužnosti.
Premda doista takvu odredbu imamo i u Zakonu o sudovima kada se govori o razrješenju predsjednika Vrhovnog suda mislim da se dosadašnja odredba koja se odnosi na glavnog državnog odvjetnika ne treba mijenjati. Naime, pozicija i dužnost glavnog državnog odvjetnika je jednostavno takva da ga bilo kakvo kazneno djelo čini nedostojnim za obavljanje te dužnosti, ponavljam bilo kakvo kazneno djelo čini nedostojnim za obavljanje te dužnosti.
Dakle, trebalo bi Zakon o sudovima ujednačiti sa Zakonom o državnom odvjetništvu, a ne obrnuto jer su i glavni državni odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda najviše pravosudne dužnosti koje izrijekom prepoznaje i Ustav i na njima ne može biti mrlja nikakvog kaznenog djela ili kaznenog postupka u kojemu nakon potvrđivanja optužnice postoji vrlo kvalificirana sumnja da je netko od ovih pravosudnih dužnosnika doista počinio kazneno djelo.
A kad smo već kod ujednačanja pravila koja vrijede za suce i državne odvjetnike imam jedno pitanje koje se odnosi na članak 25. ovog prijedloga kojim se mijenja utjecaj kriterija za ocjenjivanje državnih odvjetnika i njihovih zamjenika. Naime, kako stoji u prijedlogu zakona kriterij kvantitete i kvalitete, odnosno kriteriji broja donesenih odluka i njihove održivosti na sudovima i pred drugim tijelima trebali bi imati bitno veću ulogu kod ocjenjivanja državnih odvjetnika s obzirom da će na temelju tih kriterija od sada moći ostvariti čak 140 od maksimalnih 150 bodova.
Kako stoji u obrazloženjima ova odredba je posljedica prihvaćanja preporuka OECD-a radi objektivizacije kriterija ocjenjivanja državnih odvjetnika pa sada strši činjenica da isti kriteriji ne vrijede za suce s obzirom da se nije promijenio Zakon o sudovima. Stoga nas zanima planira li se to mijenjati i u sustavu ocjenjivanja sudaca? Tu dolazimo do još jedne izmjene u ovom zakonu, a to je ona koja se odnosi na ukidanje temeljne sigurnosne provjere za državne odvjetnike sukladno stajalištima Ustavnog suda koji je već ranije ukinuo sigurnosne provjere za suce.
Oko ove teme već je ranije bilo dosta prijepora. Kada su sigurnosne provjere uvedene za sve pravosudne dužnosnike u jednom dijelu javnosti to je popraćeno sa oduševljenjem, jer se uglavnom lakonski vjerovalo da će te sigurnosne provjere razotkriti korumpirane pravosudne dužnosnike.
Zahvaljujem predsjedavajući. No iz današnje perspektive možemo reći kako postojanje sigurnosnih provjera nije donijelo na žalost veće povjerenje u pravosuđe. Ipak, ne mislim kako sigurnosne provjere nemaju baš nikakvu svrhu, ali njihova primjena u pravosudnom sustavu morala bi biti podvrgnuta vrlo ozbiljnoj kontroli niza aktera.
I za kraj u konstruktivnom duhu spomenut ću još i članak 27. prijedloga zakona. Riječ je o čistoj nomotehnici. Naime, u dijelu kojim se mijenja članak 122. stavak 6. druga rečenica bi se morala brisati i prebaciti u prijelazne i završne odredbe jer je očito da se ona odnosi na državne službenike koji će u trenutku stupanja na snagu ovog zakona već biti zatečeni na radnim mjestima, u državnim odvjetništvima, pa se na njih neće odnositi obveza polaganja državnog stručnog ispita već će ta obveza vrijediti samo za one koji će se pro futuro zapošljavati. Uobičajeno je da se takve odredbe koje će biti konzumirane trenutno stupanjem na snagu zakona nalaze u onom dijelu prijelaznih i završnih odredbi.
Zahvaljujem.
Prelazimo na sedmu raspravu Klub zastupnika Možemo! govorit će dvije zastupnice kolegica Raukar-Gamulin i kolegica Benčić.
Prva je na redu poštovana kolegica Raukar-Gamulin, izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedniče, gospodine ministre, kolegice i kolege.
Započet ću sa jednim od najvećih problema od svih mogućih problema kojih ima Državno odvjetništvo, ali jedan od kojih je zaista već godinama a to je nedostatak ljudi. Znači u ovim izmjenama zakona se predviđaju specijalizirani timovi ne samo za kibernetičku sigurnost nego se isto tako govori i o usmjeravanju ljudi prema njihovim željama ili nastojanjima ili stručnim nekakvim usmjerenjima u određene slučajeve.
Međutim, dakle njihove kako je to tu rečeno senzibiliziranosti, pa naravno i edukaciji. Međutim, o čemu se radi? U DORH-u zaista svaki slučaj ima svoju određenu osobu koja ga vodi međutim, iz prakse se zna da na sudske rasprave u predmetima dolazi netko drugi vrlo često gotovo u pravilu prema njihovom nekom dnevnom ili tjednom rasporedu što je uvijek problem njima zato što ih ima premalo, pa onda kad dođe još i sezona godišnjih tu se onda zaista moraju krpati kako znaju i umiju. Na jednom kaznenom ročištu u recimo pet ročišta izmijeni se pet zamjenika državnih odvjetnika ili savjetnika i gotovo nikad, skoro nikad ne dolazi onaj čiji je predmet naprosto zbog tog rasporeda što znači da oni moraju imati dodatno vrijeme da se upoznaju sa tim sebi novim predmetima, a naravno istovremeno moraju raditi i na svojima. Dakle, DORH je podkapacitiran već sada, o tome smo govorili i na izvješću državnog odvjetnika prošle godine a sada im se stavljaju nova dodatna opterećenja i obaveze na već veliku preopterećenost zaposlenika i dužnosnika.
Dakle, potpuno je razvidno da su nasušno potrebni novi ljudi, bolja organizacija posla jer se u ovakvim uvjetima rada neminovno postaje neučinkovit, tj. manje učinkovit da točnije kažem, a zbog preopterećenosti logično je da si i manje kvalitetan.
Ono što zabrinjava da u ovim izmjenama se kaže da nisu potrebna dodatna financijska sredstva iz državnog proračuna. Znači, ne računa se na dodatna zapošljavanja koja bi bila potrebna ovakvim izmjenama zakona. Zatim razrješenje glavnog državnog odvjetnika. Kaže se kao što sam i pitala, dakle kaže se da se glavni državni odvjetnik razrješuje ako bude potvrđena optužnica za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim. To je sada dodano. E sad, na koji način i tko je to i prema kojim kriterijima utvrđuje da je nešto nedostojno, jer na recentnom primjeru gospodina Turudića prošle godine vidjeli smo da postoje značajne razlike u kriterijima kod nas i kod HDZ-a kad su u pitanju dostojnost, moral, neucjenjivost, etika, neovisnost i slično. I ne može se dozvoliti da ta odredba bude tako neodređena, jer naravno otvara prostor kako manipulacijama tako i potpuno različitim interpretacijama. To su tzv. pravne sredine koje se ne smiju uvoditi u zakon kako bi se smatramo štitio neki pojedinac.
Također ovdje ne govorimo o prekršajima, govorimo o kaznenim djelima osoba koja krši Kazneni zakon pa i na najblaži mogući način ne može predvoditi cijeli DORH koji postoji upravo zato da goni takve ljude, a naravno ujedno nije ni primjer svim drugim ljudima jer nema manje važnih i više važnih kaznenih djela za osobu čiji je osnovni posao kazneno goniti sve ljude za sva ta djela.
Sad ukidanje sigurnosnih provjera. Jedan od problema koje smo naznačivali kada se prolazio proces imenovanja gospodina Ivana Turudića bila je i manjkava sigurnosna provjera. Sigurnosna provjera je unesena u zakon 2021. godine i tada se u obrazloženju tvrdilo da je temeljna sigurnosna provjera neodvojivo vezana uz pretpostavke za uredno obnašanje državno odvjetničke dužnosti. Dakle, prije samo četiri godine. I da bi se na temelju mogli inicirati postupci sada se ministarstvo poziva na odluku Ustavnog suda o sucima i ujednačavanje statusa pravosudnih dužnosnika, ali Ustavni sud u svome obrazloženju kaže da to nije primjereno u odnosu na suce čiji položaj u ustavno-pravnom poretku Republike Hrvatske po definiciji kako je prethodno …/Govornica se ne razumije./… nije usporediv sa položajem bilo kojeg od subjekata koji na temelju članka 13. ZOSP-a kao općeg propisa mogu biti podvrgnuti sigurnosnim provjerama uključujući tu i kandidate za sudačke dužnosti.
Dakle, argument da se izjednačava položaj pravosudnih dužnosnika ne stoji, jer se Ustavni sud pozvao na posebnost položaja sudaca koji se imenuju doživotno. Za sada na sreću glavni državni odvjetnik se još uvijek i državni odvjetnici ne imenuju doživotno, pa mislim da je to krucijalna razlika. Da, točno je. U izvještaju o vladavini prava se preporuča ukidanje sigurnosnih provjera i sad ću citirati: „Kaže da se ponovno razmotri novo uvedene periodične sigurnosne provjere svih sudaca i državnih odvjetnika koje provodi Nacionalna sigurnosna agencija i umjesto toga osigura njihov integritet na temelju drugih postojećih mehanizama uzimajući u obzir europske standarde neovisnosti pravosuđa i autonomija državnih odvjetnika te mišljenje Venecijanske komisije.
Dakle, pa sad Hrvatska baš nema europske standarde kad se naš glavni državni odvjetnik, tada predsjednik Županijskog suda voza sa optuženicima USKOK-a ili dokazano laže javnosti i saborskom Odboru za pravosuđe. Dakle, ukoliko se ukinu sigurnosne provjere moglo bi se recimo pomisliti da se ukidaju zato da sadašnji glavni državni odvjetnik više ne mora prolaziti tu torturu. Svakako lako je za pretpostaviti da će se ovakvim odredbama još više sniziti povjerenje građana u pravosudni sustav. Dakle, ne bi bilo teško kad bi se htjelo pred Europskom unijom argumentirati potrebu zbog naše situacije ostanka sigurnosnih provjera za državne odvjetnike.
Dakle, predlaže se ove provjere zadržati samo za službenike i namještenike u državnom odvjetništvu nadležnom za postupanje u predmetima korupcije, organiziranog kriminaliteta. Dakle, službenici i zaposlenici da, a oni sa stvarnom moći ne. Nelogično i ne dobro. Dodatno u obrazloženju danas nam je ministar rekao da su sigurnosne provjere zapreka da se više ljudi javlja za posao u DORH-u jer ne žele prolaziti tu provjeru.
Pa trebalo bi se zapitati zašto ne žele, to je pitanje. Što to ne žele da se sazna? I sasvim je jasno da se, da su sigurnosne provjere u realnom stanju hrvatskog pravosuđa i u situaciji takvog visokog nepovjerenja građana u pravosudni sustav još uvijek itekako potrebne.
Evo prepuštam riječ kolegici Benčić.
Izvolite kolegice Benčić.
Zahvaljujem.
Ne možemo, dakle ne sagledavati i ove izmjene i dopune Zakona o ovom državnom odvjetništvu u kontekstu činjenice tko je i kako je postao glavni državni odvjetnik. A zašto to ne možemo? Zato što je temelj zapravo, garancija provedbe svakog zakona neko temeljno povjerenje, a tog temeljnog povjerenja u glavnog državnog odvjetnika Turudića nema od samog početka.
Međutim, zašto ga nema? Jel' ga nema zato što se nekom ne sviđa ili nekome nije simpatičan ili samo zato što ga je jednom Sanader nazvao HDZ-ovim dečkom ili zbog tako nečeg? Ne. Tog temeljnog povjerenja u Turudića nema zato što je kao sudac postupao na načine koji su nedostojni sudačke dužnosti. Podsjetit ćemo, dakle nije tajna, dakle nije ni zanijekano, prvo je zanijekano lagano u javnosti ali sada je jasno da se sudac Turudić družio sa gospodinom Mamićem kada je ovaj bio optuženik na sudu na kojem je Turudić radio. Dakle, Turudić je o tome lagao u javnosti. Turudić je tri puta lagao na saborskom Odboru za pravosuđe tokom svoje kandidature, dokazano lagao. Nikada ni jednom riječju se za to nije ispričao, a kamoli snosio odgovornost.
Dakle, radi se o glavnom državnom odvjetniku koji je bio nedostojan funkcije koju je obavljao prije funkcije glavnog državnog odvjetnika, nikada nije trebao biti izabran za glavnog državnog odvjetnika, a sada, sada kada je glavni državni odvjetnik radi točno ono za što smo ovdje govorili da će raditi i zbog čega ne smije biti izabran.
Ja ću samo podsjetiti da je sve bilo jasno kada je gospodin Zekanović inače član kluba HDZ-a nenamjerno rekao istinu, a rekao ju je u pogledu hapšenja opozicijskih čelnika gradova ili pokretanja postupaka rekao je sljedeće, da smo to napravili sutra ili prekosutra, pardon da je to napravio Turudić. U toj rečenici je sve. Zekanović kaže mi smo to napravili, onda se ispravi jer shvati valjda da ipak u javnosti ne smije govoriti da je to njihov dečko.
Drugo, cijela kampanja za lokalne izbore bila je obilježena postupcima, pokretanjima postupaka protiv kandidata koji su bili opozicijski kandidati. To je obilježje bilo ove kampanje za lokalne izbore.
Navodno nije bila riječ o timingu, a timinzi su bili fantastični. Dakle, da imate seriju ne bi tako dobro scenarij napisali i odradili. Vidjet ćemo naravno šta će uopće biti, hoće li te optužnice biti potvrđene pa ćemo onda i moći bolje evaluirati razlog pokretanja nekih od tih postupaka. Međutim, ono što je bilo značajno u tim postupcima hapšenja jesu načini na koji je to izvedeno i jedna vrlo selektivna primjena lex AP-a. Turudić je kod svoje kandidature rekao da podržava lex AP i zabranu curenja informacija iz DORH-a i USKOK-a.
Svako hapšenje bilo koga vezanog uz opozicijske kandidate bilo je live prenošeno u svim medijima. Također Turudić od kad je on na čelu DORH-a osim spektakularnih uhićenja radi i nešto što ja zovem lisičarenje, dakle ljudi koji potpuno svojevoljno odlaze sa policijom da bi dali iskaz i koji jesu ukopčani se svaki puta privode u lisicama. Inače vi to vjerojatno ministre znate oko prakse Europskog suda za ljudska prava oko tzv. lisičarenja i kad se ono primjenjuje, kada ne.
Uz sve to, uz sve to dakle Turudić pokreće tzv. znanstveni časopis, znanstveni časopis kojem je on glavni i odgovorni urednik, kojem je on i izdavač. U znanstvenim časopisima objavljuju, dakle bilo zaposlenici DORH-a, suci, pravni stručnjaci, znanstvenici sa Pravnog fakulteta itd. zašto objavljuju o znanstvenim člancima zato jer im se to broji u tzv. kvote koje moraju ispuniti da bi bili izabrani u zvanja. I sada da bi objavljivali u tom časopisu naravno što je ispravno i što nije i što će se objaviti, a što ne odlučivat će glavni državni odvjetnik. Dakle, pravnu misao, pravnu znanost usmjeravat će u Hrvatskoj glavni državni odvjetnik koji između ostalog se voli voziti ponoći sa optuženicima u njihovim autima.
Također želim istaknuti jedan od problema koji mi ovdje imamo u pogledu nadzora nad radom DORH-a. Znajući kakav nam je glavni državni odvjetnik i imajući sve ovo što sam nabrojala, a nabrojala sam vrlo malo jer ne stignemo sve u ovom govoru izuzetno je važno kakva je parlamentarna kontrola DORH-a. Parlament koji bira glavnog državnog odvjetnika u Hrvatskoj nema i ovlast pokretanja postupka smjene. To ima samo Vlada, odnosno na prijedlog Vlade glasa Parlament, a Parlament je taj koji ga izabire. Mislim da je vrijeme da se tu usklade institucionalne ovlasti …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepo./…
… i da se parlamentu da ovlast da pokreće postupak.
Hvala.
Idemo sada na pojedinačnu raspravu, više nemamo prijavljenih klubova.
Sada će govoriti, ali pojedinačno kolegice Raukar-Gamulin. Znam da vi volite scenu, ali ipak morate biti na svome mjestu.
Dragica moja, dragica moja.
…/Upadica Raukar-Gamulin: Micica moja!
Dobar dan gospodine predsjedniče Sabora, duhoviti naš.
…/Upadica predsjednik: Ja sam se našalio kolegice Raukar-Gamulin uvažavajući vašu profesiju./…
Pa i ja sam se našalila. Pa sad dal' ste baš uvažavali ne znam, ali o.k.
…/Upadica predsjednik: Pa scena, pa gdje ste? Pa da./…
Ja sam se našalila, idemo dalje.
…/Upadica predsjednik: Ne znam, teško prihvaćate šalu!/…
A zakaj vi teško prihvaćate šalu? Pa ja sam se isto našalila kaj!
…/Upadica predsjednik: Dobro. Nema problema./…
O.k. Šalimo se, trujemo se u šali kaže Shakespeare. O.k. Hajmo.
Htjela sam još govoriti o nekim specifičnim stvarima u ovom, prijedlogu ovih izmjena zakona kao što je tim za kibernetičku sigurnost, tj. predviđaju se i razni timovi ne? Dakle, to predviđa se dakle takav tim za kibernetičku sigurnost što sasvim sigurno je potrebno tu uopće nema dvojbe sastavljen od djelatnika i dužnosnika koji provode radnje u postupcima glede odgovarajućih kaznenih djela. Dakle, provode i nalažu istražne radnje, sastavljaju optužnice i slično. Nego je to tim koji bi trebao savjetovati, znači ne raditi nego savjetovati i davati instrukcije, koordinirati one koji će doista raditi na tim slučajevima.
Dakle, taj tim će se sastojati iz redovnih, znači već postojećih dužnosnika koji naravno imaju i svoje redovite poslove jer se nigdje ne spominje dodatno zapošljavanje. Već sam u ime kluba rekla piše da nisu potrebna dodatna financijska sredstva. Dakle, dio postojećih zaposlenika koji za sada nisu ništa specijalno educirani za kibernetički kriminal postaju tim koji će podučavati, priučavati sami sebe, pa će onda savjetovati neke druge, dakle ukratko to je jedno rekla bih duplo opterećenje za ljudske resurse bez novih zapošljavanja, te za provedbu da, dakle ne razumijemo zbog čega treba savjetovati, zbog čega takav tim za kibernetičku sigurnost naprosto ne radi, dakle ne istražuje, ne piše optužnice zbog čega se ne bavi upravo tim predmetima. To bi onda bilo smatramo puno djelotvornije i funkcionalnije.
Nadalje, govorila sam već i ponovno ću naglašavati i uvijek ću naglašavati potkapacitiranost i podzaposlenost da tako kažem u DORH-u i svakako će umjesto da se zaposle novi ljudi educirani ljudi za takve timove postojeći će biti još više opterećeni u svakom pogledu.
Imamo u tom čanku 2. još neke nejasnoće prije svega zašto se imenuju na 5 godina? Bilo bi logično da novi glavni državni odvjetnik koji recimo dođe može imenovati svoje ljude i svoje neke, neke voditelje takvih timova za koje on vjeruje da može sa njima bolje surađivati. Ne razumijemo zbog čega ide na pet godina. Zatim da kaže specijalizirani timovi mogu donijeti pravila o načinu svoga rada. Tu nije dosta jasno da li će svaki tim donositi neku, neke svoje pravilnike, da li će imati neke svako zasebno to zaista smatramo da bi bio jedan određeni kupus i ne bi bilo ni na koji način dobro.
Nadalje, smatramo da predstavke kako su do sada bile zakonom određene bile su da tako kažem šire i time smatramo bolje jer su žalitelju omogućile i pružale više mogućnosti za žalbu ovako kako se sad predlaže da se predstavke podnose radi odugovlačenja ili nedoličnog i neprimjerenog ponašanja suviše isključivo i otvara puno prostora za, naprosto za odbacivanje tih predstavki bez zapravo ulaženja u meritum što smatramo isto da će utjecati ne samo na pravdu, neku pravednost nego i na percepciju pravosuđa koja znamo da nam je vrlo loša kod naših građana. Isto tako smatramo da ne znamo zašto bi glavni državni odvjetnik odlučivao zato što on kao bolje poznaje DORH, o usavršavanju državnih odvjetnika, njihovih zamjenika, savjetnika itd. Jer ako odvjetnicima Ministarstvo pravosuđa propisuje koje ispite moraju polagati, kako se moraju usavršavati, onda smatramo da to treba biti ujednačeno isto tako za državne odvjetnike, a ne da čelnik njihove ustanove to sam odlučuje.
Dakle, sigurnosne provjere sam obrazložila i smatramo zaista da nije vrijeme iz mnogih razloga koje sam rekla za to ukidanje koje je kolega Malenica kao što je i sam rekao uveo 2021. kao neophodne i sigurna sam da se to pred EU-om i OECD-om itekako može obraniti realnom situacijom u hrvatskom pravosuđu koja svakako ni na koji način nije dobra.
Što se tiče arbitraža apsolutno pozdravljamo da se konačno osniva specijalizirani odjel za arbitraže. Radi se o ogromnim, značajnim i skupim predmetima za Republiku Hrvatsku. No, evo mi predlažemo i smatramo da bi puno bolje bilo ponovno osnovati državno pravobraniteljstvo koje bi se upravo bavilo tim temama, a onda bi DORH zaista sve svoje resurse mogao usmjeriti na progon kaznenih djela. Zaključno moram reći da se iz ovog prijedloga zakona kao što su i ostali kolege vidjeli i govorili daju dosta značajne nove ovlasti glavnom državnom odvjetniku od toga da će on određivati edukacije, od toga da će određivati tko je u tim specijalnim timovima, tko vodi te specijalne timove, do toga da kao što je moja kolegica Benčić govorila da će određivati i tko će objavljivati u usuđujem se reći njegovom časopisu gdje je on glavni i odgovorni državni urednik, a izdavač što je dosta zabrinjavajuće rekla bih i kao što sam jučer na odboru rekla ovim, cijelom tom situacijom gdje ojačavate kao ne, ali evidentno ojačavate ulogu glavnog državnog odvjetnika ja sam sasvim sigurna da će vam se to i vama doći glave kad tada, jer dok je takav glavni državni odvjetnik kao što je gospodin Turudić moglo bi se tu svašta dogoditi da blago kažem, pa čak i vama pa ćemo vidjet, razgovarat ćemo o tome sasvim sigurno. No, podvlačim još jednom da smatram da takvo proširenje ovlasti glavnom državnom odvjetniku plus skidanje sigurnosnih provjera sasvim sigurno neće doprinijeti boljoj percepciji pravosuđa u Hrvatskoj što bi nam zaista trebao biti cilj.
Zahvaljujem.
Sad idemo na završno izlaganje i u ime Kluba zastupnika HDZ-a govorit će poštovani zastupnik Ivan Malenica.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi ministre sa suradnicima.
Danas smo evo čuli ovdje dosta rasprave o radu državnog odvjetništva. Možda je zapravo fokus i oporbenih zastupnika bio više na temi rad državnog, glavnog državnog odvjetnika, a ne zapravo Državnog odvjetništva kao jednog bitnog i važnog sustava u okviru hrvatskoga pravosuđa.
Ono što imamo danas ovdje pred nama zastupnicima to su zapravo izmjene i dopune Zakona o Državnom odvjetništvu koje zapravo idu za ciljem da se unaprijedi rad Državnog odvjetništva i tu zaista vidimo određena i organizacijska poboljšanja u vidu ustanovljavanja specijaliziranog tima za suzbijanje kibernetičkog kriminala.
S obzirom evo da je ministar uvodno istaknuo da je kibernetički kriminal tema koja će biti sveprisutna u budućnosti mislim da je dobro da imamo i educirane tužitelje koji poznaju tu problematiku kao nastavak rada policijskih istražitelja koji također u zadnjih nekoliko godina bilježe dobre rezultate u smislu, u pogledu zapravo otkrivanja i borbe protiv kibernetičkog kriminala s obzirom da je svrha pravosuđa i generalna i specijalna prevencija. Tu je jako bitno da imamo specijalizirane tužitelje koji mogu dobro detektirati počinjenja određenoga kaznenoga djela i zapravo štititi, braniti interese Republike Hrvatske kada je riječ o kibernetičkom kriminalitetu.
Također i svjedočili smo zadnjih nekoliko godina određenim postupcima koji su se vodili međunarodnim arbitražama u kojim je Hrvatska sudjelovala i tu je svakako pohvalno evo da se u okviru Državnog odvjetništva osniva posebni odjel za zastupanje u međunarodnim arbitražama. Mislim da nije to samo puka organizacijska promjena već ipak briga za državne odvjetnike i zamjenike koji će raditi u okviru tog posebnog odjela što uključuje svakako i dodatne edukacije, usavršavanja jer znamo da su ti postupci pred, zastupanje u međunarodnim arbitražama dosta kompleksniji i traže jako veliki angažman. Mislim da će ova organizacijska promjena koja na prvu djeluje da je čisto organizacijska, ali mislim da je sadržajno bitna i važna, da će doprinijeti da se još bolje štiti interes Republike Hrvatske u međunarodnim arbitražama. Kada je riječ o sigurnosnim provjerama, vidjeli smo ovdje iskrivljavanje teza da se ukidaju sigurnosne provjere. Dakle, sigurnosne provjere i dalje postoje ne samo u Državnom odvjetništvu već i u sudstvu, dakle prilikom imenovanja za državne odvjetnike, odnosno zamjenike i suce. Dakle, te osobe prolaze sigurnosnu provjeru, a zbog specifičnosti podataka i važnosti i tajnosti podataka kojima raspolažu državni odvjetnici prolaze dodatnu sigurnosnu provjeru pogotovo državni odvjetnici, zamjenici koji su angažirani u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.
I ono što je bitno istaknuti, jučer je to i državni tajnik na sjednici odbora rekao, dakle i službenici koji rade u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala prolaze sigurnosne provjere.
Tako da s tog aspekta moram reći da evo sustav će i dalje biti zaštićen, znači i dalje će postojati sigurnosna provjera kao važan i bitan element za neovisnost, odnosno integritet samih pravosudnih dužnosnika koji rade na kompleksnim predmetima.
Ono što bih još zapravo istaknuo a vezano je za ove izmjene i dopune, zapravo to je usklađivanje, odnosno ujednačavanje sa izmjenama Zakona o sudovima. Dakle, tu je prošlo jedno razdoblje gdje izmjene Zakona o državnom odvjetništvu nisu pratile određene izmjene Zakona o sudovima i sad dolazi zapravo do ujednačavanja po pitanju uvjeta isplate visine prava državno-odvjetničkim dužnosnicima tako da se tu još dodatno u ovim izmjenama i dopunama propisuje i uređenje davanja priopćenja za javnost o radu Državnog odvjetništva, te izvještavanje javnosti o izvidima. Naravno to je nešto što se uređuje samim Poslovnikom Državnoga odvjetništva.
Tako da, danas smo imali raspravu o izmjenama i dopunama i vjerujem evo da će Hrvatska demokratska zajednica podržati ovaj zakon ali i sve one zakone koji će doći iz Ministarstva pravosuđa i uprave koji idu u cilju unapređenja samog sustava državnog odvjetništva.
Hvala.
U ime Kluba MOST-a i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića završno će govoriti poštovani zastupnik Nikola Grmoja.
Izvolite.
U svojoj raspravi nisam previše ulazio u detalje samog zakona jer raspravljati dakle o nekakvim sitnicama tehničkim dok imamo dakle jedno potpuno nepovjerenje u sustav mislim da nije ono što se od nas očekuje i može se gledati dakle reakcije zastupnika vladajuće koalicije dok oporba kritizira glavnog državnog odvjetnika i činjenica na koji način zastupnici vladajuće koalicije brane glavnog državnog odvjetnika zapravo je najbolji dokaz da ono što oporba tvrdi itekako ima utemeljenja.
Slažem se ovdje je i u raspravi izneseno da bi ovaj visoki dom morao moći pokrenuti razrješenje glavnog državnog odvjetnika. To bi moralo biti moguće i to ovaj zakon mora predvidjeti. Isto kao što je, kao što bi trebalo biti moguće razriješiti guvernera HNB-a i Savjet HNB-a. Mi smo prije nekoliko dana po prvi put uputili jedan takav prijedlog i onda su službe nama u klubu rekle ne znamo sad što će reći, nitko iz saborskih službi nije rekao ništa jer bi, jer treba postojati takva mogućnost. Ako je institucija neovisna to ne znači da nad njom ne može postojati kontrola, a tko ima veći legitimitet od ovog visokog doma nad kontrolom dakle neovisnih institucija u RH i HNB-a i glavnog državnog odvjetnika i razno raznih pravobranitelja pa nadalje. Sve su to neovisne institucije ali jedino ovaj visoki dom se bira na izborima, bira ga hrvatski narod, a narod je dakle prema hrvatskom Ustavu suveren. Nije suveren Turudić, nije suveren Plenković, nije suveren Kujundžić, nije suverena kolegica Lugarić, narod je suveren. Narod nas bira i mi predstavljamo ovdje predstavljamo narod i moramo moći, moramo moći dakle u slučaju da netko ne obavlja svoju ulogu na onaj način na koji je to adekvatno moramo moći smijeniti dakle i glavnog državnog odvjetnika i guvernera HNB-a i savjet, Savjet HNB-a.
Što se tiče dakle ostalih stvari i ovog razloga za smjenu gdje je predviđena dakle sama potvrđena optužnica dakle kao, kao razlog, razlog smjene ja mislim da ovaj dodatak nije, nije bio potreban pa tako ne bismo imali ovdje ovih, ovih rasprava iako i dalje postoji mogućnost da Vlada i na temelju nekih drugih okolnosti pokrene, pokrene smjenu glavnog državnog odvjetnika, a ja mislim da kao što sam rekao treba u drugom čitanju predvidjeti dakle i mogućnost da zastupnici u Hrvatskom saboru pokrenu dakle smjenu pa da se o tome ovdje u hrvatskom, Hrvatskom saboru i raspravlja.
Tako da evo ovaj u drugom čitanju ćemo sigurno dati takav, takav prijedlog a vezano uz ostale tehničke stvari to ćemo u drugom čitanju dakle o tome, o tome raspravljati. Nešto je kolega Kujundžić u svoj raspravi otvorio.
Hvala.
Sada će u ime predlagatelja govoriti poštovani ministar Damir Habijan.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege ja ću se osvrnuti na nekoliko stvari koje smo ovdje imali prilike čut što u ime klubova koje ste iznijeli, što u pojedinačnim raspravama doduše nekih više kolegica i kolega nema ali nadam se da će im onda netko prenijeti bar i to.
Ono što sam zapravo prvo želio reći je pitanje koje se dosta provlačilo kroz raspravu a to je generalno pitanje povjerenja u pravosuđe u RH i pitanje percepcije i ja se slažem zapravo sa svim kolegicama i kolegama to je nešto što mora biti definitivno prioritet i ministarstva i Vlade ali ono što stalno govorim i svih nas. Ovo nije jednosmjerna komunikacija odnosno nije samo zadatak Vlade ili ministarstva kada govorimo o percepciji i stvaranju tog povjerenja onda tu svi imamo ulogu, dakle i od svih onih koji jesu u pravosuđu, od pravosudnih dužnosnika bez obzira da li su to suci, da li su državni odvjetnici, da li su odvjetnici, da li su javni bilježnici ali isto tako i svatko tko djeluje u javnom prostoru pa onda tako i saborske zastupnice i saborski zastupnici. Mislim da svi u tome moramo dati svoj obol.
Ovdje je bilo riječi i o kadrovima u državnom odvjetništvu i pitanja tko će određene zadaće ili ovlasti koje je sada ovim zakon dobilo, a prije svega je bilo riječi o ovom specijalnom timu za suzbijanje kibernetičkog kriminaliteta ali i mogućnost da se formiraju neki drugi specijalizirani timovi pa bi ja iskoristio zapravo mogućnost da kažem nešto i o kadrovima u proteklih godinu dana mislim da je dobro da to i javnost čuje.
Ako gledamo zaključno sa 2024. godinom ukupno je u državnom odvjetništvu bilo zaposleno 1.991 zaposlenik. Ono što je činjenica ako govorimo o broju sistematiziranih mjesta taj broj je u '24. povećan za ukupno 116, dakle govorimo o broju novih sistematiziranih radnih mjesta i to u državnom odvjetništvu za 2 zamjenika, u ŽDO za 31 zamjenika, u općinskim državnim odvjetništvima za 83. Dakle, to je nešto što mislim da je apsolutno pozitivno i o čemu trebamo komunicirati. Ako govorimo o popunjavanju slobodnih radnih mjesta dakle o onome što je u planu za ovu godinu to je ukupno 114 zamjenika državnih odvjetnika i to u DORH-u 5, ŽDO 25, ODO 84. To govorim iz razloga što mislim da podaci koji su ovdje iznijeti o tome da nema tko raditi ili da je manjak kadrova jednostavno ne stoji. Dakle, ono što sam zajedno sa svojim timom u ministarstvu rekao neovisno o tome da li govorimo o državnim odvjetništvima, da li govorimo o sudovima, dakle iskoristiti priliku da se sav onaj broj nepopunjenih radnih mjesta daju suglasnost da se popuni, ali isto tamo gdje postoji potreba da se daju sistematizacijom i nova radna mjesta.
Ono što je ključno za funkcioniranje pravosudnog sustava to je ta nova ako mogu reći svježa krv. Iz tog razloga smo i krenuli u raspisivanje upravo mjesta i za vježbenike, pa tako govorim o državnom odvjetništvu. Imamo čet… imamo ukupno 47, 28 vježbenika u općinskim državnim odvjetništvima, 19 u županijskim državnim odvjetništvima. Prema tome to je nešto što je itekako dobro i ja sam siguran da su i oporba ovoga s time slaže. Isto tako plan zapošljavanja državnih službenima i namještenika predviđeno je gotovo novih 130 zaposlenika u državnim odvjetništvima.
Kada govorimo o infrastrukturi odnosno kada govorim općenito o državnom odvjetništvu nekoliko riječi i o infrastrukturi. Ja mislim da je dobro i DORH i USKOK zapravo budu na jednom mjestu i evo od sutra će to tako i biti, dakle preseljen je u novi prostor tako dugo dok se ne završi cjelovita obnova onih prostora u kojima sada djeluju i mislim da je to isto u toj jednoj komunikaciji koja kažem mora biti dvosmjerna između ministarstva i DORH-a postignuto.
Ovdje je bilo riječi od strane ako se ne varam kolege Raspudića spomenuta pitanja ucjenjivanja i promjene ovog omjera, dakle kada govorimo o ocjenjivanju kvalitete i kvantitete rada državnih odvjetnika da bi se ona trebala odnositi i na suce. Ono što želim reći po preporuci Odbora za javno upravljanje OECD-a to i jest preporuka koja se odnosi na suce ali mi smo je iskoristili obzirom na hodogram i da sada mijenjamo Zakon o državnom odvjetništvu to predvidjeti i za državne odvjetnike, ali kada dođe vrijeme a to će biti uskoro i za izmjene Zakona o sudovima ista ta mjerila odnosno ta promjena boda odnosno vrijednosti boda sa 60 na 70 primijeniti i na suce.
Što se tiče ostalih stvari koje su ovdje bili iznijeti ja neću ulaziti u reći ću politizaciju i u rad samog državnog odvjetnika. To je tema koja će biti na dnevnom redu kada će se govoriti o samom izvješću o radu državnog odvjetništva, teme koje su zapravo već više puta ovdje bile provlačene a koje čine i predstavljaju samo politikantstvo i koje doista neću se ovoga danas uopće na to dotaknuti tog.
Što se tiče jedne stvari a govorimo generalno o pravosuđu zaključno koju želim istaknuti mi u ministarstvu smo svjesni dakle brojnih izazova s kojima se kao u pravosuđu trebamo suočiti.
Što se tiče samoga Rule of Law Report za '24. godinu ja mislim da je ako uspoređujemo sa prijašnjim godinama prilično pozitivno kada govorimo o pravosuđu. Prepoznajemo stvari kojima ima potrebe za dodatne iskorake iz tog razloga smo i vrlo ambiciozno ja bih rekao za ovu godinu predvidjeli i plan zakonodavnih aktivnosti koje se, sada govorim samo o pravosuđu, prema tome uskoro će uslijediti i Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Tu sam već spomenuo prepoznali smo dakle da u tim, u tom zakonu kao bitnom i krucijalnom ja bi rekao procesnom zakonu za kaznene predmete postoje određene točke koje jesu problem zbog čega određeni postupci traju dugo. Prije svega pitanje optužnog vijeća, pitanje pripremnog ročišta, pitanje nezakonitih dokaza i drugih stvari koje će biti predmet izmjena i dopuna ZKP-a. Isto tako Kazneni zakon, isto tako Zakon o sudovima o kojem smo već nešto i danas spomenuli, ali isto tako Zakon o Pravosudnoj akademiji koji u svom djelokrugu ima i službenu jedinicu koja se tiče Državne škole za pravosudne dužnosnike koja je na neki način postala jedna točka zbog koje novi sud… sutkinje i suci ulaze sve kasnije u sam sustav i to je nešto što će biti i glavina zapravo izmjena tog zakona kako bi postigli da zapravo dobimo, ponovit ću opet tu novu svježu krv u naš sustav jer stalno se spominje da imamo velik broj pravosudnih dužnosnika odnosno sutkinja i sudaca, međutim malo se priča o tome koliki nam je godišnji predmet novih predmeta na same sudove.
Isto tako, akcijski planovi koji ja mislim da ako gledamo prvi kvartal ove godine idu u jednom pozitivnom i dobrom smjeru i mislim da ta komunikacija između sutkinja, sudaca i ministarstva mora postojati naravno vodeći računa o toj granici poštivanja samostalnosti, neovisnosti njihovog rada, ali komunikacije mora biti i mislim da ju moramo i u budućnosti apsolutno razvijati.
Eto, toliko ukratko mislim da sam više manje se osvrnuo na sve ono što je tijekom rasprave bilo iznijeto. Mislim da je dobro da se čuju prijedlozi pa i primjedbe od strane saborskih zastupnica i zastupnika i vidimo se u drugom čitanju.
Hvala lijepo.
Hvala.
Imamo dvije replike na vaše izlaganje, prva je prva je poštovane zastupnice Raukar Gamulin.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
Pa evo samo bi me zanimao podatak uvaženi ministre po sistematizaciji DORH-a da li su popunjena sva mjesta po sistematizaciji ili možda ipak nisu ako biste mi mogli reći?
Hvala.
Poštovani ministar Habijan.
Zahvaljujem poštovana, poštovani potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice zato sam i spomenuo u svom završnom govoru sada odnosno završnom obraćanju upravo tu činjenicu da smo predvidjeli za ovu godinu upravo DORH-u 5 novih suglasnosti odnosno zapošljavanja 4 koje se tiču kaznenog i 1 koje se tiču građanskog upravnog odjela jer smatramo da taj input odnosno ta potreba treba doći upravo od strane DORH-a ili od strane suda odnosno od onoga kome je to potrebno, a mi kao ministarstvo ćemo uvijek u takvim situacijama po provedenoj analizi takvu suglasnost i dati.
Prema tome, to sam govorio iz razloga jer je ovdje u raspravi bilo rečeno da nema dovoljno kadrova što ovi podaci apsolutno demantiraju i ja mislim da ta komunikacija je u ovom trenutku između pravosudnih tijela i ministarstva na jednoj zavidnoj razini.
Kolegica Raukar Gamulin digla je povredu Poslovnika.
U čem je povrijeđen Poslovnik?
Ma da 238., omalovažavanje sad već drugi put. Ja sam vam vrlo konkretno postavila pitanje da li je po sistematizaciji su sva radna mjesta popunjena? To je bilo moje pitanje. Iz prakse ljudi govore da nisu. Ja ne želim sad go… što sam čula, ja sam vas to pitala i žao mi je kao što sam vas pitala i za nedostojnost i dostojnost i niste mi odgovorili, ali ok.
Evo žao mi je i mislim da je to fakat omalovažavanje.
Zahvaljujem.
Dobro, naravno da to nije bila povreda Poslovnika nego replika pa dobijate opomenu.
Kolegica Mrak Taritaš ima repliku.
Hvala lijepo.
Poštovani ministre dakle i kroz ove izmjene i dopune zakona govorilo se nešto o edukaciji. Vi ste i uvodno rekli, dakle ja nekako mislim temeljem iskustva da je edukacija izuzetno važna, da je edukacija izuzetno važna vezano i uz DORH kao i kompletna tema pravosuđa. Dakle, ako želimo imati nekakve ujednačan prakse, ako želimo nekakva iskustva nekih drugih, pa obzirom na nekakve najave i rezanje i proračune i svega ostalog nekako ovo je prilika da vam kažem borite se za to da sredstva koja su namijenjena za edukaciju odu dalje čak štoviše i da se pojačaju jer je na taj način samo možemo osigurati i određene iskorake vezano uz pravosuđe koji su sigurno i vama, a i nama bez obzira jel smo oporbeni zastupnici ili neki drugi važno.
Hvala lijepo.
Poštovani ministar Habijan.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovana kolegice slažem se s vama kada govorimo po pitanju edukacije ili specijalizacije i ja bi to provukao zapravo s ovim što sam i rekao vezano za Zakon o Pravosudnoj akademiji. Dakle, ovu ustrojbenu jedinicu oko Državne škole za pravosudne dužnosnike u ovom trenutku ona više nema smisla. Funkcija smisao Pravosudne akademije bi trebao biti upravo ovo jer postoje pogotovo i transponiranjem određenih direktiva i nova kaznena djela, općenito postoje u sadržajnom smislu neke novine s kojima pravosudni dužnosnici bilo suci, bilo državni odvjetnici u ovom trenutku nisu možda u najboljoj mjeri upoznati i zato i predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda, zato glavni državni odvjetnik će u suradnji sa Pravosudnom akademijom utvrditi koja su to mjesta, koje su to točke za koju pravosudni dužnosnici trebaju dobiti edukaciju.
Što se tiče samog proračuna i u rebalansu o kojem smo govorili, govorimo unutar Ministarstva pravosuđa upravo za Pravosudnu akademiju nećemo smanjivati jer mislim da je ona izuzetno potrebna prije svega u konačnici i na one na koje će se zakon ili koji se biti stranke unutar samih postupka da sudac ili državni odvjetnik razumije materiju u konačnici da zna …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… kako primijeniti zakon.
Hvala.
Hvala lijepa, time zaključujem raspravu o ovoj točci, o njoj ćemo glasovati kad se steknu uvjeti.

58

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, prvo čitanje, P.Z. br. 166
15.07.2025.
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu, prvo čitanje, P.Z. br. 166, podnositelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: 1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom odvjetništvu; i 2. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona. Molim glasujmo.
125 glasova, 79 za, 35 suzdržanih i 11 protiv, donesen je zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF