Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 6

PDF

33

  • Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, Predlagateljica: pučka pravobraniteljica
12.06.2025.

Reiner, Željko (HDZ)
Idemo sada na slijedeću točku, a to je:

- Prijedlog odluke o izmjenama odluke o Nacionalnom vijeću za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije.

…/Upadica se ne razumije./…
Joj oprostite, ja sam ovaj zabunio se, dakle idemo na:

- Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022.g.

Podnositeljica je pučka pravobraniteljica sukladno čl. 16. Zakona o pučkom pravobranitelju, čl. 12. Zakona o suzbijanju diskriminacije, čl. 9. Zakona o nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprječavanje mučenja i drugih okrutnih neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja, čl. 24. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, čl. 39. Poslovnika pučkog pravobranitelja i čl. 215. st. 2. Poslovnika HS.
Vlada RH je dostavila mišljenje.
Raspravu su proveli Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, te Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.
Želi li podnositeljica izvješća dati dodatno obrazloženje? Da.
Poštovana pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, izvolite.
Prije, prije izlaganja poštovane pučke pravobraniteljice, evo zatražili su stanku, nekoliko klubova i zastupnika, prvo poštovana zastupnica Sanja Bježančević u ime kluba.

Bježančević, Sanja (SDP)
Zahvaljujem.
Tražim stanku u ime Kluba SDP-a kako bih još jednom podsjetila kako Vlada RH na vrlo perfidne načine potkopava sustav zaštite ustavnih i zakonskih prava naših građana. Činjenica da danas raspravljamo Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022.g. govori u prilog toj tvrdnji. Zašto je to duboko problematično govore i podaci o nezabilježenim razmjerima siromaštva starijih u RH, porastu pojavnosti diskriminacije u području rada i zapošljavanja, porastu govora mržnje u javnom prostoru, ugrozi novinarskih sloboda i potkopavanju zdravstvenog sustava. Preporuke koje izdaje Ured pučke pravobraniteljice jasno pokazuju da Hrvatskoj treba reforma zdravstvenog sustava, jačanje socijalne zaštite, reforma zatvorskog sustava, borba protiv svih oblika diskriminacije u društvu, razvoj stambene politike, jačanje provedbe postojećih zakona, obrazovanje o ljudskim pravima od najranije dobi, a time i jačanje povjerenja u pravosuđe i institucije naše države.
Bježanje od pravovremenih rasprava o ovim problemima pokazuje da Vlada RH ne mari za vas ako ste onaj peti građanin naše zemlje u riziku od siromaštva, ako ste onkološki pacijent koji ne može ostvariti svoja prava u sustavu zdravstva, ako nemate mogućnost za osiguranje mjesta u domu za starije ako vam je to potrebno, ako je vaše dijete segregirano u sustavu obrazovanja, ako vas ne žele zaposliti uz iste uvjete zbog vaše etničke ili nacionalne pripadnosti, vašeg spola, dobi ili imovnog stanja. Zato i ovim putem tražimo da preostala neraspravljena izviješća Ureda pučke pravobraniteljice, dakle ono za '23. i '24.g. HS raspravi u roku od 3 mjeseca, te da sva buduća izvješća svih, napominjem svih tijela za jednakost se rasprave barem u tekućoj godini. To smo dužni građanima kojih se ovi problemi tiču, a njih je u ovoj državi nažalost previše.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Bježančević.
Slijedeća na redu za obrazloženje stanke kolegica Dragana Jeckov, izvolite.

Jeckov, Dragana (SDSS)
Zahvaljujem.
U ime Kluba zastupnika SDSS-a tražim stanku kako bismo još jednom progovorili o činjenici da u RH su ljudska prava na čekanju. To zaključujemo nakon što polovicom 2025.g. raspravljamo o izvještaju iz 2022. i opravdano se pitamo zbog čega je to tako i kada će biti raspravljeni preostali izvještaji i oni iz '23. i '24.?
Jednako tako opravdano se postavlja i pitanje aktualnosti svih 170 preporuka koje nam je pučka pravobraniteljica dala kao uputstvo za postupanje. Tako da upravo su to teme o kojima želimo raspraviti u ime Kluba zastupnika SDSS-a.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Jeckov.
Slijedeći na redu zbog obrazloženja stanke je kolegica Anka Mrak Taritaš.
Izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Kada licemjerje pokaže svoje pravo lice onda imamo ono što ćemo imati danas. Danas 12. lipnja 2025. godine mi ćemo raspravljati o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu. Uloga pučke pravobraniteljice nije da mazi aktualnu vlast, da se divi uspjehu lika i djela Andreja Plenkovića nego da ukaže na probleme koji su u društvu i da se ti problemi koji su u društvu koji se tiču osnovnih ljudskih prava naših građana krenu rješavati.
Zamislite licemjerja kad mi danas kad bi trebali već imati raspravljeno izvješće za 2023., a da ne kažem za 2024. možda u raspravi pri tom je pučka pravobraniteljica sva ta izvješća dostavili mi raspravljamo za 2022., to pokazuje Vladi Andreja Plenkovića koliko su mu važna ljudska prava u Hrvatskoj, koliko su mu važna sve ono što se u društvu događa. Dakle, zadovoljavamo formu, a ne sadržaj.
Izvješće pučke pravobraniteljice bi trebalo biti lista za svaku od resora da vidi što se dešava u resoru i da do slijedeće godine to proba popraviti. Izvješće pučke pravobraniteljice nisu postoci koliko je netko nešto prihvatio ili ne nego je izvješće pučke pravobraniteljice treba govoriti u godinu na godinu koliko su se stvari u Hrvatskoj promijenili na bolje. A koliko se stvari u Hrvatskoj mijenjaju na bolje nas je odlično ocijenila EU odnosno tijela Europske komisije kad je rekla da u Hrvatskoj zaista je činjenica BDP ide gore, plaće idu gore, no međutim siromaštvo je sve veće i veće i u izvješćima pučke pravobraniteljice to jasno i glasno i vidimo.
Hvala lijepo.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Mrak Taritaš.
Zamolio bi pučku pravobraniteljicu u ime izvjestitelja da iznese stajališta.
Izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
Dobar dan svima.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, zastupnice i zastupnici, predstavnice ministarstava, danas u lipnju 2025. raspravljamo o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. o stanju ljudskih prava u RH 2022., u vremenu kada smo još nosili maske kao dio mjera protiv epidemije korona virusa i plaćali u kunama. Od tada do danas su provedena čak četiri ciklusa različitih izbora.
Pri tome saboru sam u propisanim rokovima nakon ovog godišnjeg izvješća koji je tema današnje rasprave podnijela još dva godišnja izvješća, ono za 2023. i ono za 2024. i jedno posebno izvješće. Stoga prije nego krenem na ocjenu stanja u izvještajnom razdoblju o kojem danas raspravljamo kao prvo želim upozoriti na ono što držim da je nedopustiva praksa sabora i Vlade.
Ove neovisne, izvješća ove neovisne institucije stavljaju se na led. Da jasno razdvojim što držim da je čija uloga i odgovornost. Sabor o njima ne raspravlja na vrijeme. Svi uvjeti za raspravu o ovom konkretnom izvješću bili su ispunjeni još u srpnju 2023., međutim o njemu raspravljamo danas. Vlada s druge strane još nije usvojila mišljenje na izvješće za '23. kao ni na izvješća za '24., a ni na posebno izvješće zbog čega sabor ne može raspraviti ta izvješća. To nisu samo tehnička pitanja nego političke odluke i praksa koja mora prestati.
To je nedopustiv odnos sabora i Vlade prema građanima, prema stanju ljudskih prava i prema neovisnoj instituciji. Prema građanima koji se obraćaju toj instituciji svojim pritužbama i svojim problemima, prema stanju ljudskih prava koje saboru i Vladi mora biti kompas u radu što je njihova zadaća, vaša zadaća i ljudska prava sabor mora jačati a ne slabiti. To je odgovornost i zadaća i izvršne i zakonodavne vlasti i prema neovisnoj instituciji uspostavljenoj Ustavom RH prema kojem je pučka pravobraniteljica opunomoćenica upravo Hrvatskog sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava, a jednakost i poštivanje ljudskih prava među su, jedni su od temeljnih vrednota Ustava RH, a zaštita ljudskih prava obveza iz Ustava, prava EU i međunarodnih ugovora i zakona.
Pritom moram reći iako sam itekako svjesna da raspravljamo o izvješću za 2022. koje možda nije najinteresantnija tema da mi je žalosno i vidjeti ovdje poprilično praznu sabornicu. Zahvaljujem vama koji ste ovdje. Mislim da građani i njihovi problemi zaslužuju bolje.
Dakle, kada govorimo o izvješću koje je danas tema, izvješću za '22. ono je pripremljeno i predano u roku. Vlada je dostavila saboru mišljenje u srpnju 2023., rasprava nije održana do danas. Ja neću ulaziti u to koji su sve razlozi za to ali upozoravam i apeliram da praksa prestane, a smatram da je upravo sabor taj koji ima i mogućnost i odgovornost tu praksu zaustaviti.
Obzirom da i inače kada ukazujem na neke probleme odmah ukazujem i na moguća rješenja to ću učiniti i sada i stoga odmah ovim putem predlažem. Kao prvo i temeljno da se Poslovnikom Hrvatskog sabora odredi da će se o izvješćima pučkog pravobranitelja ali i o izvješćima drugih neovisnih institucija koji znaju čekati na red za raspravu raspravljati u godini u kojoj su predana. To se odnosi na situacije kada sabor ima uvjete za raspravu i pitanje uvrštavanja točke sa dnevnog reda na raspravu. To se odnosi na ovo izvješće za 2022. Povezano s tim predlažem razmotriti i da li je prethodno mišljenje Vlade na izvješće neovisne institucije koje se podnosi HS uopće neophodno? Ako smatrate da da, onda pak predlažem propisivanje roka u kojem Vlada treba uputiti mišljenje saboru, a kako izostanak mišljenja Vlade ne bi priječio raspravu u saboru. To navodim zbog primjere izvješća za'23. koji još ne može na plenarnu sjednicu jer još nema mišljenje Vlade. Isto tako i zbog još neraspravljenog posebnog izvješća o utjecaju epidemije covid-19 na ljudska prava i jednakost, preporuke za jačanje otpornosti na buduće krize. Njega sam predala HS u svibnju 2022., dakle prije 3.g., još uvijek nema mišljenja Vlade i to izvješće još uvijek ne može biti raspravljeno u HS, a pritom želim reći da to nije samo pogled unatrag nego jedno izvješće koje daje i generalne preporuke o građenju otpornosti na buduće krize. Ima 72 preporuke, a meni se čini s obzirom na brojne nestabilnosti u svijetu da bi razmatranje upravo takvih preporuka bilo itekako korisno.
Ovakav odnos prema izvješćima smatram da je pokušaj marginalizacije i utišavanje ove neovisne institucije, ali ono je bezuspješno. Naime, unatoč tome povjerenje građana u instituciju jača, svake godine bilježimo veliki broj pritužbi, prošle godine rekordan. Na europskoj razini prepoznati smo kao institucija koja je primjer dobre, evo nekoliko primjera.
Na najvećem europskom događaju u području zaštite ljudskih prava i jednakosti, forumu za ljudska prava koji organizira Agencija za temeljna prava EU među brojnim sličnim institucijama diljem Europe upravo je ova institucija izabrana za predstavljanje kao primjer dobre prakse. Europska komisija koristi upravo naše zaključke u pripremi Godišnjeg izvješća o vladavini prava u EU, a vjerujem da znate i da u tim izvješćima Europske komisije Europska komisija svaki puta daje 5 ili 6 preporuka RH i u sva tri posljednja Izvješća o vladavini prava, RH je dana preporuka koja se odnosi upravo na ovu instituciju, dakle da se poboljša provedba preporuka pučke pravobraniteljice, kao i dostave informacija, ali isto tako i na svjetskoj razini. Primjerice prošle godine pozvana sam bila kao predstavnica jedine europske institucije održati izlaganje na visokom panelu tijekom sjednice Opće skupštine UN-a na temu Uloge ombudsmanskih institucija o zaštiti ljudskih prava, posebno institucije koje imaju više mandata o važnosti, neovisnosti i učinkovitosti takvih institucija.
I napokon utišavanje ne uspijeva zato što javno ističem probleme građana i predlažem rješenja, pa i kritiziram odnos prema instituciji. Držim da je to pitanje moje odgovornosti prema neovisnoj instituciji koje sam na čelu, prema građanima koji čekaju kvalitetan rad svake, pa i ove institucije i prema temeljnim ustavnim i europskim vrednotama i to ću nastaviti raditi i dalje jer je to način da probleme građana stavljam u fokus javnosti kad već nemam priliku to činiti u saboru.
Inače na dužnost sam izabrana prije 4.g., prošlo je pola mandata, a samo jednom dosada predstavljala sam izvješće iz svog mandata, a i ono je kasnilo, to je bilo izvješće za '21., rasprava je bila u lipnju '23.. Pri tome da dodam primjerice izvješća posebnih pravobranitelja za '22., ali i za '23. su već raspravljena. No ova su bila na čekanju, vidimo danas raspravljamo tek '22., a sada krećem na teme i na izvješća.
Da se vratim kroz vrijeme 3.g. unatrag, podsjetnik na 2022.g. kroz oči i iskustva građana koji su nam se te godine obraćali. Ovako su nam pisali, izvješće inače ima jako puno primjera i citata iz pritužbi, odabrala sam pet koje želim podijeliti sa vama.
Obraćamo se Uredu pučke pravobraniteljice, te se pitamo, zar je moguće da će osobe koje su u potrebi doista ostati bez potrebne pomoći odnosno svog zakonom zajamčenog prava. Kažnjava li država nepismene i vrlo stare i umirovljenike bez dovoljno prihoda za život zbog njihove neinformiranosti i neupućenosti?
Drugi primjer, neurolog me uputio na tri različite pretrage koje su napokon napravljene, ali termin za očitanje dobila sam tek iduće godine u 6. mjesecu, dakle nalazi će tada biti stari 8 mjeseci, a u tih 8 mjeseci puno toga može poći po zlu ukoliko nalazi nisu u redu.
Treći primjer, hrvatski sam branitelj i radio sam zadnjih 8.g. u javnoj ustanovi, umjesto stalnog radnog odnosa dobio sam otkaz iako su obećanja bila drukčija. Nažalost supruga mi boluje od karcinoma, dijabetesa, krvnog rada i ne može raditi. Ne tražim ništa nego samo da se vratim na svoje radno mjesto, tako da mogu živjeti kao svaki drugi čovjek. Nemamo nikakva primanja, no to nikoga nije briga.
Četvrti, on je rekao da je dom mrtvačnica i molio je susjeda i mene prije da dođem po njega. Prilikom razgovora sam čula da neko jauče, on je rekao da ima dva cimera u sobi koji leže zavezani u bolovima. Žalio se na hranu, da nema tuša i da ne smije iz sobe.
I peti primjer, u zatvoru spavam na nekakvom madracu starom možda kao što sam i sam. Taj isti madrac je toliko dotrajao, pa imam osjećaj da spavam na dasci, a isto tako je pun nekakvih životinjica, mislim da su grinje.
Ovo je tek nekoliko citata iz pritužbi građana koje svakodnevno zaprimamo. Najveći dio od 4534 nova predmeta u kojima smo postupali u 2020.g., otvoreni su upravo temeljem pritužbi građana, ovakvih ima sličnih i brojnih drugačijih. Građani su se najviše obraćali u 2022.g. zbog problema u području zdravstva, diskriminacije i radnih i službeničkih odnosa. Generalno gledano nije bilo značajnog napretka samih ljudskih prava, bilo je naravno i pozitivnih pomaka, a istaknut ću samo neke.
U 2022. tadašnje Ministarstvo pravosuđa i uprave osnovalo je radnu skupinu za izmjene Zakona o obveznim odnosima i onda u 2023. uvedena je dodatna zaštita starijih osoba od zlouporaba Ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, a posljedično i 2024. broj tih ugovora je i pao. 2022. mladima iz alternativne skrbi omogućeno je da duže ostanu u organiziranom smještaju. Isto tako donesena je odluka da se povećaju sredstva za udruge koje pružaju besplatnu pravnu pomoć i da projekti postanu višegodišnji, do čega je onda i došlo 2023.. Vlada i sabor donijeli su etičke kodekse, međutim ključno je osigurati njihovu primjenu, a 2022. kao nešto što želim istaknuti kao primjer dobre prakse djelovao je i Vladin Savjet za ljudska prava koji je bio iznimno koristan. Nažalost više ne djeluje, bio je primjer dobre prakse ali se od nje odustalo.
Sada ću proći kroz neka područja koja sam odabrala jer ih je u izvješću jako puno i pokušat ću odmah mjestimično i povezati ih sa kasniji razvojima kako bi današnja rasprava s obzirom na protek vremena bila što smislenija.
Krenut ću sa zdravstvom odnosno pravom na zdravlje čije su sastavnice dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvaliteta zdravstvene zaštite upravo zato što je to bilo područje sa najviše pritužbi građana u 2022..
Vrlo slični problemi na koje ću ukazati ponavljali su se i u '23. i '24. i ostaju i danas. To su bili neadekvatno i nepravodobno liječenje, propusti u generalnom informiranju pacijenata ali i neadekvatna komunikacija pojedinih liječnika s pacijentima, nedostatna razmjena informacija među različitim liječnicima, nejasnoće u postupanju po pritužbama unutar sustava zdravstva, ali i nedostupnost zdravstvene zaštite uključujući liste čekanja i dostupnost zdravstvene zaštite na otocima i u ruralnim područjima.
U izvješću se ukazuje i na sustav palijativne skrbi kao sustav koji je nerazvijen i nedostupan građanima koji su u iznimno teškoj situaciji. Inače u 2022. počela je i dugo očekivana i dugo najavljivana reforma zdravstvenog sustava, ali koja koliko vidimo iz pritužbi nije dovoljno značajno doprinijela osiguravanju prava na zdravlje, a kao ključne smjernice su dvije, dakle pacijenti trebaju biti u fokusu. Brojne pritužbe koje zaprimamo govore suprotno, a drugo je da u uvjetima rada treba osigurati popunjavanje radnih mjesta.
Dakle, manjak timova sve je dramatičniji. Kada gledamo samo četiri osnovne grane primarne medicine to su pedijatrija, obiteljska medicina, ginekologija i stomatologija u 2022. nedostajalo je 449 timova, u 2024. čak 615. Trend je vrlo jasan.
Isto tako u izvješću za '22. obrađuje se primjer i slučaj gospođe Čavajdi i pokojnog gospodina Matijanića gdje smo na pojedinačnim predmetima mogli utvrditi i neke sustavne probleme.
Idući ću spomenuti pravo na dobro upravljanje koje je šire od problema pojedinog sustava, pojedinog ministarstva zapravo omogućava nam da kroz sva područja rada za… vidimo i ukažemo na neke probleme koji se pojavljuju horizontalno koji su slični, a koji se zbivaju i na nacionalnoj i na lokalnoj razini a zapravo govore o odnosu institucija prema građanima.
Dakle, što vidimo iz pritužbi? Građani često nemaju unaprijed dovoljno jasne informacije o svojim pravima ali ni kako ih zaštititi pogotovo oni najranjiviji. Institucije ponekad neadekvatno komuniciraju s građanima, oni ili ne dobiju odgovor ili ga dugo čekaju ili dobiju pretjerano formalistički odgovor. Evo jednog primjera iz 2022., jedan građanin je molio objašnjenje o odredbi Zakona o socijalnoj skrbi, a ministarstvo mu je u odgovoru samo citiralo te iste odredbe zbog kojih im je pisao i pitao što znače. Građani su inače i opravdano nezadovoljni postupanjem tijela bilo da govorimo o dugotrajnosti ili neprimjenjivanju načela pomoći stranci.
Isto tako, pogotovo nakon što dođe do problema vidimo međusobno prebacivanja posla i odgovornosti s jednog tijela na drugo, nedovoljnu međuresornu razmjenu informacija i suradnju a rezultat svega toga je utjecaj na niz prava građana i rastuće nepovjerenje u institucije.
Želim istaknuti i prepreke participacije građana ili stručne javnosti u donošenju odluka, javna savjetovanja koja su često svedena na puko zadovoljavanje forme. Podaci iz 2022. ukazuju da je više od polovice komentara u e-savjetovanjima ili na njih nije odgovoreno ili su tek primljena na znanje. Usvojeno ih je u potpunosti ili djelomično otprilike 1/5. Nije bio prihvaćen ni velik broj komentar koje mi kao institucija dajemo u javnim savjetovanjima, a koje dajemo u najboljoj namjeri preventivno kako bi kvaliteta propisa i strateških dokumenata bila bolja prije nego stupe na snagu kako bi prevenirali probleme kada krene provedba.
I tko onda snosi posljedice? Opet su to građani. Dati ću primjer iz 2022. velik broj najsiromašnijih građana, njih najmanje 530 iz cijele Hrvatske nakon stupanja na snagu tada novog Zakona o socijalnoj skrbi odustalo je od primanja zajamčene minimalne naknade kao naknade za najsiromašnije jer su se bojali zabilježbe tražbine na svoju jedinu nekretninu. Na to smo ukazivali u javnom savjetovanju. Tek naknadno zakon je promijenjen i zabilježba je u potpunosti ukinuta.
Socijalna skrb slijedeće je područje na koje želim ukazati pri čemu siromaštvo o kojem zapravo u velikoj mjeri govorimo kada govorimo o ovom sustavu i njegovim korisnicima utječe na ostvarivanje cijelog niza različitih prava. Vezano za stopu rizika od siromaštva u izvješću za '22. koristili smo tada zadnje dostupne podatke one iz '21. kada je stopa rizika od siromaštva bila 19,2%. Inače u 2022. kasnije su podaci postali dostupni bila je 18%, a posljednji podaci objavljeni 2025. koji se odnose na 2024. govore o 20,3%. To su inače službeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Pri tome bilo je manje građana koji su primali zajamčenu minimalnu naknadu od 2018. do '22. njihov broj je pao s 39 na 28 tisuća, a same naknade za siromašnije bile su i ostale niske. U međuvremenu jesu nešto rasle ali daleko od dovoljnog.
Problem je bila i dostupnost informacija iako je tu u međuvremenu došlo do određenog poboljšanja, a inače tu godinu obilježila je, obilježilo je stupanje na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi kojim je osnovan Hrvatski zavod za socijalni rad i sustav je centraliziran, međutim zaposlenici su se od tada zapravo još od rasprave od one pred donošenje tog zakona pa do danas obraćali ovoj instituciji navodeći da su preopterećeni i nezadovoljni provedenom reformom. Dolazilo je i do različitih problema, primjerice neki građani nakon tada su počeli primati uvećanu zajamčenu minimalnu naknadu, neki ranije, neki kasnije između ostaloga zato što ta odredba nije bila dovoljno jasno formulirana. Višekratno smo ukazivali da bi bilo moguće to na različite načine sanirati, međutim to nikad nije učinjeno. Istovremeno za jednu drugu kategoriju građana gdje jednako nije bilo dobro propisano zakon je izmijenjen.
Napokon beskućnici, problemi iz 2022. prisutni su i sada. Ne zna se koliko je broj beskućnika u Hrvatskoj, nema nacionalne strategije za borbu protiv beskućništva, nema protokola o postupanju i još uvijek nije osigurano dugoročno i pravovremeno financiranje aktivnosti pomoći i podrške beskućnicima.
Što se tiče starijih osoba kao skupine praktički svaka četvrta osoba u Hrvatskoj starija je od 65 godina. U 2022. kao i danas mnogi su živjeli sami, bez podrške i imali ozbiljne probleme u podmirenju osnovnih životnih potreba. Siromaštvo starijih opet prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u 2022. je bilo 32,4% starijih koji su bili u riziku od siromaštva. Posljednji podaci oni za '24. govore o 37%. Kada gledamo starije koji žive sami 2021. je to bilo 55,3, 2022. 56,5, a zadnji podaci govore 61,4%.
Želim ukazati i da primjeri na koje smo i problemi na koje smo ukazivali u '22. zapravo pokazuju tendenciju pogoršanja s vremenom što je samo još jedan dodatni argument zašto izvješća treba raspravljati na vrijeme.
Ova izvješća jedan su i rani alarm na stvari koje kasnije odu u krivom smjeru i postanu još i gore.
Socijalne usluge su bile nedovoljno dostupne, pomoć u kući, mjesta u domovima za starije nije bilo za sve one koji su na njih čekali, a najteže je bilo i ostalo starijima izvan velikih gradova u područjima loše prometne povezanosti, velike udaljenosti od najvažnijih adresa kao što su liječnik, ljekarna, pošta, banka, socijalna skrb. Oko 7.500 starijih osoba te godine sklopilo je ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, to je bilo u vrijeme kada još nisu bili uvedeni dodatni mehanizmi koje smo predlagali.
Isto tako, moram ukazati da je 2022. značajno povećan broj starijih osoba koje su bile žrtve nasilja u obitelji. To je jedna tema o kojoj još uvijek ne vodimo dovoljno računa. 2022. službeno je zabilježen porast sa 314 na 834. Broj žrtava je i kasnije rastao i tu želim ukazati da je potrebno unaprijediti djelovanje na suzbijanju nasilja nad starijima uključujući i prepoznavanje drugih oblika nasilja osim samo fizičkog nasilja. Evo jednog primjera iz te godine, dakle članovi obitelji su se doselili starijoj osobi, tražili da im prepiše kuću i svu imovinu, verbalno je napadali i onemogućivali joj korištenje dijelova prostorija kuće. Nadležna tijela to nisu prepoznala kao nasilje.
Što se tiče prava na rad u 2022. bile su izmjene i dopune Zakona o radu, donesen je Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada. Pritužbe koje smo dobivali odnosile su se na nezakonite otkaze, neisplate plaće, mobing, neplaćeni prekovremeni rad, zlouporabe ugovora o radu na određeno vrijeme. Postupali smo po pritužbama na diskriminaciju pri zapošljavanju i te godine najčešće temeljem zdravstvenog stanja, dobi, članstva u sindikatu i nacionalnog podrijetla.
Izvješće sadrži problematiku vezanu za platformski rad, a te godine su nam se češće pritužbama počeli obraćati strani radnici o čemu više u kasnijim izvješćima. U međuvremenu kao što znate mijenjan je Zakon o strancima, no već te godine '22. među preporukama preporučili smo Vladi da se usvoji migracijska politika i mjere integracije i to do danas nije napravljeno.
Pravo na adekvatno stanovanje i u 2022. ukazivali smo u izvješću na izazove u osiguravanju krova nad glavom, sve veće cijene i najma i kupnje, porast rasta i troškova režija, nedovoljno stanova za javni najam. I još tada smo ukazivali na potrebu donošenja sveobuhvatnog strateškog rješenja, strateškog dokumenta za područje stanovanja koji je 2025. i donesen kada je usvojen Nacionalni plan stambene politike. No, želim ukazati da on ne uključuje socijalno stanovanje koje je ostaje kao jedno područje na kojem je itekako potrebno raditi.
U 2022. vrlo aktualna tema bili su i potresi. Ključni problemi u toj godini bili su prespora obnova i u Zagrebu i u Sisačko-moslavačkoj županiji koja je bila povezana sa kompleksnim procedurama i nedovoljnim kapacitetima različitih dionika. Bio je prisutan izostanak adekvatne komunikacije sa stradalima. Mnogi su tada još bili u kontejnerima, a smještaj u kontejnerima se bio pretvorio u višegodišnji umjesto krizni smještaj i uklanjanje oštećenih nekretnina je bilo iznimno sporo. Građani su nam u pritužbama navodili da se osjećaju zaboravljenima i dodatno gubili povjerenje u institucije. Do danas su obnova i komunikacija ubrzani, većina građana je u adekvatnijem smještaju ali i dalje zaprimamo pritužbe građana sa problemima koji ukazuju na pitanje brzine obnove pogotovo oni u kućama i kontejnerima pored kuća, nedostatne informacije što se događa s njihovim pojedinačnim zahtjevima za obnovom, ali javljaju nam se i oni koji nisu stigli, nisu znali i nisu uspjeli podnijeti zahtjev za obnovu pa tu predlažem razmotriti i otvaranje roka.
Glede izražavanja u javnom prostoru on je bio naglašeno pristan i u 2022., dakle i neprihvatljiv govor i govor mržnje ponajviše na internetu naročito na društvenim mrežama i tu smo ukazali da je važno da građani budu bolje upoznati s tim što je nezakonit govor u javnom prostoru, s njegovom kažnjivošću, dali o tome preporuku kao i ukazali da je potrebno da se javne osobe suzdrže od takvog izražavanja i da ga javno osude, a poglavlje govori i o slobodi medija, SLAPP tužbama, problemu dezinformacija o čemu puno više pišemo i u kasnijim izvješćima.
Glede diskriminacije područje broj jedan glede zaprimljenih pritužbi bilo je područje rada i zapošljavanja. Osnova rasna odnosno etnička pripadnost odnosno nacionalno podrijetlo i u toj godini uočava se niska razina svijesti o tome što je diskriminacija, kako se zaštiti. Te godine proveli smo posljednji val istraživanja koje provodimo od 2009. godine. Građani su kao najdiskriminiraniju skupinu vidjeli Rome. Najviše građana dosada, dakle od kad provodimo to istraživanje smatralo je da su oni sami bili diskriminirani 28%
Netrpeljivost je dalje bila prisutna prema pripadnicima nacionalnih manjina i to osobito srpske nacionalne manjine i romske nacionalne manjine, te prema strancima kako migrantima, tako i stranim radnicima.
Posebno želim ukazati na problem segregacije romske djece u obrazovanju, gdje se ne provodi preporuka koju smo dali još u Izvješću za 2021., nakon toga 2022., 2023. i 2024. a nismo ni jedini. Na ovaj problem Republici Hrvatskoj ukazala su čak 3 odbora UN-a koji rade pod tri različite međunarodne konvencije Odbor za prava djeteta, Odbor za ljudska prava UN-a i Odbor za eliminaciju rasne diskriminacije. Plana desegregacije još uvijek nema. 2022. počeo je i rat u Ukrajini i s obzirom na dolazak raseljenih osoba iz Ukrajine i aktivaciju instituta privremene zaštite, posebno poglavlje u tom izvješću posvetili smo i ovoj temi.
Vezano za prijavitelje nepravilnosti ili popularno „zviždače“ 2022. imali smo tada novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i te godine obraćali su nam se čak 60% više nego godinu ranije što je vjerojatno bila posljedica novog zakona koji je uveo u to da više nije bilo obvezno koristiti prvo unutarnje prijavljivanje, već je prijavitelj mogao odmah ići na vanjsko prijavljivanje za koje je nadležna upravo ova institucija.
U toj godini dio poslodavaca nije ispunjavao svoje obveze prema tom zakonu, nisu imali opći akt, nisu imenovali povjerljivu osobu i njezinog zamjenika što je naravno ključno za funkcioniranje unutarnjeg kanala prijavljivanja nepravilnosti. Bila je itekako vidljiva i potreba za snažnijim informiranjem o tome što točno ovaj zakon obuhvaća, na što se odnosi.
Vidjeli smo tu potrebu, pa smo onda i provodili i edukacije diljem Hrvatske u Osijeku, Rijeci, Zagrebu, Splitu i isto tako istaknuli da je potrebno osigurati i psihosocijalnu, odnosno emotivnu podršku prijaviteljima nepravilnosti što je zaživjelo 2024. Zatvori aktualna tema ovih dana nakon požara u zatvoru u Splitu djelovali smo po pritužbama osoba lišenih slobode, otvarali postupke na vlastitu inicijativu i odlazili u nenajavljene obilaske kao nacionalni preventivni mehanizam. Pritužbe su se najviše odnosile na uvjete smještaja u zatvorima i isto tako na zdravstvenu zaštitu. Davali smo upozorenje i preporuke uključujući i nakon najavljenih obilazaka kaznenih djela.
Prenapučenost kao problem o kojem se puno govori ovih dana bila je dodatno povećana i još tada 2022. Primjerice u zatvoru u Osijeku iznosila je čak 205%, u zatvoru u Zagrebu bila je najveća još od 2015. godine. Što se tiče migracije, odnosno postupanja policije u kontekstu migracije te je godine završio postupak ulaska Republike Hrvatske u Schengen, a mi smo se s obzirom na probleme u dostupnosti, informacijama koje smo bilježili dotadašnjih godina UNPM obilascima osobito posvetili uvjetima smještaja i poteškoćama u ostvarivanju prava u prihvatnim centrima za strance. To se odnosi i na pravo na pritužbu, kontakt sa vanjskim svijetom, pravo na besplatnu pravnu pomoć, pristup odvjetniku, a u 2022. konačno je postala i presuda Europskog suda za ljudska prava u slučaju djevojčice Madine. Naše aktivnosti bile su vezane uz akcijski plan izvršenja presude.
Inače te godine 2022. UN su kao novo univerzalno ljudsko pravo priznali pravo na čist, zdrav i održiv okoliš koji je dio hrvatskog Ustava kao ustavno pravo na zdrav život i zdrav okoliš od samih početaka. Ono što bilježimo u 2022. je veća osviještenost građana i porast pritužbi koje smo zaprimali za 18%.
Ovo je tek dio od šezdesetak tema i podtema iz tog izviješća. Vrijeme mi je ograničeno, pa ne mogu ući u sve. U izviješću se još nalaze i poglavlja o mladima, braniteljima, postupanju policije, utjecaju umjetne inteligencije na ljudska prava, o braniteljima ljudskih prava, o pravosuđu, o diskriminaciji po cijelom nizu različitih osnova i različitim područjima i brojna druga kao i različite analize primjerice sudskih postupaka pred sudovima Republike Hrvatske vezanim uz diskriminaciju i postupanje Europskog suda za ljudska prava te godine u odnosu na Hrvatsku.
Kao što ste već mogli zaključiti iz ovog izlaganja ovo izvješće nije tek izvješće o radu. Brojne institucije Hrvatskom saboru podnose izvješća o radu. Ovo je izvješće, izvješće o stanju ljudskih prava i o našem radu. Sadrži 170 preporuka koje govore što je bilo potrebno napraviti, da bi zaštita ljudskih prava, jednakost i vladavina prava bila snažnija i učinkovitija.
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
Prema informacijama nadležna tijela su postupila po 44% preporuka, nisu provela 27, a za 28% nemamo informacije. Željela sam još govoriti o našem radu, ali možda će biti prilike o tome kasnije. Radili smo puno toga.
…/Upadica Penava: Hvala./…
Ono što još samo za kraj želim reći je zahvaliti svim djelatnicima institucije na vrijednom radu i isto tako zamjenicima koji su ovdje sa mnom. Veselim se svim pitanjima i raspravi, hvala.

Penava, Ivan (DP)
Zahvaljujem pučkoj pravobraniteljici.
Za povredu Poslovnika se javila kolegica Anka Mrak-Taritaš, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Referiram se na članak 248. Vi kao predsjedatelj ste propustili odobriti stanku, dakle tražene su tri stanke. Vi ste to propustili odobriti. Trajanje stanke ne može biti kraće a ne može bit duže od 30 minuta. Naime, da ste možda odlučili se da nam date stanku možda bi u raspravi o ljudskim pravima, odnosno izvješće o stanju ljudskim pravima bilo više od 5 zastupnika vladajućih pa bi oni pristupili više ovoj raspravi ali vi ste propustili odredbu članka 248.

Penava, Ivan (DP)
Vrijeme!
Zahvaljujem i prihvaćam, doista sam zaboravio, smetnuo sa uma tako da ću uputiti pitanje svim kolegicama koje su zatražile stanku je li potrebna stvarna stanka ili?
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Dobro. Hvala vam lijepo.
Bez opomene ste, jer ste u pravu.
Zahvaljujem.
I prelazimo na replike kojih imamo puno.
Prva na redu je kolegica Ivana Marković, izvolite.

Marković, Ivana (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovana pučka pravobraniteljice sami ste rekli da se izvješće odnosi na 2022. To svi znamo, ali hajmo vidjet što se desilo 2022.? Imali smo coronu, imali smo hashtag ostani doma, divljanje cijene energenata, inflacija, uvoz strane radne snage, imali smo drugu vladu, doduše istog premijera, nove ratove u svijetu i čovjek bi pomislio da će sustav ostati osjetljiv na prava ljudi. Danas je lipanj 2025. Imamo izvješće koje tek dolazi danas na raspravu i brojna druga koja još nisu dobili niti mišljenje Vlade.
Imamo ministarstva koja ne prihvaćaju vaše preporuke, a institucije se ponašaju kao da prava građana nisu njihova briga. Vi ste glas onih najranjivijih, a ovaj vremenski odmak nije tehnički propust nego politička poruka, poruka da Vlada Republike Hrvatske predvođena HDZ-om sustavno ignorira najranjivije skupine …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… u našem društvu što mu je u konačnici jasno i rekla Europska komisija. Slažete li se sa mnom?

Penava, Ivan (DP)
Hvala lijepo.
Odgovor na repliku, izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
Slažem se sa vama s obzirom da ste u velikoj mjeri ponovili stvari koje sam iznijela u uvodnom govoru, dakle da. Mislim da se problemi građana ignoriraju i da se ova izvješća koja o njima govore ignoriraju.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika je kolegica Dragana Jeckov, izvolite.

Jeckov, Dragana (SDSS)
Zahvaljujem uvažena pučka pravobraniteljice.
Zbog aktualnosti, preporuka njih 170 koje ste nam u ovom izvještaju podastrijeli recite mi barem tri koje se protežu i u preporukama izvješća, koje su dakle dio izvješća iz 2023. i 2024.? Vjerujem da možete tri navesti koje se u svim tim izvješćima ponavljaju.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Pa zapravo ne želim izdvojiti samo tri. Kada pogledate izvješća, pogotovo ova zadnja dva, točno je označeno to smo uveli kao novu metodologiju svaki puta koja je preporuka ponavljajuća baš zato da bi se vidjelo koje su preporuke prenesene iz ranijih ciklusa. Ima ih jako puno.
Zašto smo to uveli? Zato što želimo ukazati da je stanje ili problem ostao isti, preporuka ispunjena nije.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolega Igor Peternel, izvolite.

Peternel, Igor (DOMINO)
Pa postavljam repliku. Dakle, poštovana pravobraniteljice u vašem izvješću navodite brojne preporuke Vladi, no godinama svjedočimo ignoriranju vaših dopisa i prijedloga. Primjer su slučajevi kada ste upozoravali na diskriminaciju starijih osoba u zdravstvenom sustavu, na probleme studenata u inozemstvu i ostalo. Premijer je čak i u jednom javnom nastupu rekao da koga to briga, odnosno da Vladu to ne obvezuje.
Smatrate li vi s obzirom na takvu situaciju, svoje postojanje opravdanim ili pak uzajamnim trošenjem javnog novca i bacanja prašine u oči brojnim obespravljenim skupinama ovog društva kojima ulijevate nadu da će se nešto promijeniti, a ne mijenja se ništa.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
Zanimljivo pitanje.
Sasvim sigurno ako problemi postoje i ne rješavaju se onda to ne znači da na njih treba prestati ukazivati. Ono što ja zapravo želim reći je vratiti lopticu vama. Dakle, Hrvatski sabor, vi saborski zastupnici ste ti koji trebate osnaživati instituciju koja je opunomoćenica Hrvatskog sabora kako bi ona mogla biti učinkovitija, između ostaloga kako bi Vlada ispunjavala preporuke kojima daje.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Anka Mrak-Taritaš, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovana pučka pravobraniteljice, dakle danas kad imamo raspravu o Izvješću za 2022. teško je ne referirat se na sve ono što je bilo 2023. i 204. tim više što mi zaista u materijalu imamo vaša izvješća za 2023., 2024. Možemo napraviti usporedbu i ja nekako mislim da je smisao izvješća pučke pravobraniteljice između ostalog da vidimo proces tamo gdje su stvari ostale iste ili su postale lošije ili da vidimo proces tamo gdje su se stvari poboljšale, pa je uvijek dobro kad imamo neko izvješće vidjet što je bilo prethodnih godina i to bi trebalo biti smisao da vidimo koje su stvari uopće u životu građana postale lošije, ali i one stvari koje su postale bolje.
Ja vas nekako ne želim navesti na tanki led, ali imam potrebu možda da vas pitam da li ste vi primijetili da li postoji nekakva oblast gdje od 2024. do, 2022.-2024. ipak napravljeni nekakvi pomaci gdje je bilo manje …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… pritužaba 2024. u odnosu na 2022.
Hvala lijepo.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
To je zapravo jedno, reći ću ovako jako zanimljivo pitanje. Bilo je, sigurno da ima nekih područja gdje je došlo do pozitivnih promjena. Istaknut ću evo ova strategija za područje stanovanja, međutim tek trebamo vidjeti koji će biti njeni rezultati. Tu nam nedostaje još kako dodatnih zakonskih izmjena i podzakonskih akata i njene primjene. Isto tako i pitanje bolje regulacije vezano za strane radnike.
Pritom isto tako moram reći da broj pritužbi, inače u izvješću se nalazi komparativna tablica svake godine u odnosu na godinu prije za koje područje je broj pritužbi veći ili manji u odnosu na proteklu godinu, ali isto tako želim reći iako mi uvijek ukazujemo na broj pritužbi građana iz pojedinog područja da one ne moraju nužno ukazivati na to da je situacije negdje bolja ili gora.
Oni isto tako mogu ukazivati da postoji pojačana svijest o nekom problemu. Recimo ukoliko posebno jasno javno ukazujem na područje zdravstva vjerojatno je da će i tamo biti više pritužbi.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Molim kolege i sve sudionike zapravo rasprave da se držimo vremena, jer počeli smo malo to zlorabiti pa da ne moramo oduzimati ton.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika kolegica Sabina Glasovac, izvolite.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovana pučka pravobraniteljice vi ste opunomoćenica Hrvatskog sabora i jedina ste pravobraniteljica koja je utvrđena Ustavom da trebate promicati i štititi ljudska prava i slobode i vladavinu prava u Republici Hrvatskoj stoga ovom prilikom podržavam vaš pristup uvodnom izlaganju. Apeliram na sve saborske zastupnike i zastupnice da ustanu u borbi za obranu digniteta i ovlasti Hrvatskog sabora. Klub zastupnika SDP-a predložit će, odnosno uputio je u proceduru zaključak da se zadužuje Vlada Republike Hrvatske da u roku od 60 dana dostavi mišljenje na vaša izvješća iz 2023. i 2024. godine kako bi se ista mogla raspraviti ovdje u Visokom domu u roku od 90 dana, a za sva buduća izvješća obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da postupa u rokovima kako bi se sva buduća izvješća raspravljala u Hrvatskom saboru u godini u kojoj su predana. Vi se držite zakona, radite svoj posao odgovorno i svjesno i ne smijemo dozvoliti da Vlada …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… onemogućuje Sabor u svom radu.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Odlično mislim da bi to bilo super! Zašto? Zato što ova izvješća doista jesu plod rada i truda jako puno ljudi ne samo u toj instituciji, nego u brojnim drugim institucijama kojima pišemo, pitanja tražimo podatke, organizacije civilnog društva, sindikati, akademska zajednica, vjerske zajednice, svi nam šalju doprinose. Doista se znam pitati čemu sve to sjedeći u uredu i radeći izvješće za 2024. kada izvješće za 2022. još nije raspravljeno. To je prilika vama da čujete koji su problemi, da čujete preporuke i mislim da bi jedno unapređenje i u ovom procesu bilo nužno, potrebno i na korist građana, Hrvatskog sabora, ali isto tako i Vlade s obzirom na preporuke koje se nalaze unutra.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća kolegica Martina Vlašić Iljkić, izvolite.

Vlašić Iljkić, Martina (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice evo samo bih se nadovezala i rekla bih iza vašeg rada ne stoje zidovi i ured, nego stvarni ljudi i stvarne potrebe građana. Slažem se sa svima što su rekli prethodno prije mene sugovornici, a ja bih sada svakako pročitala jedan mail koji nam je uputio jedan građanin prije par dana i naveo je kako je korisnik osobne invalidnine od 2013. godine kako je poslao noviju medicinsku dokumentaciju u rujnu 2024. godine i da još nije dobio odgovor, da njegov predmet još uvijek nije riješen.
Sa razlogom piše da je ovakav pristup prema osobama sa invaliditetom sramotan, jer je niz troškova kupovine medicinske opreme i niz troškova koje mora podmiriti i citiram: „Ogorčen je i sa najranjivijima što se odugovlači i pita se čeka li ova država da oni najbolesniji odu sa ovog svijeta pa da ne budu teret ovom društvu. Koji je vaš to komentar i evo zaista jedan apel građana …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Sasvim sigurno moram reći da je jedan veliki, težak dio posla kojeg mi radimo zaprimati upravo pritužbe građana ali ne samo i papirnato, razgovarati sa njima. Oni dolaze u urede u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Splitu. Obilazimo cijeli niz građana koji ne mogu doći do naših ureda na mjestima gdje se nalaze i slušati ljude koji nemaju više vjere u sustav i institucije i to da će ikad uspjeti ostvariti svoja prava. Ne stvari na koja nemaju prava i nešto što je težak dio ovog posla. Drago mi je da ste ovo pročitali i pozivam sve ovdje i one koji ovdje nisu da slušaju građane koji ukazuju na to koliko teško žive i u pritužbama kojima se obraćaju našoj ali i drugim pravobraniteljskim institucijama.
Upravo zato u izvješću uključujemo i citate iz pritužbi kako bi barem malo taj glas građana približili vama zastupnicima koji ona ta izvješća čitaju i o njima raspravljaju.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Jelena Miloš, izvolite.

Miloš, Jelena (Možemo!)
Zahvaljujem poštovana pravobraniteljice.
Evo prvo da odgovorim na pitanje premijera koji je nakon i stavljanja vašeg izvještaja rekao kome je to bitno. Pa evo meni je bitno i mislim da bi svima nama saborskim zastupnicima to trebalo biti bitno. Redovito čitam vaše preporuke i izuzetno su korisne u svakodnevnom saborskom radu i na tome zahvaljujem i vama i vašem timu.
Pitala bih vas dva pitanja. Vi ste u 2024. u vašem izvještaju naveli da Hrvatska, citiram: „Ima nezabilježene razmjere siromaštva starijih osoba“ najviše, dakle najviše od kad se ti podaci mjere. Zanima me da li vas je nakon toga netko iz Vlade i ministarstva kontaktirao i rekao što radi po tom pitanju. Dakle, to bi bio prvi upit, a drugo čitanje navodite isto tako u izvještaju da je došlo do porasta mobinga i uznemiravanja na radnom mjestu što je strašan problem koji muči brojne zaposlenike u sustavu koji nisu ni na koji način zaštićeni pa me zanima da li i po tom pitanju ima ikakvih institucionalnih pomaka?
Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Što se tiče siromaštva starih, da doista podaci iz 2025. ukazuju od 2024. Državnog zavoda za statistiku ukazuju na rekordne podatke o siromaštvu starijih, pogotovo starijih koji žive sami i među njima posebno su ugrožene starije žene koje žive same. Da li me je netko nazvao povodom toga ili kada sam o tome javno iznosila ne. Da li o tome piše između ostalog u Izvješću za 2024. da.
Što se tiče mobinga ne, problem sa mobingom zapravo traje već dugi niz godina zato što za razliku od recimo uznemiravanja u radnom odnosu koje je relativno usporedivo po tipu postupanja, ali je temeljeno na diskriminacijskoj osnovi postoji posebne tužbe prebacivanje tereta dokazivanja i bolja mogućnost sudske zaštite. Nemamo poseban Zakon o mobingu i oni koji su žrtve mobinga zapravo dugo čekaju bolje zakonsko rješenje. Bili su različiti prijedlozi kroz dugi niz godina koliko …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… pratim ovo područje, ali promjena još uvijek nema.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Dalija Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Zahvaljujem.
Polazeći od ustavnog položaja pučkog pravobranitelja i svega što bi on zapravo trebao raditi mislim da olako prelazimo preko činjenice da se na neki način degradira vaša institucija i sve ono na što ukazujete o nepravilnostima u radu različitih državnih tijela.
No, unatoč tome što nam je jasno što zapravo HDZ želi poručiti i zašto su izvješća za prošlu i pretprošlu godinu izostavljena sa raspravljanja sigurna sam da postoji možda kako bih rekla nešto baš specifično što ih u tim aktualnim izvješćima smeta. Što biste vi izdvojili iz prošle i pretprošle godine kao nešto o čemu bi i Sabor, ali i hrvatska javnost trebala raspravljati a gura se pod tepih?

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Zapravo meni je teško reći koji su to vrući krumpiri u tim izvješćima koji bi mogli posebno mučiti nekoga u Vladi, a što se tiče mene isto tako moram vam reći da mi je dosta nezahvalno s obzirom da je to institucija koja ima 5 različitih mandata. Dakle, djeluje po Ustavu i 4 zakona. U cijelom nizu područja izdvojiti neka koja bih ja ocijenila kao osobito bitna. Zašto to govorim? Zato što ne želim nikako poslati signal nikome tko ima neki problem da je njihov problem manje bitan.
Znači ljudi koji se nama obraćaju sa problemima koji možda nisu politički vrući, osjetljivi, a tiču se nečeg što je njima jako bitno, nekog komunalnog pitanja njima su presudni, njima su pitanja koja njih najviše muči. Zato neću ovdje izabrati neke vruće političke teme nego ću reći svi pritužitelji su mi bitni, sve teme unutra su mi bitne, zato su i bitne. Neke moram izdvojiti zato što evo forma tako traži …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… ali pozivam vas da svi pogledate ovo i druga izvješća pa vidite o čemu je sve riječ.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Sanja Bježančević, izvolite.

Bježančević, Sanja (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice iz vašeg izlaganja, ali i iz vašeg izvješća je jasno vidljivo da diskriminacija u našem društvu nije iznimka već sustavni problem. Znamo da imamo skupine koje su posebno osjetljive, odnosno izložene diskriminaciji poput Roma, osoba sa invaliditetom, starijih osoba i žena i sve te osobe zapravo imaju različite identitete, ali i višestruke identitete.
Ono što je problematično što naš normativni okvir to ne uzima u obzir. Mislite li da bi bilo vrijeme da se recimo pojam intersekcijske diskriminacije normativno uredi u Republici Hrvatskoj, odnosno bi li i u kojoj mjeri pomoglo, dakle normalno uređenje istoga u suzbijanju diskriminacije.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Hvala vam.
Ovo je opet jedno itekako zanimljivo pitanje. I sama sam nedavno pisala jedan rad upravo o intersekcijskoj diskriminaciji, gdje se zauzimam za to da se postojeća odredba u višestrukoj diskriminaciji Zakona o suzbijanju diskriminacije kao posebno teškog oblika diskriminacije treba primjenjivati kod intersekcijske diskriminacije i mislim da sudovi već itekako imaju tu mogućnost koristiti u slučajevima intersekcijske diskriminacije.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Anita Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovana pravobraniteljice sami ste naveli da su sve teme važne u vašem području rada, no ja bih se ipak osvrnula na pitanje vezano za zatvorski sustav. Proteklih dana svjedoci smo medijskih natpisa. Evo 5 zatvorenika iz Splita životno je ugroženo, palili stjenice, ovo je poruka. Što se zaista dogodilo te večeri u ćeliji? U zatvorima je sve više problema. Ne radi se ovdje samo o pravima zatvorenika o čemu ste i govorili, znači radi se o kompletnom kolapsu sustava i radi se o pravima zaposlenika u zatvorskom sustavu.
Ja se pitam, na što je naravno sindikat i pravosudnih policajaca, ali i općenito Sindikat državnih službenika mnogo upozoravao. Evo pitam i vas i često sebe pitam da li da se to dogodilo negdje u nekoj drugoj javnoj službi ili državnoj, da li bi se možda više bavili pravima tih zaposlenika, dok se ovdje na žalost ovdje pravima zaposlenika koji rade u zatvorskom sustavu nismo ni malo bavili.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Već dugo institucijama ukazujemo i to po različitim mandatima da su i problemi zatvorskog sustava ta dramatična prenapučenost kojoj dodatno škodi i nedostatak zaposlenih.
Pritom moram reći da se puno priča o pravosudnim policajcima opravdano, međutim problem nije samo njih. Nedostaje i tretmanskog osoblja, isto tako medicinskog osoblja i to je jedan problem zatvorskog sustava, a da li mislim da je to izolirani slučaj pa mislim da ne. Evo vam sustava socijalne skrbi gdje isto tako imamo djelatnike koji ukazuju da ih ima premalo, da su preopterećeni i ukazuju da će problema u tom sustavu biti sve više baš zato što ih nema dovoljno i što ne uspijevaju raditi sa korisnicima na onaj način na koji bi trebali.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Irena Dragić, izvolite.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice naveli ste u ovom izvješću da poseban fokus stavljate na starije osobe, a najnoviji popis stanovništva pokazuje da je stariji od 65 godina čine gotovu četvrtinu stanovništva Republike Hrvatske. Mnogi žive sami i bez podrške, te i dalje imaju značajne poteškoće u podmirenju osnovnih životnih potreba kako materijalnih zbog siromaštva jer su mirovine male, a troškovi života sve veći tako i socijalni.
Problem su i sve teže dostupne zdravstvene usluge, ugovori o doživotnome i dosmrtnom uzdržavanju. Zabrinjava i što su liste čekanja za domove preduge, a uvjeti u domovima često nezadovoljavajući bilježimo i značajno povećanje broja starijih osoba koje su žrtve obiteljskog nasilja, nedostatak palijativne skrbi i mnogi drugi problemi. Mi smo u 2025. godini. Smatrate li da smo napravili pomake u zaštiti starijih osoba? Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Pomaci se rade ali nisu dovoljni, a pogotovo kada gledamo starenje stanovništva kao jedan europski trend koji itekako zahvaća i Republiku Hrvatsku. Mislim da uopće nema dvojbe o tome da više pažnje treba posvećivati pravima starijih osoba. To je inače jedno područje koje je zapravo godinama bilo zapušteno u kontekstu ljudskih prava. Tek sada se dolazi do toga da nam je i globalno potrebna međunarodna konvencija o pravima starijih osoba. To će biti jedna zadnja konvencija, tek sada je to nedavno odlučeno koja će se formulirati na razini Ujedinjenih naroda. Prava starijih osoba u Hrvatskoj definitivno jesu jedan ogromni, ogromni problem. Jedan dio je siromaštvo, jedan dio je pitanje zdravstvene zaštite, dostupnost domova, posebno težak život zapravo starijih osoba koji žive u ruralnim područjima. Mnogi još uvijek žive bez struje, neki žive bez vode.
Neki još dodatno još uvijek čekaju i zapravo sanaciju nakon potresa. Problema je toliko, …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… naselje. Hvala vam da ukazujete na probleme starijih.

Penava, Ivan (DP)
Sljedeća replika kolegica Sandra Krpan, izvolite.

Krpan, Sandra (SDP)
Zahvaljujem.
Velik broj pritužbi odnosi se na područje zdravstva. Mnogim građanima su nedostupne zdravstvene usluge, nedostaje liječnika, liste čekanja su duge, a pacijenti često ne dobivaju potrebne informacije.
Kako građani mogu ostvariti svoja zdravstvena prava, jer očigledno imati zdravstvenu iskaznicu nije dovoljno i bit će da i ovdje vrijedi savjet Domagoja Orlića koji svima preporučuje da se učlanimo u HDZ. Često u medijima možemo pročitati i apel da se prikupe novci za liječenje u inozemstvu i koliko god mi se uvijek zadivi me veliko srce Hrvatske na toj solidarnosti jer se novci uvijek prikupe toliko budem i žalosna jer nitko na ovaj način se ne bi trebao boriti za svoj život. Zato poštovana pravobraniteljice kako bolje zaštiti prava pacijenata u Hrvatskoj? Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Ne odustajati od javnog zdravstva.
Dostupno, dakle zdravstveno osiguranje je dostupno svima, zdravstveno osiguranje za sve je isto tako zdravstvene usluge koje su dostupne za sve je nešto za što se institucionalno zalažemo. Ono što trenutno vidimo je da s obzirom na dugo čekanje oni koji imaju idu privatniku, oni koji nemaju dugo čekaju.
Da li sve skupa znači i dvostruko plaćanje, e pa da znači jer si isto tako plaćamo i doprinose. Sve je to skupa dugoročno nije održivo. Promjene su sasvim sigurno potrebne, zdravstveni sustav je jedan sustav za koji ja bih rekla sa razlogom dobivamo najviše pritužbi već godinama.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Anamarija Blažević, izvolite.

Blažević, Anamarija (HDZ)
Hvala poštovana pravobraniteljice.
U 2022. godini proveli ste istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji, te ste naveli kako se radi o periodičkom istraživanju u kojem ste po četvrti put ispitali razinu predrasuda i stereotipa. Mene zanima na koji način, tj. sa kojom metodom ste prikupljali podatke i koja je bila veličina uzorka ispitanika?

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
To je jedno ozbiljno istraživanje koje mi ne provodimo sami. Kako bi se reklo in haus nekad radimo sami istraživanja, to je istraživanje na reprezentativnom uzorku. …/Govornica se ne razumije./… na to istraživanje nalazi se u samom izvješću i na našoj stranici, pa ako želite možete pročitati i detalje. U svakom slučaju riječ je o istraživanju koje se provodi istom metodologijom periodički 2009., 2012., 2016., 2022. i provodimo ga istom metodologijom dugi niz godina baš kako bismo mogli pratiti trendove.
Ovo za 2022. dakle iz zadnjeg kruga pokazuje neke itekako velike probleme, a posebno bih ukazala na porast rodnih stereotipa u Hrvatskoj u ovom višegodišnjem bilježenju što je nešto na što mislim da treba ukazati i da nas treba itekako zabrinuti. Kao što sam već rekla građani kao najdiskriminiranije vide Rome, ali ukazuju i sami na, dakle izvješće bilježi predrasude …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… i stereotipe, percepciju diskriminacije, poznavanje zakonskog okvira. Evo predlažem svima da ga pogledaju.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Tanja Sokolić, izvolite.

Sokolić, Tanja (SDP)
Poštovana gospođo pravobraniteljice ja ću još jednom o nečemu što smatram izrazito zabrinjavajućim, a o čemu Vlada uporno šuti. 37% žena starijih od 65 godine je u riziku siromaštva, a među onima koji žive same više od 55%. To su alarmantne brojke i javnost ih treba čuti. Stanje se i dalje pogoršava i to je ono što još više zabrinjava.
U 2024. čak 61,4% starijih osoba u jednočlanim kućanstvima živi na rubu siromaštva, a većinom su to žene. Čak je i Europska komisija u nedavnom svom izvještaju upozorila da Hrvatska ima sve veći udio građana u riziku siromaštva, a Vladu svrstava među najmanje socijalno osjetljive u EU. Stoga vas pitam ne mislite li da Hrvatska mora promijeniti se što prije i konačno postati stabilna europska država koja brine o svojim starijima?

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Pa mislim i zato kontinuirano i ističem i pitanje i siromaštva i ljudskih prava. Dakle, ne samo starijih, nego svih najsiromašnijih koji u Hrvatskoj žive i zbog toga nemaju pristup nužnim, osnovnim životnim potrebama, ali i pristup brojnim drugim pravima. I isto tako posebno ističem starije kao skupinu u riziku od različitih povreda ljudskih prava, a onda ovdje i tu intersekciju između dobi i imovnog stanja i toga da upravo već godinama zapravo raste siromaštvo starijih u Hrvatskoj.
I to je opet nešto što nije problem samo kada gledate Sektor socijalne skrbi. To je povezano i sa pristupom zdravstvenoj zaštiti kao što sam malo čas objašnjavala, to je i pitanje pristupa pravosuđu, to je pitanje cijelog niza različitih problema koje imate kada nemate.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolega Ivan Račan, izvolite.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovana s obzirom na evidentno ignoriranje ili nezainteresiranost vladajuće većine za izvješće i preporuke vašeg ureda možete li nam reći, izdvojiti iz vašeg iskustva što je pozitivno u odnosu, radu ili ponašanju institucija vlasti prema radu vašeg ureda? Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Pa zapravo moram reći da u velikom broju predmeta i u cijelom nizu sastanaka ta suradnja uključujući sa izvršnom vlasti nije loša. Ono gdje ja vidim problem je zapravo ovo pitanje koje bih rekla da je političko pitanje, a to je pitanje između ostaloga stavljanje izvješća na dnevni red i davanja toj instituciji, tim problemima neću samo reći dužnu pažnju, nego implementaciji preporuka davati potrebnu pažnju na adekvatni način.
Kada recimo održavamo različite sastanke ili sudjelujemo u radu radnih skupina. Zapravo vrlo često oni koji surađuju sa nama vide da prijedlozi koji dolaze budu konstruktivni i koriste im i pomažu u njihovom radu, gledati tu instituciju kao nekog kritičara pa onda i neprijatelja problem je onih koji to tako vide.
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
Svatko tko ima snage pogledati se u ogledalo i vidjeti probleme i pristupiti njihovom rješavanju vidjet će da sa nama treba razgovarati.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolega Josip Jurčević, izvolite.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo poštovana pučka pravobraniteljice ovdje ste zapravo iznijeli cijeli niz pokazatelja koji se osim u vašem izvješću nalaze u nizu znanstvenih radova i puno temeljitijih istraživanja, a i svjedoci smo svakodnevno da se to događa. Međutim, sukladno članku 4. vi ste dužni osim promicati i štititi, dakle kršenje ljudskih prava i sloboda, a zapravo kad se gleda članak 11. i čini mi se to oportuno uključujući ovu vašu malo prijašnju rečenicu da imate dobru suradnju sa izvršnom vlašću koja je ključni čimbenik i zapravo ukinula demokraciju. Međutim, vi niste sukladno članku 11. stavku 2. podnijeli ni jedno posebno izviješće koje trebate podnositi odnosno možete kako tamo piše ukoliko su ugrožena ustavna i zakonska prava.
Ona su očigledno ugrožena, međutim vi ni jedno posebno izvješće niste podnijeli što držim oportunim. O tome ću više u pojedinačnoj raspravi.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Ja mogu samo pretpostaviti da niste bili u dvorani kad sam držala uvodni govor, kad sam govorila o izvješću, posebnom izvješću koje sam podnijela na koje Vlada nije dala mišljenje, te stoga nije na plenarnoj sjednici.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolega Boris Piližota.

Piližota, Boris (SDP)
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice zahvaljujem vam se na opsežnom i iznimno važnom izvješću koje na žalost još jednom potvrđuje ono što SDP godinama upozorava, a to da je Hrvatska društvo sve dubljih nejednakosti, urušenih sustava i političke neodgovornosti vladajućih.
Zato imam pitanje u biti namijenjeno vladajućima s obzirom da nećemo dobit odgovor očekujem od vas vaše mišljenje jer šutnja pred ovakvim stanjem znači sudioništvo u nepravdi. Prvo, izvješće navodi da je gotovo 60Ž% starijih osoba koje žive same u riziku od siromaštva mislite li da su jednokratne pomoći pred izbore ozbiljna socijalna politika ili tek pokušaj kupovine glasova najugroženijih?
I drugo, zašto se i dalje ne provodi više od polovice vaših preporuka? Je li to zato što ih ne smatraju važnima ili zato što nisu politički oportune? Je li ova vlast koja poštuje institucije ili vlast koja ih sustavno ponižava ignoriranjem. Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Pa ja bih rekla ovako. Iz perspektive starijih osoba koje dobe neku jednokratnu ad hoc pomoć ona je uvijek dobro došla. Ali kao što se vidi iz ovog i svih kasnijih izvješća ili onih ranijih zapravo rješenja na problem siromaštva starijih treba tražiti u dugoročno osmišljenim politikama i zakonskim izmjenama. Jedan dio se odnosi na mirovine, jedan dio se odnosi na različite naknade i to nije pitanje kad govorimo o najsiromašnijim starima, samo zajamčene minimalne naknade, nego i naknade za starije. Ali i cijelog niza drugih pitanja kao što su recimo pitanja cijene domova ili pomoći u kući koja ako vam nije dostupna onda je opet morate plaćati.
A što još dodati osim da to nije jedino područje gdje mislim da treba gledati dugoročno i na sustavne probleme probleme odgovarati i na sustavan način.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
I sljedeća replika kolegica Barbara Antolić Vupora, izvolite.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
Poštovani predsjedavajući, poštovana pravobraniteljice.
Izviješće za 2023. godinu i 2024. godinu i izvješće za covid i potres na čekanju je ostala i skrb za starije i nemoćne osobe od rapidnog povećanja siromaštva i izostanak palijativne skrbi, pa do izostanka prava na bolovanje radi bolesti roditelja.Sada je omogućeno bolovanje radi djeteta i da li mislite da će to, ta mogućnost bolovanje radi bolesti roditelja omogućiti bolju skrb starijih, dulji boravak u svom domu? Isto tako, to nam sugerira i sva struka koja govori o potrebi dužeg ostanka u svom domu, da je to najkvalitetniji oblik i način starenja jer starost nije bolest. Ona je ograničenog trajanja i stoga mislim da bi bilo posebno regulirati. Kakvo je vaše mišljenje?

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
To je pitanje Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u koje će, uskoro će doći na drugo čitanje pred vas. Upravo je prijedlog koji smo dali u savjetovanju i nakon toga koji sam iznosila na odborima bilo upravo uvođenje ovakvog bolovanja. Zašto? Zato što u Hrvatskoj imamo propisanu obvezu brinuti za svoje starije i nemoćne roditelje. Međutim, ako radite nemate mogućnost uzeti bolovanje da biste za njih rinuli. Mislim da bi to trebalo uvesti i to kako za roditelje, tako primjerice i za bake i za djedove. Nemaju svi djecu ili ne žive u Hrvatskoj. Mislim da je to potrebno. Ono što trenutno jedino možete uzeti 5 dana neplaćenog dopusta.
To je dodatno bitno ne samo zato što nema mjesta u domovima za sve, niti su svi u bolnicama, nego nije niti realno niti racionalno očekivati da će svi stariji biti u domovima. Dapače Hrvatska ima tu i europsku obvezu deinstitucionalizacije. Mnogi stariji žele ostati u svom domu …
…/Upadica Penava: Vrijeme./…
… ali trebaju imati omogućenu pomoć u kući i brigu svojih najbližih koji rade.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća replika kolegica Branka Juričev-Martinčev, izvolite.

Juričev-Martinčev, Branka (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovana pravobraniteljice.
U izvješću stoji da je najveća vrijednost izašao upravo su preporuke. U jednom segmentu govorite i pišete o slobodi izražavanja i govoru mržnje …
. / .
hVAHv kako i javnih osoba tako i govora prema javnim osobama. Koliko ste preporuka dali na ovu temu javnim osobama kada se govori o nezakonitom govoru s obzirom da tome svjedočimo svaki dan u ovoj sabornici?
I još jedno pitanje, govorili ste kako najviše pritužbi imate u području zdravstva, a upravo prema percepciji građana najveća diskriminacija je upravo u medijima. Koliko ste preporuka dali medijima odnosno medijskim kućama zbog istog ovakvog nezakonitog govora?

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
U izvješću se nikad ne daju preporuke u odnosu na pojedinačne slučajeve jer bi onda imali izvješće sa par tisuća preporuka. Te preporuke, mišljenja, prijedlozi, upozorenja i preporuke nalaze se u pojedinačnim predmetima i cijeli niz se odnosi na govor pojedinačnih osoba prema drugim pojedinačnim osobama. U odnosu na jedan dio vašeg pitanja o tome što se govori o sabornici podsjetila bih na Etički kodeks koji ste donijeli i sami i za koji je nadležan Odbor za Ustav, međutim koliko vidim on se baš uvijek ne aktivira kada bi to možda trebalo. I napokon u odnosu na medije za to je to je nadležno vijeće odnosno Agencija za elektroničke medije.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Za povredu Poslovnika se javila kolegica Ivana Marković, izvolite.

Marković, Ivana (SDP)
238., vrijeđanje zastupnika. Evo vidite vaša izvješća ne dolaze na vrijeme na raspravu, a kad se o njima raspravlja ušutkala bi se oporba i mediji.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Ovo će biti prva opomena budući da je bila replika ili mišljenje, a ne povreda Poslovnika tako da idemo na slijedeću repliku za koju se javila kolegica Dušica Radojčić.
Izvolite.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Zahvaljujem.
Poštovana pravobraniteljice imam jedno pitanje u vezi sa SLAPP tužbama protiv okolišnih aktivista. Naime, Hrvatska je potpisnica Aarhuške konvencije i dužna je osigurati da okolišni aktivisti ne budu kažnjavani, gonjeni ili uznemiravani zbog svog djelovanja. To u Hrvatskoj nije slučaj. Hrvatska krši Aarhušku konvenciju i nikako ne štiti okolišne aktiviste. U izvještaju za '22. godinu naveli ste i jedan slučaj tužbi protiv 3 okolišna aktivista. To je slučaj Lungomare u Puli, ja znam osobno još za tri. Tu je i specijalni UN-ov izvjestitelj koji je tražio od Ministarstva zaštite okoliša da informira specijalnog izvjestitelja. Što je učinila po pitanju zaštite okolišnih aktivista? Mi svi znamo da Hrvatska nije učinila baš ništa.
Moje pitanje je zna li se koliko je, koliki je zapravo broj tužbi protiv okolišnih aktivista u ovom trenutku budući da ste radili i izvještaje za '23. i '24. i da neke podatke dodatne sigurno još imate i što …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… se još može poduzeti kao institucija?
Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Drago mi je da, da ste otvorili ovo pitanje. Trenutno je u tijeku postupak transponiranja europske direktive Anti-SLAPP direktive kojom bi se trebao unaprijediti i normativni okvir u Hrvatskoj u odnosu na SLAPP tužbe. Ono što se ističe u ovoj izvješću na jednom mjestu odnosi se na Aarhušku konvenciju i okolišne aktiviste ali i šire gledano od toga. Dakle, SLAPP tužbe jesu dosada bile jedan problem, na meti su organizacije civilnog društva između ostaloga koje se bave okolišem ali isto tako i prijavitelji nepravilnosti odnosno zviždači i isto tako i novinari i vrijeme je ovo unaprijediti. A što se tiče ove teme koju spominjete evo mogu najaviti da upravo ove godine planiramo jedan događaj, jednu konferenciju nisam stigla pričati o stvarima koje radimo tog tipa gdje će između ostaloga upravo i Aarhuška konvencija i zaštita okolišnih aktivista biti tema, a biti će pozvan upravo i posebni …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… izvjestitelj kojeg ste spomenuli.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Slijedeća replika kolegica Dubravka Novak, izvolite.

Novak, Dubravka (Možemo!)
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovana pravobraniteljice ja ću se ponovo vratiti temom na starije, naime brojeve koje ste iznijeli u ovom primjeru vezane uz zlostavljanje starijih osoba osobito njegovom enormnom porastu s 300 i nešto na čini mi se 800 i nešto koje ste naveli, a rekli ste da i dalje raste.
Što mislite da trebamo učiniti kako bi sustav prepoznao tu vrstu i sve druge vrste zlostavljanja čini mi se ne samo evo kod starijih osoba nego i kod svih ostalih pa sve do femicida. Dakle, što bi trebala Vlada učiniti, što bi trebali mi tu učiniti da sustav prepoznaje i da bolje zaštitimo svoje starije ali i sve druge sugrađane?
Hvala vam.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
U izvješću za 2024. nalazi se preporuka glede edukacije policijskih službenika. Oni su vrlo često ti koji su prvi pozvani na lice mjesta. Dosta često se ističe od strane pravobranitelje za ravnopravnost spolova ali i organizacija civilnog društva da je policija dosta napredovala u edukacijama koja se odnose na nasilje, rodno utemeljeno nasilje. Treba sada poraditi i na edukacijama u odnosu na prepoznavanje nasilja nad starijima. To se odnosi na nasilje u obitelji, ali isto tako zapravo nasilje nad starijima imamo i u domovima za starije pa je i to jedno područje.
Isto tako prikupljanje statistika treba unaprijediti, dakle povjerenstvo koje na ovom radi po mom sudu a to ukazujemo i obzirom da smo izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji od nedavno uključeni i u to povjerenstvo treba bolje prikupljati statistike, a one se trenutno dobro ne prikupljaju pa onda ne možemo zapravo niti govoriti o razmjerima trenutno gdje zapravo …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… itekako vidim prostora za pomake.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Slijedeća replika kolega Marin Živković, izvolite.

Živković, Marin (Možemo!)
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovana pravobraniteljice evo znamo da je status podstanara često prekaran, Zakon o najmu pa čak i ugovor o najmu još ne štiti podstanare dovoljno od naglih promjena cijene i iseljenja. Znamo i da se dugo čekaju izmjene Zakona o najmu koje nikako da dođu na dnevni red kako bi barem taj status malo učinili sigurnijim. Međutim, znamo da u Hrvatskoj nije uvijek ni lako postati podstanar te je područje dobivanja stana u najam puno diskriminacije. Često se odbijaju samohrane majke, Romi, LGBT osobe, stranci i slično. Više sam i ja osobno u nekom oglasu vidio direktno diskriminaciju u samom oglasu i opravdanje u komentaru da osoba može raditi sa svojim vlasništvom što god hoće. Koliko će, koliko često vam se javljaju građani oko takvih problema i znate li je li u Hrvatskoj ikada netko procesuiran zbog takve diskriminacije pri iznajmljivanju i imate li možda nekih preporuka kako država može utjecati na pojavnost te diskriminacije?
Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Nažalost još uvijek je uvriježeno netočno mišljenje da se Zakon o suzbijanju diskriminacije odnosi na javni ne na privatni sektor i mnogi koji primjerice iznajmljuju stanove nisu svjesni da u trenu kada stavljate svoj stan na tržište vi zapravo podliježete Zakonu o suzbijanju diskriminacije koji zabranjuje diskriminaciju temeljem 17 različitih diskriminacijskih osnova.
Ono što je međutim zahtjevno u, vezano za diskriminaciju u kontekstu najma stanova je dokazivanje. Ono je daleko lakše kada sami oglasi uključuju diskriminatorne karakteristike odnosno osnove diskriminacije koje ne bi smjeli. Imali smo i takve primjere, mislim da se odnosio na vjersko uvjerenje i o njima smo isto tako izvještavali, a isto tako znamo i za situacije diskriminacije Roma. Međutim, ukoliko nešto nije navedeno u samom oglasu …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… dosta je teško dokazati da je do toga doista i došlo.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Slijedeća replika kolegica Marijana Puljak, izvolite.

Puljak, Marijana (Centar)
Zahvaljujem.
Pa evo tema koja mene zanima je umjetna inteligencija. U svom izvješću evo iz '22. godine da ne spominjem opet kako je žalosno da u '25. razgovaramo o njoj, upozoravate da Hrvatska još uvijek nema nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije pa evo nema ga ni '25. godine iako je nacrt početo je raditi na njemu '21. godine, nije evo do dana današnjeg usvojen. Nešto u svibnju je pokrenut ponovo izrada tog nacrta odnosno plana. Znači pokazuje se ozbiljan jedan vremenski jaz, dakle dok mi evo spremamo regulaciju tehnologija se razvija. Možete misliti gdje je bila umjetna inteligencija '21. godine, gdje je danas. Pa evo kako ocjenjujete rizike za ljudska prava u Hrvatskoj obzirom na razvoj umjetne inteligencije, a nepostojanje regulatornog okvira.
Evo, hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Hvala na pitanju. Zapravo temom umjetne inteligencije vrlo rano smo se počeli baviti kao institucija zato što je to tema koja je već tu i sasvim sigurno tema koja dolazi i nešto što će promijeniti ne samo privatni nego i javni sektor i sve naše živote. Da, doista dugo se čekalo s implementacijom te preporuke, čekalo se usvajanje akta o umjetnoj inteligenciji na europskoj razini, sada ga imamo. Hrvatska još uvijek radi na prilagodbi svog zakonodavnog okvira, trenutno je u radu radna skupina i isto tako odnedavno je osnovana i radna skupina koja će raditi na nacionalnom strateškom dokumentu. Sudjelujemo u jednom i drugom. I isto tako smo notificirani prema Europskoj komisiji kao tijelo iz Članka 77. stavka 2. akta o umjetnoj inteligenciji koje će biti zaduženo za zaštitu ljudskih prava u kontekstu mogućih ugroza kojih itekako ima puno. Kada govorimo o uporabi umjetne inteligencije mi već imamo …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… cijeli niz predmeta i nastavit ćemo raditi na tom području.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Slijedeća replika kolega Mario Milinković, izvolite.

Milinković, Mario (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana pravobraniteljice u izvješću navodite da su građani neinformirani pogotovo iz područja zdravstvene zaštite, prava iz sustava socijalne skrbi. Jesu li se po vama postigli određeni pomaci u informiranju građana u proteklom vremenu odnosno od ovoga izvješća '22. do današnjeg dana i što bi trebalo poduzeti da liječnici i administracija budu na usluzi građanima, da im je pomoć potrebna, da im se pomoć pruži kad je potrebna a ne s odmakom vremena od nekoliko mjeseci koliko čekaju na pretrage ili godinu dana na rješenje primjerice o inkluzivnom dodatku ili na smještaj?
Hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Odgovor na repliku.

Šimonović Einwalter, Tena
Upravo to informiranje građana da znaju na što imaju prava, šta mogu očekivati idealno i u kojem roku bilo je jedno od ključnih preporuka u izvješću pri… prije još ovoga i zapravo vidimo neke pomake. Između ostalog i iz izvješća Vlade za ljudska pra… Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH gdje su brojne institucije odgovarale šta su učinile temeljem te preporuke.
Jedan dio problema je da u kompliciranim sustavima koji imaju komplicirane propise zapravo treba znati na jednostavan način izvući i pobrojati tako da ljudi znaju što su im prava. Mi još uvijek imamo sustave gdje, gdje netko očekuje da će gospođa od 80 godina koja živi sama u napuštenom selu pratiti u Narodnim novinama da li se zakon izmijenio i šta treba od dokumentacije poslati. Tako građani ne znaju šta trebaju raditi u zdravstvenom sustavu to je slično.
Kada gledate privatnike u sustavu zdravstva …
…/Upadica Ivan Penava: Vrijeme./…
… na stranicama vidite šta trebate ponijeti sa sobom za koju pretragu i šta očekivati.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
S ovim smo završili s replikama pa ću pitat predstavnike Vlade žele li dodatno obrazložiti mišljenje? Ne.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Kolega Milorad Pupovac predsjednik Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, izvolite.

Pupovac, Milorad (SDSS)
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovana pučka pravobraniteljice sa zamjenicama i zamjenikom, poštovane kolegice i kolege, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Hrvatskog sabora na 12. sjednici održanoj 10. lipnja ove godine proveo je objedinjenu raspravu o izvješćima pučke pravobraniteljice za '22., '23. i '24. godinu.
Sukladno Članku 79. Poslovnika sabora odbor je izvješće pučke pravobraniteljice razmatrao u svojstvu matičnoga odbora, matičnoga radnoga tijela. Uvodno je predsjednik odbora obrazložio da izvješće pučke pravobraniteljice za '23. i '24. nisu raspravljani na odboru jer se čekalo mišljenje Vlade. Zaključeno je da će se ta rasprava provesti i bez mišljenja Vlade dok je izvješće za 2020. godi… '22. godinu odbor raspravio u prošlom sazivu no ni ono nije raspravljano na plenarnoj sjednici.
Važno je da Vlada ima stajališta o izvješćima pučke pravobraniteljice koja je po Ustavu opunomoćenica za zaštitu ljudskih prava građana kao i stajalište o povredama ustavom zajamčenih prava građana na koje se u izvješćima upozorava.
Zastupnici moraju naći rješenje kako bi se uklonili zastoji u prihvaćanju izvješća te kako bi se izvješća u saboru raspravljala kad su aktualna odnosno u godini u kojoj su podnesena. Također je potrebno da Vlada pravodobno dostavi svoje mišljenje te ako je potrebno izmijeni Poslovnik u tu svrhu.
Pučka pravobraniteljica je istaknula u raspravi da je postupanje Ureda pučke pravobraniteljice po pritužbama građana predstavlja dragocjen izvor informacija za sabor, a u '24. godini bilo je najviše pritužbi dosada. Svake je godine otvoreno između 4 tisuće i 500 i 4 hiljade i 900 novih predmeta. Pritužbe su se najviše odnosile na područje zdravstva, diskriminacije i službeničkih odnosa. Za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti koje dovode do povreda ustavnih i zakonskih prava građana izvješće za '22. godinu sadrži 170 preporuka, a za '23. 147, a '24. 158 preporuka. U tom razdoblju od '22. do '24. godine ured je izradio komentare za prijedloge zakona i strateških dokumenata kroz sudjelovanje u javnim savjetovanjima na 143 dokumenta.
Od pozitivnih pomaka pučka pravobraniteljica istaknula je izmjene Zakona o obaveznim odnosima kojima se u '23. godini uvela dodatna zaštita starijih osoba od zloupotreba ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju te je u '24. pao broj takvih ugovora.
Nadalje, mladima iz doma za djecu ili udomiteljskih obitelji omogućeno je da duže ostanu u organiziranom smještaju, sada do 26 godine umjesto do 21 godine. Uvrštene su i međuskupine koje imaju mogućnost dodjele socijalnih stanova. Povećana su sredstva za udruge koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, a sabor i Vlada donijeli su etičke kodekse.
Najviše poteškoća na koje su se građani tužili odnosilo se na zdravstvo i to nedostupnost zdravstvene zaštite posebno na otocima i u ruralnim područjima, smrtne slučajeve koji su mogli, koji su se mogli izbjeći pravodobnom i učinkovitom zdravstvenom skrbi te nerazvijen i građanima nedostupan sustav palijativne skrbi.
U području socijalne skrbi bilježi se porast stope rizika od siromaštva koji je u '24. godini iznosio 20,3%. Starije stanovništvo posebno je ranjiva skupina u kojoj je rizik siromaštva 37% dok je 67% samaca u riziku od siromaštva. Bilježi se i nedostatak smještaja u domovima za starije i nemoćne, domovi su nedostupni, uvjeti smještaja u mnogim domovima loši, a u nekim alarmantni te rade ili se primjećuje i nalazi da rade ilegalni domovi što bi trebalo strože kažnjavati.
Naglasila je da zakonski okviri jamče prava nacionalnih manjina kao i zaštitu od diskriminacije no stvarna situacija se često ne odražava na stvarno ostvarena prava. Najizraženiji problemi u implementaciji prava iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina odnose se na područje upotrebe jezika i pisma nacionalnih manjina, pogotovo srpske i romske nacionalne manjine zbog predrasuda te adekvatna zaposlenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu zbog neučinkovitosti mehanizma koji bi to trebali osigurali.
Nažalost, u '24. godini češće su propitivanja prava nacionalnih manjina bolje reći njihova osporavanja kao takvih i dosegnute razine njihove implementacije. Vezano za kulturnu autonomiju koja je osigurana Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i Ustavom RH u '24. godini dogodilo se javno prozivanje da bi srpski kulturni centri mogli biti neprijateljski i obavještajni centri, zahtjevi za njihovo ukidanje odnosno obustavu financiranja tjednika Novosti što je dovelo do smanjenja financiranja te otkazivanje izložbe fotografija na kojima je prikazana tradicionalna kulturna manifestacija jednog srpskog kulturnog društva.
U području diskraminta… diskriminacije pravobraniteljica je istaknula da se najviše prituži odnosi na rad i zapošljavanje te na diskriminaciju zbog rase, etničke pripadnosti ili boje kože odnosno nacionalnoga porijekla. I dalje je niska razina svijesti o tome o što je diskriminacija kao što smo čuli i u raspravi i kako se zaštiti od nje. Istraživanje iz '22. godine pokazalo je da građani na kao najdiskriminatorniju vide romsku nacionalnu zajednicu, a najviši, najviše dosada, a najviše građana dosada kaže kako su bili diskriminirani odnosno njih 28%.
Pravobraniteljica je upozorila na prisutnost neprihvatljivog govora i govora mržnje najviše na internetu ali i na sportskim terenima. Zabilježen je porast različite antimanjinske retorike povezane sa izborima. Istaknula je pogrešan dojam da je online sve dozvoljeno što nije točno jer postoje prekršajna i kaznena odgovornost ali je slabo razvijeno njezino provođenje.
Upozorila je također na nisko povjerenje pravosuđa u čemu je RH na začelju unutar EU prema percepciji građana o neovisnosti sudova i sudaca. Dakle, 37% građana kaže da je to stanje loše, a 32% da je vrlo loše.
Istaknula je otežan rad branitelja ljudskih prava te činjenice da je u 2016., da od 2016. godine naovamo nema plana stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, a nema ni dugoročnog institucionalnog financiranja aktivnosti organizacija civilnog društva koje štite ljudska prava i suzbijaju diskriminaciju.
Posebno se ističe prenapučenost u zatvorima i kontinuirani problem koji zahtijeva hitno rješavanje jer je prenapučenost porasla. Spomenut ćemo tri kaznionice, dakle Zadar za 211%, Karlovac za 205, Varaždin odnosno Zatvora Varaždin za 195%.
Bilježi se rast u provedbi preporuka što je dobro, a u izvješću Europske komisije o vladavini prava pokazuje se da i u '22. se postupalo po 44,12% preporuka koje je pučka pravobraniteljica izdala dok je u '24. godini taj postotak porastao na 61%.
Zaključeno je apeliranje na ažurnost rasprave na plenarnoj sjednici što bi dovelo, dodalo snagu preporukama i učinilo i povećalo njihovu provedivost, a istovremeno i svijest građana o važnosti onoga što se njima tretira. Moglo bi dovesti do osjetljivih i značajnih promjena za građane.
U raspravi je izražena podrška izvještajima te je posebno istaknuta dobra suradnja sa odborom, ovim odborom, posebnim pravobraniteljstvima, javnopravnim sektorima i udrugama. Izvješća su pohvaljena kao analitična, aktualna, statistički dobro prikazana te informativna i jasna građanima i onih koji ih mogu koristiti u različite svrhe što može poslužiti kao dobar primjer, kao primjer dobre prakse za druga tijela a podaci su prikazani kako to traže međunarodne organizacije.
U raspravi je posebno istaknuto kako se kroz niz godina pojavljuju dvije najistaknutije ranjive skupine, a to su nacionalne manjine te oni koji traže zdravstvenu zaštitu. Iako postoji dovoljan broj zdravstvenih ustanova javnih i privatnih sustav ne funkcionira jer javne ustanove često nisu dostupne zbog teritorijalnog razloga, lista čekanja, a privatne zbog skupoće i zbog nedovoljnoga pristupa zbog manjka novca i manjka sredstava.
Kao poseban problem istaknut je velik broj preporuka u razdoblju '22. – '24. kojih je bilo ukupno 425 od kojih se mnogi ponavljaju godinama a da se po njima ne postupa niti se daju relevantni i dostatni razlozi neprihvaćanja tih preporuka. Članovi odbora iznijeli su prijedlog da se o tome raspravlja na posebnoj sjednici odbora kao tema ili na tematskoj sjednici.
Ubrzo, ukazano je da se preporuke koje se odnose na pravo na obrazovanje na jeziku i pismu srpske nacionalne manjine kao zakonom zajamčenih prava ne provode od 2015. godine, misli se posebno na prijenos osnivačkih prava u osnovnim školama Borovo, Negoslavci i Markušica na području Vukovarsko-sremske županije.
Također je istaknut problem pogoršanja prava na kulturnu autonomiju i na medijske slobode koje se posebno odnose na srpsku zajednicu u RH, a kad je posredi romska zajednica u raspravi je posebno istaknut problem ili ostvarene ili potencijalne segregacije koja je motivirana etničkom pripadnošću u različitim područjima naročito u sferi obrazovanja i u sferi razvoja infrastrukturnih i komunalnih potreba u naseljima gdje žive pripadnici nacionalnim manjina, u ovom slučaju romske nacionalne manjine.
Nakon provedene rasprave Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina jednoglasno je s 11 glasova za odlučio predložiti Hrvatskom saboru donošenje slijedećih zaključaka.
Prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice za '22. godinu. Prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice za '23. godinu i prihvaća se Izvješće pučke pravobraniteljice za '24. godinu.
Nadamo se da će Vlada RH nakon ovoga uočiti razloge da se rasprave o izvještajima pučke pravobraniteljice odvijaju u toku godine u kojoj se podnose.
Nadamo se da će predsjedništvo Hrvatskog sabora učiniti sve da zaštiti ključnu instituciju koja u njegovo ime zastupa građane u pogledu zaštite njihovih prava pred tijelima vlasti.
Hvala vam puno.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Otvaram raspravu po ovoj točki gdje u ime klubova zastupnika je prva na redu kolegica Sabina Glasovac u ime Kluba zastupnika SDP-a, izvolite.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Cijenjena pučka pravobraniteljice sa suradnicama, predstavnici ministarstava, poštovane kolegice i kolege, na samom početku želim reći a na neki način se i nadovezati na kolegu Pupavca, Pupovca da sam kao potpredsjednica Hrvatskog sabora i članica Predsjedništva Hrvatskog sabora u nekoliko navrata upozorila na sjednicama Predsjedništva sabora na neosnovano, zakašnjelo upućivanje razno raznih izvješća državnih tijela na raspravu na plenarnu sjednicu u Hrvatskom saboru.
Posljednji put sam posebno istaknula ponovno i izvješća pučke pravobraniteljice na što sam dobila odgovor predsjednika Hrvatskog sabora da on ne može staviti izvješće na raspravu u Hrvatskom saboru ukoliko Vlada RH nije dostavila mišljenje, a sada idemo dalje.
4. travnja 2025. godine nakon pitanja novinara Nove TV zašto se Vlada dvije godine nije očitovala o izvješću pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava za 2023. godinu predsjednik Vlade Plenković je novinaru lakonski odgovorio, pa jel to neka tema, koga to briga. E pa gospodine Plenkoviću nas je briga, a vas i Vladu bi također trebala biti briga. Druga je stvar što rasprava o izvješćima, što se rasprava o izvješćima pučke pravobraniteljice namjerno odugovlači, reći ću čak i opstruira jer se ono što stoji u izvješćima očito ne sviđa premijeru Plenkoviću, njegovoj Vladi i ne slaže se s pričom da Hrvati nikad nisu bolje živjeli. U izvješćima pučke pravobraniteljice, godišnjim izvješćima stoji stvarna slika Hrvatske.
I upravo iz tog razloga, što je najtragičnije se sabor onemogućuje u raspravi o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Predsjednik sabora kao što sam već rekla bez očitovanja Vlade ne može staviti ovu točku na raspravu u Hrvatskom saboru, a zastupnici su onemogućeni u svojim zakonskim poslovničkim pravima i obvezama da raspravljaju o svim točkama, a ovo izvješće pravobraniteljica redovito u zakonskim rokovima dostavlja ondje gdje bi ih trebala dostavljati.
Napomenut ću samo, citirat ću gospođu pučku pravobraniteljicu koja je prije mjesec dana odnosno prilikom predstavljanja Izvješće pučke pravobraniteljice o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj za 2024. godinu rekla da u 30 godina je nezabilježeno da se tako, da tako dugo Vlada, nema mišljenje Vlade, nema mišljenje na izvješće o ljudskim pravima. I to je točno i to je tragična istina.
I stoga apeliram na sve vas ovdje kolegice i kolege da bude kristalno jasno, ali i na premijera Plenkovića i na Vladu RH, da bi izvješća postigla učinak i da bi neovisna institucija pučke pravobraniteljice mogle ostvarivati ulogu određenu Ustavom potrebno je o izvješćima raspravljati u godini u kojoj su predana. I zbog toga je Klub zastupnika SDP-a uputio u saborsku proceduru zaključak kojim obvezuje Vladu RH da u roku od 60 dana dostavi mišljenja na izvješće, izvješća pučke pravobraniteljice za 2023. i 2024. godinu kako bi se ista mogla raspraviti u Hrvatskom saboru u roku od 90 dana, a sva buduća unutar kalendarske godine u kojoj su predana bez da čekamo izmjene Poslovnika.
Danas, 12. lipnja 2025. s dvije godine odmaka napokon raspravljamo o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu i ne mogu si ponovno ne postaviti pitanje kakvu svrhu ima raspravljati o problemima koji su već tada vapili za hitnim rješenjima ako ih u međuvremenu nismo ni dotaknuli?
Ovo izvješće nije samo niz administrativnih poglavlja, u njemu su stvarni životi, u njemu su stvarni ljudi, njihove nemoći, frustracije, prešućene boli, osjećaj diskriminacije, osjećaj da se krše njihova ustavna, zakonska i građanska prava. Tisuće građana obratilo se pravobraniteljici s problemima koji bi nas kao državu i društvo trebali potaknuti na djelovanje, na raspravu ovdje u Hrvatskom saboru ali nisu dvije godine. Dakle, ono što danas imamo pred sobom jednostavno je zakašnjelo i kašnjenjem u raspravi obesmišljavamo svrhu ovakvih izvješća. Podaci su već zastarjeli, okolnosti su se promijenile, Vlada i sabor su u međuvremenu donijeli niz zakona i strategija bez da su uopće uzeli u obzir preporuke pravobraniteljice. Ignorirani su stvarni problemi ljudi, njihova ustavna i građanska prava to ću ponoviti još jednom i ignorirana je stvarnost, a ta ignorancija nije prošla nezapaženo.
Učinak socijalnih transfera na smanjenje siromaštva danas je slabiji nego prije 10 godina i to unatoč višem BDP-u i višegodišnjoj vladavini premijera koji se hvali intervencionizmom. Europska komisija je u najnovijem izvješću u okviru Europskog semestra poručila da je Hrvatska tada, prije 10 godina iako siromašnija i tek izašla iz recesije imala učinkovitiju socijalnu politiku negoli ju ima danas. Ako su učinci bili bolji u vrijeme krize nego u doba tzv. stabilnosti onda nešto ozbiljno ne valja s politikom ove Vlade.
U izvješću pučke pravobraniteljice se navodi da je stopa rizika od siromaštva porasla na čak 19,2%. Samo da napomenem Nacionalni plan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti od 2021. do 2027. godine predviđao je smanjenje stope rizika od siromaštva na 17,6% u 2021. te na 17,2% u 2022. godini. No, aktualni podaci pokazuju još porazniju sliku siromaštvo i dalje nezaustavljivo raste. U 2024. godini Hrvatska bilježi najveću stopu rizika od siromaštva još od 2012. godine i to od čak 20,3%. Da opet napomenem, Hrvatska si je Nacionalnim planom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti 2021. – 2027. predvidjela i zadala da će stopa rizika od siromaštva za 2024. godinu biti 16,4% kako bi se do 2027. godine spustila na 15%, a ona je danas ne na 16,4% nego na 20,3%.
Stopa rizika od siromaštva nezaustavljivo raste i neprihvatljivo je visoka no posebno šokira kad pogledamo podatke za najranjiviju skupinu našeg društva osobe starije od 65 godina. U izvješću za 2022. godine brojke su porazne. 32,4% starijih osoba bilo je u riziku od siromaštva, a za žene je ta brojka iznosila čak 37%. No, prava slika apsurda i nepravde otkriva se kod starijih osoba koje žive same čak 55,3% njih bilo je u riziku. Drugim riječima, više od svake druge starije osobe u samačkom kućanstvu živjelo je na rubu ili ispod granice siromaštva. Danas, dvije godine kasnije situacija u Hrvatskoj još je gora. Moram se opet osvrnuti na najnovije podatke iako ćemo o tome raspravljati nadam se kada izvješće za '24. jednom dođe na dnevni red u saboru.
Prema podacima '24. rizik od siromaštva za starije osobe popeo se na 37%, a za žene čak na 40,1%. U samačkim kućanstvima sada smo dosegli vrtoglavih 61,4%. Dakle, ako ste stariji, živite sami, a pogotovo ako ste starija žena statistički ste gotovo osuđeni na siromaštvo.
Kako ublažiti ovaj egzistencijalni udarac? Najlogičnije i najpravednije dostojnim, dostojanstvenim mirovinama. Pučka pravobraniteljica je još u izvješću iz 2022. jasno preporučila. Preporuka 36 Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da razmotri izmjenu formule za usklađivanje mirovina kako bi usklađivanje u većoj mjeri pratilo rast troškova života. I što smo dobili? Novi zakon isti s omjerom usklađivanja 85 napram 15 odnosno idemo slijedeći tjedan u drugo s tim zakonom, no u stvarnosti taj omjer ne hvata ni približno korak s inflacijom, niti s rastom cijena hrane, režija, lijekova. Troškovi života su eksplodirali, a mirovine su ostale zakopane u suhoparnim formulama koje ignoriraju realnost. Zato ne mogu ne ponoviti još jednom jedino pravedno rješenje je 100%-tno usklađivanje po povoljnijem indeksu za umirovljenika što SDP ponavlja i predlaže već 4 godine. Sve drugo je šminka, sve drugo je poniženje za one koji su čitav život radili a danas ne mogu pokriti osnovne životne potrebe. Dok stariji jedva spajaju kraj s krajem i pokušavaju preživjeti s mirovinom koja ne pokriva ni osnovne životne potrebe mladi oni koji bi trebali graditi ovo društvo i budućnost ove zemlje ne mogu si priuštiti ni temeljni početak.
Osvrnimo se zato na jednu od temeljnih socijalnih prava, pravo na adekvatno stanovanje. Probleme koje građani godinama uporno navode u svojim pritužbama nisu nikakva iznenađenja. Previsoke cijene nekretnina, tržišne najamnine koje postaju luksuz posebice u turistički atraktivnim i sveučilišnim sredinama te potpuni izostanak pristupačnih stanova za dugoročni najam. Ljudi dijele stanove s nepoznatim osobama, odgađaju zasnivanje obitelji jer nemaju uvjete za samostalni život, žive u prenapučenim često neadekvatnim prostorima. No, sve to i više od toga pučka pravobraniteljica sustavno upozorava. Tako i u ovom izvješću gdje se još jednom ponavlja preporuka 69 upućeno Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine da izradi strategiju stanovanja koja će obuhvati sve socijalno ugrožene skupine i u čiju će izobrazbu biti uključeni svi relevantni dionici. Dakle, ne samo da je inzistirala na tome da se napravi dokument nego je inzistirala na tome da se napravi uključiv međuresorni dugoročno održiv okvir koji će osigurati financijski priuštivo stanovanje svim kategorijama građana u skladu s realnim potrebama i uvezan s drugim javnim politikama poput socijalne skrbi, demografije i tržišta rada.
A šta smo dobili? Ne strategiju već Nacionalni plan stambene politike do 2030. godine donesen u ožujku ove godine ali ne u saboru gdje bi kao strateški dokument trebao proći temeljitu raspravu već na jednoj sjednici Vlade.
Dakle, dokument koji bi trebao regulirati jedno od temeljnih socijalnih pitanja u zemlji nije prošao ni osnovi demokratski filter, raspravu u predstavničkom tijelu. Nije strategija već nacionalni plan, nema parlamentarnog nadzora, nema uključivanja šire javnosti, nema glasova ni onih kojih se taj dokument treba najviše ticati.
Prema najnovijem izvješću u okviru Europskog semestra Europska komisiju procjenjuje da je priuštivost stanovanja ostalo otprilike na razini iz 2015. godine. Prosječni građani Hrvatske danas nakon godina gospodarskog rasta do stana dolaze jednako teško kao i prije 10 godina. Europska komisija bila je jednako oštra i u prošlogodišnjem izvješću kada je otvoreno upozorila da su Vladine mjere dovele do tolikog rasta cijena nekretnina da su čak i najamnine postale nedostupne velikom dijelu građana. I nakon svega toga mi umjesto dugoročnog inkluzivnog i stručnog modela stambene politike dobivamo Nacionalnu plan stambene politike sklepan u žurbi tek nakon godina ignoriranja i upozorenja Europske komisije. To nije strategija, to je vatrogasna mjera pod pritiskom Bruxellesa. Bruxelles je ponovno ovih dana premijera Plenkovića posredno ali jasno označio jednim od najmanje socijalno osjetljivih lidera u EU ne u medijima, ne u pamfletima, u službenom dokumentu Europske komisije koji svatko može pročitati. Ali da ne ostanemo samo na siromaštvu, stambenoj nesigurnosti i zanemarenim starijima evo još jednog primjera kako se sustavno ignoriranje izvješća pučke pravobraniteljice direktno odražava na živote i zdravih ljudi. Primjera koji ne govori samo o birokratskom kašnjenju već o ozbiljnom nemaru u području gdje su mjeseci, a kamoli godine razlike između života i smrti.
Poglavlje pravo na zdravlje, onkološki pacijenti, preporuka 21 da žurno počne implementirati Ministarstvo zdravstva Nacionalni strateški okvir protiv raka do 2030. godine. Na prvi pogled netko bi mogao pomisliti da je ova preporuka ispunjenja jer je strateški okvir doista usvojen još 2020. godine i akcijski plan za razdoblje do 2025. je donese tek u siječnju 2024. godine. Znači Vladi RH trebalo je pune 3 godine da izradi i donese akcijski plan, ključni provedbeni dokument bez kojeg svaka strategija ostaje mrtvo slovo na papiru, a naši onkološki pacijenti prepušteni na milost i nemilost birokratskih zavrzlama i potpune ne empatije za njihove stvarne probleme.
U zemlji u kojoj je rak odgovoran za 23% svih smrti, a kod osoba mlađih od 65 godina čak 35% odgađanje provedbe bilo kakvih sustavnih mjera trebalo bi izazvati ozbiljnu političku odgovornost. U zemlji koja iako je po incidenciji karcinoma RH u prosjeku EU, prema podacima OECD-a druga je od smrtnosti od karcinoma u EU, akcijski plan je trebao biti na snazi davno prije. Koliko ljudi je propustilo preventivne preglede i postalo dio crne statistike zbog nepravovremene implementirane strategije na koje je pučka pravobraniteljica upozoravala.
U trenutku kad se napokon odlučimo raspravljati o izvješću stvarnost koju ona opisuje već je debelo iza nas. Propušteno je ono najvažnije, pravovremena reakcija i umjesto da izvješće posluži kao temelj za odlučivanje i korekciju politika ono postaje tek arhivski dokument. Time se ne gubi samo kontekst, gubi se smisao cijelog mehanizma parlamentarnog nadzora nad stanjem ljudskih prava. Takav odnos prema instituciji pučke pravobraniteljice koja je podsjetimo, ustavna institucija i opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu ljudskih prava ne samo da je neprihvatljiv nego i ponižava samu svrhu ove institucije. Ako sabor ne raspravlja izvješćima pravodobno onda ona postaju tek formalnost, a građani s razlogom gube povjerenje u smislenost institucionalnih procedura.
Zato danas dok kasnimo dvije godine barem imamo ovdje svi obvezu jasno reći da ovakva, ovakav nemar prema pravima građana, prema ustavnim, zakonskim i građanskim pravima građana i prema institucijama koje ih štite nije i ne smije biti praksa i vrlo jasno se odrediti za početak glasati o ovom zaključku i poručiti Vladi Andreja Plenkovića no pasaran, nećete držati više u čekaonici ljudska prava u RH. Vrijeme je da ih pustimo na zrak, čisti zrak.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Glasovac.
U ime Kluba nezavisnih zastupnika na redu je kolegica Marija Selak Raspudić, izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Prije nego što krenem s raspravom o ovom izvješću osvrnut ću se na neke ovdje iznesene činjenice i sveopće zgražanje nad situacijom u kojoj se trenutno nalazimo, a to je da danas raspravljamo izvješće iz 2022. godine. Pritom ću spomenuti našu nedavnu saborsku povijest i situaciju u kojoj smo imali priliku da ovo zajedno riješimo u jesen 2023. godine i danas bismo, da smo to htjeli, raspravljali doista o izvješću iz 2024. godine.
Naime, u tom trenutku podnijela sam cjelovite izmjene Poslovnika. Mnogi od vas se vjerojatno i sjećaju da sam se uopće za tu činjenicu da ih smijem predložiti izborila zajedno s vašim potpisima i potporom na Ustavom sudu. U tim izmjenama Poslovnika koje su bile raspravljane u Hrvatskom saboru stajala je upravo tražena odredba o kojoj smo ovdje u više navrata govorili, a to je da se izvješća rasprave u toj godini. Međutim, unatoč tome i unatoč činjenici da je bio predložen i zaključak da se ja odreknem autorstva nad tim izmjenama Poslovnika i da ga preuzme Odbor za Ustav da bismo imali jedno sustavno rješenje oko kojeg će se složiti svi i da konačno implementiramo sve one odredbe koje će omogućiti da sabor doista bude tijelo koje odgovara trenutku u kojem se nalazimo od rasprave o izvješćima, o činjenici da je tu ministar kada se radi o njegovim zakonima ili kada se odlučuje o novom ministru pa do prisutnog kvoruma kada imamo saborske rasprave i svega ostaloga, situacija je bila takva da vladajuća većina a s njom i znatan dio oporbe nije htio i nije pronašao dovoljno političke volje da to prihvati uopće da dođe do drugog čitanja. Dakle, da se zajedno taj prijedlog unaprijedi pa ne mora biti moj nego od Odbora za Ustav.
Dakle, nemojmo se sada zgražati nad time da imamo izvješće iz 2022. godine jer u jesen 2023. godine svi smo ovdje imali priliku promijeniti tu praksu i velika većina ovog doma je glasala protiv toga. Dakle, očito to nije bilo prioritetno pitanje niti za vladajuće, nažalost ni za veliki dio oporbe koja se još uvijek nalazi u istim klupama.
Što se tiče navedenog izvješća iz 2022. godine osobito mi je zapeo za oko dio koji se odnosi na statusna pitanja građana poglavito dio u kojem se govori o utvrđivanju ili stjecanju hrvatskog državljanstva. To je poglavlje neobično sadržajno i posvećena mu je velika pozornost što je očigledna posljedica primjene odredaba Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2019. godine kojim je Hrvatski sabor u znatnom opsegu izmijenio pravila o utvrđivanju ili stjecanju hrvatskog državljanstva. Ovo je poglavlje ujedno i jedno od onih u ovom izvješću u kojem se najmanje mogu složiti s navodima pravobraniteljice pa ću to i objasniti.
U kontekstu primjene odredbe Članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu pravobraniteljica ističe slijedeće primjedbe koje ću točno citirati. Diplomatsko konzularna predstavništva RH pogrešno su postupala. Dodatni problem je što je o tome indirektno odlučivao MUP koji nije ovlašten za odlučivanje u predmetima stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom. Posljedično o zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom temeljem ove odredbe nije odlučivalo nadležno tijelo. Traženje da se zahtjev za upis knjigu državljana RH po odredbi Članka 5. stavka 2. podnosi osobno u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji nema uporište u zakonu i protivno je Članku 24. stavku 2. zakona.
Ovo što smo čuli su vrlo precizne i oštre pravne kvalifikacije, a u sudskom ili nekom drugom postupku nazvali bismo ih i bitnih povredama postupovnih pravila jer se ovdje primjerice tvrdi da su o stjecanju državljanstva odlučivala stvarno nenadležna tijela. U ovom dijelu pravobranitelja nastavlja i daje i političku kvalifikaciju promatranih zakonskih normi slijedećim riječima. Nejasno je i da su za administrativni postupak upisa u evidenciju hrvatskih državljana osobama koje se hrvatskim državljanima smatraju od rođenja postavljeni uvjeti koji su uobičajeni u postupku naturalizacije stranaca odnosno stjecanja državljanstva prirođenjem što je još jedan prilog da se radi o neobičnoj hibridizaciji norme i prakse.
U odnosu na sve ovo želim reći kako se ne slažem ni s pravnim, a ni s političkim kvalifikacijama koje smo ovdje čuli. Naime, glede zakonske osnove koja je omogućila stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom osobama starijim od 21 godine sasvim je opravdano da je RH odredila dodatne uvjete u kojima se provjerava poštuju li osobe koje traže državljanstvo pravni poredak RH, podmiruju li javna davanja i postoje li kakve sigurnosne zapreke. Riječ je o osobama iza kojih može biti cijeli jedan životni vijek, a koje su do trenutka podnošenja zahtjeva za stjecanje državljanstva bile potpuno nepoznate hrvatskim tijelima.
U tom smislu kada je ova privremena zakonska osnova za stjecanje državljanstva već i umetnuta u zakon sasvim je opravdano da je postupak u pogledu zahtjeva provodilo MUP, a ne da se postupak sveo na puki upis kod nadležnog upravnog tijela županije ili Grada Zagreba. Također, sasvim je opravdano da se od podnositelja zahtjeva tražilo da osobno pristupe i podnesu svoje zahtjeve u mjesno nadležnoj policijskom upravi ili u diplomatsko-konzularnom predstavništvu kako bi se mogao pouzdano utvrditi identitet podnositelja zahtjeva. No, svakako smatram da je dobro da se i ovakve rasprave otvaraju i tu dolazim do bitne političke poruke.
Hrvatsko državljanstvo nije samo pravo, ono sa sobom nosi i niz obaveza i to bi trebali osvijestiti. Ja neću kriti da su moja promišljanja o hrvatskom državljanstvu bitno preciznija i opreznija od onog što je dosada bila praksa. To su i prevladavajući europski trendovi poput nedavne odluke talijanskih birača da ne žele da se rok u kojem stranci mogu steći talijansko državljanstvo smanji s 10 na 5 godina ili poput najava koje dolaze iz Njemačke da će se uvjeti za stjecanje njemačkog državljanstva moguće iznova pooštriti. Svaka država koja drži do sebe ne dijeli svoje državljanstvo bilo kome i bez ikakvih kriterija, a posebno se ne odnosi prema konceptu državljanstva isključivo kao nekakvom ili nečijem pravu nego i kao skupu obaveza i kvalificiranom odnosu pojedinca prema državi čije državljanstvo ima. Stoga se vraćam na pitanje primjene i provedbe Zakona o hrvatskom državljanstvu i posebno želim zahvaliti policijskim službenicima, našoj diplomatskoj, konzularnoj službi i službenicima u nadležnim upravnim tijelima županija i grada Zagreba koji su ispravno shvaćajući važnost svog posla pedantno odradili i odrađuje jedan veliki ni malo jednostavan zadatak uvažavajući činjenicu da su izmjena Zakona o hrvatskom državljanstvu iz 2019. godine izazvale pravu poplavu zahtjeva za našim državljanstvom a sa kojim ciljem? Jedna tema za koju bi trebalo nešto više vremena, a vjerojatno će se i otvoriti u budućnosti.
U drugom dijelu rasprave osvrnut ću se na izvješće iz 2024. godine, jer nismo na vrijeme promijenili odredbu premda smo mogli ovog Poslovnika, pa ono što je relevantno u tom izvješću neće biti bitno u naredne dvije godine, a bitno je itekako sada. To se posebice odnosi na poglavlje izbori u 2024. godini. I tu mi je u cijelom tom poglavlju zapelo za oko nekoliko stvari koje želim prinijeti pažnji javnosti na koje se želim posebno osvrnuti.
Naime, pravobraniteljica se u analizi izbornih procesa u Republici Hrvatskoj u nekoliko navrata osvrće na određene navodno neovisne organizacije koje su ključna činjenična uporišta na temelju kojih ona izvlači zaključke i donosi sud o stanju izbornih, odnosno demokratskih procesa u Republici Hrvatskoj. Međutim, jedna od tih organizacija je primjerice kako se zove neovisna, ovo je citat: „Organizacija za provjeru činjenica faktograf koja je tijekom kampanje u realnom vremenu identificirala, ispravljala dezinformacije, lažne vijesti što je dalo priliku biračima da donesu informirane odluke na temelju provjerenih informacija.“ Odlična vijest, mi postojimo i postoje nekakvi očito nepristrani provjeravatelji informacija koji omogućavaju građanima da razaznaju prave od lažnih vijesti. Međutim, kako ta organizacija djeluje u praksi svima je već dobro poznato. Ja ću se osvrnuti na jedan detalj jer ih je čitavo more i ona uvelike bez dileme izlazi iz okvira nečega što zvuči znanstveno utemeljeno, a trebala bi biti nepristrana organizacija koja provjerava činjenice. Ona ih prvo izabire, ne provjerava ih sve nego samo određene. Drugo u njima stavlja snažan politički naglasak i kvalifikacije na određene ljude i na činjenice koje oni iznose.
Dakle, osim te činjenice koja je već poznata hrvatskoj javnosti druga stvar koja se ovdje posebice ističe je odnos prema GONG-u koja je druga institucija koja je nadležna za provjeravanje političkih procesa u Republici Hrvatskoj. Tu se osvrće na jedno posebno bitno izvješće GONGA, analizu političkih narativa na Tik Toku u izbornoj kampanji iz 2024. Međutim što to izvješće kaže? To je izvješće daleko od nepristranog izvješća, to je također izvješće prepuno predrasuda i političkih kvalifikacija određenih političkih aktera. Dat ću vam jedan vrlo konkretan primjer.
Primjerice u tom izvješću se navodi da je zanimljivo napomenuti da u 10 službenih političkih računa sa najvećim brojem objava njih je 5 predstavljalo etablirane političke stranke. Dva su predstavljala prethodno izabrane političare, Katarinu Peović, e sad slušajte, te Marina Miletića, Mostovog političara i religioznog antivakser, religioznog antivaksera dok su tri predstavljala vanjske političare (Ava Karabatić, Ivan Pernar i Mate Lukić).
Ja sam se sa kolegom Miletićem politički razišla i to je poznato hrvatskoj javnosti, međutim ovdje postavljam otvoreno pitanje je li legitimno i opravdano da organizacije koje sebe nazivaju nezavisnima, koje prate demokratske procese, koje dobivaju legitimaciju time da se navode u izvješćima pučke pravobraniteljice o jednom političkom akteru koji očito nije predmet njihovih simpatija iznose ovako oštre kvalifikacije. Dakle, on je religiozni akter za razliku od svih drugih promatranih političara uz koje ne stoji nikakva kvalifikacija. To nisu nepristrani promatrači, nego su politikantska pamfletistička štiva i netko tko je pučki pravobranitelj ako ih već želi navoditi onda to mora činiti sa dozom kritičke misli i temeljiti analize toga što će poslije uzeti kao neupitnu činjenicu na temelju koje će se dalje odlučivati i procjenjivati stanje demokratskih procesa u Republici Hrvatskoj. I to nije jedini detalj, dat ću vam još jedan.
U tom istom izvješću se primjerice kaže mainstream politička scena sa strankama poput HDZ-a, SDP-a i Možemo! zagovara demokratsko sudjelovanje itd. Nasuprot tome Domovinski pokret Most i osobe sad se nabrajaju drugi političari, dakle GONG i GONG-ovo izvješće, analiza političkih narativa na Tik Toku u izbornoj kampanji 2024. je sebi uzelo za pravo da odluči što je mainstream politička scena, a što je sve ostalo.
I u tu hvale vrijednu kvalifikaciju za koju oni smatraju da su nadležno tijelo koje može dodijeliti su upali HDZ, SDP i Možemo! a svi ostali su što? Što su svi ostali i tko o tome odlučuje? Mainstream politička scena u Republici Hrvatskoj su sve one političke stranke koje su dobile povjerenje građana na bilo kojim izborima i koje danas sudjeluju u radu Hrvatskog sabora ili na bilo kojoj drugoj političkoj razini, a nisu one političke stranke kojima su nadležna tijela na temelju zakona iz opravdanih razloga zabranile političko djelovanje.
Sve drugo što na ovakav način kvalificira političke aktere više nije u sferi neutralnog, nego u sferi politikanskog, pamfletističkog štiva. Tko su i što rade navodno nepristrane, neovisne i navodno relevantne organizacije koje su nadležne za ocjenu kvalitete demokratskih procesa i političkih aktera u Hrvatskoj? Tko će analizirati sadržaj koji one proizvode, jer nije riječ o znanstvenim radovima koji moraju poštivati zadanost struke već o nametanju vlastitih političkih narativa skrivenih pod kišobranom navodne neutralnosti. Obaveza je pučke pravobraniteljice ukoliko već ulazi u domenu analize političkih procesa u RH da kritički preuzme njihove analize, a ne da širi dalje propagandni i pristrani politikantski sadržaj.
I s time ću ovdje završiti, praćenje demokratskih procesa u RH je izrazito bitno, pučka pravobraniteljica tu ima posebnu ulogu ali idimo do kraja, budimo dosljedni, budimo precizni, budimo ozbiljni i analizirajmo sav taj sadržaj koji nekritički određuje koji je stupanj demokratizacije našeg društva i prema tome kvalificira ili diskvalificira mnoge političare iz javnog diskursa a posljedično iz političkog života.
Hvala vam.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Selak Raspudić.
Slijedeća na redu u ime Kluba zastupnika SDSS-a je kolegica Dragana Jeckov, izvolite.

Jeckov, Dragana (SDSS)
Zahvaljujem.
Poštovana pučka pravobraniteljice sa svojim timom, uvažena državna tajnice, poštovane kolegice i kolege, dakle danas polovinom 2025. godine raspravljamo o Izvještaju pučke pravobraniteljice za 2022. i ponovno smo se doveli u situaciju da o nekom izvještaju raspravljamo sa nedopustivo vremen… velikim vremenskim odmakom od par godina.
I šta reći o aktualnosti ove rasprave osim da je nepravodobna i da predstavlja zaista lošu praksu i lošu sliku naspram onih građana koji se s puno povjerenja obraćaju Uredu pučke pravobraniteljice u kojem iznose svoje probleme. Istovremeno je to loša praksa i slika i prema stanju ljudskih prava jer je odgovornost sabora zaštita i jačanje ljudskih prava. Zato se mi u SDSS-u snažno zalažemo i slažemo s prijedlogom Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina da se Poslovnikom sabora uredi obaveza raspravljanja o izvještajima u godinama u kojoj su donesena te propiše rok Vladi u kojem mora dostaviti mišljenje sabora kako bi se osigurala pravodobna rasprava o stanju ljudskih prava u RH.
Ustav nam je jas… Ustav dakle nam jasno govori da je pučka pravobraniteljica opunomoćenica Hrvatskog sabora i taj važan posao treba nastaviti raditi, ali pravovremeno imati i odgovor Vlade na preporuke koje Ured pučke pravobraniteljice ažurno dostavlja a temelji na stvarnim problemima građana.
Ovaj izvještaj jeste objektivan, kritičan je, nepristran i može se percipirati kao svojevrsna unutarnja kontrola ali i kao savjetodavac te ukazuje na eventualne propuste koji se zapravo dobro koordinirani radom svih strana jednostavno mogu razriješiti a sve to postiže se prvenstveno zbog činjenice da se saslušaju obje strane.
I ono što je možda još važnije od Ureda pučke pravobraniteljice ne dobijamo samo statističke podatke i kritički osvrt već konstruktivne prijedloge i preporuke pa čak i svojevrsna upozorenja kako određene stvari treba dovesti u stanje i kako zapravo treba biti. Narodski rečeno, ne radi se o pukom dijagnosticiranju problema već se predlažu i njegova rješenja. A takvih preporuka odnosno rješenja je u toj 2022. bilo 170 i usmjerene su na otklanjanje uočenih nedostataka i nepravilnosti koje dovode do povreda ustavnih i zakonskih prava građana, a rezultat su postupanja u brojnim predmetima.
Ured pučke pravobraniteljice nerijetko je jedina državna institucija kojoj se građani obraćaju sa punim povjerenjem i gdje budu saslušani te kao nepristrano kritički se promatra svaki segment rada države i društva vodeći računa da se nitko ne osjeća manje vrijednim ili zapostavljenim.
Pravobraniteljica i njezin ured nisu ostali nijemi na brojne situacije kršenja ljudskih i manjinskih prava na koje su se građani prituživali kao i organizacije civilnog društva ili su objav… pak objavljivali u različitim medijima svoje reakcije čak kada su putem istih medija bili prozivani u negativnom kontekstu. Posebno je istaknuto kako se kroz niz godina pojavljuju dvije najistaknutije ranjivije, ranjive skupine to su nacionalne manjine te oni koji traže zdravstvenu zaštitu. Iako postoji dovoljan broj zdravstvenih ustanova javnih i privatnih sustav ne funkcionira jer javne ustanove često nisu dostupne bilo teritorijalno bilo zbog dugotrajnih listi čekanja, dok su privatne ustanove za većinu građana preskupe, a nije dovoljno uređen ni odnos između javnih i privatnih ustanova.
Koristim priliku da u ovom izvještaju iz '22. osvrnem se na položaj pripadnika nacionalnih manjina posebno one nacionalne manjine kojoj pripadam, a to je srpska. Istina je da su pozitivni propisi u kojima se uređuju prava pripadnika nacionalnih manjina u našoj državi kvalitetni, možda i jedni od najboljih u Europi i mogu služiti kao ogledni primjer drugima. Međutim, gotovo kao mantru ponavljamo jedno te isto odnosno da propisana prava nerijetko ostaju mrtvo slovo na papiru a vidimo i da pravobraniteljica gotovo iste preporuke već niz godina prepisuje zapravo iz godine u godinu. Pa tako pravobraniteljica odnosno njen ured ali i Savjetodavni odbor za okvirnu konvenciju istaknuli su i detektirali iste probleme. Nedovoljna zastupljenost nacionalnih manjina u emisijama HRT-a, podzastupljenost pripadnika nacionalnih manjina među zaposlenima u upravi i pravosuđu te ne provođenje popisa o uporabi manjinskih jezika i pisma kao i govor mržnja, mržnje u medijima i političkom diskurs… diskursu, radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam, protu manjinsku retoriku i predrasude osobito koje pogađaju srpsku i romsku nacionalnu manjinu. Citiram: „Na žalost zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima i dalje je jedna od područja u kojem se manjinska prava najslabije ostvaruju. Ovo je nešto na što godinama skrećemo pažnju naročito na sjednicama Savjeta za nacionalne manjine, ali očito bezuspješno.
Već zadnjih više od 5 godina postotak sadržaja namijenjen pripadnicima nacionalnih manjina je oko poražavajućih 1%. Čak i u toj jadnoj minutaži uračunava se gostovanje pripadnika nacionalnih manjina u nekoj emisiji što nije nužno program namijenjen nacionalnim manjinama. Priča se o manjinama, a ne s manjinama. Da se iz godine u godinu miješaju pojmovi nacionalnih manjina i religijske pripadnosti, da se ne bave političkih izazovnim provokativnim pitanjima, te da se prikazuju manjine kao, samo kao folklor.
Formiranje manjinske redakcije na HRT-u također je puko zadovoljenje forme, jer se radi o preraspoređivanju radnika u tu redakciju. Upravo se jednom od preporuka Odbora ministara država članicama o primjeni Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima čiji smo potpisnici. Kao prioritet preporučuje produljenje trajanja emitiranja i povećanja redovitih radijskih i tv programa na manjinskim jezicima u sklopu HRT-a dodjelom termina prikazivanja svakom manjinskom jeziku.
Europskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima čiji smo potpisnici obavezali smo se da će za korisnike regionalnih ili manjinskih jezika na teritorij gdje su ti jezici u upotrebi osigurati osnivanje barem jedne radio stanice ili jednog tv kanala na regionalnom ili manjinskom jeziku. Međutim, kad znamo mišljenje i percepciju cjelokupnog društva o uslugama Hrvatske radiotelevizije, onda nas odnos prema nacionalnim manjinama uopće ne treba iznenađivati.
Nekoliko riječi o zapošljavanju, konkretno pozivanju na čudotvorni članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji to svakako nije, jer su podaci o njegovoj provedbi poražavajući naročito kada se ovaj institut medijski, maliciozno prikazuje kao nešto što je pravilo, a ne izuzetak i pri tome treba naglasiti da njegovom primjenom ovim tempom nikada nećemo dostići željenu ravnomjernu zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina.
Sve što smo o primjeni dvojezičnosti mogli reći u raspravama o prošlim izvještajima isto možemo ponoviti i sada jer se na žalost apsolutno ništa nije pomjerilo sa mrtve tačke. Kad se u svemu navedenom doda i izgovor novih rezultata popisa koji zahtijevaju revidiranje akcijskog plana pitanje je hoćemo li ikada uopće doći u priliku da vidimo u stvarnosti dvojezične znakove na ulazima i izlazima iz naselja naseljenih nacionalnim manjinama.
Često se kao pozitivni primjer ističu Donji Lapac i Biskupija, međutim moram spomenuti kako se ploče u Donjem Lapcu i Biskupiji nalaze samo na sporednim ulazima u naseljima dok se u Biskupiji redovito uništavaju. Ovo govorim čisto da javnost ne bude u zabludi.
Zahtjev da Hrvatska jasnije regulira obaveze jedinice lokalne samouprave na uvođenje dvojezičnosti eksplicitno javlja u gotovo svim izvještajima međunarodnih i europskih tijela, ali i o rezolucijama Odbora ministara, Vijeća Europe iz 2005., 2011. i 2017. Posljednji izvještaj Rezolucije odbora ministara iz 2022. godine pak eksplicitno navodi da je postojeći prag od trećine stanovništva previsok, te da ga je potrebno smanjiti u skladu sa člankom 10. Okvirne konvencije.
Također se u posljednjoj rezoluciji naglašava obaveza vlasti da osiguraju provođenje postojećih prava što se odnosi kako na službenu uporabu manjinskog jezika i pisma, tako i na oznake u javnom prostoru. Ni u 2022. godini nije bilo napretka kada je u pitanju registracija škola na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu. Dakle, ponovit ću. Jedino srpska nacionalna manjina nema registrovane škole na jeziku i pismu. Pokušava se to dugi niz godina prijenosom osnivačkih prava nad osnovnim školama u Vukovarsko-srijemskoj županiji, na općine Borovo, Negoslavci i Markušice.
Markušica kao što su to zatražili još davne 2015. godine. Nema registracije kao ni u pogledu onih ustanova na srpskom, na nastavi, u kojima se odvija nastava na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu. Najgore je zapravo što o ovoj situaciji postoje narodski rečeno dvostruki aršini, pa i na pojedine jedinice lokalne samouprave prijenos prošao brzo i bezbolno bez medijske pompe.
Napomenut ću kako ni dan danas nije napravljeno po ovom pitanju ništa o čemu svjedoči preporuka pod brojem '92. Pravobraniteljica je dobro naglasila jednu stvar, a to zaboravljaju oni koji se vrlo često smatraju vrsnim poznavateljima manjinskog obrazovanja, da roditelji, pripadnici nacionalnih manjina i djeca imaju pravo birati model obrazovanja.
Na žalost kako sam rekla i u raspravi o Izvještaju pravobraniteljice za djecu nejasno mi je zbog čega se konstantno pitanje dovodi samo pravo djece pripadnika nacionalnih manjina na obrazovanju na srpskom jeziku i ćirilićnom pismu.
Usuđujem se reći da kako u našem političkom prostoru postoje političke stranke koje postoje samo i isključivo nudeći upravo takav program koji obećava uskraćivanje prava na manjinsko obrazovanje. Srećom ti i takvi iako glasni svakim danom postaju sve marginalniji.
Zbog nemjerljive važnosti izvještaja koji predstavlja svojevrsni presjek stanja u kojem se kao društvo nalazimo uz isticanje konkretnih napredaka i doprinosa pučke pravobraniteljice i njenog rada posebno kada je u pitanju zaštita starijih osoba od zloupotrebe ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju posebno kada su u pitanju mladi iz domova za djecu ili udomiteljskih obitelji kojima je omogućeno duže da ostanu u organiziranom smještaju sada do 26 godina umjesto do 21. kao i činjenice da povjerenje u rad i institut pučke pravobraniteljice raste Klub zastupnika SDSS-a će podržati Izvještaj pučke pravobraniteljice za 2022. godinu.

Penava, Ivan (DP)
Hvala.
Sljedeća na redu je kolegica Jelena Miloš u ime Kluba zastupnika Možemo!
Izvolite.

Miloš, Jelena (Možemo!)
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege za početak htjela bih zahvaliti pravobraniteljici i čitavom timu pučke pravobraniteljice u svoje ime, u ime našeg kluba na izuzetno vrijednom i korisnom radu koji bilježi i glavne probleme naših građana i sustavno predlaže preporuke za poboljšanje.
I ja kao i naš klub redovito se u radu konzultiramo s tim izvješćem naročito s dijelom preporuka i za nas one predstavljaju vrijedan izvor informacija za donošenje javnih politika, predlaganje zakonodavnih rješenja, amandmana itd. U tom smislu neprihvatljiva je, nedopustiva izjava premijera koji na pitanje novinara zašto nije stavio ta izvješća na dnevni red govori kome je to bitno? Dakle, to je bitno svim saborskim zastupnicima i građanima koji dugo vremena čekaju na rješenje svojih problema i to bi trebalo biti apsolutno svima bitno.
Isto tako je neprihvatljivo i nedopustivo da Sabor tek danas raspravlja o Izvješću iz 2022. godine kad je Izvješće za 2024. godinu već odavno upućeno u saborsku proceduru. Takva praksa nepoštovanja prema institucijama koje je Hrvatski sabor opunomoćio, dakle opunomoćio da štite ljudska prava naših građana, da prate probleme sa kojima se građani suočavaju i da daju preporuke kako bi se ti problemi mogli riješiti. Dakle, takva praksa nepoštovanja prema institucijama je apsolutno neprihvatljiva.
Ono što je po meni poražavajuće i inače u demokraciji kakvu vidimo u Hrvatskoj je da do dan danas ne možemo osigurati redovan, nesmetan rad osnovnih institucija u Republici Hrvatskoj, nego da baš svaka institucija mora biti podložna nekakvim stranačkim dinamikama, nekakvim političkim procjenama, političkim kalkulacijama i da nemamo niti osnovne institucije na koju se građani mogu osloniti što za posljedicu dovodi do toga da se građani naprosto osjećaju nesigurno i nezaštićeno u našoj zemlji sa takvim radom institucija. Mislim da je to poražavajući problem i nešto što to zarobljavanje institucija nešto što nismo zapravo uspjeli riješiti od samostalnosti i to mahom zbog toga što je na vlasti HDZ.
Htjela bih napomenuti da je 2022. pravobraniteljica uputila čak 170. preporuka za rješavanje problema hrvatskih građana u sekcijama od zdravstva, rada, socijalne skrbi, zaštite ljudskih prava itd. a 2024. godine tih preporuka bilo je 158. Ja ću se u nastavku referirati na izvješća ne samo iz 2022. nego i iz 2024. jer su ona odavno objavljena, javno dostupna, a i upućena u saborsku proceduru i neću se referirati na sva poglavlja, jer nemam za to vremena, ali posebno ćemo obraditi pitanja socijalnih politika, rada, prava starijih osoba i zdravstva, a moje kolegice i kolege će u pojedinačnoj raspravi obraditi i dodatna poglavlja.
Za početak izvješće donosi uistinu alarmantne podatke o socijalnoj slici naših građana, o rastućem siromaštvu i rastućoj nejednakosti u Hrvatskoj o kojoj govorimo već duže vremena u Saboru. Izvješće pravobraniteljice za 2024. godinu govori da je svaka peta osoba u Hrvatskoj u riziku od siromaštva i ne samo to nego govori da je to najveća stopa siromaštva još od 2012. godine u Hrvatskoj. Dakle, najveća stopa još od 2012. godine u Hrvatskoj i to uistinu jesu alarmantni podaci. To je isto tako i posljedica ogromne inflacije koja je osiromašila nače građane, koja je stvorila to rastuće siromaštvo, a ono što je jasno je da socijalne politike to nisu adekvatno pratile. Kad je kretala inflacija u Hrvatskoj rekla sam da ukoliko se ne poduzmu sustavne i ambiciozne mjere i jasno ciljane mjere da će to dovesti do rastućeg siromaštva i tada su me uvjeravali da to nije točno, da će sve biti u redu, da to neće biti tako. Međutim, sada vidimo da se to jest obistinilo i naši građani su značajno siromašniji nego što su bili na početku ove inflacije.
Ono što je vidljivo iz izvješća pravobraniteljice jest i to da Vlada kontinuirano ne uzima u obzir neke preporuke kao što je to da je zajamčena minimalna naknada preniska, da je nedovoljna za podmirenje osnovnih životnih potreba i da ne uzima uostalom u obzir i troškove života. Pravobraniteljica je više puta upozoravala da su kriteriji za tu naknadu prestrogi i da imamo situaciju da nam broj korisnika stalno pada, a siromaštvo raste. Dakle, to je ozbiljan problem, to ne bi trebalo biti tako.
Više puta je pravobraniteljica upozoravala i da socijalni transferi imaju znatno niži utjecaj na smanjenje siromaštva od prosjeka EU. Što to znači? Pa to znači vrlo jasno rečeno, jer da naknade ne rade ono što bi trebale raditi, ne smanjuju siromaštvo, dakle nisu dovoljno učinkovite. I zato smo više puta upozoravali i upozoravamo da je nužna sustavna reforma socijalnih naknada koja bi mogla pratiti rast troškova života i koja bi uspijevala izvući ljude iz začaranog kruga siromaštva.
Posebno je zabrinjavajući podatak o siromaštvu starijih osoba. Ne samo da je stopa siromaštva starijih osoba u odnosu na 2022. rasla, već pravobraniteljica navodi da je Hrvatska 2024. godine imala nezabilježene razmjene siromaštva starijih, nezabilježene razmjere i najviše od kad se podaci mogu mjeriti, a to je od 2012. godine i stoga i pravobraniteljica poziva na dugoročne i sustavne mjere.
Starije osobe u Hrvatskoj suočavaju se i sa čitavim nizom drugih problema, a naročito se ističe problem malih mirovina i niskog iznosa naknade za starije osobe. Ono na što već dugi niz godina ja bih rekla upozoravamo, a posebno naš kolega Bakić je da se problem niskih mirovina ne može riješiti samo usklađivanjem mirovina, ne može se riješiti samo malim izmjenama formule, nego naprosto mora doći do sustavnog podizanja mirovina povrh redovitih usklađivanja i to ne može proći bez dodatnog zahvata u državni proračun. Jednostavno je to realnost i bez da se to dogodi uvijek ćemo imati ovako veliku i zabrinjavajuću stopu siromaštva starijih osoba.
U izvještaju se isto tako spominje da umirovljenici ne mogu priuštiti cijene domova za starije i koje su rasle u inflaciji i da većina umirovljenika se jako teško uopće nosi sa troškovima života što proizlazi naravno iz svega ovog što sam prije rekla.
Velik broj županija podizao je cijene domova za starije jer su naprosto imali veće troškove i sami zbog te inflacije, a ono što se dogodilo je da ministarstvo to nije pratilo adekvatnim subvencioniranjem decentraliziranih domova i pošto ministarstvo to nije adekvatno pratilo domovi su podizali cijene, odnosno rast troškova domova za starije pao je na one na koje nije trebao pasti, na one najranjivije a to su naši umirovljenici. I zato još jednom želim podcrtati da pod hitno moramo reformirati javno financiranje domova za starije, jer danas domove sve više mogu priuštiti samo oni rijetki koji to mogu platiti.
Po pitanju rada tu je uočen čitav niz problema, no htjela bih možda razgovarati o jednom o kojem često se ne priča, a to je zlostavljanje, odnosno mobing na radnom mjestu koji i dalje nije adekvatno reguliran. Taj problem mobinga uočen je u izvješću za 2022. godinu i tamo je temeljito obrađen od strane pravobraniteljice, međutim 2024. godine ništa se nije napravilo u međuvremenu, a dodatno je porastao broj osoba koje su prijavile da trpe mobing i zlostavljanje na radnom mjestu, a brojni i dalje ne prijavljuju to nasilje jer znaju jednostavno iz dosadašnje prakse da ih ni država, ni sudovi neće zaštititi.
Dakle, ponavljam ovaj problem je dugo poznat međutim u međuvremenu se nije napravilo baš ništa da se takav institucionalni okvir poboljša. Želim naglasiti da posebno veliki broj žena u Hrvatskoj doživljava nasilje i uznemiravanje na radnom mjestu i da to ostavlja uistinu doživotne traume.
Od sustava nisu zaštićene. Žalosno i strašno da i dalje čitamo o poslodavcima koji umjesto da sankcioniraju počinitelje udaljuju žrtvu sa radnog mjesta kao da su one krive za to što im se dogodilo. I žalosno je da i dan danas građani i građanke ne prijavljuju nasilje na radnom mjestu, nego su prisiljeni dati otkaze i mijenjati posao zato što znaju da ne mogu dobiti adekvatnu zaštitu.
Jedna od preporuka pravobraniteljice je i ta da Hrvatska ratificira Konvenciju 190 Međunarodne organizacije rada, a koja obvezuje zemlje da uvedu niz mjera za sprječavanje nasilja na radnom mjestu od mjera prevencije, edukacije do sankcioniranja počinitelja. Međutim, ta preporuka se spominje od 2022. nadalje, a do dan danas nije uvažena.
Osvrnula bih se i na pitanje zdravstvene zaštite. Ovo izvješće temeljito i precizno pokazuje na sustavne propuste institucija da zaštite zakonom i Ustavom zagarantirana prava građana. Najveći broj pritužbi kako i sama pravobraniteljica kaže došao je upravo radi nemogućnosti ostvarivanja prava na zdravlje.
Isto tako, izvješće osim dijagnostike nosi i prijedloge terapija, odnosno niz preporuka koje kada bi se implementirale bi značajno doprinijele upravo zaštiti prava naših građana, a osobito onih najranjivijih. I opet o tim preporukama u odnosu na pradavnu 2022. godinu raspravljamo u lipnju 2025.
S obzirom da se isto ponavlja iz godine u godinu stječe se dojam da je sve ovo tek zadovoljavanje forme, bez stvarnih želja za dijalogom i bez stvarne želje za uvidom u to gdje nam institucije zakazuju i kako poboljšati njihov rad. Pravobraniteljica navodi i probleme u ostvarivanju pravodobnog liječenja, adekvatnog liječenja, pravodobnog informiranja, adekvatnog komuniciranja zdravstvenih radnika sa pacijentima, nepostojanja algoritama postupanja u slučajevima pritužbi.
U 2022. godini imali smo i dva poznata i prominentna slučaja koja na žalost vrlo zorno dočaravaju sve ove problem, no isto tako još je žalosnije da kada su i ti problemi tako očiti, javni i kad rezultiraju ozbiljnim narušavanjem zdravlja, pa i gubitkom života da nema sustavne evaluacije, da nema prihvaćanja odgovornosti i da na kraju krajeva nema niti poboljšanja sustava.
Govorim o slučaju prerano preminulog novinara Vladimira Matijanića koji je preminuo 5.8.2022. godine i to nakon što je višestruko zvao hitnu pomoć i nakon što adekvatnu skrb nije dobio čovjek je izgubio život. Govorim i o slučaju Line Budak koja je upravo u 2022. godini doživjela to da joj je nalaz, ključni nalaz koji govori o tome da ima onkološku bolest nije uručen 7 mjeseci.
U oba ova slučaja nadležne službe nisu utvrdile apsolutno nikakve propuste, nisu našle za shodno da provjere i uvedu algoritme kojima bi se ovakve situacije izbjegle nego su naprosto ustvrdili da su svi radili što je trebalo. Drugim riječima, sustav se ne želi mijenjati.
Takva politika koju vode redom HDZ-ovi ministri zdravstva uvijek više zabrinuti za profite privatnih poliklinika nego za zdravstvenu skrb naših građana nastavlja se i sa novom ministricom. Već sada možemo reći da tu nema promjene i da kada će novi saziv Hrvatskog sabora još u dalekoj budućnosti očito raspravljati o izvješću pučke pravobraniteljice za 2025. godinu, da će komentirati slučaj nesretnog mladića sa Lastova koji se satima vozio u bolnicu pa preminuo. Bit će kao i obično svi su napravili sve što treba, operacija je uspjela pacijent umro.
I u ovom izvješću niz je preporuka koje su mahom primjenjive i danas, i dan danas pa stoga apeliramo i opet na novu ministricu da za razliku od svojih prethodnika pristupi ovom dobronamjernom dokumentu sa dužnom pažnjom i krene sa implementacijom koraka koji će spriječiti da iz izvješća u izvješće čitamo apsolutno isto.
Osvrnula bih se i na stanje ljudskih prava i nacionalnih manjina o kojim smo već nešto i rekli u ovoj raspravi. Prije svega poteškoće, marginalizaciju, diskriminaciju koju doživljavaju Romi, a radi kontinuiranog izostanka politika koje bi ih uspješno mogle uključiti u društvo. Netrpeljivost i diskriminacija uočljivo su prisutni prema našim sugrađanima srpske nacionalnosti pri čemu je ista vrlo često i vrlo žalosno potaknuta zapaljivom i diskriminirajućom retorikom koja dolazi upravo iz Sabora i koja vrlo često prolazi potpuno nekažnjeno. Dapače od prošle godine ista je dobila na intenzitetu i to kad je pod blagoslovom HDZ-ove Vlade tjedniku Novosti smanjeno financiranje za drastičnih 35%.
I ono što želim naglasiti je da domoljublje nikad ne može biti i nikad neće biti utemeljeno na mržnji prema bilo kakvoj nacionalnoj manjini pogotovo kad se zapravo tu n e radi o domoljublju, nego se radi o tome da se iz javnog prostora žele isključiti svi oni koji aktivno i nepristrano pišu, koji govore o korupciji HDZ-ove Vlade, koji kritiziraju vlast. Dakle, apsolutno su takvi potezi neprihvatljivi, oni nemaju veze sa domoljubljem i oni su apsolutno diskriminacija nacionalnih manjina.
Završit ću sa temom beskućništva. Još uvijek nemamo adekvatne politike prema beskućnicima niti je donesena Nacionalna strategija za borbu protiv beskućnika, ali zapravo želim reći jednu dugogodišnju preporuku pravobraniteljice, njenog ureda, a ona je bila da se beskućnicima omogući puna naknada ako koriste uslugu prihvatilišta. Upravo je takav amandman uputio naš klub i Vlada je zapravo takav zahtjev na kraju krajeva i uvažila, tako da konačno beskućnici koji koriste prihvatilišta mogu dobiti punu naknadu.
Ono što želim reći preporuke pravobranitelja su važne ako ih čitamo, korisne su za poboljšanje položaja naših građana i važno je da ih što prije stavljamo na dnevni red i da što prije postupamo prema njima.
Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Miloš.
Sljedeća na redu je kolegica Marijana Puljak u ime Kluba zastupnika CENTRA i Nezavisne platforme Sjever, izvolite.

Puljak, Marijana (Centar)
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege, već smo više puta ovdje za govornicom čuli slavnu rečenicu koga to briga. Dakle, tako je doslovno odgovorio premijer Plenković kad su ga novinari pitali zašto Vlada nije raspravila izvješće pučke pravobraniteljice. Dakle, ovo nije satira ili neki stand up, dakle stvarna rečenica premijera jedne europske države koja se barem na papiru temelji na vladavini prava, poštivanju institucija i zaštiti ljudskih prava.
Raspravljamo dakle danas o izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, dakle o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj prije gotovo dvije i pol godine. I to samo po sebi govori koliko Vlada ozbiljno shvaća instituciju koja po Ustavu prati zaštitu prava svih građana. Dok se tehnologija razvija munjevitom brzinom siromaštvo raste, diskriminacija se širi, povjerenje u institucije pada mi u Saboru raspravljamo o dokumentu koji je trebao potaknuti hitne političke institucionalne reakcije još prije dvije i pol godine. Dakle, sa ovim tempom ovo izvješće za 2024. ćemo vjerojatno 2027., 2028. godine raspravljati u Saboru, ako.
Međutim, možda se ne treba čuditi kada premijer doslovno poruči koga to briga jasno je kakav je stav ove vlasti prema ustavno zagarantiranoj instituciji prema problemima koje ona detektira. Dakle, iako su problemi iz tog vremena eskalirali ili evaluirali dok se društvo i tehnologija munjevito mijenjaju vrijedi svejedno još jednom pročitati to izvješće iz davne 2022. jer ono na žalost i danas zvuči zastrašujuće aktualno pogotovo kad znamo da je Europska komisija prošlog mjeseca upozorila da iako hrvatsko gospodarstvo bilježi rast BDP-a nije se uspostavila učinkovita i koordinirana socijalna zaštita, te fragmentirane politike ne mogu smanjiti siromaštvo.
Koji su ključni nalazi ovog izvješća iz 2022. godine? U izvješću se jasno navodi da su rasle socijalne nejednakosti, broj osoba u riziku od siromaštva, diskriminacija i dalje sustavno pogađa starije osobe, žene, Rome, LGBTIQ zajednicu, osobe sa invaliditetom i druge ranjivije skupine. Pristup zdravstvenim uslugama i dalje nije jednak za sve i raste broj pritužbi na rad javne uprave, sporost, neefikasnost i nedostupnost.
Posebno želim evo istaknuti dvije teme pravo na stanovanje i umjetnu inteligenciju. U izvješću se navodi da Hrvatska i dalje nema stambenu strategiju te 2022. godine, javni najam gotovo i ne postoji, cijene najma divljaju, građani se sve teže nose sa troškovima stanovanja i sve to uz povećanje cijena energenata i hrane stavlja tisuće obitelji u stanje trajne nesigurnosti. Dakle, unatoč upozorenjima iz izvješća država nije učinila ništa sustavno kako bi osigurala priuštivo, dostojanstveno stanovanje osobito za mlade, samohrane roditelje umirovljenike. I još se jednom pokazuje da ekonomska prava koliko god ih Ustav štitio u praksi ne znače mnogo ako nema političke volje za njihovu realizaciju.
Da se vratim na temu koja me kao saborsku zastupnicu, ali i IT inženjerku posebno zanima ili brine umjetna inteligencija i ljudska prava. Pučka pravobraniteljica u svom izvješću iz te davne ovdje ćemo govoriti davne 2022. godine upozorava, dakle još tada da Hrvatska nema Nacionalni plan za razvoj umjetne inteligencije, a ni danas evo lipanj 2025. taj dokument još uvijek nije usvojen.
Nacrt je izrađen, možete naći evo i u medijima kako se počelo raditi još 2021. godine na tom dokumentu, međutim evo tek nedavno u svibnju prije par tjedana je li ove godine Vlada je najavila da će napokon krenuti u njegovu izradu ponovnu. Dakle, za to vrijeme možete misliti, je li umjetna inteligencija od 2021. do 2025. godine u šta se to pretvorilo. Ako je nacrt izrađen, ovo sad moram reći. Ako je izrađen 2021. i sad se ide obnavljati 2025. vjerujte mi ne služi ničemu.
Umjetna inteligencija se je li danas koristi u brojnim područjima od automatiziranih odluka o zapošljavanju preko nadzornih sustava u gradovima, filtriranja podataka u javnim službama itd. itd. Dakle, tehnologija ne čeka da se regulacija dogodi.
Često se za EU govori, dakle dok EU regulira drugi inoviraju i razvijaju, a u Hrvatskoj možemo reći niti reguliramo, niti inoviramo. Dakle, ni jedno ni drugo ne radimo što znači da se tehnologija uvodi bez ikakvih zaštitnih mehanizama.
Moram reći evo da se, zaista se snažno zalažem za razvoj novih tehnologija, za njihovu primjenu na svim razinama društva od javne uprave, zdravstva, obrazovanja. Zaista vjerujem da nam nove tehnologije mogu pomoći u rješavanju najvećih društvenih izazova i svakako želim da se više kad govorimo o umjetnoj inteligenciji fokusiramo više na prilike koje ta umjetna inteligencija i općenito nove tehnologije nude ne na opasnosti. I kad o tome govorim kažem nedavno sam bila po raznim sastancima i konferencijama i u EU na ovu temu i uvijek ističem koncentrirajmo se na prilike, uzmimo rizike u obzir ali koncentrirajmo se na prilike koje tehnologije nude.
Međutim, ako želimo da zaista tehnologija služi građanima moramo pravovremeno definirati pravne institucionalne okvire ne kao prepreku ili nekakvo usporavanje razvoja, već nasuprot toga kao podršku i temelj za razvoj, povjerenje i zaštitu ljudskih prava. Kakve su posljedice izostanka tog okvira, dakle sustavi umjetne inteligencije zaista mogu pojačati diskriminaciju ako uče iz podataka koji već nose nekakve društvene nejednakosti.
Mogu narušiti privatnost, donositi odluke bez transparentnosti, bez mogućnosti žalbe itd. a najranjiviji građani mogu biti dodatno isključeni iz pristupa pravima ako ne postavimo jasna pravila, kažem ako to ne napravimo jednog dana možemo čut rečenicu je li tako je odlučio algoritam. Na osnovu čega je odlučio taj algoritam? Nemamo pojma, ne znamo zašto i kako i nitko neće biti odgovoran.
Dakle, da se evo možda ne ponavljam dakle ovo izvješće iz davne 2022. godine ne bi smjelo zaista biti samo arhivski dokument već poziv na djelovanje zato i jest najveći apsurd je li što o njemu raspravljamo dvije i pol, ako ne i tri godine prekasno. Dakle, umjesto da bude temelj za reformske politike postaje jednostavno nekakva povijesna crtica ili bilješka. A ako institucija koja ukazuje na povredu prava građana ne zaslužuje odgovor Vlade i premijer na to hladno, mrtav hladan odgovori koga to briga postavlja se ključno pitanje koga uopće briga za građane ove zemlje.
U Hrvatskoj vas izgleda ozbiljno shvate tek kad ne znam kad ste, kad vičete, kad prijetite, kad tužite, ako imate ne znam stranačku iskaznicu HDZ-a može vas se i ozbiljno shvatiti, a oni koji upozoravaju, analiziraju i predlažu nekakva rješenja bivaju ignorirani.
Dakle, dok gledamo evo pozitivne brojke o BDP-u, turističkim rekordima s druge strane u državi imamo tisuće građana, stanara, djece, umirovljenika koji vide samo rast troškova i pad socijalne sigurnosti. Dakle, dobro je ono pitanje bilo je li, je li nam rast, gospodarski rast i rast BDP-a jesu li nam donijeli bolji život za naše građane. Dakle, ovo izvješće ne smijemo smatrati teretom, trebali bi ga smatrati alarmom, odnosno pozivom na reforme. Trebali bi ga je li ne ignorirati već vratiti dostojanstvo ljudskim pravima ovdje i sada jer građani zaista zaslužuju bolju državu, a to je i pučka pravobraniteljica jasno rekla.
Evo hvala.

Penava, Ivan (DP)
Hvala kolegici Puljak.
Sljedeća na redu za raspravu je kolegica Anka Mrak-Taritaš u ime Kluba zastupnika HSS-a, GLASA i DOSIP-a.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana pučka pravobraniteljice sa suradnicima, kolegice i kolege.
Kao što su svi govornici do sad a i sama pučka pravobraniteljica rekla zamislite taj nemoć i taj uopće tu ironiju i sarkazam da mi danas 12. lipnja 2025. raspravljamo o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu. Pri tom zapravo ono što bi trebali raspravljati je o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, pa onda uspoređivati da li su ona prethodne godine bila bolja, lošija, što se u društvu desilo, koje su se promjene desile tako da zaista ne možemo a ne raspravljati danas kada o tom izvješću raspravljamo se referirati za 2023. i 2024.
Zašto recimo nije objedinjena rasprava? Zašto recimo nismo imali prilike nikad raspravljati o posebnom izvješću utjecaj epidemije covid-19 na ljudska prava i jednakosti. Crtica je ono što je izuzetno bitno, preporuke za jačanje otpornosti za buduće krize. Zato što Vlada Andreja Plenkovića nije dala mišljenje, a naravno predsjednik Sabora, odnosno predsjedništvo Sabora nije imalo niti snagu, niti energiju da kaže bez obzira na to ja ću to staviti na raspravu u Saboru. Pučka pravobraniteljica je opunomoćenik Sabora i hajdemo mi o tome raspravljati. To mu nije palo na pamet jer sa svojim stranačkim šefom Andrejom Plenkovićem ne želi se sukobiti.
Dakle, nama je svima jasno zašto je tome tako, jer recimo sad ću zaista biti sarkastična do kraja nebojeni broj puta smo čuli od premijera Andreja Plenkovića da se dovoljno ne vrednuju svi njegovi uspjesi i sve njegove zasluge, da je oporba grintava, ovakva, onakva i da bi se trebala diviti njegovom uspjehu, pa možda da mi zajedno sa pučkom pravobraniteljicom se dogovorimo da jedanput mjesečno jedno jutro u Hrvatskom saboru imamo recimo pet minuta, to je premalo, ali pola sata divljenje Andreju Plenkoviću kakvo ima odijelo, kakvu ima frizuru, gdje je bio, sa kim je razgovarao, koji su to njegovi veliki uspjesi, a sve one neuspjehe to ćemo staviti pod tepih možda bi zaista i danas raspravljali o izvješću za 2024. godinu. Ja moram priznati da svi zajedno bi trebali razumjeti što je uloga pučke pravobraniteljice, da ukaže na, dakle ljudi se obraćaju sa njom sa svojim problemima i tamo gdje su lupili nosom u vrata. Da ona kroz svoj, kroz izvješće o svom radu zapravo detektira promjene koje su se desile. Promjene se mogu dogoditi i na bolje, mogu se dogoditi i na lošije.
Što je u tom razdoblju bilo bolje i lošije? Zamislite da recimo nakon iskustva koje imamo sa covidom-19 a dobro se sjetimo samog početka da kad su nam rekli da moramo stajati na jednoj nozi uz otvoren prozor mi bi svi stajali na jednoj nozi uz otvoren prozor jer nismo uopće znali što je covid-19 i da tu zapravo iz toga pročitamo jačanje otpornosti za buduće krize Vlada je to rekla zapravo nije važno, mi ćemo vam reći što treba ili ne treba.
Ovo izvješće govori o stvarnosti. Sa tom stvarnošću nekad ste zadovoljni, nekad niste zadovoljni. Ja tu moram bit poštena i bila sam poštena i prema bivšoj pučkoj pravobraniteljici kad sam rekla i ispričala priču. Dakle, ja kad sam bila ministrica jednog resora i onda je bilo izvješće pučke pravobraniteljice koja je u tom resoru našla niz zamjerki. Ja sam prvo i osnovno bila ljuta ko' zmaj, ne na resor, ne na moje suradnike, ne na sebe, nego na pučku pravobraniteljicu kako ona sad uopće ne prepozna kako smo mi dobri, odlični, odlično radimo svoj posao. Kada sam prespavala duboko udahnula onda sam to pažljivo pročitala, napravila kolegij i rekla društvo moje, pogledajte kako ljudi doživljavaju naš rad. Iza toga javila se pučkoj pravobraniteljici koja je bila gospođa Vidović i rekla mi bi sastanak. Dođite vi svi i mi svi, hajdemo sastanak da vidimo što se to ljudi žale i što mi to u sljedećem periodu možemo poboljšati.
Jer zapravo ono što dobijete od pučke pravobraniteljice svaki resor bi trebao pažljivo pročitati i vidjeti ne onim očima koji vi koji ste u tom resoru vidite svoj rad i mislite da to radite najbolje na ovom svijetu, nego kako ljudi ocjenjuju vaš rad i stoga ići korak dalje. Ja kad čitam zakone, a imam tu manu da zaista pročitam materijale i vrlo rijetko, skoro nikad ne izlazim za ovu govornicu, a da ne pročitam materijal koji je jer se to uopće zbog sebe ne usudim i ne želim.
Ja vam zakone čitam, prvo pročitam prijelazne i završne odredbe iz tog se vidi koji smjer je išao. Pročitam onda obrazloženje zašto i onda gledam da li je pučka pravobraniteljica odnosno njen tim imalo primjedbi i koje su primjedbe bile i što je od tih primjedbi uvaženo ili ne i onda iza toga čitam dalje zato što ona zaista i cijeli tim uđe duboko u određenu problematiku. I umjesto da interes svih nas bude da se o izvješću raspravlja, da tu sjede državni tajnici iz svih bitnih resora pa čuju našu raspravu i sve zajedno mi 2025. raspravljamo o 2022. Što 76 zastupnika većine misli o izvješću i o radu pučke pravobraniteljice vidimo o prisutnosti u ovoj sabornici. Vidimo termin je i ovo izvješće dobilo samo zato što Vlada ne proizvodi nikakve izmjene i dopune zakona, niti zakone, pa imamo vremena i o tome raspravljati.
Pa to je zapravo jad i bijeda svega toga zajedno. Umjesto da zaista Vlada da se potrudi i da izvješće koje je svake godine, da pokaže napredak u pojedinim sektorima Vladu baš briga i to je jasno i pokazala i to je jasno naš premijer Andrej Plenković kaže ne divite se dovoljno meni. Pa pogledajte me kako sam divan, krasan, kako odlično radim i šta ima sad tko nešto prigovarati da je ovo ili ono. I zamislite i oni tamo iz Bruxellesa kažu da bez obzira na rast BDP-a i na pomake zapravo ljudi koji su u riziku od siromaštva u Hrvatskoj ima sve više. Ne znam gdje ih oni nađu, jer trebaju svi slušati kako teče med i mlijeko koje ne teče.
Ima, sad ću nešto o temama i mislim da je i važno da naglasimo i teme, a to je zdravstvo. Dakle, kontinuirano u zadnje tri godine najviše pritužbi koje dolaze pučkoj pravobraniteljici je vezano uz zdravstvo s tim što je 2024. nešto više pritužbi bilo za diskriminaciju. I ona, dakle u izvješću za 2024č. meni se činilo da bi bilo pametno i ovdje pročitati 2022., 2023., 2024. da vidimo što je, da nije došlo do značajnih poboljšanja. Najviše problema imaju u području, dakle najviše problema građani imaju u području zdravstva i socijalne skrbi i ono što bi bilo alarmantno što bi u bilo kojoj suvisloj, normalnoj Vladi bilo alarmantno to je rastuće siromaštvo starijih i uvjeti u kojima zapravo ljudi žive.
Siromaštvo je u porastu. 20,3% stanovnika je u riziku od siromaštva. Prema posljednjim podacima čak 37% starijih od 65 godina je u riziku od siromaštva, a čak 61,4% starijih koji žive sami. I umjesto da tema siromaštva, nemogućnost dostojanstvenog života za umirovljenike bude teme u ovom Saboru, nešto o čemu se raspravlja mi ćemo imati idući tjedan u ponedjeljak raspravu o drugom čitanju Zakona o mirovinama. Tu ćemo od vladajućih čuti statistike i o tome zapravo kako je umirovljenicima odlično samo oni to još nisu razumjeli. Zapravo njima je super, a oni to nisu razumjeli.
Zatim ono što je pravobraniteljica upozoravala, ja više ni ne znam koliko puta već sama sebi malo dosadna, upozorava na timove primarne zdravstvene zaštite. Zamislite, dakle svi pokazatelji pokazuju da bi se moglo desiti da milion stanovnika nas ko ima nas 3,5 kad se slažemo bude bez primarne zdravstvene zaštite. Zamislite kud to sve zajedno ide. Prema podacima Hrvatske liječničke komore tijekom 2024. godine je 73 liječnika napustilo RH i otišlo u inozemstvo, a komora medicinskih sestara je iste te godine dala 222 potvrde medicinskim sestrama za rad u inozemstvu. I mi pred tom činjenicom, kad kažem mi pred tom činj… govorim svi zajedno, pred tom činjenicom duboko žmirimo i imamo odlično rješenje. Dakle, imamo strane radnike koji su nisko kvalificirana radna snaga i imamo mogućnost da umirovljenici to nadoknade. Pritom umirovljenici, to još uvijek ne moru razmislit, razumjet zašto ako odluče dalje radit primat će pola svoje mirovine. Ako si zaslužio mirovinu primaš cijelu mirovinu, a ugovorom o radu ovisno što ćeš raditi ćeš dobiti naknadu koju je jer si ti svoju mirovinu zaslužio u punom iznosu, ali to će biti rasprava kad će biti taj zakon.
Ostalo mi je još relativno malo vremena i ne mogu se ne dotaknuti teme stanovanja. Dakle, namjerno sam postavila repliku pučkoj pravobraniteljici mi imamo zaista strategiju stanovanja, ali pomak nećemo imati ako pod hitno ne napravimo nekoliko stvari. Jedna od stvari koje bi trebali imati bi trebao imati Zakon o najmu kojim ćemo zaštititi i najmoprimce i najmodavce. Dakle, podstanare ali i vlasnike. Jednako tako priuštivo stanovanje se neće dogoditi samo po sebi ako ćemo mi cijelo vrijeme govoriti ako na sto mjesta stavimo i napišemo priuštivo stanovanje i pruštivi najam. S tim se bori cijela EU. Bori se na različite načine i na različite odgovore. I ja ću ponovo iskoristiti ovu priliku i reći slijedeće. 2015. godine neću uzimati više primjer Zagreba nego primjer Splita je tad ugovoreno POS koji se gradio u Splitu je bila cijena po kvadratu 1.100 eu… 107 eura po metru kvadratnom. Radila se anketa među stanovništvom Splita i među mladima, među kojima je rađena anketa 1.600 njih je reklo da bi ušlo u program najma, državnog najma jer da bi novce koje ako zarade više koristili za obrazovanje i putovanje a da bi zapravo ušli u program državnog najma. I umjesto da su Vlade Andreja Plenkovića, on se nije mijenjao se odlučili razvit program državnog najma koji se mogao nazvati priuštivi najam ili kako god, oni su odlučili zapravo za subvencije za kredite za kupnju stanova. Znamo do čega nas je to dovelo. To je bio jedan od generatora koji je povećao cijenu stana jer je bila ograničena kolika cijena stana može biti. Na to je upozoravano. Upozoravala je HNB je prva na upozoravala i govorila, svi smo na to upozoravali i govori. Oni su duboko na tom žmirili kao što i dalje žmirimo.
I ovih zadnjih minutu hoću još nešto reći. Pučka pravobraniteljica je upozoravala na učestale govore mržnje pogotovo na društvenim mrežama. Upozoravala je da su u prethodnim godinama korišteni ustaški simboli i pozdravi i da je svemu tome doprinijelo dugogodišnje izbjegavanje jasnijeg određenja prema ovog, ovim simbolima jer jedanput su stvari koje nisu normalne postale normalne.
Prema tome, upozorava, govori, imamo u izvješćima kad uzmete 2022., 2023., 2024. ali i ranije se kontinuirano u nekim izvješćima upozorava, neki pomaci su napravljeni ali u nekim stvarima duboko smo se ukopali i nemamo pomake za to sve zajedno, ali ono što je najgore a to vidimo i opće iz ove sabor… sabornice duboko ignoriranje Andreja Plenkovića, Vlade i njegove Vlade HDZ-a ignoriranje ljudskih prava i stanja ljudskih prava u Hrvatskoj.
Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Klub zastupnika Dom i nacionalno okupljanje i Hrvatski suverenisti, gospodin Peterner i Biloglav, gospodina Biloglava ne vidim jedino ako se nije gospodin Peternel oženio pa se zove Peternel Biloglav sada.
Izvolite.

Peternel, Igor (DOMINO)
Poštovani potpredsjedniče, cijenjene kolegice i kolege nema nas puno ali, ali bar oni najuporniji.
Obraćam se u ime kluba ali i u ime svih građana Hrvatske koji očekuju odgovornu, pravednu i nacionalnu politiku. Pred nama je izvješće pučke pravobraniteljice dokument koji bi trebao biti alarm za svaku ozbiljnu vlast, ali i ogledalo stanja društva. Nažalost i ovo izvješće kao o prethodna svjedoči o istim problemima o ignoriranju, formalizmu, izostanku stvarne političke volje za rješavanje ključnih pitanja koja pogađaju hrvatski narod ali i sve građane RH.
Prije svega moram istaknuti kako je institucija političke pravobraniteljice važna za demokratski poredak i vladavinu prava, međutim imam i nekoliko ozbiljnih zamjerki na način na koji pravobraniteljica obavlja svoj posao. Prvo, uočavamo ideološku selektivnost. Pravobraniteljica je izuzetno glasna kada su u pitanju teme vezane uz manjine, migrante tzv. rodnu ravnopravnost, ali znatno tiša kada je u pitanju obitelj kao temeljnog društva, zaštita nacionalnog identiteta i tradicionalnih vrijednosti. Primjerice u izvješću se marginalno spominju problemi s kojima se suočavaju obitelji, branitelji dok se detaljno elaboriraju teme koje nisu prioritet većinskog, većinskog naroda. Slično kada su vjernici konzervativne udruge izloženi javnim napadima i stigmatizaciji reakcije su mlake ili izostaju dok se u drugim slučajevima promptno reagira. Primjer molitelji na trgovima.
Drugo, unatoč čak 158 preporuka u posljednjem izvješću rezultati su izostali. Preporuke pravobraniteljice često ostaju mrtvo slovo na papiru bez stvarnog utjecaja na zakone i praksu. Nedostaje odlučnosti i pritiska na izvršnu vlast da se preporuke provedu osobito kada su u pitanju teme od interesa za tradicionalno orijentirano stanovništvo. Postoji dojam da pravobraniteljica prečesto koristi svoju poziciju za promicanje političkih ideoloških stavova koji nisu u skladu s vrijednostima većine hrvatskih građana. Institucija bi trebala biti nepristrana i štititi, oprostite, i štititi prava svih građana a ne selektivno birati teme koje će istaknuti. Posebno mi upada u oči ovaj priča o govoru mržnje. Ja uopće ne znam što je zapravo govor mržnje? Tko određuje govor mržnje? Tko su, tko su, tko su suci odnosno tko su moralni policajci koji to trebaju određivati? Koji su kriteriji? Na koncu konca svi se mi slažemo da drugačije percipiramo. Evo kolegica, kolegica Mrak Taritaš je maloprije pozvala na, na, obrušila se da se čudne stvari događaju na društvenim mrežama. Kako se to događaju čudne stvari? Kakvo ustaštvo ona vidi na društvenim mrežama? Na koncu konca ovdje postoji sloboda govora i imaju ljudi pravo zauzimat se i za stavove koji se vama ne sviđaju pa ako su ustaški ili proustaški neka budu i takvi. Zbog čega ljudi imaju pravo govoriti ne može im kolegica Mrak Taritaš, ni pravobraniteljica, ni itko zabraniti da govore. Pa pogledajte, pa pogledajte uopće zapravo pogledajmo svi skupa Opću deklaraciju o ljudskim pravima, slobodi govora.
…/Upadica Furio Radin: Možda bi ja mogao ali moram odlučiti./…
Fact-checkeri, ajmo o fact-checkerima, pravobraniteljica spominje i fact-checkere, pa po… pa što se događalo u pandemiji, pa jesu li fact-checkeri ljude, ljude stigmatizirali, jesu li ih cenzurirali a sada to postaje, to sve što su tada govori postaja meinstream. Pravobraniteljica je profesionalno i obiteljski vezana uz ljudska prava. Ona mora znati da je osnovno ljudsko pravo, jedno od osnovnih ljudskih prava sloboda govora. Ljudi imaju pravo govoriti i ne biti zbog toga, ne biti zbog toga proganjani, stigmatizirani pogotovo ne od pravobranitelja, pravobraniteljice. I to je jednostavno nešto na čemu trebamo svi skupa inzistirati.
Ajmo dalje na izvješće. Jedan od gorućih problema u hrvatskom društvu je svakako zdravstvo. Ja se tu slažem i tu moramo biti itekako složni. Ne, u izvješću se navodi nepravodobno i neadekvatno liječenje, pritužbe se odnose na kašnjenje u dijagnostici i terapiji što posebno pogađa određene onkološke pacijente. Zatim, nerazvijenost i nedostupnost palijativne skrbi. Zatim, loša komunikacija i informiranost, administrativne prepreke i gubitak prava, nedostatak usmjerenosti na pacijenta. Dakle, sve ono što je ključno tu u tom dijelu izvješća pravobraniteljica pogađa. Ono što je ključno je dostupnost zdravstvene usluge na vrijeme pogotovo se to odnosi na onkološke bolesnike kojima je vrijeme ključan, ključan parametar i ne zaboravimo podjednaka dostupnost u kompletnoj RH, svi osiguranici jednako plaćaju zdravstveno osiguranje i imaju pravo na barem podjednaku dostupnost zdravstvene zaštite.
Zatim konkretni primjeri izvješća pokazuju da Vlada ignorira dopise o problemima građana od prava na naknadu za troškove liječenja preko problema s HZZO-om do diskriminator… diskriminatornih praksi prema starijima i onima koji studiraju u inozemstvu. Ni na jedan od tih dopisa Vlada nije odgovorila.
Izvješće ponovno potvrđuje ono što desna oporba godinama upozorava da je siromaštvo u porastu posebno među starijima i umirovljenicima, domovi za starije su prepuni i nedostupni, liste čekanja beskrajne, a mirovine nedostojne za dostojanstven život. Iako pravobraniteljica ukazuje na te probleme Vlada ne poduzima apsolutno ništa konkretno. Obećanja o zemlji jednakih prilika ostaju prazna fraza jer tisuće starih grcaju u siromaštvu i neizvjesnosti.
Izvješće pravobraniteljice ali i Vladina retorika pokazuju da živimo praktički u nekom statusu quo, puno riječi a malo konkretnih dijela. Vlada se hvali rastom plaća i mirovina ali ne spominje inflaciju, rast cijena i činjenicu da su reforme u zdravstvu, pravosuđu i socijalnoj skrbi izostale a one su ključ. Obećanja o borbi protiv korupcije, jačanju pravosuđa i demografskoj obnovi ostaju neispunjena dok se stvarni problemi guraju pod tepih i svi smo toga svjesni.
Zaključno, kolegice i kolege institucija pučke pravobraniteljice mora biti nepristrana, odlučna i u službi svih građana a ne samo pojedinih interesnih skupina ili ideologija. S druge strane Vlada mora prestati ignorirati izvješća i preporuke jer time ne omalovažava samo instituciju nego i narod kojeg predstavlja.
Pozivam pravobraniteljicu da se jednako snažno zauzme za prava branitelja, zaštitu nacionalnog identiteta, obitelji i tradicionalnih vrijednosti kao što to čini za određene druge skupine poput LGBT i slično.
Vladu pozivam da konačno počne raditi svoj posao služi… slušati građane, provoditi preporuke i provoditi stvarne reforme a ne samo ponavljati iste pra… fraze. Pozivam Vladu da poštuje instituciju pravobraniteljice, a ako se ne može s njom, ako ne može s njom funkcionirati neka inicira promjenu pravobraniteljice.
Pozivam i pravobraniteljicu da se autoritetom nametne.
Autoritetom, javnim ugledom, temama koje pokriva neka se nametne Vladi. Neka nametne svoje teme ako može, ako ne može neka i ona odstupi nek zaštiti instituciju koju, koju vodi, a očigledno ako ne može surađivati s Vladom onda je najbolje da ode.
Hrvatska dakle zaslužuje više od birokratskog formalizma i političke nezainteresiranosti. Vrijeme je za odgovornu nacionalnu politiku koja će štititi sve građane, a ne samo odabrane i mislimo da je tu u tom dijelu postoji veliki problem pogotovo suradnje Vlade i same pravobraniteljice.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
To sad spada u moju kompetenciju, naravno ostavio sam vas da govorite do kraja ali moram reći jer spada u moju kompetenciju kao što sam rekao. Ako uzmete Ustav vidjet ćete da određeni dijelovi vašega govora npr. oni koji se tiču ustaštva nisu u skladu sa Ustavom, al nema niti zakona koji ih zabranjuje pa onda na vašu odgovornost. Ali u Ustavu Hrvatska se uspostavi, temelji Hrvatske i njegove države suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata izraženo i nasuprot proglašenju, nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske itd., itd., a tamo su bili ti ovaj, ti pojedinci o kojima vi govorile. Ali čujte slov… čujte ja sam vas pustio do kraja govoriti zbog toga što sam nepopravljivi tolerantno.
Gospodin Ivan Malenica, Klub zastupnika HDZ-a.

Malenica, Ivan (HDZ)
Uvaženi potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, pučka pravobraniteljica sa zamjenicima i suradnicima, uvažena državna tajnice, zastupnice i zastupnici, danas ovdje raspravljamo o Izvješću za 2022. godinu i s obzirom na raspravu koja se otvorila na samoj, na samom Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav smatram da bi trebalo razmisliti o nekom modalitetu ili nekom načinu kako da izvješća budu aktualna odnosno da se raspravljaju dok su još aktualna. Da li je to Poslovnik o radu Hrvatskog sabora koji je u najavi da se mijenja sad u narednom razdoblju ili izmjena samog zakona o tome ćemo vidjeti u sigurno narednih mjesec dana kad budemo pripremali i izmjene samoga Poslovnika jer zaista teško je sad raspravljati o situaciji i o analizi i ocjeni stanja iz 2022. godine pogotovo ako uzmemo u obzir da se u odnosu na date preporuke puno toga i promijenilo i da je stanje u nekim segmentima poboljšano.
Tako da smatram da bi zaista trebalo razmisliti o tome da se zaista izvješća raspravljaju aktualno i da se zapravo samim time daje na značaju i ulozi pučkog pravobranitelja, pučke pravobraniteljice s obzirom na ulogu koju ona ima u hrvatskom društvu, a u konačnici pučka pravobr… pučka pravobraniteljica je opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda i zasigurno važno tijelo za suzbijanje diskriminacije. Znači veoma važnu ulogu pučka pravobraniteljica ima u hrvatskom društvu i kao takva mislim da se može razgovarati o unaprjeđenju samoga raspravljanja o bitnim i važnim situacijama odnosno događajima ali isto tako i stanju zaštite ljudskih prava, jednakosti u hrvatskoj državi.
Dakle, samo izvješće predstavlja jednu neovisnu analizu i ocjenu stanja zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj kao i stanja vezano za određene pojavne oblike povrede prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina. Posebna vrijednost izvješća su svakako preporuke za jačanje zaštite ljudskih prava i sloboda u RH. Za 2022. je tih 170 preporuka. Isto tako uz izvješće o radu pučke pravobraniteljice imamo i izvješće o provedbi preporuka tako da je to jedan, jedan još dodatan mehanizam koji je pogotovo važan za Vladu RH s obzirom da se preporuke u najvećoj mjeri i odnose na, na Vladu.
Ono što mislim da je bitno za istaknuti da dakle ovo izvješće sadržava i jednu analizu i ocjenu stanja. Također to je potkrijepljeno određenim i statističkim podacima o postupanju za 2022. godinu te percepcijom diskriminacije te suradnjom i javnim djelovanjem u promicanju ljudskih prava i suzbijanju diskriminacije i naravno preporukama i zaključku koji su završni dio ovoga izvješća.
Kada pogledamo, kada pogledamo zapravo strukturu prijava odnosno područja u kojem su se najviše obraćali građani u 2022. godini to su, to je zapravo područje odnosno to su pitanja vezana za pravo na zdravlje, zatim diskriminacija, pravo na rad i određena pitanja vezana za pravosuđe. Naravno da su te preporuke kako takve osnova za postupanje Ureda pučke pravobraniteljice i njezinih suradnika i tu iz ovih podataka vidimo da je zaprimljeno više od 3 tisuće upita i da je zapravo po njima postupano pojedinačno i zapravo to je sumirano u ovo izvješće gdje se zapravo može vidjeti koja su to područja.
Naravno da od 2022. godine do danas pojedina, pojedina područja, pojedine zapravo i primjedbe i kritike su se i promijenile s obzirom da to i možemo u samom izvješću za 2024. godinu, a dakle same ove pritužbe koje su dostavljene Uredu pučke pravobraniteljice su zapravo i ove informacije i podaci koji su sadržani u ovom izvješću su zapravo bitne i nama saborskim zastupnicama i zastupnicima s obzirom da smo mi ovdje u Hrvatskom saboru kao zakonodavnom tijelu pozvati i predlagati određene i izmjene zakone odnosno predlagati određene amandmane kada pojedini zakon dođe ovdje na raspravu u Hrvatski sabor. Tako da je svakako korisno proučiti, proučiti izvješće pučke pravobraniteljice ne samo za ovu 2022. godinu koju danas ovdje raspravljamo nego i izvješća koja su, koja su predana koja su zapravo i napravljena i za ovoga ovdje izvještaja.
Kada je riječ o pojedinim, pojedinim segmentima ja ću se tu dotaknuti nekih tema koje su meni kao bivšem ministru pravosuđa bile bliske i znam da se u međuvremenu puno toga napravilo pa bi se možda tu osvrnuo na pitanje participacije građana ili sudjelovanja građana u postupcima donošenja propisa s obzirom da kroz institut javnog savjetovanja građani imaju mogućnost sudjelovati u kreiranju samih propisa. Zapravo i cilj je tog instrumenta zapravo da se unaprijedi kvaliteta zapravo da građani kao osobe na koje se odnose propisi u većoj mjeri mogu ovaj dati svoj doprinos u fazi pripreme samog nacrta pojedinoga propisa. I vidimo zapravo da je pučka pravobraniteljica u svom izvješću istaknula da u nekoj mjeri ministarstva odnosno predlagači propisa ne reagiraju adekvatno na primjedbe odnosno na upite koje su postavljeni kroz proces javnog savjetovana. To svakako nije dobro da predlagač propisa odnosno nadležno tijelo koje priprema propis zapravo ne reagira na, ne reagira na nekakve primjedbe ili upite samih građana odnosno osoba koje se javljaju na institut javnog savjetovanja. Međutim, baš sam i pogledao ovaj pojedina izvješća sa portala javno savjetovanje da od tada do danas u većom mjeri ministarstva kao predlagači zakona su krenuli odnosno intenzivnije i zapravo puno više zapravo reagiraju na primjedbe odnosno prijedloge za pojedine zakonske, zakonske norme. Tako da vjerujem da tu je došlo do određenoga napretka kao što je došlo i napretka i u području boljih propisa odnosno 2023. godine donesen je i Zakon o instrumentima politike boljih propisa kojem je zapravo cilj unaprijediti kvalitetu zakona i drugih propisa kroz jedan jasan i transparentan postupak njihove primjene, pripreme i izrade gdje zapravo sjećam se te rasprave u Hrvatskom saboru mislim da je taj zakon izglasan sa 120 glasova za. Tako da mislim da je svima tu u interesu da naši propisi budu što kvalitetniji da se zapravo kroz te propise mogu ostvarivati ciljevi javnih politika.
Ono na što bi se još dodatno osvrnuo a to su zapravo pitanje ugovora o doživotnom, dosmrtnom uzdržavanju gdje se zapravo još 2023. mijenjao ovaj taj Zakon o obveznim odnosima koji je donio određene promjene u pravnom uređenju ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Tu je svakako doprinijela kritika od strane pučke pravobraniteljice koja je utvrdila zapravo da postoje određeni problemi u tom području. I evo vidjeli smo na samoj sjednici Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da je pučka pravobraniteljica istaknula da se znatno smanjio broj ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uzimajući u pretpostavku da je jedan dio takvih ugovora sklapan ne baš iz ispravne i poštene namjere.
Tako da se evo mijenjao se Zakon o obveznim odnosima na način da se, da se poboljšao taj zakonodavni okvir jer smo svjedočili činjenici da se starije i nemoćne osobe kojima je bilo potrebno nečije uzdržavanje, skrb ili pomoć znalo prevariti i oduzeti im imovinu. I tu su zapravo i umirovljeničke udruge i isto tako Sindikat umirovljenika, a kao što sam rekao i pravobraniteljica isticali su zapravo taj problem u praksi. I tu smo zapravo išli u tom smjeru da se te naj… najranjivije skupine zaštite. Također se formirao i registar ugovora kojima se kontrolira broj sklopljenih takvih ugovora.
Kada je riječ o pravosuđu uvodno sam rekao da je, da je u području pravosuđa velik broj pritužbi i tu je u ovom izvješću istaknuto da se zapravo događa reforma pravosuđa u cilju jačanja neovisnosti, nepristranosti, transparentnosti i učinkovitosti. Svjesni smo činjenice da je pravosuđe kao takvo neovisno i samostalno i da zapravo suci samostalno sude i postupaju u sudskim postupcima. Svjesni smo također i negativne percepcije građana pa je svakako radi jačanje same transparentnosti rada ali isto tako i vraćanja povjerenje, povjerenja građana potrebno sigurno unaprijediti komunikaciju s jedne strane sudaca i državnih odvjetnika naravno uvažavajući interes javnosti. Tu se u međuvremenu promijenilo i puno toga što se tiče poboljšanja materijalno pravnih uvjeta, ali isto tako i povećanja plaća, ali i angažiranja dovoljnog broja i sudaca i državnih odvjetnika ali isto tako i službenika koji rade u pravosudnim tijelima. Naravno na ruku ne ide i, na ruku ne ide i pad interesa zbog nedostatka radne snage tako da vjerujem da će uz kontinuirano povećanje plaće i brigu za, za državne i javne službenike u određenim segmentima i reforme i promjene koje se odnose na veće korištenje digitalne tehnologije poboljšati zapravo rad odnosno unaprijediti rad u pravosudnim tijelima.
Također bi se još istak… osvrnuo i na prijavu nepravilnosti s obzirom da je i Zakon o zviždačima odnosno tako se kolokvijalno zove ali zapravo Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti je donesen 2022. godine, stupio na snagu. Dakle, tu se išlo u tom smjeru prije svega kako bi se uskladilo s pravnom stečevinom EU ali kako bi se osigurala bolja zaštita prijavitelja nepravilnosti i olakšalo njihovo i olakšalo njihovo prijavljivanje nepravilnosti. Tu vidimo iz ovoga izvješća da je zapravo, da se prijavitelj nepravilnosti su se obraćali Uredu pučke pravobraniteljice u čak 60% većem broju nego u godinu ranije. Vjerujem da ih je ponukala zapravo i taj novi zakon i zaštita zviždača pri ko… pri če… gdje je zapravo najveća promjena ta da se više ne mora koristiti prvo institut unutarnjeg prijavljivanja već se odmah može ići na vanjsko prijavljivanje za koje je nadležan, nadležna pučka pravobraniteljica.
Naravno da je u početku primjene tog zakona bilo određenih problema i s poslodavcima koji i dalje, koji nisu imali opći akt niti imenovali povjerljivu osobu, ali evo vjerujem da je od tada do danas taj sustav znatno unaprjeđen.
Tako da evo zaključno ja bih evo istaknuo da osim samog ovog izvješća o kojem danas ovdje danas raspravljamo svakako je bitna, bitno izvješće o provedbi preporuka pučke pravobraniteljice. Vidimo jako veliki broj predmeta u 2022., dakle 6.099 predmeta i tu evo čestitam pučkoj pravobraniteljici i svima koji rade u uredu na velikom angažmanom jer treba tu obraditi i postupiti po tako velikom broju predmeta.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Gospodin Josip Jurčević, Klub zastupnika MOST-a i nezavisnog zastupnika ovdje prisutnoga Josipa Jurčevića.
Izvolite.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo poštovani predsjedavajući, poštovane kolegice i kolege i poštovana pučka pravobraniteljice sa svojim suradnicima, današnja iscrpljujuća rasprava evo primiče se kraju što ne možemo samo pratiti po satu nego još bolje vizualno. Znači kako vrijeme odmiče tako je sve praznija sabornica što znači da se smanjuje interes za ovu prevažnu temu i kad svatko svoje izrecitira dakle odlazi dalje, nitko nikoga ne sluša i učinak će biti naravno standardan kao i o svim drugim temama. Dakle, svak će svoje reći i ništa se neće promijeniti.
Budući je mene danas zapalo govoriti i ovih 15 minuta, a govorit ću i pojedinačno 10 minuta, isto tako i završno 5 pa ću pokušati jel to strukturirati u nekakva tri dijela i reći možda nešto i šire iz širega konteksta što je samo jedna kolegica otvorila širi kontekst i donekle ga naznačila. Kako je to korisno ne za danas, ni za sutra ali možda za 100, 200 godina budući se ovo snima pa se transkribira pa je meni poznato kao povjesničaru da uvijek dobro dođu nekakvi zapisnici, dokumenti stari stoljećima da se nešto vidi što se događalo, kako, zašto, kauzualno pa možda se nešto može za 200 godina iz toga korisnoga izvući.
Dakle, svjedoci smo i u vezi ovoga prevažnog izvješća da je ono potpuno marginalizirano i čuli smo već tu žalopojku svakodnevno od gotovo svih izlagača jel da koga briga za to jel i znamo tko je to rekao i kako i naravno ključno je pitanje zašto on to govori. On to govori kako kažu u onome vicu ovaj zato što može jel i dok može i činit će to dokle god može, pa ću donekle jel započeti s time u završnom ću reći nekakvu svoju kritičku ocjenu vezano za ovu instituciju postojeću jel uključujući dakle i njene kadrove pogotovo za čelnicu dakle institucije prav… pučkog pravobranitelja.
Dakle, najvažniji je članak zapravo 2. jel gdje je definirana uloga jel i sve ostalo je samo razrada i tamo piše je li, netko se već i pozvao na to dakle da je pučki pravobranitelj i ta institucija opunomoćenik jel Hrvatskoga sabora pa čak ima jel ovaj i tu zaštitu ovaj kakvu imaju i saborski zastupnici. I to je neovisna institucija kako je definirano koja promiče jel i štiti što je daleko važnije dakle ljudska prava i slobode koji su uređeni Ustavom, zakonima i međunarodnim aktima. I budući smo mi naravno prihvatili cjelokupnu vrijednosnu i pravnu stečevinu EU to jedna nepregledna gomila akata jel pravila itd., pa valja možda uvodno naglasiti čisto da se zna što su ljudska prava. Dakle, da u teoriji ljudskih prava ili u pravnoj teoriji postoje različite definicije ljudskih prava, od onih nekakvih užih do one najšire zapravo da ljudska prava jesu zapravo sva prava koja postoje jel u demokratskome svijetu dakle pluralnome, pluralnome svijetu. I zapravo sve što postoji do podzakonskih akata može se smatrati i ima veze sa ljudskim pravima. I dobro je da je to tako široko definirano.
Kad se radi o tome možemo reći da u Hrvatskoj, dakle kad se radi o propisima uključujući dakle i ovaj Članak 2. sve što piše dalje u Zakonu o pučkom pra… o instituciji pučkog pravobranitelja, dakle ne bi trebalo više ništa dodavati, sve je tamo sadržano i nekom analogijom, je li, zdravom logikom se podrazumijeva.
Međutim, problem je, je li, ovo drugo, štićenje znači to znači provedba, je li, dakle i po tome se zapravo treba mjeriti u konačnici i uspješnost pučkog pravobranitelja kao institucije, dakle lijepo je to promicati ljudska prava i to se može ovaj i bez pučkoga pravobranitelja, međutim, prava uloga i ključna uloga jest zaštita. E tako, kad se radi i o ovoj temi i kad se radi o svim drugim pravima, odnosima u RH, dakle naša zakonska regulativa, zahvaljujući ovom prihvaćanju dakle cjelokupne vrijednosne i pravne stečevine, mogli bismo reći da smo mi to dobro odradili i sve to tamo lijepo piše.
Ali kad se radi, je li, o tome, o praksi kako se to ostvaruje i primjenjuje, kao što vidimo iz ovoga Izvješća, po trendu ovih nekoliko godina o kojima se danas govorilo, uključujući i za '23., za '24., prema tim numeričkim, je li, pokazateljima, jasno je da smo u sve većoj katastrofi, je li i bavimo se detaljima i sve ovo što smo danas naveli jest statistički korisno, ali zapravo moramo se baviti uzrocima da bismo možda napravili neke pomake pa u tom smislu iz šireg konteksta kad se gleda možemo vidjeti koji je trend i zapravo zbog čega nam se događa da imamo savršeno, mogli smo reći, pravnu regulativu, a s druge strane, praksa strmoglavo juriša, dakle u opću propast, što svjedoče i ovi pokazatelji koji su najvažniji za najranjivije skupine i sukladno dakle 5 .../Govornik se ne razumije./... 5 zamjenika pučkog pravobranitelja, dakle kad pogledamo ta područja, onda vidimo tu zapravo najočitiju, a to znači i najmasovniju katastrofu.
E sad, da bi se mogla .../nerazumljivo/... popraviti ta praksa i primjena ovoga vrlo dobrog razrađenog prava, moramo imati instrumentarij ili institucije, to znači demokratske pluralne institucije, je li, pravnu državu, kako bismo rekli, međutim, očigledno je da je nemamo, jer u Hrvatskoj dakle ne postoji demokratska praksa i važno je napomenuti, je li, da smo iskoračili iz jednog totalitarnog sustava koji je jasno osuđen i od Vijeća Europe i od EU, dakle i to je dio naše pravne stečevine, implementirane u naše zakone, itd., u saborske deklaracije i sl.
Međutim, kad gledamo u ovih 35 godina našeg iskoraka, a to je proces u demokraciju iz jednog potpuno nakaradnog totalitarnog zločinačkog sustava možemo primijetiti određene šire tendencije iz kojih će biti razumljivo da se ovako nešto sramotno događa sa dakle ljudskim pravima, što je temelj zapravo i demokracije, a i pravne, i pravne države i kad gledamo početak Hrvatske, na neki način zbog ratnih okolnosti, početne tranzicije i svega onoga čega se dosta nas može i sjećati, tada smo imali tzv. polupredsjednički sustav gdje predsjednik predsjedništva, onda od '92. i predsjednik države, zapravo određivao mandatara izvršne vlasti i znači imao je, pojedinac je imao vrlo, vrlo veliku ulogu dakle odlučivati u izvršnoj vlasti, o sastavu parlamenta i svega ostaloga, čega smo svjedoci do današnjega dana.
Međutim, dogodio se i to se previđa i gotovo nitko ne spominje, je li, osim nekakvih filozofa, politologa, koji se bave tim cjelinama i koji govore o zarobljenim institucijama, je li i okupiranoj državi ili .../nerazumljivo/... obratno, okupiranim institucijama i zarobljenoj državi i to elaboriraju, bilo u medijima ili nekakvim znanstvenim tekstovima, knjigama koje nitko ne čita.
Neka ključna prekretnica u toj demokraciji početnoj koju smo imali i možda jedan indikator, usprkos dakle tom polupredsjedničkom sustavu, funkcionirala je ta demokracija i uvijek volim naglašavati '91. g. kada je Franjo Tuđman zbog stanja kvalitete ljudi u Saboru, tada u HDZ-u, ali i ostalim strankama, bio prinuđen, je li, formirati vladu nacionalnog jedinstva i ja je već ovdje pola godine predlažem u raznim rasprava jer smo sada u puno dubljoj, opasnijoj krizi i lošijim perspektivama nego što je to bilo tada u ljeto, u kolovozu '91. g.
Ključna prijelomnica, rekao bih u tom nekakvom i suverenitetu hrvatskom dogodila se '96. g. pod međunarodnim pritiskom kada je u Saboru ustavni zakon o suradnji sa haaškim tribunalom odnosno Međunarodnim kaznenim sudom za prostor bivše Jugoslavije, koji je nakaradan u svakom pogledu prema cijelom nizu mišljenja i u memoarima suda glavne tužiteljice Carle del Ponte, Florence Hartmann, itd., dakle to je nedovršeni sud sa svim katastrofama i toga ima u literaturi, koga zanima.
Dakle '96. g. donesen je zapravo protuustavni ustavni zakon o suradnji s haaškim sudom di je otvorena golema rupa u suverenosti RH. O tome možda, i o krizi institucija u Hrvatskoj svjedoči podatak da je tada vrsni odvjetnik i pravnik, a saborski zastupnik je bio, pokojni, je li, Ivan Gabelica, podnio ustavnu tužbu, dakle '96. g., dakle iznimno važnu tužbu dakle da je taj zakon protuustavan. Tek 21 godinu nakon toga, dakle 2017. kada je već davno bio mrtav Ivan Gabelica, dakle došao je odgovor od Ustavnoga suda, pa da vidite dakle kakva smo mi to pravna država, gdje je naravno odbačena ta njega je li, ovaj tužba Ustavnome sudu, a ona je odbačena zapravo iz praktičnih razloga, 2 mjeseca prije nego je donesena pravomoćna presuda .../nerazumljivo/... protiv šestorice Hrvata iz BiH gdje je hrvatska država na čelu sa Franjom Tuđmanom osuđena za najteže ratne zločine, agresiju i slično, dakle opet pod određenim politi
kim pragmama i pritiscima, dakle tu se može vidjeti je li, kakve su nam te čelne instiducije.
Drugi veliki lom za demokraciju u Hrvatskoj bio je rekao bih, formalnopravni i najveći državni demokratski udar u Hrvatskoj, to je ukidanje dvodomnosti u parlamentu, što je po teoriji opet, pravnoj, politološkoj, pa i o polifilozofskoj, dakle nekakav osnovni element po kojem se može vidjeti da li je neka država demokratska. Dakle i gotovo sve uređene države imaju dakle tu dvodomnost, mi smo dakle tada bezbučno ukinuli taj drugi, je li, županijski dom i otada možemo bez obzira koje vlasti, bile dakle 2 puta SDP a je da, a ostalo je li, bilo je dakle tzv. HDZ-ova vlast.
Uvijek se pozivam na znanstvenicu politologinju Davorsku Budimir, doktoricu znanosti, koja je dvije sjajne knjige objavila, dakle Upravljačke elite u Hrvatskoj zadnje 4 godine, znači od '86. do '90. i potom nakon '90. gdje je potpuno jasno i statistički znači kvantitativno i kvalitativno dokazano, je li, da zapravo u Hrvatskoj nikada nismo imali pluralizam jer zapravo i SDP i HDZ su zapravo ista upravljačka struktura koja je naslijeđena iz totalitarnog razdoblja, a osnovni preduvjet da bi se iskoračilo iz totalitarizma u ljudska prava, to znači u pluralnu demokraciju jest da imate organiziranu političku strukturu koja to može i zna odraditi, ima instrumente i moć i za to je potrebno vrijeme, dakle proces. Dakle Hrvatska 90-ih nije imala tu strukturu jer sve što je demokratski, a i hrvatski onda, naravno, odisalo prije '90. g. bilo je ili ubijeno doslovno ili neutralizirano na sve druge načine političkim procesima, 120 tisuća ljudi je osuđeno dakle za tzv. politički krimen u montiranim političkim procesima u Hrvatskoj od '45. do '90.
Dakle nismo imali dakle na neki način prigodu i to moramo osvijestiti, to je razlog zašto možemo promatrati dakle da od 2000. g. kad je ukinut županijski dom, je li, da zapravo se događa ovo anarhično divljaštvo u Hrvatskoj, je li, da pravo ovo pučko pravobraniteljstvo doživljava takvu javnu sramotu, je li, da raspravljamo o '22.
Međutim, svako loša stvar, pa i ovako nešto radikalno loše uvijek ima i dobre, može imati dobre učinke, a to je da se suočimo dakle napokon s time u kakvom sustavu živimo, dakle živimo u nedemokratskom sustavu, bez obzira bio HDZ ili SDP, dakle ista struktura i u tom procesu od 2000. g. možemo vidjeti slom svih političkih, filozofskih, pa pravnih, demokratskih i hrvatskih identitetskih vrijednosti kako idemo prema ovom našem vremenu i to se naravno, odražava i na ovo, je li, čemu smo ovdje, čemu smo ovdje svjedoci, je li, da postoji taj, je l', zakon i zakonska regulativa vrlo dobra, odlična, je li, preuzeta o pučkom pravobraniteljstvu, međutim, u praksi je prava katastrofa, dakle i kad se gledaju svi ovi statistički, statistički pokazatelji.
Naravno, počinjemo se pitati, a to ću u slobodnom govoru, je li, zapravo, kakvi su to kadrovi na kraju u HS, u hrvatskoj Vladi, pa na kraju i u pučkom pravobraniteljstvu da ne pružaju otpor koji mogu pružati svemu tome. Evo, to ću u narednih 10 minuta, je li, kad bude slobodni govor pa za ovo do sada, zahvaljujem na pozornosti.

Radin, Furio (Nezavisni)
Ja sam mislio da je ovo bio slobodni govor, ali nema veze.
Hvala lijepa. Gđa Barbara .../nerazumljivo/... Molim? A da.
5 minuta za informatičare. Hvala.

STANKA U 17:17 SATI.

Radin, Furio (Nezavisni)
NASTAVAK NAKON STANKE U 17:21 SATI.

Možemo nastaviti? Pojedinačna rasprava, gđa Barbara Antolić Vupora.
Dobro, ajde pričekat ćemo još 2 minute. .../Upadica se ne čuje./... Jednu minutu, dvije ćemo pričekati. Ajde, još malo tolerancije danas. Je li ovdje, je?
E, dobro, onda u redu. Samo je nazovite. E hvala lijepa. Čekat ćemo ju.
.../Upadica se ne čuje./... Molim lijepo. Izvolite.

Antolić Vupora, Barbara (SDP)
.../Govornik nije uključen./... i u svom izvješću kojeg ste pripremili zajedno sa svojim timom, poštovani predsjedavajući, zahvaljujem još jedanput što ste mi dali riječ, pravobraniteljica sa svojim timom dala je niz preporuka koje nažalost vidimo i proteklih godina jednostavno nisu se željele ili mogle primijeniti s obzirom na niz .../Govornik se ne razumije./... onih koji su se, koji se stalno ponavljaju.
Dakle te prepreke koje su nastale tim, u tim godinama zbog čega se nešto ne može primijeniti odnosno promijeniti, vezano za vaše preporuke, mogu nekako iščitati iz citata koji je bio izrečen i na Odboru za ljudska prava i nacionalne manjine, ja ću ga pročitati, mi razumijemo da ljudska prava i prava nacionalnih manjina više nisu prioritet ove Vlade, ali ni okruženja. Ta prava su stavljena na led.
Dakle tu, ta rečenica mi je vrlo znakovito oslikala stanje, ne samo u Hrvatskoj, nego i u našem okruženju gdje i druge države sustavno uskraćuju i sredstva i položaj nacionalnih manjina posebno, a i druga ljudska prava se sakrivaju pod nekim drugim problemima koje su u našoj blizini, prije svega rat i sve ostalo. RH je 2013. g. ušla u EU sa obavezom da zaštita manjinskih prava bude jedan od stupova pravne države.
Danas, desetljeće i nešto kasnije, gledamo kako se ta prava relativiziraju i ignoriraju ili da se s njima selektivno barata, ovisno o političkoj koristi. Sve to donosi porastu govora mržnje, posebice na društvenim mrežama, institucije reagiraju sporo, a izostanak kasni, a kasne i jasne osude iz političkog vrha bilo koje razine, ili nacionalne ili lokalne, a to sve dodatno potiče atmosferu netolerancije i stoga je hitno i nužno učinkovito sankcioniranje govora mržnje, uključujući i političke aktere.
Na čekanju je ostala nažalost i skrb za starije i nemoćne, a to govorim u kontekstu i siromaštva i palijativne skrbi, tu bi posebno kod cijelog tog niza problema istaknula brigu za bolesne i nemoćne roditelje i u replici sam .../nerazumljivo/... vas potaknula i sami ste objasnili kako ste se tog problema i ubuduće namjeravali .../nerazumljivo/... latiti na način kako bi se zakonskim rješenjima doskočili i na pravilan način omogućili da bi roditelji imali skrb svoje djece na način kako se skrbi za vlastito dijete.
Dakle skrb za roditelje je obaveza djeteta. Ali kada je to dijete zaposleno i mora skrbiti za svog bolesnog roditelja, onda to bolovanje nije omogućeno, odnosno ako je, onda uvijek mora ići na neplaćeni dopust, dakle to nije bolovanje u punom smislu te riječi. Bilo bi jako poželjno da se to sa drugim zakonima omogući i na takav način tim starijim roditeljima koji su bolesni, a i bakama i djedovima, a za koje je dijete dužno se brinuti, zaposlen je sada odrasla osoba, i time bi dakle, radili na tome da starije ostaju što duže u svojoj okolini, u svom domu jer bolest ne traje cijelo vrijeme, bolest je kratkotrajna, a starost nije bolest.
Tako da i na taj način mi zapravo ne samo da jačamo međugeneracijsku solidarnost, što je nužno potrebno u ovim postcovid vremenima, pokazujemo primjer i svojim unucima i svojoj djeci na koji način je ta međugeneracijska solidarnost zapravo na djelu i da u vremenima kada se svi bave izvaninstitucionalnom skrbi, taj način unutar obitelji nije institucionalno poduprt. Ovo bi predstavljao na način kako bi se to riješilo na jedan dobar način.
Još bi jednu stvar citirala iz vašeg izvješća, a to je, napisali ste, ljudska prava ne počinju i ne završavaju svečanim deklaracijama, nego u svakodnevnom životu ljudi. Tu bi se osvrnula na slovensku nacionalnu manjinu, manjinu kojoj pripadam i tu bi navela 5 nekih posebnih razloga u kojima smo kao manjina doista u nezavidnom položaju, a to je, kao manjina, slovenska manjina, osjećam izostanak predškolskog odgoja, iako se ispunjavaju svi zakonom propisani uvjeti da do predškolske odgoja dođe, jednostavno država se ogluši i ne omogućava provedbu istog. Medijska zastupljenost je nešto što je isto istaknuto i kod drugih manjina i tu bi okrenula zapravo, kod medijske zastupljenosti priču na način da je potrebno educirati na koji način i većinsko stanovništvo, na koji način pojedina manjina ima utjecaj na većinsko stanovništvo, odnosno na razvoj i na dobrobit tog društva i možda bi kasnije bilo vidljivo koliko je važno da smo uključivo i tolerantno društvo.
Propisana nam je kao manjini i kulturna autonomija, osiguravanje prostora, tu je poseban problem koji slovenska ima, više od 95 godina je, postoji Slovenski dom u Zagrebu, 30 godina se pokušava riješiti prostor, zahvaljujući i Emini Lekaj Prljeskaj i Arminu Hodžiću koji su stavili operativni program da se omogući Slovencima ili otkup ili prodaja Slovenskog doma, dakle to je u vrlo u visokoj fazi operativnog, ali već sada 6 godina nikako se to pravo ne ostvaruje.
Druga društva ostaju isto tako, po cijeloj Hrvatskoj bez mogućnosti da u pojedinom prostoru imaju svoje aktivnosti, društvo u Zadru izgubilo je prostor, društvo u Matuljima izgubilo je prostor, dakle nema više mjesta gdje bi mogli održavati svoje aktivnosti.
Uz granicu koja je dužna, dužine više od 1300 km s R. Slovenijom živi veći dio slovenske manjine i moram reći da javni prijevoz nije omogućen. Dakle javni prijevoz koji služi, ne samo Slovencima, Hrvatima ili, služi svima. Javni prijevoz između te dvije države nije omogućen, ne postoji, pokušavamo bilateralnim pritiskom da se potpišu bilateralni sporazumi koji bi omogućavali da to stanovništvo koje živi s jedne i druge strane granice živi kvalitetniji život i to je doista kršenje ljudskih prava ukoliko oni nemaju takav dostupni i takvu kvalitetu života kao što imaju neki drugi, posebice zbog toga jer su, primjerice iz Varaždina do Ptuja postojale linije svakih sat vremena prije 30 godina, danas ne postoji ni jedna jedina.
Time se stanovništvo i jedne i druge države ide u slijepo crijevo, još bi navela i druge probleme koje tište, zdravstvena zaštita, što se tiče djece, ljudi koji ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u drugoj državi, dakle u Sloveniji, zdravstvena zaštita odnosno bolovanje zbog bolesti djeteta u Sloveniji dakle se ne može ostvariti jer je to druga država, dijete je drugi državljanin, dakle državljanin RH, to su konkretni primjeri koji se isto tako, bi trebali početi rješavati.
Hvala lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
I vama. Kolegica Sabina Glasovac, nema je, barem ja ne vidim. Gubi pravo.
Gđa Anica Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)
Hvala potpredsjedniče.
Anita, inače. Ne Anica, ali dobro.
.../Upadica: Šta rek'o Anica? A dobro ajde./... U redu.
.../Upadica: Dobro, ajde, ne, ne, nije u redu. Anita, Anita, izvolite. /... .../nerazumljivo/... evo, mi uvijek imamo problem sa imenom i prezimenom, ali evo dobro, budemo i to naučili. Hvala potpredsjedniče.
Evo, poštovana pravobraniteljice sa suradnicama, poštovane zastupnice i zastupnici. Danas smo prilikom iznošenja i svojih replika i u dosadašnjim znači i nastupima koje smo imali i govorili, govorili o raznim temama, ali naravno da smo spomenuli one goruće. Danas mi se stvarno dopalo kad je pravobraniteljica spomenula da je za svakoga njegov problem najveći i naravno da postoje goruće teme u našoj državi po pitanju i kršenja ljudskih prava, ali naravno da za svakoga njegov problem najveći.
Ja sam se danas prilikom replike pravobraniteljici osvrnula na zatvorski sustav u RH i na ovo što je aktualno zadnjih dana, ali to je aktualno tako što se približilo našim građanima, ali svakodnevno je aktualno, naravno, osobama koje borave unutar zatvorskog sustava RH, ali i samim djelatnicima koji rade unutar njega.
Nelson Mandela rekao je da se kaže da nitko istinski ne poznaje naciju sve dok nije boravio u njenom zatvoru. Naciju ne treba suditi po tome kako postupa sa svojim, naciju kako postupa sa svojim građanima koji se nalaze na vrhu, već sa onima koji se nalaze na samom dnu i to je upravo ono što smo imali priliku pročitati i čuti od pravobraniteljice, a to je sustav našeg zatvora, znači zatvorski sustav, znači ono što se dešava u pritvoru, što se dešava u zatvorima i kaznionicama prilikom izdržavanja kazni. Također, kakav je to sustav i dostupnost zdravstvene skrbi i za samo izvršenje onih izrečenih mjera od strane suca izvršenja prema tim zatvorenicima, ali i ono što smo i sa dječjom pravobraniteljicom govorili, to da je državi već nekoliko navrata bilo preporučeno da se osnuju zatvorene zavodske ustanove i za naravno, maloljetničku delikvenciju.
Naravno da kad govorimo o pravima zatvorskih, znači zatvorenika, uvijek tu bude reakcija, negativna reakcija javnosti, ali mi moramo biti svjesni da smo mi potpisnici različitih konvencija i da moramo brinuti i o temeljnim ljudskim pravima, čak i onih su počinili neka kaznena djela i za njih su osuđeni.
Ali naravno, treba uzeti u obzir da nažalost u našem zatvorskom sustavu, mnogi koji su u pritvoru, kad još uvijek postoj presumpcija nevinosti, nažalost imaju takve uvjete k'o da da im je izrečena kazna i k'o da da su osuđeni. Ono što sam spomenula i ranije u replici, a stvarno bi se željela toga dotaknuti, to su upravo djelatnici zatvorskog sustava i sama pravobraniteljica je odgovorila da to nisu samo pravosudni policajci, naravno da se slaže s time, to su itekako i pedagozi i socijalni radnici i svi koji rade u tretmanu, koji rade u dijagnostici i svi oni koji čine taj sustav da taj sustav funkcionira.
Nažalost prava tih djelatnika se nisu bitno promijenila. Svjedoci smo različitih povećanja u javnim i državnim službama, svjedoci smo raznih prosvjeda svih djelatnika u svakakvim ustanovama, međutim, ono moje pitanje danas da li bi se to isto desilo i da li bi mi kao građani RH stali na stranu tog, recimo, socijalnog radnika koji radi u zatvoru i koji je možda reagirao da prema tim zatvorenicima, čiji su životu bili ugroženi, isto kao i prema recimo, nekom pedagogu ili socijalnom radniku u nekom dječjem domu, vjerujem da ne bi, vjerujem da bi rekli, ovaj je odabrao da radi u zatvorskom sustavu.
.../nerazumljivo/... rad u zatvorskom sustavu je definitivno jedan od težih radova, uvijek je bio nešto više i plaćeniji, međutim, ta prava u današnje vrijeme nisu, nisu takva kakva su bila nekad. Također, valja napomenuti da su jedni od rijetkih koji su imali beneficirani radni staž koji im je u jednom momentu čak bio i smanjivan, ako se ne varam, a sindikat redovito upozorava državu, vi kao pravobraniteljica redovito upozoravate državu, međutim, od toga svega nažalost nema ništa.
Ono što, što je bitno za napomenuti da definitivno moramo raditi na tom sustavu jer sustav će se raspasti. A zašto to sve govorim? To govorim iz druge poveznice, a to je upravo mentalno zdravlje. Znači situacija koja se dešava općenito i u zatvorima koji su u takvim uvjetima, dešava se nažalost i u psihijatrijskim ustanovama nekima. Mi smo imali nažalost tragičan slučaj u 12. mj. gdje smo svi komentirali tko je odgovoran i tko je pustio osobu sa duševnim smetnjama, a nitko se nije usudio drznuti u njegova prava.
Znači to je problem općenito prava osoba s duševnim smetnjama, ta objektivnost, subjektivnost prilikom određivanja kad će tko koga pustiti. Također, moramo biti svjesni da takve osobe su opasnost bilo za sebe, bilo za okolinu i zbog svog ponašanja. Ali opet, moramo biti svjesni da to ponašanje je proizašlo iz njihove bolesti i da je mentalno zdravlje veliki problem koji se dotiče svih nas i svako od nas može sutra tako završiti jer svakom od nas može netko, neki sudac raspravljati da li će biti pušten, da li neće biti pušten. Znači ko društvo smo generalno koliko god se mi hvalili nečime dobrom turističkom sezonom, mi se hvaliti se koliko je nama turista došlo, koliko su se povećale plaće u javnom sektoru, koliko nam je naraslo gospodarstvo. Ovo su problemi, ovo su problemi djeca, naša djeca koja završavaju u ustanovama u kojima nema dostupnosti. Znači nema dječjih psihijatara, u kojima, država u kojoj ne brinemo o mentalnoj higijeni o mentalnom zdravlju. To sve poslije završava na psihijatrijskim bol… ovim u bolnicama, a također možda i unutar zatvorskog sustava u kojem je situacija ovakva kakva je.
Mislim da su, evo ja sam progovorila možda o temama koje baš nisu zanimljive ostalim zastupnicima i o temama o kojima evo obični građani baš nemaju neko dobro mišljenje jer evo što nas briga za zatvorski sustav, što nas briga za djelatnike u zatvorskim sustavu kojim isto ovim putem stvarno puna podrška i njima i sindikatu koji se bori za njihova prava, ali također i što nas briga za psihijatrijske bolesnike.
Mi se svi kunemo u integraciju, svi se kunemo u to da evo integrirali smo i njih kao posebne skupine na tržište rada, tu se hvalimo sa time koliko se ih zaposlilo nakon izlaska iz tih ustanova, nakon liječenja od ovisnosti a nažalost stvarna slika je malo drugačija i vjerujem da pravobraniteljica upravo takva pitanja i takve pritužbe prima svaki dan.
Ja vam čestitam na ustrajanosti i čestitam vam na hrabrosti. Nastavite tako i dalje i mislim ono što ste i spomenuli, što je nekoliko zastupnika ovdje spomenulo da mi sami sebe trebamo pogledati kao saborski zastupnici u ogledalo i sami sebe se sramiti da na poštujemo jedan institut pučkog pravobranitelja koji nam daje stručne upute što ne valja u našem društvu i da to ne provodimo nego ovdje izmišljamo toplu vodu.
Hvala vam.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala gospođa Anita Curiš Krok.
I sada je na redu gospođa Sanja Bježančević.

Bježančević, Sanja (SDP)
Zahvaljujem.
Pa ja ću se zapravo referirati na ono što je drugi najčešći razlog prituživanju Uredu pučke pravobraniteljice pa i u '22. godini. Nakon prava na zdravlje to je diskriminacija. Ono što je važno napomenuti da je zapravo broj pritužbi na diskriminaciju s kojim se građani susreću ne smanjuje se dakle s godinama posebno promatrano u odnosu na ono prvo izvješće iz 2010. godine.
Diskriminacija se znamo najčešće pojavljuje u području naravno promatrano kroz evidentirane pritužbe, u području rada i zapošljavanja i uglavnom kroz godine najčešća osnova diskriminacije je etničko ili nacionalno porijeklo. Iste podatke zapravo dobijemo i ako promatramo istraživanje o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije ne samo iz '22. već i ona ranija istraživanja što je zapravo po meni možda i dragocjenije od onoga o čemu danas raspravljamo jer nam ono daje uvid u trendove. Ono što je odlika diskriminacije to je veliki broj neprijavljenih slučajeva, a uz oskudnu sudsku praksu pred nacionalnim sudovima podaci Ureda pučke pravobranitelji su zapravo dragocjeni u suzbijanju ove negativne društvene pojave.
Kada je u pitanja diskriminacija u društvu mi naravno možemo govoriti o nekim pozitivnim ali i negativnim trendovima. Pozitivni su ti iako naravno ne značajno da se zapravo predrasude i stereotipi u društvu smanjuju iz naravno prema nekim skupinama opet su to naravno pripadnici romske nacionalne manjine, ali i na nejednakost žena i muškaraca u društvu i što bi nas sve zapravo trebalo zabrinuti s obzirom da živimo u '25. godini i kontinuirano pričamo o nekakvoj ravnopravnosti među spolovima.
Ono što je pozitivno je i to da raste razumijevanje pojma diskriminacije. Međutim, problematično je što raste broj građana koji tvrde da su bili žrtve diskriminacije i broj građane koji zapravo ne zna za zakonsku zabranu diskriminacije niti kome se pritužiti u slučaju da su bili žrtve nejednakog postupanja.
Ono što je problematično je i to da broj građana koji ne postupaju raste, dakle onih građana koji su bili žrtve diskriminacije odnosno veliki dio nije učinio ništa da bi suzbio diskriminaciju. Kad malo detaljnije to analiziramo onda dolazimo do još većeg problema a to je onaj da zapravo nepostupanje žrtava se događa iz jednog razloga, a to je da ili najčešće iz jednog razloga a to je da se prijavom problem neće riješiti odnosno ako priču pojednostavimo do kraja dolazimo do toga da naši građani ne vjeruju u pravosuđe i institucije države. I to je ono što je problematično. I to je zapravo problem koji pokazuje nedjelovanje države u cilju suzbijanja diskriminacije u društvu, pa kad se vratimo na '22. godinu o kojoj danas raspravljamo u toj '22. godini nije donesen niti Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije. On je istekao 2016., donesen je naravno godinu nakon ove o kojoj raspravljamo pa pretpostavljam da ćemo onda za koju godinu kad budemo u nekom idućem izvješću opet uz kašnjenje od nekoliko godina raspravljali da ćemo se možda i toga dotaknuti.
Isto tako želim još jednom naglasiti ono što zapravo danas čitav dan ponavljamo to je važnost preporuka Ureda pučke pravobraniteljice koje se u velikoj mjeri ne usvajaju. I ono što mislim da bi bilo važno promisliti o tome da se zapravo sustav provedbe preporuka normativno uredi odnosno ako želimo uistinu suzbiti diskriminaciju u društvu mislim da jedan od modela isto tako može biti i donošenje godišnjeg akcijskog plana za provedbu preporuka što bi osim što bi povećalo transparentnost omogućilo bi i evaluaciju provedbe preporuka. To je opet naravno na Vladi RH. Nisam sigurna da oni za to imaju volju ali evo jedan prijedlog iz redova opozicije ako uistinu žele suzbiti diskriminaciju u društvu.
Ako pak krenemo od pretpostavke da je zakonodavni okvir suzbijanja diskriminacije u Hrvatskoj zadovoljavajući sudska praksa pred nacionalnim sudovima oskudna je ili nedostatna. Ono što je jedno od rješenja je sasvim sigurno nužnost kreiranja nacionalnih politika koje bi bile potporni mehanizmi u borbi protiv diskriminacije naravno u svim segmentima društva i života. Naravno takve nacionalne politike ne bi trebale biti isključivo rezultati ili posljedica administrativnih zahtjeva niti na nacionalnoj niti na nadnacionalnoj razini već rezultat težnje ili sustavne težnje za suzbijanjem nejednakog postupanja, preveniranjem i ublažavanjem štetnih posljedica takvog postupanja u svim segmentima društva.
Područje rada je posebno osjetljivo kada je u pitanju diskriminacija ili pojavnost diskriminacije i kroz takve politike bi se zapravo ići nekakvim specifičnim, ciljanim, učinkovitim mjerama koje bi dugoročno zapravo izmijenile stanje diskriminacije u području rada i zapošljavanja i one bi naravno trebale biti posebno ili ciljano usmjerene i na neke specifične skupine. To su prije svega manjinske skupine recimo romska i srpska nacionalna manjina koje se nalaze u posebno teškom ili nepovoljnom stanju, ali i bošnjačka nacionalna manjina. Takve mjere odnosno takve politike bi mogle uzimati naravno u obzir njihove posebnosti ali i razloge njihovog posebno teškog položaja, a isti model zapravo može se promijeniti i na područje obrazovanja.
Ovdje ću još jednom ponoviti da mislim da bi trebalo promisliti i o tome da se normativno urede i neki novi pojmovi koje nemamo u hrvatskom nacionalnom zakonodavstvu antidiskriminacijskom. To je dakle ono što sam ranije spomenula pitanje intersekcije odnosno intersekcijske diskriminacije, ali isto tako mislim da bi se trebale i razmotriti postojeće sankcije za diskriminaciju odnosno njihova odvračajuća snaga.
I ono što bi možda bio moj nekakav zaključak jer smatram da bi ovom pitanju trebalo posvetiti puno veću pažnju, ne samo u ovim trenucima kad raspravljamo o ovim izvješćima. Mislim da bi se trebalo razmisliti o tome da se napravi nekakav cjeloviti sustav suzbijanja diskriminacije u društvu koji bi mogao ići recimo u dva smjera. Prvi u smjeru edukacije o štetnosti diskriminacije i to od najranije dobi, dakle tu mislim na rano predškolsko obrazovanje, ali naravno institucionalno i izvaninstitucionalno obrazovanje i u smjeru osiguranja podrške za žrtve diskriminacije ako se ona već naravno dogodila te njezino sankcioniranje i zapravo takav sustav utemeljen na strateškim i dugoročnim nacionalnim politikama i planovima može biti temelj za izgradnju društva tolerancije, uvažavanja i mira.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa, to su oni trenutci kad se osjećam zarobljen ovdje što ne mogu odgovoriti, ali ovaj ali ćemo razgovarat na samom.
Idemo dalje, idemo dalje gospođa Irena Dragić je sada na redu.

Dragić, Irena (SDP)
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Dakle, u ovom izvješću pravobraniteljice vi ste poseban fokus kao sam rekla i u svojoj replici stavili na starije osobe, a najnoviji popis stanovništva pokazao je da starijih od 65 ima gotovo četvrtina u našoj domovini. Stoga ću ja danas u svojoj pojedinačnoj raspravi naglasiti važnost brige o starijim osobama koje su u današnjem društvu, koje se u današnjem društvu nose sa brojim problemima.
Mi smo nedavno u Hrvatskom saboru donijeli Deklaraciju o pravima starijih osoba. Naglašeno je da Deklaracija o pravima starijih osoba predstavlja važan korak prema formuliranju jasne i učinkovitije politike usmjerene na kvalitetu života starijih građana, da ovom deklaracijom Hrvatski sabor ne samo da određuje svoj smjer djelovanja prema starijim osobama već izražava duboko uvažavanje prema ovoj populaciji te preuzima odgovornost za njihovu dobrobit.
Važno je bilo donijeti deklaraciju, slažem se ali čitajući vaše izvješće i preporuke možemo reći da je država sa svoje strane na starije stanovnike zaboravila. Vi već godinama, a ovo je izvješće iz 2022. upozoravate na iste probleme koje imaju starije osobe, a vladajući su ih sada u deklaraciji samo nabrojali. Nitko se zapravo ozbiljno nije uhvatio u koštac da te probleme i riješi. Nažalost oni su iz godine u godinu sve veći.
Hrvatska se suočava sa jedinstvenom demografsko… sa jedinstvenim demografskim izazovima budući da je jedna od zemalja s najvećim udjelom starijeg stanovništva na svijetu. Prema analizama čak 20,6% stanovnika Hrvatske ima između 60 i 74 godine. Zaboravili smo da je najveći broj naših građana u životnoj dobi kada im je potrebna pomoć, zaštita, skrb i briga kako bi imali dostojanstvenu starost.
Dostojanstvo starijih osoba trebamo promatrati kroz područje poštovanja i priznanja, sudjelovanja i uključenosti u društvo te dostojanstva u potrebnoj skrbi. Poštovanje i uvažavanje očekuje se prije svega od članova obitelji, poznanika i mlađe populacije i mlađih članova društva. Nažalost u posljednje vrijeme svjedočimo znatnom porastu grubih nasrtaja zlostavljanja pa čak i ubojstava starijih osoba i to od najbližih članova obitelji. Vrlo često su to imovinsko-pravni odnosi odnoso, odnosno želja da se netko što prije domogne njihove imovine. Neznanje i neinformiranost o ugovorima o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju o čemu vi govorite u vašem izvješću i na kojem ste polju dosta napravili kao pravobraniteljica doveli su starije osobe u vrlo tešku poziciju, a neki su na prevaru ostali bez svojih domova. Većina njih nije imala snage prijaviti zlostavljače bilo ih je sram jer se radi o njihovim najbližima ili o ljudima kojima su vjerovali, a mi kao društvo zatvarali smo oči i bili nijemi svjedoci velike patnje tih ljudi.
Mogućnost da se uključe na tržište rada za mnoge je dobrodošla mjera i to svakako pozdravljamo. Ali, velik broj naših umirovljenika ne ide raditi zato što žele i zato što mogu, već zbog toga što moraju jer od mirovine ne mogu živjeti.
Više od 300 tisuća umirovljenika ima mirovinu 400 eura, što nije granica siromaštva već je to teško siromaštvo. Kako možemo dozvoliti kao društvo da baka i djed koji su radili cijeli svoj život svojim unucima ne mogu kupiti čokoladu? Trebamo govoriti o potrebnoj skrbi za naše starije sugrađane, prije svega o zdravstvenoj zaštiti, dostupnosti zdravstvenih usluga i cijene lijekova koje teško mogu plaćati svojim mirovinama.
Palijativna skrb o kojoj smo govorili danas dosta je osnovno ljudsko pravo no nažalost u Hrvatskoj se njezin razvoj odvija iznimno sporo. Osim toga što se pacijenti i njihove obitelji suočavaju sa kompliciranim terapijama, preopterećenim zdravstvenim radnicima, manjkavim uvjetima u bolnicama i ambulantama, bore se i sa enormnim i nepotrebno kompliciranim administrativnim preprekama.
Situacija je ponižavajuća za pacijente, ali i neodrživa za liječnike i medicinske sestre, stoga je nužno mijenjati sustav. Preko nam je potrebno nacionalno tijelo koje će u suradnji s Ministarstvom zdravstva kreirati sustav palijativne skrbi kakav zaslužuju naši građani.
Ono što je u ovom trenutku gorući problem je nedovoljan broj domova za starije, a i o tome smo govorili, dugo vrijeme čekanja na dom i na neizvjesnost. Oni koji su imali sreće i dobili mjesto u domu suočene su drugim velikim problemom, a to je cijena.
S obzirom na iznimno male mirovine, mnogi od njih nisu u mogućnosti pokriti cijene domova, a one svako malo rastu, s tendencijom da će rast i dalje. Ljudi su u strahu, preplašeni za budućnost, osjećaju se nemoćno i ogorčeno, osjećaju se poniženo. S druge strane, oni koji nisu uspjeli dobiti tzv. državni dom, je li, primorani su koristiti usluge privatnih domova čije su cijene već odavno prešle 1000 eura mjesečno s tendencijom daljnjeg rasta.
Obitelji pokušavaju iznaći sredstva, snalaze se na različite načine i svima je zaista teško. Privatni domovi suočavaju se s problemima osoblja, prostora, cijena hrane, energenata. Država, županije, gradovi, moraju preuzeti dio odgovornosti za svoje sugrađane kojima je potrebna skrb. Sufinanciranje i kontrola privatnih domova u ovom periodu bila bi premosnica do vremena kada ćemo izgraditi domove koji će omogućiti sigurnu i dostojanstvenu starost za one kojima je potrebna ovakva vrsta pomoći.
Zaštita dostojanstva treba biti jedan od temeljnih kriterija i mjera aktivnosti prema starijim osobama. Aktivno starenje i kvaliteta života utječe na jedno od osnovnih nacionalnih nastojanja, a to je uspješno i kvalitetno starenje stanovništva. Problemi nisu od jučer, oni traju godinama i zahtijevaju djelovanje, a ne strategije i deklaracije. Da ih uvažavate, mi bismo već u ovom proračunu mogli osigurati bolji život starijim osobama, ali to se nije dogodilo. No, vremena nažalost nema. Mi već danas moramo napraviti sve da stariji, da starijim ljudima olakšamo život, da ih cijenimo i omogućimo im da se osjećaju korisno, uključeno i priznato.
Koliko ćemo napraviti ovisi o nama jer sve ono što muči naše starije sugrađane mora postati naš prioritet i doživjeti ostvarenje, a ne ostati mrtvo slovo na papiru. Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Danas si uzimam neke slobode, ali o, to vam moram reći, gđo Irena.
Molim vas, provjerite to, ali u privatnim domovima, ak' 'oćete dobit mjesto u privatnom domu, morate donijeti potvrdu da niste bili vi kažnjeni zadnjih 10 godina. Moja punica ima 92 godine i mora donijeti potvrdu da nije bila kažnjena od svoje 82. godine. Provjerite to.
.../Upadica se ne čuje./... Ja to ne shvaćam jednostavno.
Gđa Dubravka Novak.

Novak, Dubravka (Možemo!)
Hvala vam lijepa predsjedavajući.
Odakle početi sad? Za početak, ocjena i rasprava o stanju zaštite ljudskih prava i sloboda u Hrvatskoj od prije 2,5 godine je potpuno besmislena i beskorisna, a ignoriranje ove točke dnevnog reda od isto toliko, dakle 2,5 godine, od strane vladajućih pokazuje njihov potpun, potpun manjak zanimanja za rješavanje teškoća i problema vezanih uz prava pojedinaca ili pojedinih društvenih skupina, tim više što je uloga izvješća ukazati na sustavne probleme koji se već vide ili bismo ih skoro mogli vidjeti u društvu.
Naprosto im, ljudska prava, evo, nisu važna očito, a kamoli njihovo unaprjeđivanje. Stoga apeliram na premijera, a potom i na predsjednika Sabora Jandrokovića, ovaj da da konačno ta mišljenja za '23. i '24., a ovaj da onda to hitno stavi na dnevni red jer da je bilo dobre volje i namjere, mi smo danas mogli objedinjeno govoriti o svemu tome.
Dapače, to bi bilo i dobro jer bismo imali usporedive, institucionalno usporedive podatke o kojima smo mogli danas, evo, raspravljati.
Tijekom '22. g., vratimo se na tu, građani su se najčešće obraćali zbog prava na zdravlje, zatim diskriminacije, prava na rad i vezano uz pravosuđe. Pritužbi je bilo više od 3000, međutim, tu nisu usporedivi brojevi s '21., koja je bila obilježena, evo, specifičnim problemima, sjećamo se pandemije Covida-19 i petrinjski i zagrebački potres, što je bila dominantna tema prijava građana, pa je tako u toj godini dupliciran broj predmeta, a posebno onih novijih kojih je bilo 4500 i tim više zapravo zabrinjava činjenica da, evo premijer nije dao niti da raspravljamo o, o ovom, posebnom izvješću vezano uz Covid-19, da bismo se mogli zaštititi u nekim budućim kriznim situacijama.
Indikativno je da su se građani obraćali s općenitim upitima kako ostvariti neku uslugu ili pravo, kome se obratiti ili žaliti, kako bi postupak trebao izgledati i slično, dakle temeljna pitanja, što ukazuje da tijela koja pružaju javne usluge istovremeno ne pružaju u dostatne informacije ili nisu responziva, što dovodi u pitanje učinkovito ostvarenje njihove uloge kao servisa građana, a oni to jesu, servis građana. Ovo je svakako boljka koja i danas muči građane jednako kao što je to mučila '22. i '21. i one prije toga.
U NAPU-u, Nacionalnom planu razvoja javne uprave za razdoblje od '21.-'27. g. navodi se kako su kvaliteta i učinkovitost hrvatske javne uprave i dalje nisku u usporedbi s drugim državama EU. Kako se navodi u njemu, administrativno opterećenje, opetovana traženja podataka koja različita tijela javne uprave imaju u svojim evidencijama, sporost u rješavanju upravnih predmeta te komplicirane procedure i propisi, najčešći su problemi, odnosno kako to netko danas uvriježeno kažemo, izazovi, s kojima se suočavaju građani i poslovni subjekti u RH.
Ja ću izbjegavati reći izazovi jer izazov je nešto što ima nekakav pozitivnu, pozitivni predznak, a naši građani doista nalijeću na stvarne probleme koje ne mogu riješiti tjednima, mjesecima i godinama. Dakle riječ je o problemima. Preporuka br. 8, svim javnopravnim tijelima iz 2021. bila je da na web stranicama i u prostorijama u kojima primaju građane jasno navedu popis usluga koje pružaju i daju kratak opis procedura, a za ključne postupke koje vode da izrade letke s detaljnim uputama o koracima, rokovima, potrebnoj dokumentaciji i načinima korištenja pravnih lijekova.
Nažalost ni danas tih uputa nema svugdje gdje bi trebalo biti, a mi nemamo kontrolu pa da to vidimo koje, a čini se, nemamo ni sankcija. U izvješću su jasno detektirani zajednički problemi u gotovo svim područjima, dakle prije svega, nisku upoznatost građana s pravima i načinima njihove zaštite, o čemu ih je potrebno kvalitetnije informirati, zatim neadekvatnu komunikaciju nadležnih tijela s građanima, što se prvenstveno odnosi na izostanak odgovora, na sporo odgovaranje, ali i pretjerano formalističke odgovore i nezadovoljavajuće postupanje nadležnih tijela, prvenstveno dugotrajnost, ali i neprimjenjivanje načela pomoći stranci.
Napokon, pojavljuje se međusobno prebacivanje posla i odgovornosti s jednog tijela na drugo te nedovoljna međuresorna razmjena informacija i suradnja.
E sad, zašto to sve je važno i posebno ističem? Pa zato što sve to pridonosi niskom povjerenju u institucije koje već je nisko. Svakim ovakvim postupkom još dodatno ide naniže i pitanje je prava na dobro upravljanje, a ono utječe pak na cijeli niz ostvarivanja drugih prava, o čemu isto tako piše u ovom Izvješću o kojem danas raspravljamo.
Primjeri su, neinformiranje građana o pravima u sustavima socijalne skrbi, zdravstvenoj zaštite, od pritužbenim mehanizmima u odnosu na zdravstvenu zaštitu, na prava pacijenata ili na policijsko postupanje, a ima primjera još. Također su kako stoji u izvješću, prisutne i značajne prepreke participacije građana, ali i stručna javnost u donošenju odluka. Tako su javna savjetovanja često svedena na zadovoljavanje forme, o tome ne bih dugo, ali nije prihvaćen ni velik dio komentara pravobraniteljice u javnim savjetovanjima, što je važno, stručno i rekli smo, neovisno, u čiju pripremu je uložen velik trud kako bi doprinijeli kvaliteti propisa strateških dokumenata, prije nego one stupe na snagu, kao i kroz sudjelovanje u raspravama na saborskim odborima.
Budući da zaista nema konstruktivne svrhe raspravljati o Izvješću za '22., za kraj ću izdvojiti dio ovog Izvješća, citirat ću ga, koji govori o potrebi dodatnog educiranja urednika i novinara, ja bih rekla i svih građana u ovom kontekstu, ali ovaj dio citata se odnose dakle na predrasude, stereotipe, kršenje prava u medijima, kako bi se objektivnije informiralo i .../nerazumljivo/... senzibiliziralo javnost o negativnim posljedicama govora mržnje i širenja stereotipa i predrasuda, s obzirom da je dužnost javnih medija čuvati i promicati temeljna ljudska prava, poštovati različitosti, poticati na toleranciju te promicati vrijednosti nacionalnih, ali i drugih manjina.
I budući da mi je ostalo vremena, kolegica koja danas nije mogla biti tu, također, je htjela doprinijeti ovoj raspravi. Ja ću samo dio njenog, njene rasprave, kaže ovako, iako se stanjem prava i zaštitom žena pravi pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, u izvješću pučke pravobraniteljice u tematskim cjelinama se nalaze opisi pritužaba kao i preporuka pučke pravobraniteljice, na nekoliko ću primjera pokazati što je stvarno usvojeno ili provedeno, a što i dalje ostaje neprovedeno.
Pučka pravobraniteljica je tražila hitne izmjene Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi se spriječilo da osobe osumnjičene za spolna kaznena djela nastavljaju rad u zdravstvu dok traje postupak. Govorim o slučaju iz Osijeka.
Do danas, lipanj 2025. nije uvedena zakonska obveza da ravnatelj zdravstvene ustanove privremeno udaljuje osobu protiv koje se vodi kazneni postupak ni nepravomoćna presuda, nažalost nije dovoljna.
Pučka je pravobraniteljica predložila uvođenje rodno utemeljenog nasilja kao otegotne okolnosti i pozdravila uvođenje kaznenog djela femicida i rodno utemeljenog nasilja. Teško ubojstvo ženske osobe-femicid s minimalnom kaznom od 10 godina zatvora.
Zakonske izmjene usvojene su u ožujku '24., čime su formalno prihvaćene te preporuke, no još se čeka na implementaciju preporuka i obaveznoj edukaciji policije, pravosuđa i zdravstvenih djelatnika o rodno utemeljenom nasilju, stoga i moje pitanje u replikama bilo upravo to.
Također, iznimno važna podrška žrtvama je i pravna pomoć, na čije nedostatke godinama upozoravaju aktivistice za prava žena, kao i preporuke pučke pravobraniteljice u provedbi i dalje ostaju tek djelomično prihvaćene, ali bez sustavne provedbe na razini cijele države. Ono što baš sva ova opsežna izvješća obvezuju jesu da kao zastupnici tražimo praćenje i publiciranje napretka po ovim preporukama, kao mjere za neizvrštavanje provedbe njih istih.
I zato na kraju, zahvaljujem pravobraniteljici i cijelom njezinom timu na predanosti u evo, nastojanju, zaštiti, ukazivanju, na preporukama, na svemu onome što čini jer su ljudska prava i njihova zaštita iznimno važna, što god HDZ mislio o tome. Hvala vam lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Gđa Ivana Marković.

Marković, Ivana (SDP)
Zahvaljujem.
Evo ja bih samo na početku moje rasprave povukla jednu paralelu kako inače sabornica izgleda, kad s ove strane gdje vi sjedite, ne znam, bude potpredsjednik Vlade, bude premijer, onda vam je cijela ova strana ovdje puna i onda svak ima nešto za reć, a to uglavnom se natječu tko će više hvalit premijera, tko će više hvalit zakone i tko će više hvalit ta genijalna postignuća u savršenoj zemlji Hrvatskoj.
A kad ste vi danas ovdje, kad želite reć nešto o 4534 predmeta iz 2022., 2022., dobro sam rekla, za možda nekoliko ljudi šta ovo gleda, onda nema nikoga jer njima je sve savršeno, a njih zapravo ne interesira s ove strane vladajuće većine što se to zapravo dešava u društvu, koji su problemi građana s kojima se svakodnevno suočavaju, itd.
Ja sam ostala danas na raspravu jer želim vam dat potporu, želim dat potporu vašem timu i trudu koju svaku godinu kroz ovaj izvještaj, pa vjerujem da je tako u 2023., '24., da će bit u 2025., neumorno dajete sebe i pokušavate sa svojim nekim utjecajem pomoć ljudima, odnosno svima onima koji se nemaju kome obratiti ili ne znaju.
Međutim, također želim upozoriti na jedan veliki problem koji su svi već prije rekli, a to je da se vaše preporuke, odnosno preporuke institucije pučke pravobraniteljice ignoriraju jer kako je to naš premijer rekao, koga briga? Koga briga za tamo probleme nekih građana, otočana, svih onih napuštenih i onih koji nemaju privilegije, kao ne znam, mi saborski zastupnici, ministri, premijeri, itd.
Pa evo, nas nekoliko što smo tu ostali iz oporbe briga, zato smo cijelo vrijeme danas tu da to čujemo i ono što sam rekla u replici i ova šutnja odnosno 3 godine ne raspravljanje o izvješću je isto poruka. Jasna politička poruka, namjerna politička šutnja prema vašoj instituciji, u konačnici prema svim građanima, a kako Europska komisija vidi vladu Andreja Plenkovića, jasno su i oni poručili, BDP raste, hvalimo se velikim brojkama, a nasuprot tome, siromaštvo je sve veće i veće, problema je puno, a jučer je kolegica jasno iznijela primjere iz državnog proračuna gdje se vidi u 2024. da su neke bitne stavke koje se upravo odnose za, prema najranjivijim skupinama društva skidani iznosi, pa smo imali razne nagrade, dodjele, dizanje plaće, itd., sve je usmjereno prema jednom cilju, da se ostane na vlasti i to je na kraju EK jasno poručila premijeru.
Ono što ja želim istaknuti iz ovog Izvještaja, a što ću stalno ponavljati, pa koliko god budem dosadna jer iz tog područja dolazim, inače sam i gradonačelnica pa ljudi nemaju pojma kakve su ovlasti, ne znam, gradonačelnika, župana, itd., oni se obraćaju onome koji im je najbliži, a to je tema zdravstva i svega onoga što se ljudi u ruralnim sredinama i otočani suočavaju.
Vi ste rekli da je tu bilo negdje oko 411 pritužbi vezano za pitanje zdravstva, a ja se želim još jedan put osvrnit na to da zaista je situacija u kojem otočani danas žive, da nemaju pravo odnosno nemaju mogućnost doći do pedijatra, do ginekologa, kad god žele i da mi zapravo danas i to na otoku Braču, evo, konkretno, koji je jedan od razvijenih otoka, u Supetru koji bilježi porast broja stanovnika, da jednostavno nemate onu osnovnu skrb. Vi ste čitali neke primjere iz života, a ja bih pročitala samo par rečenica jednog pisma koje je majka djeteta od 15 godina nakon jednog strašnog slučaja koje je doživjela, gdje u konačnici sve dobro ispalo, ali pitanje koliko će puta to nešto dobro ispast, gdje u vapaju rekla, tražim odgovore i tražim odgovornost.
Tražim sustav koji spašava, a ne sustav koji umalo ubija. Tko će preuzeti odgovornost za ovo? Što bi se dogodilo da nismo otišli u Split? Hoće li netko odgovarati kad se jednom na trajekt ne stigne i kad više ne bude povratka?
Ne tražim suosjećanje, tražim promjenu jer moje dijete nije broj, nije statistika, on je život, a sustav mu je umalo oduzeo život. Ovo dijete od 15 dana je imalo sreću, a nedavno smo gledali primjer mladića od 20 i nešto godina koji nije imao tu sreću jel sa otoka nije mogao doći do kopna, sustav zdravstvene skrbi, sustav hitnog medicinskog prijevoza nije jednak za ljude koji su na kopnu, nije jednak za one koji žive na otocima.
Kolegica, evo je tu, imala je raspravu, otišla je, u pauzi mi je govorila da traži mjesto za godišnji, a da ima dijete i da oni međusobno raspravljaju o tome da neće otić na otoke jel imaju dijete, pa šta ako se desi i gleda me i pita pa kako vi tako živite. Pa živimo evo, tako da smo uvijek u strahu hoće li sve proći, proći dobro i mislim da ljudi na otocima i ruralnim sredinama napokon zaslužuju jednaka prava, k'o i svi koji su na otocima i apeliram da se u novi Zakon o otocima itekako povede računa o tome i da budete aktivni sudionik svega ovoga što se događa jer je trebalo čuti iskustva sa terena, trebalo je čuti bolničarku, odnosno doktoricu i kolege koji su došli s Lastova, koji su govorili kako rade taj hitan medicinski prijevoz, to je bilo za plakat, al' doslovno za plakat.
I evo za kraj mojeg rasprave, u rukama imam jednu penkalu, baš se potrefilo, bili su nam djeca u Saboru sa Cresa koji shvaćaju također, šta znači živiti na otoku, oni provode u okviru programa ŠiZ projekt za trajekt. Znači mi vam ne možemo doć ni ukrcat se kad god želimo, ne možemo obavljat naše potrebe, ovaj, kad smo to zamislili, nego kad se ukrcamo. A je l' znate zašto? Pa zato šta sustav upravljanja, npr. Jadrolinijom je pokazao svu ranjivost i da se radi loših političkih odluka i toga što se stalo u stranu, osobe koje nekompetentna za obavljanje te odgovorne funkcije, mi danas nemamo trajekata.
I ne možemo doći na kopno kad želimo, a ne možemo se ni vratit kući kad želimo. Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Gđa Dušica Radojčić, rasprava.

Radojčić, Dušica (Možemo!)
Zahvaljujem.
Pa evo ja ću isto još jednom ponoviti da je servisiranje rasprave o izvješću pučke pravobraniteljice sa više od 2 godine zakašnjenja zapravo izrazna i javna poruka omalovažavanja rada te institucije.
Ali to je kašnjenje ipak poslužilo još nečemu, a to je da shvatimo kako se na području zaštite prirode i okoliša od '22. do 2025. nije ostvario napredak i da preporuke pučke pravobraniteljice nisu provedene.
Već sam govorio o SLAP tužbama u svom pitanju, ali ovdje ću još jednom istaknuti. Problem SLAP tužbi protiv okolišnih aktivista. Pravobraniteljica u izvješću navodi primjer 3 SLAP tužbe investitora hotela na Valkanama u Puli protiv najistaknutijih članova inicijative za referendum o pulskom Lungomareu. Ti postupci, dakle od 2022. do danas još uvijek traju, samo su u međuvremenu još i nadograđeni investitorovim dopunama tužbe.
Ministarstvo aktiviste ne štiti, premda je to obaveza ministarstva koja proizlazi iz Aarhuške konvencije. U 2022. g. je Opća skupština UN-a priznala pravo na čist, zdrav i održiv okoliš kao novo univerzalno ljudsko pravo. Te je godine imenovan i prvi posebni izvjestitelj za branitelje okoliša i to za situacije u kojima su oni izloženi prijetnji od kažnjavanja, progona ili uznemiravanja. Ta je specijalni UN-ov izvjestitelj upozorio i Ministarstvo zaštite okoliša i Ministarstvo vanjskih poslova na slučaj SLAP tužbi protiv okolišne aktivistkinje Vesne Grgić iz Zelenog odreda. Ona je godinama progovarala o pustošenju šuma, a Hrvatske šume su je zbog toga tužile za klevetu i to 3 puta.
To je klasičan primjer zastrašivanja koji Aarhuška konvencija zabranjuje. UN-ov izvjestitelj je istaknuo kako je prema Aarhuškoj konvenciji svaka stranka dužna osigurati da okolišni aktivisti ne budu gonjeni, kažnjeni pa čak ni uznemiravani. Upozorio je da je RH trebala osigurati da Hrvatske šume ne uznemiravaju i ne podižu kaznene prijave protiv Grgić i zato je zatražio od oba ministarstva da dostave informacije o poduzetim aktivnostima da se tužbe povuku, kao i da pružaju informacije o mjerama koje je Hrvatska poduzela da zaštiti sve okolišne aktiviste od SLAP tužbi.
Ne samo da osiguraju da sudovi odbacuju SLAP tužbe, već i da se okolišnim aktivistima kompenziraju sudski troškovi. Recimo da se aktivistima iz Pule, koje za klevetu tuži direktor hotela Valkane, kompenziraju ti sudski troškove za koje ne znaju koliki će biti i strahuju od njihovog iznosa. Budući da nijedno od prozvanih ministarstava nije odgovorilo UN-ovom izvjestitelju, odgovore na njegova pitanja zatražila sam kao predsjednica Odbora za okoliš i prirodu, Ministarstvo vanjskih poslova nije uopće odgovorilo, dok je Ministarstvo zaštite okoliša dostavilo odgovor, al' u kojem nije odgovorilo ni na jedno pitanje jer nije imalo šta odgovoriti, svi znamo da po pitanju zaštite okolišnih aktivisti, od zastrašivanja, SLAP tužbama, nije učinjeno baš ništa.
Zato je zanimljivo upravo dovršeno izvješće Ministarstva zaštite okoliša o provedbi Aarhuške konvencije. Na pitanje o mjerama koje je poduzelo da aktivisti ne budu sudski gonjeni ili uznemiravani, ministarstvo navodi da je to pravo osigurano kroz ustavno načelo zakonitosti i prava na tužbu. Genijalno, zar ne?
Osim toga, kažu i da je Ministarstvo kulture i medija osnovalo još 2021. g. stručnu radnu skupinu radi oblikovanja politike suzbijanja SLAP tužbi .../nerazumljivo/... ali protiv novinara pa će tako, kažu, u neki novi Zakon o medijima ugraditi, biti ugrađena odredba za rano prepoznavanje i odbacivanje zlonamjernih sudskih postupaka protiv novinara, o sprječavanju SLAPP tužbi protiv okolišnih aktivista baš ništa. Ima još jedna stvar u kojoj se nismo pomakli od 2022. godine, a to su slučajevi sanacije teško onečišćenih lokacija, tzv. crnih točaka navedenih u Planu gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.-2022. Niti jedna lokacija od 8 navedenih nije bila sanirana do 2022. godine. Za samo jednu jamu Sovjak uložena su prva sredstva za sanaciju dok se za ostale navodila priprema dokumentacije ili da nema aktivnosti. Ista situacija je i danas.
Jedina razlika je što je nedavno izmijenjen Plan gospodarenja otpadom pa su s popisa crnih točaka uklonjene dvije lokacije i to ne zato što su sanirane, nego zato što je vlasnik sam dužan sanirati lokaciju. Osim tih 6 starih crnih točaka imamo i 6 novih teško onečišćenih lokacija u popisu za sanaciju. Tri su nedavno otkriveni slučajevi ilegalnog uvoza i zakopavanja otpada u Gospiću, Poznanovcu i Benkovcu. Ostale tri lokacije su stare dobro poznate teško onečišćene lokacije u Pazinu, Samoboru i Lovincu.
Sve te nove lokacije na popisu sa sanaciju imaju zajednički uzrok, krinku prerade plastike, olako izdavanje dozvola za gospodarenje otpadnom plastikom i neučinkoviti nadzor. Sve ove lokacije koje sam navela 6+6 sada jesu na popisu za čišćenje, ali kada će do čišćenja i doći ne zna se.
Ono što ostaje nejasno i na temelju koje metodologije i kriterija su određene baš te prioritetne lokacije među mnogim postojećim u Hrvatskoj. A što se još dogodilo 2022. godine do danas. Crnu točku nazvanu Crno brdo u Biljanama Donjim koja postoji od 2010. godine trebalo je prema presudi Europskog suda početi sanirati još 2019. S obzirom da to nije učinila Hrvatska sada mora platiti jedan milijun eura paušalne kazne plus 6500 eura kazne po danu počevši od 6. ožujka ove godine, pa sve do sanacije.
Taj iznos kazne po danu do danas je dosegao iznos od 590 000 eura, to je novac poreznih obveznika koji se mogao i bolje iskoristiti da su ministarstvo i fond reagirali na vrijeme na primjer tako da su se sanirale neke od zagađenih lokacija.
Pravobraniteljica sa pravom godinama ističe da sustav zaštite okoliša nije dovoljno učinkovit i da nije uspostavljen mehanizam za sustavnu zaštitu zdravlja. Tome doprinosi i kadrovski i financijski devastiran Državni inspektorat i neprimjerene mjere i sankcije za onečišćivače jer situacija na terenu se ne mijenja. Unatoč predstavkama građana, intervencijama nadležnih po predstavkama i dalje imamo na primjer onečišćenje zraka iz industrijskih postrojenja u Puli, Varaždinu, Dugom Selu, Ogulinu ili Kostreni, a posljedice plaćaju ljudi svojim zdravljem.
Odbor za zaštitu okoliša u svom mandatu primio je preko 40 predstavki građana, a najzastupljenije su pritužbe vezane uz onečišćenje zraka iz industrijskih postrojenja, nelegalnih aktivnosti povezanih sa oporabilištima i odlagalištima otpada i onečišćenje voda. Većina problema koji su opisani tim predstavkama nije riješena i ljudima je i dalje ugroženo zdravlje.
U izvještaju se spominju i slabosti postupaka procjene utjecaja na okoliš koje su od tada do danas nastavile erodirati. Degradacija prirode, uništavanja bioraznolikosti, onečišćenje voda, mora i tla i zraka kojima svjedočimo svakodnevno uzrokovana su upravo lošim postupcima procjene utjecaja na okoliš kao i lošim nadzorom nad provedbom mjera zaštite okoliša. Jer studija utjecaja na okoliš pravdaju zahvate umjesto da objektivno procjenjuju njihov utjecaj, a ministarstvo na takve studije uglavnom zatvara oči odbijajući sve primjedbe zabrinute lokalne javnosti.
Samo u nekoliko posljednjih tjedana Odbor za zaštitu okoliša primio je više pritužbi na kvalitetu studija i postupaka procjene utjecaja. Na primjer za vjetroelektranu Dazline na području Vodica i općine Tisno s pet turbina visokih nevjerojatnih 230 metara i zauzimanjem površine od 5,3 hektara ili za sunčanu elektranu Gala u Obrovcu Sinjskom koja bi se trebala prostirati na šokantnih 248,5 ha, a studijama je procijenjeno da takvi megalomanski projekti neće imati negativan utjecaj ni na ljude, ni na prirodu.
Na formalnu nedostatnu procjenu utjecaja na okoliš, na zanemarivanje potreba i tradicije života lokalnog stanovništva i bez njihovog uključivanja u odlučivanje požalile su se i udruge i inicijative iz cijele jadranske obale okupljene u plavu frontu i to zbog izgradnje sve brojnijih nautičkih marina u njihovim valama.
Kako je moguće da neki zahvati unatoč očitom negativnom utjecaju na mnoge sastavnice prirode i okoliša dobivaju prolaznu ocjenu ministarstva? Zato što je očito da Ministarstvo zaštite okoliša zadovoljava privatne ekonomske interese na prvom mjestu, a procjena njihovih utjecaja na okoliš, prirodu i zdravlje samo je formalnost koju treba ispuniti. Dokazuju to mnoge studije, elaborati zaštite okoliša koji dobivaju prolaznu ocjenu unatoč očitim manjkavostima.
Moćni ekonomski interesi iako se, lako se probijaju gdje god žele lobiranjem ili korupcijskom, ali tko će štiti ljude i okoliš ako se i nadležno ministarstvo pred njima tako lako nastavi povlačiti. I zbog toga građani s pravom drže da je sustav zaštite okoliša neučinkovit, osjećaju to na vlastitoj koži.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospođa Sandra Krman, Krpan.

Krpan, Sandra (SDP)
Poštovani potpredsjedniče, pravobraniteljice sa svojim timom, kolegice i kolege zastupnici.
Naravno da u lipnju 2025. raspravljati o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu čini mi se kao nepoštivanje i obezvređivanje rada Ureda pučke pravobraniteljice. Trebale bi raspravljati o aktualnom stanju ljudskih prava, jednakosti u Hrvatskoj jer na žalost vrijednosti koje zagovara Deklaracija o ljudskim pravima još uvijek nisu postale opće prihvaćene u našem društvu.
Postavite si pitanje kako biste se vi osjećali da sve ovo što piše u Izvješću se dogodilo vama, da ste vi žrtva diskriminacije kako biste vi reagirali i što biste očekivali od društva, institucija, pojedinaca kako da vam pomognu?
Što mislite da bi drugi mogli, morali, trebali učiniti? Jer ovi građani u izvješću nemaju političku ili ekonomsku moć i ne znaju kako se oduprijeti sustavu koji im razara život. Kada se izgubite u bespućima hrvatskog pravosuđa sa kojima je najbolje da nemate ikakvog posla jer će se osjećati kao Josef K. u „Procesu“, izgubite svoje ljudsko pravo i dostojanstvo. Pravdu možete tražiti na Europskom sudu za ljudska prava. Naši sugrađani tom sudu se najčešće obraćaju zbog kršenja prava na pošteno suđenje dugih sudskih procesa, zaštite imovine, prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života tražeći učinkovit pravni lijek za zaštitu slobode i sigurnosti zbog nehumanog i ponižavajućeg tretmana.
Zašto što čine? Zato jer nemaju povjerenja u sustav. Prema provedenom istraživanju o stavovima i razini svijesti, o diskriminaciji koju navodite u izvješću 52% ispitanika smatra da sam nešto poduzeo, poduzela, ništa se ne bi promijenilo. Hrvatska je u apatiji, psihološkom stanju ravnodušnosti jer se nejednakosti svaki dan produbljuju. Velik je reizik od siromaštva naših najstarijih sugrađana, prisutna je socijalna isključenost, a posebno zabrinjava nedostupnost socijalnih usluga koje utječu na ostvarivanje prava ranjivih i marginalnih skupina i pojedinaca.
Želimo li solidarnu, pravednu, uključivu Hrvatsku svim mladim ljudima moramo osigurati kroz obrazovanje građanski odgoj i obrazovanje kako bi učili o demokraciji, ljudskim pravima, jednakost jer upravo zbog njih zakoni se moraju provoditi, institucije moraju biti nepristrane i jedino tako ćemo im vratiti vjeru u pravdu. I ne, nije u redu na koncertu ili utakmici biti „za dom spremni“, ograničavati ženska reproduktivna prava i pravo na izbor, izražavati mržnju u govoru u javnom prostoru na društvenim mrežama prema pripadnicima pojedinih skupina, nacionalnih manjina, migranata, sudski goniti novinare. I zato ne budimo bahati i preporuke koje dobijemo iz Ureda pučke pravobraniteljice provodimo jer jedino tako ćemo vratiti dostojanstvo i osjećati se dobro jer živimo u Hrvatskoj.
Hvala vam.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Sada ima riječ gospođa Dalija Orešković.

Orešković, Dalija (DO i SIP)
Uvažene kolegice, nekolicina kolega ja ću nastojati stvarno biti kratka i reći da već kroz nekoliko tema ukazujem da je HDZ oduzeo Saboru našu institucionalnu ulogu. Evo drago mi je da je danas predsjednik SDP-a ponovio tu tezu o okupiranoj državi, to je činjenica. I ovo izvješće pokazuje da HDZ nije zainteresiran za sadržaj onoga na što ukazuje pučka pravobraniteljica. To je ponižavanje druge institucije.
Za vladavinu prava i za naše građane izrazito bitne institucije. E sad, bi li naši građani zadovoljni oporbom ili ne trenutno je činjenica da osim nas ovdje nema druge opozicije i voljela bih da uvažite jedan moj apel a to je da u sljedeće tri godine pokušamo raditi nešto drugačije. Mislim da je svima jasno ili bi trebalo biti jasno da ovo nema smisla, nema smisla imati iscrpljujuće monologe cijeli dan. Dakle, svi ćemo mi jedni drugima nešto reći, neki segment ovog izvješća prepričati i što nakon toga? Nikom ništa. HDZ nit je to čuo, a da je i čuo ne bi prihvatio ili uvažio apsolutno ništa.
Mislim da bi mogli puno više napraviti kada bi ovo izvješće, ali onda i ona aktualna raspravili po dijelovima, pa onda ono što bi se moglo raspraviti kroz Odbor za pravosuđe raspraviti na tom odboru ono što treba raspraviti kroz Odbor za ravnopravnost spolova na tom, obrazovanje posebno itd. Dakle, da mi preuzmemo inicijativu.
Naime, ako nam je već HDZ oduzeo moć, oduzeo ovlasti jedini način da mi to vratimo je taj da mi na isti način ignoriramo njih odnosno da mi sami preuzmemo na sebe obavezu da odradimo ono što HDZ ne želi odraditi. Ono vrlo jednostavno. Naime, u svim saborskim odborima HDZ ima većinu u radnim tijelima što znači da opet oni neće ništa htjeti, ali što nas sprječava da mi napravimo našu analizu, našu inicijativu, da mi pokrenemo zakonodavne izmjene ili neke mjere pa da onda nekoliko različitih političkih stranaka iz redova opozicije kažu što su tri ključne mjere koje neki zakon treba sadržavati, da to stavimo kao naš prijedlog pa da onda vidimo kako će se HDZ ponašati.
Drugim riječima da mi njih natjeramo jel' u galop, pa nek' se sramote i nek' oni tumače građanima zašto nešto nisu napravili. Dakle, jednostavno da obrnemo redoslijed i način rada. U protivnom, ne znam, za godinu, dvije opet ćemo raspravljati o jednom zakašnjelom izvješću. HDZ-a neće biti na sjednici, nitko nikog neće slušati, imat ćemo naše kolege ili kolegice koji će ono u kasne poslijepodnevne sate doći istresti što imaju za reći, pokupit se i otići jel' da ih cijeli dan ovdje nije bilo, znači da nikog drugog nisu imali potrebe niti saslušati.
Dakle, to su male izmjene ali traže našu suradnju, traže minimum konsenzusa, traže minimum dogovora, traže to da pokažemo da smo ovdje zato da nešto istjeramo, odnosno da nešto ostvarimo, a ne zato da držimo monologe sebi u bradu. Evo nije to bila kritika, to je više bila jedna žalopojka i stvarno iskrena želja da pokažemo da možemo nešto drugačije i bolje. Evo prenesite to svojim kolegama i kolegicama.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospođa Martina Vlašić Iljkić rasprava.

Vlašić Iljkić, Martina (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, poštovana pravobraniteljice.
Evo žalosno je što ste vi zapravo morali cijeli uvod posvetiti proceduri koja se ne poštuje, pa tako ste i ovdje 10 minuta uvodnog svog govora govorili zapravo o proceduri koja se godinama u Hrvatskom saboru ne poštuje što je žalosno da vi iz godine u godinu se morate time baviti umjesto da se bavite onim što stvarno izvješće je i sadržajno, a to su problemi naših građana.
Danas raspravljamo evo o Izvješću za 2022. godinu, gotovo dvije godine nakon što su se svi događaji i problemi u kojima izvješće govori zaista i dogodili. To je već godinama kao što sam i rekla jedan od ključnih problema u uredima svih pravobranitelja, na to upozoravamo. Hrvatski sabor konstantno kasni sa raspravom o izvješćima koje bi trebale biti poticaj svim resorima kako smo danas i čuli pa i usklađivanjima i poboljšavanjem međuresorne suradnje za hitne, učinkovite promjene u zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda jer često prateći problematiku u društvu vidimo da zapravo pojedini, pojedina ministarstva djeluju u okviru svom, a često ne manjka zapravo međuresorne suradnje što šteti zapravo ukupnom stanju što se tiče prava naših građana.
Ovo konkretno izvješće kada je podneseno 2023. godine tada se trebalo i raspraviti. Kao što ste i naglasili tada je bila i 75 godina opće Deklaracije o ljudskim pravima. Time bismo pokazali da zaista vrednujemo preporuke koje pravobraniteljica daje umjesto da ih zapravo administrativno arhiviramo, jer u biti time i ovakvim postupcima zapravo i zakašnjenom raspravom i to zapravo i činimo.
Europska komisija je u svom izvješću o vladavini prava pozvala Republiku Hrvatsku da osigura sustavniji i ozbiljniji odgovor na preporuke pučke pravobraniteljice, no očito nismo odgovorili ni na taj poziv. To je kritika upućena isključivo Vladi i njenim postupcima. Za to nisu odgovorni saborski zastupnici koji svi mi čitamo i aktualna izvješća i bavimo se problematikom koju naglašavate i pokušavamo promijeniti na dobrobit svih građana. Građani su obespravljeni, neinformirani i isključeni. Najveći broj prijava građana se tiče upravo vezano za zdravstveni sustav, diskriminaciju radnih odnosa i pravosuđa i sustavno je prisutna neinformiranost građana unatoč evo i administraciji povećanoj, unatoč i digitalizaciji, jednostavno informacije ključne ne dopiru do građana. Građani su neinformirani i dalje osobito kada se radi vezano za prava iz sustava socijalne skrbi i zdravstvene zaštite.
Participacija građana i stručne javnosti o donošenju odluka svedena je na minimum. Javna savjetovanja su sve više i više svedena na puku formalnost. Više od polovice komentara u e-savjetovanju je ignorirano ili tek primano na znanje, dok je tek jedna petina komentara zaista usvojena.
Sjetimo se 2022. godine kada smo imali evo i donošenje Zakona o socijalnoj skrbi i drugih zakona iz tog ministarstva i kada je bila popraćena baš u tom dijelu je bio interes velik što se tiče javnog savjetovanja, isključivo struke i akademske zajednice, pa kada je također sve preporuke su bile ignorirane, a kasnije evo smo vidjeli na što se sveo sustav socijalne skrbi i da je on teško zapravo održiv i teško odgovara na potrebe građana u svakodnevnom životu.
Participacija zapravo što se tiče stručne javnosti je donekle i prisutna, no žalosno je što ministarstvo nedovoljno obrazlaže razloge odbijanja u e-savjetovanjima preporuke kao i nedovoljno uopće i formalne komentare i one argumentirane komentare zapravo ne usvaja iako se kasnija praksa u mnogim zakonima pokazala da su stručna javnost imala pravo i da su vrlo brzo nakon toga nastupile izmjene određenih zakonskih propisa.
U zdravstvu je posebno alarmantan manjak timova primarne zdravstvene zaštite. Kao što ste naglasili u izvješću nedostaje 141 tim obiteljske medicine, 50 timova za predškolsku djecu, 61 tim za zdravstvenu zaštitu žena i čak 209 timova dentalne medicine. U primarnoj zdravstvenoj zaštiti čak 36% liječnika je starije od 60 godina, a tijekom 2023. godine je napustilo 147 liječnika Republiku Hrvatsku.
Struka sa pravom upozorava da ćemo imati i liste čekanja uskoro i kod liječnika obiteljske medicine. Ministarstvo zdravstva umjesto da ponudi rješenja kontinuirano potvrđuje stanje neizvjesnosti, pristup liječnicima, pregledima i lijekovima postaje sve teži. Pacijenti se sami teško snalaze, traže bolnice koje imaju resurse za njihovo liječenje, a često naravno ni ne znaju što je to najkvalitetnija alternativa za najbolji ishod liječenja, tako da u svakom slučaju ne dobivaju onakvu zdravstvenu zaštitu kakva je to zakonom propisana.
Odgovornost ovdje nije na liječnicima nego na sustavu koji im ne daje alate i uvjete za rad. I što imamo kao rezultat? Prema izvješću Hrvatska ima najveću smrtnost od raka u EU, treću najveću iako je po pojavnosti bolesti oko prosjeka u EU. To znači da imamo slabiju dijagnostiku, da imamo slabiji pristup terapijama, nedovoljnu koordinaciju i ozbiljne propuste u liječenju. Iako imamo nacionalni strateški okvir protiv raka do 20230. godine broj centara za radioterapiju i zdravstvenih djelatnika je ispod prosjeka. Dokument postoji, ali stvarne promjene nema. Slično je i sa mentalnim zdravljem. Imamo strateški okvir razvoja mentalnog zdravlja do 2030. godine koji je donesen 2022. godine, no brojni akcijski planovi još nisu doneseni.
Usluge vezano za mentalno zdravlje su koncentrirani u najvećim gradovima dok u ruralnim krajevima gotovo su one nepostojeće. Nedostaje stručnjaka za sve dobne skupine. Što se tiče sustava socijalne skrbi evo također bih naglasila i u replici sam nešto o tome. Znamo da vještačenje u sustavu socijalne skrbi već godinama traju dugo, puno više nego što je zakonom uređeno, da građani ne mogu dobiti svoja prava kako je to zakonom propisano u roku, u roku od 30 dana, nego to prođe i godinu dana dok ne dobiju svoje rješenje. Upozorili ste ovdje, a i kontinuirano se događa da zajamčena minimalna naknada, odnosno broj korisnika zajamčene minimalne naknade je u kontinuiranom padu i da je to potrebno napraviti analizu iz kojeg razloga dolazi do pada, jer nije usklađeno sa zapravo zapošljavanjem i brojem radno sposobnih samaca.
Također, potrebno je i ubrzati postupke odobravanja i isplate jednokratnih naknada. Umjesto da su žurne, jednostavno korisnici čekaju na jednokratne naknade i do mjesec dana pa i više što je nedopustivo jer se obraćaju korisnici sustavu socijalne skrbi onda kada im je pomoć najpotrebnija.
Kao što sam i rekla treba postojati lako razumljivi, dostupni podaci i dostupna dokumentacija, informacije kako ostvariti, koje pravo u sustavu socijalne skrbi. Jednostavno naši građane treba informirati i treba im olakšati onima koji su, koji se nalaze među najugroženijima. Poseban problem kontinuirano stvara inkluzivni podatak koji je kao pravo doneseno kasnije od ovog izvještajnog razdoblja, ali evo smatram da je važno za napomenuti da umjesto da se poveća pravo u sustavu socijalne skrbi imamo brojne primjere gdje su korisnici primali primjerice objedinjenih 257 eura, a sada po novom zakonu dobivaju svega 162 eura inkluzivnog dodatka. To je razlika od 95 eura manje.
Znamo da je ministar Piletić rekao da nitko neće dobiti manji inkluzivni dodatak od onih prava koje postojeći su imali. No evo praksa pokazuje da je ne mali broj onih koji imaju manju sada naknadu, a pogotovo oni koji moraju vratiti naknadu ako im je po novom propisu vještačen manji stupanj oštećenja od onoga što su imali.
Posebno su zabrinjavajuće diskriminatorne odredbe inkluzivnog, Zakona o inkluzivnom dodatku gdje se, znači uvodi sastav kućanstva kao jedan od uvjeta što prije nije bilo po Zakonu o socijalnoj skrbi i sustav socijalne skrbi mora počivati na potrebama korisnika, a ne birokratskim konstrukcijama.
Na kraju evo izvješće ovo nije suhoparni dokument, to je ogledalo našeg društva. Pokazuje gdje zakazujemo, gdje zatvaramo oči, gdje je tišina sustavna, a pravda spora ili nedostižna. Zato rasprava o ovom izvješću ne smije biti tehnička formalnost što sada u ovom trenu jer, jer kasnimo dvije godine. I bili bi svi puno sretniji da možemo sada raspravljati o izvješću za 2023., …
…/Upadica Radin: Hvala./…
… 2024. godinu.
Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Oprostite gospodine Račan samo trenutak moram se ispričati. Ja sam prije dobio krivo informaciju to radi stenograma kažem, ionako nas ovdje ima petoro, šestoro, desetoro, niti ja ne znam koliko ali malo
Ono što sam rekao prije da se od štićenika traži kaznena odgovornost je pogrešno, od radnika se traži što je najnormalnija stvar na svijetu. Evo samo tako.
Gospodin Račan, imate riječ.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa.
Pozdrav svima iz Ureda pučke pravobraniteljice. Hvala vam na strpljenju koje pokazujete da imate i želim vam da u skorijoj budućnosti dođete i do adekvatnog ureda u smislu prostora koji će udovoljiti sve kriterije i potrebe.
S obzirom da pričamo o 2022. godini smatram vrijednim da malo i podsjetimo šta je sve bilo u toj godini s obzirom da je sada već prošlo dosta godina od tada. To je tzv. godina otvaranja nakon što smo dvije godine prethodne prije nje prolazili pandemiju covid. I turizam je u toj godini uspio dostići pred covid brojeve.
26.7. je otvoren Pelješki most čime je prvi puta u hrvatskoj povijesti novijoj dok je Hrvatska u ovim granicama spojen hrvatski sjever i jug. 22.9. Državni zavod za statistiku objavio je konačne rezultate popisa stanovništva iz 2021. godine kojim je utvrđeno da nas je tri milijuna i 870000 što je pad od 9,6% u 10 godina. U studenom 2022. inflacija je dosegla 13% što je rekord.
Od ostalih značajki 2022. godine valja spomenuti da je hrvatska reprezentacija osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu nogometa u Kataru, a da su u navodnicima „samo“ zatvoreni navodnici tri člana hrvatske Vlade, dva ministra i jedan potpredsjednik podnijeli ostavke, odnosno razriješeni su dužnosti zbog sumnje na korupciju. S obzirom na brzinu našeg pravosuđa bit će potreban još veliki broj godina prije no što saznamo što je sa time. To je ukratko 2022. godina.
Što se tiče samog izvješća ono jasno pokazuje da unatoč manjim pomacima niti u jednom području nije zabilježen značajan napredak. Ključna poruka izvješća jest da je potrebna hitna i sustavna reakcija državnih tijela od brže obnove koja je još uvijek bila aktualna 2022. godine, jačanje zdravstvenog i socijalnog sustava do učinkovitijeg suzbijanja diskriminacije kako bi građani ostvarili Ustavom zajamčena prava u praksi.
Kako je mene zanimalo zašto vladajuće toliko smeta ovo izvješće onda sam si dao truda, pa sam pogledao kategorije koje su najlošije za Republiku Hrvatsku, a time i za vladajuće. Ali kako su moji kolege već svi govorili o tome, ja ću to preskočiti i otići ću samo na završni dio gdje sam analizirao te najlošije podatke u dužem periodu u izvješćima od 2000., 2020. do 2024. a oni pokazuju da se u suštini ništa nije promijenilo od izvještaja iz 2022. godine i u niti jednom području nije zabilježen značajan napredak, ali nekih napredaka ima. Tako što se tiče listi čekanja za prve dijagnostičko-terapijske postupke 2020. je to bilo 193 dana, 2021. 140 dana, 2022. 162 dana, a onda dolazimo u problem jer od 2023. više brojevi nisu jasni, nisu svi dostupni. 2024. smo došli na 131 dan što je super podatak, pokazuje smanjivanje ali i tu ima nekih pitanja oko samih brojeva i šta se sve i kako se mjeri. Što se tiče prenapučenosti zatvora tu smo bili na 205% kao najgori primjer u 2022. što je bio 176% u 2020., 166 u 2021., 205 u2022., pa onda 215 u 2023. Novo, to je bilo rekordno opterećenje, a onda se prosjek nešto malo smanjio u 2024.
Jedan od dobrih pokazatelja za vladajuće koji bi suštinski i mogli promovirati kao uspjeh svoje politike su brojevi građana sa blokiranim računima. 2020. tako je 231602 građana bilo blokiranih, 2021. je bio, taj broj se povećao na239 000. 2022. se smanjio na 228000, 2023. se smanjio na 210000, a 2024. na 199165 što je palo ispod 200000 prvi put u nekom periodu što je pad od 17% u četiri godine i to je kako premijer Plenković voli matematički promovirati svoje uspjehe, samo 200 tisuća građana je blokirano, iako naravno ovi brojevi ne uzimaju u obzir koliko je ljudi izašlo i otišlo iz Hrvatske i neke druge korelacije koje se tu mogu izvući.
A ono što je opet na kraju neugodan podatak za vladajuće, a poražavajući za sve nas u Hrvatskoj koji volimo našu zemlju je stopa rizika od siromaštva. Ona je 2020. bila 18,3%, 2021. 19,2%, 2022. nije lagano, u izvješću pročitajte tu brojku malo je onako ti podaci su, ali recimo da na razini 2021., 2023. je naraslo na 19,3% i 2024. je došlo na 20,3%. Dakle, prošle godine 20,3% je stopa rizika od siromaštva što je najviše u promatranom razdoblju. Pri tome, s obzirom da sam ja, volim biti objektivan reći ću da to nije najveća stopa u hrvatskoj povijesti, da je bila veća 2011. godine. Tada je bila 21,1% što je tada bila posljedica najveće ekonomske krize u Europu i zapad…, u Europi i zapadnom svijetu u ovom stoljeću.
I to je to. I o tome svemu se moglo razgovarati zaista 2023. godine, ne vidim zašto nije a nadam se da će ta praksa se promijeniti i da će sve to skupa barem da se o svemu može razgovarati na vrijeme i u vremenu kada je za to vrijeme da se našalim.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Gospodin Jurčević rasprava.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo hvala lijepa.
Glavni problem ili svi jadi Hrvatske počivaju u tome što se iz ukopanosti u stranačke rovove u Saboru izbjegavat vidjeti ključni problem. Dakle, iz te perspektive ukopanosti ne želi se vidjeti da je Hrvatska lagano umjesto u smjeru demokracije i to primijenjene, praktične demokracije u proteklih 4 stoljeća otklizila u diktaturu i to u diktaturu koja potpuno rastrojava i anarhiju uvodi u hrvatsko društvo, da ta diktatura nije samo od vrha države. Ona se spustila sada do lokalne razine u sve institucije i svak' se bori za svoj mali felt, tako jel' i u stranačkim rovovima u Saboru i ponovno podsjećam to je davno osjetio, definirao jel' bivši ministar, saborski zastupnik jel' gospodin Vitez kad je Sabor nazvao kokošinjcem.
Dakle, to otklizavanje u diktaturu jel' događa se pod, dakle znanstveno poznatome modelu jel' da se rastrojava i da pravna država i institucije ne funkcioniraju. Ta diktatura se očituje jel' i u ovome Saboru, pa možemo reći, dakle da ovo što se govori od oporbe, a na adresu HDZ-a jednako se odnosi, dakle i na ključnu stranku u oporbi, a to je SDP jer kad je bio na vlasti isto je postupao. I ta partitokracija vlada i diktatura u strankama gdje pojedinac ili neki klan zapravo okupira i cijelu stranku i mi tonemo sve dublje i dublje.
Dakle, naravno da je najodgovorniji HDZ kao cjelina, jer je dopustio jel' da taj proces do vrhunca pokriven raznim vanjskim globalnim velikosrbijanskim i drugim interesima, jel' neprosvijećeni apsolutist Andrej Plenković uvede tu diktaturu. Ta diktatura ne samo da postoji međustranački, možemo je prepoznati u tom procesu u zadnjih 4 stoljeća i na razini stranaka. Dakle, žestoki okršaj, jel' ta bitka, to ludilo vlasti. Dakle, sjetimo se sukoba u SDP-u, dakle u vrijeme Milanovića, Milanović-Linić i sadašnjeg ne znam nedavnog raspada u SDP-u na tri frakcije. Sjetimo se sukoba Plenkovića sa gospodinom Brkićem i tim frakcijama itd.
Dakle, to rastrojstvo ide sve dublje i dublje i dakle Plenković, hajmo to tako nazvat simbolički je doveo to do vrhunca i naravno da uspijeva jel' tim mehanizmima, dakle interesima stvarati kadrovsku strukturu koja mu služi. Kad mu se netko ne sviđa eliminira ga po tom diktatorskom jel' elementu, pa je tako već 33 ministra čini mi se ako ne i više otišlo negdje jel' prema zatvorima ili slično dakle u toj nekakvoj korupcijskoj križaljci.
U to sve se može uklopiti, dakle i ono što je najvažnije i odnosi se na ljudska prava, o tome sam govorio rekao bih dosta u Saboru prilikom, kad smo dizali ruke mislim da sam tri, četiri puta govorio po 15,10, 5 minuta, u replikama upozoravajući jel' da je simbolički iznimno važno tko će biti šef Odbora za ljudska prava ako je Sabor formalno-pravno demokracija je ključno tijelo, dakle a ljudska prava su nešto što je najobuhvatnije, najvažnije onda je važno koja osoba jel' sa svojim moralnim, političkim pedigreom da budem jasan zaslužuje da to bude. I naveo sam egzaktne podatke, dakle gospodinu Miloradu Pupovcu, jel' javno dostupne dakle koje ja nisam ni izmislio, ni pisao itd., dakle da se radi ono pojednostavljeno rečeno o jugo-komunističkom gojenstvu. To znači jednog totalitarnog sustava, dakle od centra idejnog Vladimir Bakarić do kumrovečke škole …/Govornik se ne razumije/ da vam sad ne nabrajam, to sam sve govorio i postoji snimljeno do, dakle osnovane sumnjivosti za ratni zločin vezano za, dakle u najtežim trenucima '92. jel' kada je tvrdio, jel' jednu golemu laž, neviđeni govor mržnje koji je poticao dakle na rat, dakle na ratne zločine i slično. Dakle, da je Hrvatska država na čelu sa Tuđmanom i Katolička crkva prekrstila 11, 12 000 srpske dece jel'.
Drugo, slučaj Šreter itd. da ne nabrajam. Dakle, ako takvu osobu jel' Sabor nakon što čuje te činjenice, dakle stavlja, dakle za čelno mjesto, dakle najslavnije, najsjajnije, najvažnije mjesto za šefa Odbora za ljudska prava to je prava katastrofa i pokazatelj.
Sjetimo se da je, dakle kad se radi o manjinama, a pogotovo etničkim manjinama, jel' manjinskim zajednicama u Hrvatskoj, dakle predsjednik Josipović dok je bio, dakle tog gospodina jel' Pupovca optužio jel' javno i pokrenuo navodno neke izvide, tako su pisali mediji za etno biznis optužujući ga da zbog svog korupcijskoga klana zapravo pljačka jel' financijska sredstva manjinskoj srpskoj etničkoj zajednici sa svim katastrofalnim posljedicama, dakle getoizacije, pripisivanja krivnje cijeloj zajednici itd. itd.
Osim toga, jel' i predsjednik Srpske pravedne stanke Nenad Vlahović je podnio cijeli niz tužbi za Tesla banku i slično itd. Dakle, ta nekvaliteta jel' zastupnika u Saboru gdje ne mogu iz svojih osobnih, klanovskih ili stranačkih rovova vidjeti da cijeli Titanik tone to je problem jel', to je golemi, golemi problem kad imamo takve kadrove na ključnim institucijama i po nekom sociološkom, politološkom modelu jasno je kako ide diktatura. Dovoljno je nekada davno kad nije bilo informatike i ovih pogodnosti tehničkih 1% stanovnika u bilo kojoj zajednici, selu, gradu, državi, svijetu, organiziranih korupcijski po onom modelu jel' Fukujame, amoralni familizam itd. dovoljno da drži u pokornosti cijelu zajednicu.
Dakle, Hrvatska je otklizila u tome smjeru i isto tako glede ljudskih prava. Dakle, Milorad Pupovac jel' na čelu ovakav kakav je, jel' ključnog saborskoga odbora a s druge strane naravno možemo gledati sada i te partikularne interese koji postoje u pučkom pravobraniteljstvu skupa sa svim ostalim zamjenicima jel' koji naravno zastupaju, dakle protivno ljudskim pravima, jel' da skratim dakle segregiraju, diskriminiraju itd. itd., dakle zastupaju bolje reći jel' određene ideološke vrlo uske interese i to manjinske jel' u Hrvatskoj, sigurno manjinske kad gledamo tradiciju, ljudska prava i slično. Dakle, nekakvu walk ideologiju, rodnu ideologiju o kojoj nisam ja govorio što je. Dakle, dovoljno je ključni razred, odnosno Vijeće Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti osamnaeste se jasno očitovalo što je rodna ideologija, da je neprihvatljiva jel' jer je neznanstve… itd. da vam sad ne citiram, da ne gubim vrijeme na to. Sve to postoji čak i u mojim govorima. To sam namjerno pročitao.
Dakle, naravno da je legitimno jel' da gospoda jel' mogu zastupati te svoje interese u pluralnoj demokraciji, ali definicija jel' pučkog pravobraniteljstva, dakle ne trpi da takve osobe budu na takvim položajima. I naravno da je gospodin Plenković stavio takvu ekipu jel' i u tu ključnu instituciju i ostale institucije i onda jel' tim korupcijskim mešetarenjem, dakle nalazimo se u jednoj sve čvršćoj korupcijskoj paukovoj mreži.
I potrebno je jel' da to sebi osvijestimo da će svi na kraju doći jel'. Dakle, svi ćemo na tom Titaniku na kraju potonuti jel', to nam mora biti jasno. Mislim da je gledajući životopis jel' naše pučke pravobraniteljice, ona je dovoljno obrazovana jel' i pravno i drugačije, pa su tamo i nekakvi kolegiji sociologije i političke ekonomije bili, barem u neko vrijeme kad sam ja tamo nešto studirao itd., dakle njoj jasan ovaj proces. Ali svatko je našao i biran je po tom psihološkom jel' nekakvom zarobljeništvu da služi toj diktaturi. Dakle, paradoksalno, jel' da o tome tko će biti saborski zastupnik, tko će biti državni, tko će biti pučki pravobranitelj, tko će biti u Ustavnom sudu, dakle ne odlučuje Sabor faktički. Dakle, ovdje su u kokošinjcu kako je rekao vitez dizači ruku prema nalogu jednoga čovjeka i to je potpuno jasno.
Dakle, kome to nije jasno mislim da, da sa njime nešto nije u redu jel'. Toliko je činjenica i ovdje iznesenih jel' i potpuno je pogrešno sa pravnog, ljudskog, pravnog motrišta ovo što se događa u Saboru da oporba optužuje cijeli HDZ jel' gdje ima čestitih, časnih ljudi kao i svugdje. Dakle, ta generalizacija je protivna ljudskim pravima jel'.
I drugo, ona je nefunkcionalna. Dakle, mi se ne možemo izvući jel' iz ovoga gliba u koji tonemo, nepovratnog gliba ako ne pronađemo jel' ne osvijestimo ljude u Saboru, jel' da shvate ovaj ključni problem i da u tome smislu počnu dizati ruke po svojoj savjesti jer oni su mandat, svi mi smo mandat ovdje dobili dakle kao narodni zastupnici i on je naše privatno vlasništvo, privatni posjed. Dakle, mi smo i formalno-pravno, moralno i povijesno i politički odgovorni kao osobe.
Prije ili kasnije jel' dogodit će se osvještavanje, uči nas povijest jel', ali najgore je kada dođe nož oko vrata ako tako možemo reći i onda se morate braniti. Dakle, mislim da ima dovoljno zastupnika obrazovanih jel', a onda kad već znaju od tuda se rađa nekakva svijest i samosvijest i da će ih muka neka natjerati, dakle da spasimo Hrvatsku. Sabor je ključno, demokratsko tijelo koje to može učiniti jel' i mislim da to isto, dakle jako dobro razumije naša pučka pravobraniteljica jel' i zbog toga jel' se bavi detaljima itd. Ne bavi se strategijom i slično, dakle ključnim problemima i štedi u svojim iskazima iako je jasno, dakle da svi ovi problemi koje ima sada formalno, dakle ishodište je u jednome čovjeku, ali on je nju postavio na vlast i tu postoje te sprege da ne ulazim, dakle u razna društva itd. itd., korupcijske te nepotističke, amoralno-familističke kako je rekao Fukujama i drugi znanstvenici …
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
… za postkomunistička društva.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Za kraj spremni! Ovaj, bez obzira što je rekao gospodin vitez ja ne znam, ne znam ovaj za Sabor, ne bih se upuštao, ali kokošinjci funkcioniraju, pazite kokošinjci funkcioniraju to je sigurno, inače jaja nema.
Gospodin Jurčević, završno.
Izvoli.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Sada ćemo se spustiti naravno na razinu pučke pravobraniteljice i njene institucije da vidimo dakle osim ovoga jel' što sam sada rekao, dakle koje to vrijednosti ona zastupa, a kažem dovoljno je obrazovana da to može razumjeti a pogotovo u pravnome smislu već sam na početku svog prvog govora rekao jel' da je Hrvatska prihvatila cjelokupnu vrijednosnu i pravnu stečevinu EU u kojoj se nalaze i rezolucije i deklaracije glede komunističkih zemalja gdje su sve europski i komunistički režimi proglašeni zločinačkima, dakle da su provodili masovna ubojstva sa suđenjima bez suđenja, masovna zatvaranja u logore, kršenja ljudskih prava, onemogućavanje dakle organiziranja, dakle slobode itd.
Dakle, sva ljudska prava su bila kršena. E sad kad pogledamo u javne istupe naše, naše pravobraniteljice ali i cijelih, ali i njenih zamjenika ili zamjenica, dakle vidimo da oni zastupaju simbolički jel' i u svom javnom istupu osuđuju vrlo lako i slično. Dakle, osuđuju hrvatske povijesne simbole uključujući i prvo bijelo polje o kojem je napokon i akademija i Sabor se očitovala, uključujući stari hrvatski pozdrav „za dom spremni“ koji je naravno kao i puno toga i dobar dan i hvaljen Isus korišten, dakle i u vrijeme totalitarnog ustaškog režima u Drugom svjetskom ratu. Dakle, sve što je hrvatsko u smislu obitelji, vrijednosti o tome nešto je govorila da ja ne gubim vrijeme na to. Večeras je o tome govorila i zastupnica Selak-Raspudić, nešto je o tome govorio Peternel.
Dakle, osobe koje su u toj instituciji u njoj ne bi trebale biti, tako da ovo izvješće, dakle je za mene apsolutno neprihvatljivo iz ovih vrijednosnih razloga koje sam ovdje u tri govora označio i naravno da u pluralnom društvu, dakle te manjinske skupine, ideološke i drugačije imaju pravo boriti se za što bolji status, imaju pravo govoriti slično ali krše dakle i ustavna načela, vrijednosna načela, europska i naša i zakon jer je jasno definirano u Zakonu o pučkom pravobranitelju, dakle da ne može nikoga po nikojoj osnovni segregirati niti diskriminirati na bilo koji način a to se očigledno događa i u javnim istupima i slično što svjedoči dakle o toj korupcijskoj umreženosti i tome treba doskočiti Hrvatski sabor. U protivnom ništa neće biti od hrvatske budućnosti.
Nadam se jel' evo da će i ovaj moj govor potaknuti dovoljno obrazovanu gospođu pučku pravobraniteljicu, da će razmisliti o tome i da će razmisliti o širem kontekstu, dakle razna društva su u povijesti bila u ovakvim krizama jel', ali formalno-pravno, dakle osobe koje zastupaju određena politička, vrijednosna ili bilo kakva stajališta bilo većine ili manjine, dakle koja uvode tu nejednakost, a jednakost i ravnopravnost je temelj ljudskih prava. I ako imamo takvu instituciju kao pučkog pravobranitelja, iako imamo na čelu odbora, dakle osobu o kojoj sam rekao sa svim grijesima koja su protivna ljudskim pravima, dakle Hrvatskoj nema spasa.
I to se mora shvatiti upravo ovdje u Hrvatskome saboru, dakle svi mi smo odgovorni formalno, pravno, moralno, povijesno, pa na kraju dakle odgovorni smo i svojim obiteljima jer njih ne čeka ništa dobro u takvoj jadno uređenoj, raspuštenoj, rastrojenoj državi gdje u Hrvatskom saboru svak' govori iz svoga stranačkoga rova ne uvažavajući, dakle poslanje onog svega što bi trebao biti Sabor.
Ako vratimo u Sabor, dakle ljude koji su dokazali da su stručni, moralni, socijalno, nacionalno, državno odgovorni, dakle onda ćemo vrlo lako urediti državu jer naše zakone ne treba mijenjati, oni su više-manje, dakle kompeletni, prihvaćanje europske pravne stečevine, ali ova katastrofa od prakse o kojoj najbolje govore i ovi podaci koje smo čuli i od zastupnika i od pučkog pravobraniteljstva. Dakle, najbolje svjedoče upravo o ovome što ja govorim.
Dakle, rješavanjem nekih segmenata, dijelova itd. od toga neće biti ništa dok ne riješimo ishodište cijelog toga problema, a on je prvenstveno, dakle u ovoj instituciji u Saboru, a vidimo zrelost saborske institucije ne samo danas, nego i inače u raspravama gdje nitko ne iskače osim nas par pojedinaca, dakle iz svojih stranačkih rovova što je apsurdno i zato jel' s punim pravom je vitez jel' nazvao to kokošinjcem. Ako to želimo biti gospodo, onda neka nam bude.
Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Račan, izvolite u ime SDP-a završno.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepa.
S obzirom na sve danas rečeno samo ću još jednom pročitati prijedlog zaključka Kluba zastupnika SDP-a.
S obzirom na činjenicu da Hrvatski sabor tek sada raspravlja o Izvješću pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, a koje je podneseno 31. ožujka 2023 godine, dakle prije više od dvije godine, te unatoč tome što su u međuvremenu podnesena i Izvješća za 2023. i Izvješće za 2024. godinu nužno je osigurati pravovremeno postupanje po budućim izvješćima u cilju jačanja uloge Hrvatskog sabora i rasprave o važnim pitanjima koja se tiču svih građana iz djelokruga rada pučke pravobraniteljice.
Kasno raspravljanje o izvješćima umanjuje njihovu svrhovitost i otežava pravovremeno adresiranje sustavnih problema na koje pučka pravobraniteljica ukazuje. Kako bi izvješća postigla učinak, a neovisna institucija pučke pravobraniteljice mogla ostvarivati ulogu dodijeljenu joj Ustavom potrebno je o izvješćima raspravljati u godini u kojoj su podnesena.
Izbjegavanjem rasprave o izvješćima pučke pravobraniteljice vladajući šalju poruku da je stanje i zaštita ljudskih prava u Hrvatskoj, a time i problemi građana nisu od dovoljne važnosti. Podsjećamo da je pučka pravobraniteljica opunomoćenica Hrvatskog sabora za zaštitu i promicanje ljudskih prava i sloboda i središnje je tijelo za suzbijanje diskriminacije.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala i vama.
Gospođa Danijela Blažanović, HDZ završno.
Izvolite.

Blažanović, Danijela (HDZ)
Zahvaljujem predsjedavajući, poštovana pučka pravobraniteljice sa suradnicama, državna tajnice, kolegice i kolege evo završno u ime kluba HDZ-a osvrćem se na današnje izvješće koje je pred nama. Je izvješće iz 2022. i svi se slažemo da bi trebalo to dolaziti u godini u kojoj i predano i u kojem je doneseno mišljenje Vlade Republike Hrvatske.
I zanimljivo je da u svojim današnjim raspravama malo tko, odnosno skoro nitko nije spomenuo mišljenje Vlade Republike Hrvatske koja je dala na ovo izvješće pučke pravobraniteljice u kojem se jasno objašnjavaju postupanja po preporukama, odnosno i razlozi o nepostupanjima i sve što je po tome učinjeno. Mislim da kad kolegice spominju ogledalo društva ili pravu sliku Hrvatske trebali bi onda spomenuti i objediniti i izvješće i mišljenje Vlade koje je dano na ovo predmetno izvješće, onda bi možda dobili neku sliku društva.
Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu obuhvaća 6099 predmeta od čega je 4534 novo otvorenih, od toga se 3289 čine pritužbe građana i predmeti koji su otvoreni na inicijativu pučke pravobraniteljice. Analiza se provodi kroz 5 mandata institucije od nadzora javne uprave, ljudskih prava, borbe protiv diskriminacije, nadzora nad osobama lišenih slobode pa do zaštite zviždača. To je praktičan okvir, no model mandata bi možda trebao obuhvatiti i neizravne učinke državnih politika, recimo utjecaj potresa, pandemije, geopolitičkih promjena i slično, a što je tek donekle adresirano.
Iz izvješća je razvidno kako su građani se najčešće žalili na pravo na zdravlje kao otežan pristup zdravstvenoj zaštiti, liste čekanja i slično, diskriminaciju osobito u području rada i zapošljavanja, govor mržnje kako u javnom prostoru tako osobito online, radna prava, nezakonite otkaze, neprijavljeni rad, mobing, neisplate plaća, zlouporabe ugovora na određeno i slično, socijalna i stambena pitanja, nedostatak socijalnog stanovanja, siromaštvo starijih, reakcije nakon potresa, zatim situacije u zatvorima, prijave u lošim uvjetima, zdravstvenom tretmanu i preopterećenom sustavu. Izvješće kako smo već rekli sadrži 170 preporuka razvijenih kroz analizirane teme, a koje preporučuju što bi trebalo napraviti kako bi zaštita ustavnih i zakonskih prava građana bila snažnija i učnkovitija, a sve na temelju pritužba građana, podataka, informacija prikupljenih od različitih institucija, zajednica, organizacija, udruga i slično kao i temeljem informacija prikupljenih prilikom terenskih obilazaka pučke pravobraniteljice.
Kao što sam već i navela Vlada Republike Hrvatske na ovo dostavljeno izvješće i zaprimljene preporuke dala je svoje očitovanje vrlo jasno i vrlo koncizno. U provedbi preporuka primjećuje se ograničeni napredak, ali definitivno napredak. Vidljivo je da je u odnosu na 2021. godinu provedeno 45% preporuka što je 2% više od prethodne godine.
Najveći porast zaprimljenih pritužbi u usporedbi sa 2021. godinom bio je u vezi prava hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i to 60% a što vrlo malo se spominjalo u današnjim raspravama. Zanimljiva je i činjenica da je većina završenih predmeta okončana dostavljanjem pružateljima općih pravnih informacija i to 44%, dok tek u 11 predmeta, 11% predmeta je utvrđena povreda prava.
Iz izvješća su razvidni pozitivni pomaci u raznim područjima kao i dobra suradnja sa Savjetom za ljudska prava Vlade Republike Hrvatske, a taj savjet je donio zaključak kojim poziva tijela javne vlasti da poduzmu odgovarajuće mjere i aktivnosti za provedbu preporuka pučke pravobraniteljice, odnosno da dostave odgovarajuće obrazloženje o nemogućnosti provođenja određenih preporuka.
Upravo taj zaključak potvrđuje kako preporuke imaju učinak od trenutka podnošenja izvješća, ne od njegovog raspravljanja ili prihvaćanja. Znači taj učinak je vrlo bitan, preporuke imaju učinak od podnošenja izvješća, izvješća a izvješće je i mimo ovih saborskih rasprava dostupan na stranicama pučke pravobraniteljice svim zastupnicima, svim građanima tako da može se iščitati i uočiti stanje u društvu što se tiče ljudskih prava i prije same saborske rasprave.
Bitno je napomenuti da je u izvještajnom razdoblju došlo do bitnih izmjena Zakona o radu, Zakona o socijalnoj skrbi, Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada i slično. Nastavno na sve navedeno …
…/Upadica Reiner: Hvala. Hvala. Vrijeme./…
… klub HDZ-a prima ovo izvješće na znanje.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
I sada gospođa pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter imat će završnu riječ u ime izvještaja u ime izvjestitelja. Ja je samo podsjećam da će još barem jedanputa, a možda i dva puta doći, ništa ne uvjetujem ali sviđala bi mi se sinteza.

Šimonović Einwalter, Tena
I sad što reći za kraj. Vidim da su mediji bili prenijeli da sam početno bila rekla da je sabornica poprilično prazna i da građani zaslužuju bolje. Sad u međuvremenu je doduše u jednom trenu bila punija, sad je opet vrlo prazna. Pritom ne mogu ne reći da je uočljivo da nije tijekom rasprave bila ravnomjerno popunjena sa svih strana.
Međutim, ono što želim je zahvaliti svima vama koji ste bili ovdje, koji ste sudjelovali u raspravi posebno vama koji ste ostali i do ovog kasnog sata. Hvala svima vama koji ste dali potporu radu institucije, upozorili na kašnjenje u raspravama i založili se za promjenu ove prakse. Još jednom ću ukazati zato što ja vjerujem u pravne norme. Način za promijeniti ovu praksu je promijeniti normu. To mislim da traži izmjenu Poslovnika Hrvatskog sabora. Meni je jasno da se Poslovnik ne mijenja lako, ali u medijima su najavljene buduće skore izmjene, o tome je bilo nešto i riječi pa apeliram na vas uključujući i potpredsjednika Hrvatskog sabora ovdje prisutnog i donedavno prisutnog predsjednika Odbora za Ustav da se također, zauzmu za izmjene Poslovnika koje bi prevenirale ovakve situacije ubuduće. Zbog građana, zbog ljudskih prava, zbog institucije, zbog Ustava. Hvala svima vama koji se te pojedine teme u raspravama ispred kluba ili pojedinačnim raspravama dizali, raspravljali o temama iz izvješća i pritom su vaše rasprave bile informativne i srčane i hvala vam na tome, teme koje ste posebno izdvajali bile su one o pravima starijih osoba, o siromaštvu, mirovinskom sustavu, stanovanju, radnim pravima i osobito mobbingu, umjetnoj inteligenciji, govoru mržnje, pravima nacionalnih manjina, pravosuđu, pravu na dobro upravljanje i participacije građana i stručne javnosti u donošenju odluka, zaštiti prijavitelja nepravilnosti i zatvorskom sustavu, kako osobama lišenim slobode, tako i djelatnicima sustava, psihijatrijskim ustanovama, sustavu suzbijanja diskriminacije i prava građana koji žive na otocima, posebno pravu na zdravlje i isto tako, pravo na čist, zdrav i održiv okoliš odnosno Aarhuškoj konvenciji i okolišnim aktivistima.
E sad, tu bi sad mogao bit kraj, ali neće biti, ali neću duljiti. Kako nisam od rasprave neću bježati, kritike često dajem, a kritike, pa neću reći da primam, ali na kritike odgovaram, s obzirom na mali broj zastupnika, od kojih je dvoje otišlo, a jedan je još uvijek ovdje, posebno ću se posvetiti onom što su rekli zastupnica Selak Raspudić, zastupnik Peternel i zastupnik Jurčević.
Vezano za ono što je rekla zastupnica Selak Raspudić, želim reći da poanta tog dijela izvješća nije bila da li treba hrvatsko državljanstvo davati olako, nego jedno pitanje pravnog postupka koje treba biti u skladu sa pravnom normom, a tiče se razlika između stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Koji treba biti postupak i tko treba biti tijelo koje to čini.
Što se tiče onog što je govorila o poglavlju o izborima u izvješću za '24., isto tako, o izvorima informacija, Faktografu i GONG-u, tu ću se suzdržati jer nam ta rasprava o izvješću za '24. tek predstoji.
U odnosu na ono što je govorio zastupnik Peternel i mojoj ideološkoj pristranosti, o tome da mi je posao više brinuti o interesima većine građana, a ne o migrantima, nacionalnim manjinama i općenito različitim manjinama, kako je rekao, pa rekla bih ovako, svatko tko je uzeo u ruke i pročitao ili gledao na ekranu i pročitao ovo Izvješće, vidi da se zapravo velika većina izvješća odnosi na većinu, kako g. Peternel to kaže, odnosno zastupnik Peternel, a ne manjine, iako, znate, kada dobijete pritužbu vezano za neka komunalna pitanja, mi se koji put ne pitamo o tome je li netko pripadnik neke većine ili pripadnik neke manjine, nego o problemu posrijedi.
Međutim, vrlo jasno želim reći da je bavljenje pravima različitih manjina itekako posao ove institucije. Ona nije samo pučki pravobranitelj po Zakonu o pučkom pravobranitelju institucija sa ombudsmanskim mandatom ili mandatom nacionalne institucije za zaštitu ljudskih prava, nego i središnje tijelo nadležno za suzbijanje diskriminacije u RH. Dakle moj posao je baviti se različitim manjinama, po različitim osobama, baviti se diskriminacijom i pitanjima jednakosti. To nije pristranost, to mi je zadatak i to ću nastaviti i raditi.
Što se tiče pitanja govora mržnje i tih vječitih pitanja, a što je govor mržnje i tko treba biti arbitar i tko treba odlučivati, itd., pa i tu su stvari puno jasnije ako si čovjek da truda, opet, pogledati pravne norme, ali i druge dokumente. Dakle tko odlučuje? Pa u kaznenim postupcima suci kada je riječ o kaznenom djelu iz čl. 325 Kaznenog zakona, imamo cijeli niz prekršajnih odredbi, Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o suzbijanju diskriminacije, osim sudaca prekršajnih sudova, imamo tu i Vrhovni sud i Europski sud za ljudska prava, imamo i širi pojam govora mržnje, također, definiran, imamo preporuku Odbora ministar Vijeća Europe, imamo preporuke Europske komisije za borbu protiv rasizma i tolerancije, broj 15 i institucije koje se bave ljudskim pravima, institucije koje imaju mandat kakav ima institucija pučkog pravobranitelja odnosno pučke pravobraniteljice. Ne uzimaju nikada sebi ulogu sudbene vlasti i sudova, ali uzimaju si onu ulogu koja je zakonima propisana i onda i ukazuju na pojave neprihvatljivog govora i govora mržnje, ali isto tako i sloboda govora i izražavanja.
Napokon, g. Jurčević, doista sam razmišljala, s obzirom da sam ovdje danas od 9 i 30 ujutro, da li trebam odgovarati na sve ono što ste izrekli, zapravo sam zaključila da trebam i da nisam za to preumorna jer je promocija i edukacija o ljudskim pravima za sve one koji nas gledaju također, dio mog posla.
Dakle opet, kada govorite o ljudskim pravima i govorite o ideološkoj usmjerenosti onih koji se bave manjinskim pravima, htjela bih vas podsjetiti ponovo na pravne norme, na hrvatski Ustav i njegovu glavu III., na ustavne vrednote iz čl. 3 koje uključuju jednakost, koje uključuju ravnopravnost, na međunarodne ugovore koji su također, po Ustavu na zakonske snage, a pritom postoje cijeli niz međunarodnih ugovora, vi ste ih ovako paušalno spominjali, pa ću podsjetiti, počevši od onih koji su naoko ugovori za sve i oni imaju antidiskriminacijske klauzule koje govore o pojedinim diskriminacijskim osnovama i pojedinim manjinama i pripadnicima manjina u društvu kao neizostavnom pitanju zaštite ljudskih prava, bilo da govorimo o Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, bilo da govorimo o Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima ili paktu o ekonomskim, socijalnim ili kulturnim pravima UN-a, ali isto tako, imamo i posebne međunarodne ugovore, opet, to su temeljni ugovori na razini UN-a koji se bave, primjerice, eliminacijom rasne diskriminacije ili eliminacije svih oblika diskriminacije žena, pravima osoba s invaliditetom, itd.
Nakon toga, Vijeće Europe slično, Okvirna konvencija o pravima nacionalnih manjina, Istambulska konvencija, dakle možemo govoriti i svaka čast HAZU-u i različitim deklaracijama i Istambulsku konvenciju je RH ratificirala.
Isto tako, kada govorimo o pravu EU, Povelja EU o temeljnim pravima koja je, spada u primarno pravo EU, itekako ima cijelo poglavlje koje govori o jednakosti. Napokon, spominjali ste rezoluciju i deklaraciju EU, ali tu vam moram reći da to nisu pravno obvezujući akti europskog prava.
Napokon, vezano za „Za dom spremni“, samo kratko, odredio se vrlo jasno Ustavni sud, odredili su se hrvatski sudovi, u nizu predmeta, imate u svakom izvješću pa tako i onom za 2024., '23., '22. i o sudskoj praksi hrvatskih ustava, hrvatskih sudova u odnosu na taj pojam.
Ja dosta ozbiljno shvaćam kada mi netko kaže da diskriminiram i segregiram i da to rade moji zamjenici ili članovi tima, dakle moram vam reći, osim što me HS izabrao za pučku pravobraniteljicu, 3 godine zaredom čelnici svih neovisnih i nacionalnih institucija iz cijele Europe, a i šire udruženi u mrežu birali su me na čelo te mreže, zato što znam što je diskriminacija i što je jednakost i mogu vam sa sigurnošću reći da ne diskriminiram i ne segregiram, upravo suprotno.
Na kraju zapravo želim još jednom posebno zahvaliti ovdje prisutnim zamjenicima, svim djelatnicima institucije i zapravo svim građanima koji se javljaju toj instituciji svojim pritužbama iz kojih saznajemo što je njima teško, što njih muči, koja su im prava povrijeđena, ali isto tako, iz čijih pritužbi saznajemo o problemima mnogih drugih koji nam se nisu javili. Nastavit ću temeljem tih pritužbi i drugih izvora informacija, ukazivati vama, saborskim zastupnicima i u budućim izvješćima upravo na to probleme. Vas pozivam da koristite ovo i ona kasnija izvješća i doista se nadam da će rasprava o izvješću za '23. i '24. biti čim prije.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
I ja se nadam, a i nadam se da će se promijeniti Poslovnik. To imate, to kucate na otvorena vrata.
Gđa Miloš, replika.

Miloš, Jelena (Možemo!)
Zahvaljujem. Poštovana pravobraniteljice, postavila bih vam još jedno pitanje vezano uz Konvenciju 198, za suzbijanje mobbinga, odnosno donošenje mjera za suzbijanje mobbinga. Iz objašnjenja Vlade vidimo da oni kažu da je zapravo odluka Vijeća EU o tome da je ekonomskom interesu, odnosno interesu zemalja članica da usvoje tu Konvenciju nije donesena te stoga oni smatraju da bi to predstavljalo povredu prava EU.
S druge strane, tu istu Konvenciju ratificirao je čitav niz zemalja kao što su Belgija, Španjolska, Francuska, Njemačka, Italija i brojne druge zemlje, dakle kako je moguće da su te zemlje to napravile, ako time krše pravo EU i da li se vi slažete s takvim tipom objašnjenja? Zahvaljujem.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Šimonović Einwalter, Tena
Pa ne slažem. Ne bi to inače bila preporuka. Mislim da bi to bilo itekako korisno, dapače, mislim da pitanje uznemiravanja na radu, odnosno mobbinga treba bolje normativno urediti u Hrvatskoj.

Radin, Furio (Nezavisni)
G. Račan.

Račan, Ivan (SDP)
Hvala lijepo poštovana pučka pravobraniteljice.
Možete li, ne nužno iz 2022. nego iz prošle godine, nešto što vam sada padne na pamet izdvojiti, pritužbu koju ste dobili od građana, koja vas je najviše iznenadila?

Radin, Furio (Nezavisni)
Izvolite. Možete se odnositi na bilo koju godinu. Izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
Okej, ovdje sam sad dobro razmislila šta ću reći. Zapravo, svašta mi dobivamo i svašta je iznenađujuće i nešto su čudne stvari, nešto su sličice, nešto su prijetnje, ne bih zapravo, iskoristit ću rađe da ovo kažem. Pritužba o kojoj često razmišljam, nije me iznenadila, iznenadio me odgovor i nevoljkost da se nešto napravi, bila je jedna, jedan slučaj, koji ponavljam i ponavljat ću ga, gdje nam se obratila majka mrtvorođenog djeteta koja je tražila naknadu za prijevoz posmrtnih ostataka i uz jako puno truda, više sastanaka i više preporuka, nismo uspjeli dobiti do toga da niti HZZO niti Ministarstvo zdravstva za mali broj ljudi, za mala sredstva o kojima je riječ, odluči stati na kraj tome jer se traže formalistički izgovori jer eto, nije riječ o osiguraniku HZZO-a.
To je jedna sramota o kojoj često razmišljam.

Radin, Furio (Nezavisni)
2022.? '21.?
.../Upadica: Evo, bila je to '21./... Dobro, barem, barem, lakše mi je. Ovaj, g. Jurčević.

Jurčević, Josip (Nezavisni)
Evo, poštovana pravobraniteljice.
Svima ste zahvalili, uključujući i mene jer sam bio cijelo vrijeme ovdje, pa i ja vama zahvaljujem na vašoj rečenici, ali koja je vrlo opaka kad malo razmislite, je li, za vas, di ste rekli da naravno, rezolucije i deklaracije nisu obvezujući striktno, ali to su vrijednosti, dokumenti koji su temelj pravnoga i vrijednosnoga sustava, pa tako Rezolucija Vijeća EU koja je vrijednosna institucija i određuje dakle te dimenzije, dakle u toj svojoj rezoluciji je nedvojbeno osudila jugoslavenski komunistički zločinački dakle i sve ostale sustave, isto tako Deklaracija 2006. koja je donesena dakle u HS-u, je li, potpuno je ista, je li, znači vi ne poštujete te vrijednesne temelje, je li, što zapravo imate pravo, je li, ljudsko pravo, to zastupati u .../Govornik se ne razumije./... ali nikako ne možete i biti na ovome mjestu u ovoj funkciji u kojoj jeste.
Evo, pa vam zahvaljujem što ste to .../nerazumljivo/... otvoreno, otvoreno rekli, zato vas ne smeta dakle 10. mega ubojica, ne želite ga osuditi, ne smeta vas njegova zastava pod kojom je, između ostalog …
.../Upadica: Hvala, hvala, vrijeme./... vršena i srbijanska oružana agresija na Hrvatsku.
Hvala vam lijepo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Vrijeme. Hvala. Ali ja ću vam postavit samo jedno pitanje na ono prije, na kraju su ipak pratili.
Gđa Novak, replika.
A odgovor, oprostite. Ne, odgovor nije htjela, gđa Novak.

Novak, Dubravka (Možemo!)
Nećete odgovarati? Dobro.
Ja ću za razliku, ovoga, od svih ovih pitanja koje smo vam danas, puno imate pritužbi, ne znam je li tko pitao ili nije imate li vi zapravo resursa za ovaj velik posao koji radite? Što vam nedostaje u vašem radu jer pretpostavljam da zaista imate puno, puno posla i htjela sam na kraju, s obzirom da sam zadnja, to sam čekala i čuvala, da vas zamolim da se nikad ne umorite od ovog posla koji radite, zaštiti i promicanju ljudskih prava.
Hvala vam.

Radin, Furio (Nezavisni)
Neće se umorit, ne. Izvolite.

Šimonović Einwalter, Tena
Ne, od tog se neću umorit sigurno. Pitanje resursa je meni uvijek jedno zahtjevno pitanje, znate kako ću ja vama na to odgovoriti? Kad sam tek preuzela ovu funkciju, netko je rekao da smo mi kao holding za ljudska prava, ima nas previše i ja sam mislila, pa možda je to zbilja tako. Sad kad gledam koliko je ljudi u instituciji radi, mi vam imamo 5 mandata, u nekim europskim državama, to je 5 odvojenih institucija, po jedna, dvije osobe, savjetnika pokrivaju rad cijelog jednog ministarstva. To je zbilja zapravo malo.
A što se tiče uvjeta, prostornih uvjeta, nekako smo nakon potresa birali isticati žrtve potresa, a ne sebe same, zgrada u kojoj smo mi radili oštećena je u potresu, dobila je crvenu naljepnicu, mi smo još uvijek u privremenom, ja bih rekla neprimjerenom smještaju, ali evo, nekako biram isticati probleme drugih ljudi, a ne naše probleme. Hvala vam na tom pitanju.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala vama gđa pučka pravobraniteljice. Zaključujem raspravu, glasat ćemo kada se steknu uvjeti, to je formula, ali i inače hvala vam za sve odgovore.
Sutra, petak 13., pazite, ako dođete na posao, izvješće o broju, u 9 i 30, Izvješće o broju birača upisanih u Registar birača i broju birača po izbornim jedinicama za prvo tromjesečje '25. g. Za petak 13. je to je točka.
Laku noć.
.../Upadica: Pozdravite nas svih petoro./...
SJEDNICA PREKINUTA U 19,32 SATI.

33

  • Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, Predlagateljica: pučka pravobraniteljica
27.06.2025.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu, podnositeljica je pučka pravobraniteljica, rasprava je zaključena. Sukladno prijedlogu saborskog radnog tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: 1. Prima se na znanje Izvješće pučke pravobraniteljice za 2022. godinu. Molim glasujmo.
108 glasova, 106 za, 1 suzdržan i 1 protiv, dakle donesen je zaključak kako ga je predložilo saborsko radno tijelo.
Klub zastupnika SDP-a predlaže HS-u usvajanje sljedećeg zaključka: Zadužuje se Vlada RH da u roku od 60 dana dostavi mišljenja na izvješća pučke pravobraniteljice za '23. i '24. g. Navedena izvješća trebaju se raspraviti najkasnije u roku od 3 mjeseca, a da sva buduća izvješća unutar .../nerazumljivo/... a sva buduća izvješća unutar kalendarske godine kad su podnesena.
Dajem na glasovanje ovaj prijedlog zaključka.
108 glasova, 36 za, 72 protiv, što znači da predloženi zaključak nije dobio potreban broj glasova.
PDF