Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 5

PDF

38

Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, prvo čitanje, P.Z. br. 121

18.02.2025.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Prelazimo sada na prvu točku dnevnog reda. To je

- Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, prvo čitanje, P.Z. br. 121.

Predlagatelj je Vlada na temelju članka 85. Ustava i članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku.
Prije nego što dam riječ poštovanoj državnoj tajnici Mariji Bubaš imamo zahtjeve za stankom.
Prva se javila kolegica Selak Raspudić, izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)

Tražim stanku u ime kluba nezavisnih zastupnika, jer je riječ o iznimno važnom zakonu. Važan je ne samo zbog logopedske djelatnosti, nego i zbog općeg zdravstvenog stanja građana Republike Hrvatske gdje primjećujemo da imamo sve veći broj ljudi koji imaju razvojne i stečene komunikacijske poteškoće.
Međutim, ovaj zakon i način na koji je zamišljen ne rješava te probleme. Imamo jedan zakonski okvir protiv kojeg se pobunila struka i nužno je da se on vrati na doradu. Zapravo je nevjerojatno da je uopće u ovakvom obliku došao na dnevni red Hrvatskog sabora i sigurno ovakav ne može biti prihvaćen. Zašto? Sa jedne strane imate udruženja logopeda koji nisu zadovoljni predmetnim zakonom zato što ističu nepoštivanjem i različitom tretiranje u zakonu privatne logopedske prakse, a također i činjenicu da se iz logopedske prakse miče ono što je za nju izrazito bitno, a to je da je ona dio odgoja i obrazovanja a ne isključivo zdravstvena djelatnost.
S druge strane nisu logopedi jedini koji su nezadovoljni ovim zakonskim prijedlogom. Njime su nezadovoljni i ostali stručnjaci koji se bave komunikacijskim djelatnostima koji imaju itekako bitno mjesto u sustavu. Nezadovoljni su i lingvisti i fonetičari jer im se ovim zakonskim izmjenama ih se isključuje iz dijela djelatnosti u kojima su oni itekako bitan faktor. Dakle, riječ je o zakonskom prijedlogu, ponovit ću protiv kojeg je jedinstveno ustala struka kako logopedi, tako i fonetičari, lingvisti, pa i svi oni drugi psiholozi, psihijatri koji se posredno bave i djelatnostima kojima se nekada bave i logopedi.
Zbog svega navedenog tražim da se zakon povuče i da se ozbiljno doradi do drugog čitanja.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala lijepa.
Stanka je odobrena.
Kolega Klasić, izvolite.

Klasić, Darko (HSLS)

Pa uvaženi predsjedniče Hrvatskog sabora, cijenjene kolegice i kolege pitanje donošenja Zakona o logopedskoj djelatnosti nije od jučer i zato se nadam da će ovaj puta biti donesen. Naime, Hrvatsko logopedsko društvo ukazuje na ovaj problem već cijeli niz godina, a logopedska struka najbliže rješavanje ovog problema bila je 2011. godine u mandatu Vlade Jadranke Kosor kada je Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti prošao prvo čitanje, ali onda je zbog promjene vlasti i drugih prioriteta nove vlade ovo rješenje problema logopedije od tada na čekanju.
Dobro je da se opet aktualizira pitanje regulacije logopedske struke. Ne zaboravimo ove školske godine upisan je najveći broj učenika sa teškoćama u razvoju i pitanje reguliranja struke postaje nužnost, zato mi je iznimno drago da je Ministarstvo zdravstva prepoznalo ovaj problem i u suradnji sa Hrvatskim logopedskim društvom započelo sa aktivnostima za unapređenje logopedske djelatnosti u cilju donošenja najbolje normativnog rješenja za uređenje ove djelatnosti u Republici Hrvatskoj. I to je sigurno korak u pravom smjeru, te mislim da trebamo svi zajedno usuglasiti i koordinirati djelovanje kako bi zajedno sa resornim ministarstvom pokušali pronaći najbolji zakonodavni okvir, te kako ne bi se opet zbog političkih borbi stradala logopedska struka i ponovila se 2011. godina kada su se tresla brda, a logopedska struka od toga nije imala na kraju niš.
Molim zato stanku da još jednom svi razmotrimo ovaj zakon u najboljem interesu rješavanja logopedske struke.
Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Stanka je odobrena.
Kolegice Raukar-Gamulin, izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)

Zahvaljujem.
Tražim stanku u trajanju od 10 minuta u ime kluba Možemo! da još jednom naglasimo neke važne stvari i evidentne činjenice. Sigurna sam da ćemo se svi složiti da je područje komunikacije glasa, govora, sluha, slušanja, neverbalne i verbalne komunikacije jedno ogromno polje koje u rješavanju problema zahtijeva kako multidisciplinarnost tako i interdisciplinarnost.
Suradnju različitih struka, znanosti, višestruka znanja i vještine. Tu su logopedi, fonetičari, arehabilitatorski rehabilitatori, fonetičari rehabilitatori, liječnici specijalisti otorinolaringologije, subspecijalizacija audiologije, fonijatrije, specijalisti neurologije, specijalisti psihijatrije i mnogi drugi. Svaka od tih struka imaju svoju važnost u kompliciranom i zahtjevnom rehabilitacijskom procesu.
U ovom širokom polju ne postoje manje važni i više važni. Svi su jednako važni kako logopedi koji sasvim sigurno zaslužuju zakon koji će urediti njihovu struku, tako i svi ovi drugi na čelu sa fonetičarima koje sam spomenula, a od svih su najvažniji korisnici naša djeca i naši odrasli.
Mi svjedočimo trenutku da nemamo ni logopeda, niti ovih kak' se zovu fonetičara koliko je potrebno. Mi stojimo u manjku i fonetičara i logopeda i zato pozivam državnu tajnicu i ministarstvo da izmjene zakona do drugog čitanja napravi u smislu …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepo./…
… da poštuje jednako sve potrebne struke.
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Molim vas da se držite vremena.
Stanka je odobrena.
Kolega Račan vi nešto signalizirate ili se igrate?
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Što? Ne dižete repliku stalno.
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
A ne, ne, napravit ćemo stanku do 10 sati i 35 minuta i onda radimo do 11,45. Evo ga, hvala.
Ja se trudim bit korektan prema onima koji idu, a i osim toga tema je važna Zakon o logopedskoj djelatnosti, tako da u vrijeme dok je inauguracija ne raspravljamo o tome, nego nakon. To je razlog.
STANKA U 10,20 SATI

Jandroković, Gordan (HDZ)

NASTAVAK NAKON STANKE U 10,35 SATI

Kolegice i kolege nastavljamo sa radom i pozivam sad poštovanu državnu tajnicu Mariju Bubaš da predstavi Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti.
Izvolite državna tajnice.

Bubaš, Marija

Poštovani predsjedniče, poštovani dame i gospodo saborski zastupnici ovim prijedlogom zakona uređuje se sadržaj organizacijski oblici i uvjeti za obavljanje logopedske djelatnosti, standard obrazovanja, dužnosti i odgovornosti magistara logopedije, stručni nadzor nad radom magistara logopedije, te nadzor nad obavljanjem logopedske djelatnosti u Republici Hrvatskoj.
Sukladno ovom prijedlogu zakona logopedsku djelatnost obavljaju samostalno magistri logopedije na svim razinama zdravstvene zaštite. Pravo na obavljanje logopedske djelatnosti ima magistar logopedije koji ima odobrenje za samostalan rad i upisan je u registar magistara logopedije Hrvatske komore logopeda.
Logopedska djelatnost može se obavljati u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu za obavljanje zdravstvene djelatnosti, u privatnoj logopedskoj praksi ili u sustavu socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja. Magistar logopedije može osnovati privatnu logopedsku praksu i trgovačko društvo za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Predmetnim zakonom utvrđuju se dužnosti i odgovornosti magistara logopedije, te se uređuje i stegovna odgovornost magistara logopedije.
Nadalje, utvrđuje se zakonski temelj za osnivanje Hrvatske komore logopeda pri čemu su osnivači Ministarstvo zdravstva i Hrvatsko logopedsko društvo. Zakonom su uređene i javne ovlasti komore. Magistri logopedije koji na dan stupanja na snagu ovog zakona obavljaju logopedsku djelatnost po do sada važećim propisima mogu i dalje obavljati logopedsku djelatnost pod uvjetom da u roku od tri godine od dana stupanja na snagu zakona steknu odobrenje za samostalan rad sukladno ovom zakonu.
Trgovačka društva i fizičke osobe obrtnici koji u trenutku donošenja ovog zakona po do tada važećim propisima obavljaju postupke iz logopedske djelatnosti dužni su provesti registraciju logopedske djelatnosti sukladno ovom zakonu u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Trgovačkim društvima i fizičkim osobama obrtnicima koji u trenutku stupanja obavljaju poslove iz logopedske djelatnosti prestaje pravo na obavljanje tih postupaka ako se u roku od dvije godine ne usklade sa ovim zakonom.
Zdravstvene ustanove obavezne su uskladiti svoj rad i poslovanje u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Ovim zakonskim prijedlogom zaključno uređuje se logopedska djelatnost, obavljanje logopedske djelatnosti, izdavanje odobrenja za samostalan rad, odredbe vezane za osnivanje organizacijskih oblika za obavljanje logopedske djelatnosti, dužnosti i odgovornosti magistara logopedije, stegovna odgovornost magistara logopedije, osnivanje i organizacija rada Hrvatske komore logopeda, vođenje registra magistara logopedije Hrvatske komore logopeda, te stručni nadzor nad radom magistara logopedije i upravni nadzor nad zakonitošću rada Hrvatske komore logopeda.
Hvala vam lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vama.
Idemo onda sa replikama.
Prva je na redu kolegica Curiš Krok. Hoćete sa mjesta? Možete kako želite gdje vam je lakše. Može, može, da, da, da.
Kolegica Curiš Krok, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)

Hvala predsjedniče.
Evo pozdravljam napokon donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti, međutim evo imam dva pitanja koja bi voljela dobiti odgovor, tj. prvo se odnosi na pojašnjavanje razlike. Evo imali smo već prilike u stankama čuti o fonetičarima i to se zadnjih dana dok je tema ovaj zakon vrlo često vrti kao neko pitanje, pa bih voljela da razjasnite koji je točno posao logopeda, za što ima kompetencija, koji je posao fonetičara i za što on ima kompetencije.
Ono drugo što vas pitam to je dostupnost usluge. Smatram da usluga mora biti javno dostupna i da je potrebno čim više integrirati logopede u javni sustav da bi građani tu uslugu imali besplatnu. Pa što ćete napraviti po pitanju toga i kako to u budućnosti vidite? Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala.
Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Dakle, studij logopedije obrazuje sveučilišne magistre logopedije za rad na prevenciji, probiru, dijagnosticiranju, te terapiji poremećaja verbalne, dakle poremećaja verbalne ili neverbalne komunikacije te poremećaja oralno laringolarnih funkcija kod osoba svih dobnih skupina u skladu sa propisima i programima kako je to predviđeno i kako navodi Svjetska zdravstvena organizacija, Europska agencija logopeda, Američka asocijacija logopeda, te Međunarodna asocijacija za komunikacijske znanosti i poremećaje.
Magistri logopedije kao stručnjaci za rad u području rehabilitacije, patologije, komunikacije verbalne i neverbalne, glasa, jezika, čitanja, pisanja, govora, hranjenja, gutanja i slušanja svojim kompetencijama, stečenim obrazovanjem omogućavaju pružanje zdravstvene usluge sukladno visokom standardu kvalitete.
Ja bih se zaustavila na ovome, rekla bih da logopedska djelatnost …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa. Vrijeme je isteklo./…
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo dalje.
Kolegice Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)

Hvala vam lijepa.
Poštovana državne tajnice magistri logopedije ovim su zakonom definirani isključivo kao zdravstveni djelatnici dok su recimo u ustanovama ranog odgoja, predškolskog odgoja i obrazovanja oni definirani kao odgojno-obrazovni djelatnici, a primjerice u školama logopedi su definirani kao stručni suradnici.
E sad, kad je u pitanju stručni nadzor i položaj logopeda nad logopedima u školama, stručni nadzor vrši Agencija za odgoj i obrazovanje, a ovim zakonom je definirano da stručni nadzor nad logopedima, magistrima logopedije vrši buduća komora.
Dugoročno dakle tu pretpostavljam da će biti preklapanja nadležnosti i da ovdje otvaramo pitanje dakle implikacija na pložaj i budućnost logopeda u školama i ustanovama ranog i predškolskog odgoja …

Jandroković, Gordan (HDZ)

…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa. Izvolite odgovor./…

Bedeković, Vesna (HDZ)

… i obrazovanja pa molim komentar.

Bubaš, Marija

Logopedi su istina ovim zakonom predviđeni kao zdravstveni djelatnici, imaju svoju komoru koja će ih nadzirati i kada budu radili u sustavu zdravstva oni će biti nadzirani između ostaloga ne samo od komore nego i od zdravstvene inspekcije i odgovarat će ujedno i kroz sustav kvalitete pružanja zdravstvenih usluga.
Kada budu radili ili kada ostanu raditi u sustavu školstva, onda će odgovarati onim tijelima koja provode inspekcijske nadzore u tom sustavu. Dakle, logopedima nije spriječeno ovime da rade i u sustavu odgoja i obrazovanja, da rade u sustavu socijale, ali će svakako za sustav zdravstva morati licencu, odnosno kad budu radili kao zdravstveni djelatnici morat će imati licencu za obavljanje logopedske djelatnosti.
Taj rad, njihov stručni rad onda će u tim okolnostima provjeravati komora kada budu produžavali licencu što je predviđeno ovim zakonom.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo dalje.
Kolegica Selak-Raspudić, izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)

Poštovana gospođo Bubaš, moram priznati prije svega da ste me malo iznenadili. Riječ je o zakonu koji je izrazito bitan, koji definira rad u jednom osjetljivom području, gdje imamo sve više zahtjeva građana za potrebom za logopedskom djelatnošću prvenstveno kada se radi o djeci. Riječ je o zakonu gdje smo mogli vidjeti po našim stankama gdje i struka izlaže određene prigovore, a vi ste svoje izlaganje o zakonu koji se i dugo čeka od same struke sveli na dvije minute bez ikakvih detaljnih obrazloženja kakve zakonske izmjene predlažete, a kamoli odgovora na ove prigovore koji su u našim stankama izneseni da bismo dobili odgovor od vas u vašem obrazloženju zakona za koje ste imali cijelih pola sata. Niste nam ništa rekli, pa ću ja ovdje ponoviti barem jedno od pitanja koji su izneseni kao zabrinutost od struke i ovdje u stankama, a i prethodno od kolega hoćete li uvažiti prigovore …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…
… fonetičara koji su vam dobro poznati.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Možda je baš dobro da je izlaganje trajalo kraće, tako da bi rasprava mogla biti dulja, pa da se može na neke detalje posebno osvrnuti kao što je recimo ovo vaše uvaženo pitanje gospode fonetičara koji su bili u ministarstvu na sastanku i koji su prihvatili obrazloženje koje im je dano, a to je da je ovo zakon koji regulira, oprostite logopedsku djelatnost, a nikako ne isključuje fonetičare niti omalovažava njihovo djelovanje.
Dakle, ovim zakonom nije onemogućeno djelovanje fonetičara, niti ih je na ikoji način se pokušalo isključiti. Htjelo se je smanjiti sivu zonu djelovanja u logopedskoj djelatnosti i unaprijediti i osigurati kvalitetu rada logopedske djelatnosti upravo zbog onih kojima je to najpotrebnije.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Mažar. Ne, pardon.
Kolegica Selak Raspudić povreda Poslovnika, izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)

Članak 238. Ne bih se složila da su se fonetičari usuglasili sa ovim vašim obrazloženjem, inače ne bismo imali ovdje njihove prigovore, štoviše i tražili su od vas da jasno razlikujete logopedsku djelatnost od logopedske prakse. Naravno da je riječ o vrlo osjetljivoj temi, ali baš zato nam trebaju svi mogući stručnjaci da multidisciplinarno rade na tome da bismo riješili probleme koji proizlaze iz jezičnih poteškoća naše djece.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Dobivate opomenu, bila je replika.
Kolega Mažar, izvolite.

Mažar, Nikola (HDZ)

Hvala lijepo predsjedniče.
Poštovana državna tajnice svjesni smo da danas u Republici Hrvatskoj imamo oko 1200 logopeda. Isto tako smo svjesni da ne samo broj djece, nego broj starijih osoba kojima je potrebna pomoć u tome smjeru se povećava i u Hrvatskoj i u svijetu i zbog načina života i zbog priljeva svakodnevnih informacija, prije svega kroz dostupnost informacija, kroz Internet i druge tehničke mogućnosti. E sada, zanima me sa ovim zakonom idemo i u smjeru osnivanja komore. Koliko sam upoznat osim Sveučilišta u Zagrebu i u Rijeci i u Osijeku imamo sada veći broj logopeda nego prijašnjih godina koji su to upisali, ali isto tako se omogućava kroz njihovo djelovanje kroz primarnu zdravstvenu zaštitu, kroz domove zdravlja da bez uputnice rade, odnosno primaju i da budu tamo gdje je najpotrebnije. Znači, moramo biti svjesni ruralni dijelovi otoci da je tamo isto potreba, ali da je manje pa ako možete oko toga mi reći.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam lijepa na tom pitanju.
Dakle, treba reći da će, da je interes za upisivanjem studija logopedije rastući. Vjerujem da je i regulacija struke i osnivanje komore, pretpostavljam da je i to jedan dio koji mladima daje naznaku da ulaze u jedno regulirano područje, gdje će njihova uloga biti poznata u sustavu zdravstva, odnosno njihovo djelovanje prepoznato još više nego što je to do danas.
Dobro ste rekli da su logopedi jako važni i u sustavu rane intervencije, dakle prije nego što dijete uopće dođe u dob za upisivanje za školu, a isto tako imamo i veliki broj osoba koji imaju, boluju od kardiovaskularnih tegoba, dakle koje ujedno obuhvaćaju i osobe koje prebole moždani udar, kojima je također potrebna rana intervencija upravo onda kada se bolest dogodila.
Mi imamo 1200 logopeda trenutno, ali njihov broj hvala bogu raste s obzirom da je interes velik, a imamo i sveučilišta koja ih educiraju.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala.
Kolegice Puž Kukuljan, izvolite.

Puž Kukuljan, Ana (SDP)

Zahvaljujem poštovana državna tajnice.
S obzirom na dugotrajne liste čekanja za odlazak djece kod logopeda i veliki nedostatak stručnjaka u sustavu imate li ikakvo rješenje da se ubrza proces, smanji birokracija i osigura brža dostupnost usluga korisnicima koji ih hitno trebaju? Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam na tom pitanju poštovana zastupnice.
Dakle, upravo ideja da logopedi budu dio interdisciplinarnog pristupa rješavanju problematike rane intervencije u dispanzerima za ranu intervenciju u domovima zdravlja i da se zajedno sa drugim stručnjacima kroz multidisciplinarni pristup, a na primarnoj razini tako da se smanje liste čekanja i da se poveća dostupnost pogotovo u ruralnim područjima. Baš smo razgovarali o tome da bi se možda jedan dio tih usluga, tamo gdje je slabije dostupan čovjek, a potrebna usluga mogao obavljati u jednom manjem segmentu možda i tele medicinski tamo gdje je to moguće.
Ali u svakom slučaju kroz osnivanje dispanzera za ranu intervenciju omogućuje se i kroz upošljavanje logopeda na primarnoj razini omogućuje se izravan ulaz stručnjacima iz te djelatnosti onima kojima je to potrebno.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Klasić, izvolite.

Klasić, Darko (HSLS)

Hvalo lijepo uvaženi predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana državna tajnice.
S obzirom da smo u prošlom mandatu Hrvatskog sabora usvojili hrvatski kvalifikacijski okvir koji je pritom usuglašen sa europskim kvalifikacijskim okvirom u prijedlogu ovog zakona je vidljivo da nije do kraja riješena dvojba rada prvostupnika i magistra logopedije, gdje prvostupnici nemaju mogućnost obavljanja samostalnog rada.
Kako namjerava ministarstvo u suradnji sa strukom riješiti ovaj problem?

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam.
Najprije zakon regulira rad magistara logopedije to ste u pravu, a s druge strane u suradnji sa komplementarnim sustavima i tijelima državne uprave radimo na integraciji, tako da će se i to pitanje riješiti.
Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Dragić, izvolite.

Dragić, Irena (SDP)

Zahvaljujem poštovana državna tajnice.
Znamo da je iznimno teško dobiti pregled kod logopeda, a kamoli kompletan stručni, rehabilitacijski tretman na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Roditelji moraju djecu voditi na privatne tretmane gdje su također velike liste čekanja, jer logopeda jednostavno nema, a cijene samo jednog tretmana su gotovo 50 eura.
Većina te djece trebaju najmanje dva tretmana tjedno, pa vi sada računajte. Svaki zakon koji donosimo, donosimo prije svega zbog građana, pa vas ja sada pitam hoće li se omogućiti da privatni logopedi imaju ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje i da ti tretmani idu na teret zdravstvenog osiguranja? Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam na pitanju poštovana zastupnice.
Upravo je cilj ovog zakona da se privatni logopedi, dakle usklade u svom pravnom formatu sa odredbama ovog zakona, a da im se onda i omogući ugovaranje sa HZZO-om, upravo da se omogući dostupnost, šira dostupnost ovog oblika terapije, odnosno dostupnost ove djelatnosti onima kojima je to potrebno.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Raukar-Gamulin, izvolite. Pardon.
Kolegice Salopek, izvolite. Ne, ne, niste vi krivi. Ja sam krivo vidio. Izvolite.

Salopek, Anđelka (HDZ)

Evo zahvaljujem predsjedniče Sabora.
Uvažena državna tajnice u Republici Hrvatskoj sve je veći broj djece i osoba sa razvojnim i stečenim komunikacijskim i jezičnim poremećajima, te sa poremećajima gutanja i hranjenja i potrebe su za logopedskim intervencijama sve veće. Od ovih patoloških stanja utvrđenih i na sistematskim pregledima kod male djece na visokom mjestu po učestalosti nalaze se poremećaji govora i izgovora.
Recite mi molim vas kako razvoj medicinske dijagnostike utječe na sve ranije otkrivanje ovih poremećaja i stanja kod male djece koji predstavljaju čimbenika rizika za nastavak daljnjih komunikacijskih, glasovnih, jezičnih i govornih poteškoća kod djece, ali naravno i ovisno o oboljenju kod odraslih osoba.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam lijepo uvažena zastupnice na ovom pitanju.
Dakle, doista dobro ste primijetili da unapređivanje medicinske dijagnostike i njena veća dostupnost dovode do toga da raste broj osoba u raznim dobima životnim koje imaju potrebu za nekom logopedskom intervencijom. Naravno dobro je to da imamo predviđenu logopedsku djelatnost u domovima zdravlja, dakle na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini što je također predviđeno ovim propisom. I ne samo to, nego će sustav, dakle logopedi u ostalim sustavima koji se, koji dolaze u kontakt i sa djecom i sa odraslima, dakle govorimo o sustavu i obrazovanja i socijalne skrbi komplementarno djelovati sa logopedima koji će raditi u zdravstvenim ustanovama, tako da se ta skrb integrirano pruži onima kada im to treba čak i na lokaciji koja je potrebna.
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
Dakle, ne samo da će logoped dolaziti, da će pacijent dolaziti logopedu, nego i logoped.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala lijepa.
Sada je na redu kolegica Raukar-Gamulin, izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)

Zahvaljujem predsjedniče, poštovana državna tajnice.
Početnim člancima ovog prijedloga, a kao i člankom 56. i povezanim 57. implicira se da je logopedska struka jedina koja se bavi jezičnim govornim i slušnim poteškoćama. Vi ste u uvodu rekli da magistri logopedije moraju tražiti dozvolu, ali ne svi koji obavljaju neku od logopedskih djelatnosti kao i da logopedi, to je smisao zakona budu dio interdisciplinarnog pristupa. Ja koja se slažem sa vama moje je pitanje da li ste onda spremni do drugog čitanja tako nadopuniti i početne članke ovoga prijedloga kao i sporni članak 56. i povezani 57?
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Poštovana zastupnice hvala vam na vašem komentaru.
Dakle, ja bih željela naglasiti da ovaj zakon regulira isključivo logopedsku djelatnost i da ne isključuje pri tome ostale djelatnosti, dakle vidim da je problem fonetičara koji su se sad javili, a kad su bili na sastanku u ministarstvu nisu izrazili neku dodatnu zabrinutost kojoj se sada i ja čudim. Dakle, ovaj zakon u članku 3. ima jednu glavu koju nosi, a to je glava dva i zove se logopedska djelatnost. I dakle naglašavam da zakon regulira isključivo logopedsku djelatnost pri tome ne isključujući postojanje ostalih djelatnosti koje su im komplementarne u djelovanju i komplementarne u radu.
Ne vidim također ni spornim članak 56., međutim dakako da ćemo razmisliti …
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
… i razmotriti sve što je danas uočeno sporno.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala lijepa.
Povreda Poslovnika kolegica Raukar Gamulin, izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)

Gospodine predsjedniče povreda 238. omalovažavanje.
Vidite gospođo državna tajnice da, fonetičari su po mojim informacijama bili u ministarstvu i dobili su razumijevanje za svoje stavove i svoje primjedbe na ovaj zakon, zakon koji on i treba reći generalno podržavaju, međutim od tog razgovora se u sam tekst zakona nije unijelo potrebno i danas se fonetičari javljaju svojim zastupnicima, pa vjerojatno bi trebalo poslušati i tu struku jer su jednako važni i logopedi i fonetičari.
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vam lijepa.
Kolegice Raukar-Gamulin prekršili ste Poslovnik, dobivate opomenu.
Kolegice Šimpraga, izvolite.

Šimpraga, Anja (SDSS)

Zahvaljujem predsjedniče.
Uvažena državna tajnice ovaj prijedlog zakona neće riješiti problem nedostatka logopeda, ali će urediti djelokrug rada. Možete li reći koje će Vlada korake poduzeti kako ne bi imali sadašnju situaciju da na 6 do 7 hiljada stanovnika imamo jednog logopeda, nego da nam cilj bude kao i drugim članicama EU 3 do 4 hiljade stanovnika da pokriva jedan logoped.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Pa ovo je jedna od aktivnosti koja bi išla u tom smjeru, jer pretpostavljam da je mladima jednostavnije raditi u nekom uređenom području, a vidi se da je interes upravo u području logopedije najveći od svih ostalih struka, dakle za upis i završetak tog studija.
Naravno da su i jedinice lokalne samouprave važne radi, kao i u svim drugim djelatnostima koje su deficitarne da prepoznaju ono što treba njihovim stanovnicima na tom području i da se isto tako uključe u inicijative koje su potrebne da privuku deficitarni kadar.
Hvala vam lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Vlašić Iljkić, izvolite.

Vlašić Iljkić, Martina (SDP)

Zahvaljujem poštovani predsjedniče.
Poštovana tajnice evo čuli smo u Hrvatskoj trenutno posluje oko 1200 logopeda, a više od polovice ih radi u Zagrebu. Pravobraniteljica za djecu i pravobranitelj za osobe sa invaliditetom već godinama upozoravaju na tu problematiku i nedostatak, ali i regionalnu nejednakost u dostupnosti usluga logopeda u ruralnim krajevima. Sve je više djece kojima je ona pomoć potrebna.
Znamo da je prema europskom standardu optimalan broj logopeda 2 do 3000 stanovnika, jedan logoped. Dakle, potreban broj koji sada imamo nije ni približno dovoljan. Od 2019. godine kad je osnovano Povjerenstvo za ranu intervenciju ništa se nije pomaklo jer rana intervencija i dalje nije sustavno riješena.
Donošenje ovog zakona je samo moda jedan od koraka u rješavanju ove problematike, ali evo koja je vaša poruka roditeljima koji sada čekaju uslugu logopeda više od pola godine?
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
Znamo da su razvojne potrebe djece nenadoknadive, pa koji je vaš komentar na to.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Pa kao što su i zastupnice prije vas komentirale, a moram ponovit onda taj odgovor. Dakle, predviđa se da će ova usluga biti dostupna kroz sustav zdravstvenog osiguranja i predviđa se da će biti jedan dio logopeda prisutan i u domovima zdravlja. Dakle, ja znam da mi ne možemo nadoknaditi jednim propisom ili jednim papirom nedostatak ljudi koji se događao kroz dulji period vremena, ali vjerojatno će onda trebati otprilike takav ili možda nadam se kraći period vremena kroz inicijative i kroz jedinice lokalne samouprave da se nadoknadi taj nedostatak. Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Burić, izvolite.

Burić, Majda (HDZ)

Hvala vam predsjedniče.
Poštovana državna tajnice Bubaš, evo mene zanima imate li podatak o tome koliko danas na hrvatskom tržištu rada fali logopeda? Imate li možda, raspolažete li sa tim podatkom? Znamo naime da je logopedija iznimno deficitarna profesija i da je najveća navala na fakultetima upravo na smjer logopedije, a nastavno na to mislim da je iznimno pohvalno što je prije pet godina na Riječkom sveučilištu otvoren smjer logopedije što znači da upravo ove godine očekujemo prvu generaciju diplomiranih magistara logopedije sa Riječkoga sveučilišta i vjerujem da će i to itekako olakšati situaciju vezano uz veliku potražnju, odnosno potrebu za logopedima. Dakle, pitanje je znamo li koliko logopeda fali u Hrvatskoj?

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Činjenica da ih sada ima 1200 ukupno zaposlenih. Činjenica je da je nekakav standard 2 i pol tisuće stanovnika na jednog logopeda, ali isto tako činjenica da je interes mladih veliki i činjenica da ove godine izlazi oko osamdesetak logopeda u sustav.
Ja vjerujem da će svi ti ljudi naći svoj posao, jer sigurno posla ima. Mogućnost se otvara da se zapošljavaju sada i u sustavu zdravstva, a dobro došli su u svakom sustavu jer u svakom sustavu će naći svoje mjesto pod suncem, jer pacijenata na žalost također ima. Cirkulacijske bolesti su prisutne i izražene u našoj populaciji, pri tome mislim na moždani udar, a jednako tako i djeci je potrebna rana intervencija. Rana intervencija podrazumijeva pravovremeni, pravovremeno djelovanje i pružanje terapije.
Prema tome, ovih 80 mladih ljudi su dobro došli, a jedinice lokalne samouprave su također dobro došle da ih privuku u ona područja gdje ih ima manje.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Lugarić, izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)

Zahvaljuje.
Poštovana državna tajnice nastavno na raspravu koju smo imali zapravo u …/Govornica se ne razumije./… koji postoji, jer logopede ovdje definirati kao zdravstvene djelatnosti i logopedsku djelatnost koju isključivo djelatnost zdravstvene zaštite koja se odvija u okviru primarne, sekundarne, tercijarne zdravstvene zaštite.
Dakle, rekli ste da mogu postojati logopedi i u drugim sustavima, jer postoje. Postoje logopedi u predškolskom sustavu gdje su oni odgojno-obrazovni radnici i u osnovnom školstvu gdje su stručni suradnici. I sad suprotno onome što ste zapravo rekli u odgovoru na replici kolegici Bedeković u članku 8. zakona vam piše da logopedi koji rade u sustavu socijalne skrbi i u sustavu odgoja i obrazovanja to mogu raditi isključivo pod uvjetima i na način propisan ovim zakonom i zakonom kojim se uređuje zdravstvena zaštita. Dakle, ono što ste govorili da će se na njih primjenjivati zakoni u odgoju i obrazovanju naprosto ne stoji jer ovdje ste napisali nešto drugačije, pa vas molim da to razjasnite.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam na tom pitanju, rado ću to učiniti.
Dakle, ja bih naglasila da ako netko radi logopedsku djelatnost onda mora biti član Komore. Ali sustav u kojem on to radi provodi kontrolu njegovog rada. Stručni nadzor provodi Komora. I osoba koja želi raditi kao logoped, dakle kao logoped mora imati licencu. Da povučem paralelu, osoba koja je liječnik, ako radi u farmaceutskoj industriji ne mora imati licencu, ali tamo niti ne pruža zdravstvenu zaštitu. Znači tamo ne radi kao liječnik koji liječi pacijente, a može imati licencu.
Ali osoba koja namjerava raditi kao liječnik u svojoj djelatnosti onda mora imati licencu. Tako i ovi logopedi rade logopedsku djelatnost imat će licencu. Liječnika u sustavu na primjer farmaceutske industrije nadzire njegov poslodavac. Ovdje će logopede u sustavu školstva i obrazovanja nadzirati njihov poslodavac, a u stručnom dijelu komora.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Blažanović, izvolite.

Blažanović, Danijela (HDZ)

Zahvaljujem predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana državna tajnice evo pozdravljam donošenje ovog zakona i to je novi zakon i definitivno će vrijeme pokazati da li su sve odredbe dobre ili ne i podložan je izmjenama, tako da trebamo pružiti priliku ovom zakonu da se ostvari u praksi, pa da onda s vremenom ako bude nužno da se neke stvari prilagode i praksi.
Evo ja imam jedno konkretno pitanje, vidi se intencija zakona i jačanje vertikalne povezanosti logopeda i svih sustava kako bi se ubrzao probir djece, utvrđivanje stanja, odabir tretmana. Mene zanima hoće li zakon donijeti poboljšanju u području obuhvata djece rane dobi kojima je potrebna logopedska terapija, odnosno konkretno logopedi iz dječjih vrtića da li će imati dodatnu ulogu kod probira i komunikacije sa timom na razini budućih dispanzera u domovima zdravlja.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Hvala vam lijepo.
Uspostava dispanzera za ranu intervenciju je temeljena na ideji multidisciplinarnosti i dakle interdisciplinarnog rada različitih stručnjaka koji se okupljaju oko jednog pacijenta, odnosno oko grupe pacijenata.
Naravno da će zajednički surađivati i moguće je dakle da nešto prepozna i logoped u vrtiću ako je tamo zaposlen, nešto će prepoznati liječnik obiteljske medicine, nešto će prepoznati pedijatar i uputit će to dijete ovom interdisciplinarnom timu na daljnju obradu, na daljnje dijagnostičko-terapijske postupke.
Ono što ne bude bilo moguće riješeno na primarnoj razini će se rješavati na sekundarnoj ili na tercijarnoj, sve ovisi o kakvom se točno poremećaju ili zdravstvenom problemu radi. Naravno da nije to nužni hodogram.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vam.
Kolegice Jembrih, izvolite.

Jembrih, Ljubica (HDZ)

Hvala lijepa predsjedniče.
Poštovana državna tajnice pozdravljam ovaj prijedlog zakona jer jasno definira logopedsku djelatnost, osigurava visoke profesionalne standarde i prepoznaje važnost stručnog usavršavanja magistara logopedije.
Možete li mi pojasniti na koji način planirate pratiti učinak ovog zakona na dostupnost i kvalitetu logopedske skrbi. I već ste pričali o tome, ali još jedanput vas molim imate li u planu uvesti logopede u domove zdravlja, a tu najviše mislim na ruralna područja gdje na žalost danas su besplatne logopedske terapije gotovo nedostupne.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Bubaš, Marija

Pa ja bih željela naglasiti hvala vam zastupnice na ovom pitanju, ali željela bih naglasiti da gdje god danas postoji logoped on može kroz svoju djelatnost i kroz svoj organizacijski oblik zaposliti još jednog kolegu i sa njime sklopiti ugovor, sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Dakle, em što može logoped raditi u domu zdravlja, može raditi i izvan doma zdravlja kao što danas imamo i liječnike obiteljske medicine koji nisu isključivo zaposlenici domova zdravlja, a ipak pružaju zdravstvenu skrb svojim pacijentima. Na sličan taj pristup će i logopedi omogućavati svoje usluge da budu dostupne, da budu kroz sustav zdravstvenog osiguranja dostupne na svim onim mjestima gdje danas postoje logopedi, a i tamo gdje ih nema moći će se otvoriti te privatne prakse koje će moći imati ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Nadam se da sam odgovorila na vaše pitanje. Mi zaista radimo na tome da usluga bude čim dostupnija i čim raširenija.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Baradić, izvolite.

Baradić, Nikolina (HDZ)

Zahvaljujem predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana državna tajnice u potpunosti pozdravljam ovaj prijedlog zakona i vjerujem da će on značajno doprinijeti daljnjem razvoju logopedije kao i povećanju kvalitete usluga koje oni pružaju.
Spomenuli ste i ranije da magistri logopedije tijekom svoje edukacije educiraju se u prevenciji, otkrivanju, dijagnosticiranju i tretmanu poremećaja humane komunikacije gdje se naravno podrazumijevaju svi procesi i funkcije koji su povezani sa produkcijom govora, te sa percepcijom i produkcijom oralnog i pisanog jezika kao i oblicima neverbalne komunikacije.
Logopedi su već dugi niz godina djeluju u sustavu zdravstva i dio su brojnih medicinskih timova u zdravstvu, a s obzirom na značajno povećanje broja logopeda smatram kako je naravno krajnje vrijeme za donošenje ovog zakona kako bi se svima onima kojima je to potrebno omogućila najbolja logopedska skrb.

Jandroković, Gordan (HDZ)

I zadnja replika. Pardon, odgovor na repliku.
Izvolite.

Bubaš, Marija

Ma zapravo hvala vam na ovome poštovana zastupnice Baradić. Ali htjela bih još i riješiti svoj dug prema prethodnom zastupničkom pitanju, a to je nadzor provedbe ovog zakona. Dakle, javne ovlasti je ministarstvo prenijelo na komoru kao što je to učinilo i sa svim drugim komorama. Komore idu u stručni nadzor i komore su nama isto tako referentna točka kao i svi, kao i logopedsko društvo, kao i svi logopedi. Dakle, naša obaveza je pratiti stručnost i rad, usklađivati druge propise, a ne samo ovaj propis i na taj način unapređivati ujedno i struku, ali unapređivati i pružanje skrbi svim građanima Republike Hrvatske.

Jandroković, Gordan (HDZ)

I sada ide zadnja replika kolega Mišić, izvolite.

Mišić, Predrag (Nezavisni)

Hvala predsjedniče, poštovana državna tajnice.
Poznato nam je koliko je prepoznavanje i uključivanje rizične djece u program rane dijagnostike i logo terapije. Istraživanja su pokazala da je to najučinkovitije do treće godine djetetovog života.
S obzirom na sporost našeg sustava možemo konstatirati da rana intervencija ili postoji ili jednostavno ne postoji u nekom velikom obliku. Nastavno izrečenim postavlja se pitanje zašto nastanu Kliničkom centru na zagrebačkom fakultetu ne postoji mogućnost dobijanja logopedskih usluga na uputnicu?
Iz ovog pak proizlazi da je temeljni problem za koji vjerujemo da je uzrok nepostojanja rane intervencije nemogućnost povećanja kvota za upis studija logopedije zbog nedostatka prostornih uvjeta. Dakle, kada ćemo povećati …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… kada će se povećati kvote i šta ćete raditi?
Hvala vama.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vam.

Bubaš, Marija

Poštovani zastupniče hvala vam na vašem pitanju ili osvrtu. Htjela bih reći da rana intervencija traje ukupno do sedme godine života i da je upravo cilj povezati sve djelatnike koji dolaze u kontakt sa populacijom kojoj rana intervencija treba kako bi se ta usluga pružila čim prije.
Što se tiče upisnih kvota tu smo uza sve djelatnosti koje smatramo deficitarnima, a logopedi nisu jedini nego su i druge brojne. U konstantnim razgovorima sa Ministarstvom znanosti i obrazovanja, a što se tiče pružanja usluga u sklopu kliničkih centara, odnosno nekih sveučilišta sve je moguće ako se osnuje zdravstvena ustanova koja će onda kasnije steći uvjete da se sklopi ugovor sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje.
Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala državnoj tajnici.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Onda otvaram raspravu.
Prva je na redu poštovana kolegica Selak Raspudić u ime kluba nezavisnih zastupnika, izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)

Ovo izlaganje započet ću načelno i započet ću ga upravo sa sustavom rane intervencije, jer je nepostojanje, dakle ponovit ću nepostojanje sustava rane intervencije i očita tromost u tome da se on digne na noge jedna od stvari koja me najviše ljudi u našem političkom životu.
Štoviše na temelju preporuka pravobranitelja za osobe sa invaliditetom i sama sam predlagala zaključke Hrvatskom saboru da obveže Vladu Republike Hrvatske da uspostavi sustav rane intervencije kako bi se pomoglo djeci sa teškoćama. Znate li što je učinio Hrvatski sabor u izglasavanju tog zaključka? Odbio ga je. Odbio je zaključak koji se temelji na preporukama pravobranitelja za osobe sa invaliditetom, a koji se odnosi na sustav rane intervencije. I činjenicu da u Hrvatskoj nemamo ranu intervenciju. Dakle, biti ću vrlo konkretna. U Hrvatskoj prema izvješćima pravobranitelja za osobe sa invaliditetom imamo oko 11% djece sa teškoćama, dakle oko 73000 djece i mladih do 19 godina s teškoćama. Isto tako, procjenjuje se da najmanje prema UNICEF-ovim izvješćima 10% djece, oko 25000 djece ima potrebu za ranom intervencijom.
Znate li koliko djece u Hrvatskoj dolazi do nekog oblika mogućnosti rane intervencije, govorim o razdoblju od nula do pet godina kada je najbitnija rana intervencija za djecu sa teškoćama, da bi se postigao najveći mogući napredak. Pa dolazi niti 12% djece do ikakve mogućnosti i oni koji dolaze su mahom u gradu Zagrebu.
Zašto ovo ističem? Zato što je ovo itekako povezano sa logopedskom djelatnosti, odnosno i logopedskom praksom. Mi se ovdje ne možemo hvaliti niti slušati državne tajnike koji dolaze iz Ministarstva zdravstva da razgovaramo o tome koliko nam je bitna logopedska djelatnost, koliko je važno imati ranu intervenciju prema djeci kako bi se neke njihove jezične poteškoće prevladale u onom razdoblju gdje se može ostvariti najveći napredak, a da istodobno ovdje gledamo ljude koji su se odbili i ja ću to ciljano reći odbili jer nije da nisu bili upoznati detaljnije i šire pozabaviti pitanjem rane intervencije, pitanjem pomoći djeci sa teškoćama u razvoju. Što može biti bitnije Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske i Ministarstvu zdravstva od toga da pomogne na vrijeme djeci s teškoćama u razvoju?
Pa evo ako baš hoćete onako cinički i materijalno, jer je to jedino što se danas broji u Hrvatskoj i način na koji se stvari gledaju ako im pomognete ranije manje će vas koštati kasnije. Jel' moram tim jezikom govoriti? Jer moram govoriti o financijama i brojkama da bi se netko ovdje osvijestio i omogućio da zaživi sustav rane intervencije u Hrvatskoj? O čemu se konkretno radi?
Mi smo prije više godina osnovali radnu skupinu, onda se ta radna skupina nije sastajala, pa se nije donijela Nacionalna strategija ili plan rane intervencije, pa su se nešto intenzivirali ti sastanci u 2023. godini i za sad se tek stiglo do nekakvog načelnog konsenzusa o tome u kojem to smjeru treba ići da nam je potrebna rana intervencija. Ali ozbiljnijih pomaka i dalje ne nalazimo. I Hrvatski sabor, također Hrvatski sabor koji je slušao izvješća pravobranitelja za osobe sa invaliditetom gdje sam i sama upućivala zaključke, a sigurno nisam bila jedina koja je poduzimala napore u tom smjeru nije na sebe preuzeo odgovornost i učinio dovoljno da pomognemo djeci sa teškoćama u razvoju.
I ne možemo ovdje govoriti odgovorno o logopedskoj djelatnosti i praviti se da nas je briga kada nismo uspostavili onaj sustav u kojem je ona najbitnija i tamo gdje je najviše tražena, a to je upravo sustav rane intervencije da pomognemo djeci sa teškoćama.
Danas se procjenjuje da oko 30, pa sve do 40% djece vrtićke dobi treba neki oblik pomoći koji se odnosi na logopedsku djelatnost, a mi naravno ne da nemamo dovoljno logopeda, nego ono možda što je i više zabrinjavajuće jer Hrvatski sabor ovdje predstavlja cijelu Hrvatsku nešto imamo u Zagrebu oko 55% uopće logopeda nalazi se u Zagrebu, ali ostale županije kao što je Ličko-senjska, kao što je Šibensko-kninska, pa i Dubrovačko-neretvanska su u velikim poteškoćama i njihova djeca nemaju se na koga osloniti ako žele unaprijediti jezične vještine.
I onda se dolazi upravo do onoga što se pokušava regulirati ovim zakonom, zato sam i krenula šire da vidimo gdje je temelj problema, do toga da država ne omogućava skrb za djecu, onda se roditelji okreću nevladinim organizacijama koje pak ne mogu dobiti dovoljne financije za svoj rad i onda imate i čitav niz sivog i nereguliranog tržišta gdje nedovoljno kvalitetni stručnjaci rade na jezičnim vještinama naše djece i koji imaju diplome kao što je već dobro poznato iz različitih institucija izvan Hrvatske gdje nisu dovoljno kompetentni da bi se stručno bavili logopedijom.
I to je sve hrvatska stvarnost. Ali ono što je temelj je da mi nemamo, ponovit ću nemamo unatoč upozorenjima pravobranitelja za osobe sa invaliditetom, unatoč pojedinačnim intervencijama u Hrvatskom saboru mi i dalje nemamo sustav rane intervencije za pomoć djeci s teškoćama u Republici Hrvatskoj i to se hitno, ali hitno treba promijeniti jer bez toga ne možemo dalje.
Danas se naravno zahvaljujući napretku medicine i srećom rađa i sve više djece koja se ranije ne bi rodila i ranije se prati ta neuro rizičnost i imamo mogućnosti i znanja da im pomognemo u najosjetljivijoj dobi kada možemo ostvariti napredak. To je dobro, ali loše je i porazno je za hrvatsko društvo da mi taj napredak u trenutku kada možemo iako smo svjesni toga i dalje na institucionalnoj razini ne ostvarujemo.
Stoga prije svega prije nego što pređem na konkretne primjedbe koje se odnose na Zakon o logopedskoj djelatnosti želim još jednom upozoriti da mi ovaj problem trebamo adresirati puno šire i trebamo poduzeti puno veće napore da bismo pomogli i djeci s teškoćama na koje se posredno upravo i odnosi ovaj Zakon o logopedskoj djelatnosti kao one krajnje korisnike. I to nije samo pitanje toga da s jedne strane imamo ono što se odnosi na napredak medicinske prakse i što možemo adresirati.
Ima nešto što se svih nas tiče i osobno i kao roditelja i kao članova društva, a to je činjenica da sve više djece doista ima problem sa komunikacijskim vještinama zato što provode vrijeme pred ekranima. I to je hrvatska stvarnost, ne samo hrvatska nego svjetska. Djeca uopće ne razvijaju jezične vještine zato što mahom ne govore, a mahom ne govore zato što provode vrijeme pred ekranima, jer su roditelji preopterećeni i na taj način im je jednostavnije pozabavit se svojim djetetom jer mu se ne mogu kvalitetno ni posvetiti. A u Hrvatskom saboru također još uvijek nismo adresirali problem načina na koji suvremena tehnologija, na koju umjetna inteligencija i sve ono što su izazovi ne budućnosti, nego našeg vremena utječe na hrvatsku djecu i na hrvatsko školstvo.
I to je ono što također posredno i posljedično vidimo i kao povećanje onih koji su u potrebi i kojima treba upravo logopedska djelatnost. Dakle, podsjetit ću apeliram da se ovaj problem na razini Hrvatskog sabora adresira mnogo šire.
Što se tiče samih izmjena zakona naravno da pozdravljam činjenicu da se konačno logopedska praksa definira zakonski da imaju svoju komoru, da stručnjaci obavljaju taj posao i da se to što kvalitetnije uredi.
I na tragu te konstruktivnosti ovdje ću i sama iznijeti neke primjedbe na koje sam prethodno upozorila i kroz stanku za koje očekujem da se prihvate, da imamo što kvalitetniji zakonski okvir. Dio tih primjedbi odnosi se na logopedsku struku, jer su i oni sami iznijeli neke konkretne primjedbe kako unaprijediti ovaj zakonski okvir. To se prije svega tiče pitanja izjednačavanja logopedske rehabilitacije sa logopedskom djelatnošću, činjenice da ovdje imamo i druge stručnjake koji nisu samo logopedi, a koji se bave logopedskom djelatnošću i tu smo imali primjedbe koje smo ovdje iznijeli na razini fonetičara, ali ovdje nisu samo u pitanju fonetičari nego lingvisti, pa i svi ostali koji se bave logopedskom praksom.
Znači što se njih tiče ovdje su izneseni i konkretni prijedlozi, a to je koje zakonske članke mijenjati kako bismo imali zadovoljne sve one jezične djelatnike koji su nam nužni u ovom procesu s obzirom da i onako nedostaje i logopeda i svih ostalih da bi bili pravilno uređeni ovim zakonom.
Dakle, ono što su oni konkretno predložili je navođenje postojanja drugih struka kompetentnih za izvođenje postupaka iz logopedske djelatnosti ili brisanje članka 56. na temelju kojeg se ograničava i ugrožava rad stručnjaka prisutnih na našem tržištu rada.
To su druge struke koje se smatraju zakinutima na temelju ovog zakonskog prijedloga i vjerujem da ćemo do drugog čitanja uvažiti njihove prigovore, jer to ni na koji način ne šteti logopedima, a briše hajmo to pojednostavljeno reći grešku iz zakona na koju su upozorili naši fonetičari i stručne udruge, a koja ih ovakvim zakonskim prijedlogom diskriminira.
Druga stvar koja se tiče samih logopeda i onoga što su oni iznijeli kao mogućnost poboljšanja u ovom zakonskom okviru je činjenica da logopedija nije samo dio zdravstvene djelatnosti niti se može podvesti isključivo pod zdravstvenu djelatnost nego je ona itekako vezana za odgoj i obrazovanje.
Drugi prigovor odnosi se na to, na činjenicu da se ovdje logopedska djelatnost regulira i u privatnoj praksi međutim to se ne može činiti na način da se sankcioniraju privatne institucije tako da one budu u podređenom ili nejednakom položaju kada se prati njihova djelatnost i kada se regulira njihova djelatnost i kvaliteta njihove djelatnosti u odnosu na institucije, jer je jednaka kvaliteta potrebna na svim razinama i pitanje je toga naravno smije li se uopće provjeravati njihova stručnost svakih šest godina ili se stručnost stiče diplomom kao što je to i u svim drugim djelatnostima za koje su se ljudi školovali.
Privatnu praksu ne može se diskriminirati pogotovo ako uvažavamo situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska, a to je da nam uvelike nedostaje logopeda i da trebamo sve one dionike koji postoje na tržištu poticati da obavljaju svoj posao kako bi zainteresirani građani mogli doći do usluge koja ima je itekako potrebna.
Zaključno ću još jednom sumirati. Imamo prigovore koji dolaze od logopeda, koji se odnose na nejednak tretman privatne prakse u odnosu na javnu praksu i na činjenicu da se ovdje logopedija tretira isključivo kao zdravstvena djelatnost, a ona uključuje i odgoj i obrazovanje.
Imamo i prigovore drugih struka koje su uključene u jezične i komunikacijske vještine i u njihovo unapređenje kao što su fonetičari i lingvisti i koji se smatraju ovim zakonskim okvirom isključenjem iz logopedske djelatnosti diskriminirani.
Te dvije vrste prigovora treba adresirati u drugom čitanju i unaprijediti ovaj zakonski okvir jer svi itekako pozdravljamo njegovo donošenje. A na načelnoj razini vrijeme je da konačno uredimo sustav rane intervencije, da pomognemo djeci sa teškoćama, da bismo ove brojke smanjili i da bismo omogućili svoj onoj djeci kojoj je prijeko potrebna pomoć među ostalim i logopeda, da dođe do nje na vrijeme u trenutku kada se može ostvariti najveći napredak.
Jer ako se mi u Hrvatskom saboru kao saborski zastupnici nećemo založiti za tu najosjetljiviju društvenu skupinu, ako tu ne možemo pronaći jedinstvo i empatiju, onda doista ne znam zašto uopće obavljam ovaj posao. Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo sada na raspravu Kluba zastupnika SDP-a, poštovana kolegica Curiš Krok i nakon toga ćemo napraviti stanku do 13 sati i 30 minuta, izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)

Hvala poštovani predsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, evo jutro je počelo burno s obzirom da imamo na repertoaru zakon koji stvarno dugi niz godina čekamo i da većina zemalja EU već jako dobro ima uređenu logopedsku djelatnost, međutim Republika Hrvatska mi uvijek nekako kad su u pitanju najosjetljivije skupine društva upravo oni kojim se logopedi bave uvijek dolazimo zadnji.
Ono što ću na početku reći da klub SDP-a u svakom slučaju podržava napokon reguliranje logopedske djelatnosti, no postoji naravno niz nekih stvari koje do drugog čitanja svakako bi možda trebalo uvažiti i prihvatiti.
Javno savjetovanje ima stvarno niz komentara, komentara koji su došli i od struke, samih logopeda i od matičnog sveučilišta i matičnog fakulteta. Naravno tu su i druge struke koje su već bile spominjane prilikom ove rasprave.
Ja ono na početku što želim nadodati? Da mi ovdje svi smo danas u replikama predlagali i ovaj zakon sam predlaže da će logopedi u ovom slučaju logopedi evo imati i privatne prakse i biti integrirani kao što sam zakon kaže integrirani su i u zdravstvu i u odgoju i obrazovanju i u socijali. No, postavlja se glavno pitanje gdje su oni i tko će to sve raditi? Imali smo i prilike čuti da nešto više od 1000 logopeda danas u Republici Hrvatskoj upisne kvote možda mrvicu veće nego prije dvadesetak godina. Znači mi razvijamo ovu nama prijeko potrebnu uslugu, a pitanje je tko će nju obavljati i tko će je pružati.
Ono što još moram napomenuti, evo imali smo i malo prije prilike čuti o djeci koja sve više i više trebaju te usluge logopedske znači koje imaju jezično govorne poteškoće. No, ono što moram napomenuti da logopedska djelatnost i posao logopeda nije samo sa djecom nego i sa mnogim bolesnicima koji su pretrpjeli moždane udare.
U Republici Hrvatskoj moždani udari i bolesti cirkulacijskog sistema su praktički među prva tri uzroka smrtnosti u Republici Hrvatskoj i sama, posljedica samih moždanih udara je velika. Znači potreba i u specijalnim bolnicama za medicinsku rehabilitaciju kod takvih bolesnika i potreba za logopedima je izuzetno velika i važna.
Osim tih bolesnika naravno da su tu i razni bolesnici i onkološki bolesnici i bolesnici koji imaju probleme u vidu otorinolaringologije, znači niz, niz korisnika koji koriste ove usluge. Ono što sam već i prije napomenula da nakon 20 godina logopedska struka je napokon evo dobiva zakon. Bilo je niz prijedloga koje definitivno moramo i uvažiti do drugog čitanja, ali ono što ćemo mi ko' SDP problematizirati i što ćemo ponavljati to da ta usluga mora biti javna i da mora biti dostupna.
Imali smo također prilike i čuti i to je veliki problem da su evo usluge veoma skupe, da su na tjednoj bazi po pedesetak do sto eura. Evo državna tajnice je naglasila da će i jedan dio pokrivati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Međutim, opet vas pitam kako tu mi dajemo na javnosti i dostupnosti usluge, znači opet idemo prema privatizaciji.
U jutro kad smo počeli dosta se vrtjela tema oko toga zašto su logopedi zdravstveni djelatnici i moramo napomenuti da prilikom samog javnog savjetovanja oni su naravno opisani ko' djelatnici koji rade u odgoju i obrazovanju i u socijali. I imali smo prilike dobiti taj odgovor da se u svakom sustavu drugačije zovu, međutim prijeko je potrebno osnivanje komore logopeda koja izdaje licencu i na temelju koje logopedi rade. Također moram istaknuti da je vrlo bitno za struku to što je ipak prihvaćen prijedlog od strane struka i rehabilitatora da sa osobama sa autizmom ne rade isključivo logopedi, jer i sami znamo da je potreban višestruki pristup svih stručnjaka.
Ono što mi je žao što državna tajnica nije odgovorila, evo ja sam je pitala u replici. Mnogo kolega je to spomenulo i mislim da do drugog čitanja bi stvarno trebali to malo detaljnije objasniti, a to je razlika između logopeda i fonetičara i svih ostalih stručnjaka koji se bave jezično govornim teškoćama.
Mislim da bi bilo puno jednostavnije braniti nešto zašto se ovdje donosi taj zakon i zašto je namijenjen samo magistrima logopedije kad bi se objasnilo tko što radi. Isto tako ima niz zanimanja i niz zakona, evo i predlagač je naveo i same liječnike i spomenuo farmaceutsku industriju. Mislim da bi u tom smjeru trebalo i na nekakvi da velimo laički narodni način objasniti razliku između svake struke.
Mi u SDP-u naravno slažemo se sa time da definitivno u jezično govornim i svim poteškoćama koje se tiču tih djelatnosti ne rade samo logopedi, nego rade i drugi stručnjaci i da kroz druge zakone i kroz druge mjere treba definitivno uvažiti i njih i integrirati ih u onaj dio koji oni prema svojoj osposobljenosti, prema svojem znanju mogu obavljati. Ali u svakom slučaju ovaj zakon se zove logopedska djelatnost, znači namijenjena logopedima i pretpostavljam da bi se zvao možda Zakon o jezično-govornim stručnjacima, da su integrirani svi.
Ali kažem smatramo da treba do drugog čitanja to malo bolje pojasniti i da treba uvažiti sve struke koje se bave svim ovim korisnicima koje smo nabrojali. Također ono što sam već i naglasila da sve te poteškoće nisu samo dio odgojno-obrazovnog sustava. Možda nam oni jesu dio koji nam je stalan u svakodnevnom životu, kojeg i doživljavamo kao roditelji, kojeg doživljavamo znači sa svojom djecom, sa svojom unučadi, nećacima i vidimo da je toga sve više i više.
Moramo se pitati zašto je toga sve više? Potreba prije 20 godina za logopedskom djelatnošću nije bila takva kakva je danas i naravno da se uzrok definitivno krije i u tome da danas su se promijenili i stilovi roditeljstva, da moderno doba je donijelo i neke moderne tehnologije i naravno da je donijelo čak usudila bih se reći jednu vrstu poremećaja kojeg su stručnjaci nazvali ekranizam. Znači sve više i više djece gleda znači multimediju i na kraju dolazi do toga da djeca ne znaju govoriti.
Međutim, nije to jedini uzrok. Kao što sam i navela ima tu razni niz bolesti od tih moždanih udara do otorinolaringoloških problema, a ono što je jedan od velikih problema i to bi se evo usudila spomenuti to su definitivno i djeca koja su u tretmanu od samog svojeg rođenja i koja trebaju tu pomoć, a ono što bi se mi naravno trebali zapitati i čime se treba stvarno baviti i osvijestiti to su naravno i prijevremeni porodi i trudnoće koje su takve da uzrokuju nakon poroda mnoga oštećenja, mnoge izazove za tu djecu i da se jednostavno trebamo nositi sa takvim problemima i da su na upravo za rješavanje takvih problema potrebni ovakvi stručnjaci.
Ja ću završiti sa time da ono što smo mi stvarno evo kad smo raspravljali o tom zakonu mi u SDP-u komentirali da usluga mora biti javno dostupna, mora biti dostupna svima. Nažalost i dalje imamo neravnomjeran regionalni, regionalnu ponudu logopedskih usluga. Imate na primjer određene županije gdje imate samo nekoliko logopeda, a potrebe su iste ili možda čak i veće nego u nekim drugim županijama gdje je tih logopeda više.
Također željeli bismo da ovim zakonom se ne stavlja toliko u fokus nekakva privatizacija nego da jednostavno ono što je i cilj svih naših politika da zdravstvo, da usluge budu javne i dostupne i također ono što je bitno osim samo za zdravstvo bitna je i ta rana intervencija, bitno je i mentalno zdravlje tako da u svakom slučaju mislim da je ovaj zakon prvi korak u nekakvom poboljšavanju sustava ali u ono što moramo napraviti moramo promijeniti i uskladiti druge zakona koji se dotiku… dotiču ove teme.
Ja ću završiti onime čime sam i počela, a to je da smo mi evo vjerujem da će i drugi kolege zastupnici pobrojati niz svih ovih znači situacija gdje su potrebni logopedi, gdje su potrebni stručnjaci koji se bave govornim i komunikacijskim poteškoćama ali opet postavljam pitanje tko će te usluge pružati i tko će to sve raditi. Znači upisne politike svake godine već godinama su iste, logoped je deficitarno zanimanje. Nažalost sveučilište ne diže kvote a ako ih podigne nisu dovoljne. Ono što je, što znamo da su se napokon evo nakon Zagreba je počela i Rijeka imamo tu se spominju Split i Osijek, međutim kad će ti ljudi ući na tržište rada i koliko će njih biti i koliko će njih biti tu da nam pruže uslugu koja opet ponavljam bude dostupna i ravnomjerna za sve o bilo kojoj vrsti korisnika da se radi da li se radi o djeci, da li se radi o odraslim osobama mi ko RH i ko zastupnici u Hrvatskom saboru stvarno moramo se voditi prema tome da svi imaju jednake mogućnosti i svi dobiju istu skrb.
Klub SDP-a podržat će ovaj zakon u prvom čitanju, ali u svakom slučaju uputit ćemo nekoliko prijedloga za koje smatramo da su veoma važni kako bi se još bolje poboljšao ovaj zakon i da ćemo do drugog čitanja naći nekakvo zajedničko rješenje kako bi upravo osobe koje su, kojima je potrebna ova usluga bile namirene i zadovoljne.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala i vama.
Nastavljamo kao što sam rekao u 13 sati i 30 minuta, govorit će poštovana kolegica Raukar Gamulin u ime Kluba zastupnika Možemo!. Vidimo se.

STANKA U 11,40 SATI.

Penava, Ivan (DP)

NASTAVAK NAKON STANKE U 13,30 SATI

Poštovane kolegice i kolege lijepo vas pozdravljam i nastavljamo dalje sa raspravom u ime klubova zastupnika, na redu je kolegica Urša Raukar Gamulin u ime Kluba zastupnika Možemo!.
Izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)

Zahvaljujem predsjedavajući.
Uvažena državna tajnice, dakle pred nama je Zakon o logopedskoj djelatnosti u prvom čitanju. Činjenica da je stiglo gotovo 380 primjedbi u javnoj raspravi stručnjaka, stručnih udruga, sveučilišnih katedri, odsjeka ali i korisnika i građana govori o velikom interesu javnosti za ovaj prijedlog zakona.
Sigurna sam da ćemo se svi složiti da je područje komunikacije verbalne i neverbalne, glasa, govora, sluha i slušanja ogromno polje koje u rješavanju problema zahtijeva i multidisciplinarnost i interdisciplinarnost u rješavanju, dakle interakciju raznih znanosti i struka i višestruka znanja i vještine u rješavanju svih problema. Tu su logopedi, fonetičari, edukacijski rehabilitatori, fonetičari rehabilitatori, liječnici specijalisti otorinolaringologije, subspecijalisti audiologije i fonijatrije, specijalisti neurologije, specijalisti psihijatrije i mnogi drugi. Svaka od tih struka ima svoju važnost u kompliciranom i zahtjevom rehabilitacijskom procesu. Ljepota bavljenja tim širokim i zahtjevnim područjem upravo je i u potrebi suradnje raznih znanja pri postizanju rezultata u radu s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.
Ponekad je potrebno vratiti se ishodištima. U ovom slučaju to jest svakako rad i djelo profesora Guberine koji je 1954. utemeljio Zavod za fonetiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Akademik Guberina je doktorski studija završio na Sveučilištu Sorbona i bio je desetljećima ispred svog vremena. Promovirao je holistički pristup u razvojnim intervencijama i habilitaciji i rehabilitaciji i socijalno uključivanje osoba sa slušnim i govorno jezičnim prob… poremećajima.
Upravo na tim načelima i na temelju tih načela osnovao je Centar Suvag koji i danas djeluje. Ono što, dakle jedan od njegovih najbližih suradnika bio je cijenjeni audiolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu profesor Mihovil Pancin i svoje su znanje Petar Guberina i suradnici nesebično dijelili kako s profesorima i studentima Fakulteta za defektologiju osnovanog '70.-tih godina prošlog stoljeća tako i sa stručnjacima u više od 60 zemalja svijeta koji su preuzimali metodologiju u rehabilitaciji govora i sluha razvijenu upravo u Hrvatskoj. Guberinina verbotonalna metoda koristi se diljem svijeta, a znanstvena bibliografija o njoj sadrži više od tisuću naslova objavljenih na 11 svjetskih jezika. Verbotonalni centri djeluju u više od 20 zemalja od Sibira do Amerike. Profesor Petar Guberina imao je širinu i zagovarao upravo multidisciplinarnost suradnju raznih znanstvenih disciplina i struka jer multidisciplinarnost i interdisciplinarnost pospješuju rehabilitaciju.
Svakako treba podržati zakonsku regulaciju jedne od tih struka u ovom slučaju logopedije, no ono što jest važno da se zakonskim rješenjima regulirajući i štiteći jedne ne ošteti i isključuje ostale jer svi su jednako potrebni i jednako važni. Kod izrade svakog zakona glavni motiv jest javni interes, a glavni cilj je da zakon služi i pomaže građanima u rješavanju njihovih životnih situacija i problema. Izrađivači zakona ne smiju zbog toga zastupati ničiju stranu, ne smiju biti zagovaratelji jednih a na uštrb drugih. Oni su ti koji moraju imati široko razumijevanje polja kojim se, koje se zakonski regulira ili u ovom slučaju čiji dio se regulira ne gubeći nikada iz vida cjelinu i javni interes.
Iz javne rasprave je razvidno da je u slučaju ovog prijedloga zakona došlo recimo do stanovite neravnoteže i zastupanja samo jednog pogleda na to široko polje. Važnog pogleda ali ipak ne jedinog. U javnoj raspravi ste na mnoge primjedbe izostavljanja i drugih struka na prvom mjestu fonetičara odgovorili citiram, u uvodnom dijelu zakona su podatno pojašnjenje kompetencije magistra logopedije u timskom okruženju, a uvažena je važnost timskog rada kod osoba s višestrukim teškoćama ali u skladu s kompetencijama svake profesije koja, koja posjeduju, koji posjeduju odgovarajuće kvalifikacije u skladu s propis… posebnim propisima i standardima svoje struke kao da se i odredbe ovog zakona ne primjenjuju na obavljanje poslova drugih srodnih profesija edukacijskih rehabilitatora, socijalnih pedagoga, psihologa, radnih terapeuta, fonetičara rehabilitatora i drugih.
Vi ste naveli naravno da se taj timski rad spominje u uvodu, međutim on se ne spominje u samom tekstu zakona i u tome i jest problem o kojem govore i mnoge primjedbe u javnoj raspravi i potrebno ih je jasnije čuti i inkorporirati u ovaj prijedlog zakona. U početnim člancima 1., 3., 4., 5. i 8. koji određuje logopedijsku djelatnost neophodno je navesti da djelatnost koje su predmet logopedske prakse mogu u okviru svojih stručnih kompetencija i nadležnosti obavljati i drugi stručnjaci koji posjeduju odgovarajuće kvalifikacije naravno u skladu s posebnim propisima. Kao i da se odredbe ovog zakona ne primjenjuju na obavljanje poslova drugih srodnih profesija.
Jednako tako su sporni Članak 56. i s njim povezan Članak 57. Naime, ovim se člankom implicira da je logopedska struka jedina koja se bavi jezičnim, govornim i slušnim poteškoćama te inzistira na tome da sva trgovačka društva i fizičke osobe obrtnici koji se bave jezičnim, govornim i slušnim poteškoćama moraju ministarstvu podnijeti zahtjev za obavljanje logopedske djelatnosti. Budući da te druge struke nisu logopedske nejasno je zašto bi podnosile zahtjev za obavljanje logopedske djelatnosti. Dosad smo dovoljno objašnjavali i pojašnjavali da logopedi uz svo dužno poštovanje nisu jedina struka koja se bavi jezikom, govorom i sluhom niti njihovim poteškoćama. Jedna od struka koja se bavi govornim i slušnim poteškoćama te govorom, glasom i slušanjem u najširem smislu su fonetičari. Ne samo da je fonetika jedna od struka koja se bavi govornim i slušnim poteškoćama već su fonetičari u Hrvatskoj aktivno sudjelovali i u razvoju logopedije, predavali na studiju logopedije te zajedno s logopedima sudjelovali i sudjeluju u terapijskom radu na govoru i slušanju. Pa i čuvena metoda profesora Guberine o kojoj sam maloprije govorila potječe naravno iz fonetike. Budući da je fonetika zasebna i etablirana struka koja se već preko 60 godina bavi i tipičnim i atipičnim oštećenim govorom i sluhom potpuno je nelogično da takva društva i obrtnici traže dozvolu za obavljanje logopedske djelatnosti. Oni naime nisu logopedi. Govornim i slušnim poteškoćama bave se na specifičan i znanstveno utemeljen način te je pravo te struke da svoje djela… svoju djelatnost kontrolira i razvija. Baš ko što je pravo logopedske struke da regulira svoja prava i svoje obaveze.
Fonetičari u zdravstvu najčešće rade kao audiorehabilitatori na rehabilitaciji sluha i slušanja, kao fonetski rehabilitatori sluha i slušanja te kao fonetski ritmičari. Osim praktičkog terapijskog rada rade kao istraživačka i razvojna podrška pri čemu istražuju poteškoće s glasom te govorom i sluhom općenito.
Takav rad prepoznaje i Međunarodno udruženje kliničke fonetike i lingivistike. Profesorica s fonetike Vesna Mi… Mil… Mildner bila je i predsjednica tog međunarodnog udruženja prije nekoliko godina. Uz to postoje i forenzični fonetičari koji se bave primjenom fonetike u sudstvu. Upravo je akreditiran i novi studij kliničke lingvistike i fonetike te je uspostavljeno zanimanje kliničkog lingvista i fonetičara pa bi ovaj zakon o ovom obliku djelovao suprotno i recentnom razvoju ovog područja u Hrvatskoj. Tim zakonom bi se i ovim novim stručnjacima otežao pristup tržištu rada.
Dakle, poteškoćama u jeziku, govoru i sluhu bave se i neke druge struke pa ovakav članak, govorim o Članku 56. i njemu pridruženom 57. narušava njihovo pravo na rad te reguliranje njihovih djelatnosti.
Da sumiramo, Prijedlog Zakona o logopedskoj djelatnosti definira logopedske postupke i logopedsku djelatnost. Neki logopedski postupci su interdisciplinarni što znači da se određenim postocima bave i druge struke, a u okviru svojih reguliranih kompetencija. Zbog toga u Članku 56. treba promijeni dio teksta koji kaže svi koji obavljaju logopedsku djelatnost u magistri logopedije. I sama državna tajnica gospođa Bubaš upotrijebila je upravo taj termin u predstavljanju zakona u saborskoj raspravi danas pa ne vidimo prepreku da se tako i formulira za drugo čitanje Članak 56. To ni na koji način neće ugroziti logopedsku struku niti ovaj prijedlog zakona, ali neće otvarati mogućnost zloupotrebi pri kojoj će se sve struke koje se bave jezičnim, govornim i slušnim poteškoćama biti tretirane kao logopedi te će se prema spornom Članku 56. morati tražiti dozvola za logopedski rad.
Jedna takva struka je i fonetičarka, fonetičarska ali naravno već sam nabrojala ima ih još puno. Ti svi drugi stručnjaci naprosto nisu logopedi bave se govorom i slušanjem na znanstveno utemeljen način u okviru svojih kompetencija te ne bi trebali biti stavljeni u situaciju u kojem je potrebna dozvola za logopedski rad nego će svoja prava i obaveze regulirati u sklopu svojih struka. Dakle, jasno je da se uređujući jednu struku ne smije dogoditi da se zakida druge jednako društveno potrebne i jednako znanstveno važne.
I najvažnije trebali bismo se baviti deficitarnošću i logopeda i fonetičara. Ogromne su liste čekanja na rehabilitaciju i tu treba napraviti značajne iskorake na popularizaciji tih studija i privlačenju mladih na primjer stipendijama. To su prvenstveno problemi kojim se smatramo ministarstvo zaista treba baviti.
U javnoj raspravi javili su se i roditelji djece s teškoćama u razvoju. Treba i njihove glasove čuti. Govorili su o jednakoj važnosti i logopeda i fonetičara i naglašavali velike liste čekanja koje će se ovakvim rješenjem zasigurno još produljiti jer je socijalna usluga rane intervencije u djetinjstvu u našem zakonodavstvu regulirana Zakonom o socijalnoj skrbi, a ovim zakonskim prijedlogom logopedsku djelatnost se definira isključivo kao dio zdravstvene skrbi i usluge koja se pruža na razini zdravstvenog sustava.
Svi smo svjesni kako je manjak koordinacije u Hrvatskoj, da taj manjak negativno utječe na ostvarenje prava svih naših građana.
Na kraju treba primijetiti i apsurd. Djelatnost koja se ovim prijedlogom zakona definira kao isključivo zdravstvena nije dio ponude specijalizacija na medicinskim fakultetima.
Svakako do drugog čitanja očekujemo od ministarstva da se vrati još jednom primjedbama iz javnog savjetovanja, da okupi predstavnike svih zainteresiranih strana u ovom području i izradi prijedlog zakona koji će regulirati i štiti logopedsku djelatnost ali neće ni na koji način ugrožavati ostale pridružene, važne struke. Važno je da ih ministarstvo svojim zakonskim aktima povezuje i omogućava prijeko potrebnu interdisciplinarnost na dobrobit svih potrebnih od djece do odraslih jer ovdje se ne radi o tome tko je važniji, a tko je manje važan jer jednako su važni svi a najvažniji su korisnici, djeca s teškoćama u razvoju, osobe s invaliditetom i doista oni svjedoče koliko su im jednako važni i fonetičari i logopedi i zaista vjerujem da će ministarstvo u tom smjeru ići sa izmjenama ovog prijedloga za drugo čitanje.
Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Gamulin.
Slijedeći na redu u ime Kluba zastupnika HSLS-a i nezavisnog zastupnika Vladimira Bileka, kolega Darko Klasić.
Izvolite.

Klasić, Darko (HSLS)

Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena državna tajnice i cijenjene kolegice i kolege, iz godine u godinu rapidno rastu poremećaji kod djece i odraslih te je potražnja za logopedima eksplodirala i na terapiju kod logopeda sve se više čeka ali to je samo vrh sante leda jer u takvim okolnostima cvjeta kvazi usluga. To je nažalost tako jer su logopedi neregulirana profesija koja vapi za stvaranjem pravnog zakonskog okvira.
Izdvojit ću neke argumente za izdvajanje logopedske djelatnosti kao posebne i samostalne zdravstvene djelatnosti koja treba imati samostalni zakon to je Zakon o logopedskoj djelatnosti, ali također imam i par opaski na predloženi zakon koji smatram da trebamo popraviti do drugog čitanja.
Prema definiciji krovne organizacije logopedske struke europske asocijacije logopeda, američke asocijacije logopeda, međunarodne asocijacije logopeda i fontijera te prema opisu logopedske djelatnosti od strane Svjetske zdravstvene organizacije logoped je samostalni stručnjak koji samostalno provodi proces prevencije, dijagnostike, tretmana i rehabilitacije poremećaja komunikacije jezika i govora, slušanja glasa, hranjenja, gutanja i sve do donošenja odluke o otpustu pacijenata s terapijske procesa. Ta ga činjenica samostalnog provođenja kompletnog postupka čini odgovornim za pacijenta koji provodi rehabilitaciju stoga je od izuzetne važnosti da postoji zakon kojim je potrebno regulirati kompetencije za provođenje logopedske djelatnosti te stručnog logopeda.
Europska asocijacija logopeda uputila je službenu preporuku Hrvatskom logopedskom društvu i Ministarstvu zdravstva RH o potrebi donošenja ovog zakona te potrebi izdavanja licenci za rad od nadležnog regulatornog tijela budući da magistri logopedije rade s društvom te provode logopedske postupke, dijagnostike i terapije visoke složenosti i zahtjevnosti.
Hrvatska logopedija u samom je vrstu europske logopedije iako nema reguliran zakon. Obrazovanje logopeda u RH spada u pet najprestižnijih logopedskih studija u Europi na preddiplomskom, diplomskom i postdiplomskoj razini obrazovanja.
U prostoru EU, ono što je bitno, logopedska djelatnost uglavnom je regulirana unutar zdravstvenog sustava kroz javni i privatni sektor. Razlog tome je klasifikacija djelatnosti logopedije kao zdravstvene djelatnosti. Prema klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije kroz Ministarstvo zdravstva logopedske djelatnosti regulirane su u Belgiji, Cipru, Češkoj, Francuskoj, Italiji, Irskoj, Malti, Nizozemskoj, Poljskoj, Sloveniji, Španjolskoj i svje… i Švedskoj. Svaka od navedenih država ima regulatorno tijelo koje izdaje dopusnicu za rad logopeda i definira potrebe kompetencije za rad u logopedskoj djelatnosti, a prema Direktivi EU vezane za potrebe priznavanja stručne kvalifikacije za pristupnike iz europskog gospodarskog pojasa.
U posljednjih 20-ak godina broj poremećaja komunikacije glasa i jezika, govora, slušanja, gutanja i hranjenja u svijetu pa tako i u Hrvatskoj se utrostručio a i dalje ima tendenciju porasta. Takva situacija zahtijeva sve veći broj stručnih i kompetentnih djelatnika, magistra logopeda koji rade sa navedenom populacijom. U tim situacijama velike potrebe vrlo često različite druge struke koje nisu kompetentne za provođenje logopedske djelatnosti pružaju tzv. terapije često i na crno što je osim što je moralno i etički neprihvatljivo izrazito je opasno za krajnjeg korisnika, a Hrvatsko logopedsko društvo budući da nema Zakon o logopedskoj djelatnosti koji regulira rad profesije ni na koji način ne može spriječiti niti sankcionirati ovakve negativne pojave.
Ono na šta imam opasku u ovom Prijedlogu Zakona o logopedskoj djelatnosti i što mislim da bi trebalo dodatno doraditi i bolje definirati u ovom prijedlogu zakona su Članka 6. stavka 4. nije prihvatljivo definiran jer Hrvatska logopedska komora odlučuje rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba o odobrenju za samostalni rad članova komore. Što to znači? Ovo predstavlja pravni presedan koji nije prisutan niti u jednoj javnoj instituciji RH, a primjenjuje se učestalo u radu i drugih komora koji time postaju izdvojeno tijelo sa javnim ovlastima RH sa mogućnošću trajnog utjecanja na egzistenciju i mogućnost rada članova komore na koje nema mogućnosti drugostupanjske žalbe što mislim da nije dobra praksa. Ako vam netko oduzme licencu vi ga možete tužiti jedino sudskim postupkom i to može trajati godinama, a vi nećete imati reguliran radni status niti riješeno egzistencijalna pitanja. Mora postajati drugostupanjska mogućnost za žalbe i to nije svakako dobro i u komorama u zdravstvu pogotovo to se često zloupotrebljava ovaj dio.
Zatim Članak 7. stavka 3., mislim da je potrebno nadodati da je poslodavac obavezan omogućiti magistru logopedije stručno usavršavanje u vremenu koje ne utječe na obavljanje poslovnih procesa jer komora treba organizirati edukaciju u vremenu kad će najmanje utjecati na rad većine članova komore jer u suprotnom će doći do zastoja u obradi korisnika usluge logopeda što ne smije biti nikako učestala praksa. Korist od takve edukacije u konačnici manje je od štete koja se radi korisnicima logopedskih usluga i kao produljenje liste narudžbi i čekanja.
Nažalost ovaj, ovaj je isto čest slučaj i u radu drugih zdravstvenih komora čak bih rekao da je to postalo pravilo u radu komora ali mislim da to nije dobro i smatram da resorno ministarstvo trebaju pitanje drugostupanjske nadležnosti što prije riješiti.
Sporni Članka 56. i s njim povezan Članak 2., mišljenja smo da ga je potrebno korigirati tako da sva temeljna prava logopeda ostanu jednaka, a da se u isto vrijeme ovim zakonom ne ugrožavaju ostale struke koje sudjeluju u postupcima povezanima s logopedskom djelatnosti. Ovdje osim fonetičara pričamo i o cijelom nizu struka koje ne sudjeluju, koje isto također sudjeluju u ovom obliku zdravstvene djelatnosti. Pritom će vjerojatno problema ovih struka biti u okviru formiranja stručnih istih komora koje bi znatno opteretile zbog malobrojnosti tih djelatnika fonetičara ili drugih te djelatnike i to financijski i po razini izdvajanja iz osobnog dohotka. To u razini su iznosi od 500 eura na više čak i 700 eura godišnje su troškovi članstva u komorama koje su malobrojne i mislim da to predstavlja u tom slučaju značajno parafiskalno opterećenje plaće tih djelatnika koji rade u sustavu takvih komora, a one se isključivo financiraju iz članarina svojih članova.
Iz svega navedenog HSLS će poduprijeti ovu zakonsku regulaciju ove važne djelatnosti te pozdravljamo pritom svakako rad Ministarstva zdravstva da je u surad… i nadamo se da će u suradnji sa strukom iznađe kvalitetna rješenja za cijeli niz drugih struka koje također svojim radom sudjeluju u zdravstvenom sustavu a nisu odgovarajuće regulirane.
Hvala lijepo.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegi Klasiću.
Slijedeći na redu u ime Kluba zastupnika SDSS-a su kolegica Šimpraga i kolega Pupavac, prva na redu kolegica Šimpraga.
Izvolite.

Šimpraga, Anja (SDSS)

Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana državna tajnice, uvažene kolegice i kolege, pred nama je zakon na čije se donošenje čekalo više od 15 godina i zato pozdravljamo svako rješavanje problema kad su u pitanju zdravstvene usluge koje moraju biti pravovremene, dostupne i kvalitetne.
Sigurno da će se jednim dijelom urediti sustav i osigurat će se minimalna kvaliteta usluge ali ovu raspravu iskoristila bih i kao priliku da šire gledamo na važnost logopeda, edukacijskih rehabilitatora, fonetičara i svih koji pomažu učiniti život kvalitetnijim i lakšim onima kojima je to potrebno.
Kroz provedeno javno savjetovanje pristiglo je 379 komentara u kojima smo imali priliku pročitati koliko je pozitivnih reakcija na donošenje ovog zakona ali i koliko je nedefiniranih situacija koje po pojedinima proizlaze iz njega.
Ovaj zakon regulira područje rada magistara logopedije i nipošto ne smije isključivati druge struke u obavljanju njihova djelokruga rada. Multidisciplinarnost s drugim strukama na dobrobit korisnika ključna je komponenta kvalitetne intervencije ali isto tako moguća jedino ako svaka struka doista djeluje u okviru svojih kompetencija.
Profesor Pupovac sigurno će kroz drugi dio rasprave u ime klube dati svoj doprinos i predložiti moguća rješenja. Logopedija je područja u kojem su znanstvene spoznaje brze i svakodnevno se otkriva nešto novo. Zbog nestručne pokrivenosti logopedske terapije potrebno je znati tko uopće može provoditi takvu terapiju, koje kompetencije i opremu moraju imati i kako se mora stručno usavršavati. U sustavu je kako smo ovdje i čuli zaposleno nešto više od hiljadu, hiljadu 200 logopeda, u Šibensko-kninskoj županiji postotak zaposlenih logopeda u sustavu je samo 1% dok je u Zagrebu 55%.
Vidjeli smo da na šest do sedam hiljada stanovnika Hrvatska ima samo jednog logopeda, a ta bi brojka zapravo morala biti duplo manja i više, negdje na 2,5 hiljade do 3 hiljade stanovnika. Svjesni smo da se manjak logopeda neće riješit ovim zakonom, al osnivanjem novih studija logopedije ili dislokacijom postojećih u drugim gradovima sigurno da hoće smanjiti potrebe.
Logopedi pomažu od najranije predškolske dobi djeci s komunikacijskim, jezičnim i govornim teškoćama, školskoj djeci, a u velikoj mjeri i odraslima s komunikacijskim, jezičnim i govornim poremećajima, poremećajima gutanja nastalih kao posljedice moždanih udara, traumatskih ozljeda glave, tumora i drugih oboljenja. Ova široka lepeza i dobnih skupina korisnika i poremećaja otvorila je potrebe za logopedskim uslugama u različitim sustavima od predškolskog obrazovanja, obrazovanja u osnovnim i srednjim školama, zdravstvenim ustanovama na svim razinama zdravstvene zaštite do ustanova u sustavu socijalne skrbi.
Danas to izgleda ovako, na prvi pregled kod logopeda čeka se nekoliko mjeseci, a do početka terapije, uvođenja u sustav zna se čekati od godine do dvije. Svake godine sve je veći broj upisanih učenika u osnovnu školu s teškoćama u razvoju.
Moj Knin je mala sredina, ali ima veliko srce i Udrugu osoba s invaliditetom „Sv. Bartolomej“ koja broji preko stotinu djece velikih i malih. To je mjesto gdje svakodnevno dolaze djeca na prijeko potrebne terapije iz različitih dijelova naše županije. Nažalost nema dovoljno stručnog kadra, liste su preduge, a djeca izostaju iz rane intervencije koja je najbitnija za početak svega.
Pročitat ću tekst kojeg je čitao dječak na božićnoj priredbi, dječak koji ima Westov sindrom. „Nesebično volite djecu malu i veliku. Teško je no to je jedini način, ljubav koja proizlazi iz naših osmjeha, glasova pa čak i kada se uznemirimo poruka je koju mi dajemo svijetu. Trudimo se i radimo svakodnevno, crtamo, pišemo na svoj način se igramo, komuniciramo kako znamo i umijemo, al od nas možete naučiti puno. Koliko samo strpljenja i ljubavi nam treba, koliko samo lijepih riječi i stvari, koliko svega, a opet tako malo jer i mi smo samo djeca. Pružite nam ruke, pomozite jer nas ima posvuda, vidite nas kad izađemo u svijet jer ponekad to je i za nas ogroman izazov, da znate samo koliko zagrljaji mogu učiniti dobra za nas. Svaki put kada nam pomognete oprati rukice mi smo sretni. Ovo je naš dom ovdje se svake godine trudimo, učimo, radimo i odrastamo. Pogledajte koliko lijepih stvari ovdje doživimo i napravimo uz naše tete.“.
Dječak je htio reći koliko je teško, koliko je dijete sa teškoćama ili invaliditetom zahtjevno i teško biti, koliko se teško pomiriti sa situacijom i koliko je teško djelovati i utjecati na društvene promjene jer težinu toga malo tko razumije. Razumiju roditelji i oni koji su u tome, nitko drugi. Koliko svaki dan treba truda i napora da bi se postiglo samo malo. A digitalna tehnologija naša je sadašnjost i budućnost, mnoge nam prepreke čini lakšima, ali mi moramo naučiti da ona služi nama, a ne mi njoj. Naš obrazac ponašanja usvajaju i naša djeca i to ne samo u načinu korištenja digitalne tehnologije nego u svemu, djeca nas gledaju i oponašaju. Zato je važno senzibilizirati javnost o potrebama djece koja imaju razvojne teškoće ili rizik za njihov nastanak, kao i za potrebe njihovih obitelji koje trebaju pouzdane informacije i različite oblike podrške. Zato pogledajmo oko sebe i potrudimo se čuti druge.

Penava, Ivan (DP)

Hvala.
Sljedeći na redu je kolega Milorad Pupovac, izvolite.

Pupovac, Milorad (SDSS)

Poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovana državna tajnice, poštovane kolegice i kolege.
Nema nikakve sumnje da se poremećajima u ponašanju izazvanih različitim razlozima od kognitivnih, fizičkih ili psiholoških i socijalnih bave različite struke, također nema nikakve sumnje da je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet osnovan s namjerom da u različitim segmentima primjenjuje spoznaje koje u drugim temeljnim fundamentalnim disciplinama od kojih su neke medicinske, neke nisu medicinske nego su društvene humanističke ili pak treće vrste. I zahvaljujući toj činjenici je moguće da se obrazuju i da se razvijaju ljudi koje nazivamo logopedima.
Suživanje, kao što se ovim zakonom prijedlogom zakona čini, sužavanjem onih zanimanja i onih profesija koje bi se mogle baviti poremećajem na različitim vrstama lakšim i težim vrstama poremećaja u govorenju, slušanju, u …, glasovnim sposobnostima i slušnim sposobnostima, jezičnim sposobnostima općenito nije dobro za već postojeća zanimanja koja postoje i koja su registrirana u standardima zanimanja i standardima profesija, a nije dobro niti za predlagača dakle nadležno ministarstvo jer u Zakonu o zdravstvu već postoji navedeni fonetičari npr. kao ti koji pružaju određene usluge u govorenju i slušanju. I stoga razloga, gospođo državna tajnice mi iz Kluba Samostalne demokratske srpske stranke kako što smo čuli iz dobroga dijelova klubova koji su raspravljali danas predlažemo da obratite pažnju na zahtjev ne samo za preambulskim tipom tretmana interdisciplinarnosti nego i legislativnim u užem smislu te riječi. I to iz razloga što ne bismo smjeli diskriminirati ljude koji stječu kvalifikacije za bavljenje poremećajima u govornom, slušnom, jezičnom, jezičnim poremećajima ili ograničenjima bilo koje vrste.
Poštujemo naravno činjenicu da se stručnjaci logopedi na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu izdvajaju kao oni koji će imati svoju komoru, ali ne bismo smjeli ni na koji način niti fonetičare koji u tom pogledu također u zadnjih decenija kao što su to činili u 20. stoljeću, još od sredite 20. stoljeća, ovdje je bilo riječi o akademiku Guberini i njegovoj verbotonalnoj metodi koja je usporediva samo sa onim što je bilo sa Štamparovim modelom općega zdravlja. To je gotovo istoga ranga bilo. I zahvaljujući toj činjenici je bilo onda kasnije moguće da se razvijaju i fakulteti kao što je edukacijsko-rehabilitacijski ali isto tako i Suvag koji decenijama te usluge pruža i mi ne smijemo te ljude koji stići kvalifikacije na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tretirati kao ljude koji bi morali dokazivati da li imaju kvalifikacije da to obavljaju. Jasno je da imaju. Ja sam slušao profesora Guberinu kao što sam slušao i druge profesore na Odsjeku za fonetiku, a kasnije sam bio u prilici da sa svojim kolegama se bavim različitim oblicima jezičnih poremećaja koja je veoma složena i napredna disciplina i iznimno interdisciplinarna.
U kojima, dakle tu interdisciplinarnost treba poštivati, a s druge strane iznimno je važno da ne pravimo neravnopravnost na tržištu radne snage između ljudi koji imaju bliske ili srodne kvalifikacije. A bojimo se da se Člankom 56. i nizom drugih članaka koji iz duha Članka 56. zapravo izvode poziciju logopeda da će se ta diskriminacija napraviti i da će se postupati suprotno, suprotno postojećim zakonskim odredbama kao što je Zakon o zdravstvenoj zaštiti i kao što su naravno standardi zanimanja i standardi kvalifikacija koje je ova zemlja usvojila.
I iz tog razloga mi smatramo da je važno da uvažite ono što je istaknuto u javnoj raspravi, da je važno ono što je ovdje istaknuto tokom današnje rasprave i da ovu začahurenost i striktnu definiranost u nekom smislu koja dovodi do diskriminacije ograničavanja prava na obavljanje djelatnosti koje i po standard… standardizaciji zanimanja i standardizaciji kvalifikacija one imaju, a isto tako u slučaju fonetičara po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti. Tako da ili je potrebno redefinirati Članak 56. ili ga brisati.
I s druge strane potrebno je pronaći adekvatnu formulaciju o tome kako i na koji način otvoriti prostor da interdisciplinarnost i interdisciplinaran pristup tretmanu različitih oblika jezičnih, govornih, slušnih poremećaja i omogućiti ljudima da to obavljaju bilo kao obrtnici, bilo kao oni koji su zaposleni po školama. Mi imamo sada ionako manjak, imamo po školama, imamo škole koje nemaju logopede. A na ovaj način ako to ograničite onda će ih biti još i manje. Vi ćete možda povećati kvotu za upis logopeda na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu ali onda ćete se suočiti sa drugim problemima, a to je da ćete diskriminirati one koji su već pripremljeni za taj posao na određen način, ali nitko nije lobirao za njih pri izradi ovoga zakona ili ste se vi oglušili pri izradi ovoga zakona na sugestije koje ste mogli čuti pa vas molimo da ih čujete odavde. Od nas koji smo dužni da kažemo svoje mišljenje o zakonu, a istovremeno od nas koji, neki od nas imaju određena saznanja o strukama koje mogu doprinositi i doprinose osposobljavanju logopeda osiguravajući neophodne spoznaje i istovremeno dijeleći ih sa onima koji od educiraju logopede.
Prema tome, poštovana državna tajnice zajedno sa ostalim kolegicama i kolegama koji vide pozitivnu stvar u donošenju ovoga zakona i koji vas u tom pogledu podržavamo i ohrabrujemo molimo vas da otvorite uši za ovo što mi predlažemo i što smatramo da je neophodno, naravno bez namjere da uvedemo nered u tu priču i da otvorimo prostor nečemu što bi moglo naštetiti korisnicima tih usluga.
Hvala vam.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegi Pupovcu.
Slijedeći na redu je kolega Loris Peršurić u ime Kluba zastupnika IDS-a, PGS-a, Unije Kvarnera i ISU-PIP-a.
Izvolite.

Peršurić, Loris (IDS)

Poštovana državna tajnice, potpredsjedniče, kolegice i kolege, evo danas i mi iz kluba želimo istaknuti važnost predloženog Zakona o logopedskoj djelatnosti i to se vidi i po javnom savjetovanju, po interesu u javnom savjetovanju ali i po interesu u rasprava danas što ću bile i što će sigurno i biti i dalje.
Evo Hrvatsko logopedsko društvo kao strukovna udruga barem taj jedan dio s kojim sam pričao pozdravilo je ovaj prijedlog jer po prvi put sveobuhvatno regulira logopedsku profesiju koja je u Hrvatskoj izuzetno deficitarna. No, kako sam evo i ja danas čuo od nekih od vas to nije baš tako možda u cijeloj, u cijelom tom udruženju od u odnosu na one informacije koje sam dobio ja i nisam dobio tako da pretpostavljam da i tu ima dosta nesuglasica u samoj struci ili možda ne, ali vjerujem da imamo svi zajedno još dosta vremena do drugog čitanja popraviti i poboljšati određene dijelove u ovom sadašnjem prijedlogu zakona. Ono što smo čuli i do sada i kako kažem ono što ćemo čuti, a i evo da ne ponavljam stvarno je bilo dosta ovaj i komentara u javnom savjetovanju.
Naime, naš sustav trenutno raspolaže ono što sam se ja raspitao sa oko 1.100 logopeda što nije dovoljno definitivno za rastuće potrebe građana. Broj djece i odraslih koji trebaju logopedsku pomoć kontinuirano raste, ali isto tako čekanja u javnim ustanovama su definitivno preduge. Evo postoji nekakva analiza da gotovo svako 14-to dijete u školi ima razvojni jezični poremećaj dok je značajan broj odraslih osoba kojima je potrebna logopedska terapija nakon evo kao smo čuli i moždanog udara, traume glave ili zbog nekih drugih sličnih bolesti. Stoga pozdravljam ovaj zakon jer će osigurati jasne standarde u pružanju logopedskih usluga, urediti izdavanje odobrenja za samostalan rad te osnovati Hrvatsku komoru logopeda.
Međutim, smatram da nije dovoljno samo urediti sustav. Moramo što prije hitno, hitno, hitno povećati kapacitete javnih logopedskih službi. Evo liste čekanja su kako kažem preduge a posebno u manjim sredinama i to znači da djeca i odrasli ostaju bez pravovremene pomoći. Evo to smo mogli i danas čuti gotovo polovica ili više od pol ili čak i više ovaj se nalaze ovdje u Zagrebu. I zato apeliram na Ministarstvo zdravstva i sve nadležne institucije da osiguraju povećanje financijskih pa i kadrovskih kapaciteta u javnom sektoru. Ova vrsta usluge mora biti dostupna svima bez obzira na to gdje žive.
Također, nadam se da će zakon donijeti i jasna pravila i za privatne prakse i obrte jer je važno osigurati jednaku kvalitetu logopedske skrbi u svim segmentima sustava. Logopedske usluge ne smiju biti luksuz dostupni samo onima koji ih mogu platiti privatno. Naime, neki gradovi pa tako i moj u svojim proračunima imaju takva financiranja kako u školama tako konkretno kod nas u zdravom gradu no do kadra je teško doći i kako smo čuli pogotovo u u sredinama kao što su moje sredine ili možda ovaj otoci ili negdje drugdje. I zato moramo osigurati taj kadar kao što govorim da svako dijete i svaka osoba kojoj je logopedska pomoć potrebna dobije podršku na vrijeme.
Hvala vam.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegi Peršuriću.
Slijedeća na redu je kolegica Vesna Bedeković u ime Kluba zastupnika HDZ-a.
Izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)

Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvažena državna tajnice gospođo Bubaš, poštovane kolegice i kolege evo danas raspravljamo o Zakonu o logopedskoj djelatnosti u prvom čitanju.
Najprije bih samo nekoliko osnovnih informacija dakle o samom zakonu. Prije svega donošenje ovog zakona kako piše u obrazloženju, u materijalima u skladu je s ciljevima nacionalnog razvoja plana zdravstva za razdoblje od 2021. do 2027. godine u kojemu se poseban osvrt stavlja upravo na jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite što se postiže i između ostaloga i širenjem dostupnosti logopedske djelatnosti u okviru mreže javnozdravstvene zaštite.
Ono čega smo svi svjesni i to smo svi u svojim raspravama već naglasili da u RH imamo sve veći broj osoba s razvojnim i stečenim komunikacijskim i jezičnim poremećajima odnosno poremećajima gutanja, hranjenja je li i sve više takvih osoba ima potrebu za logopedskom intervencijom. A od patoloških stanja koja su utvrđena na sistematskim pregledima kod male djece na vrlo visokom mjestu po učestalosti se nalaze upravo poremećaji govora i izgovora i stoga važno je naglasiti da su nakon logopedskog pregleda kod velikog broja djece s prvom dijagnozom poremećaji izgovora utvrđena i značajna odstupanja u onda jezičnom i komunikacijskom razvoju.
Jednako tako valja podsjetiti da je i, da su i najnovija izvješća Centra za kontrolu i prevenciju bolesti SAD-a sukladno pak izvješću mreže za procjenu autizma i razvojnih poremećaja pokazala značajan porast prevalencije poremećaja iz spektra autizma u svijetu i tu imamo podatak da taj problem ima svako 36-to dijete i to u dobi od 8 godina, negdje približno 4% dječaka i 1% djevojčica, a evo kao što sam rekla vrlo, vrlo slična situacija je i kod nas u RH.
Ono što smatram još jednom posebno naglasiti da se kao glavno obilježje poremećaja iz spektra autizma označava upravo poremećaj u području komunikacije, a jedan od razloga porasta komunikacijske i jezično-govorne patologije je svakako i razvoj medicinske dijagnostike je li čijim se tehnološkim unaprjeđenjima sve ranije otkrivaju bolesti i stanja upravo kod male djece koja onda kasnije predstavljaju čimbenike rizika za nastanak komunikacijskih, glasovnih, jezičnih, govornih poremećaja odnosno isto tako i poremećaja hranjenja i gutanja. Isto tako, posljedice bolesti cirkulacijskog sustava prvi su uzrok smrtnosti u RH, a kao posljedica moždanog udara negdje kod otprilike 30% pacijenata javlja se afazija odnosno poremećaj razumijevanja i poremećaj jezične i govorne produkcije a pritom određeni broj pacijenata ima i disfagiju odnosno poremećaj gutanja zbog čega je izuzetno bitna i važna upravo logopedska terapija.
E sad kad smo kod logopeda, kod struke prema podacima Hrvatskog logopedskog društva profesija magistra logopedije je deficitarna i primjećuje se sve veća potražnja za stručnjacima ovog profila u svim područjima i zaista evo smatramo u Klubu zastupnika HDZ-a da je od osobitog značajna, značaja održavanje i očuvanje standarda i kvalitete profesije logopeda.
Ono što je ovim zakonom predviđeno, regulirano dakle u prvom čitanju prijedlogom zakona je činjenica da se logopedstva, logopedska djelatnost obavlja u sustavu zdravstva, ali je na stavljeno ne samo u sustavu zdravstva nego i u sustavu socijalne skrbi, u sustavu odgoja i obrazovanja a uključuje, sad je to izuzetno bitno, uključuje prevenciju, probir, procjenu, dijagnostiku i rehabilitaciju odnosno terapiju. Ovo je važno, važan, važan momenat i to naravno dijagnostiku i rehabilitaciju kod poremećaja predverbalne, verbalne, neverbalne komunikacije, jezike govora, glasa nastalih uslijed različitih uzroka, zatim poremećaja verbalne i odnosno ili je li neverbalne komunikacije kod osoba s invaliditetom, kod djece s teškoćama u razvoju. Zatim pružanje usluga diferencijalne i funkcionalne dijagnostike jezika, govora, komunikacije slušanja, rehabilitacije slušanja jezika govora. Zatim pružanje savjetodavnih usluga osobama oštećenog sluha i njihovim obiteljima i svakako davanje prijedloga vezanih uz individualizaciju odgojno obrazovnog procesa kad se radi o djeci s poremećajima u području komunikacije glasa, jezika, govora i slušanja. Dakle, čitav spektar, dakle ovo je važno, dakle primijetiti čitav spektar dakle aktivnosti koja uključuje logopedsku djelatnost.
I slažemo se s tim da, da bi logopedska struka mogla mobilizirati sve svoje mogućnosti na najučinkovitiji način djelovanjem magistara logopedije svakako se treba regulirati zakonom i temeljiti na zakonom utvrđenim uvjetima. I stoga se ovim zakonskim prijedlogom uređuje logopedska djelatnost, njeno obavljanje, izdavanje odobrenja za samostalan rad, odredbe vezane za osnivanje organizacijskih oblika za obavljanje logopedske djelatnosti, dužnosti i odgovornosti magistara logopedije, stegovnu odgovornost, osnivanje i organizacija rada Hrvatske komore logopeda. Zatim vođenje registra magistara logopedije pri Hrvatskoj komori logopeda, stručni nadzor nad radom magistara logopedije i svakako upravni nadzor nad zakoniš… zakonitošću rada Hrvatske komore logopeda.
To je mislim da je ono što je nekako sukus ovoga zakona koji naravno ima puno više odredbi, međutim evo ja sam stavila naglasak samo na neke, a kad sad usporedim svoju raspravu s dosadašnjim raspravama, dakle nekako smo svi na sličan način stavili naglasak na Članak 3. zakona sa svim njegovim, dakle svih njegovih 6 stavaka, na Članak 8. zakona i osobito na Članak 56. zakona, svakako i na Članak 10., dakle ovdje sad nemamo dovoljno vremena da bih analizirala sve ali bih htjela samo nekoliko, nekoliko naglasaka u ime kluba i u svoje, svoje osobno ime.
Pod jedan, za provođenje ovoga zakona u dijelu provedbe stručnog nadzora nad radom magistara logopedije zadužena je buduća Hrvatska komora logopeda, dakle na temelju javne ovlasti. E sad to sam naglasila i u replici koju sam odnosno pitanju koju sam postavila gospođi državnoj tajnici. Dakle, magistri logopedije definiraju se isključivo kao zdravstveni djelatnici, a sad dakle u sustavu, zdravstvenom sustavu, u mreži dakle zdravstvenog sustava. E sad kad pogledate sustav odgoja i obrazovanja u ustanovama ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja logopedi su definirani, regulirani kao odgojno-obrazovni djelatnici. U sustavnu osnovnoškolskog i srednješkolskog obrazovanja logopedi su definirani kao stručni suradnici. Ovdje u ovom zakonu kao zdravstveni djelatnici.
Postavljam pitanje dakle, ponavljam pitanje položaja logopeda u našim vrtićima i u našim školama. Postavljam pitanje vršenja stručnog nadzora nad njihovim radom u školama koje je trenutno u nadležnosti Agencije za odgoj i obrazovanje. Po ovom zakonu stručni nadzor vrši komora. Postavljam pitanje preklapanja nadležnosti što se može povezati sa poslodavcem kod kojega logoped radi je li to škola, je li to vrtić, je li to zdravstvena ustanova, je li to privatna praksa. Postavljam pitanje licenciranja, dakle licenciranja u smislu obveze dakle kod logopeda, magistra logopedije koji rade u školama ili onih koji opet imaju svoju praksu.
Dakle, otvaranje privatnih praksi da, zašto ne. Otvoriti put privatnoj inicijativi u ovoj izuzetno važnoj djelatnosti, ali onda dugoročno postavljam pitanje implikacija na položaj logopeda u školama i u vrtićima i kojih i sad već imamo malo, negdje oko 1100 ih je prema podacima u svim školama i pitanje je, ja bih ovako rekla, njihovog prelijevanja u privatni sektor, ako će se to u budućnosti odraditi na sustav školstva.
I drugo pitanje koje bih aktualizirala, to je pitanje drugih stručnjaka koji se bave komunikacijskim i jezično-govornim odstupanjima i poteškoćama kod djece, ali i kod odraslih, dakle i pitanje na neki način, ja sam, ja bih to ovdje nazvala ograničavanjem rada drugih stručnjaka koji se bave ovim područjem pa ću ići korak dalje i reći ću, možda pitanje eskluzivnosti logopeda za bavljenje komunikacijskim i jezično-govornim odstupanjima i poteškoćama, logopedi su izuzetno bitni, izuzetno bitni, ali ja smatram da oni ne mogu biti jednaki, jedini stručnjaci, je li? Naglašavam potrebu sudjelovanja i ostalih stručnjaka u i prevenciji i probiru i savjetodavnom radu i dijagnostici i utvrđivanju i komunikacijskih, jezičnih, govornih, glasovnih sposobnosti, ali svakako i u evaluaciji terapijskog rada.
Ja smatram nekako da je to jedini način da se postigne sveobuhvatan pristup, ali i sustavni sad sa mladima, s djecom, ali i odraslim osobama s problemima u ovoj sferi. Što znači sveobuhvatan pristup? Smatram da su izuzetno, osim logopeda bitni i psiholozi i edukacijski rehabilitatori i fonetičari i lingvisti i otorinolaringolozi i svi ostali srodni stručnjaci i smatram da sužavanje samo na struku logopeda nije dobro. Dakle svi su jednako bitni, a ono što je najbitnije u fokusu, da moraju biti korisnici, to su djeca, mladi i odrasle osobe koje imaju ovaj problem.
Pozdravljam namjeru ovog Zakona da se smanji siva zona u logopedskoj djelatnosti, ali smatram da istovremeno ne bi se smjelo i ne bi se trebalo ograničavanje prava drugih struka i u tom smislu će Klub zastupnika HDZ-a podržati Zakon o logopedskoj djelatnosti u prvom čitanju, međutim, zamolila bih i gđu državnu tajnicu i sve one koji su sudjelovali u kreiranju prijedloga ovog izuzetno bitnog, izuzetno važnog zakona, da do drugog čitanja sagledaju sve konstruktivne prijedloge i sve rasprave, kako nas danas u HS-u, tako i da sagledaju sve one primjedbe na javnoj raspravi, bilo ih je negdje oko 380 i da dakle uvaže izloženu problematiku i drugih struka, prije svega, fonetičara, lingvista, a onda i drugih, kako bi se ovaj zakonski prijedlog unaprijedio i kako bi se na kraju krajeva precizirala, definirala logopedska djelatnost, koja još jednom naglašavam, u današnje vrijeme ima izuzetnu, izuzetnu važnost jer u RH nemamo ništa manje probleme nego što su problemi koji su trend na, kao što smo čuli po podacima na svjetskoj razini, međutim, ono što u Hrvatskoj moramo, u Hrvatskoj moramo voditi računa o struci, moramo voditi računa o korisnicima i stoga pozivam evo Ministarstvo zdravstva na suradnju i s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i mladih, ali jednako tako i Ministarstvom socijalne politike jer ovo je problem koji je horizontalne naravi i naravno, poziva sve da još jednom se sagleda ovaj problem do drugog čitanja odnosno konačnog prijedloga zakona, kako bismo dobili što kvalitetniji zakon u ovom području.
Hvala vam lijepa.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Bedeković. Kako kolega Zvonimir Troskot nije ovdje, gubi pravo na raspravu.
Sljedeća na radu je kolegica Dubravka Lipovac Pehar, u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta, izvolite.

Lipovac Pehar, Dubravka (DP)

Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS-a.
Poštovane kolegice i kolege, Zakon o logopedskoj djelatnosti koje je struka čekala dugi niz godina konačno je u saborskoj proceduri te kako Klub zastupnika Domovinskog pokreta ima pozitivne povratne informacije i zadovoljstvo zakonskim prijedlogom od strane logopeda, svakako ćemo podržati i njegov konačni prijedlog, ali ćemo se kratko osvrnuti na gorući problem. A to je manjak ili da slobodno kažem, nedostajanje usluga rane intervencije za rizičnu djecu u sustavu zdravstva.
Poznato je kako je bitno prepoznavanje i uključivanje rizične djece u program rane dijagnostike, rane intervencije i rane rehabilitacije, ovisno o poteškoćama svakog pojedinog pojedinca i tu, naravno uz fizioterapiju i radnu terapiju, važnu ulogu igra logoterapija, kao i terapija senzoričke integracije i psihološka terapija.
Rani razvoj i rana intervencija kod rizične djece traži vrlo usku međusobnu suradnju, izazov je za cjelokupni zdravstveni sustav. U praksi nažalost djece, nažalost dijete koje pokazuje izvjesne poteškoće logopeda, logopedska dijagnostika koja je temelj i početak svakog drugog djelovanja, čeka mjesecima. Često se dijagnostički pregled zna čekati i skoro godinu dana.
Nakon što je već iscurila dragocjena godina u ranom razvoju nastupa djetetovog razvoja gdje opet prolaze mjeseci u kojima su roditelji prisiljeni sami se snalaziti i tražiti privatnu logopedsku pomoć koja često nije dostatna jer njen intenzitet će ovisiti o ekonomskim uvjetima uvjeta obitelji djeteta koje logopedsku pomoć treba.
Jedna od glavnih spoznaja koja čini okosnicu rane intervencije jest i činjenica da način na koji se potiče i podržava razvoj djeteta ima dugoročne učinke na djetetovu razvojnu putanju. Istraživanjima se pokazalo da je najveći potencijal za promjenu uglavnom u najranijim razdobnom, razvojnom periodu koji se odnosi na period do navršene treće godine života, a najdulje do navršene sedme godine. S obzirom na tromost sustava možemo konstatirati da rana intervencija u našem sustavu praktički ne postoji a krucijalna je.
Nastavno na sve izrečeno postavlja se pitanje zašto u nastavno kliničnom centru na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu ne postoji mogućnost dobivanja logopedskih usluga na uputnicu, a iz ovog pak proizlazi onaj temeljni problem na koji vjerujemo da je uzrok nepostojanja rane intervencije, a to je nemogućnost povećanja kvote za upis studija logoped… logopedije zbog nedostatka prostornih uvjeta. Dakle, kada ćemo povećati kvote za upis studija logopedije i do kada će nedostatak prostornih uvjeta diktirati upisnu kvotu.
Podcrtavam da imamo jako dobar zakon koji je struka dobro čekala ali njegovim donošenjem ne smijemo zanemariti nedostatke i tromost i premali broj logopeda. Uvođenjem logopeda u primarnu zdravstvenu zaštitu pomoglo bi u rješavanju problema dostupnosti.
I na kraju ističem problem Članka 56. na koji smo se danas mnogi, mnogi reagirali, prijedloga ovog zakona koji implicira da je logopedska struka jedina koja se bavi jezičnim, govornim i slušnim poteškoćama te inzistira na tome da se sva trgovačka društva i fizičke osobe obrtnici koji se bave jezičnim, govornim i slušnim poteškoćama moraju ministarstvu podnijeti zahtjev za obavljanje logopedske djelatnosti. Ostaje nejasno sudeći po opaskama struke zašto struke koje nisu logopedske podnose ovaj zahtjev.
I evo uz male korekcije koje smo danas iznijeli Domovinski pokret će prihvatiti ovaj prijedlog zakona i nadam se evo da ćete prihvatiti sugestije ne samo nas iz našeg kluba nego sugestije iz svih klubova koji su danas iznijeli ove nedostatke.
Hvala.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Lipovac Pehar.
Slijedeća, prelazimo na pojedinačne rasprave, prva na redu je kolegica Marija Lugarić.
Izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)

Poštovani gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege, poštovana državna tajnice, ja bi se u svojoj pojedinačnoj raspravi priključila zapravo svim ovima dosadašnjim govornicama i govornicima koji su podržali donošenje ovog zakona odnosno potrebu da se regulira ovo područje.
Također, smatram ovaj zakon dobrodošlim korakom u reguliranju zanimanja koje se bavi poteškoćama u jeziku, govoru i slušanju i posebno ovaj dio koji ima za cilj smanjiti sivu zonu. Mi imamo deficitarne logopede onda se svašta proglašavalo logopedima i privatnom logopedskom praksom i naplaćivalo i to je potpuno u redu, to je potpuno dobra intencija ovog zakona.
Međutim i dosada su logopedi bili regulirana profesija po Zakonu o reguliranim profesijama, dakle nije baš da je tu bio divlji zapad. I dosada su logopedi radili primjerice u domovima zdravlja kao specijalistička zdravstvena zaštita. U mom domu zdravlja, Dom zdravlja Zagreb-Centar postoje četiri logopeda zaposlena, dakle nije baš da je to dosada ih nije bilo u zdravstvenoj zaštiti i nije baš da su bili nedostupni skroz i nije baš da nisu bili regulirani. No dobro.
Ja vidim tri ključna problema vezano za ovaj zakon i drago mi je što zapravo svi predsjednici klubova koji su dosada govorili su gotovo istaknuli isto. Mi rijetko ovdje imamo konsenzus, a čini mi se da ovdje prvi pu… da zaista postoji konsenzus pa se i nadam da će te sve naše primjedbe biti na neki način usvojene i implementirane u konačni prijedlog zakona.
Moj prvi problem koji je vidim je da zakon definira logopede kao isključivo zdravstvene djelatnike iako oni nisu isključivo i samo zdravstveni djelatnici. Neki logopedi su zaposleni kao odgojno-obrazovni radnici u predškolskom sustavu odnosno kao stručni suradnici u sustavu osnovnog obrazovanja. Dakle, oni rade logopedsku djelatnost a nisu zdravstveni djelatnici. Zakon to ignorira i navodi da se logopedska djelatnost radi isključivo kao zdravstvena i to na razini primarne, sekundarne i tercijarne zdravstvene zaštite. Onda ja pitam što ćemo s logopedima koji su zaposleni u vrtićima i u osnovnim školama? Oni rade logopedsku djelatnost, oni su često primarna i dijagnostika i terapija i zapravo većini djece čiji roditelji ili ne mogu platit privatne logopede ili nisu dostupni u njihovim mjestima zapravo gotovo i jedina terapija.
Drugo, drugi problem koji ja vidim sa zakonom je što zakon zanemaruje interdisciplinarnost iako su logopedi najčešće i dijelovi tima koji uključuju i druge stručnjake rehabilitatore, psihologe, liječnike itd. i tu gospođo državna tajnice želim reći da možda na tom primjeru najbolje se vidi diskrepancija između onoga što piše u obrazloženju zakona, onoga što ste vi govorili, onoga što doista u zakonu piše. U obrazloženju piše interdisciplinarnost, vi ste govorili o interdisciplinarnosti, međutim u člancima zakona to nigdje ne piše i bilo bi dobro da piše.
I treći problem koji imam je, a mnogi su o tome govorili je to što zapravo logopedi nisu jedini koji se bave glasom i govorom. Tu su fonetičari, o fonetičarima smo mnogo govorili, onda su tu svi oni koji su završili verbotonalnu metodu po metodi akademika Guberine. Usput budi rečeno Suvag je kraćenica i to „g“ u Suvag je upravo prezime akademika Guberine. Dakle verbotonalnu metodu mogu završiti mnoge struke, primjerice ja kao diplomirana učiteljica magistra primarnog obrazovanja sam to mogla završiti i raditi jedan dio logopedske zapravo djelatnosti koja nisam logoped. Dakle, logopedi nisu jedina struka koja se bavi jezikom, govorom i sluhom zapravo niti njihovim pote… niti poteškoćama jezika, govora i sluha i taj zakon bi morao to, zakon bi morao to uvažiti. I te su tri stvari po meni ključne. Da ne spominjem zapravo da ovako definiran zakon, deficitarnost logopeda samo potencira, kao što potencira i privatnu logopedsku praksu.
Čuli smo danas da zapravo razmišljate o tome da logopede koji su privatnici stavimo u sustav ugovornih HZZO i da zapravo rade na uputnicu. To mene podsjeća kao da plaćamo CT privatnim radiokirurgu ili ne znam kome, umjesto da sami zapravo to upucamo, uvučemo u javni sustav. Zašto prelijevati javne novce u ruke privatnika, ako to možemo organizirati i trebali bismo organizirati u javnom sustavu? Dakle rekla sam već o tome da zakon, zakon ne prepoznaje da kao logopedi rade i neki drugi koji nisu zdravstveni radnici, ponovo govorim, mislim da treba prepoznati logopede kao odgojno-obrazovne radnike.
Vi ste naveli tamo, čini mi se, čl. 8 zakona govori o tome da svi ti logopedi koji rade vam sustava zdravstva će morati raditi po ovome Zakonu, u odgovoru na repliku ste mi rekli da to se odnosi na licence. Međutim, ja vas pitam, kako ćemo pomiriti dva zakona? logoped koji se želi zaposliti kao odgojno-obrazovni radnik u dječjem vrtiću, ili kao stručni suradnik u osnovnoj školi, po Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno po Zakonu o predškolskom odgoju njegov uvjet za zaposlenje nije da da, da ima licencu, on se može bez problema zaposliti bez licence jer to mu govori ovaj drugi zakon, dakle mi imamo naprosto nesklad između dva propisa.
Dakle dva zakona govore ili tri zapravo govore različito o istome i nije tu jedan zakon jači od drugoga i čini mi se da Zakon o logopedskoj djelatnosti bi morao i mogao zapravo pomiriti i prepoznati te neusuglašenosti. Državna tajnice Bubaš, ja vas pozivam da pogledate zakon iz 2011. g. o logopedskoj djelatnosti. Tada smo u Saboru jednoglasno usvojili taj prijedlog zakona, taj zakon zbog izbora nikad nije stigao doći u drugo čitanje, međutim, on je upravo .../nerazumljivo/... bio bitno inkluzivniji u odnosu na ovaj Zakon i zato s njim nismo nitko imao problema, a danas kao što vidimo, svi imamo problem sa ovim Zakonom jer najveći problem koji ja zapravo ovdje vidim je što na neki način tjeramo roditelje u skupu logopedsku privatnu praksu, a to bismo morali na neki način izbjeći.
I da pomalo zaključim, ja mislim da je javni interes i posao svih nas bi trebao biti da se logopedi, da tako kažem, široko posiju po javnom sustavu zdravstva, ali i školstva, ali i socijale jer zapravo kad pomalo pogledate, većina poremećaja jezično-govorne komunikacije kod djece, kod predškolske i školske djece su artikulacijski, fonološki poremećaji, poremećaji izgovora za koje ne treba niti skupa .../nerazumljivo/... aparatika, da tako kažem i koji se mogu riješiti, da tako kažem, ne jednostavnije jer su to dugotrajni postupci, ali koji se mogu riješiti unutar obrazovnog sustava ili na nešto manje kompliciraniji način.
Mi danas za svako kotrljanje r, l, za svako šuškanje, krivo izgovaranje š i slične stvari mi djecu šaljemo logopedu. Kad sam ja bila u osnovnoj školi prije 30, 30-ak godina i više, mislim da to nismo slali djecu ovaj, logopedima nego se čekalo da to, kak bi reklo, djeca odrade, djeca odrade sama. Da, to treba liječiti, na tome treba raditi, ali ja vas pitam, je li baš potrebno da za svaku taj, mali artikulacijski fonomološki poremećaj zaista djecu šaljemo na skupe, skupim privatnim logopedima jer im ovi drugi nisu dostupni.
Prema tome, ja mislim da bi naš interes trebalo biti logopedi u vrtićima i u osnovnim školama, da bi nas interes trebali biti logopedi na razini, ne primarne zdravstvene zaštite jer je to već specijalistička, ali dostupni u domovima zdravlja, da zapravo na neki način budu dostupni onima kojima trebaju i mislim da tu trebamo razlikovati dvije stvari. Djeca koja imaju doista te, uglavnom artikulacijske i fonološke poremećaje, poremećaje izgovora i neke malo teže patologije u govoru koji se rješavaju ipak na neki drugačiji način i na nekoj, da tako kažem, možda višoj razini stručnosti, ovo grubo zvuči jer i za jedno i za drugo je potrebna stručnost, ali doista nije isto raditi nekome rehabilitaciju govora, primjerice nakon moždanog udara ili ispravljati neki manji poremećaj, izgovor kod trogodišnjeg ili četverogodišnjeg djeteta.
Dakle mislim da bismo mogli uvažiti i jedno i drugo, uz kažem, ponovo potrebu, uz shvaćanje moje osobne potrebe da se uvede red u sustav, da se smanji siva zona, ali ponavlja, naš interes, moj interes, ako baš hoćete, kao zastupnice je da logopedi budu u javnom sustavu i zdravstva, ali i školstva, ali i socijale, tamo gdje zapravo imamo prvenstveno djecu gdje možemo raditi i ranu intervenciju i brzo prepoznavanje i rano dijagnosticiranje i da zapravo u privatne džepove i lukrativnu djelatnost, jer da se ne lažemo, logopedija je izrazito lukrativna djelatnost, ne guramo ih više nego što to zapravo treba, a čini mi se da to ovime radimo i da smo na neki način javni interes i javnu potrebu koja je unutar javnog sustava moramo moći našim građanima ponuditi na neki način zanemarili i stavili u drugi plan.
Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Lugarić.
Za repliku se javila kolegica Vesna Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)

Hvala vam lijepa.
Poštovana kolegice Lugarić, da, evo i ja to tako vidim, dakle ovim prijedlogom zakona, logopedi su regulirani, definirani isključivo kao djelatnici u zdravstvu koji mogu raditi, mogu raditi u odgojno-obrazovnom sustavu, u vrtiću kao odgojno-obrazovni djelatnici, u školama kao stručni suradnici i nekako i ja ovdje vidim i razabirem da je ovaj Zakon, osim naravno, uređivanja sive zone, što poštujem, i reguliranja, što poštujem, okrenut privatnoj inicijativi gdje dakle, što nije loše i to je u redu, međutim, otvaranjem privatnih praksi nekako mi se čini da roditelje guramo u skupu logopedsku praksu i postavljam pitanje što će i kakve će implikacije ovog Zakona biti na logopede koji rade u školama i vrtićima?
.../Upadica: Vrijeme./... Što će biti s preklapanjem triju zakona o kojim ste govorili?
.../Upadica: Hvala./... Hvala vam.

Penava, Ivan (DP)

Odgovor na repliku.

Lugarić, Marija (SDP)

Ma kolegice Bedeković ja se s vama slažem i kao odgovor ću vam zapravo pročitat kako je zakon koji smo ovdje raspravili u prvom čitanju 2011.g. regulira ovo pitanje, zakon kaže taj iz 2011. koji nikad nije došao u drugo čitanje. Logopedska djelatnost obavlja se u otorinolaringološkim, pedijatrijskim, neurološkim, psihijatrijskim klinikama, bolnicama i domovima zdravlja, ustanovama za mentalno zdravlje i savjetovalištima, gerijatrijskim ustanovama, centrima za medicinsku rehabilitaciju, centrima i posebnim ustanovama za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju kao primjerice centrima za rehabilitaciju slušanja i govora, ustanovama za rehabilitaciju osoba sa cerebralnom paralizom i mentalnom retardacijom, centrima za autizam, predškolskim ustanovama, osnovnim školama, istraživačkim centrima i na zadnje privatnoj praksi, privatnim ustanovama.
Dakle, samo ako bismo prepoznali sve te formate u kojima se odvija logopedska djelatnost i prepoznali da je ona šira od same zdravstvene djelatnosti mislim da bismo učinili puno, uz naravno ostanak ovo licenciranje, komora sve ok. Hvala lijepa.

Penava, Ivan (DP)

Hvala.
Sljedeća replika kolegica Anđelka Salopek. Izvolite.

Salopek, Anđelka (HDZ)

Hvala potpredsjedniče.
Evo svi smo se danas ovdje složili u raspravama da je sve veći broj djece i osoba sa razvojnim i stečenim komunikacijskim i jezičnim poremećajima odnosno na samim sistematskim pregledima posebno kod upisa djece u prvi razred osnovne škole, dakle na visokom mjestu po učestalosti nalaze se poremećaji govora i izgovora. Evo kolegice pitam vas i kao kolegicu rekli ste da ste magistra primarnog obrazovanja, što mislite što je uzrok toj sve većoj učestalosti ovih poremećaja i smatrate li da sve veće korištenje mobitela koje se djeci daje u sve ranijoj dobi, manje se razgovara s djecom, manje se komunicira utječe li i to na ovu učestalost i povećani broj djece s govornim poteškoćama? Hvala.

Penava, Ivan (DP)

Hvala. Odgovor na repliku.

Lugarić, Marija (SDP)

Poštovana kolegice Salopek ne bih se da tako kažem usuđivala ili usudila dati odgovor na to pitanje. Dugo sam ja u politici i na neki način mimo svoje primarne struke, međutim sve ono što sam učila i sve ono što znam je zapravo na neki način da kad smo kad su nas učili da djecu treba prije spavanja im čitati priče i s njima čitati slikovnice na način da se s djecom razgovara o pročitanom, da se s djecom treba razgovarati da pričaju što su doživjela, da ih treba učiti da govore i da artikuliraju glasove, a ne skrolaju da tako kažem po ekranu, dakle može dovesti do zaključka da to može biti jedan od razloga. Sigurno nije jedini razlog, napredak i dijagnostički postupak je naš osviješteno zapravo je drugi dio razloga, ali da. Ako mene pitate ja djeci mlađoj od ono maltene 15 godina ekran ne bi dala niti blizu.

Penava, Ivan (DP)

Hvala.
Sljedeća na redu za pojedinačnu raspravu kolegica Anita Curiš Krok. Izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)

Hvala potpredsjedniče.
Evo danas smo čuli različite, različita iskustva koja su bila sa logopedima, različite prijedloge, ali mislim da smo svi manje-više složni u tome da ovaj zakon definitivno je potreban i da moramo ga što prije donijeti, al naravno i raspraviti. Upravo mi je drago da danas raspravljamo ovdje, iako mi je žao što nema više kolega jer mislim da logopedska djelatnost dotiče velik broj korisnika.
Ja ću samo ukratko ponoviti onaj dio koji smo danas svi pričali i smatram ga stalno važnim isticati, to je ta deficitarnost. Mi tu pričamo opet o uslugama bilo one privatne, bile one javne potrebne su, ali tko će to raditi? Znači to je ono nešto na čemu treba raditi jer sam u biti i pristup ne samo logopedima nego sva zanimanja koja su na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i socijalni pedagozi i rehabilitatori to su sve struke nažalost kojih ima premalo. Također tu su i psiholozi, a usudila bi se reći i socijalni radnici. Pa evo iz nekakvoga i osobnog iskustva ko čelnica lokalne samouprave mogu reći da moj vrtić kojem je općina osnivač već u nekoliko navrata nije mogao pronaći logopeda pa smo se mi ko općina odlučili sufinancirati logopedsku uslugu koju roditelji koriste kod privatnih logopeda jer nisu mogli naravno ući u javni sustav.
Ono što još bi željela istaknuti, stvarno molim državnu tajnicu da to do drugog čitanja se riješi, da se napokon razjasni tko je tko, što radi logoped, što radi fonetičar i druge srodne struke. Znači doslovno na nekakvi laički način objasnite to zastupnicima ono imamo niz struka iz biomedicine, ali bome isto ne radi veterinar, zubar i liječnik pa na neki način da se to objasni.
Što se tiče nekakvog mog osobnog generalnog mišljenja smatram da logopedske usluge moraju biti dostupne svima, moraju biti kvalitetne i moraju biti stručne. Ali ono zašto sam se ja danas javila i slušala sam ovu raspravu i puno kolegica i kolega, svi mi smo spominjali različite korisnike logopedskih usluga, ja ih zovem logopedskih usluga jer se tako zakon zove jer se radi o logopedskoj djelatnosti. Isto tako vjerujem da bi psiholozi kad je o njihovoj djelatnosti i socijalni radnici kad je o njihovoj djelatnosti voljeli čuti da se isključivo struka brani.
Međutim, evo i kolegica Lugarić je sad u posljednjoj replici kolegici rekla, bilo je pitanje zašto mi imamo danas toliko potrebe za tim logopedskim uslugama i evo nekoliko je kolega ovako mi iz kluba kad smo pričali, pa prije 20, 30 godina nije bila takva potreba evo u odgojno obrazovnom sustavu, možda i u zdravstvenom sustavu. Znamo da nam je i broj i spomenutih moždanih udara veći nego je bio ranije, naravno da su se promijenili i zdravstveni pristupi i dijagnostička medicina. Ovdje se učestalo i spominjalo kad su predstavnici kluba bili i djeca s poteškoćama u razvoju, evo ja sam spomenula i djecu sa autizmom, spominjali smo znači ekran da je možda ekran kriv tome što se to desilo, međutim niko nije spomenuo, a ja ću, ja stvarno imam i osobnu potrebu spomenuti tu skupinu djece, a to su prijevremeno rođena djeca iliti palčići. Svi mi volimo 17.11. paliti ljubičasta svijetla i zagovarati prava palčića, no morate znati da palčići čime skoro 10% populacije rođene djece, znači to su prijevremeno rođena djeca i djeca koja su automatski u neuroriziku.
Biti u neuroriziku znači i da ti roditelji, evo ja stvarno govorim iz osobnog iskustva, da sam kao roditelj jednostavno bila prisiljena znači imate trudnoću, mislite da će sve biti u redu, na kraju završite s prijevremenim porodom, završite s djetetom u inkubatoru, završite sa različitim dijagnozama gdje vas sav tim stručnjaka liječničkih, defektoloških upozorava da se s vašim djetetom jednoga dana, ukoliko ne uđete u sustav znači i logopedskih vježbi i defektologa i neuropedijatara i fizijatara, fizioterapeuta, znači cijeli niz naravno kod svakog djeteta drugačije, vezano uz njihovo, njegovo oštećenje, da postoji mogućnost neurorizika.
Mogućnost neurorizika, na kraju krajeva, u samom obrazovnom i zdravstvenom sustavu, to košta, jer te pretrage, ti postupci definitivno koštaju, ali ono što moram istaknuti, da radi se o skoro 3,5 tisuće djece u RH na godišnjoj razini koja su u velikom neuroriziku. Ono zašto govorim to sad vezano za logopede, zato jer dokazano je da djeca koja su prijevremeno rođena, da su upravo ona ta koja imaju velike jezične poteškoće.
U svakom slučaju, govori se da su i jezik i govor najsloženiji i najsavršenije ljudske sposobnosti, ali upravo ti neurorizični čimbenici ih zaustavljaju u razvoju. Dokazano je da su upravo ta djeca, da je 38% djece upravo iz neurorizika i prijevremeno rođene djece su lošiji čitači u prvom razredu nego su to djeca koja su, naravno, rođena na vrijeme. Sustav k'o sustav, prije, taj broj prijevremenih poroda nije bio takav kakav je danas i evo, ja ne velim da je to jedino utjecalo na tu potrebu za logopedskim uslugama i zašto djeca imaju takve probleme, ali to je samo jedan od čimbenika. Ja sam imala potrebu, evo, spomenuti izuzetno tu ranjivu skupinu djece i naravno, roditelja kojima je potrebna potpora jer onda kad se očekivali da vam bude najljepše, vi ste se onda, bačeni u zdravstveni sustav RH i morate se boriti sa logopedima, morate se boriti sa svim strukama i morate razmišljati da li će djece jednog dana prohodati, da li će vam dijete jednog dana progovoriti i na koji način će progovoriti.
Što se tiče, što se tiče takvih tretmana, evo, ja osobno mogu isto reći da sustav, kad uđete u sustav, onda je dobro, ali kad ne uđete u sustav, onda ste nažalost osuđeni u, osuđeni na ove, privatne usluge, ali bez obzira na to, ja vjerujem da svaki roditelj, apsolutno svaki roditelj kad dođe pred zid i kad vidi da može na neki način pomoći djetetu će se odreći mnogih stvari koje su nam danas postale doslovno, kako bi to rekla, svakodnevne, samo da svom djetetu pruži napredak.
Ono što bi još željela istaknuti, da, ali to nije mišljenje kluba, to je moje osobno mišljenje, da dijete u niti jednom momentu nisam, kad je bilo u pitanju jezično-govorne poteškoće, nikad se nisam dvoumila da li ga da odvedem logopedu ili kojem drugom stručnjaku, uvijek je moj prvi izbor bio logoped.
Smatram da treba raditi i uključiti sve ove druge struke o kojima smo govorili, a li treba točno znati tko što radi i to danas nažalost nismo imali detaljno čuti od državne tajnice.
Evo, nažalost živimo u modernim vremenima, nažalost, na sreću i takve stvari će se događati i u budućnosti, toga će biti sve više i više i jednostavno moramo se suočiti s tim i nikad ne znate kaj vam donosi sutra, svatko od nas more izaći van iz ove sabornice, dobiti moždani udar i možda bude sutra upravo trebal' takvu, ne daj Bože, takvu pomoć od tih logopeda.
Ja uvijek velim da logopedska struka je struka sa 7 kora. Oni zarađuju, oni danas na tržištu rada relativno dobro surađuju, ali vjerujte da nije lako raditi sa skupinom bolesnika koji su, evo, pretrpjeli moždani udar, nije lako raditi sa djecom koja su u spektru autizma, sa djecom koja imaju intelektualne poteškoće, sa djecom koja imaju ADHD, sa bolesnicima koji su operirali grlo, nije lako raditi i na jedan način, evo opet i time ću završiti, mi se i sviđa ovo da se napokon izregulira i makne siva ekonomija iz logopedske djelatnosti jer budimo svjesni, mnogi su nakon svojeg rada u nekoj ustanovi poslije radili na crno, a mislim da nam je siva ekonomija svima u cilju da je ima što manje u Hrvatskoj.
Hvala.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Curiš Krok. Sljedeća na redu je kolegica Irena Dragić, izvolite.

Dragić, Irena (SDP)

Zahvaljujem potpredsjedniče.
Dakle prema ovom Zakonu o logopedskoj djelatnosti, na koji se u ovoj struci čeka već više od 15 godina, logopedsku terapiju smjet će obavljati samo magistri logopedije. Dakle govorimo o logopedskoj terapiji. Logopedi će dobiti svoju strukovnu komoru, licencu, obvezu stručnog usavršavanja, a sve bi to trebalo pomoći, naravno razinu kvalitete logopedske djelatnosti na tržištu rada.
Danas je zbog nedostatka logopeda postalo opće prihvatljivo da se logopedijom bave svi oni koji imaju neke veze s jezikom i govorom. Pa ćemo tako vrlo često imati prilike vidjeti profesore hrvatskog jezika koji se bave problemima disleksije, magistre fonetike koji rješavaju poremećaja govora od mucanja do ostalih poteškoća, razne struke su na određen način ušle u to područje, iako za to nemaju realne stručne kompetencije logopeda, ali moramo priznati da imaju određena znanja i iskustva koja su povezana sa govorom jer je njihova struka upravo da se bave poučavanjem jezika, govora, sluha i slušanja.
Zadnjih se godina osnivaju novi studiji logopedije pa je tako nakon riječkog pokrenuta imamo prilike vidjeti i osječki studiji, imamo naznaka da bi narednih godina logopede mogli početi obrazovati i sveučilišta u Splitu i Zadru što je onako podatak koji nas veseli na određen način, međutim mi već 15 godina imamo problem deficitarne struke logopeda, a tek sada su zapravo određena sveučilišta svatila da je nužnost obrazovanja ovog kadra itekako važna.
Iako ćemo osigurati minimalnu kvalitetu usluge novi zakon nikako ni na koji način neće riješiti problem manjka logopeda, a ono što bi nam se moglo dogoditi je da ovim tzv. čišćenjem stanja na tržištu bi se zasigurno smanjiti broj onih koji tu uslugu pružaju i to je ono što bi moglo dovesti do određenih problema u ovom prijelaznom razdoblju dok na tržištu rada ne budemo imali dovoljan broj logopeda.
Manja logopeda bit će nadomješten kroz neko vrijeme, no moramo svi biti svjesni da sljedećih šest, sedam godina dok ne stasaju ove nove generacije logopeda to će biti u Hrvatskoj i dalje gorući problem. Situacija je inače loša, 30% populacije treba neki oblik logopedske usluge, a na raspolaganju imamo nešto više od tisuću logopeda. Daleko smo ispod standarda EU jer kod nas jedan logoped pokriva sedam do osam tisuća stanovnika, da ne govorim o tome da postoje neki dijelovi Hrvatske gdje ni ovo nije relevantna brojka, dakle debelo kaskamo za standardima EU.
Podatak koji nas treba zabrinuti je to da je u Hrvatskoj ove godine više od četri tisuće djece dobilo odgodu upisa u prvi razred zbog psihofizičke nezrelosti izostanka jezičnih predvještina potrebnih za nesmetano razvijanje čitanja i pisanja. Trebamo se svi ovdje zapitati jesmo li ovo mogli prevenirati, jesmo li barem određeni broj ove djece mogli ranom intervencijom osposobiti da na vrijeme krenu u školu. Ovo je svakako alarmantan podatak i logopedi nam što prije trebaju i u javnom zdravstvu, ali i u svim vrtićima i u svim školama jer vrijeme koje je pred nama zasigurno će biti takvo da će sve veći broj djece trebati na vrijeme usluge logopeda.
Znamo da je gotovo nemoguće dobiti pregled kod logopeda, a kamoli rekli smo kompletan stručni rehabilitacijski tretman na teret HZZO-a, roditelji su u tom slučaju primorani ići na privatne tretmane gdje su nažalost također liste čekanja. Cijene tretmana su velike i sve veće, većini te djece su potrebno najmanje dva tretmana tjedno pa kada to izračunamo možemo vidjeti da je to zaista enorman trošak za obitelj.
Osim djece, a to nikako ne smijemo zanemariti usluge logopeda trebaju i druge osobe koje su zbog bolesti koje nas sve više pogađaju, ovdje prije svega mislimo na moždane udare i različite oblike tumora, te osobe koje su primorane već u ranoj fazi oporavka potražiti usluge logopeda kako bi što prije povratile poteškoće u govoru, gutanju ili komunikaciji koje su nastale usred određenih bolesti.
S obzirom na trenutno alarmantno stanje i nužnu potrebu rane intervencije, svakako je potrebno da država financira privatne edukacijsko-rehabilitacijske tretmane. Cifre koje za to plaćaju obitelji su iznimno velike, a radi se o najvećem broju ekonomsko ugroženim kategorijama.
Zašto su nam nužni kadrovi već dugi niz godina deficitarni? Osim logopeda to su svakako edukacijski rehabilitatori, psiholozi i socijalni pedagozi koji su dio ovog tima i trebamo se zapitati zašto naša znanost na vrijeme ne prati potrebe našeg društva jer je djeci i odraslih sa različitim teškoćama iz godine u godinu sve više.
Još jednom valja napomenuti da je stručnjaka za potrebne terapije nedovoljno, da obitelji velik novac troše na privatne tretmane jer je rana intervencija najvažnija, stoga je zaista nužno potrebno da ovdje svi napravimo sve što je u našoj moći da olakšamo tim ljudima. Roditelji djece s teškoćama izloženi su emocionalnom stresu, to je ogroman financijski teret, vrlo često osjećaju nedostatak podrške, a to nije samo osjećaj, nedostatak informacija koje trebaju dobiti na vrijeme, balansiranje između brojnih obiteljskih obveza i svega onoga što dijete s teškoćama zahtjeva i u konačnici društvene stigmatizacije koja često vodi u izolaciju.
Ovi roditelji osjećaju silan strah za budućnost svoje djece, a društvo ni na koji način ne radi dovoljno da se ova djeca od najranije dobi socijaliziraju, da im se pruži podrška, pomoć, terapija, da se obrazuju u skladu sa svojim mogućnostima, da se osamostaljuju u što većoj mjeri i u konačnici zapošljavaju u skladu sa svojim vještinama i mogućnostima. Zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Dragić.
Sljedeća na redu je kolegica Ljubica Jembrih, izvolite.

Jembrih, Ljubica (HDZ)

Hvala lijepo potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege.
Evo i ja ću danas kratko govoriti o ključnoj ulozi logopeda u ranoj intervenciji kao nužnosti njihovog sustavnog uvođenja kako u zdravstvene ustanove, a tako i u osnovne škole i dječje vrtiće.
Rani razvoj jezika i govora temelj je za uspješno učenje, socijalnu integraciju i emocionalni razvoj djeteta. Brojna istraživanja potvrđuju da pravodobna logopedska podrška može značajno smanjiti ili potpuno ukloniti poteškoće u govorno jezičnom razvoju koje ako se zanemare mogu uzrokovati dugoročne posljedice, poput akademskih neuspjeha, problema s čitanjem i pisanjem te velikih poteškoća u socijalizaciji.
Unatoč tome u Hrvatskoj se nažalost još uvijek susrećemo s dugim listama čekanja za logopedsku terapiju što znači da mnogi roditelji i djeca ne dobivaju potrebnu podršku na vrijeme. Rješenje ovog problema leži u sustavnom zapošljavanju logopeda kako što sam i navela na početku u zdravstvenim ustanovama, ali i ono što bi volila naglasiti, a to su vrtići i osnovne škole kako bi se osigurala rana dijagnostika intervencija čime bi se spriječile ozbiljne poteškoće u kasnijim fazama obrazovanja.
Uvođenje logopeda u vrtiće i škole nije samo prijedlog ono je nužnost. Prema trenutnoj situaciji mnogi učitelji i odgajatelji suočavaju se s djecom koja imaju govorno jezične poteškoće, ali nemaju stručnu podršku u svojoj ustanovi. Logoped u vrtićima može rano prepoznati rizike i odmah započeti terapiju dok bi u osnovnim školama nakon toga mogao pružiti podršku djecu koja već pokazuju teškoće u čitanju, pisanju ili verbalnoj komunikaciji.
Jedan od glavnih razloga nedostataka logopeda po ustanovama je ustvari nedostatak stručnog kadra logopeda. U Hrvatskoj je još uvijek premala upisna kvota studenata, ali i u tom području moramo naglasiti napore i ove Vlade u čijem je mandatu otvorio i Fakultet logopedije u Sveučilištu u Rijeci te na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku uz fakultet u Zagrebu. Bez dovoljnog broja logopeda ne možemo osigurati pravovremenu i kvalitetnu podršku djeci s poteškoćama. Dat ću jedan primjer udruge iz mog kraja koja skrbi o djeci s teškoćama u razvoju i koja je otvorila svoj prvi logopedski kabinet još 2013.g., pružajući djeci besplatne logopedske terapije. No kako se udruge financiraju prema projektima egzistencija i financijska nesigurnost dovelo je do toga da magistar logopedije prihvatio posao u državnoj ustanovi, što je i razumljivo s obzirom na stabilnost zaposlenja u javnom sektoru. Zbog kroničnog nedostatka logopeda udruga je zaposlila fonetičara koji još i danas svojom stručnošću značajno doprinosi pružanju podrške djeci s teškoćama, a i njihovim roditeljima koji mnogi nisu u mogućnosti financijski osigurati svojem djetetu privatne logopedske vježbe, a liste čekanja kod logopeda su velike, a u takvim trenucima pitanja je svaka minuta, a ne svaki dan jer terapija je bitna.
Imamo i drugi dobar primjer da smo nakon dugog traženja u vrtiću uspjeli zaposliti logopeda što je veliki korak naprijed u osiguravanju logopedske podrške u ranom djetinjstvu. Možemo zaključiti da logopedi su neizmjerna karika u ranoj intervenciji zdravstvenim ustanovama, ali i vrtićima i osnovnim školama, njihova prisutnost značajno unaprjeđuje govorno jezični razvoj djece i time im osigura bolje obrazovne i životne izglede.
U potpunosti podržavam donošenje Zakona o logopedskoj djelatnosti jer smatram da je on ključan za regulaciju logopedske profesije u našoj Hrvatskoj. Njegovo usvajanje donosi i nužnu strukturu i standardizaciju u području logopedije čime se osigurava najviša kvaliteta logopedskih usluga i zaštita korisnika. Ovaj zakon jasno definira prava i obaveze logopeda naglašavajući važnost kontinuiranog i cjeloživotnog obrazovanja, osigurava primjenu znanstveno utemeljenih metoda u praksi što također jamči da će korisnici, djeca i odrasli s teškoćama u komunikaciji, govoru i jeziku dobiti najbolju moguću podršku.
Vjerujem da će donošenje ovog zakona unaprijediti logopedsku djelatnost u Hrvatskoj, a povećanjem broja studenata i njihovim sustavnim zapošljavanjem u zdravstvenim ustanovama te u vrtićima i školama možemo riješiti dugogodišnji problem nedostatka logopeda i osigurati svjetliju budućnost za svu djecu koja trebaju logopedsku podršku te poboljšati kvalitetu života svih korisnika i logopedskih usluga.
Molim predlagatelja da za drugo čitanje uvrsti sve dobre prijedloge koje smo imali danas prilike čuti u ovoj raspravi o proširenju struke jer se evo iskreno bojimo da bi nam se moglo dogoditi sve više privatnih logopedskih kabineta, a ne logopeda i terapija koje bi bile besplatne za korisnike kojima je to potrebno. Dobrim zakonom, a vjerujem da ćemo ga mi svi zajedno dobiti šaljemo jasnu poruku da je logopedska skrb pravo, a ne privilegija i da svaka osoba koja treba stručnu pomoć mora imat mogućnost da je dobije bez obzira da li živi u velikom urbanom centru ili u nekom malom ruralnom području. Hvala.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Jembrih.
Za repliku se javila kolegica Anđelka Salopek, izvolite.

Salopek, Anđelka (HDZ)

Evo hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Danas smo se svi ovdje zapravo složili da u odgojno obrazovnim i zdravstvenim ustanovama svakako treba puno više logopeda, ali i ostalih stručnih suradnika. Uvažena zastupnice Jembrih rekli ste u svom izlaganju da pravovremeni logopedski tretman zasigurno pomaže u ranom otklanjanju poteškoća, pa evo interesira me smatrate li da u tom dijelu i današnji razvoj medicinske dijagnostike utječe na sve ranije otkrivanje ovih poremećaja i stanja u male djece koje predstavljaju čimbenike rizika za nastavak komunikacijskih, glasovnih, jezičnih i govornih poremećaja kod djece, ali ne samo kod djece nego i u odraslih osoba? Hvala.

Penava, Ivan (DP)

Hvala. Odgovor na repliku.

Jembrih, Ljubica (HDZ)

Hvala vam.
Poštovana kolegice, naravno rana dijagnostika i rana intervencija je nešto što je najpotrebnije i najbitnije kako i kod djece, a tako i kod osobe koja je oboljela ili moždanog ili neke druge bolesti.
Rana intervencija je upravo ono za što se zalažemo svi i što je najpotrebnije jer kad se dijagnosticira i dijete uključi u ranu intervenciju ne samo logopedskih tretmana nego svih stručnjaka koji su potrebni, vjerujte mi da tu napredak svakako će biti veliki i pozitivan i kako za razvoj djeteta, a tako i za daljnji život i obitelj tog djeteta.

Penava, Ivan (DP)

Hvala.
Prelazimo na završne rasprave u ime klubova, prva na redu kolegica Nikolina Baradić u ime Kluba zastupnika HDZ-a. Izvolite.

Baradić, Nikolina (HDZ)

Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče HS-a.
Poštovane kolegice i kolege, poštovana državna tajnice.
Kao što smo već i čuli u RH je sve veći broj osoba s razvojnim i stečenim komunikacijskim i jezičnim poremećajima te poremećajima gutanja i hranjenja pa stoga imaju i potrebu za logopedskom intervencijom. A s obzirom da sam radila na ORL odjelu svjesna sam koliko je to zahtjevan posao jer nažalost nismo imali logopede već smo mi medicinske sestre educirale pacijente o pravilnom hranjenju i govoru nakon operacija larinsa i sl..
Podaci iz Nacionalne strategije razvoja zdravstva 2012.-2020. govore kako od patoloških stanja utvrđenih na sistematskim pregledima kod male djece poremećaji govora odnosno poremećaj izgovora nalaze se na drugom mjestu po učestalosti. Najnovija izvješća iz SAD-a pokazuju značajan broj povećanja poremećaja iz autističnog spektra čiji je jedan od glavnih obilježja upravo poremećaj u području komunikacije. Ista ili slična situacija je i kod nas.
Na prvu logopedsku procjenu trenutno se čeka nekoliko mjeseci što varira po regijama i s obzirom na dostupnost logopeda, a zatim se nakon prve procjene po nekoliko mjeseci čeka i na uključivanje u terapiju. Ovim prijedlogom zakona osiguravaju se visoki standardi u pružanju logopedske skrbi čime se želi i poboljšati razvoj komunikacijskih, glasovnih, jezičnih i govornih vještina te vještina gutanja i hranjenja kao i maksimalno prevenirati potencijalne teškoće s kojima se mogu susresti djeca i mladi u učenju i svakodnevnom funkcioniranju kao i odrasle osobe u ostvarivanju potpune kvalitete života.
Zakonom će se urediti izdavanje odobrenja za samostalan rad, organizacijski oblici rada, dužnosti i odgovornosti magistra logopedije kao i stručni nadzor nad njihovim radom čime će se značajno poboljšati kontrola nad pružateljima logopedskih usluga kao i bolji, sigurniji i pristupačniji sustav podrške svim pacijentima koji imaju potrebe za ovim postupcima.
Isto tako uređena su ovim zakonom i javne ovlasti komore što uključuje odlučivanje o izdavanju, obnavljanju i ukidanje odobrenja za samostalan rad, vođenje registra, obavljanje stručnog nadzora nad radom magistra logopedije te provođenje postupaka priznavanja stručnih inozemnih kvalifikacija.
Donošenje zakona u skladu je i s ciljevima Nacionalnog razvoja plana zdravstva za razdoblje od 2021.-2027. u kojem se poseban osvrt stavlja na jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite, a što se postiže i širenjem dostupnosti logopedske djelatnosti u okviru mreže javnozdravstvene službe. Navedeni nacionalni plan navodi i bolju koordinaciju pružanja usluga unutar različitih sustava što je u potpunosti primjenjivo i na ovu djelatnost, a sve u cilju unapređenja kvalitete života naših najmlađih kao i onih odraslih s govornim i jezičnim teškoćama.
Za kraj, pozivam ministarstvo kao što su već i kolege prije mene navele da do drugog čitanja svakako razmotre konstruktivne prijedloge iz ove rasprave kako se nikoga ne bi zakinulo, a posebno ne ostale stručnjake u području jezika, govora i sluha. Naravno, klub HDZ-a će podržati ovaj prijedlog zakona. zahvaljujem.

Penava, Ivan (DP)

Zahvaljujem.
Sljedeći na redu u ime Kluba zastupnika SDP-a kolegica Anita Curiš Krok. Izvolite.

Curiš Krok, Anita (SDP)

Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, nakon današnje rasprave u svakom slučaju utvrdili smo da postoji još niz nekih stvari koje smo vjerujem raspravili ovdje i predložili državnoj tajnici i da do drugog čitanja ti prijedlozi stvarno budu uvršteni i one stvari koje su nam danas bile možda nisu bile dovoljno razjašnjene da će biti razjašnjenje.
Klub SDP-a će u svakom slučaju podržati ovaj Zakon u prvom čitanju, ali ćemo pomno pratiti do drugog čitanja da li sve ono za što smatramo da je nužno da se nađe u ovom Zakonu kako bi se olakšala logopedska djelatnost u RH da bude unutra.
Ispred Kluba SDP-a moram napomenuti da smatram da logopedska usluga mora biti dostupno ravnomjerno u cijeloj RH, ona mora biti javna i mora biti dostupna u financijskom smislu. Veliki problem koji smo spominjali danas i s kojim se stvarno moramo baviti, to je deficit logopeda u RH, njihove premale upisne kvote na fakultete koji ih obrazuju, ali također, možda i nekim dijelom bi se u taj dio trebale uključiti i jedinice lokalne samouprave, regionalne samouprave, ali i samo ministarstvo kroz svoje nekakve poticaje i mjere.
Ono što smo danas u nekoliko navrata komentirali, to je zbog čega su oni zdravstveni djelatnici, da li ih time guramo van iz odgoja i obrazovanja, evo, tražimo također, da se to točno izdefinira da stvarno ne bi se dogodilo ono što se, evo, usporedili smo maloprije i u klubu, što se dogodilo sa socijalnim radnicima kada su ih izbacili van iz obrazovnog sustava, ali također, ono što naravno, kao socijaldemokratska stranka težimo, to je da javna usluga bude dostupna, da se ojača javno zdravstvo, a da se ne ide toliko kod privatnika. To su sve nekakva htjenja, ali oni opet nisu mogući ukoliko nemate nekoga tko će to raditi i time ću i zaključiti, mislim da nam je, da je dobro što donosimo ovaj Zakon jer ovaj Zakon logopedska struka čeka dugi, dugi niz godina.
U budućnosti ćemo se trebati baviti i sa nekim drugim stvarima koje su po pitanju i međuresorne suradnje koja je između zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sustava, čak i razmjenjivanja njihovih mišljenja, nalaza i samih dijagnostičkih uputa, ali ono što je najbitnije u ovom momentu da RH osigura dovoljnu upisnu kvotu za logopede jer nažalost evo potreba je sve više i više i vjerojatno će te potrebe rasti.
U svakom slučaju, podržavamo ovaj Zakon i nadamo se da će se do drugog čitanja naši prijedlozi integrirati unutra, a mi ćemo svakako ispred kluba uputiti to.

Penava, Ivan (DP)

Hvala kolegici Curiš Krok. S ovim smo stigli do kraja, stoga zaključujem raspravu. Glasat ćemo po ovoj točki kada se za to steknu uvjeti.
S obzirom da procjenjujem da ste malo umorni, određujem stanku od 15 minuta.
Krećemo u 15:45.
STANKA U 15,27 SATI.

38

Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, prvo čitanje, P.Z. br. 121

21.02.2025.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti, prvo čitanje, P.Z. br. 121. Predlagatelj je Vlada. Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak.
Prvo, prihvaća se Prijedlog zakona o logopedskoj djelatnosti i drugo, sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta Konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
108 glasova, 98 za, 10 suzdržanih znači da je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.

PDF