Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 4

PDF

68

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, drugo čitanje, P.Z. br. 70
11.12.2024.
I sada idemo na slijedeću točku, a to je:

- Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, drugo čitanje, P.Z. br. 70.

Predlagatelj je Vlada RH temeljem čl. 85. Ustava RH i čl. 172., a u svezi s čl. 190. Poslovnika HS.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primijenit će se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona.
Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, te Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.
Prije nego što dam riječ predstavniku predlagatelja ja apeliram na sve vas da se držimo teme, radi se o Zakonu o tržištu rada, da ne govorimo o neslobodnim medijima, smeću u Zagrebu, pravosuđu i korupciji i svemu skupa o čem se govorilo pod minimalnim plaćama nego da se skoncentriramo na tržište rada. A sad će predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje, poštovani državni tajnik Ivan Vidiš, izvolite.
Hvala vam potpredsjedniče sabora.
Poštovane zastupnice i zastupnici, vjerujem da smo se malo evo zagrijali što se tiče tema vezanih uz tržište rada ujutro kroz raspravu o izmjenama i dopunama Zakona o minimalnoj plaći, pa bih samo kratko onda prošao i kroz slijedeću našu današnju temu, a to su izmjene i dopune Zakona o tržištu rada. Prije svega nekoliko postavki, dakle ovo je jedna obaveza koju smo preuzeli kroz naše reformske inicijative u sklopu NPOO-a i isto tako bih istaknuo da je u osnovi općenito velika rasprava među državama članicama o naknadi za nezaposlene u kontekstu sada već u mnogim državama članicama rekordne niske nezaposlenosti, što zapravo učiniti sa takvim naknadama. Mi smo se svakako odlučili da ipak posebno u toj početnoj fazi naknade povećamo prije svega adekvatnost, smatramo da iako smo, bilježimo rekordno nisku nezaposlenost ipak treba voditi računa o materijalnom položaju onih koji su nezaposleni, pa smo se odlučili za jednu korekciju od 90-tog do 180-tog dana kako bi ipak malo povećali adekvatnost, međutim to nisu jedine izmjene i dopune, tu ima cijeli niz posebnih koje ću objasnit, koje smatramo da su dobre za tržište rada, a između ostalog nam je često komentirala i Europska komisija koja je rekla da u principu imamo prilično u nekim postavkama i restriktivnu, restriktivne uvjete za primanje naknade za nezaposlene, što u principu može utjecati i na samu aktivaciju na tržištu rada, pa smo zato odlučili omogućiti onima koji sporazumno npr. raskidaju radni odnos da se mogu vratiti u zaposlenost, pa onda opet koristiti naknadu kako bismo ih na neki način motivirali da u principu prihvate posao koji im savjetnici nude, onda u slučaju da, da se tako izrazim, se ne nađu u tom novom poslu, da se onda mogu vratiti na korištenje naknade za nezaposlene. Isto tako posebno smo vodili računa o mladima kao našoj ciljanoj skupini na tržištu rada, pa smo za njih smanjili razdoblje koje moraju biti u zaposlenju u tih 2.g. koje se gleda za samo naknadu, pa je to sada 6 mjeseci, a ne 9 mjeseci kao za reko bih za opću populaciju. Isto tako osigurali smo tu da učenički rad po istom modelu kao i studentski rad koji smo komentirali jutros, jasno definiramo koliko je onda minimalna učenička satnica isto kao i za studente i u svakom slučaju smo gledali onda poboljšati dati povoljnije pravo onima koji su nezaposleni, a uključe se u obrazovanje odnosno da mogu koristiti naknadu za nezaposlene ukoliko im je ona povoljnija od naknade za sudjelovanju u obrazovanju koju je nudio HZZ.
Osim toga iskoridiranirali smo ovaj propisa ove izmjene i dopune sa drugim aktivnosti koje imamo. Vidjeli ste sa smo spominjali studentski rad ujutro na raspravi o minimalnoj plaći, ovdje smo govorili o učeničkom, međutim isto tako smo pokušali ovo uskladiti sa budućim izmjenama i dopunama Zakona o strancima koji su drugom čitanju, pa ćemo omogućiti da oni koji iz različitih razloga prekinu svoj radni odnos, a strani su radnici sa radnom dozvolom u Hrvatskoj se onda po prvi puta mogu upisat u evidenciju nezaposlenih i naravno ideja da odmah sljedeći dan praktički jer im možemo ponuditi poslove zbog kojih su došli da onda mogu odmah pronaći novo radno mjesto i ne silom zakona se na neki način vraćati u svoje države članice.
Što se tiče same naknade za nezaposlene omogućili smo onda ovim izmjenama i dopunama da se ona ne umanjuje zbog inkluzivnog dodatka, dakle ovdje želimo spojiti oba prava da se mogu koristiti bez da jedan umanjuje drugi. A istaknuo bih da povrh ovih izmjena i dopuna smo u ponedjeljak na jednoj konferenciji objasnili u principu naša nastojanja na tržištu rada i isto tako maksimalno u jednu ruku olakšali, digitalizirali i povećali naše mjere aktivne politike zapošljavanja kojim zapravo želimo uz ove izmjene i dopune općenito Zakon o tržištu rada povećati propulzivnost našeg tržišta rada, potaknuti zapošljavanje. I kao što znate tu ćemo imati dodatne kriterije, a to je prije svega zbog našeg fokusa na povećanje udjela ugovora na neodređeno i naravno da zbog toga da doprijemo do onih koji su na neki način najudaljeniji od tržišta rada.
Što se tiče samih brojki mislim da su one bitne kada se govori o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, a to je gdje se mi nalazimo trenutno. Kao što znate naši ciljevi su smanjiti nezaposlenost ispod 5%, sad smo otprilike na 4,5 prema zadnjim podacima iz drugog kvartala, a isto tako stopa zaposlenosti nam je negdje oko 74,2% prema zadnjim pokazateljima čime se zaista krećemo u dobrom smjeru. Međutim, istaknuo da bih da zaista u listopadu ove godine smo imali tek 86 tisuća osoba u evidenciji nezaposlenih, zaista kroz mjere nudimo se ponuditi mogućnost svakome tako da i oni koji su evidenciji danas mogu dobiti financiranje i za obrazovanje, i za zapošljavanje, paralelno istovremeno i biti praktički potpuno u režimu besplatnog obrazovanja i besplatni za poslodavce ako se radi o ranjivim skupinama na tržištu rada.
Ako gledamo listopad 2016. treba spomenuti da smo u principu smanjili broj nezaposlenih osoba za 140 tisuća, a ja vjerujem da vrlo brzo ćemo doći do preko 300 tisuća novih osiguranika koji su stvoreni, novih radnih mjesta koje se dogodilo od listopada 2016. do danas, tako da smo naravno zadovoljni sa brojkama, međutim želimo doprijeti do svakoga, želimo svakome omogućiti priliku na tržištu rada.
I za kraj bih istaknuo da što se tiče same naknade za nezaposlene u principu 20% osoba koje su u evidenciji su ostvarili pravo na naknadu, dakle minimalno su radili devet mjeseci u zadnje dvije godine tako da tu će se sigurno brojka povećati budući da za mlade koji su isto tako 20% evidencije sada njima omogućujemo da se upišu u evidenciju i primaju naknadu sa šest mjeseci rada unutar dvije godine.
Za kraj, o ovome se vodi rasprava u nizu država članica, istaknuo bih da kada govorim o onima koji su daleko od tržišta rada na neki način njih je lakše integrirati ako uđu u evidenciju onda strukturirano traže posao tako da nam je to načelna ideja da zapravo kroz ponešto više naknade i lakše uvjete privučemo osobe koje već dugo nisu radile evidenciju kako bi ih onda na jedan strukturirani način opet uključili na tržište rada. Mnoge države članice zapravo idu na smanjenje prava, ali Međunarodna organizacija rada i Komisija govori da zapravo primjenjivost odnosno adekvatnost ovih naknada posredno može povećati sudjelovanje na tržištu rada i mi smo se posebno u ovih 90 do 180 dana time vodili.
I nadam se opet kažem konstruktivnoj raspravi, stojim na raspolaganju za sva pitanja i hvala vam na pažnji. Hvala.
Imamo više replika prva je zastupnika Ante Babića.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče HS-a.
Uvaženi državni tajniče. Zakon o tržištu rada propisano je da se Zavodu za zapošljavanje može prijaviti i nezaposlena osoba stranac, državljanin treće zemlje. Takva osoba prijavljuje se zavodu prema mjestu boravišta, a vodi se u evidenciji zavoda do dana isteka privremenog boravka.
Moje pitanje, što se događa u slučaju kada državljanin treće zemlje ostvari pravo na novčanu naknadu za slučaj nezaposlenosti, a privremeni boravak mu istekne nakon utvrđenja toga prava? Ima li on pravo na ostvarenu novčanu naknadu nakon isteka privremenog boravka? Hvala lijepo.
Poštovani državni tajnik.
Dakle, za početak imali smo jako puno pitanja, posebno medijskih, ključno je da omogućimo osobama da uđu u evidenciju ne da bi bili na naknadi nego da im ponudimo novo radno mjesto, budući da vapimo za tim ljudima koji dolaze u Hrvatsku oni su većinom na deficitarnim zanimanjima, tako da javnost zna. Mi njima ako se upišu u evidenciju, a govorimo o osobama koje se žele zaposliti prije svega u graditeljstvu i turizmu mi njima sutra možemo nać novi posao u Hrvatskoj i nema smisla da se vraćaju u svoju državu, a posebno ako se radilo o nekakvim nerazumijevanjima s poslodavcima koji često su dijelom i zbog toga da neki poslodavci zapravo u vrlo maloj mjeri ali zlorabe radnike, oni su na neki način radnom dozvolom vezani uz njih i ne mogu na neki način odmaknit se od te situacije, to je bit svega.
Kada istekne pravo boravka odnosno privremeni boravak, kada im istekne radna dozvola nažalost ne mogu koristiti naknadu za nezaposlene, al do tad mogu dok im vrijedi boravak mogu koristiti i naknadu.
Poštovani zastupnik Živković.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče. Htio bih vas pitati za mjeru stalni sezonac, čitam iz materijala koji su dostupni da se ona postepeno ukida i da je zapravo sve manji i manji obujam te mjere, pa evo ako možete argumentirati zašto je to tako i što će zapravo biti s ljudima koji su do sada koristili tu mjeru? Ima li neka predviđena alternativa za njih? Hvala.
Poštovani državni tajnik.
Hvala na konkretnom pitanju. Što se tiče mjere, mjere aktivne politike zapošljavanja stalni sezonac nju smo odlučili dokinuti, malo smo fleksibilizirali uvjete za ovu godinu no međutim smatramo da u situaciji kad imamo rekordnu nisku nezaposlenost, treba do maksimuma iskoristiti novi institut u Zakonu o radu, a to je mogućnost da stalni sezonac potpiše ugovor na neodređeno i da izvan sezone radi na drugim radnim mjestima. Prema tome, taj institut bih rekao da donekle nije korišten u onoj mjeri koju za koju ima potencijala upravo zbog ove mjere aktivne politike zapošljavanja, a mi naše mjere želimo usmjeriti onima koji su zaista daleko od tržišta rada. Stalni sezonac je također nastojao jedno vrijeme kada su okolnosti na tržištu rada bile kudikamo drugačije i kada govorimo o stalnom sezoncu kao institutu u zoru, radni odnos se može stavit u mirovanje ili se plaćanju doprinosi po najnižoj osnovici i osobe zatim onda mogu i kreditno biti sposobne budući da zapravo imaju ugovore na neodređeno. Potpore za zapošljavanje smo prilagodili onima …/Upadica Reiner: Hvala./… koji su bili u mjeri stalni sezonac i ti ugovori se neće gledat kod ovog …/Upadica Reiner: Hvala./… kriterija neto povećanja zaposlenih.
Poštovani zastupnik Ostrogović.
Poštovani predsjedavajući, uvaženi državni tajniče sa suradnicom s obzirom na to da se ovim izmjenama Zakona o tržištu rada predviđa povećanje novčane naknade za nezaposlene osobe, što je svakako pozitivan iskorak, možete li precizirati na koji način ova mjera doprinosi poticanju dugotrajno nezaposlenih na aktivno traženje posla. Naime, poznato je da povećanje naknada može smanjiti egzistencijalnu nesigurnost ali istovremeno postoji bojazan da bi moglo dovesti do duljeg ostanka izvan tržišta rada. Postoji li u okviru zakona, plan za dodatne programe ili mjere koje će raditi na reintegraciji dugotrajno nezaposlenih primjerice kroz obuke, prekvalifikacije ili veće uključivanje u aktivne politike zapošljavanja. Ovakve mjere mogle bi dugoročno smanjiti ovisnost o naknadama i povećati konkurentnost radne snage. Molim vas vaše mišljenje.
Poštovani državni tajnik.
Drugi dio vašeg pitanja bih istaknuo. Svakako nam je cilj ukratko za svakoga napraviti mjeru i da za svatko bez obzira u kojoj je situaciji, nađe nešto u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u čemu se može pronaći da dobi završetak srednje škole, da dobije neku vještinu, da dobije novo zaposlenje ili da dobije mogućnost da pokrene vlastiti posao. Naknada bi trebala dugoročno djelovati na način da privuče osobe koje su bile nezaposlene u evidenciju i kroz taj strukturirano traženje posla, mi se nadamo pronaći bolji, bolji rekao bih, bolji spoj sa idealnim radnim mjestom i omogućiti im da onda zapravo dugoročno kraće budu nezaposleni jer imaju više vremena adekvatnija im je naknada od 80 do, od 90-og do 180-og dana, imaju više vremena naći pravi posao. Nakon godinu dana, procedurama HZZ-a mi im nalazimo posao kao takav, nevezano za obrazovanje jer imali su šansu pronaći ono što je za njih idealno, nakon toga nastupa savjetnik koji nalazi posao kao takav.
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Hvala potpredsjedniče. Evo poštovani državni tajniče, u jednom momentu u svojem izlaganju spomenuli ste gdje smo to mi po pitanju tržišta rada i spomenuli često se naglašava ovo smanjenje nezaposlenosti. No ja vas pitam da li je smanjenje nezaposlenosti glavni cilj i glavna odlika dobro uređenog tržišta rada. Evo i kolega je u prethodnom, prethodnoj replici naveo i pobrojao pripremljene ove znači sve programe, prekvalifikacije, usavršavanja, mjere aktivne politike zapošljavanja, no koliko to stvarno utječe na dugotrajno nezaposlene osobe. Mislim da čak i malo brkamo ovdje, ovaj institut novčane naknade, jer novčanu naknadu kao što znamo ostvaruju osobe koje su došle upravo iz radno aktivnog statusa, koje moraju to aktivirati u roku 30 dana. Mi ovdje govorimo o dugotrajno nezaposlenim osobama koje su dugotrajno nezaposlene već godinama, pa me zanima da li je samo cilj smanjiti nezaposlenost nego upravo ovim programima i da li će to stvarno pomoći da one prestanu biti dugotrajno nezaposlene.
Poštovani državni tajnik.
Prvo, od mene nikad nećete čut da govorim o broju nezaposlenih bez broja osiguranika u HZMO-u. Dakle ne može se gledat samo nezaposlene bez da govorimo o tome koliko se stvorilo novih radnih mjesta. Po meni je ključno zapravo ovo drugo što će onda dovesti do ovog prvog da se tako izrazim. Druga stvar što se tiče rezultata, ja osobno smatram da su oni vidljivi. Po svim parametrima mi vidimo da postižemo dobre rezultate, da nam raste stopa zaposlenosti, da nam pada broj onih koji su dugotrajno nezaposleni, pada nam broj onih koji su u nit statusu, dakle da sad ne budem previše tehničan po svemu ostvarujemo dobre rezultate. Nije bit toga da mi nekoga brišemo iz evidencije pa se hvalimo time da je manje nezaposlenih. Mislim to po meni nije baš niti društveno odgovorno. Bit je da nađemo za svakoga kvalitetno radno mjesto ili kvalitetnu priliku da dođe do radnog mjesta i da imamo mjeru za svakoga. Zbog toga ja osobno sam se usredotočio s kolegama na mjeru recimo Posao plus gdje nam je cilj da oni koji recimo nemaju srednjoškolsko obrazovanje dobiju …/Upadica Reiner: Hvala./… mogućnost i kvalifikacije i radnog mjesta ali potpuno besplatno.
Hvala, poštovana zastupnica Miloš.
Zahvaljujem. Poštovani državni tajniče ja sam u prvom pitanju, prvom čitanju pardon pitala zašto ne želite dati naknadu za nezaposlenost onim radnicima koji su dobili sporazumni otkaz. Pogotovo zato što znamo da brojni radnici pristaju na sporazumni otkaz pod pritiskom poslodavca i tako često gube naknadu za nezaposlenost. Vi ste mi sada u drugom čitanju odgovorili da citiram, nije prihvatljivo omogućiti naknadu osobi koja je pod utjecajem svoje krivnje ili volje postala nezaposlena. Možete li mi molim vas objasniti kako to da je vašoj Vladi prihvatljivo dati 6 plus 6 naknade ministru Berošu koji je dobio otkaz zbog teških optužbi za korupciju i krađu javnog novca ali vašoj Vladi nije prihvatljivo, kako ste rekli meni u odgovoru dati naknadu ljudima koji su izgubili posao zbog sporazumnog otkaza, iako su ga često dobili upravo pod pritiskom poslodavaca. Zahvaljujem.
Poštovani državni tajnik.
Opet smo otišli jako daleko od današnje teme ja bih rekao po pitanju 6 plus 6 o kome, o čemu je zaista već puno puta i pravno rečeno koji je smisao toga. Kada govorimo oni koji su u evidenciji, za nas je tu jasno i tu smo pokušali samo fleksibilizirat ovaj drugi dio kad oni prihvate iz evidencije novi posao, tada se može govorit o sporazumnom, sporazumnom raskidu radnog odnosa.
Za sve drugo ako je krivnja, ako je krivnja radnika nismo spremni prihvatiti da prima naknadu za nezaposlene već je to za one koje se svojom krivnjom nisu našli u evidenciji. Ja mislim da je tu rekao bih zakon sasvim korektno pogodio bit i da je to vrlo slična praksa u svim državama članicama.
Poštovana zastupnica Baričević.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče evo zaista pohvaljujem i danas Konačni prijedlog Zakona o tržištu rada i evo zahvaljujući upravo svim mjerama Vlade RH, a i vašem ministarstvu danas u Hrvatskoj se možemo pohvaliti sa stabilnim tržištem rada, sa dosad najvećim brojem ljudi koji rade i unatoč svim krizama niste dopustili da se tržište rada slomi, da se prouzroči val otpuštanja i stečajeva i zahvaljujući svemu tome danas Hrvatska broji rekordnih 1,75 milijuna zaposlenih.
I ja zaista želim to pohvaliti kao i sve mjere predložene ovim zakonom i pozdravljam pa bih samo htjela da s obzirom na ovaj povremeni rad učenika i srednjoškolaca da nam malo pojasnite izmjene i jači obrambeni institut pri zapošljavanju.
Zahvaljujem.
Poštovani državni tajnik.
U svakom slučaju hvala vam što ste na neki način u svom izlaganju valorizirali ono što smo svi u ministarstvu radili, evo ne samo ja nego i kolege su tu i cijeli HZZ koji je u razdoblju dok smo svi više-manje koji smo mogli bili sigurni u domu oni su dolazili na radno mjesto i odobravali te zahtjeve. To je tolika količina zapravo posla bili da smo mi tek nedavno zapravo s komisijom raščistili, poslali sve papire i riješili da ne bi bilo to je bilo sad već davne 2020. i nikom ništa. To je bio ogroman posao koji se tek prošle godine riješio do kraja i to je bio naš najveći zahtjev ikada za ovjeravanje europskih sredstava.
Druga stvar to je omogućilo stabilnost tržišta ali smo nastavili sa ulaganjem u mjere aktivne politike zapošljavanja, od 2016. do danas milijarda i 200 miliona eura, preko 280 tisuća ljudi u tim mjerama i mislim da je onda učinak što se vidi kroz stopu nezaposlenosti koja je nikad manja vrlo jasan. Dakle, ulaganja, dobar okvir i rekao bih predanost svih u ministarstvu da te brojke danas imamo.
Poštovana zastupnica Mrak Taritaš.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče dakle ja ću se referirati na već odredbu koja je u zakonu, a to je da se surađuje s obrazovnim ustanovama i u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva daje se mišljenje o usklađenosti obrazovnih programa s potrebama tržišta rada. Što je korektno, što je ok i što treba biti, ali stvar mora biti nekako šire. Mi smo koji pratimo vidimo da je ove godine kad je jako puno ostalo praznih mjesta upisa na fakultete. To znači da se traži suradnja vašeg ministarstva zajedno sa ministarstvom ministra Fuchsa koji je najavio, u medijima sam imala prilike čuti ukidanje dosta tih programa što će izazvati sigurno buru jer nekih programa kojih nitko nije upisao, kojih tržište rada ne treba sigurno treba ovaj ukinuti pa me zanima kako ide ta suradnja i kako se pripremati jer sad se treba pripremati za slijedeću upisnu, dakle za slijedeće upise i slijedeću godinu. Govorim isključivo o studijima u ovom slučaju.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajnik.
Kolegice Mrak Taritaš mislim da ste zapravo odlično detektirali jedno od izazova koje naše tržište rada ima i koje je na trenutke proizvodilo zaista ozbiljnu strukturnu nezaposlenost.
Što se tiče nas kao resora mi tu imamo nekoliko alata koje smo koristili dosad. To su prije svega preporuke HZZ-a koje po meni baš to što ste rekli moraju biti puno šire. Sada će te preporuke davati ministarstvo na osnovu portala za napredno praćenje tržišta rada koji će u osnovi generi… koji će u osnovi agregirati sve podatke koje naše institucije imaju. Znači kolike su plaće, koliko je radnih mjesta je potrebno u kojoj županiji i to će biti najjasnija i najtočnija poruka koju ćemo mi davat na temelju ovih izmjena i dopuna kao preporuku Ministarstva rada obrazovnom sustavu jer ćemo na temelju tih podataka, ja se nadam ovo što ste naveli, kreirat vrlo jasnu i preciznu buduću rekao bih obrazovno programsku politiku u smislu studija i isto tako radit jednu vrlo još precizniju rekao bih politiku stipendiranja što smo mi radili kroz Europski socijalni fond plus i što je itekako imalo učinka. Sad imamo više učenika u strukovnim nego u gimnazijama na primjeru srednje škole.
Poštovani zastupnik Kujundžić.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče moje pitanje će ići u smjeru učinkovite regulacije samozapošljavanja. Trenutne mjere samozapošljavanja ne znam je li pružaju dovoljnu potporu kako u onom kontekstu samoga osposobljavanja tako i u samo financijskom aspektu. Pa imajući u vidu nekakve primjere zapadnih zemalja mislite li da bi možda bilo dobro podignuti dakle potpore za nezaposlene ili ih ostaviti ljudima u prvoj godini njihovog samozapošljavanja i pokretanja vlastitog obrta. Ne znam jeste li razumjeli? Dakle, da zadrže u prvoj godini samozapošljavanja naknadu za nezaposlene kako bi ili eventualno da im se podigne kako bi uspješnije i financijski stabilnije mogli krenuti u vlastite vode gdje su sami svoj gazda.
Poštovani državni tajnik.
…/Govornik se ne razumije./… zanimljiv prijedlog mislim da sam već negdje čuo, razmatrali smo i to. Što se tiče same nak… rekao bi iznosa samozapošljavanja mi smo to stvarno detaljno analizirali, evo stvarno nek me netko ispravi ako sam u krivu ne postoji država članica koja daje toliku naknadu za pokretanje vlastitog posla.
Ono što smo mi napravili u izmjenama mislim da je bila 2021. smo omogućili da iz tih sredstava se isplaćuje plaća koju mi onda na neki način ne kontroliramo samo gledamo dal ste isplatili, dal ste osiguraniki u principu minimalno administrativno rasterećujemo.
U rekao bi da mi moramo voditi računa o fazi 2 kad se u tih 2 godine ugovora ta sredstva iskoriste i što onda. I tu ćemo sad u siječnju lansirat po prvi puta mikro kredite HAMAG BICRO-a koji će zajedno s nama to radit gdje će se moći dobit do 25 tisuća eura kredita, a ako zaposlite osobu iz evidencije onda se još otpiše 30% tog kredita. Tako da tu smo pokušali odgovorit na dio ovih dilema. Međutim, evo zaista ja ne poznajem državu članicu koja ima toliko visoki poticaj, dapače mnogi su smatrali da je rizično to što radimo ali nam je stopa preživljavanja 88% tako da mislim da djeluje.
Kolega Kujundžić je dignuo povredu Poslovnika, u čem je povrijeđen Poslovnik?
Hvala predsjedavajući, čl. 238..
Poštovani državni tajniče, dakle mislim na naknadu za nezaposlene. Osoba koja prima naknadu za nezaposlene i pokreće nekakav vlastiti posao u kontekstu samozapošljavanja da u toj prvoj godini ima pravo zadržati tu naknadu za nezaposlene, sličan primjer vam ima Irska.
Dobro, to je bila replika, pa vam dajem opomenu.
Zastupnica Orešković ima repliku.
Da, pa nakon što Ustavni sud pokazuje da može štogod hoće nekako su i predsjedavatelji sjednica odlučili da mogu štogod hoće, to je moj komentar na način kako se danas Reiner ponaša i kako postupa.
A kada govorimo o tržištu rada lijepo je da mi imamo sve te silne mjere kojima smo ispred drugih država članica EU, dajemo više, stimuliramo više, jedino mi nije jasno kako to da unatoč svim tim silnim mjerama, povećanju plaća i mirovina ujedno smo mi veliki generatori iseljavanja i to upravo onog najobrazovanijeg, najpotentnijeg dijela stanovništva, a istovremeno na tom tržištu rada prikupljamo strane radnike protiv kojih nema ništa dapače pozdravljam njihov dolazak, ali imamo ozbiljan problem, ukoliko nam je niže kvalificirana radna snaga ta koja nam drži proračun na, na nogama, a mi našu pamet šaljemo da sreću traže negdje drugdje.
Dobro, ja vas usprkos vašem oslovljavanju neću nikad zvati Oreškovićka, ali ovaj, a državni tajnik će reći ili ne reći jer to nije bilo pitanje, al izvolite.
Ono što smatram da smo mi uspjeli kroz mjere aktivne politike zapošljavanja, posebno kad gledamo neka prethodna razdoblja, ne želim sad ulazit mi, vi i cijelu tu raspravu, međutim smatram da mjere poput stručnog osposobljavanja za rad kada su mladi mogli dobit više, maksimalno 1.600 kuna, u jednom momentu su dovele do toga da su mladi, upravo ti koje ste naveli, tražili svoju sreću negdje drugdje. Mi smo u ponedjeljak kao što sam rekao predstavili naše mjere gdje se recimo u okviru pripravništva za mladu visokoobrazovanu osobu upravo iz ove skupine o kojoj vi govorite, u godinu dana može poslodavac za nju dobit 12.800 eura. Prema tome, smatramo da smo kroz takva ulaganja okrenuli trendove, je li idealno, nije, dal brojke trebaju biti jače, trebaju. Godišnje se vraća sad već preko 10 tisuća naših državljana izvana, međutim mi vjerujemo da smo uz ovo ulaganje okrenuli trend i to 2017., strani radnici nisu samo niskokvalificirani, nije da ih je većina visokokvalificirana, većinom su srednjoškolsko obrazovani, ali imamo i udio njih koji su visoko, visokokvalificirani i koji na taj način doprinose složenijim zanimanjima.
Poštovani zastupnik Bulj.
Državni tajniče, potrebe tržišta bi tribale bit one koje će kazati što treba obrazovanju, ne samo visokoobrazovani, ako triba 100 keramičara, 200 keramičara, a nemamo ih, da bi tribalo i to obrazovani sustav, poglavito po pitanju obrta regulirat, ako triba 100 mesara, triba 100 mesara, a ne 10 jer trenutno imamo veliki problem što nemamo obrtnika i obrta koji mogu odraditi kvalitetno posa i za dobru cijenu. Prema tome, vrlo bitno je pratiti potrebe tržišta i drugo, vrlo bitno je izmjena stanovništva. Bez ikakvih ograničenja uvodimo radnu snagu i to utječe na odlazak naših mladih ljudi maloprije spomenutih van, jel spušta se cijena rada i na taj način mi gubimo kvalitetan radni, radnu snagu.
Zanima me šta ste po tome pitanju uzeli il da vridi ono Šuičino da ćemo uvoziti radnu snagu iz Afrike i Bliskog Istoka?
Poštovani državni tajnik.
E kolega Bulj, mislim da ovo što ste naveli je, više ide u onu domenu Zakona o strancima koji će uskoro bit u saboru.
Što se nas tiče mi smatramo da je već sada, se u principu radna snaga koja ovdje dolazi na temelju naše liste deficitarnih koju mi pratimo svaki tjedan je isključivo ona koju zaista ne možemo nać u evidenciji nezaposlenih. Evo maloprije sam rekao kakve su brojke, mi, mi zaista nemamo, nemamo tih ljudi u evidenciji koji su nam potrebni da bi gospodarstvo nastavilo rasti i da bi išlo kud treba ići. Kao što sam rekao u raspravi na prvom čitanju, jedan postotni bod rasta BDP-a je nama otprilike minimalno 20 tisuća novih radnih mjesta. E sad, Svjetska banka kaže da u osnovi nam je jedan od najvećih ugroza budućem rastu nedostatak radne snage, tog treba bit svjestan, to su činjenice. Mi ćemo u Zakonu o strancima čak i uvest i kod deficitarnih zanimanja obvezan udio hrvatskih državljana koje morate imat na razini kompanije, tako da idemo u tom smjeru koji ste naveli, ali vjerujemo da sustav nije restriktivan, međutim ima vrlo jasne uvjete koji se moraju zadovoljit da bi se poseglo za stranom radnom snagom.
Hvala.
Zastupnik Ledenko ima repliku.
Poštovani predsjedavatelju.
Državni tajniče, evo ja ću akcent staviti na iskorištene potencijale domaćeg tržišta rada. Naime, iz izvješća HNB-a se kaže da je stopa aktivnosti našeg stanovništva, dakle u dobi od, od, od 15. do 64.g. 70%. Kad bismo dosegli prosjek EU od 75% to bi značilo aktivaciju 120 tisuća radnika na tržište rada.
E sad, vi kažete da imamo mjere. Da li mi dobro ciljamo s tim mjerama, da li, da li ciljamo sa cjeloživotnim obrazovanjem na pravi način, da li ciljamo na socijalne programe na dobar način, da li ciljamo na alternativne radne aranžmane, četverodnevni radni tjedan i slično, da li zapravo potičemo i ulažemo na pravi način u istraživanje i razvoj? Dakle treba iskoristiti naš neiskorišteni potencijal pravilnim ciljanjem, onda nam neće trebati ovaj uvoz radne snage ili ćemo ga barem kvalitetno evo recimo prepoloviti, dakle kapacitet postoji.
Hvala.
Poštovani državni tajnik.
Nećete zamjerit, ali zadnje brojke su nam da nam je stopa zaposlenosti 74,2 tako da jesmo se pomakli malo više od 70% koje ste spomenuli, evo kažem nemojte zamjerit samo faktografski da, da možda mrvicu ispravim. S vama se potpuno slažem, ja to stalno govorim da je nama fokus aktivacija domaće radne snage, međutim treba biti otvoren i reći da kada imamo 87 tisuća osoba u evidenciji koje realno imaju višestruke prepreke za ulazak na tržište rada onda zaista ne možemo reći da tu imamo nekakav ogroman neiskorišteni bazen koji nam može dati neko instant rješenje. Mi smo probali i kroz Zakon o mirovinskom osiguranju onima koji žele i mogu omogućiti da dodatno rade, to će bit predmet i budućih izmjena u slijedećoj godini Zakona o mirovinskom osiguranju gdje ćemo još mnogim skupinama omogućit da rade uz primanje mirovine, međutim treba biti realan i reći da ni jedna država članica se ne može u potpunosti osloniti na apsolutno i jedino svoju domaću radnu snagu, međutim slažem se tu ipak postoji bazen koji možemo aktivirati i mi radimo na tome.
Zastupnik Ledenko dignuo je povredu Poslovnika.
Povrijeđen je čl. 238. Ja sam citirao izvješće HNB-a iz svibnja ove godine. 70%, vi sad kažete 74%. smo mi u ova para mjeseci se digli 4% ne vjerujem. Vjerojatno su vaši podaci uvršteni strani radnici u njega. A ja govorim o domaćem radnom, radnoj snazi.
Dobro to nije povreda Poslovnika pa vam dajem opomenu.
Repliku ima poštovana zastupnica Dragić.
Zahvaljujem. Poštovani državni tajniče obično je uvriježeno mišljenje da su svi nezaposleni, sve nezaposlene osobe na evidenciji HZZ-a, međutim to nije tako. Mi znamo da je to osobni izbor svake osobe. Mi imamo jako puno nezaposlenih mladih ljudi od 15 do 30 godina koji su završili školu, koji ne rade i koji se ne nalaze na evidenciji nezaposlenih osoba. To je ovo o čemu je govorio gospodin Ledenko. Mi moramo ciljati. Recite mi jeste li razmišljali o tome da upućujemo javne pozive upravo tim ljudima da dođu na evidenciju HZZ-a i kako bi im zavod pomogao u tome da se što prije uključe na tržište rada. Zahvaljujem.
Poštovani državni tajnik.
Od svih ljudi najviše nekako volim možda i s vama raspravljat na ove teme jer ste vi iz HZZ-a i onda najbolje znate šta su problemi i dobro ste rekli. Znači nama je ogroman problem doći do tih kao što ste spomenuli osoba, budući da u kontekstu GDPR-a jako je teško nekoga na neki način selektirat i reć molim vas dođi, javi nam se u HZZ, imamo nešto za tebe. To je ozbiljan problem, to se slažem s vama. Mi smo pokušali donekle to riješiti kroz organizacije civilnog društva koje su nam pomogle u prošlom, prošlom financijskom razdoblju. Imali smo jedan poziv koji se zvao pronađi me, mislim da je to bilo otprilike 7 milijuna eura gdje smo pokušali zapravo kroz udruge doći do osoba koji su na neki način, ovo baš točno što ste rekli, izvan tržišta rada i daleko od neke aktivacije. Moram priznat da je to dosta zahtjevna skupina, da je zahtjevno doći do te skupine. Mi ćemo djelom i kroz ovih i kroz ove izmjene pokušat to poboljšat, međutim slažem se s vama dosta je teško doprijet kroz njih i tu ćemo opet pokušat sa organizacijama civilnog društva napraviti taj iskorak, budući da nam je kažem, zaista teško njih kontaktirat čak i u kontekstu GDPR-a.
Hvala lijepa. Želi li izvjestitelj odbora uzeti riječ? Ne. Onda otvaram raspravu i prva će u ime Kluba zastupnika SDP-a govoriti poštovana zastupnica Irena Dragić. Izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Zakon o tržištu rada uređuje tržište rada kroz posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje u cilju povećanja zapošljavanja radne snage, osiguranje za slučaj nezaposlenosti, mjere aktivne politike zapošljavanja, ostale aktivnosti u cilju poticanja prostorne i profesionalne pokretljivosti radne snage, novog zapošljavanja i samozapošljavanja, zapošljavanja na privremenim odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi te ustroj, upravljanje i obavljanje djelatnosti HZZ-a. Teško možemo reći da ovaj zakon na bilo koji način uređuje tržište rada. On u ovom trenutku definira određena prava i uloge nekih od dionika ali je daleko od uređenja bilo čega. Naše tržište rada je u principu prepušteno već dugi niz godina stihiji. Procesi na hrvatskom tržištu rada odvijaju se inercijom i kao što nismo bili pripremljeni na nedostatak radne snage, jer smo dugo slušali ono ako nećeš ti ima tko hoće, kao što nismo bili pripremljeni na dolazak stranih radnika iako je još prije 5 godina bilo jasno u kojem smjeru će ići naše tržište. Isto tako ne znamo ni što će se na tržištu rada događati za dvije ili tri godine, a trebali bismo znati predvidjeti potrebe tržišta rada, izraditi strategiju i djelovati već danas. Država teško može imati adekvatnu politiku tržišta rada kao ni migracijsku politiku ako ne raspolaže svim potrebnim podacima o stanovništvu koje joj odlazi onome koje joj dolazi. Mi ne znamo koliko je točno ljudi došlo u Hrvatsku, koliko ih radi i na kojim točno poslovima, a nikakve podatke nemamo o njihovom stupnju obrazovanja, radnog iskustva, vještina i znanja. Mi imamo primjere gdje je čovjek zaposlio, ne znam primjerice montera klima uređaja koji je imao preporuke poslodavca iz svoje zemlje da je taj posao radio godinama. Na kraju se ispostavilo ne samo da nikada to nije radio, nego nikada u životu klimu nije ni vidio, a takvih slučajeva nažalost imamo više. Glavnim ciljevima aktivnih politika smatra se povećanje fleksibilnosti radnika te postizanje što veće podudarnosti ponude i potražnje radne snage kao i poboljšanje stanja ugroženih skupina na tržištu rada. Premda je ostvaren određeni napredak, stanje na hrvatskom tržištu rada još uvijek nije u potpunosti zadovoljavajuće što pokazuju usporedbe sa prosjekom EU. Stopa zaposlenosti u dobi od 20 do 64 godine u RH iznosi 73,2%. I dalje je manja od prosjeka EU, koji je u prvom kvartalu 2024. godine iznosio 75,3%. Republici Hrvatskoj kvalificirane radne snage nedostaje gotovo u svim djelatnostima te su poslodavci u situaciji gdje ne mogu pronaći traženu radnu snagu. Struktura nezaposlenih ne odgovara strukturi potražnje kako po obrazovanju tako i po dobi. Razlog tome je što desetljećima ne postoji strategija promišljanja i praćenja tržišta rada te obrazovni sustav koji ne prati potrebe gospodarstva u dovoljnoj mjeri.
Kao glavni problemi neusklađenosti ponude i potražnje prema obrazovanju istaknuta je situacija u kojoj je razina obrazovanja koju zaposlenik posjeduje neusklađena s traženom razinom obrazovanja za kvalitetno obavljanje posla na radnom mjestu.
Drugi problem odnosi se na mali broj učenika i studenata u Hrvatskoj koji se istovremeno školuju i djeluju na tržištu rada pa iz tog razloga ne posjeduju potrebna znanja i iskustva za obavljanje određenih poslova. Poslodavci su istaknuli kako je glavni problem što nisu stekli potrebna znanja i vještine putem prakse za vrijeme obrazovanja.
Bez obzira na to što je ukupni broj nezaposlenih u Hrvatskoj na povijesno najnižim razinama brojni poduzetnici vape za radnom snagom. Dovode strane radnike te nema u kojoj djelatnosti ne nedostaje zaposlenika. Dobar dio mladih, ovo o čemu sam govorila od 15 do 30 godina u Hrvatskoj i dalje ne radi. Ovdje trebamo postaviti ozbiljno pitanje gdje su oni ako ne studiraju, ako ne rade i ako nisu u evidenciji nezaposlenih osoba, što je s njima? Desetljećima se nitko ozbiljno ne bavi praćenjem tijeka obrazovanja, završetka obrazovanja i zapošljavanja u profesiji za koju su se obrazovali. Mi recimo nemamo jedan podatak koji je jako bitan. Koliko recimo naših visokoobrazovanih ljudi koji su završili fakultete radi u svojoj struci, a koliko ih radi van svoje struke i zašto je to tako, koji su razlozi za to?
U literaturi se mladi koji ne mogu duže vrijeme pronaći posao nazivaju ne bez razloga izgubljenim generacijama, a empirijska istraživanja potvrđuju ogromne dugoročne društveno ekonomske gubitke za cijelu zemlju. Osim toga, mladi ljudi ne mogu pronaći dobro radno mjesto u svojoj zemlji koje će im osigurati ekonomsku sigurnost, oni će ga zasigurno potražiti u inozemstvu.
U zemlji poput Hrvatske suočenoj s nepovoljnom demografskom slikom i još crnjim demografskim prognozama to je scenarij koji bi se mogao spriječiti i morao spriječiti samo nužnim strukturnim reformama. Znamo li mi primjerice što su po obrazovanju ljudi koji su iselili iz Hrvatske? Koliko je među njima visokoobrazovanih? S kojim zvanjima? Koliko onih sa strukovnim obrazovanjem? Koliko onih sa specijalističkim znanjima i iskustvima? Nitko se time ne bavi, a to je preduvjet za stvaranje politika povratka mladih ljudi i osiguranja uvjeta zbog kojih će se odlučiti vratiti natrag u domovinu.
Nezaposlenost ne šteti samo mladima već šteti gospodarstvu u cjelini i cjelokupnom društvu koje sve više stari. Inicijativa je EU kojom se mlađima od 30 godina želi osigurati mogućnost pronalaska dobrih poslova, stalnog obrazovanja, naukovanja ili pripravništva u roku od 4 mjeseca od kad postanu nezaposleni ili završe formalno obrazovanje trebala bi biti sastavni dio izmjena i dopuna ovoga zakona. Tome trebamo težiti. Umjesto toga mi smo mladima ponudili mogućnost ostvarivanja prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti poslije 6 mjeseci rada, a za ostale je to 9 mjeseci.
Mladima treba osigurati dobar posao i to sa ugovorom na neodređeno vrijeme kako bi imali ekonomsku sigurnost i mogućnost planiranja svojih, svoje budućnosti u Hrvatskoj. Potrebno je sagledati i ostale zaposlene, primjerice stalne sezonce, govorili smo ovdje o njima koji rade 6 mjeseci. Što ako se ne vrate na radno mjesto, govorim o ovima koji su još uvijek pod mjerom, oni ostaju bez naknade stoga bi po našem mišljenju 6 mjeseci rada trebalo vrijediti i za sve zaposlene.
Osim problema s mladima u Hrvatskoj je izražen problem dugotrajne nezaposlenosti. Krajem srpnja 2024. godine u evidenciji zavoda bilo je 87 oko 87 tisuća osoba od toga broja 40,7% bilo je nezaposleno dulje od 12 mjeseci, a udio veoma dugotrajno nezaposlenih tj. nezaposlenih više od 2 godine iznosio je 27,1%. Drugim riječima, dugotrajna nezaposlenost čini gotovo polovinu ukupne nezaposlenosti dok je udio veoma dugotrajne nezaposlenih gotovo trećina ukupne nezaposlenosti. Ovdje trebamo istaknuti da imamo dugotrajno nezaposlene koji mogu raditi pogotovo ako im se pruži potpora i one koji su nažalost teže zapošljivi. Teže zapošljivi su oni čijima, čija dugotrajna nezaposlenost trebalo prevenirati u trenutku same prijave na evidenciju u zavod. Njihovoj izgubljenoj motivaciji i radnim vještinama osim zdravstvenih i ekonomskih problema u dobroj mjeri su odmogli mehanizmi socijalne zaštite koji su velik dio te populacije trajno deaktivirali iz svijeta rada i učenja a da nitko nije našao model barem privremenog uključivanja u svijet rada.
Ove izmjene i dopune trebale su obuhvatiti i osobe sa završenom osnovnom školom, a više od 30% nezaposlenih ima samo osnovnu školu i nemojmo se zavaravati mnogi od njih su mlađi od 40 godina.
Zakon je trebao konačno definirati alate provedbe i realizacije završetka školovanja što pomoćnik ministra kaže da jest, ali još uvijek to nije zaživjelo što bi omogućilo tim ljudima da budu konkurentni na tržištu rada. Nije baš ni jednostavno motivirati ljude koji imaju samo osnovnu školu, dugo nisu radili da počnu raditi i da se počnu obrazovati i da će im to pomoći u uključivanju u svijet tržišta rada. Novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti svakako je trebalo povećati, ali povećanje s 30 na 35% neće se značajnije odraziti na život nezaposlene osobe. Prosjek novčanih naknada iznosio je oko 400 eura, a što je nedostatno s obzirom na galopirajuće cijene tako da ovo povećanje za nezaposlene osobe, nažalost, neće biti značajno od prvog čitanja do drugog čitanja ovoga zakona znamo da je došlo do značajnog povećanja gotovo svih proizvoda.
Kada govorimo o radnim pravima djece i mladih njima treba otvoreno otvoriti tržište rada, treba ih poticati na rad, treba ih poticati da stječu različite vještine i radne navike, budu odgovorniji i nauče raspolagati vlastitim novcem. Sve su to vrijednosti koje se stiču ranim uključivanjem na tržište rada, ali ih trebamo zaštiti jer nažalost na tržištu rada i ta djeca i njihovi roditelji nailaze na poslodavce koji ne postupaju u dobroj vjeri ili iz nekog drugog razloga ne žele im ovjeriti ugovore zbog čega ti mladi ljudi ostaju bez priznavanja obavljenog posla i zarade, vrlo često ne upisuju im određeni, odrađeni broj sati, a posebno ne rad nedjeljom i blagdanom. Smatramo da tako ne priznavanje obavljenog rada predstavlja gospodarsko iskorištavanje djeteta koje je zabranjeno Konvencijom o pravima djeteta i da ga treba prijavljivati i najstrože kažnjavati.
I zaključno, o tome ću nešto opširnije u svojoj pojedinačnoj raspravi, tržište rada u Hrvatskoj suočava se sa nekoliko ključnih izazova koji značajno utječu na njegovu dinamiku i održivost. Prvo je nedostatak radne snage i neusklađenost vještina, drugo je tehnološka i ina transformacija tržišta rada koji ne pratimo, treće odljev radne snage i demografski izazovi i četvrto nerealna očekivanja od tržišta rada. Osobno smatram da se ovaj zakon upravo ovim izazovima trebao ozbiljnije pozabaviti. Zahvaljujem.
U ime Kluba zastupnika Mosta i nezavisnih zastupnika Josipa Jurčevića govorit će poštovani zastupnik Miro Bulj. Izvolite.
Državni tajniče.
Tržište rada je ono koje daje sve i sve što bi trebalo u obrazovanju napraviti da imamo dovoljno radne snage, nebitno visokokvalificirane ili niže kvalificirane. Ja sam spomenuo u svojoj replici ako je na tržištu potrebno sto keramičara, 200, 500, a imamo potrebu da npr. na Jadranu izgradimo hotele, bazene i ako mi to ne možemo u roku napraviti, ako nemamo na tržištu te keramičare onda će kazniti prije svega taj koji investitor ne može napraviti nema zaradu, ne može jednostavno cili lanac spada. I ako mi nismo svjesni toga ako triba sto mesara u Hrvatskoj nam treba sto mesara naše obrazovanje i školstvo nije prilagođeno tome. Ja ne znam koliko se vodi briga o tome. Mi ako nemamo mesara, a meso se prodaje pa ko će meso prodavat? Mesar. Imamo mi to, potičemo mi to, govorimo mi o tim problemima ili smo se prepustali stranim npr. trgovačkim lancima kad govorimo o prodaji spomenio sam mesare, stranim trgovačkim lancima da izrabljuju našu radnu snagu, naše blagajnice, naše sestre, kćeri, rodice, susjede i da imaju tri puta manju plaću nego u centrima odakle dolaze ti centri iz EU.
Prema tome, uvijek tržište daje nekakav okvir kako bi tribalo biti potrebe tržišta obrazovanja. Nebitno je to samo visokokvalificirani, naravno ako je potrebno u Hrvatskoj određeni broj pravnika ne moremo ih deset puta svake godine više upisati nego što su potrebe društva ili visoko obrazovanih ekonomista. A ako je potrebna radna snaga određena u određenim okvirima, pa makar bilo u obrtima što je vrlo bitno i što je pokretač onda na taj način mi moramo djelovat i obrazovanje treba bit prilagođeno sa tržištem jel ako nije tako onda čemu smisa ako mi imamo viška ne znam tisuće pravnika koji će stajat kod kuće nikad neće moć doć na radno mjesto nego će morat bit trgovkinja pravnica diplomirana trgovkinja u nekom trgovačkom lancu. I naravno da će ti i takvi ljudi otić ća iz države.
Drugo, što se tiče samih poticajnih mjera to je kolega Kujundžić dobro rekao. Neko ako iđe u samozapošljavanje, a primao je naknadu za nezaposlene zbog čega ne bi godinu dana ostala ta naknada da lakše pribrodi to samozapošljavanje ko krene u to i da mu se olakša taj nekakav prijelaz dok krene sa svojim radom. Triba znati znači poticati rad, a ne s njima se smanjuju mjere odma nezaposlenima.
I drugo vrlo bitno, zaštita na tržištu radnika i radničkih prava, činjenica da se stvaraju carstva na tržištu rada, a da imaju katastrofalne uvjete kod određenih poduzetnika jer meni je nezamislivo da u Hrvatskoj banke najveće imaju dobit milijardu i po eura u pola godine, a da naše ljudi koji rade u bankama imaju manju plaću nego u državama odakle dolaze te banke gdje su im vlasnici, … dolaze vlasnici tih banaka da imaju tri puta veću plaću ko radi u banci ili u trgovačkim lan… to mi je nezamislivo, a kao pozivamo se jednakost unutar EU. Nije istina, to je laž. I naravno da će naš bankar, ekonomist, netko tko radi u trgovinama ić van kad je tri puta veća plaća, a isti je vlasnik, isti trgovački lanac, ista banka, isti vlasnik. Ili teleoperater. A najveću dobit imaju u Hrvatskoj i najviše muzu para iz Hrvatske. Ne znam kako se u tome okviru zaštit već kad se pozivamo na europske vrijednosti, kako tu nismo čvrsti da zaštitimo hrvatskoga radnika na bilo kojem mistu. Zbog toga imamo demografski odljev, zbog toga odlaze ljudi jer zašto bi netko radio u trgovačkom lancu za tri puta manju plaću u Hrvatskoj ako je tri puta veća u drugoj državi susjednoj, a ona je unutar EU. Nije mi jasno kako smo mi tu nehrabri, kako nemamo snage, kako nemamo prkosa, ponosa da zaštitimo naše ljude kod tih stranih trgovačkih lanaca, stranih banaka. Mi radnike kao da smo zaboravili. Pa postoji li radništvo? Postoji li kod nas tko spominje to? I onda se čudimo zašto naši stručnjaci odlaze u druge države. Odlaze zbog toga što su im 5 puta veće plaće, unutar EU govorim. Da sve smo mi unutar EU. Za škart hranu prodaju za njihove proizvode mi smo samo njima tu eklatacijsko polje i ujedno tržište i ništa drugo. Pa misli li itko evo, čujem rješenje da je gospođa Šuica. Ona je sad povjerenica za Mediteran i širu okolicu. Kaže mi ćemo riješit demografski problem, uvest ćemo ljude radnu snagu iz Afrike i Bliskog istoka. Pa kako će tebi ostat naši ljudi ovdje, naša dica. Ponavljam ako mu je tri puta manja plaća nego u susjednoj državi, a pozivamo se na europske vrijednosti. Kako se ne pozivamo na europske vrijednosti u zaštiti radnika, blagajnice. Mislim to mi nije jasno. Svi smo ti neke vrijednosti europske, napredne te ali je hrvatska silena politika ministra Anušića onako izletio u nju unutar te politike pa je rekao ružičasta politika. Pa tko štiti interese hrvatskog radništva, od blagajnice ne znam, do, do, do ekonomista koji radi u banci, nitko. EU, zvjezdice sijaju, a mi njihovo tržište, loše hrane tri puta skuplja. Muzu novac, teleoperateri nigdje skuplje nisu usluge, nigdje veća dobit. Pa samo HT, Deutche telekom, ima dobit u RH 42%, a najmanje plaće koje ima taj koncern su u RH, a najveću dobit ima u Hrvatskoj. Ne radi to u zemlji odakle dolazi, ne bojte se. Em šta su im naše politike dale, zato triba uvest zakon o porijeklu imovine, zašto se zalažem za nj. Zašto? Netko je da naše komunikacije, krvotok hrvatski daje strancima koji ima i sad najveću dobit. To netko što je platio, naši očevi, vi stariji ste to platili, oni su priko naše zemlje privatne i društvene napravili infrastrukturu, mi o svom novcu i dali nekom mukte. I sad taj ima, sad naša dica imaju tri puta manju plaću kod toga teleoperatera, a on najveću dobit u Hrvatskoj ima. Stani, gdje smo mi srljali. A u isto vrijeme smo obezvrijedili sva načela u društvu zbog čega ljudi odlaze. Samo kad se sitim evo izjave u vrijeme tih improvizacija, gdje nismo zaštitili radnika kad se …/Govornik se ne razumije./… Znači telekomunikacije govorim, ne govorim samo o INA-i, nego govorim o, o telekomunikacijama kad su se pljačkale, da ne bi bilo da je samo to HDZ napravio. Telekomunikacije je počeo HDZ, a završio je SDP. Il obrnuto možda, ali je slično. Slično, slično. Šta se tiče INA-e isto nešto slično, bijele noći nemam pojma kako je to išlo i na koji način. Uglavnom ti nekakvi procesi, nekakvi procesi koji su se događali nisu štitili radnika, mi smo izgubili radništvo. Mi da bi ušli u EU, mi smo obećali EU pazite, smanjit ćemo subvenciju naših brodogradilišta. Ne smijemo je, nego ćemo smanjit čak i proizvodnju. Zašto, to mogu Francuzi radit, zašto bi to bilo u Hrvatskoj ali prije toga ćete pohapsit, uhitit i locirat sve generale. Obezvrijedit ćete sve, sve, sve, to je Šeks rekao lipo, Sanader, Primorac uzdanik kao najlošiji ministar u Sanaderovoj Vladi i on lipo uhitit, locirat, transferirat uza nj onaj veleizdajnik Mesić i kraj te politike mora bit. Ne možemo mi obezvrijedit temelje države. Ne možeš ti obezvrijedit Domovinski rat, pohapsit sve generale. To Amerika nikad neće napravit. Bit će oni ratuju sa, sa onin ne znam sa kokicama, bacaju kokice. Bit će rat je …/Govornik se ne razumije./… bal gdje su Milanović i Plenković tamo bili se to na Zrinjevcu lagano kroasane mlatit. Rat je rat, a mi smo i to obezvrijedili. Radništvo obezvrijedili. Znači nitko nije stao iza radnika, nitko, kralo se. Zato triba Zakon o porijeklu imovine. Onda kažu ne može to retroaktivno, ma vidi. Narod može prominit referendumom cili Ustav. Cili Ustav može napisat se i ako narod ga izglasa, znači narod, narod, ne Vladimir Šeks i njegova kužina ni Ustavni sud ni Šeparović, ego i kumovi. Znači mi moramo štitit radnika unutar EU, a ne tražit rješenja kroz neograničeni uvoz ilegalnih, pardon, ovaj radne snage, radne snage iz drugih država bez ikakvih ograničenja. I koja je osnova agencije, visoko pozicionirana djeca visoko pozicioniranih HDZ-ovaca ili bivših HDZ-ovaca. …/Govornik se ne razumije./… uvozi pa najprije odnos prema tim ljudima kakav je. Ako ćemo gledat s te ljudske strane. Kakav je odnos prema tim ljudima koji on uvozi u radnu snagu, s ljudske strane. Drugo pa mi moramo ograničit, mi moramo sačuvat svoje vrijednosti uvoz radne snage. Na ovaj način dolazi do zamjene stanovništva. Ovo treba hrabro govorit i to je legitimno govoriti, možete se slagat i ne slagati, ja to govorim i zastupam i zastupat ću. Ograničenje uvoza radne snage, zaštiti našeg radnika u Hrvatskoj, našu mlade, našu dicu koja se zapošljavaju da imaju iste uvjete kao što imaju u drugim članicama EU. Pa šta smo mi ovdje, roblje?
Najprije smo morali skinit gače pa i, da im sve rasprodamo, sve damo, potpišemo da nema brodogradnje u Hrvatskoj. More to Francuzi radit, zašto mi to imamo? Nijemci također, svi, isto je nebitno. Uglavnom nismo mi.
.../Govornik se ne razumije./... ja gledam isključivo hrvatske interese, što se tiče Francuske, Njemačke, on se za svoje pobrigao, nema on konta za to. Znači mi smo sami sebe pogazili, stvarali državu da se pogazimo, da rasprodamo, da damo, da ponizimo temelje državi. I tko će ostat tu kad nemaš vrijednosti? Tko će ostat kad nemaš vrijednosti? Minjamo snagu, ja nikad neću reć, kao što je rekla kolegica iz HDZ-a škuri neki odaju po Zagrebu, crni mali škuri, ja ne ponižavam ljude nikad, čovik je svaki čovik, prije svega nisam tako odgojem da ponižavam ljude.
Ali, da može šefica bivša demografije u EU, povjerenica, Dubravka Šuica reć da je rješenje demografije ljudi da uvozimo ljude iz Afrike i Bliskog Istoka. Nemam ništa protiv nikoga, dapače, treba svakome pomoć, međutim, mi moramo štitit svoje. Svoga radnika, svoga seljaka, svoju blagajnicu. Jer mi nemamo, mi smo na tržištu, pa mislim, ono šta tri puta jeftinije, bolje kvalitete u Njemačkoj, u nas je 3 puta skuplje, lošije kvalitete, isti celofan, to je dokazano, isti celofan, i nama tri puta manje plaće, a oni imaju nikad veću dobit.
Mi smo ponizili i našu novčanicu kunu. Bivši poljski premijer je reka, nikada neće Poljska uvesti euro, kad vidi šta se događa u Hrvatskoj. Nikad. Mi smo mali licemjerni prema sebi. Ali zašto? Ja ne znam zašto, kao mi patimo, mi smo Europa, pa mi smo europski narod stoljećima, pa nije Hrvatska ne znan, u Aziji. Nismo zaštitili svoga radnika, rasprodali smo svoje resurse, strane, strani vlasnici multinacionalih kompanija nas prigazili, nemamo poljoprivredu, nismo zaštitili seljaka, nemamo radništvo zaštićeno, nemaju iste uvjete kao šta je u drugim državama EU, mi smo samo njima eksploatacijsko polje, samo smo im to i bilo teleoperaterima, bilo šta, najveću dobit svi u Hrvatskoj, banke, bilo šta, što se tiče ljudi i čovika, jedino šta znamo prepisivat direktive.
Pa ovde dođe, samo dižemo ruke za direktive, uredbe, da li je to primjenjivo, koga je brige, bitno je da je na kraju mandata g. Jandroković izađe pred novinare, 895 zakonskih izmjena usklađeno sa uredbama i direktivama EU. Da li imamo mi potencijal ljudski? Je li to prilagođeno prema nema? Nema ubijanja prasadi na tradicionalni način. Ništa nema. Niti se rakija peče, .../Govornik se ne razumije./... domaći, Bože sačuvaj.
Pa mislim koje smo, to je politika budala koja se vodila, trebamo bit suverenisti, nikoga ne mrzit i borit se za svoje, radnike, seljake, težake. Hvala.
U ime Kluba zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a govorit će poštovana zastupnica Anka Mrak-Taritaš, izvolite.
Nije lako doći od rakije do tržišta rada, ali valjda se može ovaj, izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Uh, probat ću nekako preko generala, svinjokolje, rakije se vratiti na temu izmjene i dopune Zakona o tržištu rada, vidjet ću je li će to nekako mi poći za rukom ili će me ovaj zov sirena pa ću i ja otići tamo gdje ne treba, ali nekako probat ću se vratiti u temu.
Dakle mi imamo pred sobom izmjenu i dopunu Zakona o tržištu rada, imali smo u prvom čitanju tamo negdje u listopadu, dakle ne tako davno, otvorili smo niz tema i niz stvari, nešto od toga u raspravi koja je bila tad kvalitetna, a mislim da je i danas smo otvorili neke teme koje smo trebali otvoriti i raspravljati o stvarima koje je. Ja uvijek kad čitam neki zakon ili kad se pripremam, onda gledam kakvo je nekakvo postojeće stanje, što smo imali povijesno i što bih trebali imati za budućnost, tako da, recimo, u listopadu kad sam se pripremala za raspravu, baš me je zanimalo, tad sam baratala, kaže broj zaposlenih u Hrvatskoj, 1 739 690, danas kad gledam podatke oni koji su dostupni, a dostupni su sa tim istim listopadom jer naravno, mi gledamo malo unazad je 1 738 838. Dakle mi imamo veliku zaposlenost, imamo negdje oko 1 800 000 stanovnika koji nam je radno sposobno prema statističkim podacima, imamo nezaposlenost negdje oko 80 tisuća, ali imamo jedan problem na koji su već u, i u svom govoru, a i u replikama se ukazali, da zapravo ova nezaposlenost, da imamo dosta ljudi koji su nezaposleni, a koji se nisu prijavili na adekvatna mjesta i da nam to s jedne strane čini problem. I da to bi trebali nekako vidjeti i poticati kako to napraviti.
Ali, nešto što trebamo razmišljati o ovom Zakonu i u sljedećim zakonima, što napraviti i, jer se zakoni ne pišu za prošlost. Prošlost nam samo može biti baza na temelju kog radimo nekakve zakone za budućnost. Da bi mogli napraviti kvalitetnu izmjenu i dopunu ovog Zakona i kvalitetno se pozicionirati mi bi recimo već u ovom trenutku trebali jasno znati kakvu Hrvatsku želimo 2030. jer 2030. je sutra nego 2050. da bih mogli uskladiti niz stvari jel zapravo ono što sam dala u replici i što cijelo vrijeme i u ovakvim raspravama, važno je da oni koji prate tržište rada surađuju s obrazovnim ustanovama da bi zapravo programi i upisne kvote odgovarali ne samo sadašnjim, sadašnje potrebe su to koje je nego u nekakvoj budućnosti. Za u budućnost trebamo znati da li ćemo biti zemlja koja će se baviti turizmom, koja će se baviti nekretninskim biznisom, koja će se baviti farmaceutskom djelatnošću ili nečim drugim. Primjera radi, dat ću samo dva primjera, ja se jako dobro sjećam i to često nastojim spomenut mi kad smo ušli u EU bili smo jako ponosni na sebe i ja sam između ostalog znate ono tu noć vam je onak idu vam suze na oči i mislite i apsolutno ja sam jedan od onih koje mislim da je dobro i da je neusporedivo bolje za Hrvatsku da je u društvu boljih i uspješnijih nego u društvu lošijih ili manje uspješnih. I ja na jednom sastanku koji je bio i na kojem sam je bila i delegacija iz Hrvatske je bila gospođa Angela Merkel koja je bila njemačka kancelarka u to vrijeme. Između ostalog tema je bila gospodarstvo, razvoj gospodarstva, tad ne tako davno to je bilo pred recimo 2014., 2015. dakle pred devet, deset godina i situacija u Europi bila posve drugačija nego što je danas, dok situacija dakle ne u nekom drugom stoljeću pred kratkog vremena posve drugačije nego danas. I ona se o krenula nama koji smo sjedili delegaciji iz Hrvatske i onako je rekla, dajte mi recite vi iz Hrvatske kako ste se vi pripremili za ulazak u EU jer ono što ćemo mi ponuditi vašim visokoobrazovanim vi ne možete ponuditi. Dakle, mi vam možemo ponuditi veće plaće, možemo ponuditi određen stanove i sve ostalo, vi to ne možete ponudit i samim tim na ulasku u tržište mi ćemo to pokupit. Kako ste se vi pripremili da zamijenite tu radnu snagu nekom novom radnom snagom?
Moram priznat da smo mi onako svi se gledali jer se nismo pripremili da budem iskrena, nismo se pripremili. Nismo se mi ni pripremili na činjenicu da ćemo imati strane radnike koji će nam određene poslove odrađivati uopće se nismo pripremili za to, nismo se pripremili one integracije o kojoj mi pričamo i drugi korak, ali si nismo pripremili ni za sve ovo.
Nekako mi se čini da kroz ovaj zakon i kroz nove zakone koji će biti i izmjene da se pokušamo to šta znamo da se nismo pripremili da sad probamo odgovoriti na to pitanje da se pripremimo. Dakle, ja to često znam spomenuti u graditeljstvu koje ja nekako utvaram da se nešto razumijem, je godinama, godinama dakle nije to ovih desetak godinama, su kvalitetna, kvalitetni zidari, krovopokrivači, armirači, kvalitetna radna snaga je dolazila iz bivših zemalja iz Jugoslavije. Dakle, nama je tržište pokrivalo kvalitetnim pogotovo oni bi došli preko ljetnog perioda, odradili što trebali odradit i vratili se, bili su poznati iz Crne Reke to je jedno malo mjesto da su dolazili najkvalitetniji armirači i zidari na ova područja. Oni su u jednom času samo preko Hrvatske otišli u Njemačku, dakle mi smo tu jednako tako izgubili jedan dio uopće da smo da mi punimo i s ljudima koji su iz našeg evo okruženja.
Dakle, ono što hoću reći, mi u ovom trenutku znamo da imamo visoku zaposlenost, ono što znamo da imamo neke djelatnosti kojih više nemamo i nećemo ih imati. Ja sam u Saboru u sabornici pred pet ili šest godina kad je bila tema brodogradnje s ovakve iste govornice pitala i rekla, ljudi moji mi brodogradnje u Hrvatskoj više nećemo imati za kog školujemo i za kog upisu djecu na Fakultet brodogradnje? Ne više za nas upisujemo ih za neke druge. Tako da postoje dvije stvari koje se meni čini koje su vrlo važne, dakle osim ono što je baza da imamo evidenciju, da znamo što nam treba, da znamo kakva nam je situacija pa iz toga čitamo nešto, da znamo koje to gospodarstvo koje ćemo razvijati u budućnosti jel danas se danas onaj neko ko upisuje srednju školu i ako će ić dalje na fakultetu neće radit sutra, on će radit za deset godina. Dakle, da mi trebamo znat kakvu kojem hrvatsku smjer idemo, da su nam to odgovori i da moramo biti spremni na dvije stvari. Jedna stvar je kontinuirane prekvalifikacije, da netko tko je na tržištu rada koji je nezaposlen bude spreman na kontinuirano prekvalifikaciju, a ne samo prekvalifikaciju nego na ono cjeloživotno obrazovanje gdje se moraš obrazovat za neke druge stvari. I druga stvar koje je izuzetno važna, da vidimo što ćemo raditi sa našim, dakle nama je visoko obrazovanje izuzetno važno, mi imamo fakultetske programe koji su napisani da bi bili napisani kao da imamo potrebno da zaposlimo nekakve dakle da se otvore fakultetski programi gdje se djeca ne upisuju.
Mi smo ove godine dakle ove godine su nama neki studiji ostali neupisani, da ne kažem u doba kad sam ja upisivala fakultet upisat se na medicinu mogli su samo oni koji su imali 5.0 i koji su dobro zagrijavali stolicu i ostalo je neupisanih ne znam koliko. Ove godine to možda akademik Reiner bolje zna nego ja jer ima tu više kontakta i svog zapravo stvarnog profesionalnog života, je ostalo praznih mjesta. Ja apsolutno ne mislim da se ta mjesta trebaju popunjavat da bi bila popunjena, ali postoji nešto o čemu valja razmislit, dakle, mi kad govorimo o stranim radnicima, dakle kad govorimo o stranim radnicima mi ćemo strane radnike za ova niska dakle srednju ili ispod toga obrazovanje dolaze nam iz Nepala, dolaze nam iz Indije i oni dolaze bez da trebaju za to imati adekvatnu vizu i sve ostalo. Ako žele, ako želi neko upisat fakultet iz tih istih zemalja mi nemamo vize i ne odobravamo vize. Za upis na fakultet dakle neko iz Nepala ako hoće doć radit ko pomoćni radnik na bauštalu da nosi zidaru samo opeku i mort će moć doći bez vize, a ako želi upisat fakultet u Hrvatskoj, želi doć, položit prijemni i upisat fakultet, za to treba imati vizu.
Ono što ja želim naglasiti i o čemu trebamo vodit računa, dakle bazično ministarstvo je ovo ministarstvo koje predstavlja državni tajnik sa svojom suradnicom odnosno to je bazično ministarstvo, ali to ministarstvo nije otok, nije samo na svijetu. To ministarstvo da bi moglo kvalitetno raditi svoj posao, da bi moglo kvalitetno i raditi ovakve, ovakav zakon i mijenjati ga, mora imati kontinuiranu suradnju sa bazom, dakle njihova baza je skupljanje podataka da znamo, stvarnih podataka, tko je nezaposlen, koje struke mi više uopće ne trebamo jel ih imamo pretjerano, šta bazu sa gospodarstvom, koje su potrebe u gospodarstvu danas, ali i koje cijene da će biti za nekoliko godina i onda trebamo imat jednog odvažnog ministra znanosti i obrazovanja koji će u jednom trenutku reć ljudi moji nema novaca za fakultetske programe koji nisu, koji jednostavno su, nema potrebe, nemamo potrebe za to i onda ćemo mi iz proračuna RH školovat djecu koja će zapravo odmah, u biti ćemo školovat za neke druge zemlje.
Ja moram priznati zgodno je uvijek govoriti i u kontekstu i nekakvih financijskih okvira. Kad smo imali proračun jedna od stvari koja je, jedan od amandmana koji nije bio usvojen, a koji je govorio o tim politikama je bilo da se osigura još nešto više novaca za stipendiju, dakle stranih državljana koje bi mi i to može bit jedan dobar program gdje bi ih mi stipendirali, gdje bi došli kod nas studirali uz uvjet da određeni broj godina rade kod nas. Na taj način bi zapravo pomogli i onaj problem odljeva visokoobrazovanih zapravo da imate, da vi školujete nekog za nekakve druge programe i ostalo. To su sve teme koje su teme i važnosti teme potreba tržišta rada, dakle ovo je jedan od zakona koji je važan. Meni je žao što je u drugom čitanju došlo u ovom tjednu u kojem imamo od poreznih zakona i svega ostalog i nekako si je sve, sve, sve ovakve nekakve stvari su malo ispod radara, ali tu su stvari koje su bitne i koje su važne jer odgovor koji ćete, odgovore koje čitamo u ovom zakonu to su odgovori koji nisu za sutra, dakle iskustva koja imamo iz prošlosti bi trebali bazirat za budućnost. Ono sve što nas je zateklo bi trebalo vidjeti što nas je zateklo i kako ići dalje.
Zaključno želim reći slijedeće, nešto što kontinuirano trebamo voditi računa su prekvalifikacije, kontinuirano trebamo vodit računa o cjeloživotnom obrazovanju gdje vi zapravo se različitim programima cjeloživotno obrazujete i pripremate za druge situacije i ono što je ključno i bazično, a to je da obrazovni programi koje imamo za srednje škole i za fakultete odgovaraju nečem što ćemo imati i poslove koji će biti ne sutra nego za 10 ili 15.g., a naravno ono što vam treba i u ovom trenutku, hvala lijepa.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a govorit će poštovani zastupnik Petar Šimić, izvolite.
Poštovani državni tajniče Vidiš sa suradnicom, poštovane kolegice saborske zastupnice, poštovani kolege saborski zastupnici.
U uvodu na ovu temu bih rekao da sam siguran da je isti interes Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike, HZZ-a, poslodavaca, ali i nezaposlenih osoba koji su na Zavodu za zapošljavanje, svima, svima im je želja da na zavodu bude upravo što je moguće manje prijavljenih osoba odnosno nezaposlenih osoba. Mi im pomažemo kao saborski zastupnici, kao tijela iz ministarstva, pomažemo im da upravo kreiramo zakone koji će omogućiti njihovo uključivanje u rad. Zato u ovom Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada želimo olakšati život svim nezaposlenim osobama. Materijalna pravna zaštita nezaposlenih osoba osigurana je Zakonom o tržištu rada, a temeljeno je pravo, temeljno je pravo novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti. Zadaća novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti je zaštita nezaposlene osobe od negativnih posljedica nezaposlenosti. Ta zaštita mora biti primjerena na način da osigura nezaposlenoj osobi s jedne strane dostojanstven život koji će joj omogućiti pronalazak kvalitetnog adekvatnog zaposlenja, te s druge strane neće utjecati na njezinu motiviranost za zapošljenje. Uvjeti za ostvarivanje novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti moraju biti takvi da postave ravnotežu između materijalne zaštite nezaposlene osobe i njezine aktivacije na tržištu rada. Radi jačanja materijalno-pravne zaštite nezaposlenih osoba NPOO-om 2021.-2026. kao reformska mjera planirane su izmjene i dopune Zakona o tržištu rada.
NPOO-om predviđeno je stupanje na snagu izmjena iz zakona u trećem kvartalu 2024.g.. Stupanjem na snagu izmijenjenog ili novog zakona kojim se povećava iznos i trajanje naknade za nezaposlene, smanjuju zahtjevi za ranjive radnike i digitalizira se postupak ostvarivanja prava na naknadu za nezaposlene na temelju provedenih analiza. Moram napomenuti da je u rujnu 2024. g. broj nezaposlenih 82 839, nikada manji u povijesti Hrvatske, broj zaposlenih 1 740 383, nikada veći. U skladu s preporukama Vijeća Europe za 2020. prema kojima je RH treba ojačati mjere i institucije tržišta rada i poboljšati adekvatnost naknade za nezaposlenost, izrađena je analiza adekvatnosti novčane naknade kao prijedloga za odgovarajuće zakonodavne izmjene.
U bitnome analiza je pokazala da je potrebno povećati novčane naknade nakon 90. dana korištenja te olakšati pristup ostvarivanju prava mladim osobama. Prvo, a možda i najvažnije za istaknuti, a posebno s obzirom da se odnosi na postizanje pokazatelja 288 kojim smo si zadali Nacionalnim planom oporavka i otpornosti predloženim izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada povećava se novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti u razdoblju od 91-180 dana korištenja i to sa 30% na 35% osnovice.
Ujedno smo povisili najviši iznos novčane naknade koji se može isplatiti za predmetno razdoblje na 40% iznosa prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama RH u prethodnoj godini prema posljednjim službenom objavljenom podatku. U skladu s predloženim izmjenama novčanih naknada za vrijeme nezaposlenosti, s obzirom na njezino trajanje, iznosile bi ovako, visina osnovice novčane naknade do 90 dana, 60%, od 91-180 35% i od 181 dan 30%. Znači prosječna neto plaća u 2024. g. 1302 eura, gdje je 60% do 90 dana 911 eura, od 90 do 181 dana 520 eura i od 181 dana naviše, 35%, 456 eura.
Donji limit po zakonu, znači kada je preko 6 mjeseci iznosi 353 eura, da netko tko je radio 9 mjeseci u prethodnih 24 mjeseca, odnosno mlađi do 30 godina koji su radili 6 mjeseci u proteklih 24 mjeseca, sukladno predloženim izmjenama dobiva otkaz i ostvari pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a imao je plaću na razinu prosječne neto plaće.
Novina je uvedeno razdoblje od 91 do 180 dana kad bi isti ostvario naknadu od 459 eura, preostalo razdoblje od 181 dan na više, znači iznad 6 mjeseci, naknada u iznosu od 401 euro. Olakšan je uvjet mladima do 30 godina života za ostvarivanje prava na novčanu naknadu jer se za njih traži 6 mjeseci rada u posljednjih 24 mjeseca za ostali uvjet 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca.
Omogućili smo nastavak korištenja novčane naknade nakon kratkotrajnog radnog odnosna koji je prestao sporazumno, ako je stečeno pravo na naknadu jer temeljem sporazuma o prestanka ugovora o radu nezaposlena osoba nije prije imala pravo na nastavak korištenja novčane naknade. Važno dodatno za istaknuti, uredilo se povremeni rad učenika preko tzv. učeničkih servisa po uzoru na studentski rad na način da se propisao minimalnu učenikovu zaradu po satu, iznos minimalne bruto plaće podijelilo se sa 160 za 2024. g. pa je to 5,25 eura po satu. 50 postotno uvećanje zarade za rad nedjeljom.
Što se tiče obrazovanja, dakle mislim da je ova Vlada i ovo ministarstvo uz HZZ upravo na ovom polju polučilo najveće rezultate. Preciznije se uredilo obrazovanje odraslih na način da smo propisali kako se obrazovni programi moraju, moraju bit utemeljeni na hrvatskom kvalifikacijskom okviru, bilo da se radi o formalnim ili neformalnim programima obrazovanja, uključujući i programe, uključujući i programe visokih učilišta na razini visokog obrazovanja koji se temelje na načelima cjelovitog životnog učenja.
Zadaća Ministarstva rada, obitelji i socijalne politike da prati sadašnje i buduće potrebe tržišta rada, definira preporuke za obrazovnu upisnu politiku, o čemu je kolegica Taritaš pričala, na temelju portala tržišta rada i praćenja osoba sa stečenim kvalifikacijama.
Za, što se tiče stranaca u RH, a i to je bila jedna od tema danas u Saboru, radi usklađivanja s planiranim izmjenama i dopunama Zakona o strancima, omogućilo se neovisno o pravu na novčanu naknadu HZZ, u HZZ može se prijaviti nezaposlena osoba, državljanin treće zemlje kojem je prestao radni odnos, ako ima odobren privremeni boravak u RH i može se smatrati nezaposlenom osobom sukladno ovom Zakonu.
Naime, izmjenama i dopunama Zakona o strancima koji su u tijeku, predviđeno je da stranac koji ima važeći dozvolu za boravak i rad može biti nezaposlen unutar roka važenja te dozvole ako nezaposlenost višekratno ili jednokratno ne traje dulje od 60 dana. Ako se ne zaposli u roku od 60 dana, ukida mu se dozvola za boravak i rad.
U tom periodu stranac može tražiti novi posao sam ili posredstvom HZZ-a. Prema trenutno važećem Zakonu o tržištu rada državljanin treće zemlje može se prijaviti u evidenciju HZZ-a samo ako ispunjava uvjete za novčanom naknadom po uvjetu da ima odobren privremeni boravak u RH.
Dakle osim mogućnosti da se evidenciju nezaposlenih osoba prijavi stranac, radi stjecanja prava na novčanu naknadu izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, predviđena je i mogućnost da stranac, dok je nezaposlenost, neovisno o novčanoj naknadi, prijavi u evidenciju nezaposlenih osoba kako bi posredstvom HZZ-a našao novi posao. U prvih 7 mjeseci 2024. godine 36 je stranaca s privremenim boravkom ostvarilo pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a ukupno je isplaćeno 46.322 eura novčane naknade s tim da briše se pravo na novčanu pomoć za nezaposlene osobe sa invaliditetom, jer je isto objedinjeno u inkluzivnom dodatku. Dakle imamo zakon unutar kojega se izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada ide sigurno više koraka unaprijed. Uređeno tržište rada dobit ćemo sinergijom s novim mjerama aktivne politike zapošljavanja za 2025. unutar kojih je osigurano 630 milijuna eura u koje je do sada bilo uključeno 282 tisuće osoba od čega 125 tisuća mladih u proteklih 8 godina. Sve ove mjere uveliko će pomoći nezaposlenim građanima i zasigurno Hrvatska ostaje među državama unutar EU sa najnižom stopom nezaposlenosti negdje oko 4%. U ime kluba HDZ-a podržavamo Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada i predlažemo da ga svi zajedno usvojimo jer u svakom slučaju svako ovo poboljšanje unutar zakona kada su u pitanju nezaposlene osobe pa čak i kada su u pitanju stranci kojih je sve više jer je činjenica dakle da nam fali, da smo deficitarni sa radnom snagom, upravo na poslovima sa nižom stručnom spremom, a evo jednostavno mislim da ovakvim pristupom kojeg evo radi Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike, kažem i hrvatski zakon, HZZ sigurno će pridonijeti boljem stanju na tržištu rada. Hvala.
U ime Kluba zastupnika Možemo! vrijeme će podijeliti poštovana zastupnica Jelena Miloš i zastupnik Marin Živković. Najprije poštovana zastupnica Miloš, izvolite.
Zahvaljujem. Poštovane kolegice i kolege, nastavit ću s temom sporazumnog otkaza o kojem sam i postavila svoju repliku. Dakle kao što znamo mnogi radnici u Hrvatskoj pristaju na sporazumni otkaz i zbog pritisaka poslodavaca i zbog toga što zapravo ne znaju svoja prava, a neki od njih čak su bili i žrtve mobinga i nakon što pristanu naravno na taj sporazumni otkaz, kažem često ne znajući svoja prava gube i naknadu za nezaposlenost. Budući da je to jedan, jedna praksa koja se događa svih ovih godina, budući da država zapravo svih tih godina nije uspjela stati na kraj zloupotrebama instituta sporazumnog otkaza i budući da su nam kapaciteti inspekcije rada rekla bih mali i nikakvi, s još uvijek nekim mjestima koji su nepopunjena, ja sam predložila da se naknada za nezaposlenost daje i osobama odnosno radnicima koji su dobili sporazumni otkaz. Uostalom imamo primjere iz zemalja kao što je Slovenija koja ne radi razliku između vrste otkaza pri ostvarivanju prava na nezaposlenost. Dakle neovisno o tome koju ste vrstu otkaza dobili, imate pravo na naknadu za nezaposlenost. Na taj moj prijedlog, ministarstvo mi je u drugom čitanju odgovorilo da citiram, nije prihvatljivo omogućiti naknadu osobi koja je pod utjecajem svoje volje ili krivnje postala nezaposlena. Na to sam državnom tajniku postavila pitanje kako to da je ovoj Vladi savršeno prihvatljivo dati naknadu 6 plus 6 bivšem ministru Berošu koji je pak otkaz dobio zbog teških optužbi za korupciju i krađu javnog novca, ali toj istoj Vladi nije prihvatljivo dati naknadu ljudima koji su izgubili posao sporazumnim otkazom iako, kao što znamo su ga često dobili pod pritiskom poslodavaca. Na to sam dobila odgovor od državnog tajnika da sam skrenula s teme. Ja nisam naime, skrenula s teme. Tema je ovdje kao i pri donošenju svakog drugog zakona, pravedna raspodjela resursa, pravedno trošenje javnog novca i onda fundamentalna nepravda koju ljudi osjećaju jer imamo s jedne strane ministre pod optužbama za korupciju koji imaju pravo na poprilično veliku naknadu 6 plus 6, dok puno ljudi i dalje ne mogu ostvariti naknadu za nezaposlenost zbog prestrogih uvjeta koji su definirani do sada bili u samom zakonu. I to je ta nepravda koju ljudi u ovoj zemlji svaki dan osjećaju i zbog čega nemamo povjerenja ni u politiku ni u institucije. Takvih nepravdi koje ljudi osjećaju dakle nepravdi raspodjele naših zajedničkih resursa, ima još u ovom, u ovom zakonu iako možda ne upadaju u prvi plan. Naime već dugo se zna analiza da naknade za nezaposlenost nisu adekvatne ali se svejedno ljude pustilo da čekaju više od 3 godine prije nego što je ovaj zakon nama došao na stol. Naime, pred nekoliko godina Vijeće EU preporučilo je Hrvatskoj da poboljša naknade za nezaposlenost jer iste nisu adekvatne. Vlada je to najavila još pred tri godine reformom NPOO-a. Analiza koja je napravljena 2020. od strane jednog instituta, pokazala je da je međunarodno gledajući, Hrvatska zemlja s najstrožim kriterijima za ostvarivanju prava na novčanu naknadu i baš zbog toga imamo jako mali broj korisnika te novčane naknade u odnosu na to koliko imamo ukupno nezaposlenih. Dakle nezaposlene osobe u sred velike inflacije, velik broj njih nije imao pristup naknadama za nezaposlenost. To je analiza koja je napravljena, dakle govorimo sad o 2022. godini. Od tad prolaze još dvije godine prije nego što se donio ovaj zakon. Dakle dvije godine trebaju da se poveća ova naknada iako se zna dugo da je neadekvatna. Istovremeno prije nego što je nama ovaj zakon došao na stol, uspjela se povećati plaća ministrima, dužnosnicima i nama saborskim zastupnicima i evo upravo zbog takvih stvari govorim da je to ona nepravda koju ljudi osjećaju svaki dan dok čekaju zapravo na svoja prava. Također bi htjela napomenuti da sam u prvom čitanju tražila da se javno objavi spomenuta analiza adekvatnosti novčane naknade koju je ministarstvo, za koju je ministarstvo radio Ekonomski institut.
Ja sam naime, primijetila, da je u prvom čitanju ministarstvo u javnom savjetovanju odgovorilo, mislim čak i pravobraniteljici, nisam 100% sigurna, ali u javnoj nabavi je zapravo odgovorilo da neće objaviti tu analizu. Dakle kao što sam rekla, meni je neprihvatljivo da se bilo kakva analiza javnih politika, zapravo analiza koja, da, javnih politika koja se koristi u izradu zakona ne daje saborskim zastupnicima, ne daje znanstvenim institucijama, ne daje građanima da bi i sami mogli vidjeti stanje stvari i predlagati neka bolja rješenja.
Nakon što sam ja to tražila u prvom čitanju, GONG je isto tako, uputio Ministarstvu rada zapravo zahtjev za pravo na pristup informacijama i tek nakon tih upita, analiza je naknadno objavljena na stranici HZZ-a, što se može vidjeti i po datumu same objave, tako da evo, svim kolegama saborskim zastupnicima i zastupnicama, mogu reći da se sad analiza nalazi na stranicama HZZ-a, da je vrlo opsežna analiza s nizom preporuka, neke od kojih jesu prihvaćene, neke od kojih nisu prihvaćene, ali nam može poslužiti u zajedničkom radu i ono što je najvažnije, ta analiza javno je dostupna.
Da se vratim možda na jednu od najbitnijih preporuka te analize koju sam spomenula, ona je bila da se iznos novčane naknade za razdoblje od 91.-270. dana korištenja poveća sa sadašnjih 30 na 45% osnovice, pri čemu naravno, se smatralo da najveći iznos u tom razdoblju ne može biti viši od 50% prosječne plaće. Dakle tu se radilo o preporuci koja predviđa puno više podizanje osnovice, dakle sa 30% na 45%, a ne sa 30 na 35% kako je to određeno u ovom Zakonu.
I sama simulacija koja se spominje u toj analizi koju je radio institut pokazuje da bi se u tom slučaju i dalje zadržao dovoljan poticaj za rad s jedne strane ljudi koji se nalaze na zavodu za nezaposlenost, a s druge strane bi se poboljšala njihova socijalna zaštita i materijalni položaj za vrijeme nezaposlenosti, što, kao što sam rekla izuzetno bitno u periodima inflacije koje imamo danas jer ne zaboravimo, danas sam to govorila tijekom Zakona o minimalnoj plaći, da danas u Hrvatskoj preko 40% ljudi ne može platiti izvanredni trošak od 400 eura, dakle doslovno ako se nekome pokvari frižider, ljudi to ne mogu platiti i sad zamislite kad se ti ljudi nađu na zavodu za nezaposlenost i kad još čekaju 2 godine da im se povisi naknada.
Sada će nastaviti moj kolega Marin Živković, zahvaljujem.
U ime istog kluba govorit će zastupnik Živković, izvolite.
Zahvaljujem se predsjedavajući, evo kolegica Miloš je upravo rekla da oko 41% radnika ne može pokriti izvanredni trošak od 405 eura, to znači da se radnici nalaze u situaciji da imaju mali prostor slobode vezano za njihovo radno mjesto.
Najznačajnija stvar koja se može napraviti za radnike je da ih se osnaži za traženje boljeg radnog mjesta, da ih se osnaži za prijavljivanje mobbinga, da ih se osnaži za prijavljivanje zlostavljanja na radnom mjestu i da ih se osnaži za organiziranje u sindikat.
To je jedino moguće ako imaju dobru sigurnosnu mrežu, a kod 41% radnika nema osobnu sigurnosnu mrežu da pokrije neki takav izvanredan trošak, onda je na državi da stvori sigurnosnu mrežu kako bi osnažila radnike da djeluju. Danas, ako im se poslodavac osvećuje, ako ih natjera na sporazumi otkaz, ako ih tjera svojim ponašanjem da daju otkaz, danas radnici nemaju puno mogućnosti nego trpiti. Definicija mobbinga kaže da je krajnji cilj mobbinga upravo prekid radnog odnosa, znači uspješan mobbing kada osoba da otkaz na svom radnom mjestu ostavlja tu osobu bez ikakve sigurnosne mreže koju pruža država.
Alternativa je da ta osoba trpi mobbing dok se ne razboli. U situaciji gdje se radnici nažalost ne mogu pouzdati u inspekciju rada, gdje se ne mogu pouzdati u efikasno pravosuđe, broj sigurnosnih mreža, sigurnosnih mehanizama za radnike, pogotovo one u najprekarnijim situacijama je zapravo minimalan. Činjenica je da ako proširimo krug korisnika koji imaju pravo na naknadu za nezaposlenost, da ćemo tako osnažiti radnike i sveukupno poboljšati radne odnose. Jači položaj radnika znači i bolje plaće, znači jače sindikate, a to znači bolji život građana i otpornije gospodarstvo.
Pored toga, smatramo da mladima koji izađu na tržište rada treba osigurati naknadu u razdoblju tražnja posla kao i svima drugima koji se nađu na burzi rada. Tim bismo pristupom osigurali mladima to da ne dožive značajan pad standarda u razdoblju od završetka studija do pronalaska posla. Podsjetit ću ponovno da po završetku studija mladi više ne primaju stipendiju, ostaju bez subvencionirane prehrane, bez studentskog smještaja i bez prava na studentski rad, koji često zna biti bolje plaćen od početničke plaće.
Odabir prvog posla je često najvažniji karijerni izbor i ne treba taj izbor shvatiti olako. Taj izbor često determinira cijeli životni put. Često je taj odabir i važniji odabira fakulteta ili škole, a mladi su u situaciji da po završetku studija često moraju pristati na prvi posao koji se nudi.
To dovodi do niza negativnih efekata po mlade. Ne treba olako ni shvatiti da natječaju znaju trajati po nekoliko mjeseci. Evo, kolega Vidiš, koliko traje natječaj za, od objave, do prvog radnog dana u Ministarstvu rada?
.../Upadica se ne čuje./... pa tri mjeseca, da. Znači ako osoba prvi dan, čim završi fakultet se prijavi na oglas na posao u ministarstvo jer stvarno želi raditi u ministarstvu, proći će 3 mjeseca do prvog radnog dana. Onda još mjesec dana do prve plaće.
Znači samo da se sve poklopi idealno za tu mladu osobu, možemo reći da do prve kune, tj. prvog eura koje će zaraditi nakon završetka fakulteta će proći 4 mjeseca.
Ako to tako gledamo da dakle mlada osoba nema drugu mogućnost nego tako nalaziti posao onda vidimo da su stavljeni u situaciji gdje moraju ovisiti o vanjskim faktorima, ne mogu više ovisiti o stipendiji, moraju ovisiti o roditeljima. Oni koji ne mogu ovisiti o roditeljima su u gadnoj situaciji tada i onda se moramo pitati šta će s njima biti. Sigurno neće biti da će odabrati karijeru koju su stvarno htjeli nego će odabrati prvo što se nudi, a to je kao što sam već rekao, ima niz negativnih posljedica.
Nekoliko tih mjeseci fore koje se stvarno može dati mladima, kojima se može mlade poduprijeti, ne bi predstavljao značajan rashod za državu, a pomoglo bi im da nađu svoj put i da im se olakša to međurazdoblje. Ja bi rekao ovako za kraj, to bi bilo za državu mlado, za državu malo, a mladima lepo, hvala.
Hvala lijepa.
Idemo na pojedinačnu raspravu i prvo će govorit poštovana zastupnica Marija Lugarić, izvolite.
Zahvaljujem.
Pa ne mogu upalit sama…
…/Upadica Reiner: Jel bilo tko ima upaljeno? Može, dobro./…
Evo ga, okej, evo ga.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče.
Kolegice i kolege i državni, poštovani državni tajniče. Ja se zapravo na početku ove svoje rasprave želim vama ispričati što me nije bilo na dosadašnjoj sjednici i što ću možda reći nešto o čemu se raspravljalo. Naime, istovremeno sam imala sjednicu odbora kojeg sam članica i doslovce fizika mi nije dozvoljavala da budem na dva mjesta na isto vrijeme, tako da sam bila na kojem sam morala biti, pa evo na početku moja, moja isprika zapravo što nisam dosada slušala i pratila raspravu.
Mi smo raspravljali o ovom zakonu u prvom čitanju i zapravo želim u ovome dijelu govoriti u svojoj pojedinačnoj raspravi samo o dvije stvari. Prvo, htjela bih naglasiti, pa gotovo i pohvaliti napore koje vi kao ministarstvo ulažete u razvoj i primjenu hrvatskog kvalifikacijskog okvira i zapravo sve ono što je većini ljudi vrlo teško shvatljivo jer se radi zapravo o meta okviru, donijeti neku praksu od koje će ljudi imati i vidjeti korist i to su doista strukturne, velike i važne promjene sa dugoročnim posljedicama i na sustav obrazovanja koji je meni nešto poznatiji, ali i na sustav tržišta rada jer ono mantranje o neusklađenosti jednog i drugog sustava smo konačno dobili instrument zapravo kojim ga lako možemo rješavati. Vezano uz to želim zapravo napomenuti dvije stvari. Vi na mnogo mjesta u zakonu, ali možda čak više u obrazloženju zakona, što zapravo govori o mindsetu kojim još uvijek se svi krećemo, govorite o obrazovanju odraslih. Ja mislim da mi moramo napustiti koncept zapravo obrazovanja odraslih i početi govoriti malo više o konceptu cjeloživotnog učenja, posebno u ovom dijelu kada govorimo o nezaposlenim osobama i njihovim stjecanju novih kvalifikacija koje bi poboljšale njihovu zapošljivost. Ako gledamo kruto u okviru da tako kažem koncepta obrazovanja odraslih onda to znači stjecanje cijelih normalnih formalnih kvalifikacija i sve ono što obrazovanje odraslih podrazumijeva, što je zapravo vrlo često neprimjereno i neživotno za većinu ovih osoba i zapravo mi se čini da ako prebacimo se konceptualno mentalno u razmišljanje o cjeloživotnom učenju i zapravo onim instrumentima kojima nam kvalifikacijski okvir nudi prvenstveno na razvoj mikro kvalifikacija, djelomičnih kvalifikacija, a onda i ono što je kod nas još uvijek potpuno nepoznato, priznavanju radnog iskustva, prethodnog radnog iskustva u kvalifikacije bilo mikro, bilo djelomično, pa čak možda i cjelovite kvalifikacije, čini mi se da ćemo dobit tu jednu potrebnu fleksibilnost, a s druge strane da doista prepoznajemo i vrednujemo ljudima ono što znaju i da im to na koncu konca i priznajemo. Mene je moram priznati oduvijek nerviralo iako to djelomično ima veze s ovim ili nema, ljudi koji su apsolventi na fakultetima i onda kažemo on je apsolvent, a stručna sprema odnosno stupanj koji mu upišemo je srednja stručna sprema. Ma k vragu nije, on je nešto 4.g. ili 5 studirao ili studirala, dakle i nema kvalifikaciju jednaku kao onaj koji to nije radio i zato vas evo molim da možda čak i, to si mi svi još zapravo učimo da čak i na ovim, u obrazloženjima u svakodnevnom govoru pokušamo te koncepte i verbalizirat na možda jedan inovativniji, inovativniji način koji doduše nije osobito inovativan, ali nam daje bolje instrumente u odnosu na ovo.
Druga stvar je nešto oko čega se vjerojatno nećemo složit, oko ovog prethodnog vjerujem da ćemo se složit, je pitanje na koji način tretiramo dječji rad. Super je i dobro je što ste u ovom zakonu stavili i konačno da se reguliralo privremeno odnosno povremeno zapošljavanje učenika koji idu u srednju školu i da se konačno zakonski definirala priča njihovog zapošljavanja preko učeničkih servisa. Dakle djeca koja idu u srednju školu mogu sklopit ugovor o radu posredstvom, o učeničkom, o učeničkom radu posredstvom srednjoškolskog učeničkog servisa uz suglasnost roditelja, zakonskog zastupnika, staratelja, za poslove koje mogu radit samo za vrijeme školskih praznika, dakle o tome se radi. Dijete koje ide u bilo koju srednju školu za vrijeme zimskih praznika, ljetnih praznika mora raditi. Ja se jako slažem s tim da djecu zapravo na to i potičemo, da ih učimo. Moja nećakinja koja je sad 3. razred gimnazije radi već dva ljeta, silno je zadovoljna, jako je sretna i sa postignućem koje je dobila i s radnim navikama i s novcem na koncu konca koji je zaradila i mislim da su to dobre vrednote koje djecu učimo. Ono gdje ja mali problemčić vidim je da se moramo dogovorit šta ćemo sa djecom mlađom od 15.g.. Zakon o radu kaže, imamo djecu, po Zakonu o radu su djeca svi mlađi od 15.g. i maloljetnici su od 15. do 18., po Zakonu o radu osim onih jednih iznimnih situacija sklapanja ugovora o radu koji Zakon o radu posebno definira osim reklama, umjetnost, kazališta i tako, djeca znači ponavljam to su svi mlađi od 15.g., ne smiju radit, djeca i oni koji idu u osnovnu školu. Ovi drugi koji imaju više od 15.g. i koji idu u srednju školu mogu upravo na način koji sam maloprije definirala i košto piše u zakonu. Nama se zbog godine kada djeca upisuju školu može dogodit da imamo klince koji upišu školu srednju sa 14.g. i on u prvim zimskim praznicima, u ljetnima se to već prvima neće dogoditi nakon 1. razreda, još uvijek imaju 14.g. i dolazimo do tog jednog malog nesklada, to se neće primijenit gotovo ni na koga, ali ja volim da su stvari čiste i da mi kao država šaljemo jasnu poruku dozvoljivome, moguće da se dogodi da imamo nešto malo klinaca sa 14 godina koji su prvi razred srednje škole još uvijek su 14 godina ima, dakle nisu 15-togodišnjaci i koji bi zapravo htjeli raditi u ovim zimskim praznicima jer velim stvarno ne mislim da će itko biti za ljetne nakon prvog razreda. Ja mislim gospodine državni tajniče ja sam napisala amandman da se mi moramo dogovorit da djeca mlađa od 15 godina ne smiju raditi.
Argument koji sam ja čula na Odboru za zakonodavstvo i koji inače ovdje piše ok ali to nije isti rad. Ugovor o radu koji se sklapa temeljem Zakona o radu je jedno ovo je ugovor o povremenom radu učenika posredstvom servisa koji je nešto drugo. Formalno da, međutim rad je rad i ako se mi doista neovisno o formi kako je on sklopljen kojom vrstom ugovora ja bih voljela da se mi dogovorimo politički konsensualno da dječji rad nećemo dozvoljavati pa makar, ma kakva god forma bila. Ako mene pitate djeca mlađa od 15 godina ne trebaju radit da kažem jako sam za to, ispričavam se, jako sam za to da djeca koja idu u srednju školu ovi maloljetnici doista rade i stječu radna iskustva to je, to je odlično. Dakle, mene su kao, mene su kao osobu formirao taj moj rad tijekom srednje škole, tijekom fakulteta. Ja sam shvatila nakon što sam puno konobarila, čistila i radila u pogonima da želim završit svoj fakultet i da to ne želim radit cijeli život, dakle ako ništa drugo. Dakle, ja sam ponavljam dakle jako za to, ali bojim se samo da ovdje malo izričajima koje imamo u zakonu se može dogodit da imamo stvarno klince mlađe od 15 godina kojima bi dali raditi. I ja sam napisala amandman koji bi to mogao spriječiti.
Ja vidim da ste vi svjesni toga da i po ovom zakonu bi mogli biti djeca mlađa od 15 godina da rade jer ste predvidjeli situaciju za to. Vi ste predvidjeli ako dijete ima manje od 15 godina onda mora bit osim suglasnosti roditelja i staratelja i suglasnost nadležnog inspektora iz Državnog inspektorata dakle ali ja ne, ja bih htjela zapravo uopće izbjeći tu situaciju. Evo to je moj gotovo apel. Meni se čini da će se to primjenjivat na dosta, na relativno mali broj djece. Mi još uvijek nemamo problem dječjeg rada, ne želim ni da ga imamo. Ono što mi imamo problem je problem neformalnog dječjeg rada. Mi smo čuli u mnogim razgovorima primjerice kada smo uvodili cjelodnevnu školu gdje su velike pobune bile zašto roditelji ne žele da im djeca idu cijeli dan u školu jer da im oni trebaju ono u onoj drugoj smjeni dakle da rad, da nešto rade u kući, da nešto rade u obiteljskom gospodarstvu ili bilo gdje drugdje, to da je problem, nama djeca doista ne smiju raditi ali ajmo onda i ovdje probat tu priču zat… na neki način zatvoriti.
Dobro da je se regulira, ali ajmo ne ono rješavajući problem stvorit možda još jedan mali problem, novi koji neće biti problem dok jednom ne eskalira.
Evo, zahvaljujem.
Slijedeća će govorit poštovana zastupnica Irena Dragić.
Zahvaljujem.
Dakle, tržište rada u Hrvatskoj suočava se sa nekoliko ključnih izazova koji značajno utječu na njegovu dinamiku i održivost. Prvi je nedostatak radne snage i neusklađenost vještina. Iako Hrvatska bilježi relativno nisku stopu nezaposlenosti mnogi poslodavci imaju poteškoće u pronalaženju kvalificirane radne snage. Ova neusklađenost između obrazovnog sustava i potreba tržišta rada je jedan, jedan je od naših najvećih problema. Upravljanje tržištem rada zahtijevalo bi veću involviranost države u obrazovanje odnosno upisne kvote u srednje i visoko obrazovanje barem u ono koje se financira iz državnih sredstava.
Srednje škole, a posebno visoka učilišta određuju kvote za upis koje uvelike premašuju potencijalan broj pristupnika, a pri definiranju obrazovnih programa i broja raspoloživih mjesta u programima najmanje se rukovode potrebama tržišta rada. Zavod za zapošljavanje svake godine njima šalje preporuku, međutim te preporuke nisu obvezujuće. Mislim da je vrijeme da preporuke postanu obvezujuće posebno za srednje škole odnosno visoka učilišta koja finan… koja su financirana iz državnih sredstava.
Analize već nekoliko desetljeća pokazuju neusklađenost obrazovanja i tržišta rada, a po tome se gotovo ništa ne poduzima iako je, a o tome je nešto Marija i rekla, iako je i Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru na snazi već više od 10 godina vrlo mali broj obrazovnih programa je usklađen prema njemu. Posebice zaostaje visokoškolsko obrazovanje gdje je zanemarivo mali broj programa usklađen prema hrvatskom kvalifikacijskom okviru.
Drugi izazov je tehnološka i ina transformacija tržišta rada. Dakle, automatizacija, digitalizacija, globalizacija, umjetna inteligencija mijenjaju strukturu radnih mjesta stvarajući potrebu za drugačijim, novim ili nadograđenim vještinama.
Upravljanje tržištem rada zahtijevalo bi anticipiranje budućih potreba u znanjima i vještinama. Mi trenutno nemamo pojma koja su to znanja i vještine koje će biti potrebne radnicima primjerice u nekoj od industrija, hoće li nam u turizmu trebati radnici koji govore njemački ili kineski, poljski ili španjolski jezik, hoće li nam trebati kuhari sa nekakvim specijalističkim znanjima određenih kuhinja, hoće li nam metaloprerađivačke, u metaloprerađivačkoj industriji trebati zavarivači ili njih već sada mijenjaju roboti ili će nam i dalje trebati obrazovati ljude za to zanimanje ili će ih roboti u potpunosti zamijeniti, hoće li nam u poljoprivredi trebati znanje o protugradnoj zaštiti ili upravljanju pastirima dronovima, hoće li nam trebati veći broj mehaničara za benzinska vozila ili onih sa specijalističkim znanjima za vozila bez vozača. Koja će se zanimanja u potpunosti ugasiti, a koja će nam biti nužno potrebna?
Kada bi imali barem približna znanja o tome što nam je potrebno mogli bi bolje koristiti i mjere aktivne politike zapošljavanja posebice vaučere kojima bi se trebalo poticati osposobljavanje i obrazovanje u onim područjima i djelatnostima u kojima postoje potrebe i gdje će osobe biti zapošljivi. Uzmimo ovdje na primjer programere, dakle u zadnje dvije godine veliki broj mlađih ljudi je uglavnom iskoristio vaučere za neka od tih digitalnih obrazovanja ili sličnih, a velik broj njih je iskoristio vaučere upravo za obrazovanje u zanimanju programer jer je tržište rada slalo poruke da je to zanimanje budućnosti, da je to zanimanje koje je dobro plaćeno i da će poslovi biti.
Mi smo se u dvije godine našli u situaciji da to više nije tako. I ljudi su zbunjeni. Ne znaju što će sada. Dakle to su neke stvari o kojima mi moramo ozbiljno razmišljati i ne smijemo se dovoditi u situaciju da u konačnici ljudi završe nekakva obrazovanja uvjereni da će to biti njihovo radno mjesto do kraja života, a nakon 2 godine već tih radnih mjesta na tržištu nema.
Odljev radne snage i demografski izazovi, to su nam treći problem, emigracija, osobito mladih i visokoobrazovanih radnika stvara ozbiljan demografski i ekonomski problem. Hrvatska kao dio EU suočava se sa intenzivnim iseljavanjem radno sposobnog stanovništva, što dodatno smanjuje bazu kvalificirane radne snage unutar zemlje. Upravljanje tržištem rada zahtijevalo bi poznavanje kvantitativnih i kvalitativnih razmjera, onoga što nam se događa.
Ljudi imaju pravo tražiti bolji život, stjecati nova iskustva, ali odgovorno upravljanje zahtijeva znanje barem osnovnih stvari. Mi pojma nemamo koliko se naših ljudi odselilo, a pogotovo zašto su se iselili, koja su znanja i vještine onih, oni imali i zašto su ih drug zemlje prihvatile, gdje oni trenutno rade, rade li na radnim mjestima u skladu sa svojim obrazovanjem ili na nekim drugim radnim mjestima, kako ne znamo gotovo ništa, tako ne možemo ni znati kako ih, nazovimo, zaustaviti, a još manje kako ih u domovinu vratiti.
I posljednje nerealno očekivanja od tržišta rada, nerealna očekivanja i nepoznavanje tržišta rada reflektira se najbolje kroz stopu nezaposlenosti i stopu zapošljavanja mladih ljudi. Unatoč tome što postoji konstantna potreba za radnicima, stopa nezaposlenosti mladih ljudi je velika u Hrvatskoj. To može ukazivati na to da mladi nisu u dovoljnoj mjeri pripremljeni za tržište rada te da imaju nerealna očekivanja od tržišta rada.
Upravljanje tržištem rada zahtijevalo bi adekvatnu pripremu mladih za participiranje u njemu, što zahtijeva, ne samo adekvatne stručne vještine, koje su tražena na tržištu rada, nego i znanje o tome kako to tržište funkcionira. Što se očekuje od zaposlenika, kakva su prava i obveze zaposlenika, vještine pregovaranja i sl.
Takve bi se vještine trebale razvijati od najranije dobi, kroz razvijene sustave profesionalnog usmjeravanja, inkorporirane u redovni obrazovni sustav. Profesionalno usmjeravanje regulira ovaj Zakon, dok u sustavu obrazovanja nema ni spomena o profesionalnom usmjeravanju, osim jednog članka u Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama, školske, gdje piše, školske ustanove surađuju sa zavodima za zapošljavanje i drugim ustanovama u cilju pravodobne informiranosti i profesionalne orijentacije učenika i to je sve. Tu je jedan od najvećih naših problema.
Među pokazateljima koji doprinose razumijevanju tržišta rada i informiranja odabirima u karijeri, nalazi se velik broj aktivnosti koje se mogu provesti samo sa poslodavcima. Primjerice, sajmovi poslova, razgovori o karijeri, praćenje posla, posjeti radnom mjestu, iskustva na radnom mjestu, dakle to su neke stvari koje ne možete steći ni na koji drugi način nego da vam se to radno mjesto otvori i da na takav način učite.
Angažmani u praksi, kratki programi usmjereni na zanimanja i slično. Nabrojila sam tu dosta stvari o kojima bi trebalo razgovarati, pa onda volontiranje, radna praksa, učenički i studentski poslovi i bilo koji oblik radnog angažmana kroz, u vrijeme trajanja obrazovanja.
Način na koji mladi ljudi razmišljaju o svojoj karijeri odnosno u kojoj su mjeri informirani, povezani su sa kasnijim zadovoljstvom, radom i karijerom. Primjerice, učenici koji ne mogu imenovati vrstu posla koju žele raditi kao odrasli, a po PISA istraživanju gotovo 25% učenika to ne zna, imaju lošija iskustva pri kasnijem zapošljavanju nego što bi se očekivalo s obzirom na njihovu pozadinu, kvalifikacije i osobne karakteristike.
Isto se odnosi i na učenike studente koji ne vide odnos svog trenutačnog obrazovanja, pazite, studenti sa poslom koji će u budućnosti raditi. Naše obrazovanje, posebice visoko školsko, kao da bježi od stvarnog radnog okruženja i pružanje iskustva rada učenicima i studentima. Učinkoviti sustavi obrazovanja koje ima .../nerazumljivo/... uključeno, je li, na određeno način profesionalno usmjeravanje, unutar sebe je …
.../Upadica: Hvala./... ono što je potrebno.
Imamo dvije replike, prva je poštovane zastupnice Vučemilović.
Hvala.
.../Upadica: Niste se, niste se još potpuno isključili. Hvala./... Zahvaljujem predsjedavajući. Poštovana kolegice Dragić.
Evo pozorno sam vas slušala i moramo vam samo napomenuti da svaka visokoškolska institucija kod ishođenja dopusnice za novi program mora dobiti i iz nadležnog Zavoda za zapošljavanje također, određenu potvrdu da postoji potreba za takvim kadrovima koje oni namjeravaju školovati.
Znači nije baš da se ne razmišlja i o tome što traži tržište rada, ali ja moram postavit pitanje jer ta floskula da je neusklađenost sustava obrazovanja i potreba tržišta rada se toliko uvriježila da ja moram sada navesti da već jako dugo, evo ja to pratim neko vrijeme, najtraženija zanimanja u Hrvatskoj su prodavač, konobar, kuhar, vozač i skladištar, e onda ima tako nekih mjeseci gdje knjigovođa istisne kuhara, pa se onda kuhar ponovo vrati, pa ja ne znam što bi naših 9 sveučilišta onda treba… koje bi to kadrove trebali obzrazovati jer ako je suditi po ovome…
…/Upadica Reiner: Hvala./…
…trebalo bi ukinuti barem 5 sveučilišta odmah ovako u startu.
Zastupnica Curiš Krok digla je povredu Poslovnika, u čem je povrijeđen?
Hvala potpredsjedniče, povreda 238., kolegica obmanjuje javnost.
Kolegice Vesna, vi ste predsjednica Odbora za obitelj i vrlo dobro znate da vrlo često pričamo o deficitu jedne ključne struke, a to su logopedi. Pa kad velite da je floskula znači neusklađenost obrazovne politike i zapošljavanja, pitam vas zbog čega onda upisujemo 40 logopeda u RH, a imamo tolku potrebu u našim obiteljima za logopedom.
Dobro, to je bila tipična replika i ja vas molim da ne zlorabite povrede Poslovnika da replicirate. Ima drugih oblika, možete na razne načine govoriti ono što želite, nemojte to raditi, dobijate naravno opomenu.
Kolegice Vučemilović.
Moram, ja se ispričavam unaprijed…
…/Upadica Reiner: Povreda Poslovnika./…
…i spremna sam na opomenu, čl. 238., evo čisto zbog javnosti koja ovo prati imamo i Studij logopedije u Osijeku, znači nije da ga imamo samo u Zagrebu i nije da se upisuje samo 40, zbog javnosti to imam potrebu reći…
…/Upadica Reiner: Dobro./…
…i znam da ću dobit opomenu, ali svjesno je prihvaćam.
Jasno je da vam moram dati opomenu.
Sad molim odgovor na repliku.
…/Upadica Dragić se ne razumije./…
Da, da, izvolite.
Aha, zahvaljujem.
Poštovana zastupnice, ja odgovorno tvrdim da visoka učilišta u Hrvatskoj bježe od preporuka koje im se daju, a dobivaju ih na godišnjoj razini. Uglavnom rade onako kako oni žele, na što naravno zakonom imaju i pravo, ali zato imamo situacije gdje u nekim zanimanjima, a primjerice ekonomista imamo u Hrvatskoj znate i sami koliko, ali gdje su nam logopedi, gdje su nam socijalni radnici, gdje su nam zanimanja koja su dugi niz godina deficitarna i jako potrebna našem društvu? Vi to jako dobro znate dakle sveučilišta rade ono što žele, a znate i zašto to rade. Zbog toga što ne žele na bilo koji način ostati bez određenih, određenih jel programa i onda bi određeni profesori u tom slučaju izgubili svoja radna, radna mjesta.
Poštovana zastupnica Lugarić ima repliku.
Vi ste poštovana kolegice Dragić otvorili jako važnu temu i dobar dio diskusije posvetila ovoj temi usklađenja obrazovnog sustava i tržišta rada i ja bih možda samo malo proširila i zapravo replika koju je rekla kolegica Vučemilović pokazuje bazično nerazumijevanje. Mi danas u zakonu imamo da kod izdavanja dopusnica za nove studije mora postojat mišljenje tržišta rada da li sada u tom trenutku postoji potreba za tim profilom radne snage. Međutim nama to nije relevantno, nama je relevantna točka 5.g. nakon tog događaja kada ti studenti izađu zapravo iz visokoškolske ustanove i nama kada otvaramo neki studij kaže da li nama sada treba ne znam logopeda, profesora matematike ili ne znam diplomiranih ekonomista zapravo ništa ne znači jel u međuvremenu će izaći pet, pet novih generacija, u tome je jedan dio problema, a drugi dio problema je naprosto u tome što mi moramo početi djecu na fakultetima i u srednjim školama učiti zapravo da barataju ključnim vještinama i da znaju radit zanimanja za koja danas i ne znamo da postoje. Pola poslova koji se danas radi nisu postojali u vrijeme dok su ljudi se o njima se školovali, naprosto se stvari prebrzo mijenjaju.
Sada će govorit poštovani zastupnik Marin Živković.
…/Upadica iz klupe se ne razumije./…
A oprostite, odgovor na repliku poštovana zastupnica Dragić.
Da, upravo sam o tome i govorila, a smatram da je profesionalno usmjeravanje nešto što je iznimno važno i bitno, nešto što bi omogućilo mladim ljudima od najranije dobi dakle već u osnovnoj školi, a onda poslije toga i u srednjoj školi, što bi im omogućilo dodatna znanja i način na koji oni vide sebe u budućnosti i kakvi su to poslovi koje oni žele raditi. Mnoge europske zemlje imaju vam profesionalno usmjeravanje kao redovni program u svom obrazovanju. Mi o tome niti razmišljamo, a profesionalno usmjeravanje u Zavodu za zapošljavanje radi odgovorno, daje preporuke, međutim nažalost te preporuke nisu obvezujuće, a kad nešto u našem društvu nije obvezujuće onda znate kako svatko radi po svome i zato i jesmo tu gdje jesmo.
E sada će govoriti poštovani zastupnik Marin Živković, izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Evo ja ću opet o stručnom osposobljavanju jer nisam stigao za vrijeme klupske rasprave. Dakle unatoč tome šta se ta mjera ipak ne provodi od 2020.g., ona je i dalje uzrok nejednakosti, pričali smo o tome u prvom čitanju, a htio bi sada podebljati sa jednom argumentacijom. Naime i dalje nema jedinstvenog tumačenja da li taj SOR, da li iskustvo stečeno na SOR-u se uklapa u radni staž ili se ne uklapa tj. ili se ne računa, tako da imamo jedno tumačenje u javnim službama, a drugo tumačenje u državnim službama. To dovodi do ja bi rekao jedne nepravde za one koji su zaposlenici državnih službi i dobivaju manji obračun plaća od ovih ostalih koji su u javnim službama. Podsjetit ću, ta mjera se svojedobno i zvala jedno vrijeme rad, staž i prijevoz i sada da se danas za taj rad ne priznaje radni staž zapravo je neki paradoks.
Pročitat ću vam mišljenje koje sam dobio od Komisije za tumačenje kolektivnog ugovora kad sam, kad sam ih pitao zašto se taj staž ne priznaje. To je tumačenje od 30. studenog '22. u kojem se kaže da budući da osobe na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa nisu zasnovale radni odnos, tu je neka kao ključna, ključni argument, ključna argumentacija, znači da te osobe nisu nikad zasnovale radni odnos, te se na njih prema Općem propisu o radu ne primjenjuju odredbe o plaći i naknadi plaće, vrijeme provedeno na stručnom osposobljavanju ne uračunava se u ukupni radni staž za uvećanje plaće od 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža. Da bi se radilo o radnom stažu u smislu prava na uvećanje plaće iz čl. 35 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike trebaju biti ispunjena dva uvjeta. Prvi uvjet je da se radi o primicima temeljem rada za kojeg su plaćeni doprinosi.
Ja ću podsjetiti, svi koji su bili na stručnom osposobljavanju, njima su plaćeni doprinosi, dapače, država je isplaćivala u cjelokupnom iznosu doprinosa poslodavcu odmah po početku te mjere, tako da su se sigurno ti doprinosi uplaćivali i drugi uvjet je da se to razdoblje prema propisima mirovinskog osiguranja računa u staž osiguranja. Također, ja bih rekao da je taj uvjet isto zadovoljen jer svaka osoba koja je bila na stručnom osposobljavanju, ako izvadi potvrdu sa mirovinskog, vidi se da je taj rad se priznaje u staž mirovinskog osiguranja.
Kaže, neovisno o radu da li se radi o radu kod poslodavca ili o samostalnom radu. I onda komisija unatoč ta dva razloga navodi da se, da oni ipak smatraju da se taj staž ne priznaje. Sada, kako sam rekao, oba ta dva su argumenta koja navodi komisija zadovoljena, smatram da, da se jednostavno radi o krivom tumačenju zakona te pozivam Ministarstvo rada ovim putem da ispravi tu nepravdu i da stvarno svim mladim osobama, tj. ne više mladim nego svim osobama koji su državni službenici i imaju pravo na uvećanje svoje plaće na temelju radnog staža provedeno na SOR, da im se za to, da im se za taj iznos plaća i uveća.
Tako bih, ako ništa drugo, izjednačili radna prava, prava radnika u državnim službama sa onim radnicima u javnim službama. Hvala.
Prva replika, gđa Dragić.
Zahvaljujem. Poštovani zastupniče, meni nije jasno zapravo što se tu dogodilo. Oni smatraju jer oni misle, kako mogu misliti ili smatrati, pa mora se to znati, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, tako se zvala mjera, jeste vidjeli da još na 15 mjesta imate i u ovom Zakonu iako je ukinuta prije 20, 2020.? Na 15 mjesta se najmanje spominje, mjera. Ne znam zašto. Vjerojatno će uvesti ponovno, je li.
Vi ste, što se dogodilo? Dakle vi ste nakon toga položili stručni ispit, je li tako, i onda ste mogli se javiti na neko radno mjesto gdje vam je uvjet bio godinu dana radnog staža koji vam se priznavao, je li tako, zbog toga što ste bili na stručnom osposobljavanju i imali godinu dana. Što je tu problem? Kako tu tako netko nešto misli? Što ima misliti? Pa jasno je.
Hvala. Odgovor.
Pa ja sam isto taj, tako nekako razmišljao o tome jer sam mislio da je radno iskustvo jednako kao radni staž, ali čini se da donedavno radni staž uopće nije bio definiran nigdje u hrvatskom zakonodavstvu i to je bilo nešto što je svatko tumačio nekako na svoju volju. Bio je u kolektivnim ugovorima definiran radni staž, ali evo ga, nismo imali za ove prilike definiran što to radni staž je.
Imali smo definirani mirovinski staž, imali smo definirano radno iskustvo i SOR je stvarno pridonio tome da ljudi dobe godinu dana radnog iskustva i godinu dana mirovinskog staža. Ali kad se išao interpretirati što je to radni staž, onda je jednostavno u državnoj službi SOR ispao iz toga, a u javnoj službi su interpretirali k'o da je dio toga, što evo, ako mene pitate, nema smisla, ali je to, tako jednostavno ispalo.
Druga replika, gđa Curiš Krok.
Hvala. Pa evo ja ću se isto nadovezati na ovo, tržište rada nisu samo javne i državne službe, nego naravno i realni sektor. Stručno osposobljavanje za rad nisu provodili samo službenici u javnim i državnim upravama koji su stvarno nakon toga mogli polagati ispite. Evo ja sam u tom vrijeme bila jedna od tih struka koja definitivno nije, jednostavno nismo se mogli zaposliti, mogli smo raditi bez doprinosa, bez plaće, bez prijevoza da bi položili taj stručni ispit, dobili licencu koja bi nam onda otvorila vrata daljnjem tržištu rada.
Ali tu su bili i obrtnici, obrtnička zanimanja koji su bili dvije godine i privatni sektor, evo, to me interesira, da li ste proučili, da li privatni sektor prizna? Oni priznaju vjerojatno, je li?
Odgovor.
Aha, povreda Poslovnika. Povreda Poslovnika, g. Gregurović.
Hvala. Čl. 238, pa evo, kolegice, s obzirom da ovak energično govori, onda ću i ja njoj reći normalno da su to sve bile hvalevrijedne mjere jer npr. isto tak za vrijeme vlade Ivice Račana 2000. g. ja sam isto morao godinu dana potpuno besplatno bez i jedne jedine kune ovaj, odstažirati da bi uopće mogao dobiti tih godinu dana.
Dobro. Formalno gledajući, to je bila replika pa vam moram dat opomenu.
Gđa Curić Krok.
Povreda Poslovnika, 238. Kolega opet obmanjuje javnost. Znači da, bili ste vjerojatno u vrijeme Ivice Račana i dobro da ste stažirali jer evo, Ivica Račan vam je svima otvorio put Europi pa ste vi nakon godinu dana staža mogli se također, okrenuti europskom tržištu.
Ovo nisam vidio .../Govornik se ne razumije./... javnosti, ali je repliku da pa onda je, ide opomena i ovdje.
I sad idemo na pojedinačnu raspravu, gđe… Molim? Odgovor na repliku prvo, da.
.../Govornik se ne razumije./...
Evo da se vratimo na privatni sektor, mislim, neki poslodavci u privatnom sektoru uopće ne povećavaju plaću na temelju radnog staža, to nije nikakva obveza, neki to rade, neki ne rade i onda je zapravo na individualnom poslodavcu kako će to obračunavati. Nema, nema nikakvog pravila kojim se oni moraju pridržavati ili ne moraju pridržavati.
Ja ovo spominjem za državne i javne službe jer postoje jasna pravila koja su različita, a znamo da je uvijek bilo, bila ideja da se materijalna prava javnih službi i državnih službi izjednačavaju i da ne bi trebalo doći do takvih različitih interpretacija. Nažalost imamo dvije, mislim nažalost, imamo jednostavno dvije komisije za tumačenje kolektivnog ugovora. Jedna je komisija za tumačenje u javnim službama, druga u državnim i imaju različita mišljenja i to je, i to je posljedica toga.
Gospodin Tomislav Šuta povreda Poslovnika.
Članak 238., pa evo što se tiče kolege Živkovića pozorno sam slušao mislim da ste krivo se izrazili. Radni staž je definiran zakonom, a radno iskustvo nije definirano i u tom dijelu se eventualno može raspravljati i definirati stvari, ali radni staž je itekako definiran zakonom.
Nemamo više krivog navoda u Poslovniku pa onda moram dati opomenu.
I sada napokon slijedeća rasprava gospođa Curiš Krok.
Hvala potpredsjedniče.
Evo mi smo danas dosta pričali ovdje kao i prošli puta na prvom čitanju i svi manje-više ponavljamo jedno te isto, ali mislim da treba ponavljati jer to su teme koje su nam izuzetno bitne. Tržište rada kad spomenemo možda mislimo, možda javnost misli da to nije sad neka velika bitna tema, ali to je bitna tema upravo i radi našeg gospodarstva i općenito radi cijele ekonomije.
Poteknula se priča ovdje u nekoliko replika upisne politike općenito usklađivanje obrazovnog sustava i usklađivanja tržišta rada. Ja također osobno smatra da je to veliki problem, ali evo ima i nekih lijepih primjera gdje se to radi i gdje se promoviraju jednostavno zanimanja koja fale.
Mi smo danas svjesni da postoje niz zanimanja koja su naravno deficitarna, možda nisu bila deficitarna prije nekih 5, prije 10, prije 15 godina ali to je jednostavno takav začarani krug, tržište rada je takvo promjenjivo, uvijek evo na udaru nekih novih prilika, nekog novog vremena i tako će biti i narednih 5 i 10 godina.
Ja ću opet ovdje spomenuti, spomenula sam već danas u replici te famozne logopede, evo kolegica Vesna je isto rekla da sad postoji u Osijeku, da postoji ali nije postojao dugi niz godina, zagrebačko sveučilište je bilo jedino. I evo to govorim i kao čelnica lokalne samouprave i sigurna sam da će se i ostali čelnici koji su osnivači dječjih vrtića složiti sa mnom ili osnivači škola da pronaći logopeda za našu djecu u dječjim vrtićima i u osnovnim školama jednostavno je nemoguće. Isto tako i edukacijskih rehabilitatora, ali ponavljam i opet ono evo tu su kolege iz Ministarstva rada i otvorena je ta tema. Mi smo o toj temi pričali čak u raspravi još dok smo bili na Markovom trgu u sklopu rasprave pravobranitelja za osobe sa invaliditetom da konkretno ta zanimanja koja sam navela nemaju nacionalnu klasifikaciju, nemaju šifrant i da to otežava i to sve ono kaj to tržište rada na neki način usporava. Ali ono što smo mi danas spomenuli nekoliko puta, to je naravno samo cjeloživotno učenje i bitna fleksibilnost jer cjeloživotno učenje mora postati temelj i motivacija našeg tržišta rada, a to nije nešto što ćemo i mi ovdje iz sabora i vi iz ministarstva jednostavno našim ljudima staviti u njihov jednostavno način razmišljanja nego to jednostavno treba biti kontinuirano i kontinuirano upozoravati i govoriti da se u svakoj struci vjerujem svako od nas mora razvijati i da jednostavno nisu vremena da završite ili srednju školu ili fakultet i da ostanete na onome kaj ste ne znam završili prije 5, 10, 15 ili 20 godina.
Kolegica je tu pričala i o dječjem radu i tu se slažem da to definitivno treba postojati bolji nadzor, trebaju se definirati i ti inspektori koji to nadzireju. Prošli put na prvom čitanju mislim da je to baš bilo i moje pitanje pa smo to bili raspravljali o tome.
Ali ono što sam ja danas opet htjela napomenuti u ovoj pojedinačnoj raspravi, kolegica Dragić je isto spomenula da se profesionalno usmjeravanje, orijentacija jako malo ili gotovo uopće ne spominje. Profesionalno usmjeravanje i orijentacija je dio unutar tržišta rada koje je ponekad nezamijećeno, nevidljivo ali je izuzetno bitno. Sama profesional… samu profesionalno usmjeravanje i orijentacija u biti znači sklop i samih državnih institucija, poslodavaca, učenika budućih znači učenika ili srednjih škola ili studenata fakulteta, u svakom slučaju je nešto što treba bit prioritet.
Ja se nadam da će vaše ministarstvo u budućnosti prepoznati to. Ima lijepih primjera prakse u nekim županijama, evo ja konkretno dolazim iz županije gdje kroz profesionalno usmjeravanje i orijentaciju i znači sam, sam zavod za zapošljavanje i Hrvatska obrtnička komora, ali naravno u suradnji sa samom županijom koja je osnivač srednjih škola, ali i poslodavci iz određenog dijela obrtničkih zanimanja znači prezentiraju određene programe.
Međutim, koji problem se opet javlja i tu je problem koji mi moramo jednostavno sami sa sobom prvenstveno riješiti jer opet napominjem kako i u prošloj raspravi. Ja mislim da danas puno lakše možete doći evo do svih ovih zanimanja koje ste bili maloprije nabrojali nego recimo do plinoinstalatera, zidara, vodoinstalatera, tokara, bravara, montera suhe gradnje, pekara, dimnjačara, urara, zlatara, a frizere i kozmetičare pretpostavljam da svi posjećujete svakodnevno. To su zanimanja, to su obrtnička zanimanja, zanimanja kojih se ne treba sramiti, zanimanja koja treba promovirati, zanimanja koje moramo promovirati kroz nacionalne programe. Znači u obrazovnom sustavu ovdje iz ovog doma i to su zanimanja koja nose malo gospodarstvo, malo obrtništvo i njih stvarno se ne smijemo sramiti. Nije poanta da sva zanimanja i tržište rada bude upravo ono da svi hodaju u odijelima da se znači i ova nova tehnologija koja nam je došla ali morate biti svjesni da postoje jednostavno neki radovi, neki obrtnički radovi koje nikad neće moći zamijeniti niti umjetna inteligencija niti, evo mislim možda ću to tako nazvati, ali nažalost ono što neki obrtnik ili neki majstor zna napraviti, rijetko kad će napraviti čak i dipl. inženjer koji se veže za tu istu struku. Pa evo, kroz ovu pojedinačnu raspravu stvarno sam htjela istaknuti da stvarno bi trebalo još više raditi na tom profesionalnom usmjeravanju i na samoj toj orijentaciji. Na usmjeravanju i roditelja jer teško je roditeljima, roditeljima kazati pa evo upišite dijete za zidara i onda vam je često odgovor roditelja, a zakaj bi moje dijete išlo za zidara, pa nek ide tvoje dijete za zidara. Treba osvijestiti da nije sramota nego dapače, da je dika svojim rukama zaraditi plaću u našoj RH i da takva zanimanja nisu nimalo niža nego su zanimanja kojima se ti obrtnici trebaju ponositi, a i mi se trebamo ponositi i njima.
Hvala. Replika gospođa Mrak Taritaš.
Hvala lijepo. Poštovana kolegice zaista treba dati naglasak na neke teme, a to su određena zanimanja koja su bitna i koja su važna. Ja nekako mislim da danas ćete jednostavnije bez obzira na stanje u zdravstvu, nekako doći na red i doći na listi čekanja nego ako trebate keramičara koji će vam postaviti keramičke pločice. Jedanput je moja prijateljica jedna pitala čuj imaš nekog keramičara, misleći ja sam rekla čuj pitaj me nešto jednostavnije jer zaista to je pitanje onako svih pitanja. Ali ono što sam se htjela i zašto sam se javila za repliku je ova tema cjeloživotnog učenja. Nekad kad je čovjek završio svoju srednju školu ili ne znam, nekako fakultet od početka do kraja radnog vijeka se čak nije nekad ni pomaknuo iz firme u kojoj je radio. Danas tome nije tako i ono što treba s aspekta i ministarstva ali i lokalne i regionalne samouprave, poticat cjeloživotno obrazovanje je izuzetno važno jer jednako tako možete odgovoriti na potrebu i tržište rada. Hvala lijepa.
Hvala. Odgovor.
Pa tako je kolegice. Znači prošli put smo također tu ovoga raspravljali da lakše možda danas dođemo do neurokirurga nego, evo baš je ispalo onda kak je ispalo s neurolozima i neurokirurzima, nego do keramičara. Da keramičari su isto jedno od obrtničkih zanimanja koja sam zaboravila spomenuti i vjerujem da svatko od nas ima situacije koje su evo, imate stanove kuće i gdje trebate stvarno stručnu, ja govorim o stručnoj educiranoj obrtničkoj usluzi. Toga je nažalost sve manje i manje, sve manje i manje je škola tj. škole upisuju sve manje učenika zato jer su učenici sve manje zainteresirani za te programe. Dobro je to što postoje i određene stipendije za deficitarna za srednjoškolska zanimanja, tako da ali mislim da nije niti to dovoljno za upis tih zanimanja.
Hvala. Gospođa Vučemilović replika.
Zahvaljujem predsjedavajući. Poštovana kolegice Curiš Krok otvorili ste dvije vrlo važne teme. Jedna je cjeloživotno obrazovanje koje u potpunosti podržavam i ako zbog ničeg drugog onda zbog napretka tehnologije koja definitivno kroz cijelu povijest je dio radnih mjesta gasila, otvarala neka nova. To je nešto o čemu se mora voditi računa. Drugo su ta strukovna zanimanja. Ja evo, možda nije dobar uzorak, dolazim iz županije gdje raste interes djece za upisivanje strukovnih škola, evo konkretno u Našicama otvorili smo i Medicinsku srednju školu, a npr. nije bilo interesa za jezičnu gimnaziju. Smanjio se broj razreda Ekonomske srednje škole, znači taj postupak ide. Da li ide određenom brzinom koju bi mi željeli, voljeli i htjeli, o tome se može razgovarati ali činjenica je da postoje te promjene, one su evidentne i djeca također ali i roditelji njihovi reagiraju na to jer vide da tu ima posla i kao što ste rekli, umjetna inteligencija nikada zidara neće zamijeniti.
Tako je kolegice. Mislim da bi to trebali malo češće, znači isticati da upravo te neke fine poslove i ta obrtnička zanimanja nikakva umjetna inteligencija neće zamijeniti. Drago mi je da su evidentne promjene u vašoj županiji. Evo konkretno i po pitanju medicinskih sestara i tehničara koji su također zanimanje koje je sve više i više, naravno i nužno i traženo ali ja sam ovdje konkretno govorila o obrtničkim zanimanjima. Ponajviše obrtničkim zanimanjima trogodišnjeg znači trajanja koje nažalost sve manje i manje upisuju. Evo ja imam konkretno primjer. Moja osobna frizerka već 4 mjeseca ne može naći radnicu. 4 mjeseca znači na tromeđi tri županije, 4 mjeseca se ne može naći radnica sa svim nekakvim ponuđenim beneficijama i sa vrlo, vrlo dobrom plaćom kakva je možda u javnoj službi za neke visoko obrazovane ljude.
Hvala. Gospodin Kujundžić.
Hvala predsjedavajući. Poštovana kolegice SOR nekadašnji je uz sve manjkavosti bio dobar obzirom da je pružio priliku popriličnom broju mladih ljudi kako bi stekli to nekakvo prvo radno iskustvo. Danas imamo tzv. pripravništvo gdje na razini čini mi se cijele Hrvatske, samo u obrazovnom sektoru priliku za prvo radno iskustvo može dobiti samo 250 ljudi što je sigurno, pa onako jedna poprilično tragična situacija. Ono što ću vas pitati, mislite li da bi bilo dobro možda primijeniti u Hrvatskoj nešto slično modelu kojega ima Danska, a to je da ona svoje politike zapošljavanja usmjerava prvenstveno prema ranjivijim skupinama, dakle mladim ljudima bez iskustva, osobama starijima od 50 godina gdje daju različite subvencije i olakšice svakome poslodavcu koji vlastite djelatnike koji su na različitim edukacijama, odsutni ovdje ili ondje, nadomješćuje upravo sa ovim osobama iz ranjivih skupina.
Hvala. Odgovor.
Hvala kolega na pitanju. Pa s obzirom da spominjete skandinavske zemlje i s obzirom da socijalna politika skandinavskih zemalja veoma dobra i da te ranjive skupine su vrlo, vrlo dobro pokrivene kroz mjere koje oni daju. Ne znam koliki je broj, u točno tih osoba koje govorite, ali da li bi to bilo primjenjivo na našem sustavu, nisam sigurna da bi bilo. Kao prvo, mi smo još daleko od skandinavskog modela socijalne države, a kao drugo, mislim moramo biti svjesni da i primjeri dobre prakse koje dolaze izvana nisu nekad primjenjivi na ovom sustavu.
Drugi, druga stvar koja u vašem pitanju koja mi je upala, a to je upravo bio ovaj pripravnički staža da je ograničen broj ljudi koji mogu dobit pripravnički staž, pa evo, tu ćemo istaknuti struku, recimo, fizioterapeuta. Konkretno, u mojoj županiji imate fizioterapeuta koji završavaju dvije škole. Ja vam garantiram da od njih, ako 30% dobije staž nakon završetka škole u županiji, to će biti super. Nažalost.
Hvala. Gđa Petir.
Hvala potpredsjedniče. Poštovana zastupnice, osnažila bih vašu raspravu gdje ste posebno naglasili važnost usmjeravanja prema obrtničkim zanimanjima za koje ustvari primjećujemo da nam nedostaju i na tržišta rada te bih tu dodala isto tako, da nam je važno imati i što više mladih ljudi koji će se odlučivati za školovanje u području poljoprivrede, šumarstva i veterine. Mi smo kao odbor, iz tog razloga i pozvali sve srednjoškolske ustanove koje pokrivaju ta područja kako bi vidjeli s njima i resornim ministarstvima na koji način zainteresirati mlade ljude za takva zanimanja jer ustvari o njima ovisi budućnost ruralnog prostora, a potom smo istu takvu tematsku sjednicu održali sa svim visokoškolskim ustanovama, znači fakultetima i veleučilištima koje pokrivaju ova područja jer nam signaliziraju da ima manjak studenata koji se žele školovati za takva deficitarna zanimanja i u tom smislu čini mi se da je Sabor baš dobro mjesto gdje bi mogli okupiti i različite komore i …
.../Upadica: Vrijeme./... znanstvene institucije, zajedno sa nama koji donosimo odluke i resornim ministarstvima i pokušati kroz nacionalne kampanje osvještavati mlade ljude i usmjeravati ih prema onim zanimanjima …
.../Upadica: Hvala./... koja nedostaju.
Hvala lijepa. Odgovor.
Hvala kolegice na pitanju. Evo stvarno otvorili ste također, još jednu dodatnu temu koja naravno i dalje vezana za daljnje teme tipa tko će nas hraniti za nekoliko godina jer evo, vidimo i sami ste naveli da je sve manje i manje zainteresiranih upravo za te struke.
Ja konkretno dolazim iz ruralnog područja pa se mi još uvijek snađemo pa na zemlji proizvedemo nešto i nečeg ima ovoga, za zimu, obrtnička zanimanja se također, lakše nađu jer, evo, u ruralnim dijelima je to stvarno još uvijek na neki način lakše zato jer i ljudi ovoga, su puno više posvećeniji tome. Ali, nažalost u budućnosti ne slijede nam dobre stvari upravo zbog toga jer neće biti kadra koji će biti educiran upravo i proizvoditi hranu i hraniti nas, naravno i nije sramota raditi na zemlji, to moramo stalno .../Govornik se ne čuje./...
Hvala. G. Gregurović.
Evo, moram priznati da je uistinu lijepo slušati kolegicu kako ovako .../Govornik se ne razumije./... priča no međutim, ja sam se javio da ju pohvalim što je pohvalila rad HZZ-a u Krapini, onda naravno i pročelnika područnog ureda, a kao zaposlenica bivša HZZ-a, naime, oni rade popis .../nerazumljivo/... deficitarnih zanimanja koji onda se mogu uzeti i gradovi i općine za stipendije, stipendiranje deficitarnih zanimanja i slično, pa evo, s obzirom da je dala i neke ovaj primjedbe, kako onda ona gleda kao bivši zaposlenik Zavoda za zapošljavanje na to na koji način se to radilo i što bi ona u tome promijenila?
Kolega, vidim da niste dobro, ovoga, slušali moju raspravu.
Znači sve ono što sam navela u pojedinačnim raspravama, to nije, znači Zavod za zapošljavanje provodi zakone koje donosi HS. Vi isto tako zastupnik imate prilike mijenjati zakone, a što se tiče deficitarnih zanimanja i stipendija, ja ne znam da li vi kao gradonačelnik dajete stipendije za deficitarna zanimanja, u mojoj jedinici lokalne samouprave prvenstveno je i prednost deficitarnim zanimanjima, ali zanimanjima koji konkretno upisuju Srednju školu Konjščina koja ima zanimanja, obrtnička zanimanja koja su nam deficitarna i prijeko potrebna.
G. Ledenki, Ledenko pardon. Rasprava.
Hoćete pomalo, naučit ćemo svi.
.../Upadica: Rasprava. Izvolite./... Tržište rada, na njemu su najvažniji radnici. Dakle bili oni u aktivnom ili u pasivnom nekakvom svojstvu i najvažnija je zapravo politika na koji način ćemo te radnike usmjeravati da oni postanu aktivni i da oni počnu pridonositi društvu u cjelini. Ja sam o tome govorio u replici i nastavit ću i sad, a vezano je za neiskorišteni potencijal domaćeg tržišta. Naime, po izvješću, a koje mi negira tajnik, ali to je izvješće iz svibnja hrvatske poštanske, Hrvatske narodne banke, kaže da je 70% stanovništva aktivno te kad bi došli na 75 postotni, ako bi aktivirali 75% našeg stanovništva, tada bismo aktivirali znači dodatnih 120 tisuća radnih mjesta.
Naravno da moguće da i nemamo toliko ljudi da aktiviramo, ali ako bi i polovicu napravili, mi bismo već zapravo smanjili potrebu za uvozom strane radne snage. E sad, kako ćemo te ljude aktivirati? Mjerama koje provodi Vlada RH, samo je očito da te mjere moguće ne dolaze na pravo mjesto. Dakle govorili smo o cjeloživotnom obrazovanju, da li je ono polučilo rezultate? Očito da nije.
Da li smo pokrenuli socijalne programe, kao primjerice, asistent u nastavi? Jesmo. Jesmo li dovoljno? Da li imamo ljudi dovoljno? Ne znam. Tu su zatim i alternativni radni aranžmani kao što je četverodnevni radni tjedan, rad na daljinu i sl. Međutim, najvažniji su vjerojatno poticaji koji će pogoditi u srž i koji će aktivirati nakon toga, nakon toga ljude. Dakle, poticaji i olakšice za ulaganje u istraživanje i razvoj koje će omogućiti stvaranje ajmo ih nazvati kvalitetnijih radnih mjesta, dosta smo govorili i o obrtima naravno jako važni, jako bitni, nedostaje ih, ali potrebno je i one ljude zadržati u Hrvatskoj koji su se obrazovali u Hrvatskoj u koje je hrvatska država uložila u njihovo obrazovanje a oni sada razvijaju neka druga tržišta, tržišta diljem EU, a ne hrvatska. I tek onda kada iscrpimo neiskorištene potencijale, domaće neiskorištene potencijale tek tada trebamo posegnuti za stranim, za stranom radnom snagom.
Vlada je za slijedeću godinu dala procjenu rasta BDP-a 3,6% i rekla da bi to značilo nekih dodatnih 50 tisuća radnih mjesta. Da li smo ih dobro naciljali, da li znamo u kojem će to, to sferi tih 50 tisuća radnih mjesta se ostvariti, da li su te strategije efikasne u prepoznavanju gdje nam ljudi trebaju, koliko nam trebaju jer najjednostavnije je kazati otvorit ćemo kvote za strance i nema više kvota, dakle može dolaziti tko kad i kako hoće. To u principu znači da mi nemamo na neki način tu pravu strategiju.
Također, opet od HNB istraživanja kažu, nekakve procjene, a to su procjene opet sa razine EU da će za 20-ak godina broj aktivnog stanovništva u dobi od 25 do 64 godine tako ih naime ciljaju mogao bi se smanjiti u Hrvatskoj za 400 tisuća ljudi. I zato one procjene da će u Hrvatskoj upravo u tom nekakvom periodu biti 500 tisuća stranih radnih, stranih radnika su zapravo, zapravo utemeljene upravo u ovome.
I sad što je nama za činiti? Dakle, govorili smo o aktiviranju ljudi koji su u Hrvatskoj, aktivirati ih na tržište rada, a drugi po meni ključni, ključna, ključna stvar je vratiti naše ljude koji su otišli iz Hrvatske. Dakle, naši ljudi koji su otišli iz Hrvatske koje smo školovali, u koje je država uložila, ali koji su, evo evo otišli iz Hrvatske i sada ih trebamo vratiti, vratiti na naše tržište rada da razvijaju svoju državu. To bi trebali biti naši prioriteti. Da li, da li mi ciljamo sa potporama na pravi način? Tajnik je govorio o velikim iznosima novca. Mjere se moraju pratiti u realnom vremenu. Moramo ih pratiti kroz vrijeme, preispitivati i ako ne donose rješenja moramo ih mijenjati jer očito ne pogađamo, ne pogađamo u srž problema.
Dakle, ukoliko to ne budemo radili onda je naravno alternativa zamjena stanovništva. To je ono od čega vladajući bježe od tog pojma, ali to je pazite ako nam dođe kroz tih 20-ak godina ovdje bude radilo 500 tisuća stanovnika na naše ovolko tržite i na nas ovoliko koliko nas ima to je ozbiljna drastična brojka.
Prema tome, naša snaga i potencijali su u aktivaciji domaćeg stanovništva koje je tu i u hrvatskoj dijaspori koji su napustili državu posljednjih 20-ak godina. Uređenjem našeg društva mi ih možemo vratiti. Danas je dobro rekao ministar demografije da nećemo novcem vra… spasiti demografiju. To su mnogi pokušali i nisu uspijevali. Vratit ćemo ih jednom vjerom u društvo iz kojeg su otišli jer pokazalo se i to su statistike potvrdile da ono što najviše smeta ljudima i zbog čega su otišli je okruženje, korupcija, nepotizam, nemogućnost da pod jednakim uvjetima svi jednako pristupaju tržištu rada i to je i to je ono što je problematično.
Dakle, zaključno o čemu smo pričali prije pod minimalnoj plaći, povećanje plaća, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, smanjenje troškova života, zadržavanje kvalitete i svega onoga i svega onoga što će koristiti nama na tržištu rada. To je ono za što se politika mora pobrinut.
Evo toliko od mene.
Hvala.
Replika gospodin Kujundžić.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani kolega Ledenko, metode pokušaja i pogrešaka su valjda one u životu iz kojih najviše i najbrže naučimo, a onda i dobijemo određene konkretne probleme ovaj koje trebamo i možemo riješiti. Ja čak i pozdravljam evo pokušaje koje radi resorno ministarstvo međutim imam čistu jednu sugestiju za njih. Obzirom da u prvoj godini samozapošljavanja mladi ljudi su oni koji trebaju ogromna financijska sredstava i trebaju, ogromnu dakle administrativnu pomoć. Mislite li da bi i shodno tome bilo dobro da sve mlade osobe u prvoj godini svoga samozapošljavanja ostvaruju pravo i dobiju naknadu za nezaposlene u toj prvoj godini.
Pa da svakako kolega Kujundžiću to je praksa iz Irske i svakako da bi trebalo pozitivne prakse koje su se dokazale i pokazale u praksi dobrima, dakle da ih treba primjenjivati u našem društvu. Ja vjerujem da naša Vlada surađuje na europskom planu sa drugim državama poglavito EU, da razmjenjuju iskustva i da tamo postoje neke mjere koje su već urodile plodom. Takve mjere trebamo implementirati.
Naravno netko je kazao da nisu sve mjere za sve. Naravno da nisu, ali držimo da, da kad imamo iskustvo jedne države koje se pokazalo jako dobrim onda ne vidim razloga da se to ne implementira i u naše društvo.
Gospođa Vučemilović replika.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani kolega Ledenko dosta dobro ste detektirali taj jedan problem naših nekih još internih resursa i koje bi mogli aktivirati kako bi se što više naših građana uključilo u te radne tokove, zaposlilo se i u taj kontingent radne snage.
Ja ću se osvrnuti znači na udio mladih osoba u dobnoj skupini od 15 do 29 godina koji nisu zaposleni niti su u obrazovnom ili procesu, u procesu osposobljavanja koji se sa nit stopom znači iskazuje. Ta stopa je trenu… za prošlu godinu 11,8 znači nešto malo manje od 12% i ona je na najnižoj razini od 2016.g., no još uvijek je nešto veća 0,6% nego što je to prosjek EU i bez obzira znači na sve mjere koje je nadležno ministarstvo od samozapošljavanja itd., još uvijek imamo dosta visok udio ovaj mladih ljudi koji u principu nisu zaposleni, a predstavljaju jedan resurs jel o kojem ste vi govorili.
Hvala.
Odgovor.
Upravo sam gđo. Vučemilović o tome, o tome govorio, dakle ciljati mjere, promatrati ih kroz vrijeme i vidjeti što one donose i ako ne donose pokušati ih mijenjati, tražiti nove. Evo kolega Kujundžić je kazao nekakve, nekakve dobre prakse iz EU, da vidimo što se kod njih dešava, da li je netko zaustavio tijek. Evo danas čitamo u člancima da mlade ljude, da mladi ljudi u velikoj većini gledaju prema vani, oni misle da je vani Eldorado. Dogodit će se povratak naših građana koji su otišli, ne moguće našim dobrim mjerama već jednostavno sve pogoršanijim rekao bih stanjem u EU i zato se oni vraćaju, a kad, a kad sagledate kolko ih se vratilo zbog naših mjera to nisu one brojke, dakle nismo baš pogodili sa tim, sa tim mjerama da bi ih one privukle već jednostavno cijela ta jedna situacija i jedna, pa rekao bih čak i jedna lagana kriza koja je zahvatila evo i njemačko tržište, a kad kažu kad kihne Njemačka onda se svi tresemo. Tako da vjerujem da će se ti mladi ljudi vratiti, al da li ćemo ih mi onda moći prihvatiti i pravo usmjeriti…
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
…e to će biti naš zadatak.
Hvala.
Gospodin Bulj replika.
Kolega Ledenko, imamo tržište rada potrebe koje imamo. Mi trenutno moramo prije svega opet ponavljam obrazovanje prilagodit. Ako nam triba keramičara, pa šta se bojimo otvoriti u školama za keramičare da mogu, mesar, triba mesar, nego mi nemamo ništa. Šta imamo? Imamo uvoz nekontroliran radne snage, smanjuje se cijena, nebrigamo se o svome radništvu jel trgovkinje tri puta imaju manju plaću u Hrvatskoj u istom trgovačkom centru kojega je vlasnik stranac, u toj državi imaju tri puta veću plaću i jeftinije proizvode i naravno da iđu ća ovi naši šta će i otvorila agencija za uvoz nekontrolirane radne snage, ko? Visokopozicionirana dica članova HDZ-a i šta imamo? Imamo da je spuštena cijena rada i ljudi iseljavaju. Imamo mjeru koja je dobra i koja je prihvatljiva za Plenkovića, a to je da ćemo uvoziti radnu snagu šta kaže Šuica iz Afrike…
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
…i, i Bliskog Istoka, to je katastrofa, ponašanje prema hrvatskom radništvu i tržištu rada.
Gospodin Ledenko odgovor.
Pa da kolega Bulj, u pravu ste, dakle to je ono što je zapravo ključno, aktivirati naše ljude, poticanje usmjeriti na prave adrese kako bi one donijele rezultate i to je politika i to je politika koju treba provoditi jedna Vlada i svoje mjere kroz vrijeme testirati, da li su one bile prave, da li su pogodile ciljanu skupinu i kakve su rezultate polučile. Ako ih ne polučuju moramo ih mijenjati.
Gospodin Gabričević.
Poštovani kolega Ledenko, ovdje cijelo vrijeme, evo i vi ste govorili i ostali o tržištu rada, o radnicima, zatim o potrebi školovanja, posebno ovih strukovnih zanimanja, no međutim na tržištu imamo još jednu kategoriju o kojoj možda nedovoljno govorimo, a to su umirovljenici. Naime u RH 5% umirovljenika radi, negdje preko 33 tisuće i nešto prema zadnjim podacima dok npr. u skandinavskim zemljama koje imaju daleko veću mirovinu od naših umirovljenika, daleko veći standard, tamo umirovljenici rade 49, pa skoro 50% umirovljenika radi kada odu u mirovinu. Mi očito ovom ne pridajemo dovoljnu pozornost, čak neki naši kažu, ma kada je otišao u mirovinu ne treba više ništa raditi. Ja mislim da možda nije baš tako, pa evo volio bi vaš komentar, hvala.
Hvala.
Gospodin Ledenko.
Zahvaljujem kolega Gabričeviću, pa evo i u Japanu isto, tamo je to pitanje časti da ne stojiš kući nego da radiš, Japanci onda rade. To je stvar i pomalo i kulture ja bi, ja bi rekao. Ovaj gledajte, ja bi bio najsretniji kad bi naš umirovljenik nakon svojih 40.g. radnog staža, svojih 65.g. otišao u mirovinu i imao dovoljnu mirovinu da može živjeti i da se bavi s nekim svojim, svojim nekakvim poslovima koje je možda čuvao kad ode u mirovinu, pa recimo pčelarstvo. Ja znam dosta pčelara koji su, koji su kad su otišli iz, iz mirovine nabavili malo više košnica i počeli se s tim baviti onako recimo malo ozbiljnije. Međutim očito da na našem tržištu rada nedostaje radne snage, zakon je omogućio da umirovljenici rade je li 4 sata više i to je nešto što, što će vjerojatno postati sve normalnije, novo normalno jel tako, a nekad je bilo kad odeš u mirovinu, ključ u bravu i ti odmaraš, očito novo normalno dolazi.
Gđa. Lugarić.
Poštovani kolega govorili ste na početku svoje rasprave o potrebi aktivacije što većeg broja stanovnika zapravo na tržištu rada. Mene zanima jeste li vi ikad razmišljali o rodnoj dimenziji tog, te teme? Naime, mi još uvijek imamo čini mi se oko 8% jaz u rodnom, rodni jaz u zaposlenosti, nešto više od 45-46% žena radi, nešto manje od, a muškaraca radi nešto oko 50 i, oko 55%, 54%, dakle čak i ako više žena sudjeluje na tržištu rada odnos privatnih i obiteljskih obveza, neplaćeni rad i dalje je velikim dijelom na, na leđima žena. S druge strane žene su obrazovanije od muškaraca na svim razinama uključivo i doktorate znanosti u nekim, u nekim, na negdje, na nekim fazama obrazovanja je to doista značajno u korist žena.
Govorili smo ovdje bili i o rodnom jazu u plaćama, govorili smo i o, o menadžerskim pozicijama žena.
Da li ste ikad razmišljali o tome da gospodarstvo gubi 370 …
.../Upadica: Hvala lijepa./... milijardi godišnje. Što ćemo sa …
.../Upadica: Hvala./... politikom Vlade koja planira da žene ostanu doma?
Pa gledajte, tržište uređuje svoje, je li, mi ga možemo kao politika usmjeravati. Donijeli smo i zakon da upravljačkim direktorskim pozicijama treba biti i zastupljenost, je li, podzastupljenog spola. Dakle te stvari se koliko vidim reguliraju, međutim, tržište rada je ono kojem smo se mi prepustili i koje sada radi. Osim žena, uskoro ćemo vidjeti, će morati djeca početi raditi. Evo, stvaraju se aktivno, aktivno stanovništvo se računa od 16. g., evo g. Gabričević je govorio o situaciji zapošljavanja ljudi koji su otišli, koji su se umirovili. Dakle kad na tržištu rada nedostaje radne snage, onda je svatko na njega dobrodošao, a ovo što ste vi kazali u pogledu primanja po spolnoj zastupljenosti, to je sad jedno drugo pitanje, koje smo kažem, otvarali po ovim temama upravljanja u tvrtkama i firmama da bude barem 40%, je li, žena zastupljeno u upravljačkim pozicijama.
Gđa Curiš Krok.
Hvala potpredsjedniče.
Kolega Ledenko, evo vi ste bili nekoliko puta spomenuli da, evo imamo i uvoz strane radne snage, imamo naše ljude koji su u stranim zemljama, tu je nekoliko puta u nekoliko replika spomenuto niz zemalja, kako europskih, kako van Europe, ali evo, meni ono što je prošlo kroz glavu, da imamo i problematiku evo, pa me interesira vaše mišljenje o tome, samog unutar županija, a to su liječnici.
Znači velik broj deficita liječnika obiteljske medicine, posebice u ruralnim krajevima, pa me interesira da li imate možda rješenje za to. Mi neki smo doskočili tome nekim mjerama za liječnike obiteljske medicine, međutim, njih jednostavno nema i odakle će se oni vratiti?
Hvala. G. Ledenko.
Hvala. Hvala kolegice.
Gledali smo svi onu seriju Aljaska, je li? Kada, kada ovaj, ljudi se školuju, studiraju, njih zapravo financira država i onda oni, ako ne mogu platit taj fakultet na kraju studiranja, onda završe recimo, na Aljaski, je li? Kod nas na neki način Vlada RH to prepustila jedinicama lokalne samouprave da se oni bore sami za liječnike pa oni koji su fiskalno moćni mogu eventualno osigurati nekakav smještaj, nekakvu plaću, itd., oni koji nisu, ne.
Dakle sigurno da u onim dijelovima Hrvatske gdje nema fiskalne mogućnosti se na tome mora i Vlada financirati, ali Vlada je, recimo, prošle godine donijela zakon o povećanju plaća, a domovi zdravlja, županije su trebale to onda ispoštovati i te plaće isplatiti koje nisu imale u svome fiskalnom proračunu i nastao je problem mjesec, dva dana dok se to nije konsolidiralo, je li?
Dakle …
.../Upadica: Hvala./... sad je Vlada svoje šape stavila ponovo na bolnice, je li, uzela ih je, uzela ih je županijama…
.../Upadica: Hvala. Vrijeme, vrijeme./... pa vjerojatno ima nekakve bolje ideje da to rješava.
Hvala lijepa. G. Šuta.
Zahvaljujem. Ma evo ja bih samo konstatirao činjenice, da je stopa nezaposlenosti trenutno 4,4%, da je broj zaposlenih 1 744 000 odnosno stopa je 74,2%. U odnosu na 2016. više za 283 tisuće osiguranika. To su sve činjenice koje govore da tržište rada u odnosu kad se usporedi kad je bila SDP-ova vlada pokazuje trend stabilizacije i danas najveća većina ljudi ima priliku zaposlit se gdje stvarno želi i ono što bih želio naglasiti u odnosu na period kad je SDP bio na vlasti, tada je stopa nezaposlenosti mladih bila 50%, oko 50%, ona je danas 10%.
Tako da, kad uzmemo sve ove činjenice i postotke, možemo kazati da je tržište rada ide u dobrom smjeru.
Hvala. Odgovor.
.../Upadica se ne čuje./... Pa, pa, koga? A g. Saša Đujić, izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče, povrijeđen je čl. 238. G. Šuta je spominjao 2016. g., tada je bila Vlada HDZ-a i Mosta i g. Tihomir Orešković zvan građevina je bio premijer pa kad povlači paralele u vrijeme koje vlade je bilo rast, čisto, s obzirom da je i sam rekao da je 2016., da se referira na vladu HDZ-a i Mosta. Evo, hvala lijepo.
To je istina, ali je i replika pa po ovom Poslovniku moram dat opomenu.
G. Ostrogović.
Povrijeđen je čl. 238, to je …
.../Upadica: Povreda Poslovnika, da./... tako, povreda Poslovnika, 238. Tu je zapravo SDP-ova vlada pustila u nasljeđe, znači jedna od najneuspješnijih vlada, godina koju je naveo kolega Šuta, zapravo sve ono što je SDP-ova vlada ostavila, tada je, tada su ti podaci bili. Od tada tek kreće ovo što je kolega Šuta naveo i podaci su takvi kakvi jesu, koliko god se nekima ne sviđaju.
Dobro. Ni tu neću ulaziti u, u, u sam predmet, ali moram dat opomenu jer je bila replika.
G. Đujić, također, opet.
Pa ja ću samo još jednom ponoviti da koliko se ja sjećam da je 2016. bila vlada HDZ-a i Mosta sa g. Tihomirom Oreškovićem koji nije znao pričat ni hrvatski jezik i koji je bio vrlo stručan premijer i da se cijelo vrijeme kolege referiraju na tu 2016. g., sad sam ja malo zbunjen, ovaj, ne znam ni šta g. Ostrogović misli i koji se podaci njemu sviđaju ili ne, ali to je isto tako činjenica.
Dakle još jednom ću ponovit, 2016. smo imali prvu vladu HDZ-a i Mosta, onda je iza toga bila druga vlada HDZ-a i Mosta, prema tome, kad pričamo o tome, …
.../Upadica: Hvala./... i činjenicama, onda to prihvatite.
Hvala lijepa. Rekli ste 3 puta, ali ja vam dajem samo 2. repliku, ne 2. opomenu, pardon.
.../Upadica: No, dobro./... A …
.../Upadica: Ako mogu odgovorit?/... i sada idemo. Dobro. Gotovo sa, gotovo je sa replikama.
.../Upadica: Ne, ne, imam ja repliku g. Šuti. Imam repliku odgovoriti./... G. Ledenko ima odgovor na jednu prijašnju još repliku. Izvolite.
Dakle, pa gledajte evo spominjala se i Vlada gospodina Oreškovića. Znamo da je on u tri mjeseca smanjio dug Republike Hrvatske da ništa drugo nije napravio to je dobro napravio. Što se tiče gospodine Šuta ove brojke koje ste vi iznijeli jasno mislim statistika je počesto skup netočnih podataka i ona se može svakako prezentirati.
Ono što je u ovom trenutku jasno da smo mi aktivirali 70% našeg stanovništva, a da nam je dosta mladih naših ljudi školovanih otišlo izvan Hrvatske. To su isto nepobitne činjenice i znaju se i tu statistike i brojke. Vi ako pobrišete ljude iz evidencije nezaposlenih ne znači da ste napravili dobru stvar. Evo sad kažemo, Vlada kaže da će 3,6 rasti BDP, otprilike 1% BDP-a. Nešto je o tome govorio i tajnik Vidić. 0,7% povećanje zaposlenosti pa se negdje aproksimira 50 000 novih radnih mjesta.
Gdje ćemo ih nabaviti? Hoćemo ih uvesti ili ćemo napraviti poticaje da to rade naći ljudi unutra i naši ljudi koji su vani da ih vratimo.
…/Upadica Radin: Hvala./…
To je ključ i to je zadatak politike.
Hvala lijepa.
I sad idemo na završne riječi, završna razmatranja po klubovima.
Gospodin Ostrogović, izvolite. Jesam dobro rekao? Hvala lijepa.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege zastupnici sve vas lijepo pozdravljam.
Pred nama je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, zakona koji izravno utječe na ključne skupine naših građana, nezaposlene, mlade koji tek ulaze na tržište rada, dugotrajno nezaposlene, ali i osobe sa invaliditetom. Kao Klub zastupnika HDZ-a snažno podržavam ovaj zakon jer osigurava stabilnost, sigurnost i uključivost tržišta rada te ga čini pravednijim i fleksibilnijim.
Jedna od najvažnijih izmjena ovog zakona je povećanje novčane naknade za nezaposlene osobe za prvih 90 dana naknada ostaje na 60% osnovice, ali nakon tog razdoblja povećava se sa dosadašnjih 30 na 35%. Time pružamo dodatnu financijsku sigurnost građanima u razdoblju dok traže novi posao.
Važno je naglasiti da ova mjera nije samo socijalna podrška, ona je ulaganje u naše ljude i osigurava dostojanstvo za sve one koji su trenutno bez posla, ali žele raditi i doprinijeti zajednici. U svijetu punom neizvjesnosti ovakve promjene makar se nekim činile male, ali zapravo potvrđuju da država brine o svojim građanima. Mladi koji tek ulaze na tržište rada često se suočavaju sa preprekama i nesigurnostima.
Ovim zakonom uvode se mjere koje olakšavaju njihovo uključivanje na tržište rada kroz mjere aktivne politike zapošljavanja omogućujući im lakše stjecanje prava na novčanu naknadu. No važno je ići korak dalje i kao klub HDZ-a naglašavamo potrebu za dodatnim politikama koje će osigurati da mladi ne ostanu zarobljeni u nesigurnim oblicima rada.
Naša je obveza svih koji ovdje sjedimo je stvoriti još bolje uvjete za trajna i kvalitetna radna mjesta. Posebno ističemo da zakon prepoznaje osobe sa invaliditetom kao važnu skupinu kojoj je potrebna dodatna podrška. Ovim izmjenama osigurava se njihova profesionalna rehabilitacija i veće uključivanje u aktivne mjere zapošljavanja.
Ovo je ključan korak prema stvaranju inkluzivnog tržišta rada gdje svaki građanin bez obzira na svoje fizičke ili zdravstvene izazove ima pravo na jednaku priliku za zapošljavanje i samostalnost. Ovo nije samo zakon, ovo je poruka da Hrvatska gradi društvo jednakih mogućnosti gdje svi imaju pravo na dostojanstven rad.
Zakon naglašava važnost aktivnih mjera zapošljavanja kroz osposobljavanje, prekvalifikacije i ciljane programe zapošljavanja, stvaramo priliku za dugotrajno nezaposlene, ali i za ranjive skupine poput kao što sam već rekao osoba sa invaliditetom. Time ne samo da smanjujemo broj nezaposlenih već povećavamo konkurentnost naše radne snage i jačamo gospodarstvo.
Hrvatska danas ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti u svojoj povijesti, a ovakvim zakonima stvaramo temelje za daljnji rast i razvoj tržišta rada. Aktivne mjere nisu samo pomoć, one su temelj za jaču ekonomsku budućnost. Ovaj zakon također usklađuje naše zakonodavstvo sa europskim direktivama. Time osiguravamo ravnopravnost naših građana sa građanima drugih članica EU i potvrđujemo svoju predanost europskim vrijednostima. Ovo je još jedan korak prema jačanju povjerenja u naš pravni sustav i tržište rada.
Uvažene kolegice i kolege zakon koji je pred nama nije samo tehnička izmjena. On je po našem mišljenju snažna politička i socijalna poruka, poruka da država brine o svojim građanima, da podržava one koji su najranjiviji, ali i da potiče zapošljavanje.
U ime kluba zastupnika Hrvatske demokratske zajednice pozivam vas sve zajedno da podržite ovaj prijedlog zakona. Ovim činom šaljemo jasnu poruku građanima da su nezaposleni, mladi, osobe sa invaliditetom i svi naši radnici u središtu naše politike, barem bi tako trebalo biti. Jer samo snažno tržište rada može osigurati prosperitetnu Republiku Hrvatsku.
Zahvaljujem.
Hvala.
Gospođa Irena Dragić, Klub zastupnika SDP-a također završno.
Zahvaljujem.
Dakle, Zakon o tržištu rada uređuje tržište rada. Teško možemo reći da mi ovim zakonom na bilo koji način nešto uređujemo, ali definiramo i određujemo neka prava i uloge nekih od dionika. Međutim, današnja rasprava je pokazala da bismo trebali djelovati, da bismo trebali predvidjeti potrebe tržišta rada, izraditi strategiju i to napraviti već danas. Republika Hrvatska kvalificirane radne snage nema, u RH radne snage nedostaje gotovo u svim djelatnostima, te su poslodavci u situacijama gdje ne mogu pronaći traženu radnu snagu, struktura nezaposlenih ne odgovara strukturi potražnje kako po obrazovanju, tako i po dobi.
Razlog tome je što desetljećima nemamo strategiju promišljanja i praćenja tržišta rada, te obrazovni sustav o čemu smo danas dosta govorili, ne prati potrebe gospodarstva u dovoljnoj mjeri. Kao glavni problem neusklađenost ponude i potražnje prema obrazovanju istaknuta je situacija u kojoj je razina obrazovanja koje zaposlenik posjeduje neusklađena sa traženom razinom obrazovanja za kvalitetno obavljanje poslova na radnom mjestu.
Bez obzira na to što je ukupan broj nezaposlenih u Hrvatskoj na povijesno najnižim razinama brojni poduzetnici vape za radnom snagom. Učinkoviti sustavi obrazovanja, a odgoj i obrazovanje su temelj uspješnog društva koje ima u sebi uključeno profesionalno usmjeravanje unutar cijelog procesa potiče i omogućavaju kulturu znatiželje pomažući učenicima da neprestano razmišljaju o svojoj budućnosti.
Učinkovito usmjeravanje počinje vrlo rano već u osnovnoj školi i to u najnižim razredima, sustavno je integrirano u svakodnevno školovanje, omogućava sudjelovanje u aktivnostima koje pomažu istražiti i iskusiti tržište rada. Učenje i cjeloživotno učenje koje se povezuje sa konkretnim radom može biti vrlo učinkovito sredstvo za poticanje i povećavanje motivacije za istraživanje mogućih karijera kao i angažiranost u samom obrazovanju za odabranu karijeru kao i u kasnijem daljnjem radu.
Govorili smo i o izazovima, rekli smo dakle da su najveći izazovi nedostatak radne snage i neusklađenost vještina, tehnološka i ina transformacija tržišta rada, odljev radne snage i demografski izazovi, te nerealna očekivanja od samog tržišta rada.
Kako se ovim izmjenama i dopunama zakona poboljšavaju prava nekih od dionika tržišta rada klub SDP-a će podržati ove izmjene i dopune. Iz svega gore navedenog jasno je da je potrebno dugoročno i strateško promišljanje kako bi se uredilo tržište rada koje bi moglo odgovoriti svim izazovima koji su pred nama, a oni su itekako veliki.
Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Gospodin Miro Bulj, Klub zastupnika Mosta i nezavisnog zastupnika Josipa Jurčevića, također završno.
Svima je jasno da tržište rada zahtijeva određene mjere. I spomenuo sam malo prije radilo se o visokom obrazovanju, ako se radi o pravnicima, ekonomistima, ako imamo nečega previše ili premalo, radilo se o zanatima srednjim strukovnim školama. Ako je potrebno keramičara, a mi nigdje nemamo keramičare, zanat u ni jednoj školi. Pa toga je potrebno! Onda se pitamo koji je cilj ako imamo tržište koje to zahtijeva i šalje nam inpute šta triba.
I naravno da ti koji završe školu, visoko obrazovani na kraju moraju ići jer nema mjesta za rad, pravnik diplomirani, ne znam mora biti blagajnik ili blagajnica u trgovini. To je jedan veliki problem, znači prilagoditi tržište rada, to je vrlo bitno sa obrazovanjem.
I druga vrlo bitna stvar je što ne štitimo radnika, jer ne može ponovit ću blagajnica u Hrvatskoj, u trgovačkom lancu koji je vlasnik iz države unutar EU u toj državi tri puta bit veća plaća blagajnicama nego u Hrvatskoj, a veća dobit u Hrvatskoj nego tamo odakle dolazi taj trgovački lanac. Em prodaje lošiju kvalitetu, em naši ljudi idu tamo raditi za tri put veću plaću. Mi moramo zaštititi radnike i radništvo. Tako smo i telekomunikacije. HT najveća dobit u Republici Hrvatskoj, Deutsche Telekom, dali smo im kompletnu infrastrukturu. Neki su namuzli se para, dok su drugi ginuli u ratu.
E zato triba Zakona o porijeklu imovine obavezno šta prije, jer netko je ulagao u tu infrastrukturu. Obavezno zaštiti radnika i radništvo, zaštititi seljaka, njegov proizvod, a ne škart, smeće strano da nam prodaju ovdje za tri puta skuplje. Mi nismo zaštitili radnika ovdje, našu blagajnicu. To je naša susjeda, sestra, rodica, završila fakultet ne može se zaposlit, pravnica. I di će ona? Iđe vanka! Naravno to je slijed politika koju promovira Dubravka Šuica, desna ruka Andreja Plenkovića koja je sad za Mediteran povjerenica koja kaže mi ćemo riješiti demografski problem. Znate kako? Uvest ćemo radnu snagu iz Afrike i Bliskog Istoka.
Pa majko Isusova! Jel' to politika? Mi moramo zaštititi naše nacionalne resurse koje nismo, koji su otuđeni. Netko je spominjao malo prije Most. Da, mi smo bili u toj vladi Oreškovićevoj, ali je nakon tri miseca, ja sam pokrenuo, nisam dozvolio da se nastavi pljačkati INA i da se preuzme. I prvi put u povijesti su bili izvanredni izbori.
Kolega ne znam kako je bilo za vaše vlade kad je bio ministar Vrdoljak, vjetroelektrane i pogodovanje. Naši radnici svi plaćaju obnovljive izvore skuplje i država ih subvencionira. Znate kad je doneseno to? Za vrijeme Zorana Milanovića. Da, Vrdoljak je to donio, kad je donio s menom nije bio niti će biti ikada, nikad neće biti Vrdoljak i takvi. Ja sam tada, vi ste bili saborski zastupnik znači mi moramo zaštiti radnika ovdje, osigurat mu plaću jer taj trgovački lanac ma mi u istoj smo državi ejjj kao EU je ista država, bajna, sjajna. Tu su značke, dolazi Ursula, dolaze svi, slikaju se. Pa zašto u nas blagajnice imaju manju plaću nego tamo, a veću dobit imaju u Hrvatskoj nego odakle dolaze ti trgovački lanci kao ista. Ma mi smo njima tržište i eksploatacijska polja kroz razno razne politike bilo zelene politike dobro se namacaju stranci, kroz trgovačke lance, a kroz banke neću ni govoriti.
Zašto u bankama imaju najveću dobit u Hrvatskoj? Nemaju najveće plaće naši bankari koji rade u bankama, nego najnižu. Pa kakva je to unija? Šta smo mi ovdje? Šta smo mi ovdje? Izgubili smo radnika i radništvo, nismo zaštitili brodogradnju. Ejjj mi smo pristali da nema brodogradnje. Najprije smo da bi ušli u EU izdali sve vrijednosti, pohapsili sve generale, proganjali iz kao pase, sudili im, pa smo im dali sve svoje, infrastrukture koje imamo i nacionalna bogatstva i to je suverena politika kao EU, zvjezdice, Sanader, Primorac, Milanović, Kosor, evo ga, sve je bajno. Na kraju šta? Iselili Hrvatsku, dolazi do zamjene stanovništva. Ograničiti uvoz stranih radnika, ograničiti …
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
… i zaštiti naše radnike, naše ljude Hrvate koji žive u Hrvatskoj.
Hvala.
Time zaključujem raspravu i glasat ćemo kada se steknu uvjeti.

68

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, drugo čitanje, P.Z. br. 70
13.12.2024.
Također državni tajnik g. Ivan Vidiš odgovorit će na amandmane, amandman Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, amandman je podnijela zastupnica Marija Lugarić. Izvolite.
to je u čl. 2. … čl. 5.a st. 1., 2. gdje se mijenja taj članak. Naš je stav da ne možemo prihvatit ovaj amandman, nemojte se ljutit kolegice Lugarić. Institut povremenog rada redovitih učenika uređen je ovim zakonom i razlikuje se od rada maloljetnika temeljem Zakona o radu što smo rekli u raspravi, temeljem Zakona o radu pa su i uvjeti za sklapanje ugovora različiti. Dob učenika postavljena je uvjetom prema kojem isti mora pohađati srednju školu i dok je u statusu redovitog učenika može koristiti institut povremenog rada.
Prema važećem uređenju suglasnost za posredovanje za rad redovitog učenika mlađeg od 15 godina daje Državni inspektorat te je opravdano zadržati isto rješenje i u ovom zakonu. Zahvaljujem.
Gospođa Lugarić.
Ništa se ja državni tajniče ne ljutim, ali ću tražiti glasanje. Naime, mi smo o tome dosta raspravljali, ja s ovim amandmanom naprosto tražim da djeca mlađa od 15 godina ne mogu radit. rad je rad, bilo da je sklopljen ugovorom o radu temeljem Zakona o radu ili ovim ugovorom kroz posredovanje učeničkog servisa, dakle rad je rad. Zakon o radu definira kao dijete osobu mlađu od 15 godina i zapravo na neki način ga zabranjuje i mislim da se toga trebamo držati i u ovom slučaju. To će se doista primjenjivati po ovom vašu prijedlogu rad djece mlađe od 15 godina po mojoj procjeni na vrlo mali broj djece u vrlo kratkom vremenskom periodu, ali naprosto je pitanje poruke koje kao društvo šaljemo, djeca mlađa od 15 godina ne smiju raditi i rad je rad i zato tražim glasanje.
Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada, drugo čitanje, P.Z. broj 70.
Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Amandman je podnijela zastupnica Marija Lugarić. Proveli smo raspravu ranije na sjednici, pa glasujmo o amandmanu kojeg predlagatelj ne prihvaća.
Amandman nije dobio potreban broj glasova, pa dajem na glasovanje Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada.
Molim glasujmo.
127 glasova, 124 za, 3 protiv što znači da je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu rada.
PDF