Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 3

PDF

45

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, drugo čitanje, P.Z. br. 40
16.10.2024.

Reiner, Željko (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 14,35 SATI
Evo kao što sam najavio ovaj sad ćemo ić na slijedeću točku, to je:

- Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz – Birkenau, drugo čitanje, P.Z. br. 40.

Predlagatelj je Vlada RH temeljem čl. 85. Ustava RH i čl. 207.a. Poslovnika HS.
Temeljem čl. 207.a. Poslovnika propisano je da se zakoni kojima se u skladu s Ustavom RH potvrđuju međunarodni ugovori donose u pravilu u jednom čitanju.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave sukladno čl. 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, te Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu.
Želi li predstavnica predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da.
Poštovana ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, izvolite.

Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Hvala vam poštovani g. potpredsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici, evo pred vama je Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz – Birkenau.
Ja bih samo kratko uvodno rekla da se radi o jednom sporazumu kojeg smo postigli nakon duljeg razdoblja pregovora, dakle nakon što je 2009.g. stara izložba koja je bila zajednička izložba skinuta jer je bila i u lošem stanju i nije više održavala narativom zbog zastarjelosti muzeološkog postava, započeli su razgovori država sljednica vezano uz pokrivanje troškova obnove paviljona odnosno bloka 17, a što je preduvjet da bi se postavila nova izložba.
Napomenut ću da je blok 17 dakle paviljon koji dijele bivše države dakle države slijednice Jugoslavije zajedno s Republikom Austrijom i cijeli blok 17 je restauriran i obnovljen donacijom Republike Austrije i bilo je potrebno sklopiti sporazum kako će države sljednice nadoknadit tih 50% troškova dakle 50% troškova snosi Austrija, a 50% troškova u visini od jedan milijun eura države su slijednice morale ugovoriti način kako će rasporediti te troškove. Hrvatska je tu bila vrlo aktivna u svim fazama pregovora jednako kao što smo aktivni u pripremi izložbe koja će se postaviti u tom obnovljenom bloku 17. Mehanizam koji smo predložili, a koji su onda prihvatile i ostale države slijednice je bio da se usvoji mehanizam raspodjele troškova sukladno ugovoru o sukcesiji. To nam se činilo nešto najlogičnije i prema tom dogovorenom mehanizmu rasporedi udjela RH su 23%. Nakon što smo potpisali taj sporazum bilo se postavilo pitanje jedno tehničko, ali i političko ko će biti depozitar tog sporazuma i moram reći da je i tu našim kontaktima sa UNESCO-m koji je tijekom cijelog ovog procesa nekako bio i facilitator zajedno s RH i pozivao na sastanke i okupljao države slijednice, dogovoreno da depozitar ovog sporazuma bude UNESCO, tako da je u sjedištu UNESCO-a prošle godine u siječnju zapravo potpisan taj sporazum i onda su ga države svaka sukladno svojoj proceduri uputile na retifikaciju. Ako imate bilo kakvih naravno pitanja bilo oko ovog segmenta, bilo oko same pripreme izložbe, ja sam tu na, na raspolaganju za dati sva dodatna obrazloženja, evo hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo jednu repliku poštovanog zastupnika Kujundžića.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovana ministrice dakle čisto zanima me informativno na koji način planirate kroz ovaj projekt dodatno educirati javnost osobito mlade ljude o svim strahotama nacističke, nacističkih logora i režima i hoće li biti uključeni nekakav tip dodatnih obrazovnih programa u sklopu muzeja koji će biti posebno usmjereni na mlade generacije.
Hvala vam.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana ministrica Obuljen.

Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Hvala vam gospodine zastupniče, pa ovdje se radi o postavljanju izložbe u Auschwitzu koji je kao što znamo možda i stožerna ustanova u Europi kad govorimo o različitim edukativnim procesima i u tom smislu sigurno da će i obilazak ove izložbe postati sastavni dio obilaska kompleksa Auschwitza, a mi naravno kao država koje je evo i prije godinu dana i predsjedala IHRA-om Međunarodnim savjetom, savezom za sjećanje na holokaust i kroz memorijalno područje javnu ustanovu Jasenovac, ali i kroz druge programe trudimo se izgrađivati kulturu sjećanja, raditi posebno na programima edukacije mladih jer svi smo svjesni da je to najvažnije kako bi se čuvala uspomena i kako bi se spriječilo da se takvi zločini ili danas neki zločini iz mržnje u ime bilo čije nacije ponove.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala vam lijepo gospođo ministrice.
Ovaj sada bih pitao žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram onda raspravu i prva će u ime Kluba zastupnika SDP-a govoriti poštovana zastupnica Sandra Krpan.
Izvolite.

Krpan, Sandra (SDP)
Zahvaljujem se.
Poštovani potpredsjedniče, poštovana ministrice sa suradnicom, kolegice i kolege, Klub SDP-a podržat će Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog arhiva muzeja Auchwitz-Birkenau.
Ovim zakonom Hrvatska se obvezuje sudjelovati u postavu o stradanju žrtava nacizma u Bloku 17 zajedno sa slijednicima bivše države. Muzejski postav zatvoren je 2009. godine i previše je godina prošlo od tada jer žrtve holokausta s područja Jugoslavije zaslužuju i počast i pijetet i biti dio kulture sjećanja.
Svi moramo biti svjesni što se doista dogodilo i koliki je razmjer opasnosti koji vreba iz netolerancije, diskriminacije, nerazumijevanja i neuvažavanja različitosti. O holokaustu moramo stalno i neumorno govoriti iznova, osvještavati ljude kako se holokaust ne bi nikada ponovio. Povijest ne smijemo revidirati kako bi odgovarao političkim ciljevima sadašnjosti. Moramo se boriti protiv svakog pokušaja oživljavanja ideologija koje prijete ljudskom dostojanstvu.
U vremenu kada se povijesni revizionizam i negacionizam pojavljuju u javnom diskursu važno je da kao društvo budemo svjesni grešaka iz prošlosti. Hrvatska ima odgovornost jer je ustaški režim proganjao i ubijao Židove, Srbe, Rome, antifašiste i članove njihovih obitelji.
Drugi svjetski rat završio je prije gotovo 80 godina, no potreba za antifašizmom nikada nije bila veća. Danas kada se ponovo javljaju ideje koje veličaju fašizam, ideje koje plešu po rubu, a ponekad i prelaze rubove radikalizma naša je dužnost suprotstaviti se svakom pokušaju revizionima i svim oblicima ekstremizma koje prijete našoj slobodi i demokraciji.
Povijest nas je učila da mržnja i netrpeljivost znaju pronaći svoj put i da se nehumane ideje osvajanja i razaranja mogu ponovo rasplamsati. Zajedno kao društvo u kojem brinemo jedni za druge moramo dići glas protiv onih koji svojim postupcima, simbolima, govorima veličaju fašističke, nacističke, ustaške simbole koji revitaliziraju zlo dijele ljude po nacionalnosti, vjeroispovijesti i koji revitaliziraju zločine iz mržnje.
Mladi ljudi trebaju znati da grafitiranje antifašističkih ili bilo kojih drugih spomenika, isticanje kukastih križeva, ustaških pozdrava predstavlja apsolutni čin vandalizma i mržnje. Svaka zarobljena, ubijena osoba zaslužuje poštovanje i pravdu.
Auschwitz je sinonim za najstrašnije zločine nad židovskim narodom. Auschwitz je najveći zločin u povijesti čovječanstva. U Auschwitzu svaki čovjek zanijemi pred razmjerima zla i užasa koji su tamo počinjeni.
Ovim zakonom RH i materijalno i deklaratorno podupire progresivne kulturne inicijative koje promiču toleranciju, nenasilje i sjećanje na holokaust i zato će Klub SDP-a podržati predložen zakon.
Ovom prilikom želimo se u ime kluba zahvaliti i Zakladi Herman, timu stručnjaka koji radi na novom postavu posebno gospođi Nataši Matušić koji će ispričati osobne priče života ljudi iz Bloka 17 u Auschwitzu. Vjerujemo da će Daniel Libeskind autor Židovskog muzeja u Berlinu koji će radi na Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau učiniti da bude mjesto susreta i učenja o Drugom svjetskom ratu i holokaustu gdje će se ispričati priča o svim žrtvama jer zaborav je najopasniji saveznik zla.
2025. godina je godina kada slavimo 80 godina pobjede fašizma. Bilo bi lijepo kada bi se u toj godini mogao otvoriti i postav stalne izložbe i pitam ministricu jer me doista to zanima i sve nas u Klubu SDP-a kada misli da će izložba biti otvorena u Bloku 17.
Zahvaljujem se.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika MOST-a govorit će poštovani zastupnici jel i dalje Troskot-Miletić ili samo Miletić?
Dobro, to valja uvijek unaprijed reći jel.
Poštovani zastupnik Miletić i Kujundžić, izvolite.
Prvo poštovani zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora gospodine Reiner, poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovana ministrice sa svojoj suradnicom, kolegice i kolege vladajući i kolegice i kolege iz oporbe, ja bi htio nekako podijelili smo se kolega Kujundžić i ja, on će uzeti ovaj povijesni dio i nekako presjek svega pa će progovoriti s te dimenzije u ime kluba Mosta, a ja ću progovoriti iskustveno nekako tako najviše volim s obzirom da sam u Auschwitzu bio šest godina, dakle šest puta sam odlazio u Auschwitz, s kolegom Troskotom sam bio u Dachau, a u Auschwitz sam vodio svoje gimnazijalce i studente šest godina i sa državom Izrael sam bio i u Yad VaShem Jeruzalemu nekih devet, deset dana, pa mislim da tu onda imam nešto i za reći.
Svi znamo negdje početkom '40. iako je u Dachau ako se ne varam nemojte mi uzet molim vas baš za svako slovo, da je to prvi logor koji je nacistička Njemačka napravila još tamo nekih 30 i neke, '36. ja mislim, a Auschwitz je baš jedno strašno mjesto, jedno mjesto u kojem vi u doslovnom smislu osjetite to zlo koje je tamo natopljena zemlja sa tim zlom. I Auschwitz se sastoji od Auschwitza, od Birkenaua koji je nije daleko od samog Auschwitza koji je bio administrativni centar, a u Birkenau su radili baš istrebljivanje, ubijanje.
Prema podacima koje ja imam, mislim da smo iz Hrvatske poslali, ne mi naravno nego tadašnja, tadašnji ustaški režim 1942. za Auschwitz nekih pet tisuća Židova, ono što sam uspio vidjeti znači '42. i u Auschwitzu je prema podacima ubijeno nekih 1,1 milijun Židova, ubijeno je 75 tisuća Poljaka, ubijeno je 19 tisuća Roma i strašno je uopće govoriti o tome.
Vi tamo kad dođete vidite stalno vam se javljaju pitanja neka u šta se čovjek može pretvorit i koja je razina životinje u koju čovjek može se pretvorit jer nacisti su svi bili ljudi, bez obzir na to što su najgori bili možda među ikada ne znam u povijesti, ali to je čovjek koji odjednom je postao spreman da najsvirepije muči, ubija sve one koji po njihovom viđenju svijeta nisu se u taj svijet uklapali.
I ja bi stvarno preporučio svakome kogod ima mogućnosti, nije baš blizu, ali nije ni toliko ni daleko da jednom u životu čovjek si to omogući i ode to vidjeti, to mjesto groze. Blizu Krakova je, mislim da nekih možda 20-ak, 25km od Krakova tako da stvarno preporučam svakome da ode tamo na to mjesto i da onda uživo pogleda što se tamo događalo.
Imate mnoštvo video materijala onih crno-bijelih starih videosnimki, imate mnoštvo fotografija, imate predmeta ubijenih ljudi, njihove obuće, čarapa, odjeće od malene djece koja su tamo svirepo ubijena, mučena, zlostavljana kao i ljudi koji su se u doslovnim smislu pretvorili u skelete dok nisu onda umrli, ako već nisu bili ubijeni od nacista sa plinom. Baš jedno mjesto groze.
I još jednom stvarno kogod si može priuštit to bilo bi dobro da ode tamo možda onda drugačije i bude promatrao svijet oko sebe.
Kada sam već spomenuo fotografiju jučer sam bio u kinu fotografkinja Elizabeth Lee Miller je fotografkinja koja je radila za Voguea prema istinitom događaju, otišla je bila je ratna izvjestiteljica fotografkinja i onda je otišla u Auschwitz i dio fotografija koje su nama poznate su nam poznate jer je ona fotografirala tamo to mjesto groze, pa evo preporučam da pogledate taj film. Jako je težak, ali da ga pogledate možda je i to važno za napraviti.
Ono isto što bi htio ovdje reć s ovog mjesta sabornice, nacisti su ubili oko 6 miliona Židova, no Poljaci kad sam bio s Poljacima svratili su mi pažnju na to i rekli su mi Marin ono i nas je stradalo 5,8 milijuna. Dakle, strašna brojka gdje su nacisti ubili toliko je ubijenih i Poljaka tijekom Drugog svjetskog rata i tijekom borbe s nacizmom i to je isto jedna strašna, strašna brojka koju važna je možda isto da je naglas izgovorimo. A Poljaci su u Auschwitzu izgubili jer su nacisti proganjali svećenike, Poljaci su u Auschwitzu izgubili sv. Maksimilijana Kolbea, katoličkog svećenika, osnivača Millitia Immaculatae jako je poznat nama Katolicima taj svećenik, franjevac čudesne stvari je radi dok nije naletio na naciste naravno. I onda su ga nacisti mučili, imate u Auschwitzu i njegov jedan dio gdje je on bio mučen isto na najsvirepiji način 14. kolovoza mislim da '41. je ubijen, a Sveti Ivan Pavao II Papa ga je 10. listopada '82. proglasio svetim.
I na kraju želim reć s ovog mjesta da je isto važno istine radi jer istina je uvijek istina bez obzira možda se ona nama baš ne sviđa kao takva, ali slažem se s drugim kolegama, ne smijemo dopustit da na bilo koji način se nešto zamuljava, onda je meni s ovog mjesta važno progovoriti o liku blaženog kardinala Alojzija Stepinca koji je spašavao Židove za vrijeme NDH pod navodnicima nezavisne jer bila je zavisna i koji je za kojeg Židovi, znači povjesničarka doktorica znanosti Esther Gitman koja je doktorirala '99. na Stepincu i dokazivala koliko je on na stotine Židova spasio, možda ću reć krivo ali mislim oko 400 Židova, što je ona dokazala da je on sam spasio. Neki govore tu i puno veću brojku ali ja sad govorim o njoj kao znanstvenici i ona je objavila doktorsku tu disertaciju i nekoliko knjiga je objavila na tu temu i važno je s ovog mjesta progovoriti da smo mi itekako imali u našem narodu ljudi koji su spašavali Židove, koji su bili protiv bilo kojeg režima i koji su borili se evo za jednaku vrijednost svakog čovjeka pod novog neba kao što je rekao kardinal Stepinac. Kolega Kujundžić.

Reiner, Željko (HDZ)
Nastavit će u ime istog kluba poštovani zastupnik Kujundžić.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući. Poštovana ministrice, poštovane kolegice i kolege dakle pozdravljamo projekt obnove združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau. Dakle ovaj projekt nije samo obnova prostora već i jedan trajni podsjetnik na najgora stradanja 20.-og stoljeća između ostaloga i za ljude sa područja bivše države. Inače Auschwitz je grad koji je '39. pripojen Njemačkoj u bivšoj dakle staroj poljskoj vojarni otvoren je u lipnju 1940. godine kao koncentracijski logor i ne znam da li je svima jasna definicija koncentracijskoga logora koja je, koji je zapravo vojno nadzirani logor u kojem su smješteni ratni zarobljenici ili civili radi ciljanoga ponižavanja, mučenja ili uništavanja, a često puno su koncentracijski logori imali i sekundarnu namjenu kao radni logori i on je u vrlo kratkome vremenu postao glavni centar nacističkoga genocida. Pod nacističkom okupacijom Poljske Himmler vođa SS-a, naložio je dakle gradnju i otvaranje Auschwitz-Birkenaua koji je postao najveći kompleks logora smrti. Birkenau koji je inače poznat kao Auschwitz 2, izgrađen je '41. godine i mogao je primiti oko 90 tisuća zatvorenika koji su većinom bili Židovi. Ovdje je nacistički režim proveo masovno ubojstvo plinom u posebno izgrađenim plinskim komorama, a Auschwitz je imao i podlogor Monowitz, tzv. Auschwitz 3 koji je otvoren '42. godine gdje su zatvorenici korišteni kao robovska radna snaga. Život u logoru bio je brutalan. Zatvorenici koji nisu odmah poslani u plinske komore suočavali su se sa užasnim uvjetima rada, izgladnjivanjem i različitim bolestima. Procjenjuje se da je između 1,1 i 1,5 milijuna ljudi umrlo u Auschwitz-Birkenau od čega je 90% njih bilo Židovi. Priče preživjelih iz Auschwitza omogućuju nam da bolje razumijemo neopisive užasne kroz koje su ljudi prošli. Jedna od tih priča ispričana je od strane Fritzie Weiss Fritzshall, jedne od preživjelih koja je svjedočila kako je preživjela selekciju u logoru, lažući o svojim godinama. Njena majka i braća nisu imali tu sreću i umrli su u plinskim komorama. Njeno preživljavanje bilo je isključivo rezultat njezine prije svega snage, a onda i odlučnosti ali i pukih nekakvih slučajnosti koje su odredile živote mnogih zatvorenika. Kolega Miletić je i spomenio Maksimilijana Kolbea dakle poljskoga franjevca koji je dobrovoljno dao svoj život umjesto drugog zatvorenika. Njegov čin samopožrtvovnosti ostao je upamćen kao jedan simbol ljudskosti u najmračnijim vremenima i jedan svjetionik nama danas, a i svim generacijama koje dolaze nakon nas. Blok 17 u Auschwitz-Birkenau bio je mjesto gdje su postavljene izložbe o žrtvama s područja bivše Jugoslavije, a sada će uz pomoć ovog projekta biti obnovljen kako bi te priče ponovno bile u punom smislu riječi žive i neka takve ostanu što dulje kao trajni spomenik na ovo sve već ranije izrečeno. Što se tiče samih, same statistike i brojki, Auschwitz je zapravo bio epicentar nacističkog sustava istrebljenja. Od svih logora u njemu su se dogodila najmasovnija ubojstva. U plinskim komorama Birkenaua samo jedna prostorija mogla je istovremeno primiti do 2 tisuće ljudi. Žrtve su bile prevarene na način da su vjerovale da ulaze u kupalište dok su ih u stvarnosti izlagali smrtonosnom plinu ciklon B. Oni koji su preživjeli selekcije suočili su se sa gotovo nemogućim uvjetima rada i kako već rekoh izgladnjivanjem i različitim bolestima. Procjenjuje se brojka dakle koji su stradali u tom logoru između 1,1 i 1,5 milijuna ljudi od čega kako već rekoh je 90% bilo Židova. Osim njih bilo je i Poljaka, Roma, sovjetskih zarobljenika i brojnih drugih. Sovjetska Crvena armija oslobodila je dakle logor u siječnju '45., ali do tada je već velika većina zatvorenika bila prisiljena na tzv. marševe smrti na kojima su mnogi i umrli od iscrpljenosti ili hladnoće. Projekt obnove bloka 17 od iznimnog je značaja jer osigurava da se sjećanje na žrtve Auschwitz-Birkenaua nikad ne izgubi. Svaka osoba koja je prošla kroz Auschwitz nosila je svoju tragičnu priču, a ovaj muzej bit će trajno svjedočanstvo njihovih patnji i njihovih stradavanja. Kao što je rekao Elie Wiesel, jedan od preživjelih, zaboraviti mrtve je isto kao i ubiti ih drugi put. Na nama je da osiguramo da se povijest nikada ne ponovi i da ovakvi zločini nikada ne budu zaboravljeni, a da primjeri svih onih kao što je i Maksimilijan Kolbe budu trajni svjetionik svima nama danas i svim onim generacijama koje dolaze koliko je važna samo žrtva u svakom vremenu življenja, hvala vam.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika HSS-a, GLAS-a i DOSIP-a govorit će poštovana zastupnica Dalija Orešković, nema je, gubi pravo na govor, pa će onda u ime Kluba zastupnika HDZ-a govoriti poštovana zastupnica Vesna Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa poštovani potpredsjedniče HS, uvažena ministrice sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Dakle Klub zastupnika HDZ-a će svakako podržati Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau.
Dakle cilj ovog sporazuma je ponovna uspostava združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau u Republici Poljskoj kao mjesta sjećanja na žrtve s područja bivše Jugoslavije u koncentracijskom logoru i logoru za istrebljenje Auschwitz-Birkenau, čime će se svakako doprinjeti jačanju prije svega dijaloga, zatim mira, pomirenja, upravo kroz razvijanje inovativnih i kreativnih pristupa u očuvanju kulturnog sjećanja, a svakako imajući u vidu kohezivnu snagu kulturne baštine u svim njezinim oblicima i u svim njezinim dimenzijama i svakako složit ćemo se svi ja vjerujem i uvjerena sam da žrtve Holokausta trebaju i moraju biti dio zajedničke kulture sjećanja.
E sad što se tiče samog dakle sporazuma sljednice bivše države Jugoslavije su podsjetit ću 2011.g. započele dogovore o ponovnom postavljanju stalnog postava združene izložbe na I.katu bloka 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, a izrada narativa, scenarija i izbor izložaka za novi postav započela je podsjetit ću sada već daleke 2012.g.. Važno je spomenuti i naglasiti da je ovaj projekt podržan od UNESCO-a, od Republike Austrije u dijelu obnove paviljona i Republike Poljske u smislu podrške ponovnoj uspostavi združenog stalnog postava, a evo države slijednice bivše Jugoslavije između njih, među ostalih i Hrvatska, višekratno su potvrđivale koordinacijsku i facilitirajuću ulogu UNESCO-a u provedbi projekta, a UNESCO je preuzeo i funkcije depozitara sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau.
Samo ću kratko naglasiti da se ovim zakonom koji je pred nama dakle potvrđuje sporazum kako bi njegove odredbe u smislu čl. 141. Ustava RH postale dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a blok 17 koji države slijednice bivše Jugoslavije dijele s Republikom Austrijom obnovljen je i restauriran donacijom Republike Austrije u iznosu od 2 milijuna eura, te je dogovoreno da države slijednice bivše Jugoslavije nadoknade 50% troškova u iznosu od ovih preostalih milijun eura, a kako bi izvršile naknadu troškova obnove u visini od milijun eura, države slijednice morale su sporazumno utvrditi mehanizam raspodjele troškova po pojedinoj slijednici izraženu u postocima, a to upravo i jest predmet ovog sporazuma je li, a mehanizam raspodjele koji je predmet sporazuma odnosi se na prije svega trošak obnove bloka 17, zatim trošak produkcije i postavljanja združenog stalnog postava, jednako tako buduće troškove održavanja prostora na I.katu bloka 17, a svakako i sve dosadašnje, sadašnje, ali i buduće troškove vezane uz održavanje izložbenog prostora i združenog stalnog postava.
Prema dogovorenom mehanizmu raspodjele udio RH u svim dosadašnjim, sadašnjim i budućim troškovima iznosi 23%, a naknada troška u postotku utvrđenom sporazumom izvršit će se putem dvostranog sporazuma između RH i Zaklade Auschwitz-Birkenau koja i ujedno i upravlja svim donacijama namijenjenima održavanju prostora, objekata i artefakata bivšeg koncentracijskog logora i logora smrti Auschwitz-Birkenau.
I ono možda još što je potrebno, imam potrebu naglasiti da za provedbu ovoga zakona nije potrebno osigurati dodatna financijska sredstva u Državnom proračunu RH jer su financijska sredstva za izvršenje ovog sporazuma u iznosu od 230 tisuća eura osigurana u Državnom proračunu RH za 2024.g. i projekcijama za '25. i '26.g. i to na razdjelu 055 Ministarstva kulture i medija. U tom smislu kao što sam rekla na početku Klub zastupnika HDZ-a će ovaj zakon podržati, hvala vam lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Možemo! govorit će poštovana zastupnica Rada Borić, izvolite.

Borić, Rada (Možemo!)
Poštovana ministrice, poštovani predsjedavajući i Klub Možemo! pozdravlja sudjelovanje u obnovi bloka 17 Auschwitz-Birkenau. No ne radi se ovdje dakako samo o financijskom sudjelovanju, cilj je i sam, i same ideje bio obrazovanje o Holokaustu, međukulturno razumijevanje i promicanje kulture sjećanja. Dakle to da smo naravno zahvaljujući austrijskom nacionalnom fondu za žrtve nacionalsocijalizma bilo bi dobro da sličan fond i mi imamo, odlučili sudjelovati u onih 50% zajedno sa slijednicama zemalja bivše Jugoslavije je jedan dio.
Međutim, čini mi se da smo propustili znajući da od 2012. se dogovara i da je prvi sastanak predstavnika svih bivših, predstavnika bivših republika, bivše Jugoslavije bio i u Zagrebu i da smo mogli imati takvu lidersku funkciju. Čini mi se da smo u tom svom periodu propustili nešto drugo, a to nam govore činjenice o posjetama i brizi za naš logor Jasenovac. Ono što mi se čini da smo propustili pa čak i za vrijeme predsjedanja IHRA-om je upravo bilo promoviranje kulture sjećanja i obrazovanje onih najmlađih kako bi znali da se takva neljudska događanja više ne smiju dogoditi.
Zato mi se čini da kao da jedno lice imamo prema van i u ovome sudjelovanju, a jedno lice imamo na unutra. Sramotno je niska posjeta mladih, dakle školaraca osnovnoškolaca i srednjoškolaca Jasenovcu. Reći ću vam samo podatke 2019. 17 razreda ili grupa je posjetilo Spomen područje Jasenovac, '18. 15, '17. 9, '21. 12, 2020. ništa hajde bila je pandemija, ali ono što zabrinjava je da većina škola odbija uvrstiti posjet Jasenovcu u svoj plan i program iako se takvi posjeti također podržavaju u smislu ministarstva i financijski. Stvarno je tragiča… tragična je činjenica da je 2023. hrvatskih učenika bilo 6.599, a 10.574 iz stranih, iz stranih država.
Vjerujem i želim da možemo učiniti bolje, da možemo učiniti bolje da ne mi ćemo sada poduprijeti obnovu i poduprijeti ćemo i obnovu stalnoga postava u Auschwitzu-Birkenau, što ćemo raditi u vlastitoj zajednici i kakvu kulturu sjećanja njegujemo u svojoj zajednici, što se događa u ovoj zajednici gdje se nacionalsocijalizam i veliča. Dakle, moramo rekla bih prvo u svojoj zajednici učiniti neke izuzetno važne, važne korake ne bi li naši mladi znali kakva je povijest izgledala za vrijeme nacionalsocijalizma pogotovo što imamo i dobre primjere otpora tome istome nacionalsocijalizmu. Da ne govorim o rušenjima i drugih spomenika i ne čuvanja kulture sjećanja.
Tako da mislim da nam je doista najmanje važno da ćemo sudjelovati i to je u redu, da ćemo financijski sudjelovati, ali mislim da smo dužni sudjelovati i sami na promicanju kulture sjećanja.
I još jednom mislim zašto združeni stalni postav, što fali zajedničkom stalnom postavu?

Reiner, Željko (HDZ)
Idemo na pojedinačnu raspravu i prvi će govorit poštovani zastupnik Marin Miletić.
Izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Lijep pozdrav još jednom svima.
Budući da je sabor i mjesto rasprave i da mi u Hrvatskom saboru stvarno trebamo biti toliko otvoreni da raspravljamo o svemu, a kolegica prije evo postavila je u pitanje što se događa s Jasenovcem. Prvo želim baš u uvodu biti potpuno jasan da me ne bi poslije lovili jer vole me loviti za svaku izgovorenu riječ. Apsolutno, uvijek, oduvijek, dakle ne znam valjda kao klinac kao gimnazijalac osuđujemo ustaški režim i sve zločine koji su se dogodili dakle pod ustaškim režimom. I o tome smo puno puta govorili, ja sam radio i kao novinar nekih 11 godina, 16 godina sam radio u školi, ali sam 11 godina paralelno radio i kao novinar i kolumnist i pisao sam o svemu tome i tu su moji stavovi skroz jasni.
Ono što bi stvarno možda potaknuti s kolegicom Radom Borić htio pa da i u Hrvatskom saboru mi provedemo jednu kvalitetnu raspravu i znanstveni simpozij na temu Jasenovca i da se tu napokon sve raščisti što se treba raščistiti. Da budem skroz jasan jesu li stradavali ljudi tamo, jesu, jesu. Je li to užas, je. Je li to za osudu, je. Evo mislim da sam bio jasan.
E sad gdje je problem, pa problem je što vi kad izguglate pazite to su ne mainstream mediji, to nije priča sad nekog žutih portala nekih. Profesor doktor znanosti i povjesničar i onda ih imate onih koji tvrde da je u Jasenovcu ubijeno, stradalo nažalost nedužnih ljudi opet da me krivo ne shvatite, da je jedan stradao čovjek previše je jer gdje god jedan čovjek strada, a nedužan je to je previše, ali ja sam išao u osnovnu školu u Jugi, mislim da je peti ili šesti osnovne bio i tad su nas učili iz povijesti da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća Srba, 700 tisuća, a onda smo došli do 100, do 200 tisuća, do 100 tisuća, do 60 tisuća, sad smo koliko jel 58 ili kakav je točan podatak trenutno. A onda imamo sad povjesničare koji tvrde, pazite ljudi idu okolo nastupaju, koji kažu da je ta brojka puno manja. Neki idu toliko nisko da čak spominju brojku od nekoliko stotina. I velika je razlika, ja vam ne govorim sada, postavljam diskusiju, mislim da sam stvarno jasan. Velika je razlika brojka ova ili ona. Postoje znanstvene metode, postoje na koncu može se humanistički ući u cijelo to područje Jasenovca i točno vidjeti, ajmo, ajmo jednom za svagda više prekinuti tu priču Jasenovca, ajmo znanstvenike zamoliti, medicina je danas znanost je ogromna, dnk analiza, ajmo to iskopati, i točno vidjeti stručnjaci, znanstvenici s velikim pijetetom i da ta se točno zna evo tamo je dakle stradalo nevinih 500 tisuća ljudi ako je 500 tisuća. Posut ćemo se pepelom svi ona… naravno koji za to osjećaju odgovornost katranom i javno se ispričati za sve. A ovo da kao da nekome odgovara, neki pišu 300, neki 3000, neki 30, neki 300000, a neki govore Hrvati i dalje lažu tamo je ubijeno 700000 Srba. Pa to je strašno. A neki govore tamo su stradali, ne znam ustaški vojnici, neki govori zašto Drug Tito nikad nije htio doć tamo i vi na takav način zato jer se ne ponašamo odgovorno prema toj temi, ustvari samo rasplamsavate različite teorije.
Država ima mehanizme, ima stručnjake koji jednom zasvagda mogu riješit ovaj problem, doć na Jasenovac, dubinskom analizom secira tlo, provest sve analize i točno reć ovdje je ubijeno toliko i toliko ljudi, odgovoran je ustaški režim, kao narod se kajemo za to idemo naprijed.
Vi u protivnom sad izguglate Večernjak, pazite, ne ja, Židov koji tvrdi ime mog oca je bilo tamo u Jasenovcu, a otac mi je živ i groblje u Beogradu, čovjek imenom i prezimenom to kaže, ne ja. I on kaže ime mog oca je isto na tom popisu. I te stvari vam ostavljaju neku maglu sjene i onda ljudima nije jasno šta se događa, e onda krenu teorije, onda krene ludilo. A država ako joj je stalo ima mehanizme da dođe i da kaže u redu uzet ćemo si pet godina, najbolje naše stručnjake i genetičare, evo ih od kandidata HDZ-a za predsjednika Primorca pa na niže do Loše i napravit ćemo detaljnu analizu i nakon toga sva priča završava, gotovo, toliko. Broj je toliki i idemo sad naprijed.
Jedino ako nekom stvarno ne odgovara da se zna koji je točan broj stradalih i ubijenih pa tu je moguća onda manipulacije, tu je moguć onda hrvatskom narodu ljepi dodatne etikete, tu je moguće gazit nas dodatno, tu je moguće od nas radit monstrume najveće koji ikad postoje. Možda mi to jesmo? A što ako nismo? E vidite sva ovakva pitanja bi vam jednom za svagda se riješila da se priča Jasenovca jednom za svagda riješi.
I ja vjerujem da nažalost radi toga jer tu nije sve potpuno jasno posloženo, onda ljudi iz ovog ili onog razloga nemaju toliko povjerenja pa tamo i ne idu. A ja bi htio da se i Jasenovac i sve druge stvari, evoga ja sam Riječanin, ministrica zna kod mene u Kostreni je Jama Bezdan, ha ništa dakle nemate ničeg nema, nama spomenika nego je pokojni župnik Manjgotić monsinjor sa Sušaka jer je tamo ubijen katolički svećenik jadan bez osude bez iček sa 20 i nešto godina bačen hićen u Jamu on i 400 Riječana '45., a nema nikakvog traga.
I pazite iako su dragovoljci tražili branitelji da to iskopa i da vidimo koliko je tamo kostiju sve, ni to se ne radi. Ja sam stvarno da mi kao mlada država, a i želimo demokraciju, želimo osudit svaki režim, svaki zločin, stvarno svaki zločin želimo osudit, pa ajmo napravit analizu, ajmo neku strategiju u idućih deset godina i ajmo vidjeti koliko je tih jama nesretnih po Hrvatskoj, ajmo vidjet što se dogodilo točno u Jasenovcu u broj, u broj, to znanstvenici mogu iznać i s tim riješimo sve. I nema više onda, e onda ko to ne osudi jasno, e onda čiji je on igrač.
Al ovako vi prepuštate sve nekim teorijama i onda kad krenu te teorije onda se događa ludilo i sve ostalo. Meni je žao i da se ove naše kosti Poljaci su za onu jednu lubanju, neka mi Bog prosti došli kad je došo njihov časnik što su pronašli negdje kod nas pa su po onu lubanju poljskog vojnika došli, a naše kosti su tu po Sloveniji, po Hudovim i ovim drugim jamama i dalje su tamo kosti. Pa dajte ajmo ko država po te ljude, ajmo po te ljude, ajmo ih negdje u grobnicu stavit, ajmo pokazat pijetet prema svakom čovjeku koji je ubijen i koji je stradao. Toliko o tome.
I još jednom što se tiče Auschwitza, zašto Auschwitz? Ja sam pisao o tome prvu reportažu još za Novi list, dođete tamo muka vam je. Bio sam šest godina, znate što koju sam pogrešku napravio prve godine? Išao sam sa pokojnom suprugom i s prijateljima i to smo išli kao za novu godinu i napravio sam pogrešku što sam prvo otišao u Auschwitz jer nam nije bilo do ničega. Tri dana nismo htjeli ić van, nismo htjeli jest, vi ste toliko pod dojmom jer je strašno kad vidite koje je to zlo. Vi tamo gledate videa, fotografije autentične, vi točno vidite da se to tamo sve dogodilo sva ta ubojstva, zatiranja, ubijanja potpuno nedužnih ljudi zato jer su bili Židovi, Romi neki drugi pripadnici nacija koji su smetali nacističkom režimu. Mislim da je Poljaka bilo tamo nekih, Židova je bilo na teritoriju Poljske preko tri milijuna zato su i napravili nacisti tamo taj koncentracijski logor.
I ja stvarno želim i naše društvo u kojem i naša mladost će se odgajat, bit protiv svakog režima, svake ideologije zla. No ono što ja vidim ovdje kao problem, kod dijela ljudi, ne naravno kod svih, dakle mi jasno osudimo ustaški režim, ja ga osuđujem, osuđujemo fašizam i gnjusni nacizam, jasno ga osuđujemo, al kad dođemo do tog komunizma e tu nekako odmah se neki povuku u kućicu i uvijek ima ali, ali, ali, ali. Pa nema ali, zločin je zločin kogod ga činio, a komunizam je itekako nanio toliko boli i toliko štete našem narodu.
Još jednom i u ovoj raspravi, klub Mosta kao što kolega Kujundžić i ja smo rekli u ime kluba naravno da će podržat ovo jer je to civilizacijska stečevina i to je jedan dio gdje mislim što drugo nego to podržati. A ja još jednom preporučam svakome kogod može da osobno tamo dođe, da posjeti to na licu mjesta i niste više isti ljudi, evo vjerujte mi. Dakle, to je jedan od onih mjesta gdje morate doć da vidite na šta je čovjek spreman i da kažete Bože dragi ne daj nikad više nikome takvog režima, takve politike koja bi urodila ovakvim mjestom tame.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Repliku ima kolega Kujundžić.

Kujundžić, Ante (MOST)
Hvala predsjedavajući.
Poštovani kolega Miletić, moja replika je vezana za dvije ili tri rečenice prije vašeg samog kraja. Dakle, odnijeli ste mi zapravo iz usta sve ono što sam i htio reći, a to je da u Hrvatskoj kad treba osudit, a slažem se da trebamo osuditi apsolutno svakog onog ko je napravio bilo što loše u povijesti, ali se nekako zaobilazi komunizam koji je samo u Jugoslaviji dakle odnio preko milijun života. Koji nije imao koncentracijske logove ovakvog tipa, njegovi koncentracijski logori u najvećoj mjeri su bile jame, od Hude jame do jame Dobrava u Sloveniji, preko Markovića jame, itd., itd.
Dakle slažemo se i volio bih da to bude narativ i svih nas i sa lijeva i zdesna da osuđujemo sve zločine i nacizma i fašizma, ali i komunizma.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Miletić.

Miletić, Marin (MOST)
Kolega Kujundžiću, sad ako mi otac ovo nekako dođe do ovog videa će se smijati, ja sam mu kao 18-godišnjak maznuo auto, taman je bio Domovinski rat negdje završio, godinu dana mislim poslije i otišao na Bleiburg s 18 godina s 3 frenda u autu i poslije toga sam bio 6 puta na Bleiburgu jer je to mjesto stradanja našeg naroda.
Isto tako, dakle već na fakultetu me zanimalo kakav je to nacistički režim, fašistički režim. Ja sam Riječanin, nama su fašisti itekako nanijeli, Talijani i talijanski crnokošuljaši velikih problema, ubijali su naše ljude, selo Lipa spalili i vi imate tu fašiste, naciste i komuniste.
Tu je ista, mislim ista priča, samo druga boja dresa i zato sam osobno išao u Auschwitz da to vidim i sve ostalo i slažem se potpuno s vama. Zločin je zločin i tako bi se trebali ponašat prema bilo kojim ideologijama zla.

Reiner, Željko (HDZ)
Sada će govoriti poštovana zastupnica Dubravka Novak, izvolite.

Novak, Dubravka (Možemo!)
Zahvaljujem.
Apsolutno podržavam i podržavamo ovaj Sporazum jer je itekako važno njegovati sjećanja u, na žrtve Auschwitza, ali ne samo njega. Bilo gdje, gdje se dogodio zločin zbog neprihvaćanja različitosti, zbog netolerancije, pa sad da se i nadovežem na kolegu Miletića, bilo koji zločin koji je napravljen, dakako da je za svaku osudu. Ali mi danas govorimo o Auschwitz, govorimo o fašizmu, govorimo o antifašizmu.
Ono što mi se čini, da smo puno spremniji antifašizam prihvatiti i njegovati izvan granica RH, a kad je riječ o sjećanju unutar naših granica, onda smo najnježnije rečeno, sramežljivi u antifašizmu i redovito desnica, eto, pronađe način da se podijelimo, da se odmah spominje Bleiburg, jame i sve ostalo, dakle Bleiburga isto su žrtve. Ponavljam, govorimo danas o Holokaustu i o antifašizmu koji je upisan u Ustav RH, antifašizmu koji je temelj naše države.
Dakle stalna potreba za revidiranjem očito nas jako priječi u tome što radimo i kako odlučujemo i da, ja sam za to isto tako, da se znaju brojke, ali dolazim isto iz prosvjete, kao i kolega Miletić, on je .../Govornik se ne razumije./... godina u novinarstvu, ja sam u novinarstvu 40 godina. On je u razredu bio kao vjeroučitelj 16 godina, ja sam s katedre došla nakon 37 godina rada u prosvjeti i znam točno što se događalo od '88. naovamo. I znam što smo napravili iz naše povijesti od 90-ih naovamo.
Greške se događaju, osobito u stvaranju nove države. Očito smo i mi ponegdje pogriješili jer o Drugom svjetskom ratu vrlo je malo riječi u našim udžbenicima. O Holokaustu je više riječi nego o antifašizmu, a Holokaust je rezultat fašizma. To nekako unutar naših granica mi zaboravljamo i ne vraćamo se na to, a trebali bismo natrag, za početak, antifašizam uvesti u udžbenike.
Ako zaista, ako zaista, ministrice, molim vas, ako zaista želimo odgoj, obrazovanje, za mir, toleranciju, za razumijevanje, za suživot, za pozitivnu vrstu komunikacije, za argumente, za sukobe u kojima ne moramo nužno se šamarati, vrijeđati, omalovažavati, pa hajmo napraviti onda kurikulume tako da ne bude važan broj, klinca u 7. razredu neće zapamtit broj, to je i manje važno. Važno je da ih naučimo u toj školi razumijevanje, važno je da upoznamo druge kulture, važno je da znamo kakvo se zlo u ime toga napravilo jer se nije uvažalo druga boja kože, druga religija, drugi jezik, Slaveni, Romi, Židovi, crnci, bilo gdje.
Ako zaista želimo dobro društvo, ako zaista želimo napredak, to ćemo napraviti. Ako zaista želimo to klince naučit, onda nećemo ih vodit samo u Vukovar, uz svo dužno poštovanje svih naših branitelja, svih žrtava, zaustavit ćemo se i u Vukovaru, zaustavit ćemo se u Slavonskom Brodu gdje je najviše djece poginulo u Domovinskom ratu, zaustavit ćemo se i Jasenovcu, ministrice. Da i tamo i sat i pol vidimo što je rezultat mržnje i netrpeljivosti.
Trebamo li uvrstiti tu i zadržavanje kod neke jame? Hoćemo. Ali onda će to biti cjelokupni odgoj i obrazovanje za mir, toleranciju, razumijevanje. Za zajednički napredak, za zajedničku budućnost. Onda ćemo naučiti naše greške. Ovako, ovako nećemo. Mi odrasli tu u Saboru imamo pravo se svađat oko broja žrtava, premda ni to nemamo pravo jer postoje znanstvenici, sve se može doznati i svi smo se složili i kolega Miletić i ja ću se složiti, jedna žrtva je previše.
Ali tako dugo dok mi za jedne imamo novac, a drugo stavimo fakultativno, zašto se na put u ovaj Vukovar ne uvrsti i taj Jasenovac na sat vremena? Mislim da bi trebalo i mislim da bi, da bi bilo korisno i mislim da onda ne bismo bili licemjeri ono što mi se sad čini da jesmo.
Osim toga postoje i žrtve Holokausta, dolazim iz grada koji je nažalost u 3 dana '41. sve svoje Židove maknuo iz grada i otišli su u Auschwitz, Dachau, sramim se toga i dan danas, ali dugo to nisam znala.
Te spomenike, te pločice, te spomen ploče jedna ozbiljna država ne bi prepustila lokalnim zajednicama, onda bismo njegovali tu kulturu sjećanja i tako da postavimo muzeje iz II. Svjetskog rata koji su '90.-tih godina nestali, dakle odjeli II. Svjetskog rata u muzejima '90.-tih su zatvarani. Treba prikazati našu povijest istinitom, onakvom kakva je ona bila, pa napravimo to, njegujmo i zaista podržajmo taj antifašizam, zaista osudimo taj Holokaust, ali danas smo govorili uglavnom o ovom sporazumu o Holokaustu, tamo je bilo žrtava ne samo Židova, dakle građana RH koji su tamo završili ne zato jer su Židovi, nego zato jer su Hrvati, zato jer su drugačije mislili. I tamo i u Jasenovcu i negdje drugdje.
Ponavljam još jednom, žrtva je žrtva. Ako je ona učinjena na način da bez suđenja je neko nekome presudio sam i zbog toga što je drugačijeg mišljenja, boje kože, religija, bilo čega drugoga, drugačiji onda je to zločin, a mi se moramo borit protiv tog zločina. Dajmo djeci, naučimo ih ove stvari neovisno o broju tih žrtava zasad, a mi ćemo nadam se u suradnji sa svim ministarstvima doći do tih brojki koji nas tako svađaju u ovom saboru, al ne miješajte u to djecu, hvala vam lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
Treći će govoriti poštovani zastupnik Ivan Račan, izvolite.

Račan, Ivan (SDP)
Kolegice i kolege, II. Svjetski rat je bio gotovo sigurno najveća kataklizma u povijesti čovječanstva koju je čovjek sam izazvao, a Auschwitz je jedan od simbola i spomenika tom najvećem zlu koje se desilo, u kojem su ljudi stradali zato što su bili drugačiji, neprihvatljivi onome kako je tada fašizam doživljavao svijet i smatrao da treba biti. Auschwitz je kao takav spomenik ne samo Holokausta nego spomenik tog jednog groznog ljudskog stradanja u te, u tih 6.g. II. Svjetskog rata.
Auschwitz je isto tako i mjesto na kojem je poginulo puno Hrvata, svoj život je tamo ostavilo puno Hrvata i ovaj sporazum je dobar, šteta što je za njega, šteta što je za njega trebalo ovako dugo, dakle ako niste čitali detalje, to je blok u Auschwitzu, za sve nas koji smo tamo bili to je blok 17 koji su dijelili Austrija i bivša Jugoslavija i taj blok je pred 15-tak godina Austrija sama obnovila dok smo se mi kao države slijednice bivše Jugoslavije trebali dosada da se dogovorimo kako bi ovim sporazumom pokrili svoj dio troškova. Dobro da smo to napravili, ponavljam jer ovo je spomenik ne samo svima koji su tamo poginuli, ne samo zlu II. Svjetskog rata, ne samo Holokaustu, nego i Hrvatima koji su tamo nedužni stradali, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Idemo na završna izlaganja, prvo u ime Kluba zastupnika HDZ-a poštovana zastupnica Vesna Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa poštovani potpredsjedniče HS, uvažena ministrice sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Evo kao što je razvidno iz svih rasprava dosada dakle svi klubovi dakle će podržati ovaj Konačni prijedlog ovog zakona, pa jednako tako i Klub zastupnika HDZ-a. Podsjetit ću, na neki način ću pokušati rezimirati sve što je dosad rečeno. Cilj ovog sporazuma, sporazuma je uspostava dakle ponovna uspostava združenog stalnog postava u bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau u Republici Poljskoj upravo kao mjesta sjećanja na žrtve s područja bivše Jugoslavije u koncentracijskom logoru i logoru za istrebljenje Auschwitz i ono što je potrebno naglasiti, time će se doprinjeti prije svega jačanju dijaloga, mira, pomirenja, kroz razvoj inovativnih i kreativnih pristupa u očuvanju kulturnog sjećanja, a svakako imajući u vidu dakle kohezivnu snagu kulturne baštine u svim njenim oblicima i u svim njenim dimenzijama i svakako još jednom ću naglasiti da žrtve Holokausta i trebaju i moraju biti dio kulture sjećanja. Ponovit ću dakle da je blok 17 obnovljen i restauriran donacijom Republike Austrije u iznosu od 2 milijuna eura i dogovoreno je dakle da države slijednice bivše Jugoslavije nadoknade 50% troškova u iznosu od milijun, milijun eura i upravo je to dakle i predmet ovog sporazuma dakle trošak obnove bloka 17, trošak produkcije, postavljanja združenog stalnog postava, a svakako i svi budući, budući ovaj troškovi održavanja prostora na I. katu bloka 17 i svakako sve dosadašnje, sadašnji ali i budući troškovi vezani uz održavanje izložbenog prostora, združenog stalnog postava. Dakle podsjetit ću dakle prema dogovorenom mehanizmu raspodjele, udjel RH u svim dosadašnjim, sadašnjim i budućim troškovima iznosi 23% kad se tako prema sporazumu, a to je u stvari radi se o sumi, svoti odnosno od 230 tisuća eura koji su dakle sredstva za sve ovo što sam do sad rekla. Već sada su osigurana u državnom proračunu RH tako da nije potrebno osiguravati nikakva dodatna sredstva i naravno naglasit ću još na kraju da će klub HDZ-a svakako podržati prijedlog ovog zakona. Hvala vam lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Mosta završno će govoriti poštovani zastupnik Marin Miletić. Izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora gospodine Reiner. Kolege vi koji ste ostali ovdje u raspravi vidjeli ste koliko emocija ovo izbaci van. Ja baš želim bit skroz jasan sad, a jasan sam valjda jer, jer tako želim živjeti. Klub Mosta će podržati ovo ministrice, jer mora podržati jer želimo to podržati. Osjećam u svom srcu da je to istina i to treba podržati ali mene osobno, sad vam govorim kao Marina Miletića. Znate što mene boli, puno toga me boli. Boli me kad mi pričamo, čuli se ljevica kaže tamo nekim jamama. To nisu tamo neke jame. Jer vi čim kažete tamo neke jame, a pričamo o Jazovci, o Hudovoj jami, e vi odmah ne želite bit isti kao neki, vi sebe stavljate na povišenu, uzvišenu poziciju. To su tamo neke jame, a onda logori u kojima su ubijani gdje su ovi i oni ustaški režim, ako pričam o ustaškom režimu ubijao, e to su koncentracijski logori, to treba obilježavat, a ovo su tamo neke jame. U mojoj Rijeci u Kostreni, jama Bezdan, jama Jazovka, Hudove jame, stotine jama. A vidite, znate zašto je to tako? Pa zato jer antifašizam u svom meritumu pa to je ispravan pokret, pa ja sam Riječanin pa meni su fašisti došli u moj grad. Pa normalno ja, ja da živim u to vrijeme prvi bi uzeo pušku i borio se protiv Talijana, šta drugo. Borio bi se za moju Hrvatsku za moju Rijeku, protiv crnokošuljaša, protiv Talijana. Ali nije dobro da mi jedni na druge gledamo na takav način, na žrtve. Da jedne žrtve su treba ih uvažiti i o njima govoriti, a ove druge njih nećemo ni, oni su tamo neke jame. A znate li zašto? Zato jer je komunizam zlo. Komunizam je otrov, komunizam je, je tama i komunizam je odgovoran zato jer su pretvorili antifašizam u nešto loše. Komunizam prijatelju, ajmo mi otvoreno govorit s ovog mjesta. Antifašistički pokret naravno, antifašizam naravno, borit se protiv fašizma ma naravno, pa sada protiv nacizma naravno ali je komunizam taj koji je bio toliko promoćuran kad su oni ubijali onda su oni bacali ljude po jamama, po jamama pa su to betonirali pa nasipali zemljom pa sadili drveće pa vi poslije pronađite gdje je tu tko je kako ubijen. A ovi glupsani, da mi Bog prosti, ovi manijaci fašizam, nacizam, oni su to u logorima. Pa mi danas točno znamo koji su to režimi koji su to zlikovci. A ovi su bili promoćurni, ovi su bacali po vrtačama, ovi su bacali ispod po, po jamama. Ovi su kopali i smišljeno to radili i to je veliko zlo. Tenkovskim rovovima, hvala kolegice Bušić, tenkovskim rovovima i oni su to smišljeno radili i mi dok u ovom saboru nemamo snage. Ljudi pa nismo mi vama neprijatelji, ljevica, pa kako ja vama mogu bit neprijatelj, kako ja mogu. Ali znate šta je stvar, ja sam demokršćanin u politici, zalijepite mi što god želite, recite desnica evo ali meni nije nikakav problem osudit svaki ustaški režim, nacizam, fašizam, ja s tim nemam problema ali ljevica ima problema osudit komunizam i reć ubijali su čovječe ovi naši, ubijala je Partija, rokala je ljude, bacala po jamama. Na tisuće, stotine tisuća, e oni imaju to problem i to mene boli. Dakle mi s jedne strane priznajemo i kažemo u povijesti se dogodilo to i to ustaški režim je napravio to i to, ovi su napravili to i mi uopće nemamo s tim problema kao domoljubi kao Hrvati. Ali ovaj drugi dio, e on ima problem priznat ovaj. Katoličke svećenike koji su ubijali naše ujčeve, stričeve, pradjedove, djecu ako hoćete. Pa zašto, zašto je to tako? Zašto nemamo dovoljno obraza da kažemo žrtva je žrtva, dogodilo se to i to i dao Bog da se nikad više ne dogodi i da napokon tada krenemo u miru dalje. A ovako dok se priča laž, dok se laž predstavlja istinom, dok se zamuljuje sve zato jer to nekom odgovara jer znate vi ako nemate više neprijatelja protiv kojeg se borite koji smisao je vašeg političkog opstanka. Ako nema više ustaša u Hrvatskoj, a čemu onda ovi drugi. Oni više nemaju političkog smisla da postoje. E onda oni stvaraju stalno nove priče …/Upadica Reiner: Hvala./… da se lijepe etikete i da imaju za protiv koga se borit.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika SDP-a završno će govorit poštovana zastupnica Sandra Krpan. Izvolite.

Krpan, Sandra (SDP)
Poštovani potpredsjedniče, ministrice, kolegice i kolege. U Europi, u Hrvatskoj nažalost sve češće se susrećemo s pokušajima revizije povijesti posebno u kontekstu fašizma i njegovih zločinaca, zločina. Od 1941. do 1945. u Hrvatskoj nije bio piknik. Partizani, komunisti, antifašisti, borili su se protiv fašističke ideologije, štiteći slobodu, ravnopravnost i ljudska prava. Povijesna je činjenica da je sloboda u Drugom svjetskom ratu izborena pod vodstvom Josipa Broza Tita, baš kao što je sloboda u Domovinskom ratu izborena pod vodstvom Franje Tuđmana. Hrvatska je u Drugom svjetskom ratu zahvaljujući antifašistima, partizanima bila na pravoj strani povijesti.
Meni je osobita čast da dolazim iz kraja u kojem živi Oleg Mandić, dječak koji je zadnji živ zatvorenik koji je izašao kao posljednji iz Auschwitza. Cijeli svoj život Oleg Mandić je posvetio dobru, govoreći o zlu koji se dogodio u Auschwitzu. Svaka žrtva zaslužuje pijetet i zato će Klub SDP-a, kao što sam već i ranije rekla, podržati ovaj prijedlog zakona. Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
A sada će u ime predlagatelja govoriti poštovana ministrica Nina Obuljen Koržinek završno, izvolite.

Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Hvala vam poštovani g. potpredsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici.
Ja bih se prvo željela zahvaliti što ste izrazili podršku i najavili kako ćete podržati ovaj prijedlog zakona. Pažljivo sam slušala raspravu i dozvolit ćete mi da se na neke stvari koje su iznesene u raspravi s ovog mjesta osvrnem, pogotovo na one koje su bile upućene Vladi, bez obzira tiču li se izravno prijedloga zakona koji smo uputili ili šire teme kojoj i usvajanje ovog Zakona, a i sama ustava združene izložbe u Auschwitzu kao samo jedan dio naših sustavnih i kontinuiranih napora za .../nerazumljivo/... za njegovanje kulture sjećanja pripada.
Ovdje je postavljeno pitanje, nakon što su svi zastupnici odnosno svi predstavnici i predstavnice klubova izrazili podršku ovom Sporazumu, što će se dalje događati s izložbom, isto kao što je i postavljano pitanje zašto je ovaj proces tako dugo trajao. Ja moram reći da je to proces koji obuhvaća 6 država slijednica bivše države koje imaju nejednaku razinu angažmana u ovom konkretnom projektu i u ovoj konkretnoj temi i s ovog mjesta, a to je vrlo lako provjeriti i iz brojnih sastanaka koji su sazivani i inicijativa koje su pokrenute, mogu i trebam posvjedočiti da je upravo Hrvatska bila ona koja je taj proces deblokirala, a da je u jednoj velikom dijelu i mojom osobnom inicijativom i inicijativom mojih kolega u UNESCO-u, cijeli ovaj prvi dio procesa doveden do uspješnog završetka jer da nije bilo upravo angažmana Hrvatske, našeg inzistiranja, našeg draftiranja Sporazuma, naše pravne službe u Ministarstvu vanjskih poslova, do ovog Sporazuma koji danas ratificiramo ovim Zakonom, vjerojatno ne bi bilo niti došlo.
Druga tema koju bih željela se na nju isto tako referirati, to je politika naše Vlade kada govorimo o zločinima. Dakle tu smo nedvosmisleni u naši osudi svakog zločina, posebno smo angažirani oko njegovanja uspomene na zločin Holokausta s obzirom da je to, ostaje i nadajmo se da će ostat nešto najstrašnije što je europski kontinent doživio i svi naši napori, kada govorimo o njegovanju kulture sjećanja i kroz obrazovni sustav i kroz memorijale, pa i kroz ovaj projekt, s združene izložbe u Auschwitzu, idu upravo prema tome, kako bismo, posebno naše generacije na adekvatan, istinit način bez ikakve ideologije obrazovali i ponudili im saznanja i činjenice o tom najmračnijem dijelu europske i svjetske povijesti.
Zato ne mogu prihvatiti tezu da hrvatska Vlada ima jedno lice prema vani, a da je sramotna na način kako pristupa njegovanju kulture sjećanja u Hrvatskoj, jednako kao što ne mogu prihvatiti polovične podatke o tome na koji način pristupamo radu Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac pa s obzirom da su ovdje navođeni neki brojevi do '21. pa dozvolite mi da ja iznesem podatke nakon '21. kada smo donijeli odluku da svaka škola koja odluči ići u Jasenovac ima pravo na punu naknadu troškova i potičemo škole da posjećuju Jasenovac, krenuli smo od 12 škola, u ovoj godini smo na 49. Govorimo o 8. razredima osnovne škole.
Ovdje je bilo riječi o tome da bi se povezali posjeti Vukovaru i posjeti Jasenovcu. Mi smo o tome dosta razgovarali, ne samo u Hrvatskoj, nego i sa inozemnim stručnjacima kojima surađujemo stručnjacima iz Yad Vashema, stručnjacima iz Muzeja Holokausta u SAD-u i drugim institucijama, postoje argumenti i za i protiv. Dakle konzultiramo se sa stručnim ljudima je li previše istovremeno suočiti đake sa takva dva strašna zločina. S jedne strane to bi bilo dobro jer tako šaljemo i poruku da se takav zločin može bilo kad dogoditi bilo kome u ime bilo koga drugoga i prisjetimo se da su zločini počinjeni u Jasenovcu nažalost za vrijeme Domovinskog rata od strane srpskih agresora bili korišteni kako bi se opravdalo ono što se radilo npr. u Vukovaru i drugim dijelovima Hrvatske.
S druge strane postoji neki strah da bi se jedan ili drugi zločin tim minorizirao, dakle, ja bih uvijek prepustila stručnjacima. S jedne strane sigurno ćemo ići prema tome jer je to i logistički jednostavnije da škole koje dolaze iz udaljenih dijelova Hrvatske možda povežu i jedno i drugo mjesto, a oni koji su bliže da posebno posjete Jasenovac, a posebno posjete Vukovar, ali i druga mjesta stradanja.
Ono što isto tako bih željela vrlo jasno ovdje otkloniti i mislim da takvim tezama nije mjesto u Hrvatskom saboru jer se kaže da bilo tko u Hrvatskoj veliča nacionalsocijalizam ja mislim da to jednostavno nije točno ako postoje pojedinci koji na takav način kao što smo svjesni krše Kazneni zakon oni su uvijek prijavljeni, oni su sankcionirani, ali mislim da ne bismo trebali ovdje olako posezati za takvim tezama. Jednako kao što trebam odgovoriti i na ovo pitanje zašto združeni stalni postav, a ne zajednički postav, pazite mi više nemamo zajedničku državu. Mislim da je to svakome jasno, dakle Jugoslavija više ne postoji i dakle države su se odlučile da će raditi združenu izložbu jednostavno zato jer, jer smo upućeni dijeliti taj prostor.
Inače ja ću vam reći na ovom sam projektu započela raditi i kao državna tajnica još 2009. kad je izložba sklonjena i kada sam vidjela koliki je manjak interesa drugih država. Tada sam pokušavala pregovarati u Auschwitzu da Hrvatska jednostavno dobije svoj prostor, da smo dobili svoj prostor mi bismo davno bili tu izložbu postavili jer je naša autorica gospođa Mataušić svoj dio posla odradila među prvima. Ona je aktivna, mi smo imali i veliku izložbu koju je radio Hrvatski povijesni muzej i Hrvatski državni arhiv gdje je surađivala i kolegica Bućin i drugi kustosi „Ako te zaboravim“, dakle mi smo cijeli svoj dio jako na vrijeme, kvalitetno, profesionalno, muzeološki, minuciozno odradili ali u ovom smo projektu sa drugim državama članicama i nastavit ćemo raditi na tome da, da potičemo druge države da što prije dođemo do stalnog postava.
Isto tako s obzirom da je moje ministarstvo zaduženo za Spomen područje Jasenovac ja bih se referirala i na ovo pitanje žrtava koje se nažalost, ovdje nije to stavljeno u taj kontekst od strane zastupnika koji je o tome govorio, ali nažalost vrlo često se upravo ta manipulacija brojem žrtava koristi kako bi se minorizirala, minorizirali razmjeri zločina koji su se tamo dogodili. Stručnjaci Javne ustanove Spomen područja Jasenovac provodili i provode kroz sve ove godine istraživanja koja kao što znate nije moguće raditi kao što se radi na drugim slučajevima masovnih grobnica jednostavno zato jer je način na koji su ljudi bili, žrtve bile tamo ubijane takve da nisu ostavljeni forenzički tragovi, kao što nije moguće napraviti u Auschwitzu iz razloga plinskih komora tako to u velikoj mjeri nije moguće ni u Jasenovcu. Znamo da su žrtve nažalost, da su se počinitelji potrudili da ne ostave tragove. Zato se utvrđivanje žrtava logora Drugog svjetskog rata provodi drugom metodologijom, dakle utvrđivanjem podataka o tome kako su ljudi deportirani, tko ih je deportirao i ni tu ne postoje naravno u mnogim slučajevima pisani tragovi jer oni koji su činili te masovne zločine bili su svjesni da čine masovne zločine i trudili su se da o tome ne ostavljaju tragove.
Zato ni za jedan logor to nije moguće učiniti za Auschwitz ni za druge logore, to neće biti moguće ni za Jasenovac, nećemo nikad biti u mogućnosti do kraja utvrditi točan broj žrtava nego, međutim mislim da je ono do čega je došlo Spomen područje Jasenovac dakle do maksimalno nekih 80 tisuća žrtava s tim da se to kontinuirano pregledava. Neki broj koji će možda se malo smanjit, možda će se u nekom slučaju povećati. To je naravno jako daleko od manipulacije o 700 tisuća koja je kao što znamo nastala s jedne strane kako bi se dodatno hrvatski narod odredio od strane srpskih vlasti kao onaj koji je provodio masovne zločine, a s druge strane i zbog pa to je opće poznata činjenica zbog ratne odštete.
Žalosno je da dan danas preko puta Save na području Gradine se barata tim brojevima i tim narativom i to ni na koji način ne doprinosi kulturi sjećanja nego nažalost unosi i razdor i nemir i potencira sukobe umjesto da kao suverene države, a ovdje mislim u prvom redu na narativ koji se nažalost često pojavljuje od strane srpskih političara priznamo svatko svoj dio odgovornosti za zločine koji su se dogodili u različitim razdobljima povijesti kao što je Hrvatska jasno osudila ustaški režim. S druge strane mi imamo nažalost manipulaciju o kojoj je ovdje i bilo riječi i zloupotrebljavanje žrtava za neke sukobe.
Ja ne bih se referirala na ove druge teme iako osobno se slažem u jednoj velikoj mjeri s onim što je iznio zastupnik Miletić da nismo jednako spremni priznati zločine koji su se događali npr. nakon '45.g., ali mi kao Vlada ćemo dati punu podršku Nacionalnom programu istraživanja žrtava 20. stoljeća. Taj će projekt voditi Hrvatski institut za povijest i najjače naše institucije i ja vjerujem da ćemo mi kroz koju godinu ovu temu zaključiti na dobrobit i nas kao društva, ali i svih generacija koje dolaze.
I na kraju dozvolite mi bit ću možda pomalo i emotivna, imamo neke ljude koji nas prate u ovom projektu kao neki anđeli čuvari, jedan od njih je Oleg Mandić kojeg imam čast nazivati svojim prijateljem, on je i član Savjeta Spomen područja Jasenovca, on je osoba koja svojim angažmanom, svojim životnim optimizmom, svojom opredijeljenošću da kroz cijeli život držeći predavanja zapravo prenosi svoje iskustvo tog užasa i pokazuje kako je čovjek koji je preživio Auschwitz može ostati humanist, vjerovati u dobrotu ljudi, vjerovati u pravednost. On je osoba koja sve nas koji radimo na ovome i moje suradnike i mene u ovom projektu i nadahnjuje i potiče i ja sam uvjerena da će reći ću ponovo na kraju, angažmanom Hrvatske koja je najaktivnija od svih šest država u guranju ovog projekta, ta izložba biti postavljena dok nam je još Oleg u snazi da može s nama otići u Auschwitz i otvoriti ponovo tu izložbu.
Evo hvala vam.

Reiner, Željko (HDZ)
Ima dvije, imamo jednu povredu poslovnika, jednu repliku. Povreda kolegica …

Borić, Rada (Možemo!)
Da riskiram naravno da to i nije povreda poslovnika 238. tek mali podsjetnik gospođi ministrici. Naime, dakako da združeni i zajednički bi bilo isto i naravno da ne postoji više zajednička država, ali mi je jako zanimljivo zašto je izabran sinonim združeni kad ako pogledate i od HAZU-a za sinonim postoji ujedinjeni, udruženi, sjedinjeni, zajednički, koordinirani, objedinjeni, ujedinjeni …/Upadica Reiner: Dobro, kao što ste i sami rekli to nije povreda poslovnika pa vam moram dati opomenu./… itd. bojim se da … ima isto neko značenje pa je moglo se biti pažljiviji.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro.
Repliku ima poštovana zastupnica Krpan.

Krpan, Sandra (SDP)
Poštovana ministrice možete li samo odgovoriti na pitanje kada će izložba biti otvorena u Bloku 17?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Odgovor poštovane ministrice Obuljen.

Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Pa ja vam samo mogu ponoviti da je ovisi o šest država članica, da je država svoj Hrvatska je svoj dio postava napravila. Ja sam za dva tjedna sazvala sastanak, pozvala predstavnike zaklade Herman koji rade zajedno s nama na našu inicijativu zapravo da pokušamo doći do nekog narativa koji bismo onda ponudili drugim državama. To zaista ne ovisi o nama, da je bilo do Hrvatske do Ministarstva kulture ta bi izložba bila već prije dvije, tri godine postavljena. Ali evo očekujemo, ja ću koristiti pa i svoju nekakvu poziciju koju imam kao ministrica koja sam već neko vrijeme tu na toj funkciju, pozivam moje kolege, uvjeravam ih koliko je projekt važan, ja ću to nastaviti i mi ćemo sigurno tu izložbu izgurati, ali točno vrijeme zaista ne ovisi o nama nego o svih i ostalih pet država koje nisu toliko angažirane kolko bi po mom mišljenju trebale biti.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Time ja zaključujem raspravu o ovoj točki, a o njoj ćemo glasovat kad se steknu uvjeti.
Mi ćemo nastaviti sa radom sutra, dakle u četvrtak 17. listopada u 9,30 i prva točka bit će Izvješće o radu policije u 2023.g..
Želim vam ugodan ostatak poslijepodneva.

SJEDNICA PREKINUTA U 15:55 SATI

45

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, drugo čitanje, P.Z. br. 40
25.10.2024.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau, drugo čitanje, P.Z. br. 40, predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena. Dajem na glasanje konačni prijedlog navedenog zakona. Molim glasujmo.
130 glasova za, dakle jednoglasno donesen Zakon o potvrđivanju Sporazuma o financiranju ponovne uspostave združenog stalnog postava u Bloku 17 Državnog muzeja Auschwitz-Birkenau.
PDF