Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 3

PDF

11; 12

Prijedlog zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi, prvo čitanje, P.Z. br. 52
Prijedlog zakona o provedbi Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama), prvo čitanje, P.Z.E. br. 53

26.09.2024.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Poštovane zastupnice i zastupnici Odbor za informiranje, informatizaciju i medije predložio je na temelju čl. 247. Poslovnika Hrvatskog sabora da provedemo objedinjenu raspravu prve dvije točke dnevnog reda koje su predviđene za danas. To je
- Prijedlog zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi, prvo čitanje i
- Prijedlog zakona o provedbi Uredbe EU 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni direktive 2000/31/EZ akt o digitalnim uslugama

isto tako prvo čitanje.
Ima li netko tko je protiv ovog prijedloga?
Ako nema provest ćemo onda objedinjenu raspravu o navedenim točkama.
Predlagatelj je Vlada na temelju čl. 85. Ustava i čl. 172. Poslovnika Hrvatskog sabora. Prigodom rasprave o ovim točkama dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za informiranje, informatizaciju i medije i Odbor za gospodarstvo.
Budući da nemamo zahtjeva za stanku, zamolit ću poštovanog državnog tajnika Bernarda Gršića da predstavi navedene prijedloge zakona. Izvolite.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo poštovani predsjedniče sabora.
Poštovane saborske zastupnice i zastupnici. Predstavit ćemo danas dva zakona iz područja digitalne transformacije i prvo Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi. Dakle kada govorimo o državnoj informacijskoj infrastrukturi to je jedna sastavnica digitalne transformacije koja je propisana odnosno navedena je i u digitalnoj strategiji koju je ovaj visoki dom donio prije dvije godine, a odnosi se na upravljanje državnom informacijskom infrastrukturom čija je svrha osiguranje efikasnosti i učinkovitosti rada korisnika digitalizacijom procesa, unapređenjima i modernizacijom usluga primjenom načela države informacijske infrastrukture i interoperabilnih rješenja kroz korištenje informacijsko komunikacijskih tehnoloških rješenja. Tu bih naglasio znači da se radi o zakonu koji je trenutno na snazi, a ovom, ovim novim zakonom mijenjamo zakon koji je donesen 2014. godine. U zadnjih 10 godina u digitalnoj transformaciji dogodilo se puno novih stvari i stoga se pojavila potreba da se državna informacijska infrastruktura dodatno regulira, da se uključe nove usluge odnosno novi dijelovi državne informacijske infrastrukture u sam zakon. Stoga se predlaže donošenje novog zakona o državnoj infrastrukturi, a ne njegova izmjena. Ovim prijedlogom zakona se utvrđuju prava, obveze i odgovornosti korisnika državne informacijske infrastrukture vezano za uspostavu, razvoj i upravljanje državnom informacijskom infrastrukturom, sadržaj, svrha, uvjeti kao i obveze u primjeni i korištenju državne informacijske infrastrukture u njihovom radu, pružanju javnih elektroničkih usluga te u elektroničkoj komunikaciji prema fizičkim i pravnim osobama. To se prije svega odnosi na temeljne komponente državne informacijske infrastrukture kao što su centar dijeljenih usluga, elektroničke usluge, poznati sustav e-građani, računalne mreže, državne informacijske infrastrukture i registri.
Državna informacijska infrastruktura predstavlja zajedničku informacijsko komunikacijsku tehnološku osnovicu za rad u razvoj sustava obveznika primjene novog zakona. Svrha državne informacijske infrastrukture je osigurati korisnicima digitalizaciju procesa, konsolidaciju i optimizaciju troškova, međusobnu komunikaciju i razmjenu podataka, ujednačiti način pružanja elektroničkih usluga i elektroničku komunikaciju te dostavu akata fizičkim i pravnim osobama. Omogućiti jedinstveni pristup elektroničkim uslugama i njihovo sigurno korištenje te objediniti elektroničku komunikaciju s korisnicima državne informacijske infrastrukture. Obveznici odnosno obvezni korisnici državne informacijske infrastrukture su tijela državne uprave i druga državna tijela te javne ustanove čiji je jedini osnivač RH. Fakultativni korisnici su jedinice lokalne i područne odnosno regionalne samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te gospodarski subjekti i neprofitne pravne osobe koji mogu koristiti državnu informacijski infrastrukturu na vlastiti zahtjev uz uvjete koji će se propisati uredbom.
Ovaj prijedlog zakona donosi novine u odnosu na postojeći zakon, a to se znači da se komponente državne informacijske infrastrukture jasnije definiraju, a podzakonskim aktima detaljnije će se urediti način i korištenje državne informacijske infrastrukture odnosno metodologiju izračuna troškova korištenja državne informacijske infrastrukture, organizacijske i tehničke standarde za povezivanje na državnu informacijsku infrastrukturu, uvjete i aktivnosti nužne za pokretanje, razvoj i nadzor projekata vezanih za upravljanje, razvijanje i održavanje državne informacijske infrastrukture, sadržaj i način vođenja projekata državne informacijske infrastrukture, upravljanje i korištenje mreža, upravljanje i korištenje zajedničkih komponenti, način razvoja i pružanja elektroničkih usluga, održavanje i drugo.
Zatim proširuje se krug obveznika kako je gore naveden. Obvezni i fakultativni. Za obveznike korištenja državne informacijske infrastrukture propisuje se obveznost razvijanja elektroničkih usluga iz svog djelokruga. Zakon osigurava višu razinu zaštite u području kibernetičke sigurnosti tako što se propisuje donošenje pravilnika kojim se određuje jedinstv… jamstvena razina kibernetičke sigurnost i sheme kibernetičke sigurnosne certifikacije.
Proširuje se opseg mreže državne informacijske infrastrukture na mrežu Sveučilišnog računskog centra i HelpNet mrežu odnosno mrežu zdravstvenog sustava.
S ciljem postizanja većeg stupnja interoperabilnosti odnosno međusobne povezanosti u okviru središnjeg sustava interoperabilnosti kao komponentne državne informacijske infrastrukture propisuje se donošenje pravilnika o tehničkim rješenjima za razmjenu podataka iz registra.
Ukida se razlika između javnog i temeljnih registara i uvodi se zajednički pojam registar.
I na kraju ono što dosadašnji zakon odnosno trenutno važeći zakon nema uvode se prekršajno pravne sankcije zbog nepoštivanje odredbi ovog zakona.
Kada govorimo o Prijedlogu Zakona o provedbi Europske uredbe parlamenta i vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni direktive poznatom pod nazivom Akt o digitalnim uslugama želim naglasiti da je 19. listopada 2022. godine donesena Uredba Europskog parlamenta i vijeća i koja je stupila na snagu i obvezujuća je i izravno se primjenjuje u svim državama članicama od 17. veljače 2024. godine. Uredbom se propisuju odgovornost pružatelja digitalnih usluga koji nastupaju kao posrednici između potrošača i onoga što potrošači kupuju putem platformi roba, usluga i sadržaja. Na taj se način želi bolje zaštiti korisnike digitalnih usluga i njihova temeljna prava na internetu, uspostaviti snažan pravni okvir za transparentnost i odgovornost internetskih platformi te osigurati jedinstven ujednačen pravni okvir na razini EU.
Digitalne usluge općenito, a osobito internetske platforme imaju sve važniju ulogu u gospodarstvu osobito na unutarnjem tržištu jer poduzetnicima omogućuju da dođu do korisnika u cijeloj EU jer olakšavaju prekograničnu trgovinu i otvaraju potpuno nove poslovne mogućnosti velikom broju trgovačkih društava u EU u korist potrošača. Stoga su usluge informacijskog društva, a posebno usluge posredovanja postale važan dio gospodarsko… gospodarstva EU i svakodnevnog života njezinih građana.
…/Govornik se ne razumije./… Europska uredba za cilj ima transformirati i uskladi pravni okvir EU tako da nova pravila reformiraju i dopunjuju Direktivu o elektroničkoj trgovini koja se odnosi na internetske posrednike zadržavajući njena ključna načela uz uvođenje niza novih obveza u vezi s dezinformacijama, nezakonitom robom i nezakonitim sadržajem, kibernetičkim nasiljem, obmanjujućim obrascima i ciljanim oglašavanjem.
Odredbe uredbe primjenjuju se ne pružatelje određenih usluga informacijskog društva odnosno na sve usluge koje se obično pružaju uz naknadu na daljinu elektroničkim sredstvima i na pojedinačan zahtjev primatelja. Konkretno odnose se na pružatelje usluga posredovanja, a posebno onih koji se sastoje od usluga poznatih kao samo prijenosnik informacija, privremeni smještaj i smještaj informacija na poslužitelju jer je eksponencijalni rast korištenja tih usluga u zakonite i društveno korisne svrhe također povećao njihovu ulogu u posredovanju i širenju nezakonitih ili na druge načine štetnih informacija i aktivnosti.
Ovim prijedlog zakona se ostvaruju zakonske pretpostavke za dodatnu prilagodbu nacionalnog pravnog okvira zahtjevima uredbe jer je potrebno da se pojedina pitanja precizno reguliraju nacionalnim provedbenim propisom.
Umjesto djelomičnih izmjena i dopuna važećih nacionalnih propisa u cilju ekonomičnosti i efikasnosti posebice razumljivosti zakonskih odredbi predlaže se donijeti novi jedinstveni provedbeni propis kojim bi se riješila sva ključna pitanja, podijele nadležnosti organizacijske i procesne naravi te stvorili nužni preduvjeti za uspostavu novog zakonodavnog okvira elektroničke trgovine i primjenu uredbe EU.
Uredba propisuje da države članice imenuju koordinatora za digitalne usluge što se ovim zakonom i čini te se Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti HAKOM imenuje koordinatorom za digitalne usluge u RH.
Kako je sukladno odredbama uredbe do datuma njezine primjene bilo potrebno imenovanim, imenovati koordinatora za digitalne usluge Vlada RH je 15. veljače ove godine to učinila svojom odlukom o imenovanju Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti HAKOM koordinatorom za digitalne usluge RH što se ovim zakonom potvrđuje, a istom ovime zakonom odnosno tj. njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti ta odluka Vlade.
Koordinator za digitalne usluge ima ključnu ulogu u osiguravanju učinkovitosti prava i obveza utvrđenih u uredbi i odgovoran je za osiguranje koordinacije na nacionalnoj razini, za nadzor pružatelja usluga, posredovanja i provedbu uredbe.
Obveze i ovlasti koordinatora za digitalne usluge su koordinira, koordinira rad svih tijela uključenih u provedu odredbi uredbe, predstavlja kontaktnu točku za suradnju koordinatorima digitalnih usluga drugih zemalja članica, od pružatelja usluga zahtjeva dostavu informacija o povredi odredbi uredbe, provodi inspekcije vezane za povrede odredbi uredbe, nalaže pružateljima usluga radnje za usklađivanje s odredbama uredbe, izriče, nalaže pružateljima usluga prestanak povreda i prema potrebi uvodi korektivne mjere, izriče novčane kazne zbog ne postupanja u skladu s uredbom, donosi privremene mjere radi izbjegavanja rizika od ozbiljne štete, prima pritužbe protiv pružatelja usluga posredovanja koje se temelji na povredi uredbe, sastavlja godišnje izvješće o aktivnostima temeljem uredbe i dostavlja ga Europskoj komisiji i Odboru za digitalne usluge, sudjeluje u zajedničkim istragama s drugim koordinatorima iz drugih država članica, kao član s pravom glasa sudjeluje u radu europskog odbora za digitalne usluge, certificira tijelo za izvansudsko rješavanje sporova nastalih povredom i dodjeljuje status pouzdanih prijavitelja.
Uredba EU također propisuje da države članice imenuju i nacionalna nadležna tijela za izdavanje naloga protiv nezakonitog sadržaja i naloga za davanja informacija, pa se tako ovim zakonom za navedena nacionalna nadležna tijela određuju Državno odvjetništvo i MUP za nezakoniti sadržaj koji predstavlja kazneno djelo i prekršaj, Agencija za zaštitu osobnih podataka za nezakoniti sadržaj koji predstavlja povredu propisa kojima je uređena zaštita osobnih podataka, Carinska uprava Ministarstva financija za nezakoniti sadržaj koji predstavlja povredu prava intelektualnog vlasništva, Državni inspektorat za nezakoniti sadržaj koji predstavlja povredu propisa iz djelokruga inspekcija Državnog inspektorata i Ministarstvo zdravstva za nezakonit sadržaj koji predstavlja povredu iz područja zdravstva, lijekova i medicinskih proizvoda i biomedicine. Navedena tijela izdaju nalog za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i nalog za davanje informacija po službenoj dužnosti.
Zaključno, ovim zakonom imenuje se koordinator za digitalne usluge te ostala nacionalna nadležna tijela, pobliže se određuju prava, obveze i zadaće nacionalnih nadležnih tijela za provedbu uredbe te se određuju prekršajne sankcije, sankcije za postupanja protivno odredbama uredbe.
Novim zakonodavnim okvirom omogućit će se veća kontrola na internetu jer će korisnici imati bolje informacije o tome zašto im se određeni sadržaj preporučuje te će moći odabrati opciju koja ne uključuje profiliranje. Nova pravila će stoga pomoći u zaštiti korisnika od nezakonitog sadržaja, a značajno će se poboljšati uklanjanje nezakonitog sadržaja što je brže moguće kako bi se smanjili efekti štetnosti.
Evo ovim izlaganjem sam došao do kraja predstavljanja ova dva zakona.
Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala i vama.
Idemo sa replikama, prva na redu je poštovana kolegica Lugarić.
Izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)

Poštovani g. predsjedniče, g. državni tajniče.
Vezano uz Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi mene zapravo zanima odgovor samo na jedno pitanje, a to je hoće li zakon zapravo spriječiti raznorazne cvjećare koji imaju informatičke firme, koji su frendovi sa ministrima da zapravo državi uvaljuju poluproizvode na kojima oni jako dobro zarađuju, a koji za građane nisu koristi, koji ne ispunjavaju funkciju koju bi trebali, a zapravo tak postaju dijelom državne informacijske infrastrukture?
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo.
Dakle, zakon izravno ne provodi procese odnosno ne regulira procese javne nabave, ali imamo jednu novost u ovom zakonu koja je vezana na Zakon o sigurnosnoj kibernetičkoj situaciji, kao što sam naveo u izlaganju radi se o shemama kibernetičke certifikacije koje u suštini će pomoći da se certificirani proizvodi koji će biti i usluge na tržištu će se koristiti za državnu informacijsku infrastrukturu i time će se postići puno veća sigurnost pružanja u isporuci roba i usluga za državnu informacijsku infrastrukturu.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Salopek izvolite.

Salopek, Anđelka (HDZ)

Hvala lijepo.
Poštovani predsjedniče, uvaženi državni tajniče.
Evo Vlada RH odlučno se zalaže i stvara pretpostavke za dosljedno provođenje vizije moderne javne uprave u kojoj je upotreba moderne informatičko-komunikacijske tehnologije jedna od glavnih sastavnica efikasne državne uprave. Cilj ovog zakona je uistinu unapređenje načina korištenja i primjene informacijsko-komunikacijske tehnologije u digitalizaciji procesa, međusobnoj elektroničkoj komunikaciji i ono što je najvažnije sigurnoj razmjeni podataka između korisnika.
Moje je pitanje, koja je uloga CRNET-a i ostalih javnih ustanova unutar predviđenog zakona, s obzirom na pojavu hakerskih napada na javne institucije te zaštitu građana o cyber nasilja i zlostavljanja i širenja dezinformacija?
Evo hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

U okviru ovog zakona CARNET je upravitelj računalne mreže koja pruža usluge akademskim i znanstvenim ustanovama kao i školama, a inače CARNET u svom djelokrugu ima i druge djelatnosti pa je jedna od njih i Nacionalno koordinacijsko središte za kibernetičku sigurnost, isto tako i Nacionalni CERT koji se bavi kibernetičkom sigurnošću tako da je utjecaj CARNET-a na državnu informacijsku infrastrukturu velik i njegov značaj je jako, jako važan u državnoj informacijskoj infrastrukturi.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Ledenko izvolite.

Ledenko, Ivica (MOST)

Poštovani predsjedavatelju, poštovani predstavniče Vlade.
Moje je pitanje vezano zapravo na to da je evo i napokon ste popustili poslovnom sektoru da ima pristup na državnu informacijsku infrastrukturu. Da li je to s druge strane i uvjetovano izvješćem indeksa gospodarske i društvene digitalizacije EU koja kaže da je u RH digitalizacija javnih servisa za poslovne, za pravne osobe negdje na 66,2% je ta dostupnost i čak je zabilježen pad u odnosu od 2022. do 2023., a prosjek u EU je na 85,4, da li je to uvjetovano time?
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Pa nije izravno uvjetovano, uvjetovano je potrebama prepoznatim potrebama u komunikaciji sa gospodarskim sektorom da se dijelovi državne informacijske infrastrukture mogu dati na korištenje gospodarstvu, a isto tako i komunalnim poduzećima i drugim koji danas nemaju pravo koristiti državnu informacijsku infrastrukturu.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Tramišak izvolite.

Tramišak, Nataša (HDZ)

Hvala vam.
Poštovani predsjedniče, poštovani državni tajniče.
Dakle, modernizacija naravno javne uprave putem svih mogućih sredstava digitalizacije dovodi nas da imamo sve više e-Usluga odnosno javnih usluga gdje državna i javna tijela komuniciraju prema korisnicima ili tvrtkama ili građanima. Ovo moje pitanje koje slijedi vezano uz jednu od važnih sastavnica državne informacijske infrastrukture, a to je Centar dijeljenih usluga i istakli ste ga i u ovom zakonu. Znamo da je dug proces bio povezivanja različitih i ministarstava i državnih tijela i njihovih različitih informacijskih sustava u sam centar zelenih usluga. A možete li sad reći koliko je korisnika tog centra i koliko je informacijskih sustava trenutno smješteno na toj infrastrukturi? Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Dakle, kad govorimo o Centru dijeljenih usluga to je poslovno organizacijski model koji je formirala Vlada prije više od 7 godina koji ima za cilj stvarati zajedničke usluge i pružati državnim tijelima objedinjeno, znači ona rješenja koja svima trebaju.
Trenutno Centar dijeljenih usluga ima preko 6 stotina korisnika javnog sektora, a jedna od benefita je državna sabirnica, odnosno tzv. …/Govornik se ne razumije./… koja ima ulogu razmjenu podataka između baza i registara državnih tijela. Mogu samo navesti nekoliko podataka. Dakle, u 2022. godini bili je 7 milijuna transakcija između …

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala vam. Vrijeme je isteklo na žalost.
Kolega Zurovec, izvolite.

Zurovec, Dario (Nezavisni)

Samo mikrofon da se. O.k. Zahvaljujem.
Moje pitanje se odnosi vezano za propisane kazne ukoliko se ne koristi državna infrastruktura od strane jedinice lokalne ili regionalne samouprave. Naime, taj dio mi je malo blago rečeno sporan. Naime, država dosta sporo je razvijala kao što sami znate svoju državnu infrastrukturu. To dosta često nije niti pratila jedinice lokalne samouprave, ali niti regionalne. Imate recimo sustave koji su možda čak i u paraleli razvijeni. Drugim riječima imat ćemo situaciju da su možda već gradovi i općine razvili neke sustave poput primjerice grada Zagreba za ovaj sustav za novorođenčad e-bebe, a imate isto tako i državni sustav e-novorođenče. I onda što će, da li će tu onda građani dva puta plaćati jedno te isto. Ti gradovi će morati koristiti oba sustava ili tu postoji ipak rješenje i zdravi razum da se ipak sustavi povežu. Ovo sam naveo samo kao primjer, gdje je meni apsurdno da praktički se bude sada sililo nekoga da koristi možda sustav koji je lošiji nego onaj koji trenutno imaju.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Pa kao što sam u samom uvodnom izlaganju iznio, dakle jedinice lokalne, regionalne samouprave imaju mogućnost korištenje državne informacijske infrastrukture. Znači oni su fakultativni obveznici nazovimo to tako, znači ako žele mogu koristiti a i svi znamo da lokalne i regionalna samouprava ima svoju autonomiju, tako da se na ovaj način omogućava da koriste one dijelove državne informacijske infrastrukture koji su im potrebni i koji smatraju da će im pomoći u svom radu.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Kolarek, izvolite.

Kolarek, Ljubomir (HDZ)

Hvala lijepa poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče.
Ja itekako podržavam sa zakonom državnoj infrastrukturi i ovu direktivu, no ono što je vrlo bitno i važno istaknuti taj jedan protok, brzi protok informacije do krajnjeg korisnika s obzirom da sam i gradonačelnik jednog grada. Da li će ovaj zakon ubrzati protok svih informacija do onih najmanjih razina jedinica lokalne i regionalne samouprave, odnosno da li će i svi troškovi vezani za sve to skupa biti ravnomjerno raspoređeni na sve jedinice lokalne samouprave na cijelom području Republike Hrvatske da nam se ne događa da netko u Istri za jednu uslugu plaća više, …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… netko manje.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Sami troškovi naknade će biti regulirani podzakonskim aktima prema analizi koja će biti provedena, a samo korištenje državne informacijske infrastrukture, ono što sam već htio naglasiti znači da je to korisno svim jedinicama lokalne i regionalne samouprave kao i samoj državi za razmjenu podataka između baza i registara. Znači u 2022. godini je bilo 7 milijona transakcija, u 2023. 178 milijona transakcija i 180 korisnika, a do danas 265 milijona transakcija, 242 korisnika sustava što govori da su tijela među sobom, odnosno institucije među sobom izmjenjivale podatke i toliko puta su u stvari manje tražile od građana potvrde da ih donose iz nekih drugih izvora. To je smisao ovog dijela državne informacijske infrastrukture.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Račan, izvolite.

Račan, Ivan (SDP)

Poštovani, prema DESI indeksu ovdje se fokusiram isključivo na dio gdje se govori o korisničkom iskustvu, dakle korisnika sa digitalnim uslugama. Hrvatska je uvijek ispod prosjeka EU. Kako će ovaj zakon pomoći odnosno hoće li ovaj zakon pomoći da se Hrvatska krene kretati barem prema prosjeku i gore u kvaliteti korištenja koju će percipirati korisnici. I može li vaša osobna ocjena kao državnog tajnika u ovom području aktualnog korisničkog iskustva na skali od 1 do 10.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Kad govorimo o DESI indeksu ili izvješću digitalnog desetljeća EU koji govori o postignućima u digitalizaciji na razini EU tu uistinu možemo reći da u segmentu javnih usluga Hrvatska ne prednjači znači na razini EU, a ovaj zakon sigurno može pomoći, odnosno pomoći će u ujednačavanju razine samih usluga i ono što je zacrtano i digitalnom strategijom da će se usluge prema građanima formirati na način da rješava njihove životne situacije, a ne da samo daje određene potvrde iz sustava ili nekakve dokumente kao što to danas uglavnom čini jer još uvijek nemamo dovoljan broj usluga koje rješavaju životne situacije.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Puljak, izvolite.

Puljak, Marijana (Centar)

Zahvaljujem.
Poštovani, kao što znamo Estonija je postala primjer najbolje prakse u digitalizaciji javne uprave i svih usluga koja, koje država pruža svojim građanima. Ona je i prva zemlja u svijetu koja već dugi niz godina ima sustav e-glasanja. Hoće li ovaj zakon pomoći da se ostvare, neću pitati o političkoj volji, ima li političke volje za uvođenje e-glasanja, ali za osiguravanje tehničkih uvjeta da se jednoga dana i u Hrvatskoj uvede e-glasanje i tako pomogne građanima da imaju i olakšati im pristup demokratski procesima, povećat izlaznost na izbore, pogotovo i mladima, dakle pristup u glasanju iz bilo kojeg dijela svijeta? Evo, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo, znači ovim zakonom nije, predmet ovog zakona nije glasovanje odnosno to je u nadležnosti Državnog izbornog povjerenstva, a državna informacijska infrastruktura ima zadaću osigurati sve digitalne procese za infrastrukturu za sve digitalne procese u državi, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Jembrih izvolite.

Jembrih, Ljubica (HDZ)

Poštovani predsjedniče HS, poštovani državni tajniče sa suradnicima, pozdravljam donošenje ova dva zakona. Prilagodba nacionalnog zakonodavstva novom europskom okviru omogućit će bolju zaštitu korisnika digitalnih usluga, povećati transparentnost internetskih platformi, te smanjiti pravnu nesigurnost, a time će se omogućiti razvoj digitalnih usluga, poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta, te stvoriti povoljniji gospodarski rast.
Molim vas vaš komentar, da li zakon imati i pozitivne posljedice u pogledu suzbijanja nezakonitih aktivnosti na internetu kao što su širenje dezinformacije nezakonitog sadržaja odnosno da li uredba i na koji način će omogućiti bolji i sigurniji nadzor, te u konačnici…
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
…sigurnije digitalno društvo?

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo.
Aktom o digitalnim uslugama reguliraju se internetski posrednici i platforme kao što su internetske platforme za trgovanje, društvene mreže, platforme za dijeljenje sadržaja, trgovine aplikacijama, te platforme za putovanje i smještaj. Glavni cilj je spriječiti nezakonite i štetne aktivnosti na internetu i širenje dezinformacija. Provedbom ove europske uredbe jamči se sigurnost korisnika i zaštita temeljnih prava, te se stvara pravedno i otvoreno okruženje na internetskim platformama, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Miloš izvolite.

Miloš, Jelena (Možemo!)

Zahvaljujem.
Poštovani državni tajniče, zanima me zašto se baš HAKOM izabrao kao koordinator za digitalne usluge kad se HAKOM dosad uglavnom bavio infrastrukturom, regulacijom tržišta vezano uz poštu, telekomunikacije, pa i željeznice i moram reć da kad gledamo unazad taj posao i nije baš nešto uspješno napravljen kad gledamo ta tržišta. Dakle, zašto baš HAKOM, koje su kompetencije HAKOM-om, a da recimo prema ovoj Direktivi o digitalnim uslugama baš on nadzire digitalne divove da li poštivaju tu regulativu i da li recimo štite prava, prava maloljetnika na ne znam Tik-Toku itd., kako baš, koje su kompetencije HAKOM-a da to radi?

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Pa Hrvatska regulatorna agencija, sami naziv govori da je već regulatorna agencija, time ima potencijal da može odraditi ovako jedan zahtjevan posao, ima izvore financiranja kojima može odraditi ovaj posao i ima dovoljno kapaciteta i resursa da može odraditi ovaj posao.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Kujundžić izvolite.

Kujundžić, Ante (MOST)

Hvala predsjedavajući.
Poštovani, dakle imajući u vidu načelo racionalizacije koje se između ostaloga i navodi u samom zakonu, nije jasno kako će se to nadzirati u praksi, posebno kada različita tijela koriste odvojene dakle mreže i odvojene registre. Poglavito ukoliko znamo da zakon navodi manjak financijskih sredstava za neke projekte u iznosima od nekoliko dakle milijuna eura.
Moje pitanje je, postoji li alternativa za pokrivanje tih manjkova ili će se proračun morati revidirati? Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Jedan veliki dio sredstava koji je već ugrađen u državnu informacijsku infrastrukturu stigao je iz europskih fondova, kao i iz NPOO-a, a očekuje se da će se u slijedećem razdoblju isto tako iz europskih fondova stvoriti nove elektroničke usluge na korist građanima, malom i srednjem poduzetništvu, podići sigurnost samih usluga i da će se osigurati sredstva za cijelu digitalnu transformaciju koja su nužno potrebna da bi se i digitalno 10-ljeće EU proveo, a da bi se provela i Strategija digitalne Hrvatske do 2032.g. koju je ovaj sabor donio prije 2.g..

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Paus izvolite.

Paus, Dalibor (IDS)

Hvala lijepo poštovani predsjedniče.
Poštovani državni tajniče, preduvjet za korištenje digitalne informa…, državne informacijske infrastrukture je infrastruktura. Zanima me da li ima razlike u korištenju npr. usluge e-građanin za koju ste napomenuli da je koristi 51% građana, da li ima razlike između ruralnih i urbanih dijelova RH s obzirom da su ruralni bitno slabije pokriveni mogućnošću dobivanja širokopojasnog interneta i da li to utječe na mogućnost sada fakultativnih korisnika poput javnih, javnih ustanova JLS s obzirom da nemaju svi jednako kvalitetan pristup internetu? Mislim da je preduvjet za povećanje ovog postotka korištenja i usluge e-građanin, ali i svih usluga koje, koje nudi državna informacijska infrastruktura ustvari razvoj širokopojasnog interneta i u tzv. bijelim područjima.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Jedan od strateških ciljeva u Strategiji digitalne Hrvatske do 2032.g. je upravo razvoj širokopojasnih mreža odnosno brzog interneta u svim krajevima RH i da bi se digitalizacija odnosno digitalna transformacija mogla provoditi, to je jedan od ključnih uvjeta. Naravno, uz njega su i uvjet da imamo i digitalne kompetencije, a da bi stvorili digitalne kompetencije građana isto tako je potrebna širokopojasni pristup. Tu mogu navesti da je Vlada već sada EU sredstvima sufinancirala izgradnju širokopojasnog interneta upravo u područjima gdje nema komercijalnog interesa telekom operatera i to se nastavlja i kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Mujkić, izvolite.

Mujkić, Ivana (DP)

Hvala vam. Evo, prije svega, pozdravljam ovaj prijedlog. Imam dva kratka pitanja. Dakle propisano je da se gospodarskim subjektima i neprofitnim pravnim osobama, da će se omogućiti na njihov zahtjev korištenje državne infrastrukture. Zanima me, smatrate li da je s obzirom da je čl. 10 propisano da će se većina detalja osim naknade, dakle i uvjeti i korištenje i niz drugih detalja urediti uredbom, smatrate li da je dio tih uvjeta trebao biti ipak propisan zakonom i drugo pitanje, s obzirom na aktualno stanje na tržištu rada i na činjenicu zapravo da su IT stručnjaci u privatnom sektoru puno bolje plaćeni, imate li problem sa stručnim kadrom unutar ministarstva i kako se nosite s tim problemom?
Evo, hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala.
Dakle na prvo pitanje vezano za reguliranje, dakle u ovom trenutku nije poznato koje su sve, koje će sve usluge gospodarski sektor tražiti za korištenje, dakle ono što pretpostavljamo da se radi o nacionalnom autentifikacijskom sustavu, ali vjerojatno i neke druge, te u skladu s time nije moguće zakonom regulirati troškove koji će bit, se stvoriti znači za korištenje jedne takve usluge, a što se tiče ljudskih resursa, dakle ne samo u ministarstvu nego i u cijeloj Hrvatskoj nedostaje broj IT stručnjaka i to se odnosi na cijelu EU, tako da tržište rada uistinu na neki način postavlja svoje ograničenja da i mi ovdje u ministarstvu, ali i u drugim državnim tijelima imamo nedovoljan broj IT stručnjaka.

Jandroković, Gordan (HDZ)

I zadnja replika, kolega Borić, izvolite.

Borić, Josip (HDZ)

Hvala lijepa. Uvaženi državni tajniče, ja osobno podržavam ovo, donošenja ova dva zakona, posebno ovaj drugi zakon, tzv. akt od digitalnim uslugama jer smatram da nam je potrebno za naše građane dodatna zaštita u digitalnom svijetu u kojem smo gotovo, evo, tokom cijelog dana i naravno da su naši građani izloženi mogućim i brojnim prevarama, tako da, ono što vidimo ili što dnevno .../Govornik se ne razumije./... svjedočimo, pogotovo na velikim platformama, događaju se oglasi koji su lažni, oglasi koji nude lažne proizvode, itd., građani često to koriste i naravno, budu razočarani ukoliko dolazi do određenih prevara.
Da li ćemo s obzirom na iskustva već dvije godine, kad govorimo o EU, ali implementacijom ova dva zakona, našim građanima dati dodatnu sigurnost da će biti možda manje izloženi upravo takvim .../Govornik se ne razumije./... da ćemo to moći kontrolirati i naravno, kažnjavati one koji se u tom svijetu ponašaju na takav loš način.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo. U svakom slučaju, ova dva zakona će osigurati puno veću zaštitu u državnom okviru odnosno državnom oblaku puno veću sigurnost podataka i rad državnih tijela, a korištenje internetskih platformi i drugih .../nerazumljivo/... usluga na internetu odnosno na društvenim mrežama, puno veću zaštitu svim građanima, ne samo Hrvatske, nego i EU, no obvezno je istaknuti da se građani isto tako moraju i educirati u korištenju digitalnih tehnologija i da je to jedan od, neću reći uvjeta, ali jedan od prioriteta kako ne bi bili žrtve nekih zlonamjernih korisnika, odnosno onih koji žele nanijeti štetu. Puno toga se može prevenirati već na osobnoj razini informiranja.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Zahvaljujem državnom tajniku Gršiću, nemamo više replika.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Onda otvaram raspravu, prvi na redu Klub zastupnika SDP-a, poštovani kolega Račan, izvolite.

Račan, Ivan (SDP)

Kolegice i kolege. Zakon o hrvatskoj državnoj informacijskoj infrastrukturi je nešto što je beskrajno važno, ali i jedan od zakona koji suštinski najmanje regulira područje o kojemu, na koje se odnosi.
Najveći dio regulacije su .../nerazumljivo/... se radi o duboko tehničkim aspektima, koje po zakonu nema, najveći dio regulacije od područja se zapravo svodi na provedbenu praksu, odnosno podzakonske akte, a toga u ovom Zakonu nema i mi o tome, a možda i bolje, s obzirom na stručnost, možda je bolje da o tome ne razgovaramo.
Na načelnoj razini, dobre strane aktualnog stanja hrvatske digitalne infrastrukture je što ona postoji. Javne usluge se polagano digitaliziraju, sustav e-Građani se koristi, on se polagano razvija i to će zaista svake godine iz godinu biti sve bolje i bolje.
Također, u dobre strane spada i činjenica da se povezuju različite državne institucije, to je također, proces koji ide polagano, daleko sporije nego što bi bilo idealno ili što bi svi koji imaju nekakvu pozadinu u IT-u željeli, ali se razvija.
Međutim, u ovom trenutku ipak pretežu negativni aspekti ili loše strane državne informacijske infrastrukture. Jedna od njih je kronično zaostajanje u tehnološkoj modernizaciji.
Postoje pozitivni koraci, ali mnogi sustavi su i dalje zastarjeli ili naprosto nisu optimizirani. Velika je sporost u implementaciji novih tehnologija, što je opet posljedica, kako inercije, kako neznanja, a nekada i realnosti da nema sredstava. Loša situacija se nastavlja s nečim što svi koji imaju pozadinu u IT-u znaju da je apsolutna rak rana iz koje je jako teško izaći, a to je duboka fragmentacija sustava.
Dakle postoji nekakva razina povezanosti između institucija, ali i dalje različite agencije, različiti nositelji procesa koriste različite platforme koje nisu uvijek integrirane. To nije greška aktualne vlasti, to nije greška jedne vlasti, to je naprosto posljedica jednog procesa informatizacije koji u Hrvatskoj od samih početaka kasni pa se uvijek hvatao, itd.
Dat ću vam tu jedan primjer koji, kad sam bio mlad i kada sam to vidio kao informatičar sam, naravno, bio šokiran, a to je bila informatizacija HS-a, ove institucije. Početkom 90-ih u urede u HS-u su isporučena prva računala. Međutim, s tim računalima nitko nije znao raditi i ta računala su vrlo brzo sa radnih stolova bila maknuta na stolove pokraj koji su već bili zatrpani materijalima pa sada ta količina .../Govornik se ne razumije./... metala koja je isporučena u računalima je tu samo zauzimala prostor, a onda su vrlo brzo ta računala pomaknuta i na pokrajnje komode gdje su vrlo često preko monitora bili postavljeni tabletići i gore nekakve vaze i to je tako izgledalo početkom 90-ih.
Kada sam bio mlad i to vidio, mislio sam naravno, ti ljudi nisu normalni, ti ljudi naprosto odbijaju se služiti i odbijaju koristiti međutim, nešto sa godinama čovjek postaje pametniji i naravno da sam shvatio da je to bio ogroman neuspjeh samog sustava i samog procesa. Da nije dovoljno nekome samo dati, govorimo o procesu prije 3 desetljeća, računala na stol, netko je morao educirati, netko je morao pokazati kako se to koristi i netko je morao predvidjeti proces kako će se to koristit.
Dakle to je bio početak informatizacije u Hrvatskoj i to je tako, manje-više izgledalo svuda. Treća rak rana aktualne informatizacije u Hrvatskoj je korisničko iskustvo. Iako su mnoge usluge dostupne, njih je dosta teško koristiti. Opet ću vam dati osoban primjer. Prošle godine, smatram da unutar svoje generacije sam iznadprosječno informatički obrazovan i pokušao sam aktivirati, izvaditi i aktivirati elektronički potpis. Nisam uspio. Nisam uspio, a smatram se iznadprosječno informatički obrazovan.
Zašto nisam uspio? Zato što nigdje u tom procesu nije pisao, nigdje nije bilo obavijest da na računalu mora postojati Java. Kako Javu ne koristim već desetljeća za ništa, Javu sam uklonio i nema obavijesti zašto sustav ne funkcionira, ali vi k'o luđak pokušavate danima, ne možete i nisam uspio.
Da ne govorim o tome da za vađenje elektroničkog potpisa je potrebno imati čitač kartica. Pa tko ima čitač kartica kod kuće? Građani to nemaju. Čak i na poslu, jako mali broj ljudi, dakle ovdje govorim o korisničkom iskustvu koje je zaista nisko i gdje je potrebno daleko bolje osmišljavati stvari, ali vjerujem da će to vremenom se popravljati, samo sada moramo biti svjesni, Hrvatska ne predvodi, Hrvatska nije niti u prosjeku EU po korisničkom iskustvu.
S obzirom na nisku razinu opće informatičke pismenosti i cijele ove situacije sa fragmentiranim sustavom i kako to izgleda, naravno da je sve to skupa i vrlo ranjivo. Kibernetička ranjivost je velika i znam da svi koji se bave održavanjima sustava su zapravo iznenađeni koliko malo problema ima u odnosu na to kakvo je stanje cjelokupne te infrastrukture.
I tako i mogu još puno govoriti o lošoj strani, ima naravno, još puno više. Ono što je bitno i što podržavam je to da se stvar ipak kreće naprijed. Polagano je i svake godine sve bolje i bolje, usluge se razvijaju, dodaju iako je meni osobno taj proces duboko prespor i može biti, naravno, daleko kvalitetniji, a skepsu koju izražavam, izražavam oko onoga što sam rekao na početku, tehnički aspekti, za rasprava nama nije otvorena i mi ne možemo uopće razgovarati o tome što i kako će biti implementirano nego ćemo čak i kao zakonodavac samo vidjeti konačan proizvod za koji će netko reći, pa to ste vi takav zakon donijeli.
Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo na drugu raspravu, u ime Kluba zastupnika Mosta, govorit će poštovani kolega Ledenko, izvolite.

Ledenko, Ivica (MOST)

… ovaj zakon, kao što sam u pitanju naslovio, u suštini odgovara na upite poslovnog sektora koji već to traži pa jedno skoro desetljeće, dakle da može doći i konektirati se na državnu informacijsku infrastrukturu. Ono što sam kazao vjerovatno je to ipak potaknuto iz EU obzirom iščitavajući izvješće indeksa gospodarske i društvene digitalizacije iz lipnja ove godine, kaže se da je RH digitalizirana za pristup znači, za digitalne servise, za građane negdje na 67,2% gdje smo čak imali i pad u odnosu 2022. na 2023. za 5,6% dok je prosjek u EU negdje gotovo 80%, a sad dolazi onaj ključni stvar, ključna situacija, a to je dakle za poslovne subjekte, za pravne osobe, tamo je znači digitalizacija servisa također je zabilježen pad iz 2022.-2023. znači trendovi nisu dobri i sada smo negdje na 66,2% dok je prosjek u EU čak 85,4%. Naravno nije sve loše, pohvaljen je dostupnost servisa poput Ihealth i e-građanin, međutim kao što je prije rečeno u raspravi, osim znači razvijanja državnog informacijskog infrastrukture potrebno je izgraditi infrastrukturu da mi dođemo u mogućnost da se konektiramo na tu istu i sad kako tu stojimo? Tu stojimo tako da smo tzv. brzim optičkim internetom, pokriveni smo širokopojasno znači negdje na 67,8% dok je recimo prosjek u EU 78,8%.
Ono što je posebno izraženo u tom izvješću je detektirano ono što i mi sami znamo, gdje je naš ključan problem? Ključan problem je povezivost ruralnih sredina, one su ostale na neki način udaljene od komercijalnog interesa teleoperatera, država, to ćemo kasnije vidjeti, sporo dolazi sa državnim tzv. internetom, tako da je pokrivenost u RH tog ruralnog prostora nekih 25% dok je u EU prosjek 55%. Također je tamo izražena, u tom istom izvješću i bojazan da RH neće dostići planiranu pokrivenost širokopojasnog interneta do 2030.g. u 100%-tnom iznosu.
E sad zakonom kao što sam rekao omogućavamo pristup državnoj informacijskoj infrastrukturi, no očito da dobar dio Hrvatske neće imati tu mogućnost, a glede neizgrađene fiksne infrastrukture. Da bi se taj problem zaostajanja riješio i da bi dosegli ove razine EU i neku našu krivulju koju smo sami sebi zacrtali potrebno je dakle izgraditi infrastrukturu. U tom smislu projekti na koje se naslanjamo su s jedne strane agregacijska mreža tzv. Core ili Backbone mreža kako već je zovemo, koju će, koja će se graditi kroz projekt državnog interneta dok bi pristupnu mrežu u ovim bijelim nekomercijalnim zonama gdje teleoperateri nemaju svog interesa, trebalo graditi kroz tzv. PRŠI-je jel razvoj širokopojasnog interesa. I naravno ostaje još i ulaganje teleoperatera tamo gdje oni imaju svoj komercijalni interes. Što se događa sa tim komponentama? Dakle da bismo mi razvijali negdje na periferiji …/Govornik se ne razumije./…dakle optiku do svake kuće ona se mora gdje imati spojiti, znači moramo imati izgrađenu Core mrežu, znači čvorišta na koja ćemo se preko drugih čvorišta doći na međunarodna čvorišta i dalje i dalje na Internet. Sad kako stoji državni Internet? A on ne stoji baš sjajno mada iz Odašiljača i veza kažu da sve ide u redu jel, znači iluzorno sredstva su odobrena kad i za Pelješki most, eno Pelješkog mosta, dobro stoji, tvrd je, prolazimo preko njega, a mi smo tek prošle godine krajem završili javni natječaj za izgradnju državnog interneta u ove 4 zone, Istok, Centar, Zapad, Jug i gdje se treba dakle izgraditi ta Core mreža na koju će se kasnije naravno naslanjati distributivne mreže. Dok se ova ne riješi nema smisla ulagati na periferiju. Ono što je tu problematično, puno se toga promijenilo od 2017.g., tada smo dobili 88 milijuna eura za taj projekt, a sada završen natječaj, njime je licitirano kad se sva 4 ova zbroje, 4 segmenta, na 209 i po milijuna kuna. Obzirom nas je EU dva puta upozoravala kroz ovaj period ja nisam nešto optimista da ćemo od EU moći namiriti ovu razliku sredstava i da ćemo zasigurno morati posegnuti u državni proračun, dakle na teret poreznih obveznika.
Sada idemo na ovu distributivnu mrežu, znači PRŠI, tu je nekakvih 70-tak projekata koji su, za koje je iskazan interes, do 2023., kraja 2023. su bili potpisana 21 ugovor, pa onda je jedan, jedan je ovaj prekrižen, pa smo sad krajem godine imali 6 završenih mreža, a 14 još u izgradnji koje će se sad naravno jer su sva sredstva potrošena, će JLS koji također grade odnosno teleoperateri koji su licitirati završiti svojim, svojim sredstvima.
Zasigurno da kad, kad govorimo o PRŠI-ju to su godine od 2020. do 2023., ne možemo zaboraviti pandemiju i sigurno da tu postoje određeni problemi. Međutim primjerice Rumunjska je startala sa ovakvom izgradnjom distributivne mreže na vrijeme i sad zamislite jedna Rumunjska je na 92,5% izgrađene širokopojasnog interneta, dakle onog interneta gdje smo došli sa optičkom niti u svaki stan, a od tih 92,5, 94% imaju omogućene brzine preko 100 megabita, dakle šta je to donijelo Rumunjskoj? Sve više je kompanija multinacionalnih koje su tamo izmjestili određene svoje servise, tamo se javio onda potreba za ICT zaposlenicima, naravno neću kalkulirati da li je i cijena rada tamo manja, pa i to je bio jedan od razloga zašto su išli, ali definitivno infrastruktura koju su izgradili ova optička im je omogućila da ih prepoznaju multinacionalne i druge kompanije i da tamo outsorsaju dio svojih, dio svojih aktivnosti, a samim tim dakle tamo razviju jedan dio, jedan dio ICT sektora i kasnije su krenule otvaranje škola i edukacija jer im je trebalo tih, tih radnika.
Zaključno bi rekao da omogućavanje pristupa državnoj informacijskoj infrastrukturi poslovnim subjektima, te javnopravnim ustanovama držimo da kako dobri privatni sektor traži to već kao što sam kazao već jedno cijelo desetljeće, no po onoj staroj bolje ikad nego nikad nadamo se da će nam i ovi i ova pokrivenost i dostupnost public service je li odnosno javnih servisa za privatnike omogućiti njima bolju aktivnost, bolju poslovnu aktivnost. No, međutim kao što smo kazali otegotna okolnost je ona imam dakle mogućnost se vezati na servise državne informacijske infrastrukture ali nemam pristup znači nemam brzi internet da bi iskoristio sve pogodnosti tih servisa. A jednako tako i ono jedinice lokalne samouprave primjerice evo moj Unešić koji nije na putu optičkih mreža nitko tamo nije iskazao komercijalne interese, a vidim nije sklopljen ni ugovor preko PRŠI-a.
Dakle, jednako tako je dinamika izgradnje državne i pristupne optičke mreže po nama slaba iako nas iz HAKOM-a i Odašiljača i veza uvjeravaju da je zadovoljavajuća i da će se završiti oni terminski, terminski dakle datumi koji su, koji su bili i predviđeni. Međutim ostaje žal da se 6 godina čekalo za raspisivanje natječaja dakle za izgradnju državne agregacijske optičke mreže koja je ključna da bismo na nju mogli vezati ove, ove distributivne tzv. FTTH mreže. Zaostajemo za prosjekom EU u tom smislu 6-7% naprema 80 gotovo. Hrvatska također zaostaje i sa digitalizacijom servisa kako prema građanima tako i prema poslovnim subjektima o čemu sam prije govorio. Tako da možemo kazati da je zaista puno posla ispred nas. Javnost traži brzu digitalizaciju i mogućnost povezivanja na internet velikih brzina za početak ove preko 100 megabita, a kasnije i gigabitske brzine. Javnost traži također brži put ka digitalnom društvu, a dosadašnja dinamika unatoč svim okolnostima u tom smislu ne ohrabruje.
Što se tiče Direktive EU o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i imenovanju HAKOM-a koordinacijskim tijelom pa evo ja se nadam da će se tu implementirati najbolje prakse iz EU i svijeta vezano za ono što je ključno, što vidim da je ovdje ključno to su kibernetički napadi i tu vidim velike izazove.
Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Treća rasprava Klub zastupnika Centra i Nezavisne platforme Sjever, govorit će kolegica Puljak.
Izvolite.

Puljak, Marijana (Centar)

Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege dakle danas raspravljamo o važnim zakonima koji se odnose na digitalizaciju javne uprave i kibernetičku sigurnost. Evo zastupnica stranke Centar ali i netko tko se bavi IT-em ili IT inženjerka sam po struci sa 25 godina iskustva u IT-u želim se osvrnuti i na malo neku širu sliku digitalizacije u Hrvatskoj i nužnost zaista implementacije i inovacija, novih tehnologija kao što je umjetna inteligencija je li kako bi Hrvatska na kraju postala moderna, učinkovita država odnosno kako bi država i pružala na jednostavan način što bolje usluge svojim građanima.
Dakle, ovaj Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi predviđa uspostavljanje jedinstvene informacijske infrastrukture za državne institucije sa ciljem da se stvori centralizirani sigurni učinkovit sustav razmjene informacija između različitih tijela javne uprave. Naglašava se interoperabilnost, smanjenje administrativnog opterećenja, ubrzanje postupaka, veća sigurnost podataka, predviđa se jačanje koordinacije između različitih državnih tijela i usklađivanje s europskim standardima i zakonima. A drugi prijedlog Zakona o provedbi Uredbe EU predviđa provedbu dakle nove uredbe koja se odnosi na sigurnost mrežnih informacijskih sustava od posebnog značaja i glavni fokus je na jačanju kibernetičke sigurnosti u ključnim sektorima osiguravajući da svi ključni operateri i pružatelji usluga imaju odgovarajuće mjere zaštite od kibernetičkih incidenata. Uredba dakle traži bolje prijavljivanje incidenata i usklađivanje nacionalnih praksi s europskim standardima.
Nalazimo se dakle u doba u kojem se tehnologija osobito umjetna inteligencija razvija brže nego što to itko od nas može zamisliti. Umjetna inteligencija već danas transformira različite sektore od industrije do zdravstva, a u budućnosti će igrati još veću ulogu u optimizaciji javnih usluga.
EU postavlja ciljeve u digitalnoj dekadi do 2030. uključujući i povećanje korištenja umjetne inteligencije, big data, analitike dakle veliki povratak i cloud rješenja. Hrvatska stoga zaista treba ubrzati svoju digitalnu transformaciju, mora biti spremna prihvatiti ove tehnologije, integrirati ih u svoje sustave kako bi ubrzala procese, povećala učinkovitost i ulagati u ove tehnologije kako bi ostala konkurentna na europskom i svjetskom tržištu.
Za početak ću početi sa dobrim primjerima digitalizacije, jedan sam spomenula općenito je li u svijetu i kod nas, jedan sam spomenula ovdje u replici, dakle kako se nešto može uvesti kad se hoće, kad ima i političke volje za to. Primjer dakle Estonije ona je primjer najbolje prakse u digitalizaciji javne uprave. U prošlom sazivu sam evo organizirala i jedan okrugli stol Digitalizacija javne uprave upravo sa gostima iz estonskog parlamenta sa predstavnicima naših IT i startup udruga, predstavnicima javne uprave i države gdje smo zapravo govorili o praksama Estonije i što se od njihovih primjera može primijeniti u Hrvatskoj.
Estonija je jedna od prvih država u svijetu koja je uvela e-glasanje omogućivši svojim građanima da glasuju putem interneta iz bilo kojeg dijela svijeta. Dakle, evo i na posljednjim njihovim izborima više od 50% građana koji su izašli na glasanje su glasali putem interneta bez ijednog incidenta od kad je to uvedeno 2005. godine, dakle bez ijednog kibernetičkog ili sigurnosnog incidenta do danas jer kažem obično se kad se spominje e-glasanje često se ide sa time e mogući su incidenti, moguće upravljanje rezultatima izbora itd.
Estonski model temelji se ne naprednom sustavu digitalne identifikacije čime se omogućuje jednostavan i siguran pristup svim javnim uslugama. Naravno takav sustav je građanima uštedio i vrijeme i resurse i istovremeno omogućio visoku razinu transparentnosti i povjerenja u javne institucije. Možemo je li puno naučiti iz njihovog modela. Uvođenje e-glasanja kod moglo bi ne samo olakšati građanima sudjelovanje u demokratskim procesima, kao što sam rekla možda i povećati izlaznost na izbore pogotovo među mladima i onima koji žive u inozemstvu. Estonija je dakle pokazala kako se digitalizacija javnih usluga može brzo i učinkovito implementirati pod uvjetom da postoji politička volja i jasna strategija.
Jedan drugi lokalni primjer evo mogu svjedočiti primjerom tamo gdje stranka Centar upravlja u grada Splitu pokazali smo da digitalizacija može biti uspješno provedena na lokalnoj razini. Uvedena je npr. za građane aplikacija smart city koja povezuje razne gradske sustave i omogućuje građanima da prijavljuju probleme, da plaćaju komunalne račune s jednog mjesta, komuniciraju s gradskom upravom putem digitalnih kanala. Mogu evo reći da je i gradonačelnik ne znam u roku mjesec dana nakon dolaska na vlast uveo udaljeno digitalno potpisivanje što mu je omogućilo i kad nije u uredu, evo nedavno je mjesec dana boravio u bolnici i iz bolnice je obavljao svoj posao bez ikakvih zastoja.
Dakle, ovakvi primjeri zapravo pokazuju da digitalizacija se može provoditi brzo i učinkovito, potrebna je politička volja i fokus na stvarnim potrebama građana.
Ha gdje teško digitalizacija dolazi iako je ima u tragovima ili ima dijelom, pa evo ovdje kod nas u sabor. Dakle, iako je dosta stvari digitalizirano imamo sve naše materijale na internetu itd. još uvijek potpisujemo dosta papira. Evo jeste primijetili amandman ne možete poslati mailom, morate ga isprintati i potpisati, odnijeti u Tajništvo, dobivamo svi u naše klubove isprintane zakone, doduše jedan primjer prije smo ga dobivali svaki ovaj svaki zastupnik svoj primjer, ali evo ja pozivam da se čak i taj jedan primjer isprintanih dokumenata ovaj ukine. Imamo sve to na internetu, kome treba isprintat će ako mu treba.
Pozivam evo da se digitalizira i ovaj sustav prijave za rasprave i za replike, dakle sve se to može danas zapravo riješiti na mobitelu.
Ali evo da, to je mali, mali moj onako stvari koje me onako sitno nerviraju jer su mi, jer su mi nekako kontra što bi rekli kontra vjere moje.
A o stanju digitalizacije javne uprave i već spomenutom ovdje DESI indeksu prema dakle najnovijim podacima Digital Economny and Society Indeks je li tzv. DESI indeks za '23. godinu Hrvatska zaostaje za europskim prosjekom u digitalizaciji javnih usluga, tu smo na 69% gra… 69% građana koristi EU usluge, prosjek EU je 74. U pružanju digitalnih usluga za poduzeća imamo 67 bodova dok je EU prosjek 84. Također samo je 38% digitalnih obrazaca unaprijed popunjeno, daleko ispod prosjeka koji je 68%.
Dakle, pokazujemo određeni napredak međutim naša javna uprava nije dovoljno modernizirana niti dovoljno povezana da bi ispunila očekivanja građana i poduzeća, sustavi su fragmentirani nedovoljno intuitivni, neprilagođeni potrebama današnjeg društva koje se sve više oslanja na digitalnu interakciju. Zbog toga evo pozdravljam je li namjeru da se sve to bolje, bolje poveže u cilju poboljšanja usluge građanima.
S kibernetičkim incidentima kojima smo svjedočili ovu godinu svjesni smo da informacijska infrastruktura države i svih sustava javne uprave ima problema s kibernetičkom sigurnosti. Mene posebno danas još uvijek danas zadivljuje incident o nedostupnosti sustava HANFE koji se dogodio u veljači ove godine. Dakle, agencija koja bi trebala nadzirati kibernetičku sigurnost drugih financijskih institucija izgleda ne vodi nikakvog računa o svojoj informacijskoj sigurnosti, pa tako izgleda nema nikakve planove oporavka, nikakve planove kontinuiteta poslovanja koje bi trebala i testirati najmanje jednom godišnje. Izgleda se to u agenciji HANFA ne radi. Pozivala sam na raznim odborima i državnu reviziju da provede izvanredni nadzor IT reviziju, izvanrednu IT reviziju, HANFA je ne znam je li to do danas napravljeno, čini mi se da nije, dakle nemamo zapravo nikakvih ozbiljnih rezultata istrage što se tamo dogodilo. Dakle, sustav HANFE je bio nedostupan danima i danima, po nekim informacijama koje mi imamo jednostavno im je sve sprženo došle su IT tvrtke koje su cijele sustave dizale ispočetka od nova. To je jednostavno nedopustivo pogotovo za neku agenciju koja nadzire kibernetičku sigurnost drugih, drugih ustanova.
Dakle, nadam se da ostali sustavi koje ovaj zakon pokriva i o kojima govori kompletna je li državna informacijska infrastruktura da su naučili iz ovih incidenata, ažurirali svoje procedure kontinuiteta poslovanja i planove oporavka i da ih redovito najmanje jednom godišnje testiraju.
Jedan od ključnih problema na koji isto tako želim skrenut pozornost ovdje je već spominjan, dakle nepravedan sustav javne nabave IT usluga. Nažalost svjedočimo dugogodišnjem pogodovanju privilegiranim dobavljačima koji stalno pobjeđuju, uvijek isti ljudi, iste firme pobjeđuju na natječajima za razvoj IT sustava za državu, dakle često bez stvarne konkurencije. Takve tvrtke monopoliziraju IT tržište uz suradnji s državom, primjeri kao što je afera Cvjećarnica, famozna afera je li tijekom lockdowna, tijekom pandemije. Dakle, sredstva dodjeljivana nepoznatim tvrtkama bez ikakvog iskustva u području tehnologije, ali su bili ne znam rođaci, nećaci, podobni prijatelji ministara, dakle to su, pokazuje dakle ozbiljne sustavne slabosti odnosno korupciju i pogodovanje i u ovom sektoru, da ne kažem sve to skupa dodatno narušava povjerenje građana i profesionalaca u IT sektoru.
Još jedan problem kojega bi spomenula u IT sektoru vezanom uz, uz državu. Imamo onaj problem zapošljavanja IT stručnjaka u javnoj upravi, dakle plaće u javnoj upravi ne mogu konkurirati privatnom sektoru, niti jedan IT-jevac je li danas odnosno teško će se zaposliti u javnoj upravi kad u privatnom sektoru danas može ostvariti 3, 4, 5, 6 puta veće, veća primanja.
U kontekstu kibernetičke sigurnosti i regulacije evo osvrnut ću se, spomenula je ovdje i kolegica je upitala dakle HAKOM, regulatornu agenciju koja upravlja tržištima elektroničkih komunikacija i često je bila predmet kritika zbog manjka transparentnosti, a i zbog imenovanja vodstva na temelju političkih kriterija je li dakle upitno je da jedna evo takva agencija izabrana je dakle za koordinatora, može li takva agencija koja ima problema s transparentnošću o političkom imenovanju učinkovito regulirati ključne dijelove hrvatske digitalne infrastrukture.
Dakle kao zaključak digitalizacija je ključna za modernizaciju naše javne uprave, sustavne reforme su neophodne, potrebno je rješavati probleme u sustavu javne nabave, osigurati ravnotežu između kibernetičke sigurnosti i inovacija, povećati transparentnost u dodjeli IT ugovora. Dakle digitalna transformacija mora uključivati nove tehnologije poput umjetne inteligencije i postaviti građane u središte sustava.
I mi i kao Stranka Centar dakle od samog početka zalažemo se za otvorenu, transparentnu, učinkovitu javnu upravu koja koristi tehnologiju da bi unaprijedila život građana, a ne kako bi ga zakomplicirala, evo zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Sada će u ime Kluba nezavisnih zastupnika govoriti poštovani kolega Zurovec, izvolite.

Zurovec, Dario (Nezavisni)

Zahvaljujem.
Krenuo bih s ovim zakonom praktički od kraja. Prvenstveno kao što sam rekao i u samoj replici malo mi je apsurdno da se tu propisuju određene prekršajne odredbe ili bolje rečeno kazne. Drugim riječima, ako već postoji mogućnost korištenja državne infrastrukture nema potrebe da se onda još nekoga penalizira ukoliko primjerice ili nema proračunskih mogućnosti ili ukoliko jedna živa infrastruktura bolje rečeno širokopojasna optička ne postoji unutar te općine ili unutar te regije. Drugim riječima, ne vidim baš tu neku pretjeranu korist, a s druge strane možemo to dovesti čak i do nekakvog recimo to tako i apsurda. Što primjerice ako ne znam HS se ne pridržava nekakvih modernih stvari, evo tu sad ispred sebe vidim 5 dugmića, 3 se koriste, 2 ne, kad smo već govorili o nekakvom poboljšanju usluga ili djelovanja sabora. Znači tu nam je glasanje za suzdržan i protiv, mogla bi se recimo dva iskoristiti primjerice evo za repliku i ovaj za povredu Poslovnika, dal će se onda ne znam kazniti parlament? Budimo realni, vrlo vjerojatno neće, no to je samo jedan mali segment koji sam ovako spomenuo.
Kolegice i kolege su dobro apostrofirale neke probleme, pa čak i neke zemlje usporedno koje su privukle jako velike investicije poput primjerice DELA u Rumunjskoj, no s druge strane nakon te infrastrukture, nakon širokopojasne infrastrukture koja se sprovede puno gradova i općina je jako, jako napredovala oko same te digitalizacije. I na koncu konca ti svi sustavi se vežu na jedan te isti princip, vi ako nešto trebate napraviti i ako neka osoba želi iz udobnosti svog naslonjača nešto napraviti opet vi trebate pitati u NIAS dal je ta osoba uopće živa. Drugim riječima, treba se naravno fleksibilizirati sustav, ali teško da će se tako brzo transformirati jer budimo realni i državni aparat je isto tako dosta ogroman. Isto tako vi tu imate i puno i registara i starog softvera i svega, pa smatram da bi tu trebala bit ipak malo šira analiza i puno, puno šira perspektiva cijelog ovog problema.
Spomenuo sam u replici i jedan dobar primjer Grada Zagreba koji ima jedan dobar sustav. Okej mi je odgovor da praktički ne moraju nužno, možda koristi sustav e-novorođenče ako primjerice imaju svoj dobro razvijeni sustav, no onda je glavno pitanje čemu se onda troši ponekad novac na dvije strane, znači to je sve javni novac i onda ćemo praktički istu uslugu dva puta platiti.
No ima jedna druga stvar koja je evo isto tako i aktualna po medijima. Primjerice, probat ću to s ovakvom analogijom objasniti. Ako imate kuću i vi na kući primjerice mijenjate svoju stolariju, vrata, prozore i ostalo i sad vam dođe jedan izvođač radova, vrlo vjerojatno neki drugi izvođač radova pa ne bude baš htio raditi nakon 5 do 10.g. ili nadogradnju te iste stolarije ili sigurno vam ne bude htio mijenjati ne znam ako vam prozori ne dihtaju ili ako vam se rolete ne spuštaju, predložit će nešto novo, vrlo slično, ali sa puno, puno većim novčanim iznosima je stvar do digitalizacije i bolje rečeno te državne infrastrukture. Jednom kad se jedna tvrtka javi i kada primjerice imate jedan softver kao što smo vidjeli jedan primjer na CEZIH-u vrlo vjerojatno će iste tvrtke to i održavati, što je logično, niko drugi se neće javiti da krpa ili tuđi softver ili da se mora upoznavati s nečim ili će ponuditi svoj kao novi di opet vi morate cijeli taj sustav jednostavno transformirati i opet se ljudi moraju učiti na nešto novo, što je isto tako je jedan poslovni proces, no to je jedna ogromna problematika o kojoj se možda ne vodi dovoljno brige jer pisati softver i raditi takve sustave ipak je puno puno kompliciranije nego bilo kakvi jednostavniji pa mogu reći evo ponekad i građevinski zahvati ili bilo koji drugi i to je jedan ogroman problem. Govorilo se tu o javnoj nabavi i o drugim stvarima koja se ipak tiču drugog zakona. Ono, ovdje tu jednostavno ćete zbog tehničke prirode posla uvijek imati situaciju da će praktički to održavanje uvijek morati raditi tvrtka koja je taj softver i implementirala, jer tko drugi zna taj softver iznutra nego baš ta tvrtka koja ga je radila.
Tako da mnogo bi mogli tu ući u nekakvu širinu. Osobno smatram da bi se samo trebalo izbjeći to penaliziranje tim više što je ovo jedan živi proces koji će se i nastaviti. Također, ono što treba razmotriti da unutar javnog sektora i bolje rečeno državne infrastrukture treba sve više integrirati tzv. ili bolje rečeno sad već sve jaču umjetnu inteligenciju. Strane države pa čak evo i po Europi ili ako prijeđemo Atlantik u SAD-u koriste to sa određenim regulatornim ograničenjima, ali definitivno bi nam jako pomoglo oko obavljanja određenih usluga ako se smanje čekanja, ako primjerice ćemo imati manje redove mislim da to uopće nije loš pogled niti loš način da se potroše javna sredstva. Naravno, vojna upotreba je nešto potpuno drugačije i to bi se trebalo isto tako drugačije regulirati ili možda na neki način liberalizirati oko same upotrebe, no to vjerujem da će biti tema nekog drugog zakona.
Uglavnom čeka nas vrlo zanimljiva budućnost i nadam se evo da ćemo kao država i da će državna uprava pratiti tehnološke inovacije koje su po mom sudu već dosta uznapredovale i nije baš da smo tu najagilniji, a nadam se da će agilnost u budućnosti biti puno, puno veća za boljitak Hrvatske na koncu konca i svih građana.
Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Sada će u ime Kluba zastupnika HDZ-a govoriti poštovani kolega Ivanović, izvolite.

Ivanović, Goran (HDZ)

Hvala lijepo poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče, predstavnici Vlade, uvažene kolegice i kolege.
Pa evo, naravno klub Hrvatske demokratske zajednice će podržati i implementaciju uredbe EU i naravno izradu novog Zakona o Državnoj informacijskoj infrastrukturi. Evo i u ime kluba što ću govoriti, a mogu govoriti i kao član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije koji je jučer održao svoju sjednicu i gdje su u biti rasprave koje su se vodile tamo bile slične ovim raspravama ovdje u Visokom domu. I slažem se. Što se tiče novog Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi dobro je da se primijenio i da smo išli putem izrade novog zakona, jer mislim da je to puno bolje nego možda nadopunjavati nešto što ionako se mijenja.
Sama riječ infrastruktura znači nešto što je u biti neki perpetuum mobile, nešto što moramo skroz nadograđivati da bi to bilo skroz u funkciji. Tako je i kod informacijske infrastrukture. Danas živimo u nekom drugom dobu, danas živimo u dobu, u digitalnom dobu i naravno da želimo sve brže, jače i bolje a to nam upravo pruža ovaj zakon, odnosno taj zakon će donijeti nešto što će upravo staviti tu brzinu života kojim danas živimo u fokus.
Čuli smo iz izlaganja kolega i iz klubova ostalih političkih stranaka i mislim da smo svi tu i apsolutno jedinstveni da izradom ovog zakona i donošenjem ovog zakona državnu informacijsku infrastrukturu stavljamo u funkciju, dajemo ju na korištenje naravno i lokalnim i područnim samoupravama odnosno sve to skupa probamo implementirati u nešto što će našim građanima dati bolju mogućnost uvida vađenja svojih dokumenata i brži protok informacija. No, naravno pri tome ne treba zaboraviti ni građane. Uzalud je nama graditi infrastrukturu koju građani neće moći i neće znati koristiti. Prema tome, uvijek sam za taj dio da jedan dio zakona mora govoriti o toj edukaciji. Na kraju krajeva jedan dio novca koji je odvojen za provođenje ovog zakona mora biti potrošen u edukativne i promotivne svrhe da bi upravo građani zbog kojih se ovaj zakon, odnosno zbog nas građana zbog kojih se donosi ovaj zakon jednostavno bili upoznati sa onim što im pruža bolju mogućnost.
Čuli ste i od državnog tajnika sve ono što ovaj zakon donosi, način na koji se on misli provesti i što s njim želimo poboljšati. Naravno tu će trebati i vremena i truda, ali se nadam da ćemo tom sinergijom svih korisnika državne infrastrukture doći do onog rješenja.
Što se tiče primjene Uredbe 2022/2026 mislim da je tu praktički sve jasno. Kaže uredba, možda za mene evo jedan od bitnijih stvari koje se spominju u uredbi, kaže Uredbom EU 2022/2065 se propisuje odgovornost pružatelja digitalnih usluga koji nastupaju kao posrednici između potrošača i onoga što potrošač kupuje putem platformi roba, usluga i sadržaja. E upravo to, ta odgovornost koja ja bih rekao pojedini pružatelji usluga apsolutno ovog trenutka nemaju šta više. Koriste neznanje potrošača i žele raditi radnje koje nisu dobre.
Vlada je prepoznala ovu na kraju krajeva i Europska direktiva upravo kaže da je to nešto na čemu treba raditi i ovom uredbom jednostavno rješavamo dio tih problema. Kaže da Uredba EU 2022/2065 propisuje da države članice imenuju koordinatora za digitalne usluge što se ovim zakonom i čini, te Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti imenuje koordinatorom za digitalne usluge u Republici Hrvatskoj. Bilo je ovdje i pitanja zašto baš tako. Pa ja mislim da je tu sve jasno. Netko tko već materijom vlada i tko je na „ti“ sa ovim stvarima o kojima se u ovoj uredbi govori je najbolje onda da se i proglasi regulatorom i na taj način da što prije u biti ovu uredbu možemo implementirati u sustav.
Što se tiče drugih stvari, kaznenih odredbi odnosno prekršajnih odredbi, novčanih kazni mislim da bez tog dijela nijedan, nijedna uredba, nijedan zakon ne bi bio do kraja provediv. To je dobro, to je možda više i radi preventive, radi nekakvog odvraćanja od eventualno nekih djela. Evo stoga u ime HDZ-a mogu konstatirati da ćemo naravno prihvatiti i novi Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi kao i provođenje Uredbe 2022/2026.
Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Ovime smo došli do kraja izlaganja klubova, sada prelazimo na pojedinačnu raspravu. Prva je na redu poštovana kolegica Glasovac.
Izvolite.

Glasovac, Sabina (SDP)

Hvala vam g. pot ispričavam se g. predsjedniče HS-a, navikla sam da potpredsjednici u ovim popodnevnim satima kad krenu pojedinačne rasprave predsjedavaju.
Poštovani predstavnici ministarstva, poštovane kolegice i kolege.
Na samom početku moram reći da mi je evo posebna čast i zadovoljstvo što sam bila članica državne administracije Milanovićeve vlade odnosno Ministarstva znanosti i obrazovanja u periodu od 2011. do 2015.g. kada smo napravili određene pionirske korake u digitalnoj transformaciji ne samo javne i državne uprave nego i hrvatskog društva. Koraci su to koje smo hrabro poduzimali pokrenuvši tada sustav e-Građani koji je danas deset i više godina nakon toga se lijepo razvija i gotovo da nema građanina u RH koji ne zna za njegovo postojanje i velik broj onih iz godine u godinu koji ga koriste i koji im olakšava svakodnevni život, ali i nekima poslovanje.
Jednako tako pokrenuli smo u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i tada sporta i projekt e-Škole koji je danas kada je završen deset godina poslije, doveo do određene razine digitalne zrelosti škola. Naravno da se cijeli taj sustav treba unapređivati i to je dobro, a svaka velika promjene počinje prvim korakom.
Jednako tako vrlo brzo nakon preuzimanja odgovornosti za Hrvatsku i za resor Ministarstva znanosti i obrazovanja krenuli smo sa upisima, elektroničkim upisima u srednje škole jer vjerovali ili ne do tada naprosto su roditelji morali s djecom ići od škole do škole čekati u redovima ne bi li predali dokumentaciju, na ovaj način smo olakšali i postigli jedan transparentniji, ali i lakši sustav upisa učenika u srednje škole.
Tada smo postali članica EU i preuzeli smo na sebe određene obveze i počeli smo funkcionirati kao punopravna članica u tom jednom zajedničkom prostoru, ali i u jednoj zajedničkoj viziji digitalne transformacije EU pa danas evo raspravljamo između ostalog i o jednoj takvoj uredbi i Europska komisija je kao jedno od prioritetnih područja svojih javnih politika navela digitalnu transformaciju društva i gospodarstva s ciljem jačanja svoje digitalne suverenosti i postavljanje vlastitih standarda za novo digitalno doba umjesto slijeđenja tuđih.
Stoga je Komisija uspostavila Program politika za digitalno desetljeće do 2030.g. kojim se uspostavlja godišnji ciklus suradnje radi ostvarenja zajedničkih ciljeva Unije u pogledu digitalne transformacije društva i gospodarstva, a države same predlažu svoje nacionalne planove kako postići određene ciljeve koji su nam zadani. Pa je tako RH osigurala povijesnu visoku razinu financijskih sredstava za digitalnu transformaciju društva i gospodarstva kroz NPO, jednako tako 2022.g. donijeli smo Strategiju digitalne Hrvatske za razdoblje do 2032.g. koja je krovni nacionalni dokument koji taksativno navodi jasne ciljeve digitalne hrvatske za narednih deset godina, ali i definirali smo prioritete javnih politika u svim segmentima digitalnog eko sustava.
Lani smo jednako tako uspostavili i Nacionalno vijeće za digitalnu transformaciju kojim predsjeda premijer, međutim ono što zabrinjava da se do sad to vijeće sastalo samo dva puta, pa se postavlja pitanje zašto je tome tako i je li to pokazatelj naše brige za potrebom za ubrzanom digitalnom transformacijom društva i gospodarstva.
Ono što me također čudi u ovim koracima gdje vam je potrebno naravno vrijeme, financijska sredstva, ali i snažan zakonodavni pravni i institucionalni okvir za postizanje određenih ciljeva moram priznat da uz ovu zapravo aljkavost, ja ću to tako reći, Nacionalnog vijeća za digitalnu transformaciju kojom predsjeda premijer, moram priznat da mi nije jasan ni potez kojim se uslijed formiranja nove Vlade odlučilo ukinuti Središnji državni ured koji je zapravo, kako bih to rekla, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva koji je bio koordinativno tijelo, pa smo sada to digitalnu transformaciju dodali kao jedan od dodatnih djelokruga rada Ministarstva pravosuđa i uprave koje već ima previše i puno posla.
Ja bih razumila da se radi samo u Ministarstvu uprave zašto su se spajala ta dva resora, ali budući je ovdje i pravosuđe nisam sigurna da će se ovim korakom ubrzati proces koordinacije. Mi ovdje danas govorimo o digitalizaciji prije svega javne infrastrukture, možemo usko specijalizirano govoriti o digitalizaciji javne i državne uprave, međutim mi znamo da je digitalna transformacija puno šira od toga, da ona u sebi sagledava i trebala bi obuhvatiti i gospodarstvo i sve segmente ove državne i javne uprave i smatram da je tu iznimno bitno snažno koordinirani i ove ciljeve koji se tiču same strategije. Naravno, ministarstva su tu neizostavna, ali nisam sigurna da je ovo pravi put i da ćemo doći do kvalitetnijeg rješenja ovime što smo gasili Središnji državni ured.
Kada govorimo o indeksu gospodarske i društvene digitalizacije ovdje je već bilo spomenuto u raspravama pojedinih kolega da smo tu ispod prosjeka EU, a daleko ispod cilja digitalnog desetljeća od 90% do 2030.g.
Pokazalo se ima tu i prednosti nekakvih dobrih strana. Hrvatska poduzeća rado iskorištavaju prednosti koje pruža internetska trgovina, koriste e-račune, upotrebljavaju rješenja u oblaku i tehnologije bazirane na umjetnoj inteligenciji. Uspješni smo i nismo na začelju EU kad govorimo o porastu start-up-ova i kontinuiranom rastu udjela IT industrije u BDP-u Hrvatske ali i njezinog udjela u izvoznom proizvodu RH čime se ne možemo pohvaliti kad govorimo o nekim drugim proizvodnim, proizvodnim djelatnostima ili industrijama. Možemo reći da smo uložili snažan napor u popularizaciju i povećanje zainteresiranosti mladih za STEM područja što je iznimno bitno jer je jedna od izazova, najvećih izazova s kojima ćemo se susretati ne samo u javnoj i državnoj upravi nego i u cijelom društvu je kako privući i zadržati IT stručnjake i posebno ono što i sudjelujemo u jednom projektu kako tu uspostaviti nekakvu rodnu ravnopravnost jer vidimo da tu zapravo žene u toj industriji su iznimno podzastupljene. Mi smo pristupili deklaratorno jednoj direktivi, jednoj inicijativi EU ali mislim da tu stvari idu pre, presporo. Uspjeli smo isto tako u ovom ministarstvu kad smo postavljali kamen temeljac za regionalne centre kompetentnosti gdje smo na neki način željeli povezati sustav obrazovanja, sustav gospodarstva kako bismo povezali sustav obrazovanja i sustav tržišta, tržišta rada. Jednako tako i u istraživačkoj znanstvenoj zajednici neki procesi su otišli dosta daleko međutim kada govorimo o recimo po pitanju elektroničkog dijeljenja informacija, uporabe društvenih mreža u poslovne svrhe, tu pokazujemo da su naša poduzeća zapravo slabije sklona prihvaćati te neke naprednija integrirana IT rješenja u svome radu, a u usporedbi s prosjekom zemalja EU Hrvatska zaostaje za ostalim državama članicama kada je riječ o korisnicima digitalnih javnih usluga i digitalnih, digitalnim javnim uslugama za građane i poduzetnike. Prema istraživanju eGovernment Benchmark za 2023. godinu zrelost hrvatske e-uprave nalazi se na 23. mjestu u Europi od 35 zemalja i studija ukazuje da RH u nedovoljnoj mjeri iskorištava potencijalne informacijsko komunikacijske tehnologije za pružanje javnih e-usluga i ostalih javnih usluga. Kao što sam navela neke od ovih segmenata smo dobro i snažno razvijali, adekvatno smo ih digitalizirali prije više godina međutim smatramo da Hrvatska tek mora osigurati važne preduvjete za unapređenje sustava javnih e-usluga uključujući transparentnost u pogledu pružanja i dizajna javnih usluga, u korištenju osobnih podataka, u standardizaciji javnih usluga, u redovitom praćenju tehnoloških trendova, implementacije naprednih tehnoloških rješenja prilikom digitalizacije usluga i upravnih postupaka kao i nadogradnju postojeće informacije infrastrukture i sustava i posebno kada govorimo veliki naglasak moramo staviti na ulaganje u ljudske resurse onih koji u ovom trenutku u sustavu javne uprave radi ali i onih koje želimo u sustav javne uprave, uprave privući. Evo, to je ukratko ono što sam željela reći. Ovo je jako zanimljiva tema, nemamo toliko vremena u 10 minutnoj raspravi ali evo ovo je moj skromni doprinos temi.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Imamo jednu repliku. Kolegica Sokolić izvolite.

Sokolić, Tanja (SDP)

Poštovana zastupnice Glasovac evo lijepo je da ste nas podsjetili na vrijeme kada smo sudjelovali u pojačanoj digitalizaciji društva. Potreba za učinkovitom digitalnom integracijom među državnim tijelima je evidentna, međutim hoće li biti, hoće li se planirati ulaganja i hoće li ona biti dovoljna, hoće li se osigurati adekvatna infrastruktura potrebna za bržu i pouzdanu razmjenu podataka, to je sada pitanje. Molim vas komentar.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Glasovac, Sabina (SDP)

Pa činjenica je da smo mi pokrenuli odnosno mi kao država pokrenuli hrpu digitalnih servisa ali ti digitalni servisi ako nisu povezani, ujednačeni i ako, ako ne funkcioniraju dobro međusobno onda nismo postigli zapravo pravi, pravi učinak. Mislim da neke antikne tehnologije i zastarjeli koncepti koje državu prodaju tvrtke poput Apisa ili FINA-e zapravo u brojnim slučajevima nisu možda na visini, visini samoga zadatka. IT industrija se nevjerojatno brzo mijenja i mislim da bi tu i uspostavljanje jednog odgovornog tijela koje može brzo donosit odluke i promovirati aktualnosti bilo značajno ali na žalost cijela EU zapravo kaska u digitalnom razvoju zbog čega su najveći digitalni produkti zapravo u vlasništvu zemalja izvan EU. Jer mi očito još uvijek ni na razini EU nedovoljnom brzinom shvaćamo da javna uprava može postojati samo i jedino ako je temeljito digitalizirana …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… i digitalno transformirana.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolegice Lugarić izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)

Poštovani gospodine predsjedniče, kolegice i kolege. U pripremi za ovu raspravu išla sam pronaći svoju raspravu iz 2014. godine, tada sam raspravljala u ime kluba SDP-a o ovom zakonu i onda kad to čitaš ne kao da je bilo prije 10 godina nego kao da je bilo prije 150 godina. Razgovarala sam o toj raspravi s kolegom Račanom, kaže on da je to doista bila analogna rasprava i čini mi se da doista da, u 10 godina smo ne samo kao država nego kao društvo prošli doista veliki put ne samo kad govorimo o državnoj informacijskoj infrastrukturi i nego zapravo više o tome što od tog pomalo nerazumljivog pojma, nerazumljive fraze zapravo kakvu korist od toga imaju građani i način na koji državna administracija komunicira s građanima. Kao i kolegica Glasovac ja sam u vremenu 2012. godine bila članica Vlade RH u Ministarstvu znanosti i obrazovanja. Osim e-upisa uvodili smo e-radnu knjižicu. Osobno sam politički bila jedna od inicijatorica vođenja zajedno s kolegom Pavićem općenito sustava e-građani. Dakle osjećam na neki način cijeli ovaj sustav kao jedno moje malo dijete i drago mi je vidjeti da živi i da se razvija. Kad govorimo o državnoj informacijskoj infrastrukturi, kad govorimo o infrastrukturi općenito, mi imamo infrastrukturu državnu koju vidimo.
Vidimo ceste, vidimo dalekovode, vodovod, kanalizaciju svjesni smo kad ne rade. Međutim, ova infrastruktura koja se u jednom dijelu sastoji od fizičke infrastrukture dakle od svjetlovodnih kablova koje smo povlačili nažalost ne dovoljno još uvijek mi, još uvijek ne znamo je promet između Zagreba i Splita iznajmljujemo komercijalni kabel ili smo konačno postavili svoj, ali to je druga tema, dakle postoji fizička infrastruktura. Međutim, postoji i ona meta, meta infrastruktura koja zapravo na neki način povezuje te sve skupa baze podataka kroz meta registre i sve ono raštrkano o čemu smo pričali na neki način poslaguje. To je backend se to tako kaže cijele priče.
Frontend o kojem ja želim pričat, dakle ono što ljudi vide je zapravo prvenstveno način na koji zapravo država komunicira sa ljudima, kako administracija komunicira s ljudima. Kada smo ovaj sustav uvodili 2014. godine kao jedno od načela smo postavili da država ne smije tražiti od građana da mu donosi papir koji država već ima u vlasništvu. Konkretno, ja hoću promijeniti ne znam prebivalište i onda moram donijeti iz zemljišnih knjiga dokaz vlasništva nekretnine. Dakle, idem kod jednog državnog tijela da bi donijela kao građanka drugom državnom tijelu papir, dakle građani su nam bili dostavljači papira između različitih tijela državne uprave. Glavno načelo koje smo bili postavili da se to prekine, da to građani prestaju biti da zapravo ovi registri o kojima govorimo međusobno komuniciraju i da onda mi to sve skupa zapravo ne moramo raditi.
Danas, nakon 10 godina je stvarno nezamislivo da mi stojimo u redovima kad upisujemo primjerice srednju školu, kolegica Glasovac je o tome pričala, da djeca ono trče ono iz jedne u drugu školu, stoje 5 sati. Ja sam svom podstanaru davala suglasnost da prijavi prebivalište u nekretnini koju mu ja iznajmljujem sa klika preko interneta. Dakle, mi uopće ne možemo čini mi se pojmit koliko smo stvari promijenili u zadnjih nekoliko godina.
Vezano uz to ja zapravo želim reći o tim e-građanima. Sada je vrijeme da oni postanu malo više gospodine državni tajniče ono što bi mi informatički rekli malo više user friendly, ako mogu banke, ako mogu sve druge aplikacije mi svako od nas na mobitel ima milion jednu aplikaciju onda to moraju moći i e-građani. Mi smo promijenili način na koji država komunicira s građanima, ali u tom sučelju koje komunicira mi još uvijek razmišljamo iz pozicije državne uprave, ustrojstva državne uprave, a ne iz potrebe koju građani imaju prema sustavu. Ja da bih nešto napravila ja moram znati da se to radi u ministarstvu ne znam uprave ili unutarnjih poslova umjesto da kažem što bi htjela napraviti kao građanka, dakle to je moja prva sugestija.
Druga sugestija je da stvarno, o tom smo pričali prije 10 godina tu se nismo nimalo pomaknuli da napravimo funkcionalnu aplikaciju. Kolega Račan je pričao o svojim problema sa Certiliom, ja sebe isto smatram natprosječno informiranom i obrazovanom u tom području i ja sam uz teške muke uspjela upogonit Certiliu, al to na način da sam odgovor od helpdeska od AKD-a dobila takav da sam 2 sata študirala kaj su mi uopće napisali. Dakle i ne mogu si uopće zamisliti da moja mama koja ima 73 godine koja koristi taj sustav da koristi samo zato kaj sam ga ja uspjela njoj postaviti, a mi nećemo moći doći do razvijanja novih usluga, do glasanja putem interneta i slično dok to naprosto neće biti više ne znam hrvatski izraz pa ću reći engleski dok ne postane naprosto više user friendly, ako mogu banke, ako mogu trgovačke kuće onda mora to moći, onda to mora moći i država.
Slična stvar je i sa ovim NIAS-om i sa certifikacijom, dakle to je, to je dosta beskrajno komplicirano. Banke koje imaju visoke sigurnosne sustave se mi puno lakše prijavljujemo u aplikacije banaka neko što se moram prijaviti preko Certiliu NIAS za onda da imam ulaz u e-građane. I naravno treba dodati nove usluge.
Druga stvar o kojoj želim govoriti je odnos privatnih IT kompanija prema i njihovo uključivanje u državnu informacijsku strukturu, već sam vam pričala o ovim cvjećarima, dakle nesumnjivo da država ne može sve raditi sama, da tu treba omogućavati i privatnim firmama i velikim i malima da to sve može biti jedan dobar eko sustav. Međutim, tu kontroling mora biti puno veći i nama se ne može dogoditi da zapravo dajemo poslove ljudima koji ne odrađuju posao. Mi smo imali primjer King ICT-a koji je nama radio držao je maticu, e-matica je stalno padala. Mi smo ju političkom odlukom prebacili u Carnet, nema problema. Danas nam pada CEZIH svako malo, to se naprosto više ne smije događati ako hoćemo doista imati digitalizaciju.
To je mislim ne želim politizirati na ovoj temi, ali mi moramo imati povjerenja u sustave, ako ćemo doista digitalizirati priču, ako želimo koristiti portal Zdravlje je super ako se uspiješ probiti kroz NIAS i Certiliu, super stoji sve u portalu Zdravlja, ali kaj im vrijedi ak pada CEZIH. Razumije o čemu govorim, dakle naprosto taj odnos privatnih IT kompanija i korišt… i njihovo upucavanje da tak kažem u državnu informacijsku infrastrukturu mora biti sigurno.
Treće o čemu govorim želim govoriti pitanje načela otvorenosti podataka. Jedno od ključnih podataka, jedno od ključnih načela bi trebalo biti načelo otvorenosti podataka. Mi sada ako sam ja dobro razumjela zakon otvaramo mogućnost jedinicama lokalne samouprave i gospodarstvu i neprofitnim pravnim osobama da koriste državnu informaciju infrastrukturu to je ok, ali ajmo razmišljat malo dalje ajmo probat otvorit API podatak od trojno čitljivih podataka, možda će nam netko onda pomoći da se naprave aplikacije da cijela stvar bolje funkcionira.
I posljednje evo to je gotovo apel gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora i vama. Dokumenti kojima mi kao najviše državne institucije ovdje komuniciramo mi dobijamo mailom odnosno sa weba skidamo poziv za sjednicu, prijedloge zakona, međutim to su, to su PDF-ovi koji su zapravo skenirani fizički dokumenti, to nisu digitalni dokumenti. To nisu digitalno potpisani dokumenti. Mislim mi moramo početi razmišljati u tim kategorijama. Predsjednik sabora nama pošalje poziv na sjednicu i onda svoj potpis stavi i onda se to skenira i nama pošalje. To nije digitalni dokument. Mi kada krenemo digitalno potpisivati dokumente, a to svi sad možemo sa elektroničkim iskaznicama i ponavljam ak se uspijemo probit kroz Certiliu što je malo teže, teži slučaj, dakle ja bih voljela gospodine predsjedniče kada bismo i mi barem taj jedan mali korak napravili da na ove skenirane dokumente se doda i digitalni potpis i da mi doista ona imamo validne digitalne dokumente. Time mi potvrđujemo njihovu vjerodostojnost. To je mali kako bi rekla, mali korak bi to bio za sabor ali jako veliki zapravo za šire društveno priznavanje digitalne transformacije unutar društva. Ja isto kad sam došla ovdje u sabor mislim tu su ljudi u odbori pisali na digitalne pisaće mašine, da stvarno to trebamo se na neki način svi učiti i na to, na to sve skupa prisiljavati. Ja bih ovdje i zaključila svoju raspravu, doista moja podrška svima vama koji radite gotovo nemoguć posao, te razmrvljene sustave, te razmrvljene registre koji jedni druge ne prepoznaju, koji su u različitim onim „selovima“, da tako kažem, dakle to gotovo .../nerazumljivo/... mislim gotovo je nemoguće potpisati, ja se sjećam naših trauma kad smo išli povezati, natjerat sve da izdaju diplome, da to upisuju u nekakav sustav koji će onda Zavod za zapošljavanje moći čitati i preuzimati podatke da bismo imali digitalnu radnu knjižicu.
Za građane je to super, više ne mora nosit diplomu u nekakav Zavod za zapošljavanje, imat nekakvu radnu knjižicu u koju će se to upisat, niš, diplomira, klik, klik i sve mu je gotovo. Međutim, iza toga je tona posla i mislim da trebamo razumjeti tu tonu posla koji je, međutim, s druge strane, mislim da imamo pravo zahtijevati da onda te usluge, kad se već toliko puno i truda i novaca i znanja u njih uloži, za građane budu korisne i lako, da ih lako koristimo.
Sada se probijati kroz tu šumu je gotovo nemoguće, tako da u tom smislu, moja podrška i ovom Zakonu i cijelom projektu će biti veća ako ona doista postane user-friendly, da tako kažem, a posebno ako i mi u ovoj instituciji počnemo koristiti digitalno potpisane dokumente, odnosno općenito digitalne dokumente. Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Imamo dvije replike, kolegice Miloš, izvolite.

Miloš, Jelena (Možemo!)

Zahvaljujem. Poštovana gđo Lugarić. Jedan naslov u novinama 2017. g. kaže ovako, brzi internet stiže da najudaljenijeg sela i otoka zahvaljujući EU novcu. Naime, te godine, 2017. Hrvatska je dobila 100 milijuna eura da bi izgradila mrežu za brzi internet u svim dijelovima Hrvatske, naročito u ruralnim dijelovima gdje je spor i nedostupan. Međutim, evo nas 7 godina kasnije, a do dandanas sredstva nisu iskorištena, mreža nije izgrađena, ali ne samo to nego se odašiljači i veze slavodobitno dakle nakon 6 godina hvale, da su, pazite, uspjeli izabrati voditelja projekta, 2023. g. Nije li to zapravo fascinantno?
Što mislite, s obzirom na ovo, kad će građani u svim dijelovima Hrvatske dobiti brzi internet ako, recimo, uzmemo u obzir da državi treba 6 godina da izabere jednog voditelja projekta?
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Lugarić, Marija (SDP)

Mislim strašno. Dakle to je k'o da mi kažemo svima, trebate pit vodu, pa evo vam čaša, a nemamo im vodovod, vodovodne cijevi, dakle to je dakle ono, mi bi rekli u matematici, nužan, ali ne i dovoljan uvjet da stvar funkcionira. Dakle da, apsolutno razvoj širokopojasnog interneta, ali to nije samo pitanje slabije, kak bi rekla, manje razvijenih krajeva. Vi imate dijelove Zagreba, dijelove Dubrave gdje su, primjerice, obiteljske kuće u kojima ne postoji interes operatera da povuče jer mu treba puno dužnog metra za malo korisnika, dakle mi u Novom Zagrebu di smo zgrade, mi smo prvi dobili širokopojasni internet, ali još uvijek imate dijelove Zagreba koji nema optičku nit. Dakle da, to je apsolutno treba biti prioritet.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Kolega Ostojić, izvolite.

Ostojić, Ranko (SDP)

Poštovana kolegice Lugarić, drago mi je da ste spomenuli jednu možda važnu stvar koja obično prolazi ispod rada, a to je da građani, a mi smo građani, a to ću objasniti zašto to spominjem, nemaju potrebe donositi papire, dokumente, vadit, odlazit na pozicije radi toga da bi javnopravno tijelo zapravo dalo taj papir i drago mi je da ste zapravo spomenuli čl. 47 Zakona o upravnom postupku u kojemu i mi saborski zastupnici moramo vadit, između ostaloga, potvrdu o nekažnjavanju, a po tom Zakonu bi bilo vrlo jasno da je to jedan od papira koje bi država trebala osigurati između sebe.
Ovo govorim iz razloga šta ako to ne možemo riješit, onda je pitanje kako će građani doći do onoga što im je zakonom definirano ili ukratko da kažem, ono šta je država izdala, država svojim tijelima raspodijelit, a ne da građani moraju nosit papire.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Lugarić, Marija (SDP)

Ni više ni manje, kolega Ostojić, apsolutno se slažem da to treba vrijediti za sve, pa onda i za nas kao zastupnike u HS-u, imali bi tu štošta reći i o onom podnošenju prijava imovinskih kartica gdje zapravo podnosimo podatke koje već postoje u nekim drugim registrima, u nekretninama i vlasništvu i slično, ali o tom-potom.
Mislim da je ključno da ovdje ponovo naglasimo da sve ono što radimo u smislu infrastrukture ne smije biti svrha samome sebi nego da svrhu i korist od toga trebaju imati građani. Mi možemo super ispovezati registre, ali ako napravimo sučelje koje to ljudi ne znaju, ne mogu koristiti ili im je jako teško, džaba smo krečili.
Mi smo puno govorili ovdje i o e-Glasanju. Mi imamo dosta dobar sustav ovaj preko NIAS-a i jedinstvene identifikacije, čak i dvostruke autentifikacije, koji je uvjet zapravo da bismo vodili ovakve sustave, ali to je toliko sad još uvijek beskrajno komplicirano da dok ne postane jednostavno ljudima i intuitivno za korištenje, niš od toga ne bu bilo.
Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Idemo sad na zadnju pojedinačnu raspravu, kolega Kujundžić, izvolite.

Kujundžić, Ante (MOST)

Hvala predsjedavajući, poštovani. Hrvatska općenito gledano, nema problem sa zakonima, čak i onda kad su oni manjkavi. Čak i onda kada oni nisu idealni ili su možda čak i daleko od tog, ono s čime imamo problem je najčešće primjena provedba određenog zakona.
Zamislimo sustav u kojem .../nerazumljivo/... stvari funkcioniraju na jedan vrlo jednostavan dakle način. Jedan klik, jedna platforma i svi podaci budu dostupni na jednom jedinome mjestu. No, kako bi Hrvatska pokazala da zna bolje umjesto jednog konkretno sata u uredu, mi smo stavili 4. Svaki od tih satova je jedinstven i specifičan.
Jedan je za zdravstveni sektor, drugi je za obrazovni sektor, treći za administrativni i četvrti za tajne službe. Zakon nalaže da svi ovi satovi moraju surađivati, ali svaki od njih ima svoje zasebne mehanizme i tako, dok primjerice, već spomenuta Estonija od strane kolega već koristi jedan jedini sat koji uredno kuca u skladu s vremenom i potrebama, mi se i dalje pitamo kako će svi ti naši satovi kucati zajedno. Prijedlog zakona o Državnoj informacijskoj infrastrukturi donosi nekoliko ključnih promjena koje na prvi pogled obećavaju. Dakle, ne mislim ironično, mislim da stvarno obećavaju jedan oblik digitalnoga iskoraka Republike Hrvatske.
Međutim, nakon iščitavanja samoga prijedloga postavlja se pitanje kao i za sva ostala područja koliko smo mi uistinu spremni za jedan oblik ovakve transformacije, a koliko se ponovno upuštamo u složenost u kojoj nam poprilično fali jedan oblik jasnoće i osim jasnoće fali nam jedan opis same provedbene prakse.
Osnovna svrha samoga zakona je uvođenje centralizirane, digitalne infrastrukture koja bi trebala osigurati prije svega efikasnost same državne uprave kroz digitalizaciju procesa i unapređivanje javnih e-usluga. No, već na samom početku pojavljuje se problem fragmentacije umjesto jedinstvene mreže koja bi povezivala sve ključne institucije predlaže se mreža HITRO net kao svojevrsni oblik glavne mreže, dok se ostale mreže tipa CARNET-a, SRCE, HEALT NET-a ostaju odvojene svaka sa svojim nekakvim pravilima i svaka sa nekakvim svojim načinima, dakle samoga upravljanja. I to nas postavlja u jednu poziciju u kojoj interoperabilnost temelj svake učinkovite, digitalne infrastrukture nije potpuno zajamčena i jasna.
Financijski okvir zakona također, dakle izaziva jedan oblik zabrinutosti kao što sam i rekao u svojoj replici. Unatoč navedenim projekcijama financiranja zakon već unaprijed upozorava na manjak sredstava za provedbu ključnih projekata. Neki od projekata poput uspostave centralnog repozitorija predviđa i milijunske iznose koji nisu pokriveni proračunom, dok se manjkovi planiraju pokriti kroz buduće, dakle proračunske preraspodjele. Time se ostavlja jedan oblik prostora koji je popunjen neizvjesnosti, jer nije jasno hoće li potrebna sredstva zaista biti osigurana i ako budu osigurana hoće li u vremenu same implementacije biti dostatna. Posebno zanimljiva točka zakona odnosi se na uključivanje poslovnoga sektora u korištenje, dakle državne informacijske infrastrukture. Poslovni korisnici istina imati će mogućnost korištenja infrastrukture uz određenu naknadu, međutim zakon ne nudi jasne smjernice o tome kako će se ta naknada izračunavati niti kakvi će konkretni uvjeti biti postavljeni za korištenje.
Istina je da sve ovo navedeno može biti propisano i vjerojatno hoće nekakvim podzakonskim aktom, međutim mišljenja sam da je zakon onaj koji bi trebao udariti vrlo jasne, vrlo precizne danas, sada i ovdje okvire kako bi taj prostor, dakle bio što manji. Jer obzirom da ovo ovako nije stvara se svojevrsni oblik nejasnoće i opasnosti od prekomjernih troškova koji bi na kraju dana mogli obeshrabriti konkretno privatni sektor od uključivanja u državne, digitalne sustave.
Osim toga, zakon uvodi i rigorozne kazne za tijela koja se ne budu pridržavala propisanih mjera, iako je potpuno jasno da se želi osigurati ozbiljnost provedbe samoga zakona što pozdravljamo. Visoke kazne mogu dodatno, dakle opteretiti institucije koje možda se suočavaju sa svojevrsnim oblicima tehnoloških ili kadrovskih izazova ili poteškoća kad budu implementirali ove mjere.
Načela poput otvorenih, dakle podataka skalabilnosti i usklađivanja sa europskim normama svakako zvuče kao ogroman korak i iskorak prema naprijed, no bez jasne i detaljne razrade kako će se sama ta načela, dakle implementirati u praksi ostaje dojam da su te odredbe tek formalno ili forme radi uključene bez stvarnog plana za njihovu operativnu provedbu. Dakle, ne kažem da to intencija vaša je, međutim takav dojam nam ostavlja.
I na kraju, dakle uspostavit ćemo kibernetičku sigurnost, ali ako se vrati na početak one priče za svaki onaj sat posebno. Uključit ćemo privatni sektor, ali neka svaki od njih plaća za korištenje svakog sata posebno, točnije onaj koji bude plaćao svoj sat plaćat će za održavanje svoga sata.
I kad svi ti satovi zakasne, kada podaci ne budu sinhronizirani postavit ćemo pitanje zašto mi nismo napravili jedan jedini sat umjesto ta četiri u našem uredu. Ovaj zakon konačno gleda prema budućnosti i obećava uz ove korekcije ili jasnije definicije budućnost, ali još uvijek se oslanja na određene stare prakse koje poprilično kompliciraju i fragmentiraju sami sustav. I možda je vrijeme da se svi naši satovi sinhroniziraju i krenu prema istinskoj digitalizaciji bez bilo kakvog oblika potrebe za komplikacijama.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Replika kolega Ledenko, izvolite.

Ledenko, Ivica (MOST)

Poštovani kolega Kujundžiću ako sam dobro shvatio intenciju vašeg govora zapravo vi se zalažete da se javnim digitalnim uslugama optimizirano pristupa preko jednog sučelja i kroz to sučelje zatim pristupa podacima koji se nalaze na digitalnoj mreži.
Da li sam u pravu?

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Kujundžić, Ante (MOST)

Da, upravo to. Dakle, spomenuo sam u svojoj raspravi, dakle i Estoniju koja ima jedan jedini sustav i dođete do podataka koje želite. Ne vidim potrebu i ne vidim svrhu održavati 4 sustava ako možemo sve centralizirati u jedan. Život bi nam definitivno bio puno lakši od onoga što danas imamo, ali da ne bih bio kritičan ja vjerujem da se i vi slažete da intencija samoga predlagatelja je jedan korak prema svemu onome što nas čeka.

Jandroković, Gordan (HDZ)

I sada pozivam državnog tajnika Gršića da u ime predlagatelja se završno obrati Hrvatskom saboru. Izvolite.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo poštovani predsjedniče sabora.
Zastupnice i zastupnici evo na samom kraju ove rasprave koju zahvaljujem se na ovoj raspravi konstruktivnoj i svemu ovdje izrečenom. Želio bih samo kratko rezimirati nekoliko stvari vezano za Zakon o državnoj informacijskoj infrastrukturi koji ima za cilj uvođenje znači bolje organizacije, optimizaciju i bolju provedbu državnih procesa korištenjem državne informacijske infrastrukture. Ovdje prekršajne odredbe koje su u zakonu navedene, one su navedene za one koji neće koristit državnu informacijsku infrastrukturu u skladu sa ovim zakonom, znači ne oni koji nisu u obavezi nego oni koji jesu u obavezi korištenja, a ne koriste u skladu sa državnom informacijskom infrastrukturom. Kad, spomenuto je bilo ovdje i ministarstvo. Dakle naveo bih podatak znači da u principu mi prvi puta imamo u ministarstvu digitalne transformacije bez obzira što je to u okviru Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i da je to jedan veliki iskorak koji je postignut u zadnje vrijeme upravo stavljajući digitalnu transformaciju na razinu ministarstva koje objedinjava kroz svoje procese ono što je zacrtano u ciljevima digitalne strategije Hrvatske u slijedećem desetljeću, znači objedinjava digitalizaciju gospodarstva, digitalizaciju javne uprave, razvoj pristupnih mreža odnosno dostupnost interneta i isto tako stvaranje digitalnih kompetencija društva. Najviše se spominjalo ono što nam je najdostupnije, a to su elektroničke usluge što građani najviše i vide i tu mogu reći da uz same elektroničke usluge u stvari transformaciju sadašnjih e-građana koju provodimo u smjeru da reguliraju odnosno da pomažu građanima na način da rješavaju njihove životne situacije, a ne samo neke pojedinačne slučajeve. Dakle to je budućnost koja je i zacrtana strategijom ali isto tako se počinje provoditi pa ću navesti da je znači proces jedinstvenog kontakt centra jedan od projekata da imamo ili e-upise kao nastavak na e-novorođenče dakle uz elektroničku uslugu koja je povezuje više državnih tijela koja je ajmo reć prva takvog tipa gdje roditelji novorođeno dijete upisuju elektroničkim putem. Znači ne moraju fizički otić u matični ured kao što se nekad moralo gdje se nakon upisa djeteta u maticu rođenih i odabira djetetovog imena dijete upisuju u prebivalište, upisuju u zdravstveni sustav i gradovima i općinama daje informacija da su dobili novog sugrađanina. Nakon toga znači slijedi cijeli proces upisa u dječje vrtića koji su, gdje su isto tako povezani baze i registri da roditelji ne trebaju šetati i tražiti potvrde i donositi ih. Kod upisa u vrtiće, upisa u osnovne škole pa i do samih fakulteta. Naglasio bih da se radi i mobilna aplikacija odnosno mobilna platforma za, aplikacija je vrlo jedna onako jednostavna riječ nego želim reći mobilna platforma za korištenje e-građana na mobitelu. Zašto je to važno naglasiti platforma? Zato što nije jednostavno zadovoljiti danas sigurnosne standarde na mobilnom uređaju kao i na računalu i to zahtjeva puno, puno veći iskorak. Spominjala se elektronička osobna iskaznica. Unazad nekoliko godina mi imamo elektroničku odnosno certifikati na elektroničkoj osobnoj iskaznici identifikacijski i potpisni, znači unazad nekoliko godina mi imamo i mobilnu aplikaciju odnosno mogućnost potpisivanja i mobilne identifikacije upravo putem na osnovu elektroničke osobne iskaznice odnosno s njome aktiviramo certifikate tzv. udaljene certifikate i to možemo učiniti bez znači čitača kartica i bez korištenja bilo kakvih dodatnih uređaja. Istina proces je takav, taj proces nije proizvod naše ideje nego jednostavno je proces koji je certificiran na razini cijele EU, znači postoji regulativa tzv. eIDAS koja je ove godine doživjela svoju promjenu i koju evo mogu najaviti znači koja definira i elektroničku lisnicu ili e-volet koji će biti i elektronički, elektronički identitet kroz koji ćemo imati elektronički identitet u budućnosti znači u slijedećih nekoliko godina ćemo imati i to rješenje. Naravno da je potrebno imati povjerenje u sustav, a to povjerenje nam jamči i kibernetička sigurnost. Ovaj zakon je komplementaran sa Zakonom o kibernetičkoj sigurnosti koji je donesen na osnovu europske regulative tzv. NIS2 u veljači ove godine i prvi u Europi u EU je donesen u Hrvatskoj i nadovezuje se i na Zakon o sigurnosnoj kibernetičkoj certifikaciji koji je prije dvije godine isto tako ovdje usvojen u Hrvatskom saboru koji nam daje mogućnost, ne mogućnost nego nam daje prostor da jednostavno definiramo određene sigurnosne standarde u smislu kibernetičke sigurnosti, da možemo popisati tzv. sheme po kojima ćemo certificirati usluge i usluge koje ćemo koristiti u državnoj informacijskoj infrastrukturi, što nam daje jamstvo da će i oni proizvođači softveri, oni proizvođači opreme koji su certificirani imati određenu kvalitetu sigurnosti iznad svih nas, iznad dosadašnjih.
I ono što bi još želio reći, evo primjer znači dostave elektroničke putovnice, dostave elektro… odnosno elektroničkim putem naručivanje putovnice, elektroničkim putem naručivanje vozačke dozvole na kućnu adresu gdje uistinu imamo i niz drugih usluga koje građanima omogućavaju i olakšavaju život. I kao što sam rekao znači smjer je da se usluge transformiraju na način da one budu, prate životne situacije i da povezuju više državnih tijela kroz jednu uslugu, da nisu orijentirane prema državnim tijelima nego prema građanima i da na takav način stvaraju puno jednostavnije korištenje i rješavanje životnih pitanja svim građanima.
Kad govorimo o Aktu o digitalnim uslugama, ja ću samo navesti neke od znači benefite za građane, a to su bolja zaštita temeljnih prava, više kontrole i izbora, bolja zaštita djece na internetu, manja izloženost nezakonitom sadržaju, benefiti za pružatelje digitalnih usluga su pravna sigurnost, jedinstveni skup pravila u cijeloj EU, lakše i osnivanje i širenje i poduzeća u EU, benefiti za poslovne korisnike digitalnih usluga su pristup tržištima na razini EU putem platformi, bolji uvjeti tako da mogu konkurirati pružateljima nezakonitog sadržaja i benefiti za društvo u cjelini su veća demokratska kontrola i nadzor sistemskih platformi, suzbijanje sistemskih rizika kao što su manipulacije ili dezinformacije.
Evo ja se još jedanput zahvaljujem svima na ovoj konstruktivnoj raspravi, hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Imamo jednu repliku, kolegice Lugarić izvolite.

Lugarić, Marija (SDP)

Državni tajniče zahvaljujem, dakle ja ću i dalje, mislim da trebamo inzistirat na tome da za igrače ne postoji mobilna aplikacija uz razumijevanje cijelog procesa. Ali spomenuli ste CERT-ove na digitalnoj osobnoj iskaznici, dakle potpisni i identifikacijski, postoji nešto što se, naravno da ste ispravili, ali ako niste govorim, dakle ono bager nije fićo, dakle u jednom trenutku kada vi dižete osobnu iskaznicu i dobivate ju na 5.g., za vrijeme trajanja osobne iskaznice je i valjanost CERT-ova. Ako mijenjate osobnu iskaznicu zbog promjene prebivališta, prije isteka od 5.g. poništava osobnu iskaznicu, ali ne i CERT-ove. Ja sam u jednom trenutku imala dva validna identifikacijska i potpisna certifikata, jedan po novo izdanoj osobnoj iskaznici, jedan po poništenoj osobnoj iskaznici. Ja sam to pisala AKD-u i ne znam svima, međutim svi su me uredno izignorirali, dakle jako je važno da i valjanost CERT-ova vežemo uz valjanost osobne iskaznice, zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Izvolite odgovor.

Gršić, Bernard

Hvala lijepo na ovom primjeru, nisam upoznat sa detaljima, ali mogu se raspitat, dakle certifikati imaju svoje ograničenje i zbog toga ima i ograničenje cijele osobne iskaznice na, na 5.g., to je sve vezano za postupak certifikacije koji je vrlo složen na razini EU, hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Hvala državnom tajniku, zaključujem raspravu, glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.
E sad možemo napravit stanku ili idemo dalje?
…/Upadica iz klupe se ne razumije./…
Da, ajde onda idemo napravit stanku do 12, pa ćemo onda nastavit dalje.
Ajde onda ovaj 5 do 12 ćemo nastavit, za 20 minuta. Mislim, morate me shvatit, treba mi stanka.
STANKA U 11,38 SATI

11

Prijedlog zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi, prvo čitanje, P.Z. br. 52

11.10.2024.

Jandroković, Gordan (HDZ)

Prijedlog Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi, prvo čitanje, br. P.Z. 52.
Predlagatelj je Vlada. Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak:

1. Prihvaća se Prijedlog Zakona o državnoj informacijskoj infrastrukturi i
1. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta Konačnog prijedloga zakona, molim glasujmo.

124 zastupnice i zastupnika je glasovalo, 112 je bilo za, 12 suzdržanih, pa je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.

PDF