Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: XI, sjednica: 2

PDF

21

  • Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju, prvo čitanje, P.Z. br. 27
02.07.2024.
Idemo sa današnjim dnevnim redom, prva je na redu točka:
- Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju, prvo čitanje, P.Z. br. 27.

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika HS.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za obitelj, mlade i sport.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da.
Izvolite, Marin Piletić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Hvala lijepo poštovana potpredsjednice HS.
Dame i gospodo zastupnici, Vlada nastavlja sa svojom socijalnom politikom i predlaganjem novih zakonskih rješenja čime je glavni cilj osnažiti upravo one najranjivije skupine našega društva danas na dnevnom redu s posebnim osvrtom na djecu čija dobrobit uvijek nam mora bit na prvom mjestu, posebice one djece čiji roditelj ne plaća alimentaciju iliti uzdržavanje. Upravo zbog toga danas pred vas hrvatske zastupnike donosimo i prijedlog novog Zakona o privremenom uzdržavanju čiji glavni cilj treba biti značajno unaprijediti zaštitu prava djece kojima je jedan roditelj obveznik uzdržavanja.
Vi svi vrlo dobro znate da je od 1. rujna 2014. na snazi dakle postojeći zakon, a nakon proteka od 10 godina donošenja važećeg zakona predlaže se donošenje novog kojim bi se trebala postići bolja i efikasnija zaštita prava djeteta na uzdržavanje kako bi se svoj djeci jamčilo primanje uzdržavanja u većem opsegu i iznosu te dužem trajanju nego dosada i poboljšala materijalna sigurnost djece te osigurali bolji uvjeti za njihov rast i razvoj.
Postojeće zakonske odredbe mi smatramo ne osiguravaju dostatnu potporu uzdržavanja djece i tijekom primjene ovoga zakona uvidjelo se da se ne osigurava na zadovoljavajući način propisano jamstvo na uzdržavanje te primjeren životni standard djece čiji roditelji ne plaćaju uzdržavanje, te da propisana visina iznosa privremenog uzdržavanja nije dostatna potpora uzdržavanju djeteta te je stoga istu potrebno povećati u svrhu jačanja materijalnog položaja djeteta te stvaranja boljih uvjeta.
Sukladno Konvenciji UN-a gdje je Hrvatska pristupila 1991. države stranke priznaju svakom djetetu pravo na životni standard primjeren njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju.
Tijekom primjene odredbi važećeg zakona najveći nedostaci pokazali su se u pogledu visine novčane potpore, da je ista nedovoljna te vremenski ograničena na svega 3 godine. Jednom kada istekne maksimalno razdoblje korištenja ovoga prava djeca koja na druge načine ili kroz ovršni ili kazneni postupak ne uspiju namiriti dospjela a neisplaćena sredstva na ime uzdržavanja ostaju i bez pomoći države.
Isto tako uočeni su i nedostaci koji se očituju u zahtjevnom i otežanom ispunjavanju propisanih pretpostavki za ostvarivanje prava i dokazivanja relevantnih činjenica.
Prema važećem zakonu preduvjet za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje jest da obveznik uzdržavanja od dana podnošenja ovršnog prijedloga ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja dulje od 3 mjeseca ili je ispunjava neredovito.
Ovako predloženim zakonom omogućit će se podnošenje zahtjeva za isplatu privremenog uzdržavanja iako nije podnijet ovršni prijedlog protiv obveznika istoga već je dostatno da obveznik uzdržavanja ne ispunjava u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od mjesec dana od dana kada je isprava postala ovršna. Navedeno naravno olakšava dostupnost ovog prava i osigurava dostupnost sredstava djetetu.
Važećim zakonom uređeno je da se prilikom priznavanja prava na privremeno uzdržavanje u slučaju kad je obveznik uzdržavanja u ovršnoj ispravi roditelj djeteta treba utvrditi i vjerodostojnost da baka i djed po roditelju obvezniku uzdržavanja ne doprinose uzdržavanju najmanje u iznosu privremenog uzdržavanja. Ista pretpostavka je tijekom važenja zakona višestruko bila predmetom propitkivanja, kritika javnosti posebice predstavnika umirovljenika.
Posebno je isto protivljenje iskazivano i u kontekstu otežanog ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje. Navedena pretpostavka je u ovako predloženom zakonu izostavljena kako bi dijete što prije ostvarilo pravo na privremeno uzdržavanje neovisno o tome je li u tijeku sudski postupak prema baki i djedu radi uzdržavanja sukladno odredbama Obiteljskog zakona.
Visina iznosa privremenog uzdržavanja određena je važećim zakonom i to u iznosu od 50% zakonskog minimuma uzdržavanja s tim da se ne može odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja za dijete određenom ovršnom ispravom. Ovako predlo… na snazi prosječni mjesečni iznos privremenog uzdržavanja iznosi 100 eura mjesečno, a u RH trenutno je takvih 1.470 koji primaju ovaj iznos.
Predloženim novim zakonom uređuje se visina i trajanje prava sa ciljem značajnog povećanja i to u iznosu od 100% u odnosu na postojeće zakonsko uređenje. Prema predloženom pravo bi se ostvarivalo u prosječnom mjesečnom iznosu oko 200 eura mjesečno.
Važećim Zakonom o privremenom uzdržavanju propisano je da pravo na privremeno uzdržavanje prizna i isplaćuje nadležni centar za socijalnu skrb odnosno po novom zakonu područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Mi smo u ovom novom prijedlogu zakona predložili da pravo na privremeno uzdržavanje priznaje i isplaćuje Agencija za osiguranje radničkih tražbina smatrajući da su socijalni radnici učinili sve što treba da zaštite prava i interese djeteta, a da ovu knjigovodstvenu radnju može izvršiti i potom po zakonu reagirati Agencija za osiguranje radničkih tražbina koja u osiguranju radničkih tražbina itekako ima iskustva.
Pravo se priznaje od dana podnošenja urednog zahtjeva odnosno pokretanja postupka po službenoj dužnosti i traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati svoju obvezu uzdržavanja ili do navršenih 18 godina života djeteta odnosno za punoljetno dijete ostvaruje se pravo na privremeno uzdržavanje pod uvjetima propisanim za uzdržavanje punoljetnog djeteta što znači za punoljetno dijete koje se školuje najdulje do navršene 26 godine života djeteta, a za punoljetno dijete koje je završilo navedeno obrazovanje a ne može se zaposliti godinu dana nakon prestanka obrazovanja ako dijete nije navršilo 26 godina. Te ono što je novost punoljetno dijete koje zbog teške i trajne bolesti ili invaliditeta nije sposobno za rad ima pravo na uzdržavanje za cijelo vrijeme dok ta nesposobnost traje. Sukladno ovako predloženom zakonu postupak za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje pokreće se na zahtjev punoljetnog djeteta, zakonskog zastupnika ili po službenoj dužnosti. Zahtjev za ostvarivanje prava može se podnijeti agenciji AORT-u ili/i putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji je dužan bez odgode taj zahtjev u roku od pet dana dostaviti agenciji.
Postupak radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje je žuran i AORT će donijeti rješenje o privremenom uzdržavanju i dostaviti strancu u roku 30 dana od podnošenja zahtjeva ili pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Dijete u postupku radi ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje zastupa posebni skrbnik u slučaju kad je postupak i pokrenut po službenoj dužnosti.
Privremeno uzdržavanje AORT će u mjesečnim iznosima za prethodni isplatiti do najzad petnaestog dana u mjesecu, a isplatom iznosa privremenog uzdržavanja Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja.
Agencija će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak povrata isplaćenih iznosa i donijeti rješenje kojim će utvrditi iznos tražbine po osnovi isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, te obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od 8 dana zaprimanja rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako šestomjesečno razdoblje naravno sa pripadajućom zateznom kamatom.
Uređuje se i prisilna naplata tražbine i prednosni red u postupku ovrhe radi naplate isplaćenog iznosa kao i odgovornost za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja u slučaju smrti obveznika uzdržavanja. Ovrha radi ostvarenja tražbine po osnovi obveze povrata provest će se na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima, te na novčanim sredstvima po računu prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina neovisno o vremenu njihova nastanka osim tražbine uzdržavanja djeteta sukladno propisu kojim se uređuju obiteljski odnosi. Kao novinu u odnosu na postojeće zakonsko uređenje predviđa se mogućnost ispunjavanja novčane tražbine i putem javnog rada.
U odnosu na odgovornost za isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja u slučaju smrti obveznika uzdržavanja propisuje se iznimka od potraživanja. Tako u slučaju smrti obveznika uzdržavanja dug ostavitelja čini i tražbina po osnovi isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja. Međutim, ako je nasljednik preminulog obveznika uzdržavanja bio ili jest korisnik prava na privremeno uzdržavanje neće se potraživati ispunjenje tog duga, odnosno dug će se otpustiti.
Ovo je značajna novina u odnosu na postojeće uređenje po kojem se dug nasljeđuje i bilo je moguće da dijete iz ostavine vraća dug bez iznimke što bi naravno moglo i ugroziti samu egzistenciju djeteta.
Dame i gospodo, ovako predloženim Zakonom o privremenom uzdržavanju učinit će se značajni pomaci u materijalnom statusu i pravima djeteta u onim slučajevima kada obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu, te će se unaprijediti potpora uzdržavanju djeteta kroz povećanje iznosa privremenog uzdržavanja, poduljenje vremenskog trajanja potpore koje sada po postojećem zakonu moglo iznositi maksimalno do tri godine i pojednostaviti postupak ostvarivanja prava na privremeno izdržavanje kao i isplate istoga.
Uvažene dame i gospodo zastupnici predlažem da Hrvatski sabor podrži ovaj zakon, a eventualno poboljšanje istog dostavi nama u nadležno ministarstvo.
Hvala lijepo.
Hvala vama gospodine ministre.
Imate 12 replika koje ćete odgovarati s mjesta. U redu.
Prva replika zastupnica Lukačić.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Poštovani gospodine ministre ovako predloženim zakonom proširujete krug korisnika privremenog uzdržavanja i to na punoljetnu djecu, na djecu koja su nesposobna za rad i privređivanje, pa vas lijepo molim možete li objasniti djeca koja su nesposobna za rad imat će neprekidno pravo na uzdržavanje. Bit će tu djece koja su do kraja svog života nesposobna za rad. Mislim pritom na djecu s teškoćama u razvoju ili osobe sa invaliditetom, pa recite je li to tako da će oni doista imati pravo na naknadu do kraja svog živoga ukoliko takva okolnost bude postojala?
Hvala.
Odgovor ministar.
Hvala lijepo.
Uvažena zastupnice Lukačić da, tako je. Propisali smo i to novo zakonsko pravo da za svu onu djecu koja ili zbog teške bolesti ili zbog invaliditeta su nesposobna za rad, da imaju pravo na privremeno uzdržavanje ukoliko jedan od roditelja ne uzdržava tu djecu da imaju pravo dok god ta nesposobnost za rad traje.
U prijevodu to može značiti, dakle trajno pravo neovisno o napunjenim godinama s obzirom da je postojeći zakon limitirao takvo pravo do 18 godine mi smo ga sada proširili i do 2026., odnosno dok traje školovanje. A što se tiče, dakle djece koja su na žalost bolesna ili imaju neku vrstu i stupanj oštećenja, te utvrđeni invaliditet dok god postoji prepreka da oni samostalno privređuju i rade samim time osiguravajući i sebi egzistenciju.
Zastupnica Miloš.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre zanima me konkretno iz ovog zakona, dakle što se događa sa djecom čiji je roditelj radno nesposoban ili mu je adresa, odnosno prebivalište nepoznato da li oni u tom slučaju i dalje dobivaju ovaj zakonski minimum alimentacije ili ne sudeći prema javnom savjetovanju ne, nije mi baš jasno zašto tako da ako možete molim vas to pojasnit. Hvala.
Izvolite ministre.
Hvala lijepo uvažena zastupnice. Dakle ukoliko postoji ovršna isprava dakle presuda suda da jedan roditelj ne uzdržava svoje dijete, to dijete će moći potraživati dakle sredstva od Agencije za osiguranje radničkih tražbina. Dakle neovisno o tome, upravo zbog takvih slučajeva koji ste naveli ili nepostojanja adrese ili nemogućnosti dakle naplate od samog roditelja ukoliko ne znamo gdje je, tu na to mjesto takvog roditelja nastupa država putem isplate ovog iznosa za privremeno uzdržavanje.
Zastupnica Baričević.
Hvala lijepo poštovani ministre sa suradnicima, državna tajnice.
Pozdravljam i pohvaljujem brigu o onima koji su najranjiviji u našem društvu, a to su upravo djeca. Evo i ovaj Zakon o privremenom uzdržavanju nudi veliki iskorak i osigurava kontinuirana financijsku stabilnost djece čiji roditelji ne plaćaju uzdržavanje. Mene zanima svakako u postupku ostvarivanja prava na tzv. alimentaciju koju isplaćuje država koja će bit i ovim zakonom maksimalno i pojednostavljena i kratka, zahtjev se podnosi Agenciji za osiguranje radničkih tražbina ali postoji mogućnost pokretanja postupka po službenoj dužnosti. Molim vas da mi pojasnite tu mogućnost upravo postupka po službenoj dužnosti. Hvala.
Ministar Piletić.
Hvala lijepo.
Dakle kada smo najavljivali ove izmjene i prijedlog novog zakona, onda jedan od najčešćih komentara je bio da upravo one obitelji koje su izložene nasilju, a čiji roditelj ne plaća alimentaciju se i boje pokrenuti ovršni postupak. Tu dolazi država. Po službenoj dužnosti dakle intervencijom Hrvatskog zavoda za socijalni rad po prijavi Agencije za osiguranje radničkih tražbina bez zahtjeva jednog roditelja ili djeteta, pokreće taj ovršni postupak, traži od oca ili majke, ovisno koji roditelj ne plaća alimentaciju da izvrši svoje obveze. U isto vrijeme bez čekanja tri mjeseca, bez ovršenja na FINA-u, nošenja zahtjeva u Hrvatski zavod za socijalni rad, svih tih nepotrebnih koraka, Agencija u ovom …/Upadica Glasovac: Hvala./… propisanom roku od 30 dana donosi odluku …/Upadica Glasovac: Hvala./… i isplaćuje iznos.
Zastupnica Vlašić Iljkić.
Zahvaljujem poštovana potpredsjednice.
Poštovane, poštovani ministre dobro je što se povećava iznos privremenog uzdržavanja i što ovaj zakon donosi dobre pomake u ostvarenju privremenog uzdržavanja no koliko će agencija biti dostupna uistinu građanima s obzirom da je sjedište u Zagrebu, a komunikacija za provedbu postupka će onda nedvojbeno biti otežana jer znamo da i sada stručni radnici u Zavodima za socijalni rad ne mogu ni doći često do obveznika uzdržavanja jer se ne zna prebivalište, a socijalna, socijalni sustav je daleko više umrežen i sa MUP-om, Poreznom upravom, drugim područnim uredima, sudovima i ostalo. I moje drugo pitanje je koliko će, kako će ovaj zakon doskočiti onima koji manipuliraju. Primjerice kada krene privremeno uzdržavanje pa oni ipak obveznik uzdržavanja uplati jednu ratu uzdržavanja onda prestaje pravo na privremeno uzdržavanje, a on to ponovno napravi recimo idući mjesec i ne plati opet uzdržavanje i tako da možda bi trebalo …/Upadica Glasovac: Hvala./… povećati ovaj period kada ne plaća se uzdržavanje.
Odgovor ministar.
Hvala lijepo.
Uvažena zastupnice Vlašić Iljkić AORT je ustanova čiji je osnivač RH jednako kao i Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Socijalni radnici vaše kolegice i kolege su sve prethodno već odradile, utvrdile, dostavile sva mišljenja, informacije su. Sud je donio presudu koja je ovršna isprava i putem koje jedan od roditelja treba plaćati obvezu uzdržavanja iliti alimentaciju. Ne trebaju naši socijalni radnici biti ovršitelji jer to je jedan administrativno-knjigovodstveni postupak za koje najviše iskustva u ovoj državi ima Agencija za osiguranje radničkih tražbina. Upravo zbog pojednostavljene procedure mi smo omogućili da i putem svih područnih ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u maksimalnom roku od 5 dana dostavi se dakle predmet AORT-u, a AORT postupa. Što se tiče dakle ovaj dinamike …/Upadica Glasovac: Hvala./… isplate, uplate upravo smo zato stavili da mogućnost bude odmah nakon…/Upadica Glasovac: Hvala ministre./… mjesec dana podnošenja zahtjeva.
Zastupnica Burić.
Hvala vam.
Poštovani ministre Piletiću sa suradnicima, ja prije svega moram pohvaliti ovaj sustavan i sveobuhvatan pristup rješavanju problema, a sve u cilju najboljeg interesa djeteta. Zašto to govorim? Zato što se povećava, značajno se povećava broj korisnika odnosno djece. Osim toga poduplava se sam iznos alimentacije, u prosjeku na 200 eura mjesečno i svakako je poruka ovog zakona da će sva djeca koja imaju pravo na alimentaciju, a za koje roditelj ne plaća istu biti financijski osigurana od strane države. I budući da se ovim zakonom neće utvrđivati doprinose li bake i dide uzdržavanju djeteta, mene zanima hoće li se time možebitno smanjiti i potraživanja prema njima koja su i do sada koliko vidim iz, iz informacija koje su mi dostupne na razini od 2 do 3 predmeta godišnje.
Hvala. Izvolite odgovor.
Dakle, Obiteljski zakon ne mijenjamo. Uzajamna podrška i baka, djedova unucima ali isto tako i unuka prema bakama i djedovima, ostaje nešto što ne samo je zakonska obveza nego i naša kulturna, identitetska i tradicionalna vrijednost. Mi ovim dakle predloženim novim zakonom uopće ne uzimamo u obzir pridonose li dakle bake i djedovi uzdržavanju, nego u slučaju dakle ovršne isprave automatski, ukoliko jedan roditelj ne plaća, agencija donosi rješenje, isplaćuje drugom roditelju koji brine o djetetu ili samom djetetu ovaj dakle mjesečni iznos. Što se tiče, dakle iznosa koji su dosad bili, on je bio utvrđen na 50% ovog minimalnog novčanog iznosa potrebnih za mjesečno uzdržavanje, mi iz godine u godinu taj iznos povećavamo, a sada predloženim zakonom povećavamo i intenzitet potpore sa 50 postotnog …
.../Upadica: Hvala./... iznosa na 100%.
Zastupnik Kolarek.
Poštovana predsjedavajući, poštovani ministre.
Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju stavlja u srž djecu. Djeca su naše najveće bogatstvo i prema njima se moramo odnositi upravo onako kako se i ovaj Zakon o privremenom uzdržavanju odnosi. Znači rješavanje materijalnih prava, ukidanje mnogih administrativnih barijera, pogotovo ovog odnosa što je kolegica prije mene rekla, odnosa djeda i bake prema svemu tome skupa. Da li će sve te mjere koje ovaj Zakon donosi biti u cilju bolje i efikasnije zaštite prava djeteta, ne samo u materijalnom pogledu, nego i u odgojno-obrazovnom?
Hvala lijepo. Pa sasvim sigurno da smo s tim ciljem i tom intencijom pristupili izradi ovoga Zakona, omogućiti djetetu ono što je minimalni financijski standard kako smo i propisali prema ovoj odluci koju donosimo na godišnjoj .../Govornik se ne razumije./... minimum što možemo toj djeci učiniti. Ne možemo takve jednoroditeljske obitelji ostaviti same na način da čekaju 3, 4 ili ne znam koliko mjeseci ili uopće se odvaže tražiti ovrhu na iznos alimentacije, ostaviti samima i upravo zbog toga želimo omogućiti svojoj djeci jednaka prava za rast i razvoj i to jest bila intencija ovog Zakona.
Hvala. Zastupnica Blažević.
Hvala vam. Poštovani ministre, kao i svi do sada, evo pozdravljam donošenje Zakona o privremenom uzdržavanju jer nakon 10 godina primjene bilo je vrijeme za izmjene svega što se u praksi pokazalo kao neučinkovito i sporo. Naravno da je cilj bolja zaštita djece i uz sve prednosti koje su ovdje navedene i koje zakon donosi, ja bih se posebno osvrnula na čl. 30 i novinu koja navodi kako se u slučaju smrti obveznika plaćanja, ako je korisnik plaćanja odnosno dijete nasljednik imovine, dug otpisuje.
Na neki način, to ste vi rekli, može ugroziti egzistenciju djeteta, a u konačnici, dijete i vraća ono što je primilo. Da li je to ustvari i dodatna zaštita primatelja privremenog uzdržavanja, u ovom slučaju djeteta?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo zastupnice Blažević.
Apsolutno jest. Dakle nema smisla da država propiše da jedan od roditelja treba plaćati alimentaciju, a onda u slučaju njegove smrti dijete na osnovi onog naslijeđenog dođe u poziciju da bude dužan vraćati državi kroz ovršni postupak taj novac. Taj novac, naravno će država isplaćivati, pokušat se naplatiti od samog obveznika uzdržavanja ili kroz novčana sredstva ili u nemogućnosti naplate samih tih sredstava, onda i kroz mogućnost nuđenja, naravno i javnog rada.
Nema smisla i ne želimo da djeca koja su primala nešto što je njihovo zakonsko pravo, da uopće dođu u položaj da taj isti novac i tu obvezu uzdržavanja moraju vratiti nazad.
Zastupnica Antolić Vupora.
Poštovana potpredsjednice HS-a Sabina Glasovac, poštovani ministre.
Dakle dvojbu da je agencija za naplatu radničkih tražbina prava adresa koje će isplaćivati kao što vi kažete i biti, imati ulogu ovršitelja u tom procesu, izražava i pravobranitelj za djecu. Zato postavljam vama pitanje, ima li ta ista agencija dovoljno ljudi jer ponavljam onu opasku koju je dao i pravobranitelj, dakle postavlja se pitanje da u tim složenim obiteljsko-pravnim odnosima, Agencija kao puki izvršitelj može biti djelomično rješenje, a da je potrebna posebna edukacija i posebno umreženje za te specifične odnose, to je već nekoliko puta iskazana dvojba.
Hvala.
Hvala lijepo uvažena zastupnice. Dakle mi smo imali razgovor sa pravobraniteljicom za djecu, razjasnili sve nedoumice koje su oni imali i mogli ste čuti u njihovoj izjavi, da u potpunosti dakle podržavaju ovaj Zakon. Sve što treba raditi po pitanju zaštite djeteta i obiteljsko-pravnoj zaštiti i obitelji i djeteta, naši stručni radnici, socijalni radnici su već učinili.
Ovdje je riječ o dugu, o neplaćanju alimentacije. Naši socijalni radnici nisu osobe koje se trebaju baviti knjigovodstvenim postupcima i ovrhama. Zato imamo ustanovu koja je zbog takvih neplatiša po pitanju plaća i osnovana, AORT, Agencija za osiguranje radničkih tražbina, poslodavac duguje plaće, država isplati plaće, odnosno putem AORT-a i pokušava se naplatiti. To ne mogu raditi socijalni radnici niti su za to educirani niti su za to ovaj, u mogućnosti …
.../Upadica: Hvala./... da takve stvari rješavaju.
Povreda Poslovnika, zastupnica Antolić Vupora.
Čl. 238, pitanje je bilo zapravo ima li Agencija dovoljno ljudi, na taj dio bi trebale isto tako, posebno obratiti pažnju kako bi se moglo izvršiti tu zakonsku obvezu.
Hvala.
Da. Vi u biti niste, mislim, replicirali ste, pojašnjavajući svoje pitanje, ali vam moram dati opomenu jer nije, nemam mehanizama kako bih ministra natjerala da odgovori na striktno postavljeno pitanje.
Replika, zastupnica Curiš-Krok.
Hvala predsjedavajuća. Evo, pozdrav ministru i državnoj tajnici sa suradnicima.
Pozdravljam zakon, evo napokon u 2024. prava djece koja nemaju obveznika uzdržavanja ide na državu, međutim što je sa ovrhama i što mislite o tome da se uvedu ovrhe nad poduzećima i nekretninama onih koji ne plaćaju uzdržavanje? U ovom prijedlogu je prepoznata samo ovrha nad osobnim novčanim sredstvima.
Sustav se svakodnevno susreće sa onima koji imaju visoki životni standard, znači imaju nekretnine, često putuju, a ne plaćaju alimentaciju i onda to prepuštaju državi.
Evo jutros na vijestima čujem, naša poznata sutkinja za djecu komentira da vrlo često dolaze roditelji koji ne plaćaju alimentaciju, traže oslobođenje ili smanjene, a dolaze recimo u odjelima koji su recimo u vrijednosti dvije ili tri prosječne plaće, hvala.
Odgovor ministar.
Potpredsjednice, odgovorio bi ja i u potpunosti na ovo prethodno pitanje zastupnici Vupora, ali nije bilo vremena. AORT ima dovoljno ljudi, on to čini redovno dakle i za osiguranje radničkih tražbina, za stotine nekad i tisuće radnika koji nisu dobili plaću, prema tome snaći će se i za ovo, a i predloženo je naravno da ojača svoj tim koji će se baviti isključivo privremenim uzdržavanjem.
Što se tiče ovog posljednjeg pitanja zašto ne ovrha i na imovinu, upravo zato smo za takve koji navodno imaju poduzeća ili imovinu omogućili javni rad. Ako ne mogu platiti ili ako nemaju novčanih sredstava onda će biti naravno obvezni odraditi javni rad. Prema tome, na taj način oni koji misle da će moć putovat jahtama oni će itekako imat obvezu da ovo svoje dugovanje vrate državi i svojoj djeci.
Povreda Poslovnika zastupnica Curiš Krok.
Povrijeđen je čl. 238., evo ministre ja vam garantiram kao prvo da će vjerojatno taj u Armani odijelu hodati i biti na javnom radu, da neće naći JLS u kojoj će to raditi ili će na kraju biti radno nesposoban dokazati i opet to neće odraditi. Moje pitanje je bilo zbog čega ne ovrha nad nekretninama i imovinom poduzeća koje imaju osobe koje to, javila sam se za povredu s obzirom da ste moje vrijeme za repliku iskoristili za kolegicu Vupora, hvala.
Djelomično da, al vama moram dati isto ovaj opomenu jer ste ušli u, doduše kvalitetno, ali u diskusiju s ministrom, tako da ovo nije bilo ukazivanje na neke propuste. E sad, djelomično zadovoljna odgovorom ili ne, bit će prilike kroz rasprave.
Replika zastupnik Baksa.
Hvala lijepa.
Poštovani ministre, procjenjuje se kako više od 10 tisuća građana ne plaća alimentaciju za svoju djecu, što je porazan podatak, te pozdravljam nastojanje da se to ispravi, kao i povećanje iznosa naknada.
Također pozdravljam promjenu da bake i djedovi prestanu biti obveznici plaćanja alimentacije za unuke u slučaju kad isto ne podmiruju roditelji jer smo svjesni same činjenice koliko teško žive naši umirovljenici.
Međutim, koliko mi je poznato te se promjene odnose samo na buduće slučajeve dok postojeće presude ostaju na snazi, pa tako imamo oko 150 njih gdje će bake i djedovi i dalje plaćati alimentaciju za unuke jer se novi zakon ne primjenjuje retroaktivno. Zanima me, planirate li i kako riješiti taj problem kako bi sve bake i djedove stavili u ravnopravni položaj? Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Dakle zakon još nije ni stupio na snagu, imat će sasvim sigurno dakle još i drugo čitanje. Mi, rekao sam već na odgovor nekome od zastupnika, nećemo mijenjat Obiteljski zakon i obveze koje bake i djedovi imaju prema unucima i obrnuto, unuka prema bakama i djedovima. Više je slučajeva dakle gdje o bakama i djedovima skrbe unuci nego što je obrnuto. Ovih 150 sudskih postupaka koje ste spomenuli to je u kumulativu od 2014. naovamo, u posljednje 2.g. imali smo po dva takva slučaja godišnje. Zakon, dakle ovaj koji vam je na stolu o privremenom uzdržavanju ne uzima u obzir sudjelovanje baka i djedova dakle u uzdržavanju i ukoliko roditelj koji je obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoju obvezu, AORT, niti Hrvatski zavod za socijalni rad neće razmatrati sudjelovanje baka i djedova, što znači da uopće neće biti u ovom postupku.
Hvala.
Zastupnica Ribarić Majanović.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre sa suradnicima, upravo ste maloprije spomenuli čl. 29. koji govori o ispunjenju novčane tražbine putem javnog rada. Ministar će ga tek propisati pravilnikom, način i realizacije istoga. Kada planirate pravilnik pustiti u proceduru jer bez njega ovaj dio zakona ostaje mrtvo slovo na papiru i na taj način predajete problem lokalnoj samoupravi i udrugama. Pri tome molim da vodite računa o poslovima koji mogu spadati u javni rad jer mnoge poslove se ne može obavljati bez uvjerenja o položenoj zaštiti na radu, rukovanju strojem, sanitarnom dozvolom koja je potrebna, pa čak i za guljenje krumpira. Također i da se vodi računa o rješavanju statusa ozljeda na radu koje se mogu dogoditi u takvim situacijama, hvala.
Izvolite ministre.
…/Upadica se ne razumije./…
Možete se gđo. zastupnice samo isključiti. Hvala.
Dakle kao što je i propisano, nakon stupanja na snagu zakona, u roku od 60 dana donijet će se pravilnik, a s obzirom da smo mi Ministarstvo rada koje ima dvije uprave i tržište rada i rad i zaštitu na radu vodit ćemo i o ovom aspektu naravno računa da ne budemo u koliziji sa svojim vlastitim propisima. Hvala lijepo na primjedbi.
Zastupnica Blažanović.
Poštovana potpredsjednice HS, poštovani ministre sa suradnicima i poštovani ravnatelju agencije o kojoj sad ovdje i pričamo vezano za ove izmjene zakona. Evo ja bi pohvalila zakon jer koliko ja mogu iščitati to je jedna sveobuhvatna socijalna mjera ne samo za dijete, za roditelje i za djedove i bake. Za dijete je to jedna i roditelja s kojim živi, jedna financijska potpora, za roditelja s kojim živi i koji bi trebao ići ili u ovrhu ili tužiti djedove i bake ovdje im se pruža prilika da ne posežu za takvim instrumentima, olakša im se i financijski i vremenski da podnesu zahtjev agenciji i u 30 dana dobiju sredstva koja su im dodijeljena sudskom presudom.
Što se tiče djedova i baka oni su izuzeti, protiv njih sigurno taj roditelj neće ovaj posezati za tužbom jer je to i duži i financijski neisplativiji postupak, a što se tiče onog roditelja kojem je određena ta mjera koji isto tako može biti u mogućnosti da stvarno nije u mogućnosti platiti tu alimentaciju opet mu se nekakva promjeno …
…/Upadica Sabina Glasovac: Hvala./…
… odgojna mjera daje ovaj pa me zanima samo tehnički tko daje dokaz o neplaćanja sredstava, gdje roditelj to treba ishoditi za agenciju.
14 sekund… a mislim malo previše. Mislila sam vas pustit da završite rečenicu, ali to je krenulo u drugu, treću. Molim vas da to ne radite. Svima se nama dogodi da se nekad zanesemo, ali ono zanese se jedan, drugi, treći, četvrti i naprosto to nije fer. Jedni se drže pravila drugi ne.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa potpredsjednice.
Dakle, apsolutno je evidentno na temelju dakle izlista tekućeg računa da nije sjela uplata za iznos alimentacije i taj podatak se dostavlja onda AORT-u ili putem maila ili putem dakle područnih ureda dakle Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Zastupnica Maduna.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre sa suradnicima, evo djeca uistinu jesu osjetljiva skupina te ovim prijedlogom zakona uistinu pokazujete koliko skrbite o rekla bih najosjetljivijim i najugroženijima. Ovim zakonom kao što smo mogli i čuti olakšavaju se uvjeti što se tiče prava na uzdržavanje. Posebno pozdravljam i dužinu trajanje prava na uzdržavanje to je povećanje novčanog iznosa.
Naravno važno je uzeti u obzir i potrebna sredstva i ono što me konkretno zanima kada govorimo o povratu sredstava koliko se naplati potraživanja iz privremenog uz…
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo uvažena zastupnice Maduna.
Što se tiče dakle samog, same stope naplate potraživanja od strane agencije ona to dosad dakle još nije radila pa i nema taj dakle podatak.
Što se tiče postupanja bivših centara za socijalnu skrb odnosno danas područnih ureda Hrvatskog zavoda taj postotak nije veći od 60%.
Dakle, upravo zbog toga s obzirom na iskustva naplate radničkih tražbina naše Agencije za osiguranje radničkih tražbina očekujemo da će i taj postotak upravo kroz njihovo djelovanje biti puno veći od ovih spomenutih 60.
Hvala, nemate više ministre replika.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Da, potpredsjednik Odbora za obitelj, mlade i sport zastupnik Marin Miletić.
Izvolite.
Poštovana potpredsjednice Hrvatskog sabora, poštovana gospođo Kristino Zadro Omrčen, poštovani ministre, državna tajnice sa svojim suradnicima, kolege vladajući i kolege iz oporbe, Odbor za obitelj, mlade i sport Hrvatskog sabora na 2. sjednici održanoj 2. srpnja 2024. godine razmotrio je Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju koji je Hrvatskom saboru dostavila Vlada RH aktom od 26. lipnja 2024.
Odbor je navedeni prijedlog raspravio kao matično radno tijelo sukladno odredbi Članka 87. Poslovnika Hrvatskog sabora. Uvodno je predstavnica predlagatelja predstavila prijedlog zakona kojim se unaprjeđuje potpora uzdržavanja djeteta povećanjem iznosa privremenog uzdržavanja i produljenjem vremenskog roka trajanja potpore u odnosu na postojeće zakonsko rješenje. Predlagatelj procjenjuje da će se donošenjem ovog zakona učiniti i značajan pomak u materijalnom statusu i pravima djeteta u slučajevima kada obveznik uzdržavanja ne ispunjava svoje obveze.
U raspravi je postavljeno pitanje promjene nadležnosti za provođenje postupka rješavanja i ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje što su dosad činili područni uredi Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a ovim prijedlogom nadležnost se dodjeljuje Agenciji za osiguranje radničkih tražbina.
Predlagatelj je pojasnio da će sustav socijalne skrbi i nadalje biti involviran i informiran o postupcima te da prijedlog predviđa da se zahtjev za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje može podnijeti neposredno agenciji, ali i putem Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji je dužan bez odgode u roku od 5 dana od zaprimanja zahtjev dostaviti agenciji.
U odnosu na podatak kako je trenutno oko 10 tisuća roditelja koji ne ispunjavaju svoju obvezu uzdržavanja blokirano čime je neposredni gubitnik dijete koje ne dobiva potporu uzdržavanja članovi odbora smatraju da na ovaj način država preuzima odgovornost za dobrobit djeteta i to procjenjuju dobrim rješenjem.
Nadalje, roditelj obveznik uzdržavanja ne amnestira se od svoje obveze stoga ovaj prijedlog zakona predviđa obvezu povratka isplaćenog novca privremenog uzdržavanja bilo voljnom uplatnom, prisilnom naplatom, a uvodi se i mogućnost da utvrđeni iznos duga ispuni putem javnog rada.
U slučaju smrti obveznika uzdržavanja propisuje se otpust duga u slučaju da je nasljednik dijete koje je bilo korisnikom uzdržavanja što je izmjena u odnosu na važeće zakonsko rješenje koje obvezuje dijete na vraćanje duga.
Nakon rasprave članovi odbora jednoglasno su s 9 glasova za prihvatili slijedeći zaključak.
Citiram. Predlaže se Hrvatskom saboru da prihvati Prijedlog Zakona o privremenom uzdržavanju. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja dostavit će se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona. Završavam citat.
Hvala.
Prije nego što prijeđemo na raspravu u ime klubova imamo zahtjev za stankom.
Izvolite zastupniče Miletić.
Hvala lijepa potpredsjednice Hrvatskog sabora.
Poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, državni tajniče sa drž… dakle ministre sa državnom tajnicom, sa svojim suradnicima, vladajući i kolege iz oporbe, u ime Kluba MOST-a tražim stanku u trajanju od 10 minuta, ali vi potpredsjednice Hrvatskog sabora ne morate ju dakle održati nego samo želim reći kako se Klub MOST-a slaže s ovim prijedlogom zakona.
Nažalost mnogi imamo poznanice ili prijateljice koje imaju vrlo teške situacije jer nakon razlaza u obitelji događa se u najvećem obimu da neodgovorni muškarci valjda misle ne znam, da više nemaju nikakvih obveza prema svom djetetu, a u stvari to koriste zato jer su neodgovorni, zato jer su nikakvi, da napakoste valjda bivšoj supruzi preko djeteta. A tu je dijete jedino koje trpi i to je nedopustivo, takvo ponašanje i zato je dobro da država tu i prema takvim muškarcima neodgovornim i neprihvatljivog nekog ponašanja intervenira. Dakle drugi dio roditelja su oni koji su u blokadi. Čuli smo 10 tisuća i ti roditelji jednostavno ne mogu platiti nešto što je njihova obveza. Pozitivno je što država preuzima odgovornost za dobrobit djece, pozitivno je da se diže sa 50 na 100% dakle zakonskog minimuma, pozitivno je privremeno uzdržavanje do 18-e godine ili do 26 godine ako dijete se školuje i pozitivno je da je tu na jedan način i zaštićeni su roditelji, odnosno zaštićene su majke. Ne moraju one više trčati okolo, prijavljivati po institucijama i tu vidim jedan pozitivan smjer dakle u ovom zakonskom prijedlogu koji je država napravila. Vidjeli smo neke upite ko, oko AORT-a, hoće li to bit najbolje rješenje ili neće. Mi ćemo kao oporba normalno pratiti, ako bude trebalo nešto ćemo kritizirati ali uglavnom zakon je pozitivan u sebi ovaj prijedlog i mi kao klub Mosta, slažemo se s njim.
Hvala. Stanka vam je odobrena.
Koliko sam shvatila ne inzistirate na fizičkog stanci pa ću ja onda utvrditi da nastavljamo s radom.
Imamo klubove prijavljene, prvi Klub zastupnika nezavisni i Fokus u ime kojega će govoriti uvaženi zastupnik Dario Zurovec. Izvolite.
Zahvaljujem.
Pa u principu da pojednostavimo stvari. Mi danas raspravljamo o novom zakonu kojim se uređuje državna alimentacija za djecu kojima njihovi roditelji ne plaćaju dosuđenu alimentaciju. Za širu javnost smisao je ovog zakona da se iznos privremenog uzdržavanja de facto udvostruči. Zatim da se period za koji se može ostvariti privremeno uzdržavanje produži do završetka redovitog školovanja, a najduže da 26 godine života djeteta, odnosno primatelja uzdržavanja. Vidimo i novog da će upravne postupka rješavati tj. provoditi Agencija za osiguranje radničkih tražbina umjesto do sada Zavoda za socijalni rad. Radi se dakle o sveobuhvatnoj zakonskoj izmjeni koja nam dolazi punih 10 godina od donošenja prvotnog Zakona o privremenom uzdržavanju pa stoga imamo određeno iskustvo i praksu u pogledu primjene ovog instituta. Prije svega treba reći da se ovaj institut primjenjuje podredno kada zakažu svi ostali mehanizmi koji jamče da će se djeci platiti uzdržavanje od strane roditelja i onda u tu priču ulazi država koja plaćajući privremeno uzdržavanje jednim dijelom u visini privremenog uzdržavanja preuzima tražbinu prema roditelju koji ne plaćaju uzdržavanje. Ono što me u tome pogledu zanima jest koliko je država uspješna u naplati tražbine koju ima prema takvim roditeljima. Vidimo prema prijedlogu zakona, da se ovrha za privremeno uzdržavanje ograničava isključivo na novčana sredstva kao jedini predmet ovrhe, a ako ovrha bude neuspješna može se zamijeniti nekim javnim radom. U tom kontekstu prvotno me zanima je li odredbom čl. 28, ovrha ograničena isključivo na novčana sredstva ovršenika. Osobno bilo bi mi malo teže razumjeti da se ovrha ne može provest primjerice i na pokretninama, pogotovo na one koji imaju veće vrijednosti koje se u pravilu evidentiraju u javnim upisnicima kao što su automobili ili, ili plovila. S tim u svezi zanima me i koliko je do sada država bila uspješna u vraćanju isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja. Dakle, volio bih vidjeti iznose. Koliko je do sada država platila ukupno posljednjih 10 godina po osnovi privremenog uzdržavanja, a koliko je tog iznosa uspjela vratiti na bilo koji način pa i ovrhom tj. izvršenjem.
Na kraju, napomenuo bih da prema ovom prijedlogu pravo na privremeno uzdržavanje može zatražiti podnositelj koji još nije niti pokrenuo postupak ovrhe za uzdržavanje protiv svog roditelja pa bi bilo korisno na neki način istaknuti u ovome zakonu da postoji obaveza primatelja privremenog uzdržavanja da u određenom roku pokrene ovrhu protiv roditelja koji uzdržavanje jednostavno ne plaća. U protivnom kao što su i mnogi prije mene rekli, mogli bismo se naći u situaciji da nemarni roditelji prvenstveno emocionalno manipuliraju svojom djecom da ne pokrenu takve ovršne postupke, a sve pod izgovorom da alimentaciju ionako plaća država. Hvala.
Hvala vama.
U ime Kluba zastupnika SDP-a, riječ će uzeti uvažena zastupnica Martina Vlašić Iljkić. Izvolite.
Zahvaljujem poštovana potpredsjednice.
Poštovani ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Evo, kao što smo već svi gotovo rekli na početku i u replikama da podržavamo i dobro je da se povećava iznos privremenog uzdržavanja kao i što se produžuje period priznavanja prava na privremeno uzdržavanje, traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati obvezu uzdržavanja ili do navršenih 18 godina odnosno do završetka redovitog školovanja odnosno vezano ukoliko se radi o djetetu koji zbog teške ili trajne bolesti invaliditeta nije sposobno za rad, ima pravo na uzdržavanje za sve vrijeme dok ta nesposobnost traje. Također mijenjaju se odredbe vezano za ostvarenje prava te period potreban za pokretanje postupka se skraćuje sa tri mjeseca na mjesec dana odnosno ukoliko obveznik uzdržavanje ne ispunjava svoju obvezu, postupak se time pojednostavljuje. I to je dobro jer pravna praksa ako ju sagledamo od 2014. godine od zakona kada je prvi put on donesen, pokazala je koje odredbe je potrebno mijenjati kako bi se pružila bolja zaštita i interesi djece. Čuli smo da preko 10 tisuća roditelja ne plaća alimentaciju. U većini slučajeva se radi o neraščišćenim odnosima bivših supružnika, dugotrajnih sudskih postupaka koji rezultiraju ili obustavom kada roditelj uplati dug ili kaznom zatvora što u konačnici ne rješava problem uzdržavanja djeteta. Osim ekonomskih posljedica neplaćanja alimentacije, tu su i psihološke posljedice na osobni rast i razvoj djeteta. Nerijetko čujemo obrazloženja kako bivši supružnik ne želi financirati osobne potrebe drugog supružnika, čime se zapravo gubi iz fokusa dijete i njegove potrebe, što je nedopustivo. Plaćanje uzdržavanja je obveza prema Obiteljskom zakonu i svaki korak koji će poboljšati djetetove prilike za život u pozitivnom i stabilnom okruženju treba podržati. Isplatom privremenog uzdržavanja RH, čuli smo, stupa u pravni položaj djeteta i prelaze na nju tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja.
Također, prema podacima Ministarstva pravosuđa, zbog neplaćanja alimentacije koje je kazneno djelo, u 2021. g. je bilo 459, a u 2022. 528 osuđujućih presuda. U 2023. taj je broj iznosio 270, dok je prosječna kazna zatvora trajala 6 mjeseci. Sada se propisuje javni rad, društveno koristan rad kojem obveznik uzdržavanja može djelomično ili u cijelosti ispuniti obvezu povrata isplaćenih iznosa privremenog uzdržavanja.
U zakonu se ovaj model ne razrađuje nego je propisano da će ministar pravilnikom donijeti, odnosno razraditi zakonske odredbe i propisati način ispunjenja novčane tražbine putem javnog rada. Bilo bi dobro da smo ipak imali ovaj model razrađen barem djelomično radi potrebnih informacija već u trenutku donošenja zakona jer neke pravilnike, znamo da nismo nikad dočekali, a imamo i propisan javni rad kod korisnika zajamčene minimalne naknade pa je provedba otežana, o tome sigurno ministarstvo ima povratnu informaciju.
No ono što struku i što moram ovdje problematizirati, a dijelom smo već i problematizirali, što je zapravo i na neki način postavilo se upit i pravobraniteljici za djecu je mijenjanje stvarne nadležnosti u ovim postupcima. Sada će kao stvarno nadležno tijelo, umjesto Hrvatskog zavoda za socijalni rad biti Agencija za osiguranje radničkih tražbina, gdje se planira zaposliti 8 djelatnika koji bi preuzeli te poslove priznavanja prava na privremeno uzdržavanje.
Agencija ima svoje sjedište u Zagrebu, bavi se osiguranjem radničkih tražbina u slučaju stečaja poslodavaca i slučaju blokade računa poslodavca i nema nikakvih poveznica zapravo sa područjem obiteljskih odnosa. Prije godinu dana smo imali ovdje u HS-u zakon o izmjeni osiguranju radničkih tražbina kako bi se zapravo omogućilo da radnici mogu podnositi zahtjev za osiguranje radničkih tražbina i u poslovnicama Hrvatske pošte da bi usluga bila dostupnija.
Očito je bilo potrebno takvu izmjenu tada odraditi jer agencija nije bila dovoljno dostupna. A sad, evo, imamo ovaj način da Agenciji se propisuju dodatni poslovi koji zapravo nisu do sada bili u njihovom djelokrugu rada. Nadalje, iako je Agencija, kako smo čuli, povezana informatički sa FINA-om, ostaje sporno korištenje i zaštita osjetljivih podataka u nekim drugim resorima.
Naime, Agencija ne posjeduje svojim podacima poput, ono što posjeduje sustav socijalne skrbi koji je povezan SocSkrb aplikacijom sa primjerice, MUP-om, područnim uredima svim na razini Hrvatske, Poreznom upravom, FINA-om, nadalje, ako gledamo sud, nakon donošenja odluke o rastavi i uzdržavanju djeteta, svaku tu odluku dostavlja zavodima za socijalni rad i mi imamo unaprijed već dostavljene podatke o rastavi braka tada, onda u sustavu socijalne skrbi šaljemo informaciju roditeljima o obvezi uzdržavanja djeteta, pravo na privremeno uzdržavanje, znači to su sve neke informacije koje se razmjenjuju puno detaljnije već unaprijed u sustavu socijalne skrbi.
Sustav koji je uveden prije 10-ak godina je, SocSkrb aplikacijom omogućio zapravo lakšu uvid u podatke korisnicima, što je doprinijelo razmjeni podataka i unatoč svih, svoj toj razmjeni podataka, mi imamo u praksi da i dalje se ne može do nekih obveznika uzdržavanja doći, nemaju prijavljeno prebivalište, primjerice, ne može se doći do njih, područni uredi putem pravne pomoći, unatoč što međusobno komuniciraju, saslušavaju stranke do nekih pozitivnih pomaka u nekim slučajevima se ne može doći, sve to skupa je vrlo otežavajuće i očekivati da će ovi problemi nestati mijenjanjem stvarne nadležnosti nije realno.
Ili, ako je plan da je Zavod zapravo pomoćno tijelo Agenciji koje će određivati potrebne radnje u postupku, nismo dobili ništa zapravo do kompliciranja cijelog postupka. Zapravo sad nije ni jasno da li Zavod za socijalni rad kompletira u tih 5 dana cjelokupni zahtjev i dostavlja gotovi zahtjev prema Agenciji koja će onda voditi ispitni postupak, znači u 5 dana ne znam da li će se moći prikupiti sva dokumentacija i zapravo cjeloviti zahtjev uputiti Agenciji, a s druge strane, teško da će na onakav ispitni postupak sukladno Zakonu o općem upravnom postupku Agencija kojoj je sjedište u Zagrebu odraditi na jednak način kao u područnim uredima Zavoda za socijalni rad jer znamo da su to saslušavanja stranaka, znamo da je to znači ispitni postupak koji je cjelovit i baš komunikacija putem maila ili nekim drugim kanalima u takvim osjetljivim slučajevima nije nužna i opravdana.
Ako gledamo broj postupaka u područnim uredima Zavoda za socijalni rad kroz zadnjih godina, broj takvih postupaka varira od 1700 u 2015. g. ili u 2022. g. je bilo takvih 1015 postupaka, a prema sadašnjim podacima, pravo koriste 2500 djece. Iako je procjena da će puno više bit podnesenih zahtjeva sa ovim obuhvatom i proširenjem broja korisnika, pravo će ostvarivati svi oni koji su nekada imali pravo na uzdržavanje tri godine, ipak se ne opravdava činjenica da se radi o posebno osjetljivoj temi koja bi trebala ostati u sustavu socijalne skrbi, što problematizira i pravobraniteljica za djecu niz primjedbi u javnom savjetovanju.
Koliko je zapravo ispravni put da se u jednoj agenciji centralizira to pravo i koliko će bit dostupno, evo to je jedno veliko pitanje. Ukoliko se želi rasteretiti sustav socijalne skrbi, onda bi trebalo se okrenuti onim postupcima koji zaista zagušuje i kojima nije mjesto u sustavu socijalne skrbi, a to je primjerice, inkluzivni dodatak, čiji je broj korisnika sigurno sada već i od 150 do 200 tisuća s kontinuiranim rastom i to su oni predmeti koji zagušuju, a ovi predmeti koji su posebno osjetljivi nema ih toliko na godišnjoj razini u svim područnim uredima mislimo da je ispravnije da su ostali u sustavu socijalne skrbi.
Nadalje, moram i spomenuti pokušaje kada je ministarstvo htjelo izdvojiti javne ovlasti u 2022. godini iz sustava socijalne skrbi, a to je novčana naknada za nezaposlene, osobe s invaliditetom i troškove prijevoza za učenike, za učenike čiji su roditelji korisnici zajamčene minimalne naknade. Nakon godine dana primjene ta naknada za troškove prijevoza učenika se vratila u sustav kao i novčana pomoć za nezaposlene osobe s invaliditetom. Pa evo čisto opaska da se bojimo da i ovaj postupak bi se kroz određenih godinu dana ukoliko ovaj zakon bude ovako donesen da će se ponovno vratiti jer smo u posljednje vrijeme zapravo nismo uspjeli izdvojiti niti jednu javnu ovlast iz sustava socijalne skrbi, a kažem najispravnije bi bilo da se to radi o inkluzivnom dodatku.
Nadalje, kao što smo i čuli neće se više uvjetovati prethodno utvrđivanje vjerojatnosti da djed i baka po roditelju ne pridon… ne doprinose uzdržavanju te će se djetetu omogućiti što prije ostvarivanje prava neovisno da li je taj sudski postupak u tijeku radi uzdržavanja djeteta.
Ono također što smo i na odboru danas čuli je da kod privremenog uzdržavanja dosada je po postojećem zakonu naplaćeno 60 do 70% privremenih uzdržavanja od obveznika uzdržavanja. Nadam se da evo sam dobro upratila tu informaciju. Ukoliko je taj postotak zaista točan onda stvarno evo za 60-70% uspješnosti dosadašnjeg povrata naplaćenih odnosno privremenog uzdržavanja ne vidimo neko posebno opravdanje zašto bi to preuzeo neki drugi sustav.
Također ja ću spomenuti neke prijedloge iz javnog savjetovanja što se tiče bolje re… boljih, bolje regulacije određenih odredbi pa primjerice pravobraniteljica za djecu također napominje da se dopune odredbe prijedloga i predvidi zaštitu interesa djece u slučaju kada je uzdržavanje jedini redovni prihod obitelji i kada Hrvatski zavod za socijalni rad ocijeni da bi isplata manjeg iznosa bilo ugroženo zdravlje djeteta na način da se pravo na privremeno uzdržavanje priznaje u visini utvrđenoj ovršnom ispravom. O tome smo danas govorili evo i na odboru jer činjenica je da u nekim slučajevima sud dopusti i manju alimentaciju u slučaju ako je veći broj djeci pa se evo zajedničkom roditeljskim skrbom, planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dogovori određeni iznos koji je manji od onog što je propisan odlukom i u tim slučajevima zakonski minimum je onda u većem interesu djeteta ako bi išli da privremeno uzdržavanje se može zapravo isplatiti više od ono što je tom ovršnom ispravom propisano.
Također važno je da taj javni rad predviđen kada neplatiša nema sredstava bude zaista u provedbi ozbiljna mjera jer imamo i slučajeva ako dođe do jedne uplate privremenog uzdržavanja pravo na privremeno uzdržavanje prestaje i onda ovaj imamo čak smo imali slučajeva da su centri tražili i povrat privremenog uzdržavanja što se ne bi smjelo događati. Možda bi bilo dobro sankcionirati takve manipulacije na način da se u javnom radu posebno uzimaju u obzir i takva manipulacija odnosno da se zaštiti, da se zaštiti jednostavno korisnik privremenog uzdržavanja da jedan od uvjeta bude da obveznik uzdržavanja plaća privremeno uzdržavanje najmanje 3 mjeseca pa tek onda da pravo na privremeno uzdržavanje prestaje jer ako mi imamo jedan mjeseca se plati privremeno uzdr… obveznik uzdržavanja uplati svoju alimentaciju, drugi mjesec prestaje pravo, treći mjesec ponovno može izostat uplata obveznika uzdržavanja i tako dalje. Znači pravimo zaista tu administrativnu, administrativni uteg prema onima kojima trebamo upravo pomoći ovim zakonom.
Kao što su i evo prethodnici prije mene govorili bilo bi svakako dobro razmisliti da se ide i na ovrhu putem osim prihoda odnosno ono što je dostupno na tekućem računu obveznika uzdržavanja da se ide i na pokretnine odnosno i imovinu jer evo znamo da kako smo čuli u slučajevima da neki imaju zaista pozamašnu imovinu, a na računu nemaju ništa pa se ne može niti ovršiti taj račun dok evo različitim manipulacijama znaju doskočiti tome, izmanipulirati sustav i na kraju ne platiti uzdržavanje, a nije da nemaju sredstava.
Evo nadalje za kraj ću reći da će Klub SDP-a podržati ovaj zakon i to smo podržali na Odboru za obitelj, mlade i sport no o ovim svim drugim problemima smo govorili i na odboru tako da evo apeliramo do idućeg čitanja da se ipak izrečeni argumenti u organizacijskom smislu i nadležnog tijela za priznavanje prava na privremeno uzdržavanje shvate ozbiljno i da se zaista razmotri što to mi dobivamo, a što zapravo gubimo ovim izmještanjem iz sustava socijalne skrbi pravo na privremeno uzdržavanje.
Zahvaljujem.
U ime Kluba zastupnika MOST-a govorit će poštovani zastupnik Marin Miletić.
Izvolite.
Poštovani gospodine Reiner potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana gospođo državna tajnice sa svojim suradnicima, kolege vladajući i kolege iz oporbe, ja ću prvo reći sve ono što je dobro. Čuli smo dosta o ovom zakonu i na odboru smo raspravljali s 9 glasova za jednoglasno dakle smo ga prihvatili, ali isto tako postoje 2-3 upitnika pa ćemo onda njih još jednom ovdje istaknuti sa željom da ne budemo u oporbi samo bukači i da ne budemo kao neki koji uvijek je li zamjeraju, stalno smo u nekim zamjeranjima, nego su ono što je dobro treba podržati, a naravno da ono što mi gledamo drugačije ili mislimo da bi moglo bit kvalitetnije posloženo onda ćemo to reći, je li. A na vladajućima kod kojih je su i škare i sukno, onda oni s tim rade što hoće zato jer je to na demokratskim izborima tako ispalo. Demokracija, koliko god se nekom sviđala ili ne, dobro je dok ju imamo. Pa dakle rekao sam u stanci, svatko od nas poznaje nekoga. Nažalost je li, poznaje nekoga tko trpi upravo radi priča alimentacije i mnogi imamo prijateljice, poznanice gdje pretežito su to muškarci iako ima i drugih slučajeva ali u nekom najvećem obimu su to muškarci, koji iz razloga Bog zna kojeg je li, kada se raziđu sa svojim suprugama onda odjednom zaborave da imaju djecu i zaborave da imaju dijete. I onda se ponašanju potpuno nesuvislo, neodgovorno, blesavo. Dakle potpuno kao da su pamet izgubili je li i tko trpi, trpi dijete. Dakle to je važno reć, oni se vjerojatno radi svoje isfrustriranosti osvećuju nekome ali trpi dijete. Dijete trpi ako otac ne plaća alimentaciju. I onda država tu sad sa ovim prijedlogom zakona dakle intervenira i zauzima se za dijete. S druge strane imamo roditelje čuli smo isto tako 10 tisuća roditelja koji su u blokadi. I ti roditelji možda bi htjeli jel tako plaćati neke svoje obveze ali ne mogu, zato jer su blokirani, jer su u nekim životnim teškoćama i nedaćama i dobro je da država i tu se na jedan način isprsila i da je rekla stat ćemo opet, pomoć ćemo konkretno dakle djetetu. Djetetu se pomaže i u fokusu ovoga je dijete i dobro je da kad bismo imali sve naše politike koje bi gledali kroz prizmu djece i obitelji, s obzirom da kako smo krenuli već godinama i godinama s natalitetom, a onda je tu priča naravno onog prirodnog mortaliteta. Pitanje je uopće šta će bit s nama kao nacijom i zato svaka, svaki iskorak u donošenju nekih zakona je dobar sigurno od onoga gdje smo bili jučer. Što je pozitivno i radi čega je ovo dobra priča? Pozitivno je da država preuzima odgovornost za dobrobit djece kad jedan od roditelja dakle ne plaća uzdržavanje ili kod slučajeva rekao sam blokada ili kod nekih neodgovornih roditelja. Pozitivno je što se zakonski minimum povećava sa 50% na 100% i ovo svatko bi trebao je li donekle razborit podržati. Pozitivno je što privremeno uzdržavanje je naravno do punoljetnosti djeteta, ali ako se dijete školuje onda se prolongira do 26-e godine djeteta, to isto treba podržati, stav naravno kluba Mosta. Pozitivno je što u ovom prijedlogu zakona vidimo da država ipak štiti majke. Dakle majke neće morat trčat sad okolo po institucijama stalno i prijavljivati neodgovorne muževe je li, očeve svoje djece, a onda svi znamo u kakvom stanju je Hrvatska što se tiče i obiteljskog nasilja i velikih problema koje imamo dakle i na toj razini onog nukleusa obiteljskog i ovdje država ipak preuzima određenu zaštitu, ne uvjetuje ono pokretanje ovršnog postupka nego evo ako mjesec dana se ne plati alimentacija, roditelj se obrati AORT-u, AORT-u i država tu preuzima daljnje korake. Isto je pozitivno što u slučaju preminuća obveznika uzdržavatelja, da dijete u stvari da se dogodi neka apsurdna situacija da dijete nasljeđuje dug pa ne znam kome, postane dužno samo sebi i sebe optereti, egzistencijalno upadne u probleme radi toga, zakon je predvidio i ovu situaciju, miče u stvari svaku odgovornost sa djeteta i to je sve ono što je dobro. Dakle, smisao je zaštita djeteta, ubrzani, pojednostavljeni postupak, zaštita roditelja u postupku naplate potraživanja i to je sve ono što klub Mosta podržava. Ono gdje mi vidimo male upitnike ili kritiku je li, a to nas uči iskustvo. To je opet ova priča javnog rada. Ja ću vam ispričat nešto što sam ja vidio svojim očima. Dakle dok nisam bio u politici kao profesor, radio sam kao vjeroučitelj 14 godina u Sušačkog gimnaziji i onda volontiraš tako Pučka kuhinja, radiš okolo. Znalo nam se dogodit u doslovnom smislu da otac dođe s BMW-om, BMW trojka, parkira ga gore na ulici i dođe po hranu u Pučku kuhinju. I mi smo mislili da je neka skrivena kamera, mi smo mislili da je to neka zezancija, da je to, dok nisi shvatio da stvarno ima ljudi koji to znaju radit. Nema ih puno ali znaju to radit i to je nešto strašno. E sad ja ne znam koliki je postotak ljudi koji dođu u Armani odijelu je li, radi muljanja i korištenja rupa u zakonu na računu ima nulu ali majstor vozi Porschea Cayennea. Dakle majstor vozi Porschea Cayennea i onda ima dva stana u Zagrebu, jedan na Britancu od 200 kvadrata, jedan na Maksimiru jadan sirotinja malo manji od 129 kvadrata i vikendicu samo jednu u Omišlju je li, samo jednu. Nije neki …/Govornik se ne razumije./… evo Omišalj tu od kolegice naše jel tako. I sad čovjek na računu nula kuna, ali on budući da je još razračunao se sam sa svojom pameti, ne plaća alimentaciju, ima nula, on će iskoristit dakle ovaj neki što mu zakon omogućuje jer Hrvati su po tome poznati. Mi uvijek iskoristimo sve ono što možemo je li i još pronađu se neke rupe gdje ih ima i nema i onda čovjek neće plaćati alimentaciju i reći će evo ja jadan sirotinja koristim neki posao, idem dakle javni rad. Odvolontirat ću nešto. Al onda ide priča Alana Forda, halo bing jel tako, jel imaš prijatelja koji ti je ravnatelj negdje neke ustanove, imaš čovjeka koji koordinira neki posao negdje u nekom centru, imaš nekoga negdje sad da ne bacam mrlju na nikoga ali to su nam životne situacije. A daj napiši mi tamo da sam odradio tih 30, 50, 100 sati, 200, 500 nebitno. E to država treba prevenirat, tu država treba bit jako stroga i tu država treba na koncu razmislit, stručnjaci koji se bave s tim mehanizmima, na koji način osujetit takve ljude koji se s tim bave je li da ne ostanu dužni nego uistinu ako netko ima na svoje ime skupocjena vozila ili ako ima neke nekretnine i to, onda je suludo da on kaže, ne znam, ja ne mogu nikako plaćati alimentaciju. Dobro, braco, prodaj stan, je li, pa plaćaj alimentaciju svom djetetu. Nije ti došlo preko rode, nije došlo s Marsa ili Venera, nego si ga ti napravio, je li, ne? To je tvoje dijete, prema tome, ponašaj se odgovorno.
I mi u Klubu Mosta ovdje vidimo napredak da vi sa svojim stručnim službama vidite na koji način se taj dio može popraviti, osujetiti možda neke namjere koje postoje da maknemo bilo koji način manipuliranja. No, u načelu glupo bi bilo ne podržati nešto što donosi toliko dobrih promjena i pozitivnog odnosa, stavlja u fokus opet djecu i dobrobit djece radi nekih manjih zamjerka, tako da, Klub Mosta će ovo podržati i nastavite samo dalje raditi sve ono što treba za zaštitu naše djece i naših obitelji.
U ime Kluba zastupnika IDS-a, PGS-a, Unije Kvarnera i Istarskog saveza umirovljenika .../Govornik se ne razumije./... govorit će poštovani zastupnik Dalibor Paus, izvolite.
.../Govornik nije uključen./... suradnicima, evo kao i kolege do sada, sigurno i Klub IDS-a misli da je ovaj prijedlog zakona poboljšanje u odnosu na ono, onu regulaciju koju imamo do sada. Povećavaju se materijalna prava djeteta u slučajevima kada obveznik plaćanja uzdržavanja ne ispunjava svoju obavezu, produžavaju se rokovi korištenja te obaveze, povećanje iznosa od, sa 50 na 100% minimalne, minimalnog iznosa uzdržavanja sigurno su dobre stvari, dobar je, dobro je i to da se postupak ostvaruje na puno lakši i brži odnosno pravo ostvaruje na puno lakši i brži način.
Sigurno je dobro i to da se ne uvjetuje ostvarivanje prava time da li djed i baka pridonose ili ne pridonose uzdržavanju te da li se u vezi s time vodi nekakav sudski postupak jer je važno da se to pravo utvrdi što prije i da djeca što prije dobiju ta sredstva koja služe upravo za to da oni mogu svoj život razvijati na onaj način na koji to može svako drugo dijete.
No, ono što mi smatramo da bi također, moglo biti na neki način škakljivo jeste da se prebacuje stvarna nadležnost sa Zavoda za socijalni rad na Agenciju za osiguranje radničkih tražbina, a prvenstveno stoga što te dvije institucije obavljaju zaista u ovom trenutku vrlo različite poslove, dakle jednostavno, zavod za, zavod za, Hrvatski zavod za socijalni rad je u toj temi već duže vrijeme, a Agencija za osiguranje radničkih tražbina do sada nije imala posla sa ovom tematikom koja se tiče prava djeteta odnosno alimentacije odnosno područja socijale.
Dakle argumentacija koja je dana za to prebacivanje je sljedeća, dakle Hrvatski zavod za socijalni rad je preopterećen. Ja nisam vidio drugih argumenata osim tih u prijedlogu zakona, a onda smo čuli informaciju da će AORT zaposliti novih 8 ljudi. Meni jednostavno to izgleda nelogično, zaposlimo tih 8 novih ljudi u Zavodu za socijalni rad i prepustimo ih da se bave isključivo ostvarivanjem prava na uzdržavanje, odnosno na ovu minimalnu naknadu koju daje, koju država osigurava.
Dakle mislim da bi mogli zaista s ovim prebacivanjem stvarne nadležnosti ustvari dobiti kontraefekat, dobiti jedan negativan efekat, da nećemo polučiti ono što .../Govornik se ne razumije./... željeli ovim Zakonom, a to je da svako dijete svoje pravo ostvari što prije i da dobije ono što ga pripada, ukoliko onaj koji je dužan, osigurati alimentaciju to ne čini.
Drugi prigovor bi se odnosio na sam iznos privremenog uzdržavanja, naime, pohvalno je povećanje sa 50% privremenog uzdržavanja, minimalne naknade na 100% te minimalne naknade, no smatramo, isto kao što smatra i pravobraniteljica da bi ta naknada trebala biti jednaka dosuđenom iznosu. Naime, u sudskom se postupku utvrđuju na osnovu činjenica i argumenata prava odnosno potrebe svakog od pojedinih, pojedine djece u određenom slučaju. Koliko je sudskim postupkom dosuđen određeni iznos, znači da se s obzirom na potrebe toga djeteta vodilo računa da se te potrebe i ispune i da je potrebna ta, da je potrebna tolika i tolika alimentacija.
Ovim limitiranjem do 100% minimalne naknade, mislim da ćemo na neki način utvrđene činjenice, utvrđene potrebe djeteta ustvari umanjiti, a to nam nije cilj iz svih ovih argumenata koji su naveli kolege ispred mene, cilj nam je da naša djeca se mogu razvijati na onaj način koji je najbolji za njih same. Sve u svemu, dakle predlažemo da se za drugo čitanje napravi jedna analiza koliko bi zaista stajalo da se pravo prizna u visini ovršne isprave jer mislimo da je to jedini pravi put iz svih ovih argumenata koje sam naveo prije, a naravno da Klub IDS-a kao što su podržali i svi ostali klubovi, podržava ovu promjenu, ona je zaista iskorak u odnosu na postojeće stanje i mi ćemo sigurno podržati ovaj zakon kada dođe i u drugo čitanje sa ovim prijedlozima koje smo iznijeli.
Hvala lijepo.
U ime Kluba zastupnika Centra i Nezavisne platforme Sjevera govorit će poštovana zastupnica Viktorija Knežević. Izvolite.
Poštovani kolege zastupnici i zastupnice. Ispričat ću vam jednu anegdotu sa samih početaka moje odvjetničke karijere. Zastupala sam jednu mladu ženu koja je svog bivšeg supruga morala tužiti za uzdržavanje njihovo dvoje djece, radilo se o vrlo mladoj ženi i i njezino dvoje djece, ona je da bi prehranila sebe i tu djecu radila čak tri posla. A gospodin muž je došao na sud i tvrdio da on ne može naći ama baš nikakav posao. Sudac vidno iznerviran tom raspravom u sudnici je u tom trenutku rekao, pa znate što gospodine ne zanima me, kradite. Naravno sudac nije mislio niti planirao potaknuti tog oca na počinjenje kaznenog djela nego se poslužio tom malo jačom stilskom figurom da bi zapravo naglasio odgovornost i dužnost roditelja da se pod svaku cijenu pobrinu za svoju djecu.
Mislim da je to ono to bi i nama trebalo malo više, odgovornosti da se potakne te roditelje da zaista izvršavaju svoje obaveze, a da manje na ovaj način prevaljujemo na sve građane jer ovo uzdržavanje će u konačnici platit svi građani RH.
Pa što nije u redu sa tim našim sustavom uzdržavanja i zbog čega mi imamo tolike probleme što ja iz svoje odvjetničke prakse svakodnevno vidim? Jedan od velikih problema sa uzdržavanjem je način na koji se uzdržavanje odmjerava. Znate mi imamo propise u kojima je minimalno uzdržavanje je 17% od prosječne plaće u pravnim osobama RH i to je nekakav iznos od 174 do 222 eura. Ja vas pitam je li 174 eura dovoljno za jedno dijete? U Dubrovniku sa 174 eura ako imate e dijete predškolske dobi vi jedva možete platiti vrtić i ono nužno uz vrtić jer kad dijete ide u vrtić nije jedini izdatak plaćanje vrtića. Dakle potpuno nam je iskrivljen sustav određivanja minimalnog uzdržavanja jer ono umjesto da ide od potreba djeteta koje bi trebali zaista objektivno utvrditi i indeksirat ovisno jer kod nas su velike razlike Dubrovnik i Đakovo ili neki drugi gradovi. Mi moramo uvažiti tu činjenicu ako zaista želimo štiti interese djece odabrat taj put umjesto ovoga da polazimo od nekakve zamišljene prosječne plaće i to u pravnim osobama RH kad znamo koliko privatni sektor odstupa, koliko odstupaju oni koji rade u inozemstvu i ostalo.
Drugi veliki problem kod uzdržavanja, kod reguliranja o uzdržavanju i ostvarivanja prava na uzdržavanja jesu ti kazneni postupci koji se pokreću protiv roditelja koji ne plaćaju. Mi smo ako niste znali jedina zemlja u Europi koja u svom kaznenom zakonodavstvu ima kazneno djelo neplaćanja uzdržavanja. Kazneni zakon je inače rezerviran samo za najteže povrede, a mi smo zemlja u kojoj jedina u Europi neplaćanje uzdržavanje i neisplata plaće kazneno djelo. Možete zamislit kakvo smo mi drugo kad nam je potrebno intervenirati zasjeć u Kazneni zakon da bi se ispravile neke nepravde. E pa ti kazneni postupci koji se pokreću vrlo često redovito, pogotovo u onoj prvoj iteraciji kaznenog postupka imamo veliki broj osuđujućih, ali to su uvjetne osuđujuće presude. Ne samo prvi put nego i drugi put, a tek treći put je borba hoće li se ili se neće zaista dotični poslat u zatvor jer sudovi polaze od toga, pa ako ga pošaljem u zatvor tek onda neće platiti.
Ja mislim kad bi on znao da već prvi put ako nije tri mjeseca platio ide u zatvor, pa ne bi se oni tako zloupotrebljavali sustave i zezali se jer zaista jednoj majci koja na tri mjeseca ostane bez i tog jadnog uzdržavanja tih 174 eura koja nisu dovoljna ni za vrtić, mora raditi da bi uzdržavala sebe, mora voditi računa o djetetu ne može naći drugi posao, to je zaista i za nju i za dijete praktički životno ugrožavajuća situacija, i mislim da se ta politika kažnjavanja mora promijeniti kao što smo je mijenjali u odnosu na brojna druga kaznenih djela od ovih teških ubojstava pa teških tjelesnih ozljeda, da se tako mora promijeniti politika kažnjavanja i za počinitelje ovih kaznenih djela ne plaćanja uzdržavanja da im se više ne može i ne smije i ne treba davati prilika da izigravaju sustav i da svi mi porezni obveznici zaboga plaćamo to što čega su što su oni izbjegli.
Treći uzrok problema s uzdržavanjem su ovrhe. Uzdržavanje zaista ima prednost pred svim drugim potraživanjima koja se ovršavaju i kad se radi o uzdržavanju može se uzet 50% primanja, to je znano više od inače, a 50% ostaje tom roditelju jer to mu kao treba ostati za život.
Ja vas pitam pa zašto, zašto bi njemu trebalo ostati 50% ako dijete nema ono što mu je nužno za uzdržavanje? Zbog čega je taj roditelj važniji od tog djeteta koje je on stvorio koje je nemoćno koje nema drugoga sredstava osiguranja.
Mislim da bi trebali razmislit o ukidanju ove zaštitne odredbe za te roditelje koji ne plaćaju da omogućimo zaplijenu njihovih potraživanja i preko tog iznosa od 50%.
Četvrti uzrok problema je činjenica da brojni roditelji ohrabreni s ovim našim sustavom koji uzdržavanje čini ovisnim o minimalnoj plaći ako su privatnici prijavljuju namjerno sebe na minimalnu plaću ili pak od poslodavaca traže da ih prijave na minimalnu plaću pa da onda razliku odbiju na crno da bi time izbjegli svoju obavezu uzdržavanja odnosno ih u manjili. To je nešto što se doslovno događa svakodnevno u Hrvatskoj.
Kada bi mi imali mogućnost inicirat inspekcijske postupke da zaista majka koja potražuje uzdržavanje ili državne institucije koje proganjaju toga koji ne plati, mogle prijavit bilo inspekciji rade i bilo poreznoj upravi sumnju da se radi o prikrivanju stvarnih primanja, tada mislim da bi bilo puno teže jer bi taj privatnik koji prikriva svoje odnosno poslodavac koji mu drži leđa u tom nastojanju znao da ako pokuša, ako ga prijavi na plaću koja je manja od prosječne u toj branši da će bit suočen sa inspekcijskim nadzorom inspekcije rada ili porezne uprave. Mislim da bi to u bitnome doprinijelo da se suzbiju oni omiljeni način izbjegavanja plaćanja uzdržavanja odnosno smanjivanja dužnog uzdržavanja.
Zaključno, smatramo da dugujemo djeci poduzeti sve ove mjere. Nije dovoljno samo izmisliti novi zakon i prebaciti sve na državu odnosno sve na proračun i sve na one savjesne građane koji uplaćuju u taj proračun. Mi moramo poduzeti i sve ove druge mjere, moramo utvrditi točno zbog čega imamo toliki broj neplaćenih i nedostatno plaćenih alimentacija i na koji način kroz druge zakone možemo poboljšati stvari. Mi to dugujemo našoj djeci i našem društvu, svima tima koji teško žive i teško ostvaruju svoja prava jer, osim ovog minimalnog novca koji će im biti dodijeljen kroz ovaj Zakon, još više im je potreban osjećaj pravde i pravednosti.
Potrebno im je da znaju da se mogu osloniti na sustav, da će ih sustav zaštititi ako je potrebno jer smo mi kao društvo onoliko jaki koliko smo sposobni zaštititi najranjivije među nama.
To bi bilo sve.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a govorit će poštovana zastupnica Ljubica Lukačić, izvolite.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, poštovana državna tajnici sa suradnicima. Evo, kao što smo već čuli, pred nama je zakon o privremenom potraživanju. Dakle zakon kojem, uzdržavanju, oprostite, dakle zakon koji će omogućiti na jedan bolji i kvalitetniji način uzdržavanje djece. Svi znamo da postoje nažalost roditelji koji svoju obvezu uzdržavanja ne žele ili neki možda i ne mogu podmiriti, međutim, moje osobno mišljenje, a i nekakvo iskustvo do sada, pa i iskustvo rada na sudu gdje sam se susretala upravo sa ovakvim situacijama, govori mi o tome da mnogi nažalost roditelji čine silna čuda kako ne bi plaćali uzdržavanje za svoje dijete misleći pritom da novac daju svom bivšem bračnom partneru, roditelju s kojim dijete živi, a ne za potrebe djeteta. Stoga, evo, pozdravljam ovaj zakon koji će osigurati kvalitetniji život djetetu.
Naime, RH je 1991. g. pristupila Konvenciji UN-a o pravima djeteta i na taj način se obvezala da će svakom djetetu osigurati sukladno primjereno standard sukladno njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i društvenom razvoju. Mislim da, evo i ovaj zakon dovoljno govori o tome koliko RH evo želi zaštititi one najslabije, u ovom slučaju to su djeca.
Vlada RH od prvog dana svog mandata upravo to i pokazuje da je to jedna socijalna vlada, da je socijalno osjetljiva i to na način da štiti osjetljive skupine građana od djece, osoba s invaliditetom, itd.
Djeca su posebna osjetljiva skupina i njihova dobrobit uvijek mora biti svima nama, trebala bi biti, na prvome mjestu. Evo zato upravo Vlada i predlaže ovaj zakon, nama zastupnicama u HS-u kako bismo ga donijeli, a kojim bi se značajno unaprijedila zaštita one djece kojima jedan roditelj ne želi plaćati uzdržavanje, tzv. alimentaciju.
Glavni cilj ovoga zakona je da osigura kontinuiranu financijsku stabilnost djece, čiji, kao što sam rekla, roditelj ne doprinosi ili ne plaća uzdržavanje. Prijedlogom ovog zakona unaprjeđuje se potpora uzdržavanja djeteta, a kroz proširenje kruga korisnika prava, povećanje iznosa privremenog uzdržavanja i produljenje vremenskog trajanja potpore, kao i pojednostavljenje postupka za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje.
Ovim zakonom država će kroz pojednostavljenje procedure, a putem Agencije za osiguranje radničkih tražbina, što je dosad radio Zavod za socijalni rad.
Ispričavam se, što je do sada radio Zavod za socijalni rad, dakle omogućiti da što prije i u što bržem postupku djeca dođu do uzdržavanja, dakle do one naknade koju im je roditelj dužan plaćati za uzdržavanje.
Čuli smo već danas da se naknada povećava za 100 posto sa 100 na 200 eura mjesečno i to je značajan iskorak za bolju kvalitetu življenja djeteta kojem je jedan od roditelja dužan plaćati uzdržavanje. Do sada je postupak ostvarivanja prava na privremeno uzdržavanje išao putem kao što sam rekla Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a prethodno je korisnik prava ili roditelj kod kojega dijete živi morao nakon proteka više od tri mjeseca naplaćivanja alimentacije dostaviti potvrde o pokretanju ovrhe putem FINA-e i potvrdu da baka i djed roditelja koji ne plaća alimentaciju ne žele ili ne mogu plaćati alimentaciju.
To je sada izuzeto, stoga više neće biti potrebno čekati utvrđivanje da li baka i djed mogu plaćati alimentaciju ili ne. Na ovaj način skraćuje se i rok ova tri mjeseca na samo mjesec dana i bez odgađanja korisnik prava može podnijeti zahtjev prema agenciji za ostvarivanje prava na privremeno uzdržavanje.
Postupak se može pokrenuti i po službenoj dužnosti. Važno je reći da se ovim zakonom proširuje krug korisnika. Do sada su to bila djeca do osamnaeste godine života i rok korištenja privremenog uzdržavanja bio je tri godine. Sada se krug korisnika proširuje i na punoljetnu djecu koja mogu primati, koristiti naknadu neprekidno, a sve do 26 godine života ukoliko se redovito školuju.
I osobe ili već punoljetna djeca koja su nesposobna za rad zbog teške bolesti ili invaliditeta, dakle imat će i one pravo na uzdržavanje cijelo vrijeme dok takva nesposobnost traje. Drago mi je da je evo i ministar danas ovdje razjasnio da će to biti stalna naknada za one koji su trajno nesposobni za rad. Tu je i veliki broj djece s teškoćama u razvoju i osoba sa invaliditetom koji na žalost su osobe i djeca razvedenih roditelja, obzirom da kad nastupi invaliditet u obitelji često dođe do razvoda braka i mnogi na žalost nikada nisu dobili alimentaciju od drugog roditelja što iz razloga što je to bilo mukotrpno naplatiti, a što iz razloga da roditelj kod kojega dijete živi nije želio naprosto baviti se time obzirom na velike teškoće sa kojima se suočavao živeći sa djetetom koji ima velike teškoće.
U ovom zakonu novina je i da u slučaju smrti obveznika plaćanja ako je korisnik plaćanja dijete, nasljednik imovine obveznika plaćanja, tada će se dug otpisati. Dakle, do sad je postojala mogućnost da dijete koje je korisnik uzdržavanja ukoliko obveznik uzdržavanja umre može doći u situaciju da mora vratiti dug.
Sada je to kao što sam rekla riješeno na način da se otpisuje to potraživanje. Čuli smo danas ovdje da se postavlja pitanje da li je to, hoće li to funkcionirati na neki način što će agencija sada voditi te postupke. Moje mišljenje je da je to dobro rješenje, jer će tada naši socijalni radnici biti rasterećeni, moći će se bolje posvetiti zapravo zaštiti djece i obitelji u riziku. Moći će ih bolje pratiti, neće biti oni ti koji će se morati baviti ovrhama. Kako je ministar rekao naši socijalni radnici ne trebaju biti ovršitelji. I onako imaju puno posla, tako da mislim da će ovo biti jedno rasterećenje za njih.
Za provedbu zakona sredstva su održan, određena i osigurana u državnom proračunu, tako da mislim da evo i za ovu godinu i projekcije za naredne dvije godine sredstva se povećavaju i ono što je važno, moći će djeca koja imaju potrebu za uzdržavanjem dobivati svoja sredstva, što će znatno olakšati kako njima, a tako i roditeljima s kojim dijete živi.
Mislim da se ovim zakonom na neki način uvodi red u dosadašnji mehanizam zaštite djece, kada je u pitanju uzdržavanje te na neki način se, ajmo reći, osigurava da će se to potraživanje i naplatiti od onog roditelja koji ne doprinosi uzdržavanju. Ukoliko taj roditelj ne može vratit dug, on će moći to podmiriti putem javnog rada pa mislim da je i to dobra informacija da je to dobar način da se roditelja, na neki način, ajmo reć, prisili da na bilo koji način vrati dug, a evo, ono, vjerujem do drugog čitanja da će biti i još neki prijedlozi da li da se tu osim na novčana potraživanja obveznika uzdržavanja proširi i na nekretnine, evo, državna tajnica i ravnatelj Agencije su ovdje pa vjerujem da su to zapisali i da će o tome razmotriti.
U svakom slučaju, želim naglasiti da je ovo dobar zakon, da do drugog čitanja postoji prostora još da se eventualno neke odredbe malo dorade ili poboljšaju i sigurna sam da ćemo ovim zakonom pomoći djeci, pomoći onima koji trebaju, pomoći roditeljima s kojima dijete živi i omogućiti da ne moraju prolaziti sve one kalvarije koje su morali prolaziti do sada kako bi uspjeli dobiti uzdržavanje za svoje dijete.
Klub …
.../Upadica: Hvala./... HDZ-a podržat će …
.../Upadica: Hvala./... svakako donošenje ovog zakona u prvom čitanju …
.../Upadica: U ime… /... a sigurna sam da će …
.../Upadica: Hvala vam lijepo, malo ste premašili… /... i svi ostali zastupnici .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
… značajno vrijeme.
.../Upadica: Hvala./...
U ime Kluba zastupnika Možemo! govorit će poštovana zastupnica Jelena Miloš, izvolite.
Treba pomoć?
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege, prije svega, možemo naravno pozdraviti pozitivne izmjene ovog zakona. One se tiču prije svega, povećanja ovog minimalnog odnosno iznosa za minimalno uzdržavanje s jedne strane i donekle skraćivanja rokova za isplatu ovih sredstava od sredstava od strane države, makar da budemo realni i iskreni i rokovi nisu još uvijek dovoljno kratki, a ni iznos još uvijek nije dovoljno velik. O tome ću nešto kasnije, ali istina je da je iznos sada i udvostručen, tako da to jesu neke pozitivne izmjene i naravno, treba ih pozdraviti.
Mogu pozdraviti i to da se ukida jedan apsolutno apsurdan zakonski, apsurdna zakonska odredba, a to je dakle da je dijete kojem roditelj nije uplaćivao alimentaciju, nakon smrti nasljeđivalo taj dug pa je moralo vraćati alimentacijski dug koje mu je taj roditelj ostavio, to je znači jedan potpuno apsurdan prijedlog koji je bio na snazi, ako se ne varam, 10 godina, kako ne znamo, ali evo, možemo pozdraviti da se to ukida.
Ipak, evo imam neke prijedloge kako bi se ovaj prijedlog mogao doraditi u drugom čitanju kako bi se mogli riješiti još neki problemi pa bih htjela istaknuti ono možda što mi se učinilo najbitnije.
Prvo, što se tiče samog obuhvata djece u ovom zakonskom prijedlogu, mislim da bi trebalo razmisliti što se događa s djecom, recimo, kojoj je alimentacija jedini prihod obitelji, dakle ako alimentacija jedini prihod obitelji, ta djeca, kao i sva druga djeca i dalje dobivaju ovaj, samo zakonski minimum, ne dakle cijelu alimentaciju, već ovaj zakonski minimum i ja smatram da bi u ovim slučajevima trebali razmotriti da barem ovoj djeci bude isplaćena puna alimentacija koju roditelj ne plaća jer naprosto nemaju drugih prihoda i ja mislim da se tu zasigurno ne radi zapravo o velikom broju djece, dakle ne bi trebao bit velik teret za državu, a pomoglo bi obiteljima i djeci kojoj na ovaj način zaista jesu u riziku od siromaštva budući da nemaju drugih prihoda.
Što se tiče obuhvata djece, pitala sam i ministra što se događa sa djecom čiji je roditelj radno nesposoban ili ako ima nepoznato boravište, odnosno adresu, da li ta djeca dobivaju alimentaciju. Ministar mi je rekao da imaju pravo na alimentaciju, ali ja to ne vidim iz ovog postojećeg ili novog zakonskog rješenja pa bi samo zamolila u tom smislu, da se ili to adresira u završnoj raspravi gdje to točno jest navedeno ili ako se može, da se adresira u obrazloženju prijedloga u drugom čitanju, dakle voljela bih pojašnjenje. Isto tako, moram navesti da je prijedlog pravobraniteljice za djecu i taj da se u ovaj zakon uvrste i djeca stranih državljana s boravištem u Republici Hrvatskoj. Nije jasno zašto se to ovim zakonom ne osigurava i to nije adresirano, pa bih isto tako molila da se to adresira.
Druga tema jest načelo žurnosti, odnosno rokova za isplatu, odnosno skraćivanje rokova. Dakle, rokovi uistinu jesu skraćeni, to je jako dobro. Međutim, ovdje se pod žurnim postupkom navodi rok od mjesec dana. Dakle, mjesec dana ja mislim da se to baš ne može smatrati žurnim postupkom. I moje je pitanje da li se ti zakoni mogu ikako brže rješavati i trebali bi se brže rješavati. Jer ako imamo situaciju da recimo netko ne primi alimentaciju mjesec dana, dakle već je mjesec dana ta obitelj bez prihoda i onda čeka još do mjesec dana da bi mu se isplatio ovaj zakonski minimum. Mislim da je to 60 dana bez pokrivanja životnih troškova jako dugo pogotovo kada gledamo efekte inflacije koja je bila visoka i ostavila je utjecaj na građane i visoko je pogotovo za građane nižih prihoda, tako da evo molim da se odgovori da li se ti rokovi mogu dodatno na neki način skratiti.
Treća tema koja mi je upala u oku jesu ove kazne za roditelje koji ne prijave promjene na vrijeme da li im je recimo isplaćen neki manji dio alimentacije. Ako oni ne prijave te promjene na vrijeme predviđaju se za njih kazne. I ja mislim, čini mi se da je kazna poprilično velika, dakle može biti do 633 kazna i to je nekoliko puta veće od zakonskog minimuma uzdržavanja. I tu sam primijetila da jedna udruga u javnom savjetovanju piše da tu može doći zapravo do zloupotreba. Recimo da roditelj koji ne uplaćuje redovito alimentaciju svako malo uplati 10, 20, 30 eura na račun. Roditelji to moraju pratiti i prijavljivati. Ako propuste riskiraju velike kazne.
To se ne čini meni baš razmjerno i mislim da treba vidjeti da li dolazi uistinu do takvih zloupotreba i kako bi se uistinu takve zloupotrebe mogle spriječiti a da roditelji ne dobiju ovako pa i velike kazne.
Četvrta tema o kojoj smo pričali danas su javni radovi u slučaju neplaćanja. Znači meni se čini da je tu jasna namjera zakonodavca da kaže da želi na neki način pritisnuti sve one koji izbjegavaju plaćanje alimentacije da to više ne čine i to pokušavaju napraviti uvođenjem instituta javnih radova. Međutim, moram ukazati na to da već u praksi postoje brojni problemi pri provedbi javnih radova u pojedinim jedinicama lokalne samouprave koje, pogotovo manjima koje uopće nemaju kapaciteta da to mogu osigurati.
No kada govorimo o javnim radovima ono što se tu propušta spomenuti da se ovi javni radovi, odnosno obavljanje javnih radova ono se ne odnosi na cjelokupni dug alimentacije koji može biti i tri, četiri puta veći recimo od ovog minimalnog zakonskog iznosa nego se odnosi samo na otplatu tog duga prema državi, dakle tog zakonskog minimuma. A i dalje ostaje problem što se događa zapravo sa onima koji ne uplaćuju cjelokupnu alimentaciju koja je zaista potrebna djetetu i roditeljima za životne troškove. Oni i dalje to mogu ne plaćati i ostaje problem koji država nije riješila, a to je kako se nosi sa tim zloupotrebama prebacivanja ne znam prihoda na roditelje, rada na crno itd. Dakle, kako država zapravo se nosi, kako staje na kraj sa onima koji izbjegavaju plaćanje alimentacije.
Dakle, to još uvijek nemamo riješeno, a rješenje toga leži u ovome što smo danas govorili, a to je da se mora naći način da se država, odnosno da se obitelj naplati od imovine, od nekretnina ili pokretnina, a to rješenje još uvijek nemamo, a trebali bismo ga imati jer je ono uistinu sam korijen tog problema.
Govorili smo tu i o tome da uzdržavanje često pada na djedove i bake. Ovaj zakon i dalje to ostavlja kao zakonsko rješenje, a mislim da to zasigurno. Ja razumijem ponovno kažem intenciju da se stane na kraj neplatišama ali po meni se ona treba raditi tako da se nađu zakonska rješenja da se izbjegnu zloupotrebe, da se sjedne na, po potrebi na pokretnine, imovinu, da se eventualno inspekcijama utvrdi da ta osoba uistinu ima i ne zloupotrebljava institut alimentacije. A sada se to zapravo radi nekakvim zaobilaznim rješenjima, pa evo tako onda i bakama i djedovima, a znamo da su mirovine u Hrvatskoj izrazito male i da to nije u svakom slučaju, svakoj situaciji razmjeran teret.
Ono što mi je zanimljivo kaže ministar, da je uzdržavanje i baka i djedova jedna identitetska i tradicionalna vrijednost. Ja prvi put čujem za to, da kad nekoga uzdržavaju roditelji da on to smatra svojom identitetskom i tradicionalnom vrijednošću. Ja mislim da je ministar malo se zabunio, to što on zove tradicijom to su zapravo male plaće i mirovine i činjenica da dobar dio ljudi u ovoj zemlji krpa kraj sa krajem, a ne radi se zapravo ni o kakvim tu identitetskim i tradicionalnim vrijednostima.
Možda se on malo zabunio zbog slučaja Bartulica. Jel' to uistinu tako? Nije, nego je zaista riječ o niskom životnom standardu ljudi.
Nadalje i zapravo na kraju htjela bih se osvrnuti na ovaj zakonski minimum uzdržavanja. Rekla sam naravno da pozdravljam ovakve izmjene zato što se iznos udvostručio, ali ipak imam potrebu reći nešto i o tom iznosu koji ima za svaku godinu se, za svaku godinu se donosi.
Ja mislim da ne možemo reći da su ti iznosi dovoljni. Evo recimo za, samo ću navesti ovaj primjer za kraj. Za dijete od 7 do 12 godina taj iznos je 229 eura tog zakonskog minimuma koji država daje u slučaju da roditelj ne daje alimentaciju, pa čak i kad je to jedini prihod obitelji i kad to podijelite sa 30 dana recimo to je po danu 7,6 eura po djetetu. Evo to je nekakva realnost i pitanje tko danas zapravo može živjeti i uzdržavati dijete sa 7,6 eura dnevno, evo i to je pitanje o kom treba raspraviti.
Sada prelazimo na pojedinačnu raspravu i prva će govoriti poštovana zastupnica i potpredsjednica Sabora Sabina Glasovac.
Izvolite.
Hvala vam g. potpredsjedniče HS-a.
Poštovana državna tajnice sa suradnicima.
Pa na početku samo želim reći uvodno da određene izmjene ovog Prijedloga zakona o privremenom uzdržavanju svakako treba pozdraviti, prije svega uvećanje iznosa i skraćivanje roka za podnošenje zahtjeva. Vjerujem da će svakom roditelju koji skrbi o djetetu odnosno komu je dijete dodijeljeno ovo jako puno znači, međutim dijelim mišljenje onih koji su i u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću, ali i danas ovdje u raspravama istaknuli da se taj rok trebao još skratiti kako se ne bi dogodilo, kao što imamo slučaj do sada da se iznos zapravo isplaćuje za prethodni mjesec nego bi trebao biti za tekući mjesec kako roditelj koji stvarno skrbi o djetetu ne bi morao kreditirati na neki način nemarnog roditelja koji ne plaća svoje obveze ne prema njemu nego prema djetetu.
Također dobro je da ste i uskladili ovaj prijedlog zakona s nekim drugim propisima i da ste produžili dob do koje dijete ima pravo na isplatu, znači do 26. godine, a ne više do 18. kako je to bio slučaj do sada i onu odredbu također je dobro da se ukinula u kojoj bi od djeteta koje je dobivalo pomoć u slučaju smrtni dužnika naplaćivali dug što je bio potpuni apsurd. Evo trebalo je 10 godina da taj apsurd otklonimo, ali bolje ikad nego nikad. Na to su godinama upozoravali stručnjaci pa su i sami socijalni radnici tvrdili da su često čak znali zaobilaziti ovu odredbu upravo zbog toga jer je bila krajnje nelogična i kažnjiva prema onim najranjivijima kojima trebamo čija prava zapravo ovim zakonom trebamo štititi.
Ono s čime se ne mogu nikako složiti i ne vidim logiku ovakvog postupanja, a to je prebacivanje nadležnosti sa centara odnosno Zavoda za socijalnu skrb na Agenciju za osiguranje radničkih tražbina. Naime, ne znam na temelju čega ste došli do ovakvog rješenja jer ako pogledamo brojne pritužbe korisnika oni su se većino žalili na trajanje i visinu naknade. Nemam saznanja, a voljela bih ako ih vi imate da ih podijelite s nama da su se žalili na instituciji koja je rješavala pitanje naknade. Ne dvojeći i ne ulazeći u stručnost Agencije za osiguranje radničkih tražbina za posao koji u ovom trenutku radi, bojim se da bi ova promjena s ciljem kao nekakve efikasnosti zapravo mogla biti bumerang koji će se vratiti u obrnutom smjeru i dovesti do suprotnog efekta i dovesti do još usporavanja omogućavanja odnosno pristupa djece njihovim pravima.
Prvo koje se nameće pitanje već se ovdje nametnulo, a i u savjetovanju sa zainteresiranom javnošću to je pitanje teritorijalne rasprostranjenosti i dostupnosti za razliku od tadašnjih centara za socijalnu skrb, danas zavoda, ova agencija naprosto nije teritorijalno dostupna, pa se nameću par pitanja. Hoćete li povećati broj ispostava ili smatrate da svi imaju u svim dijelovima Hrvatske pa i u Lici i u nekim u Zaleđu u Slavoniji imaju pristup internetu i da su informatički pismeni pa će to rješavati online.
Postavlja se pitanje kako će se rješavati usmene rasprave u kojima prema Zakonu o opće upravnom postupku sudjeluje nekoliko osoba? Da ne govorimo o tome da su dijametralno suprotne zapravo nadležnosti kojima se agencija bavi, daleko su različiti od socijalne skrbi. A pitanje obiteljskih odnosa je vrlo osjetljivo te se za bavljenje ovim poslom zaista mora imat potrebno obrazovanje, ali i senzibilitet jer se radi o maloljetnim osobama.
Postavlja se također pitanje hoće li se zapošljavanjem tek osam novih osoba u agenciji koja će se baviti ovom tematikom postići željeni cilj? Ali ako idemo ovom logikom pravnom koju je govorio ministar, kao pa oni se bave tim nazovimo utjerivanjem dugova, onda se postavlja pitanje, mislim ono što čeg će država doći, da je nebitno obrazovanje, nebitan je cijeli postupak od početka do kraja, senzibilitet i stručnost obavljanja određenog posla, što to znači da će se dugovi, sad ću karikirati stvari sutra prebaciti nekim agencijama za naplatu potraživanja koja će utjerivati dugove ako nam ne treba nikakva stručnost i ako to može raditi bilo tko? Dakle, napominjem. Ne dovodeći u pitanje stručnost Agencije za osiguranje radničkih tražbina smatramo i u ime kluba i osobno da nadležnost po ovom pitanju treba ostaviti centrima za socijalnu skrb odnosno hrvatskim zavodima za socijalni rad jer je uzdržavanje nedjeljiv dio područja roditeljske skrbi. U suprotnosti će ispasti da je Centar za socijalnu skrb pomoćno tijelo agenciji, a da je ovo rasterećenje tzv. rasterećenje centara za socijalnu skrb odnosno zavod za socijalni rad zapravo dodatni posao za službenike jer će im nametnuti nove obveze međuinstitucionalne suradnje.
Jedino ako se, sad ću bit malo zločesta, ali imali smo tih primjera, da smo povećavali iznose, a smanjivali opseg. Jedino ako se ovim ne želi otežati pristup odnosno u stvarnosti smanjiti sredstva koja će biti isplaćena iz proračuna dok se s druge strane kad govorimo o dostupnosti o broju korisnika koji će imat, osigurat sebi pravo da do njih dođu dok ćete se s druge strane može hvalit da se udvostručila naknada koja zapravo nikad neće biti isplaćena. Imali smo takve primjere gdje smo povećavali iznose, ali rapidno smanjivali opseg onih koji su i mogli pristupiti određenim pravima, pa u konačnici smo tjerali lisicu, a istjerali vuka.
Ono što snažno podržavam, a upozorila vas je i upozorava godinama pravobraniteljica za djecu i o tome ozbiljno razmislite do drugog čitanja, o proširenju kruga korisnika i omogućavanje priznavanje prava i djetetu stranaca koje u RH ima reguliran boravišni status.
Nije dobro da kroz ovaj zakon djelujemo diskriminirajuće, jer dijete koje to ostvaruje pravo bi trebalo ostvariti to pravo bez obzira na državljanstvo jednog od roditelja. Ona pitanja na koja još uvijek ne vidim jasan odgovor, možda nisam dobro shvatila, možda nisam dobro pročitala voljela bih da odgovorite i na ta čitanje je što u slučaju kada roditelj ne plaća alimentaciju već to plaćaju baka i djed u manjem iznosu. Ima li dijete pravo na razliku i kako će se taj postupak utvrđivanja voditi te razlike.
Što je u slučajevima kada je nepoznata adresa neplatiše? Znači nama je ključni problem ovdje kako se naplatiti, a jako je teško pronaći neplatiše, vješto se skrivaju, kasnije traže roditeljska prava. Pa i samo Državno odvjetništvo tvrdi da odustaje od postupaka jer ne mogu pronaći neplatiše od djece koja nemaju nikakvog kontakta sa roditeljem koji ne plaća obveze traže informacije o adresi, te nakon što ga ne pronađu jednostavno odustanu, a nama bi trebalo kao državi biti u interesu da kroz zakon uspostavimo sve mehanizme kako ćemo naplatiti svoja potraživanja, odnosno kako će djeca, djeci se osigurati njihova prava i poslati poruku vrlo jasnu da nema toga ako netko ne želi plaćati alimentaciju da to ni ne mora, da država ga ne može naći i nikome ništa. Jer često neplatiše stvaraju nove obitelji, imovinu prebacuju na novog supružnika sve kako bi izbjegli plaćanje za prijašnju djecu, a država im za to kaže pa dobro, u redu. Mi ćemo umjesto vas platiti, vi kako želite. To ne može proći.
Bojim se da taj dug na kraju nikada i ne naplate i tražim da država bude efikasnija u tom smislu, da DORH radi svoj posao i da sud izriče propisane kazne, ali ne ove kazne koje će zamjenjivati radom za javno dobro kojim bi naplaćivalo svoja potraživanja jer to je pucanj u prazno, jer je velik broj onih i vi to znate bolje nego ja i mi, broj onih koji nikad nisu odradili rad za javno dobro jer jednostavno nemaju gdje, nemaju gdje.
Također treba dati do znanja da je to doista društveno neprihvatljivo ponašanje i da vi i ja ili bilo koji drugi hrvatski građani ne bi trebali plaćati iz proračuna nekoga tko je neodgovoran prema svojoj vlastitoj djeci. Ima ljudi koji žive u teškim uvjetima, rade po dva posla, s druge strane plaćaju umjesto nekog tko izbjegava svoje obveze i kasnije vrlo često traži svoja roditeljska prava što nitko ne dovodi u pitanje, ali roditeljsko pravo je jedno, a obveze roditeljske su drugo i jedno od drugog je neodvojivo.
I svatko onaj tko ne shvaća da je dijete obveza do kraja života, a ne do određenog trenutka kad se netko više ne bi brinuo o njemu i da treba preuzeti na sebe sve ono, a ne dijete lišiti zapravo toga da se suočava sa odgovornošću za koje nije spremno, niti ga treba opterećivati odlukama za čije donošenje nije dovoljno odraslo. Sve te osobe koje su neodgovorne moramo učiniti sve da ih malo otrijeznimo, osvijestimo ako to već nisu sami u stanju.
Evo hvala vam lijepa.
Imamo dvije replike.
Prva je poštovane zastupnice Borić.
Kolegice Glasovac govorili ste dijelom i o izbjegavanju obveze plaćanja alimentacije i to se čini da su oni koji ne plaćaju alimentaciju uvijek izuzetno vješti kako bi mogli dokazati da nemaju iz čega platiti i svi znamo što rade sa svojom pokretnom i nepokretnom imovinom.
Međutim i sami ste upozorili da nije rješenje, dakle radovi za javno dobro. Znamo iz mnogih razloga zašto ne. S druge strane čini se da država se u ovom slučaju koliko su male naknade iz fonda gotovo zvuče kao socijalna pomoć, a svi znamo da baš život jednog djeteta, dakle ne i majke najčešće koja se brine o njemu ne zaslužuje tretman socijalne pomoći.
Pa možda i trebalo bi dati i neke druge prijedloge koji bi možda to unaprijedili. Evo ima nekoliko zemalja koje očevima na plaćaju, oduzimaju vozačku dozvolu. Što mislite o tome?
Hvala.
Poštovana zastupnica Glasovac.
Pa evo ovako na prvu ideja mi se ne čini loša, a vjerujem da struka i više glava na jednom mjestu može doći do najboljih rješenja. Ono što je sigurno, ovo što ste i sami spomenuli da su neplatiše i neodgovorne osobe vrlo vješto izbjegavanje svojih obveza. Međutim, država mora biti tu vještija prije svega da bi se zaštitio interes u onom prvom koraku da ni ne dođemo u ovu situaciju da moramo alarmirati sustav državne alimentacije zbog neodgovornih pojedinaca. A ako već do toga dođe, onda kazne očito trebaju biti malo drastičnije.
Međutim, vi znate da mi za nasilje u obitelji imamo isto tako ono platiš 50% popusta ako platiš odmah, pa zamjena rad za javno dobro. Mislim to su isto kazne, odnosno sankcije kojima šaljemo određene društvene poruke i utječemo na dio javnosti i na neodgovorne pojedince, pa u tom smislu mislim da možda treba ići oštrije i sa ovim zakonom.
Poštovana zastupnica Antolić Vupora.
Poštovana saborska zastupnice, potpredsjednice Hrvatskog sabora Sabina Glasovac u svojoj replici htjela bih vas pitati što mislite o radu za javno dobro, za kršitelje obaveze uzdržavanja djeteta koje je zapravo teško kršenje prava djeteta, ali ujedno predstavlja i zakonsku pretpostavku za oduzimanje roditeljske skrbi. Dakle, prava roditelja da odlučuje o školovanju i o liječenju na primjer. Dakle, govorimo o jednom jako važnom pitanju koje se kažnjava time da uskraćivanjem alimentacije je kazna rad za javno dobro koje se mora ili ne mora obaviti. Je li to dovoljna packa za tog roditelja?
Poštovana zastupnica Glasovac.
Kolegica Miloš je spomenula da visina ove naknade ili netko, nisam sad, možda sam pogriješila da je visina ove naknade zapravo kao nekakva socijalna milostinja što je mogući mehanizam ako govorimo o ljudima koji bi htjeli a ne mogu, nemaju odakle.
Međutim, bojim se da u većini ovih slučajeva se radi o onima koji mogu, a iz ovog ili onog razloga ne žele. Najčešće je taj razlog da se obračunavaju sa drugim roditeljem preko djeteta jer ono kao ja bih platio da to mogu platiti direktno djetetu, što bih ja plaćao njoj da ne vidim te troškove jer će ona to potrošiti na sebe. To je apsolutno kriva percepcija, ali na nama je da takvima koji mogu, a neće, pokažemo da je država efikasna u tome da ih nauči obvezi prema djetetu koje imaju, bez obzira na odnos prema majci. Obvezi prema djetetu. Naravno da bi bilo idealno da je odnos između majke i oca što bolji, ali to u današnjem svijetu, nažalost postaje više iznimka nego pravilo.
Poštovana zastupnica Antolić Vupora će sljedeća govoriti, izvolite.
Poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovane zastupnice i zastupnici i predstavnici predlagatelja.
U Hrvatskoj je trenutno važeći Zakon o privremenom uzdržavanju donesen prije punih 10 godina. Privremeno uzdržavanje je novčano primanje koje koristi dijete, a isplaćuje se iz sredstava državnog proračuna RH radi potpore uzdržavanja.
Visine iznosa privremenog uzdržavanja određena je važećim Zakonom o privremenom uzdržavanju, a trenutno iznosi 50% zakonskog minimuma uzdržavanja, s time da se može odrediti u iznosu većem od iznosa uzdržavanja za dijete određeno ovršnom ispravom.
Trenutno prosječni mjesečni iznos privremenog uzdržavanja u prosjeku iznosi 100 eura, što je po meni vrlo skromno i s obzirom na velike troškove koje iziskuje školovanje, prehrana i ostali troškovi oko uzdržavanja djeteta. No, dobro svi znamo koliko možemo malo kupiti ili koliko troškova možemo podmiriti sa samo 100 eura. Glavna je novina ta što sa predloženim prijedlogom izmjena i dopuna zakona se uređuje i visina trajanja i prava koje je uređeno na način da se prava priznaju u iznosu zakonskog minimuma uzdržavanja, što je značajno povećanje. Ipak, i to je prijedlog koje treba podržati, ali uz uvažavanje prijedloga poboljšanja koji su na tragu toga kako bi djeca u Hrvatskoj i ona kojima je uskraćeno uzdržavanje sa strane jednog roditelja imala barem približno iste šanse za život.
Pravobraniteljica za djecu također je zatražila da se privremeno uzdržavanje prizna u visini koja je u ovršnoj ispravi. To je u većini slučajeva više od zakonskog minimuma, ali ista situacija je i negdje drugde pa bi i o tome trebalo i valjalo razmisliti. Javni rad predviđen u točki 29 ovog Zakona, kada neplatiša nema sredstava koje se mogu ovršiti je isto tako, točka prijepora koje smatramo da bi ovim Zakonom možda trebalo ipak, a prije donošenja pravilnika malo bolje urediti.
Upravo radi onih koji će pokušati javni rad za opće dobro iskoristiti na način kako se do sada često zloupotrebljava, a to je da donesu privremeno nesposobnost za rad, da nemaju određene kvalifikacije koje se negdje traže, da se traži jednostavno potvrda da se rad ne obavi i zapravo onda ostaje na tome da to je samo jedna sitna packa koju, ono, pregrmi za dan-dva, onaj koji čini svjesno prema svom djetetu dakle neplaćanje i neuzdržavanje, a time zapravo nije dosegnuti cilj ovog Zakona da se privede pravdi i onaj roditelj koji jednostavno ne doprinosi uzdržavanju svog djeteta. Pohvalno je što je i mjesec dana nakon neplaćanja može se zatražiti pravo na privremeno uzdržavanje što djelomično plaćanje ne obustavlja postupak.
Time se onemogućuje neplatiši da odugovlači postupak ovrhe plaćanjem manjeg dijela duga. Tu dolazimo isto tako do i već nekoliko puta spomenutog prijedloga ovrhe na pokretninama i na imovini prekršitelja, međutim, ovdje se postavlja problem kod Agencije za osiguranje radničkih tražbina, hoće li 8 ljudi koji će biti dovoljno, koji će biti tamo na novozaposleni, dovoljno da provedu sve te postupke jer, moramo priznati, bez obzira što se radi o malom broju predmeta, da su to, da to nije suštinski samo jednostavno ovršiteljski posao nego da se mora provesti i niz drugih mjera koje zapravo centar ne može u punoj mjeri obaviti ukoliko nema sve te ovlasti i dolazimo do preklapanja, koje će, po mom mišljenju ipak opteretiti centre za socijalnu skrb, a u konačnici će im oduzeti i provedbu istog, a na neki način i kontrolu cijelog tog postupka, dok s druge strane Agenciji neće biti omogućena svi mehanizmi koje ima, s druge strane, centar za socijalnu skrb, kao što je povezano sa poreznom ili sa MUP-om, dakle prijava boravišta ili prebivališta i drugi podaci sa drugim javnopravnim tijelima koje bi samoj Agenciji tim ljudima omogućili efikasniju provedbu naplate.
Agencija će donijeti rješenje o privremenom uzdržavanju i dostaviti ga stranci u roku od 30 dana od dana podnošenje urednog zahtjeva i pokretanje postupka po službenoj dužnosti, navodi se u točki 11 ovog Zakona. Hoće li to u stvarnosti bilo tako, ovoga, ćemo tek vidjeti. Nažalost neka prava iz sustava socijalne skrbi nažalost su iz, isto tako, iz Agencije prebačene natrag u sustav socijalne skrbi, dakle nemamo dobrih iskustava, bilo bi dobro da ona preveniramo sav način naplate onda poučeni i tim iskustvima koje već do sada imamo.
Nadalje bih htjela reći da nam uzalud nove zakonske odredbe ukoliko ćemo imati problema kod provođenja. Uvažite ove primjedbe koje su dane kroz raspravu i mislim da ćemo uvelike olakšati našoj djeci i pogotovo roditeljima da mogu pristojno jednostavno živjeti u krugu obitelji jedno roditeljske na žalost ili kako se već bude sa životom kasnije uredilo. Sve u svemu moram ovaj prijedlog zakona pohvaliti jer unapređuje potporu uzdržavanje djeteta kroz povećanje iznosa privremenog uzdržavanja i produljuje vremensko trajanje potpore.
Također, ovim zakonom trebalo bi se pojednostaviti postupak ostvarenje prava na privremeno uzdržavanje i isplatu priznatog iznosa privremenog uzdržavanja.
Hvala lijepo.
Sada će pojedinačno govoriti poštovana zastupnica Majda Burić.
Izvolite.
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovana državna tajnice Mađarić, poštovani ravnatelju AORT-a gospodine Maduniću i poštovane gospođe Tomašević i Ćusek evidentna je jednoglasna potpora ovome zakonu i na matičnom odboru i na Odboru za zakonodavstvo što je jako dobro, a i prema današnjoj raspravi na plenarnoj sjednici čini mi se da imamo i jednoglasnu potporu svih klubova.
I mislim da je jako dobro da imamo apsolutno suglasje kad se radi o djeci koja su naročito posebna i osjetljiva društvena skupina i njihova dobrobit uvijek i svugdje mora biti na prvom mjestu i to bez obzira na sve okolnosti. Da ova Vlada djeluje socijalno osjetljivo i da jača svojim politikama socijalnu državu dokazuje i ovaj hvale vrijedan zakon kojim se čine značajni iskoraci u materijalnom statusu, isto tako u financijskoj stabilnosti i pravima djeteta i to u slučaju kad mu jedan od roditelja ne plaća alimentaciju.
Stoga pohvaljujem još jedanput ovaj sustavan i sveobuhvatan pristup rješavanju problema, jer se značajno povećava broj korisnika i to sa dosadašnjih 1400 na projiciranih 9 i pol tisuća što je gotovo 7 puta više nego do sad, a sam iznos naknade se udvostručuje sa 100 na 200 eura mjesečno i to sa važnom napomenom da se visina alimentacije određuje u visini, odnosno u postotku od prosječne mjesečne plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj koja kontinuirano raste.
Poruka je ovog zakona da će sva djeca koja imaju pravo na alimentaciju, a za koje roditelj ne plaća biti financijski osigurana i materijalno osnažena, jer će za njih u tom slučaju plaćati država, a istodobno potraživati povrat sredstava od oca ili majke.
Kad pogledamo aktualni, važeći zakon iz 2014. i ovaj prijedlog zakona onda zaista vidimo značajne iskorake i poboljšice. Dakle, alimentacija se mjesečno povećava sa 100 na 200 eura, značajno se povećava krug korisnika odnosno djece, a trajanje privremenog uzdržavanja u aktualnom je zakonu tri godine, a ovim se prijedlogom propisuje trajanje koje je usklađeno sa Obiteljskim zakonom, dakle vremenskog ograničenja nema dok su ispunjeni svi uvjeti. Dakle, govorimo o trajanju do osamnaeste godine, odnosno do dvadeset i šeste godine ukoliko se dijete redovno obrazuje i školuje, odnosno govorimo o trajnoj mogućnosti ako se radi o invaliditetu ili o nesposobnosti za rad i to smatram jako dobrim u ovom zakonu.
Također postupak za pokretanje privremenog uzdržavanja od strane države bit će maksimalno pojednostavljen i kratak. Moći će se ostvariti već nakon jednog mjeseca neplaćanja što će se kao što je netko od predlagatelja i kazao utvrditi uvidom na uplate na račun, a ne kao do sada kad je procedura ipak složenija i kompleksnija.
Ovim zakonom se neće, neće se utvrđivati vjerojatnost da baka ili dida, baka ili djed ne doprinose uzdržavanju unuka čime će se možebitno i smanjiti potraživanja prema njima, iako ja moram naglasiti da godišnje imamo dva do tri takva predmeta odnosno slučaja, a tu je i mogućnost naravno povrata sredstava u državni proračun i putem javnog rada, odnosno rada za opće dobro i to smatram također pozitivnim dijelom ovoga zakona.
Bilo je u raspravi dosta propitkivanja ili skepse hoće li Agencija za osiguravanje radničkih tražbina, odnosno AORT dobro odraditi svoj posao, pa bih ja navela neke prednosti s obzirom da sam dosta upućena u rad AORT-a budući da smo dugo vremena i radili, odnosno surađivali zajedno. Ja vjerujem da će AORT ne samo zbog iskustva, već i zbog stručnog i obrazovnog kadra, ali isti tako i povezanosti sa sustavom FINA-e i Poreznom upravom, odnosno sustavom OIB-a brže i učinkovitije vršiti isplatu alimentacija. A zahtjevi kao što smo imali prilike čuti će se moći podnositi i u digitalnom, odnosno elektroničkom obliku, ali uz sve ostale mogućnosti.
Osim toga, nešto evo sasvim, sasvim osobno krajnjem korisniku mislim da je sasvim svejedno koja mu ustanova, odnosno institucija uplaćuje alimentaciju bitno da je on dobije u što kraćem vremenu i da je taj postupak maksimalno pojednostavljen što ovim prijedlogom zakona i jest i kratak što znači da aortu u stvari žurno u roku od 30 dana donese rješenje i počne ga izvršavati. I ja zaista ne sumnjam ravnatelju Maduniću i svi suradnici iz AORT-a u vašu ažurnost.
Roditelj će uz dokaz o neplaćanju uzdržavanja uputiti zahtjev direktno agenciji, a agencija će po žurnom postupku riješiti plaćanje direktno na račun djeteta odnosno roditelja. A AORT će se s druge strane naplatiti od obveznika uzdržavanja na način da će pokrenuti postupak, a proces će dalje voditi DORH. I ako obveznik uzdržavanja nema novaca ili ne radi, a sposoban je za rad e onda sve može vratiti putem društveno korisnog rada, odnosno javnih radova.
Moramo uzeti u obzir i činjenicu da je povrat sredstava u državni proračun do sada temeljem važećeg zakona 80%. Nakon 10 godina od važećeg zakona, dakle od 2014. na ovamo ovim prijedlogom ja smatram da će se postići bolja i efikasnija, sustavnija zaštita prava djece na uzdržavanje kako bi se svoj djeci, to je bitno, zaista svoj djeci jamčilo primanje alimentacije i to u višem iznosu i dužem trajanju nego do sad, a svime time će se poboljšati i materijalna sigurnost djece i osigurati bolji standard i uvjeti za rast, za razvoj te djece, za njihovo obrazovanje itd.
Stoga evo na kraju čestitam Vladi, resornom ministarstvu, svim uključenim u izradu ovoga zakona na ovom hvale vrijednom zakonu. Mislim da će itekako doprinijeti djeci koja su u stvari fokus u ovom zakonu i na čiji najbolji interes uvijek i svugdje moramo misliti.
Hvala.
Hvala.
Imamo replike.
Prva je poštovane zastupnice Lukačić.
Poštovana kolegice, pa evo dobro ste naveli kako je ovo veliki iskorak i velika će biti pomoć za našu djecu, dakle osim što se povećava davanje sa stola 200 eura proširuje se krug korisnika, neće se naplatiti ukoliko, dug naplatiti toliko ukoliko dijete bude i nasljednik nakon smrti obveznika uzdržavanja. Sve su to veliki koraci naprijed i dobro ste rekli potrebno je čestitati resornom ministarstvu na ovako velikom iskoraku. Mislim da, eto vidljiv je znatan i snažan taj socijalni moment koji ova Vlada ima za one koji su u potrebi.
Hvala.
Poštovana zastupnica Burić.
Hvala vam.
Poštovana kolegice Lukačić ja se sa vama apsolutno slažem da ova Vlada i kroz ovaj zakon pokazuje koliko je socijalno osjetljiva i koliko vodi brigu o jačanju socijalne države i donosi takve politike. Ovaj zakon zaista je hvale vrijedan. Da i ja ću pohvaliti samo trajanje s obzirom da se ono produžava sa sadašnjih tri godine koje su u aktualnom zakonu iz 2014. Usklađuje se sa Obiteljskim zakonom. Dakle, prema ovom prijedlogu nema vremenskog ograničenja trajanja isplate alimentacije dok su ispunjeni svi uvjeti iz Obiteljskog zakona. Dakle, govorimo o tome da ta mjera traje do osamnaeste, odnosno dvadeset i šeste godine odnosno trajno ukoliko se radi o osobama sa invaliditetom, ukoliko se radi o nesposobnosti za rad i slično.
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Hvala potpredsjedniče.
Evo kolegice vidim da ste prepoznali važnost ove teme, ali i sami ste naveli da imate dobro osobno iskustvo sa agencijom, pa bih vas pitala s obzirom da imate to iskustvo što vi osobno mislite o tome da će djelatnici agencije koji nisu stručnjaci iz sustava socijalne skrbi imati i možda će biti problem sa zaštitom osobnih podataka jer vrlo često ne znam da li ste s time upoznati sudska odluka koja često sadrži i popratno ima i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ima vrlo osobne podatke roditelja, te djeteta pa evo zanima me vaš stav o tome s obzirom da ste baš naveli da imate iskustva sa agencijom.
Hvala.
Poštovana zastupnica Burić.
Hvala vam.
Poštovana kolegice Curiš Krok još jedanput ću ponoviti. U AORT-u u Agenciji za osiguravanje radničkih tražbina rade vrlo, vrlo iskusni obrazovani ljudi sa ogromnim iskustvom. I evo upravo zbog toga poštovana kolegice ja uopće ne sumnjam u njihov uspjeh i ažurnost i po pitanju ovoga zakona.
Mislim da je imperativ upravo da se alimentacija isplaćuje brže, učinkovitije i sve u svrhu i sve u cilju najboljeg interesa djeteta.
Sada će govoriti poštovana zastupnica Anita Curiš Krok.
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovani kolege i kolegice pozdravljam naravno ovaj zakon. Vidi se znatna pozitivna promjena naravno s ciljem dobrobiti djece i zaštite njihovih prava. Zakon jasno definira, tj. Obiteljski zakon jasno definira da je dužnost uzdržavanja malodobnog djeteta upravo i prvenstveno na roditeljima.
Vrlo često na žalost zbog nemara ponekad mogu reći i zbog inata prema drugom roditelju uslijed poremećenih odnosa to uzdržavanje izostane, a jedno i uvijek jedno jedino što je bitno je dijete, a na žalost upravo je dijete to koje je oštećeno. E tad tu nastupa i država što je također i pod obvezom Obiteljskog zakona zbog toga i pozdravljam. Evo napokon nakon 10 godina jasnije definiranje privremenog uzdržavanja. Vrlo često onaj roditelj koji svakodnevno brine o djetetu mora raditi evo čuli smo i u prijašnjim raspravama po dva, tri posla kako bi djetetu osigurao da bude u nekakvom istom položaju kakvom su njegovi vršnjaci.
Ali na kraju krajeva i ono što nam i sama Konvencija o pravima djeteta nalaže da sva djeca su jednako važna, da imaju ista prava i jednake mogućnosti. Naravno da se ovime daje i zaštita i mogućnost i duljeg primanja tog privremenog uzdržavanja u većem iznosu. Ali ono što moram evo posebno pohvaliti i što je to uvaženo kroz javno savjetovanje to je upravo to da je dijete koje je uzdržavano kasnije izuzeto od tražbine prilikom nasljeđivanja imovine od strane obveznika uzdržavanja.
No, ja ću opet ponoviti i u ovoj pojedinačnoj raspravi ono što sam načula danas kao pitanje kroz repliku gospodinu ministru, a to je ono da me brine ovrha. Zašto ne nekretnine? Zašto ne pokretnije? Zašto ne poduzeća koja su u vlasništvu znači tih obveznika privremenog uzdržavanja? Zašto ne na primjer njihovi vrijednosni papiri, dionice ali to je definitivno tema koja će se i dalje vjerojatno i načinjati. Jer vidim da je i nekoliko upravo to komentiralo.
Također, malo prije je evo kolegica Burić je odgovorila na ovu moju repliku. Ja ću opet ponoviti da mene izuzetno brine zaštita osobnih podataka. Možda kako da to objasnim, mi koji smo iz sustava socijalne skrbi neke stvari možda gledamo drugačije nego svi ostali, ali evo opet probat ću nekako objasniti. Znači u proceduri sudska odluka na primjer o razvodu braka u istom rješenju sudska odluka ima uz sebe i taj plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koja je sastavni dio te odluke.
Znači, svi oni koji rade u sustavu i koji su u bilo kakvom kontaktu bili sa tim planom znaju da plan sadrži vrlo detaljne, vrlo osobne podatke o djetetu, ali i o oba roditelja. Pa ja vjerujem da to i u agenciji rade i sposobni i obrazovni i radišni ljudi, ali postavljam pitanje s obzirom da je sam ministar danas naveo da tamo ne rade socijalni radnici. Socijalni radnici su upravo ti koji su u sustavu socijalne skrbi, oni koji imaju licencu, oni koji su u Komori, oni koji podliježu određenom kažnjavanju ukoliko u nekom predmetu nešto krivo naprave, a njih u ovom slučaju zaobilazimo.
Kad spominjem plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi znači da opet na nekakav način potičemo da upravo taj dogovor između roditelja i oko tog uzdržavanja bude zajednički. Nisu sva privremena uzdržavanja počela isključivo sudskom odlukom. Počela su i zajedničkom, tj. planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koja je naravno postala pravomoćna sudskom odlukom i time je naravno izvršna tj. pardon ovršna isprava.
Naravno da sve to treba biti s ciljem i to treba biti cilj i roditeljima i državi i ministarstvu i djelatnicima da je cilj i jedan jedini cilj zaštita i dobrobit djeteta. Ono što također me brine to je izvedba ovog javnog rada. Evo također kao što sam već ranije spomenula bio je problem tko će to sve moći raditi, gdje će moći raditi na tom javnom radu, da li će se to zloupotrijebiti, kako će se nadzirati, kako će se gledati radna nesposobnost možda osobe koja je dužna obaviti javni rad zbog toga jer nije plaćala uzdržavanje i taj dio je morala preuzeti država.
Opet navodim da bi bilo bitno sagledati da se taj dio naravno naplaćuje i od ovih ostalih prihoda a ne samo prihoda koja se nalaze na osobnom računu obveznika privremenog uzdržavanja. Naravno da ona bojazan koju smo pokazali jutros na odboru smo postavili pitanje, a to je upravo prekid privremenog uzdržavanja zbog recimo jedne mjesečne uplate. Možda takva uplata dođe jedan mjesec, ali opet naredni mjesec neće doći evo kao i kolegica Miloš koja je spomenula u predstavljanju svog kluba što je onda sa tom djecom. Jer recimo ako opet ide se na pokretanje instrumenta privremenog uzdržavanja može proći i do 60 i do 90 dana. Ja vas pitam što je s djetetom koje na primjer evo u kolovozu neće to dobiti, dijete koje kreće u školu, treba drugi roditelj treba kupiti knjige, tj. treba kupiti pribor, treba obučiti to dijete. Znači sve i oni troškovi koji su svakodnevni i koje treba riješiti. Tu bi se svakako trebao naći nekakav način i imamo prilike do drugog čitanja svakako to još iskorigirati.
I na kraju ono što evo osobno smatram da bi trebali u javnosti malo više govoriti o ovoj temi na jasan način, znači samo Ministarstvo socijalne politike i sama struka redovito komunicira određene teme. Međutim, temu o privremenom uzdržavanju također treba komunicirati. Zbog toga jer vrlo često u javnosti čujemo platio sam alimentaciju ili platila sam alimentaciju. Alimentacija se ne plaća drugom roditelju, alimentacija se plaća isključivo djetetu i bitno je stalno ponavljati onaj dio odredbe iz Obiteljskog zakona da drugi roditelj svakodnevno brine o djetetu dok ovaj drugi roditelj je prema Obiteljskom zakonu obveznik da ga novčano prati.
Naravno da je najbolje i uvijek struka uvijek poziva roditelje da se dogovore da zajednički se usuglase i uvijek je nekakva poruka da se prevlada, znam da je to teško i nekakva taština i nekakav inat, ali sve naravno s ciljem dobrobita djeteta.
Biti roditelj mislim da je najveći dar i zato baš zbog nekakvog inata i nekakvih narušenih odnosa nije cilj da se ne brinete o svom djetetu. To bi ono što bi trebali redovito slati roditeljima i opet s druge strane znati da je svaka obiteljska situacija jedinstvena, da nam je u ovom zakonu i u ovom slučaju svako dijete bitno jer možemo mi navesti sada, bilo je manje slučajeva gdje nešto nije bilo plaćeno, ne znam evo spominjalo se 60-70% je naplaćeno, ali svako dijete je bitno, bitno nam je i 0,01%, tako da o tome treba voditi računa zbog dobrobiti djeteta.
Naravno, evo završit ću i s time, ono što često i koristimo, uvod iz one jedne naše poznate knjige, a to je da sve sretne obitelji naravno nalik su jedna na drugu, a svaka je nesretna na svoj način i upravo tako svaku obitelj i svaku obiteljsku pravnu situaciju treba gledati pojedinačno, ali naravno svakom djetetu i svakoj obitelji bez obzira na okolnosti u kojoj, koje su dovele do toga i koje su naravno popratne uz to treba omogućiti da ima pravo i na ovakav, znači financijske naknade od države, a naravno one koji ne plaćaju kazniti malo rigoroznijim mjerama.
Imamo više replika, prva je poštovane zastupnice Miloš.
Zahvaljujem.
Evo poštovana gđo. Curiš Krok, drago nam je naravno svima nama da se naknada povisila, međutim ona je i dalje malena, pogotovo kada uzmemo u obzir da cjelokupna potraživanja odnosno cjelokupna alimentacija je i nekoliko puta veća i država još uvijek nije našla način da se to naplati bilo oduzimanjem imovine, bilo oduzimanje iznosa od pokretnina itd. i to je problem koji uistinu moramo riješiti, a za njega još uvijek nemamo rješenje.
Kako bih pokazala koliko je ta naknada uistinu i dalje mala i ne možemo samo imati tu minimalnu privremenu naknadu, samo da pročitam koliko ona zapravo iznosi. Za dijete do 6.g. to je 6,5 eura na dan, za dijete od 7 do 12.g. ona je 7,6 eura na dan, a za dijete od 13 do 18.g. ona sad iznosi 8,4 eura na dan, dakle to je možda jedan malo bolji ručak, to sigurno nije dovoljno, dovoljan iznos da bi se uzdržavalo dijete i zato je jako bitno da nađemo načina za naplatu…/Upadica Reiner: Hvala./…cjelokupne alimentacije.
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Pa kolegice slažem se s vama da dakako da i taj iznos koji je minimalan za uzdržavanje definitivno nije dovoljan za svakodnevno funkcioniranje i biti roditelj. Naravno da se nekako i očekuje da sudjeluje i rod… taj drugi roditelj i kroz neke druge stvari, ali vrlo često kad dolazi do ovih stvari su narušeni obiteljski odnosi i nažalost toga nema. Dijete vrlo često osim tih svojih nekakvih svakodnevnih školskih aktivnosti ima recimo mora ići na dječje rođendane, bavi se nekakvim sportom, plaćate članarinu, znači želi otići u kino s prijateljima, znači sve ono što stoji u Konvenciji o pravima djeteta da dijete bude isto i da ima jednaka prava kao i njegovi vršnjaci i kao oni koje financiraju oba roditelja.
Poštovana zastupnica Antolić Vupora.
Poštovana zastupnice Anita Curić Krok, dajte nam recite vi kao čelnica jedne od JLS koji imate pravo zapošljavati preko rada za javno dobro, kako su vaša osobna iskustva vezana za to područje, kako vi zapravo u svojoj općini, a vjerujem da znate i iskustva svojih kolega, kakva su vaša iskustva kada pojedini ljudi pristupe k vama i žele izvršiti rad za javno dobro, kako to obično završi?
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Hvala kolegice Barbara, pa evo javni rad tj. rad za opće dobro u općinama većinom dolaze osobe koje su osuđivane zbog određenih kaznenih djela i evo ja mogu reći sa sigurnošću da sam jedna od rijetkih općina vjerojatno u okolici koja takve osobe radi nekakve daljnje resocijalizacije primam na javni rad. Nažalost te osobe ne možete iskoristiti za neke poslove naravno koje možete iskoristiti, recimo radnika koji su zaposleni u komunalnom poduzeću jer recimo kod nas u ruralnom dijelu često su nam potrebni određeni komunalni poslovi, od košnje trave, flaksanja itd., vi tu osobu ne možete na to poslati jer ta osoba ne posjeduje apsolutno nikakvu dozvolu, ukoliko se toj osobi nešto dogodi, ukoliko strada, vi ste odgovorni, mi ko čelnici naravno. Tako da vjerujem da će se ovdje otvoriti i udruge civilnog društva ko one u kojima će se obavljati javni rad, no o tom potom kako će to završiti.
Poštovana zastupnica Vlašić Iljkić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, evo na samom odboru uoči ove sjednice smo govorili o tome da, činjenica da se Komora socijalnih radnika i Udruga socijalnih radnika nije očitovala u javnom savjetovanju, a upitali smo i vezano za onda njihovu reakciju u radnoj skupini, nažalost nismo dobili informaciju ko je sačinjavao zapravo radnu skupinu i da li su uopće bili socijalni radnici odnosno Komora socijalnih radnika i kroz udrugu uključena uopće u radnu skupinu, te također evo koristim ovu priliku di kasnije ću pitati to još dodatno i predstavnicu iz ministarstva, zahvaljujem.
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
Kolegice, ja se totalno slažem s vama da je ovo veoma čudno što nema nikakvog mišljenja naše komore, niti naše udruge s obzirom da, ne znam koliko je drugim zastupnicima poznato, ali struka socijalnog rada vam je isto ko i liječnička vi ako niste u komori, ako nemate licencu ne možete raditi. Znači komora bi trebala stvarno posvetiti ozbiljnost ovoj temi jer ovo je vrlo ozbiljna tema koja se tiče sustava. Znači tema koja je možda i produkt nekakvih drugih obiteljsko-pravnih situacija koje socijalni radnici svakodnevno provode u centru i u svakom slučaju sad da li su oni bili, da li su sudjelovali na to nismo dobili odgovor, ali vjerujem da ćemo odgovor dobiti, a i na kraju krajeva mislim da ćemo mi ispred kluba također uputiti pitanje navedenoj komori i udruzi da vidimo što oni misle kako bi imali informaciju do slijedećeg čitanja.
Hvala.
Poštovana zastupnica Blažanović.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Evo kolegice vidim da je bila problematika, viša u biti problematika pa vidim ako niste vidjeli zakonom je jasno regulirano što se tiče zaštite osobnih podataka u Članku 34. da su svi dužni u ovim slučajevima pa tako i iz agencije i njihovi radnici držati sve podatke kao profesionalnu tajnu čuvati i držati se svih zakonskih propisa koji određuju zaštitu osobnih podataka. Zato su čak određene i prekršajne mjere od 1.320 do 3.980 eura vezano za prekršaj otkrivanja tih podataka. Tako da ta stavka je definitivno uređena ovim zakonom.
A što se tiče ovrhe na imovini evo ja bi samo skrenula pozornost da ovdje se radi o obiteljskim odnosima i o građanskom pravu i država je uzela jedan dio socijalnog segmenta, socijalni element da zaštiti djecu u tom smislu, a da na sebe preuzme ovu ovaj odgovornost ovrhovoditelja i tako preko DORH-a u nekom budućem postupku može ići i na imovinu jer osobe fizičke ne mogu ići preko …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
…5.300 eura što se tiče imovine.
Poštovana, poštovana zastupnica Curiš Krok.
…/Upadica se ne razumije./…
Hvala kolegice, pa nije država sad nešto preuzela pa to je u ono od postanka obitelji uvijek je zajednica brinula o toj obitelji. Ima zanimljivih knjiga u sociologiji o tome kako se razvijala obitelj i koliko je zajednica u biti značila. Znači i samim time i država i Obiteljski zakon definira to da će država onda kad ne mogu roditelji da će se ona uključiti.
Ja se slažem s vama da je definirano zakonom vezano za zaštitu osobnih podataka, ali govorili smo o samoj struci. Vi ste tu pročitali znači u zakonu stoji ukoliko to ta osoba ne poštuje onda će platiti kaznenu znači platit će do tog određenog iznosa ako prekrši i oda nekakav tajni podatak, ali recimo socijalni radnik koji će to napraviti on će odgovarati komori, njemu prijeti i da ostane bez licence. Tu smo samo htjeli pokazati važnost koliko je u biti struka socijalnog rada bitna da se ovaj postupak dovrši do kraja.
Poštovana zastupnica Borić.
Poštovana kolegice evo svi govorimo i svi smo svjesni kako su oni koji ne žele plaćati za uzdržavanje svoje vlastite djece su kreativni u prikrivanju imovine, izuzetno kreativni i bilo bi dobro kad bi država bila kreativnija. Vidjeli smo da nisu baš dobri bili pokušaji da bi i dijete onda ne znam iz nasljedstva plaćalo ili da se doista ne kažnjavaju bake i djedovi. Navela sam jedan primjer recimo oduzimanje vozačke dozvole. Zanima me što mislite o tome, to neke američke države imaju, recimo takva osoba ne može dobiti putovnicu. Ne može ju dobiti djelomično zato znate da u Americi može je li pobjeći onda u drugu državu da ne plaća alimentaciju, međutim ovdje je zanimljivo da dakle se ipak mogu naći neke kreativnije mjere koje bi potakle osobu ako želi neke druge privilegije u životu da plaća i uzdržavanje svog vlastitog djeteta.
Poštovana zastupnica Curiš Krok.
…/Govornica naknadno uključena./… maloprije vezano kad ste spomenuli tu vozačku, ali ja vam sad postavljam protupitanje. Što s onim roditeljima koji bi trebali plaćati alimentaciju, a oni evo radi svojega nekakvog nemara, radi kriminaliteta, radi ovisnosti niti nemaju tu vozačku, pa njima se fućka za tu, tu vozačku, njih opet ne bute kazniti nikak. Kaj je s onima koji niti ne putuju, niti ne idu, kaj njima znači ta putovnica. Mislim da bi država svakak trebala možda, ali to su nekakva pitanja za daljnju budućnost i naravno mijenjanja još niza drugih zakona trebala kreativnije doskočiti upravo onima koji baš namjerno ideju u kršenje. Njih nema puno, ali rekli smo da nam je svako dijete bitno.
Sada će završno u ime Kluba zastupnika HDZ-a govoriti poštovana zastupnica Majda Burić.
Izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovana državna tajnice Mađerić, poštovani ravnatelju AORT-a gospodine Maduniću i poštovane gospođe Tomašević i Čusek, poštovani dragi saborski zastupnici i saborske zastupnice, dakle poruka je ovog zakona da će sva djeca koja imaju pravo na alimentaciju a za koje roditelj ne plaća biti financijski osigurana i materijalno osnažena jer će za njih to plaćati država, a istodobno potraživati povrat novaca od oca ili majke.
Stoga još jedanput upućujem čestitke Vladi RH odnosno resornom ministarstvu, svima koji su sudjelovali na pripremi ovoga zakona i Klub HDZ-a će svakako podržati ovaj Zakon o privremenom uzdržavanju. Još jedanput želim ponoviti da mi je jako drago da je evidentna jednoglasna potpora i na matičnom odboru, ali isto tako i na Odboru za zakonodavstvo. Evidentna je i čini me jednoglasna potpora i svih klubova na ovoj plenarnoj sjednici i mislim da je jako dobro da imamo apsolutno suglasje kad se radi o djeci koja su naročito posebna i osjetljiva društvena skupina i njihova dobrobit uvijek i svugdje mora biti na prvom mjestu bez obzira na sve okolnosti i specifične situacije. Da ova Vlada djeluje socijalno osjetljivo i da svojim politikama jača socijalnu državu dokazuje i ovaj hvale vrijedan zakon kojim se čine zaista značajni iskoraci i pomaci i to u materijalnom statusu, financijskoj stabilnosti, ali isto tako i pravima djeteta i to u slučaju kad mu otac ili majka alimentaciju ne plaćaju. Stoga još jedanput pohvaljujem sustavan i sveobuhvatan pristup rješavanju problema jer se značajno povećava broj korisnika i to sa dosadašnjih 1400 na projiciranih 9 i pol tisuća što je gotovo sedam puta više nego sada. Dakle, sva će djeca biti obuhvaćena, a sam iznos naknade se udvostručuje u prosjeku na 200 eura mjesečno sa važnom napomenom da se visina alimentacije određuje u postotku od prosječne mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj koja kontinuirano raste.
Još jedanput ponavljam Klub HDZ-a će podržati ovaj Zakon o privremenom uzdržavanju.
Hvala.
Sada će u ime Kluba zastupnika SDP-a završno govoriti poštovana zastupnica Anita Curiš Krok.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče.
Evo poštovane kolegice i kolege, mi iz kluba SDP-a također pozdravljamo ovaj zakon. Pravila prema korisnicima su unaprijeđena i svima nam treba biti jednaki cilj, a to je dobrobit djeteta i iste mogućnosti i prava za svu djecu.
Produljenje trajanja mogućnosti korištenja privremenog uzdržavanja, znači do osme godine ili do onda do kad se dijete obrazuje. Naravno i više nego pohvalno znači mogućnost i za osobe sa invaliditetom koje su na žalost ili radno nesposobne pa ovise o brizi roditelja da također koriste to pravo.
Također moramo pohvaliti da se desio veliki iskorak. Naravno da je to tema koja je bila nekoliko puta već ovdje komunicirana i tema na kojoj su inzistirali također pojedini zastupnici da više krene u proceduru. I vrlo dobro je da je sad to sve produljeno jer onaj prijašnji rok s trajanjem od tri godine ozbiljno ugrožavao prava i mogućnosti djeteta.
Osim trajanja naravno bitno je spomenuti i samu visinu samog iznosa koji je sada u sto postotnom iznosu onog iznosa koji je propisan kao najmanji. Naravno da nije niti to iznos koji m ože podmiriti sve one troškove koje imate za dijete, ali barem nekakav napredak. Jedno od najvažnijih prihvaćenih prijedloga u javnom savjetovanju svakako vidimo to da je dijete koje je primatelj privremenog uzdržavanja izuzeto od tražbine po nasljedstvu od strane, znači onoga koji je to dijete trebao uzdržavati.
Vrlo dobro da je to izbačeno, jer da to nije izbačeno ispadalo bi da je dijete samo sebe uzdržavalo. Ono što moramo naglasiti da ćemo podržati ovaj zakon, ali svakako treba problematizirati i samu provedbu i uzeti sa rezervom provođenje kroz agenciju o čemu smo danas nekoliko puta i pričali. Kad kažem sa rezervom govorim to samo sa jednim ciljem ne da tamo možda ne rade kompetentni stručnjaci nego eto mi svi imamo vjerujem svi koji sjedimo ovdje i koji zastupamo interese ovog naroda da što brže i efikasnije i naravno u interesu djetetove dobrobiti i prava ti postupci budu riješeni.
Naravno da smo i kroz pojedinačne rasprave iskazali zabrinutost za osobne podatke, ali ono što smo pokazali zabrinutost to je i za kažnjavanje onih koji ne ispunjavaju privremeno uzdržavanje kako će se nadzirati i taj sami javni rad.
Također, voljeli bismo da je provođenje samog zakona bude na apsolutnu zaštitu djece, da se i pošalje poruka onima koji to ne rade znači da su to dužni, znači da su dužni brinuti se o svom djetetu i da je zakon jasan. Ukoliko to neće činiti oni, da će to činiti država, ali da će država to od njih i naplatiti. Bilo je i rasprave i prijepora oko obveze prema djedovima i bakama. Slažemo se da trebamo na neki način zaštititi naše ugrožene skupine kao što su i umirovljenici, ali sam Obiteljski zakon jasno definira tko su obveznici uzdržavanja, koje linije znači unutar obitelji, pa tako smatramo da to nije domena ovog zakona. Ali vjerujemo da također postoje i pozitivni primjeri kada se i djedovi i bake uključe ukoliko su naravno u mogućnosti.
Tema obiteljskih odnosa vrlo je kompleksna, ali moramo shvatiti da je to vrlo bitna tema. Na žalost sami razlozi koji dovode do privremenog uzdržavanja većinom nisu ni malo ugodni ali naravno da bi svima trebala biti najvažnija opet ponavljam dobrobit i zaštita djece prvenstveno roditeljima, ali naravno i državi.
Nadamo se da ćete razmisliti i prihvatiti danas iznešene primjedbe, prijedloge, a mi u SDP-u ćemo podržati ovaj zakon uz opasku da ćemo pratiti prijedlog da li i što će se dešavati sa agencijom naravno uzimajući u obzir mišljenje struke, ali molili bi da uzmete u obzir mišljenje pravobraniteljice koja je također u javnom savjetovanju to uputila.
Hvala.
Završno će u ime Kluba zastupnika CENTRA i Nezavisne platforme Sjever govoriti poštovana zastupnica Viktorija Knežević.
Izvolite.
Današnja rasprava je bila puna hvale za državu koja na ovaj način preuzima brigu o djeci roditelja koji ne plaćaju svoje uzdržavanje i to na način da isplaćuju novac iz proračuna koji pune vrijedni, sposobni i odgovorni građani. Mislim da danas ovdje nismo dovoljno vodili računa o tim građanima koji uplaćuju u proračun i koji su na neki način ovim isplatama sankcionirani, mi nemamo za druge važne svrhe. Smatram da moramo voditi računa o tome da na te građane svalimo što manji teret ovih neodgovornih odnosno da nađemo načina da postojeći sustav učinimo, sustav određivanja uzdržavanja učinimo boljim i sustav naplate učinimo boljim. Ja sam u dijelu koji, kojem sam iznosila u stajalištu kluba iznijela već neke prijedloge da možemo utjecati da se politika kažnjavanja postroži, da možemo promijeniti zakone da bude moguće više od 50% njihove plaće zaplijeniti i da možemo promijeniti propise na način da budu mogući inspekcijski nadzori kada god sumnjamo da je roditelj sam sebi ili ga je netko prijavio na manju plaću da bi se izbjeglo uzdržavanje. Međutim možemo možda učiniti još nešto. Mi u Hrvatskoj imamo one tzv. liste srama na kojima se pojavljuju poslodavci koji ne plaćaju plaće svojim zaposlenicima. Vjerujem da bi bitno doprinijelo kada bi objavljivali i liste roditelja koji ne plaćaju svoje uzdržavanje, pa to nije ništa manje sramotno i nezakonito. To je jednako kazneno djelo kao što je kazneno djelo neisplate plaće. Stoga mislim da je to još jedna mjera koja bi zaista pomogla i da moramo naći još druge kako da stisnemo one koji svoju zakonsku, moralnu, životnu i svaku drugu odgovornost ne ispunjavamo. Mi ćemo kao klub podržati i nadamo se da će u drugom čitanju biti otklonjeni ovi neki manji nedostaci koji su primijećeni i da će se svakako naći u pripremi neki drugi propisi koji će omogućit cjelovito rješavanje ovog ozbiljnog je li problema, koji je doveo do toga da smo jedina zemlja EU koja u Kaznenom zakonu ima neplaćeno uzdržavanje. Eto, to bi bilo sve.
U ime Kluba zastupnika Možemo! završno će govorit poštovana zastupnica Jelena Miloš. Izvolite.
Zahvaljujem.
Pa evo imam i ja potrebu malo izbalansirati ove salve hvale koje su upućene na, na ovaj zakon. Naravno zakon jest poboljšanje, to i jesmo rekli međutim treba se sjetit šta se zapravo ovim zakonom mijenja. Dakle mijenja se naknada koja je bila izrazito mala, koja je iznosila samo 50% zakonskog minimuma i koja je takva bila godinama. Mijenja se činjenica da smo do sad imali situaciju da se na alimentaciju i u slučaju ovrhe čeka više od 3 pa i više od 3 mjeseca i mijenja se situacija recimo da smo imali jedan zakon kojim 10 godina piše da djeca plaćaju dugove roditelja koji im nisu uplaćivali alimentaciju toj istoj djeci. Dakle to je nešto što je bilo u ovom sustavu, što nije valjalo i što se mijenja. Dobro je da se mijenja, iskreno moglo je i ranije ali naravno ovo jest poboljšanje. U tom slučaju mi jesmo rekli da, da podržavamo taj zakon ali ajmo i ne pretjerivat sa nekim pohvalama nečega šta imamo godinama problem u sustavu da se nije mijenjalo. Evo i to, mislim da i to treba reći. Ja bih sad sažela nekoliko ključnih tema i prijedloga za drugo čitanje, već sam o njima govorila tijekom rasprave u ime kluba. Evo vrlo konkretno, prvo ja bih predložila da država isplaćuje cjelokupan iznos alimentacije, a ne samo zakonski minimum kada je riječ o tome da je ta alimentacija jedini prihod obitelji, ne uključujući socijalne naknade. Takvih obitelji kao što sam rekla nema puno. Ja mislim da to ne bi trebao bit velik trošak za državu, a mislim da je bitno za obitelji koji jesu u riziku od siromaštva da se i izvuku iz tog siromaštva, a ne da perpetuirano bivaju u istom tom začaranom krugu. Druga stvar, još jednom molim očitovanje na to gdje se u ovom zakonu adresiraju djeca čiji su roditelji radno nesposobni ili koji imaju nepoznato prebivalište odnosno boravište. Dakle još jednom bi zatražila jasnu potvrdu da ta djeca imaju pravo na alimentaciju jer ja to ne nalazim u ovom prijedlogu zakona. Ne kažem da ne postoji, nisam pravnica možda ja to sam previdjela ali molim vas da to jednostavno jasno, ovaj na to ukažete. Treće, predlažem da se u drugom čitanju dodatno pokušaju skratiti rokovi koji su sada 30 dana jer je to i dalje puno vremena bez ikakvih primanja. Dakle zamislimo situaciju da roditelj već 30 dana ne prima tu naknadu i onda još 30 dana, do 30 dana na nju čeka. Dakle to je i dalje dosta vremena i ajmo vidjet da li se ti rokovi dodatno mogu skratiti. I zadnje, predlažem da se do idućeg čitanja predoči i nekakvo rješenje za naplatu zapravo cjelokupne alimentacije jer moramo bit svjesni da mi ovdje ne govorimo o naplati cjelokupne alimentacije koju je roditelj dužan, već o naplati tog zakonskog minimuma na koji se zapravo onda država upisuje i onda koji je taj roditelj koji ne plaća dužan državi. Ali mi trebamo nać isto tako rješenje da bi se naplatila cjelokupna alimentacija i kroz nešto što do sad nije bilo, a to je kroz naplatu od strane, kroz naplatu od imovine, bilo pokretnine, bilo nekretnine, bilo temeljitijih inspekcija oko zloupotrebe. Tu bi naravno pomogao i registar kućanstva o kojem se priča u ovoj državi godinama, koji još uvijek nije došao. Nadamo se da će to šta prije zaživjeti jer riješilo bi samo ovaj problem nego i niz drugih, drugih problema koje danas imamo. Hvala.
Hvala lijepa.
Time zaključujem raspravu o ovoj točci. O njoj ćemo glasat kad se steknu uvjeti.

21

  • Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju, prvo čitanje, P.Z. br. 27
12.07.2024.
Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju, prvo čitanje, P.Z. br. 27. Predlagatelj je Vlada. Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o privremenom uzdržavanju.
1. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
141 glas, jednoglasno dakle donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF