Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 21

PDF

90

  • Prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine - "Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva", Predlagatelj: Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu
13.03.2024.
I ovo je posljednja jel da? Pretposljednja. Predzadnja, dobro. Za mene zadnja ali predzadnja dobro.

- Prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine, „Godinom obilježavanja 1100., obljetnice Hrvatskog kraljevstva“

Predlagatelj je Odbor za obrazovanje znanost i kulturu, na temelju čl. 172 u vezi s čl. 214. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Raspravu je proveo Odbor za zakonodavstvo. Vlada je dostavila mišljenje.
Želi li predstavnica predlagatelja dati dodatno obrazloženje? S nama je gospođa Vesna Bedeković kao i inače je s nama jel da, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Izvolite. Izvolite. Izvolite.
Hvala vam lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče, uvažene kolegice i kolege.
Dakle, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, razmotrio je poticaj za donošenje odluke Hrvatskog sabora o proglašenju 2025. godine, Godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva, koji je odboru proslijedio Ured predsjednika Hrvatskog sabora. U razmatranju navedenog poticanja, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu je raspolagao prijedlogom Matice hrvatske i Družbe Brača hrvatskoga zmaja te pisanim mišljenjima Ministarstva znanosti i obrazovanja i Ministarstva kulture i medija koji podržavaju donošenje navedene odluke, a u mišljenju Ministarstva znanosti i obrazovanja, obrazloženo je da 1100. obljetnica Hrvatskog kraljevstva podsjeća na veliki trenutak u povijesti hrvatskog naroda, kada je Hrvatska postala samostalno i priznato kraljevstvo, što je odigralo ključnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta i suverenosti, a naravno time se potiče i osjećaj nacionalnog ponosa i pripadnosti među građanima te doprinosi razumijevanju povijesnih događaja koji su oblikovali suvremenu Hrvatsku. Obilježavanje ove obljetnice predstavljat će također i prigodu za isticanje bogate kulturne baštine hrvatskog naroda uključujući i hrvatski jezik, umjetnost, kulturu, arhitekturu koji su obilježili proteklo tisućljeće.
U mišljenju pak Ministarstva kulture i medija obrazloženo je da se Vlada Republike Hrvatske već uključila u pripremu za obilježavanje 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva, a Ministarstvo kulture i medija poduzeo je čitav niz aktivnosti kao i koordinaciju pripreme za obilježavanje ove važne obljetnice u koje su uključene ustanove čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske.
Ministarstvo medija, kulture i medija također je izvijestilo odbor o razgovorima sa Hrvatskom biskupskom konferencijom, te o snažnoj inicijativi hrvatske katoličke crkve u smjeru obilježavanja ove velike obljetnice. Predstavnici relevantnih institucija čiji je osnivač Vlada Republike Hrvatske između ostalih Hrvatski državni arhiv, Hrvatski povijesni muzej, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i galerija Klovićevi dvori već su izradili nacrt izložbe kojom bi se ukupnoj hrvatskoj javnosti predstavili svi bitni elementi hrvatske državnosti. A Hrvatski državni arhiv u prigodi obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva priprema i još nekoliko projekata.
Ovu izložbu koju sam spomenula radnog naziva 1100 godina hrvatskoga kraljevstva priprema u suradnji sa drugim baštinskim i kulturnim institucijama primjerice Muzejem arheoloških spomenika, NSK-om, Hrvatskim povijesnim muzejem itd. kao i u suradnji sa sveučilištima u Zadru i u Splitu. Izložba će biti postavljena u galeriji Klovićevi dvori, a planirani datum otvorenja jest na Dan državnosti 30. svibnja sljedeće 2025. godine.
Cilj ove izložbe je pokazati kontinuitet hrvatskog kraljevstva od ranog srednjeg vijeka pa sve do početka 20 stoljeća, pokazati svakako tisućljetnu borbu Hrvatske i Hrvata za opstanak na prostoru gdje se susreću dvije civilizacije i preklapaju tri najveće svjetske vjerske zajednice Europe i srednje Azije gdje su se stoljećima sustavno ponavljale agresije kako sa istoka, tako i sa zapada i gdje je eto do jučer tako reći bila granica između istoka i zapada, između kapitalizma, socijalizma, totalitarizma, demokracije.
I naravno nakana je prikazati neprekinutu nit 13 stoljetne hrvatske državnosti, teritorijalnog kontinuiteta i borbe za svaki pedalj zemlje za hrvatske povijesne i prirodne granice. Drugi projekt Hrvatskog državnog arhiva je prijevod sa latinskog jezika knjige o municipalnim pravima i statutima kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije autora Josipa Kuševića posljednjeg protu notara Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije koju je napisao 1830. godine gdje je koristeći povijesne dokumente kao argument Kušević u tom dijelu obrazložio i dokazao da Hrvatska trojedna kraljevina ima zaseban položaj i državnost, odnosno da nije podložna Ugarskoj, nego ravnopravna sa njom. Dakle, govorim o kontekstu vremena nastanka ove knjige.
I treći projekt Hrvatskog državnog arhiva je tiskanje Zbornika temeljnih dokumenata hrvatske državnosti od ranog srednjeg vijeka do danas. Nadalje, Matica hrvatska kao jedna od najrelevantnijih hrvatskih institucija koja promiče nacionalni i kulturni identitet u područjima umjetničkog, znanstvenog, duhovnog stvaralaštva, gospodarstva, javnoga života tijekom 2020. godine također najavljuje kako će organizirati brojna kulturno-umjetnička događanja i znanstvene skupove kojima će dati svoj doprinos obilježavanju ove velike obljetnice.
Također, Družba braća hrvatskoga zmaja jedna od najstarijih hrvatskih kulturnih udruga koja osobito djeluje u području očuvanja hrvatske kulturne i povijesne baštine, te promicanju hrvatskog identiteta s ciljem obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva već je izdala knjigu „Kralj Tomislav kroz tisuć godina“ autora dr. Marija Jareba istaknutog hrvatskog povjesničara. A također u prigodi obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva družba priprema i postavljanje spomenika dolazak Hrvata na Jadran čime bi se upravo u 2025. godini obilježila opstojnost Hrvata na današnjem povijesnom prostoru i svakako jedinstvo kontinentalne i jadranske Hrvatske. Pa tako spomenik u obliku kamene mogile sa kipovima i reljefima koje prikazuju dolazak Hrvata na Jadransko more prema motivima istoimene slike Otona Ivekovića bio bi lociran na frekventno mjesto autoceste A1, a svojim će dimenzijama omogućiti da bude izuzetno dobro vidljiv kako bi bio dostupan brojnim posjetiteljima i putnicima.
Ono što imam potrebu naglasiti je činjenica da će 1100 obljetnica hrvatskog kraljevstva sljedeće 2025. godine biti veliki jubilej, a evo koristim prigodu i podsjetiti vas kako je tisućita obljetnica osnutka hrvatskog kraljevstva obilježena prije nepunih stotinu godina, dakle 1925 godine čitavim nizom događanja koja su imala za cilj jačati hrvatski identitet i hrvatsku nacionalnu svijest, a bila su temeljena na interpretacijama povjesničara toga vremena koji su 925. godinu označili kao godinu krunjenja prvoga hrvatskog kralja Tomislava.
Svakako da je upravo krunidba Tomislavova za kralja postala sredstvom kulturno-povijesne identifikacije i manifestacije, manifestiranja političke, vjerske i nacionalne svijesti. Naravno nakon što je hrvatska histeriografija kasnog 19. stoljeća utvrdila 925.—tu godinu kao kronološku odrednicu kada je Tomislav ponio kraljevsku krunu. Tadašnja ideja o obilježavanju 1000-te obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, znači govorimo o 1925.g., pojavila se daleke 1906.g., dakle puno, puno prije 1925. upravo u okrilju Družbe Hrvatskoga Zmaja koja je dakle te, tih godina, dakle prije gotovo 100.g. bila pokretač i predvodnik obilježavanja tadašnje 1000-godišnjice Hrvatskog Kraljevstva. Tada, podsjetit ću 1925. ovu obljetnicu, ovaj veliki jubilej obilježila je i ondašnja Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, a današnja Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koja je te iste godine, dakle 1925. tiskala Zbornik kralja Tomislava koji sadrži stručne tekstove o vremenu kralja Tomislava i vremenu Hrvatske dinastije.
Dakle, cijele te, tijekom cijele 1925.g. je bio održan čitav niz kulturnih umjetničkim manifestacija u mnogim hrvatskim gradovima, mnogim hrvatskim selima i na područjima onoga vremena gdje su živjeli Hrvati …/Govornik se ne razumije./…primjerice BiH, Crne Gore, a evo ja ću kao primjer podsjetiti da je 1925.g. u Zagrebu podignut spomenik humak Sokolska mogila u našem Maksimiru koja je sazdana od grumena zemlje koja je donesena iz raznih krajeva u kojima su u to vrijeme živjeli Hrvati. Također istim tim povodom podignuta su brojna spomen obilježja u čast kralja Tomislava, a velik, velik broj ulica i trgova dobio je ime upravo kralja Tomislava i ti su nazivi sačuvani i nisu se mijenjali do dana današnjega, dakle imena ulica i imena trgova, primjerice zagrebački Trg kralja Tomislava svoje sadašnje ime je dobio 1927.g., nije se mijenjao do danas, a podsjetit ću još i na jedno važno djelo koje je objavljeno upravo 1925.g., to je knjiga „Povijest Hrvata u doba narodnih vladara“, dakle djelo uglednog povjesničara Ferde Šišića. Tako da evo podržavajući i ovaj poticaj za donošenje odluke HS o proglašenju slijedeće godine, dakle 2025.g. godinom obilježavanja 1100-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, kao naravno i sva dosadašnja nastojanja i već poduzete aktivnosti prethodno svih institucija i ustanova koje sam spomenula i Vlade RH i naših ministarstava i svakako smatrajući kako obilježavanje zaslužuje biti prepoznato u široj javnosti i podržano od svih relevantnih institucija, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu predlaže HS donošenje odluke o proglašenju 2025.g. godinom obilježavanja 1100-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, hvala vam lijepa.
Hvala.
Želi li predstavnik Vlade dodatno obrazložiti mišljenje? Da.
Aha, dobro, idemo prvo replike odraditi, pa onda ćemo ovaj, hvala vam lijepa, poštovana zastupnica Vukovac, izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovana kolegice, podržavam ovaj prijedlog i glasat ću za njega, no moram vas pitati zašto nam danas treba takva proslava, osjećamo li se možda od nekoga ugroženi, imamo li nekih neprijatelja protiv kojih je uperena, jesmo li nezadovoljni možda integracijama unutar kojih smo se našli, dakle pa je prema EU ili NATO, u NATO-u bitno poručiti da smo mi ipak svoji na svome? Zahvaljujem.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Poštovana kolegice, vi ste zaista svašta izrekli u ovom saboru, al ovo što ste sad izrekli, pa ja ne mogu vjerovat da ste vi to rekli. Čekajte, jel vi, koji je, koji vi problem imate, ko, jel vi imate problem sa riječju „hrvatsko“, s riječju „Hrvatsko Kraljevstvo“? Vi imate problem s obilježavanjem značajnih obljetnica? Čekajte, ko se koga boji, u čemu je problem? Hajte vi lijepo, hajte vi lijepo javnosti koja nas sad gleda i sluša i svima koji ovo promatraju objasnite u čemu je vaš problem? Koji problem vi imate s pitanjem, a zašto mi sada idemo donijeti odluku o proglašavanju 2025.g. godinom obilježivanja 1100-te obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva, velikog trenutka u povijesti hrvatskog naroda i velikog trenutka kada ćemo ponovno, kao i uvijek…/Upadica Reiner: Hvala./…istaći bogatu kulturnu baštinu i identitet hrvatskog naroda?
Hvala lijepa.
Poštovani, poštovana zastupnica Vukovac.
Hvala lijepo predsjedavajući.
Poštovana kolegice Bedeković, ma dobro je ovo da se vidi. Vidjeli smo nedavno na primjeru Zakona o hrvatskom jeziku vrlo jasno razdiobu s jedne strane HDZ-a koja osim što je u ovome mandatu riješila i gospodarsku i socijalnu i svaku drugu krizu je držala i do svoga identiteta, identiteta hrvatskoga naroda, hrvatske nacije, ne samo u RH. Zahvaljujemo i dobro je da i BiH kreću u pristupne pregovore kao kandidat i kao što ste rekli, Hrvati su prije 100.g. 1925. obilježavali od Zagreba do Tomislavgrada ponosno obljetnicu krunidbe kralja Tomislava i Hrvati će i slijedeće godine na čelu sa HDZ-om također ponosno dostojanstveno uz hrvatske zastave obilježiti 1100.g. Hrvatskoga Kraljevstva, komu pravo, komu krivo.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Hvala vam lijepa poštovani kolega.
Da, Hrvati će i slijedeće 2025.g. na čelu s HDZ-om isticati s ponosom svoj identitet, svoju kulturu svoju baštinu, kao što sam rekla u svim krajevima lijepe naše i izvan njih isticat će se svoj ponos, svoj suverenitet kako u Hrvatskoj tako i u EU, a to nam EU svim ovim događanjima u vrijeme Vlade Andreja Plenkovića itekako, itekako vrednuje.
Hrvatska je upravo pod Vladom Andreja Plenkovića, premijera Plenkovića u zadnjih osam godina stekla ugled ne samo u EU nego ugled u svijetu. I da, pod hrvatskom zastavom i hrvatskim srcem i pod vodstvom HDZ-a.
Hvala vam.
Hvala.
Poštovani zastupnik Pavliček.
Poštovana kolegice, Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda, još davne 879.g., Papa Ivan VIII je priznao hrvatskog kneza Branimira i to je u to doba srednjeg vijeka bio znak da ste međunarodno priznati, s obzirom da je Vatikan imao najveći autoritet među narodima Europe.
Podržat ćemo ovaj prijedlog jer trebamo bit ponosni na svoju burnu prošlost, nije bilo lako kroz ova brojna stoljeća opstati na ovom području. Međutim, manje bitno tko će biti na čelu države nakon ovih izbora, mislim da bez obzira tkogod da bude da se ovo treba obilježavati. Ali evo nisam ni u vašem proračunu i projekcijama za 2025.g. vidio niti jednu stavku obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva pa molim da odgovorite na to pitanje.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Hvala vam lijepa.
Kolega, bitno je tko će biti na čelu države u sljedećem mandatu, ne samo države nego i na čelu sljedeće Vlade jako je bitno, a to će biti HDZ zajedno sa svojim hrvatskim narodom i to je važno danas istaknuti.
Što se tiče proračunskih sredstava, nikad stabilniji proračun, nikad stabilnije javne financije. A za ovako jednu veliku obljetnicu koja se priprema u sljedećoj godini 2025.g. kao i za sve aktivnosti donosi se proračun za sljedeću godinu krajem godine. Bit će osigurana sredstva nemojte brinuti, nemojte brinuti, hrvatski proračun je stabilan.
Sad imamo vjerovali ili ne više povreda poslovnika, prva je kolega Pavliček. U čem je povrijeđen poslovnik?
Čl. 238., znači hrvatski proračun je sve samo ne stabilan jer je četri miljarde eura u deficitu. Znači od Domovinskog rata niste imali deficit od 30 milijardi kuna, toliko o stabilnosti proračuna.
Kao drugo, nisam znao da vi imate zlatnu kuglu ili neku kuglu pa znate unaprijed tko će bit pobjednik izbora. Ja bi isto htio imati takve sposobnosti, ali očigledno to samo članovi HDZ-a, imaju. Tako da nemojte obmanjivati javnost i govoriti za nešto za što ne znate što će biti u budućnosti.
Dobro, to naravno nije bila povreda poslovnika pa dobijate opomenu.
Kolega Bauk je isto dignuo povredu poslovnika, o pardon kolega Bauk Pavić je prije.
Poštovana zastupnice budite …/Upadica Reiner: Preko veze sam htio, ali nisam uspio./… 238. budete li ponovo na vlasti i bude li predsjednik Vlade Andrej Plenković molim vas zamolite ga da mi nakon dvije i pol godine odgovori na pitanja koja sam ja ovdje postavljao na aktualcu i zamolite dva ministra da mi odgovore na pitanja koja sam postavio na aktualcu, a vezana su za kriminal u HDZ-u.
Hvala.
I to nije bila povreda poslovnika pa dobijate opomenu.
Evo sad kolega Bauk je digao povredu poslovnika.
238. meni je simpatično najprije smo raspravljali o četrdesetim godinama, pa devedesetim godinama prošlog stoljeća, a sad smo uspjeli i kralja Tomislava uvuć u sljedeće izbore. Ja bi molio informaciju je li kralj Tomislav bio član HDZ-a, evo ako mi možete to reći? Jer vi ste imali jednog Tomislava na čelu HDZ-a taj jedini koji nije bio na čelu države. Tako da pustite kralja Tomislava neka počiva u miru i Hrvatsko kraljevstvo da obilježimo 1100 godina pravi Hrvati će svakako bit na čelu, pravi domoljubi na čelu države 2025..
Hvala.
Hvala lijepa.
To isto nije bila povreda poslovnika, jedino što znam da nije bio kralj Tomislav član SDP-a, a za drugo se ne zna, za drugo se ne zna.
Kolegica Peović je digla povredu poslovnika.
Pa ukrao mi je kolega Bauk riječ iz usta, ali 238. povreda poslovnika povijesnih razmjera jer mislim da biste se trebali pohvalit ukoliko je kralj Tomislav na vašoj listi.
Dobro, to nije bila povreda poslovnika pa dobijate opomenu. A sad će repliku imati poštovani zastupnik Krstulović Opara. Izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Vidim da g. Bauk hoće nešto kazat pa vas molim da mu dopustite kaže i da mi vratite moje vrijeme potrebno.
Ne znam ometate kolegu Oparu pa ćemo kasnije.
Molim da mi vratite vrijeme jer je g. Bauk htio nešto sa predsjednikom. Hvala lijepa.
Dakle, g. potpredsjedniče, meni je potpuno nejasno kako od svake teme pa i ove jedne plemenite, fine, kulturne teme ljudi mogu napraviti cirkus i sprdnju? Može vas biti sram.
Gospođa Bedeković predsjednica je lijepo kazala da je prijedlog za obilježavanje 1100 godina Hrvatskog kraljevstva došao od dvije važne hrvatske kulturne udruge, povijesne udruge Družbe „Braće Hrvatskoga Zmaja“ te Matice hrvatske, dvije ustanove koje su bile svjetionik kulture kroz stoljeće svoga rada i nikada nisu bile niti stranačke niti zavedene politikom. Ja vas najljepše molim da u ime povijesti, ali i završetka ovoga saziva smirite balun, uzmete press konferenciju vodite svoje kampanje negdje drugdje, a ovoj temi pristupimo kako Bog zapovijeda pristojno i na ponos Hrvata jer nam je to potrebno jer to zaslužuje kako naša povijest tako i naša kultura.
Dobro, ovaj povredu Poslovnika dignuo je kolega Pavliček. U čemu je povrijeđen Poslovnik?
Čl. 238.
Kolega Krstulović Opara cijenim vas kao čovjeka i kao političara ali nažalost, nažalost vaša kolegica je ispolitizirala sad ovu točku, iz čista mira kad je počela pričati da će biti ta obljetnica na čelu sa HDZ-om. Znači, nažalost povijesnu ličnost prvog hrvatskog kralja koristi u dnevno političke svrhe. Sad vi to htjeli priznati ili ne, ali evo postoje tonski zapisi, video zapisi i ona je krenula u tom smjeru i zato je dobila određene i odgovore.
Dobro ali to nije bila povreda Poslovnika kao što znate pa vam moram opet dati opomenu, mislim da je to druga vam.
Ovaj, odgovor na repliku ima poštovana zastupnica Bedeković.
Hvala vam lijepa.
Kolega Krstulović Opara, slažem se s vama da treba stati na loptu i treba na primjeren način govoriti o ovoj prevažnoj temi i nisam za to da se ova prevažna tema ispolitizira i nisam za to da se spuštamo na razinu koja nije primjerena ovoj temi. To je prvo. Drugo, što se tiče toga tko će biti, tko neće biti na čelu dakle, ove, ovog obilježavanja i na čelu Vlade u vrijeme kada će se obilježavati ova velika obljetnica, ja samo mogu reći kolegi. Kolega, vi ste rekli da vama nije bitno. Meni je bitno, meni je bitno. Meni je bitno tko će ovu Vladu voditi u slijedeće 4 godine i tko će brinuti o hrvatskim građanima. Dakle to je činjenica i to je istina. …/Upadica Reiner: Dobro, slijedeća./… Bez politiziranja i bez primisli.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Šimičevića.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana kolegice evo Hrvatska država i hrvatski narod imali su dugu, burnu povijest i jako je važno da znamo gdje smo, kome pripadamo, odakle idemo i kamo želimo stići. Jedan od način je obilježavanje datuma iz hrvatske povijesti i mi imamo sad priliku obilježiti 1100. godinu Hrvatskog kraljevstva. Mislim da svatko onaj tko svoju Hrvatsku državu doživljava, da neće imati ništa protiv i jako je važno da ne mijenjamo datume, koji su važni za stvaranje hrvatske povijesti. Mi smo bili svjedoci da smo promijenili datum 30., tko je to promijenio da ne, ja ne želim politizirati 30. svibnja pa smo došli na 25. lipanj i onda što smo dobili. Dobili smo zapravo ništa. Dakle ako želite obezvrijediti narod, hrvatski narod …/Upadica Reiner: Hvala./… mijenjate mu datume koji su važni za njegovu povijest.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Hvala vam lijepa.
Poštovani kolega, slažem se, dakle ovo je više bio vaš komentar nego, nego replika u smislu postavljenog pitanja. Naravno da je važno obilježavati važne datume, naravno da je važno biti svjestan sebe, biti svjestan svog identiteta, svjestan svoje zemlje i svjestan svoje povijesti. Narod koji ne poznaje svoju povijest teško da će imati budućnost. Narod koji mijenja važne datume u svojoj povijesti, teško da će imati budućnost kakvu narod zaslužuje. Vi ste govorili o jednom važnom datumu, 30. svibnja dakle Dan državnosti i upravo je dakle ova Vlada i ovaj saziv Hrvatskog sabora i ova parlamentarna većina vratila, ispravila, ispravila dakle i vratila povijesni datum 30. svibnja kao dan obilježavanja Hrvatske državnosti. I to je važno isticati i to je važno naglašavati. Hvala vam.
Poštovana zastupnica Posavec Krivec.
Poštovana kolegice Bedeković, da bi znali kuda idemo moramo znati od kuda smo došli. I nema ni jedne nacije, nema ni jednog naroda bez povijesti i bez onoga što štujemo. Meni je izuzetno zadovoljstvo i silni ponos da kao zastupnica u Hrvatskom saboru mogu raspravljati o ovoj točki, da mogu o njoj glasati i da mogu nešto ostaviti u naraštaj novim generacijama. Samo meni je jako žao što previše malo ljudi u Hrvatskoj zna o našoj hrvatskoj povijesti kada govorite o kontinuitetu Hrvatskog kraljevstva kada krećemo sa 925. i Tomislavom i nažalost stajemo već kod Svačića, onda ne trebamo to poistovjetiti sa kontinuitetom Hrvatske državnosti koji seže daleko dublje, a o čemu je na početku govorio i kolega Pavliček. Ja bi voljela da se mi ovdje u Hrvatskom saboru kao zastupnici izabrani od hrvatskog naroda, ne sramimo govoriti o svojoj prošlosti, da budemo na nju ponosni i da gledamo u budućnost i ja ću to učiniti danas kao ponosna Hrvatica koja sjedi sa lijeve strane ove sabornice.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Poštovana kolegice, hvala vam. Dijelim vaše mišljenje iako smo na suprotnim stranama ali ovo je tema i to ste vi pokazali upravo svojim primjerom, ovo je tema koja nas treba sve ujediniti. Ujediniti u ponosu na prošlost, ujediniti u pogledu na budućnost i to ste sjajno rekli. To je ono što ćemo u baštinu ostaviti naraštajima i generacijama koje dolaze iza nas. Kao što sam rekla, ja ću opet ponoviti. Narod koji ne poznaje i ne cijeni svoju povijest, ne cijeni svoju baštinu, ne cijeni svoju kulturu, ima problem sa identitetom. Narod koji ne zna koji je njegov pravi identitet, što je to njegova baština, što je to njegova povijest, narod koji ne poznaje povijest, teško će u budućnosti, osobito u vremenima u kojima živimo, prosperirati. A živimo u vremenima globalnim procesa 21. stoljeća, tako da hvala vam na replici.
Poštovana zastupnica Burić.
Hvala vam.
Poštovana kolegice Bedeković, sve je ovo još jedan iskaz politike modernoga suverenizma koju vodi ova Vlada, čuvajući hrvatsku baštinu, hrvatsku pismenost, kulturu, hrvatsku tisućljetnu uljudbu i u tom smislu iako se ne radi direktno o 925. već o 1100. želim posebno naglasiti važnost dragog kamena svih Hrvata, a to je Bašćanka ploča na kojoj se po prvi put na hrvatskom jeziku i hrvatskom pismu glagoljici spominje hrvatsko nacionalno ime kralja Zvonimira i sve je to prilika za poticanje osjećaja nacionalnog ponosa i pripadnosti isto kao i nedavni Zakon o hrvatskom jeziku koji smo donijeli, a koji Grbin naziva kretenskim …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… a njegova kolegica Glasovac hrvatski jezik takozvanim.
Poštovana zastupnica Bedeković.
Hvala vam lijepa poštovana kolegice.
Da, evo ponovno ću naglasiti da je važno poznavati vlastitu povijest, važno je cijeniti vlastitu baštinu da bismo imali vlastiti identitet da bismo sve to zajedno mogli i trebali i morati prenositi na buduće generacije i buduće, buduće naraštaje.
I ova današnja odluka je jedan, jedna u nizu dakle akata, jedan u nizu dokaza modernog hrvatskog suvereniteta. Vi ste krenuli dakle od Bašćanske ploče, mogli bismo nabrajati još čitav niz takovih kulturnih spomenika i ovo su trenutci kad trebamo biti ponosni na izraze modernog suverenizma ove Vlade i ove vladajuće garniture koja će ja vjerujem nastaviti voditi ovu, ovu zemlju i dalje.
Dakle, ja Zakon o hrvatskom jeziku i ponašanje pojedinih kolegica i kolega prema Zakonu o hrvatskom jeziku i pogrdni nazivi zaista više ne želim komentirati. To nije bilo dostojno svega onoga što smo učinili.
Poštovana zastupnika Peović.
Kolegice Bedeković imam tri pitanja za vas.
Koliko traje tisućljeće? Je li arhitektura umjetnost? I kada počinje ideja hrvatske nacije?
Poštovana zastupnica Bedeković.
Joj kolegice i vi ste svašta izgovorili u ovom saboru, svašta ste, svakakvih pitanja ste se napostavljali. Što se tiče odgovora na ova pitanja potražite vi sebi odgovore na ova pitanja sami, vi ste i sama članica akademske zajednice pa što se tiče tih odgovora vi ćete ih potražiti sami, a što se tiče vašeg odnosa prema hrvatskom identitetu, prema hrvatskoj naciji, hrvatskoj kulturi pa onda i onima koji su modernu i suvremenu hrvatsku državu na povijesnim zasadima stvarali '90.-tih godina, dakle vaš odnos prema hrvatskim braniteljima koje ste nazvali ratni profiteri družeći se i sjedeći zajedno tamo u ovim klupama s kolegicom Orešković koja je ona hrvatske branitelje nazvala karcinomom hrvatskom društva. Nemam ja potrebu vama nakon toga odgovarati niti na jedno pitanje.
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
Niti na jedno jedino pitanje.
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
Vama će na ta pitanja odgovoriti birači na izborima.
Hvala, hvala vam lijepo premašili ste vrijeme.
Želi li predstavnik Vlade dodatno obrazložiti mišljenje? Da, poštovani državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Ivica Poljičak.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče, cijenjene zastupnice i zastupnici, hrvatska Vlada podržava da se 2025. godina u ime sabora republike, Hrvatskog sabora proglasi „Godinom obilježavanja 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva“.
Htio sam samo još dodatno reći da to ne znači da obilježavanje počinje od ovog trenutka kad se nadam da će Hrvatski sabor svojim glasovima prihvatiti da to bude i to većinski, da to bude godina obilježavanja Hrvatskog sabor, Hrvatskog Kraljevstva 1100 godina, da su zapravo pripreme s tim u vezi već počele i kroz vladine institucije, kroz Hrvatski državni arhiv, kroz Hrvatski povijesni muzej i dio još drugih institucija tako da su već osigurana u tom smislu i proračunska sredstva i da su se sve aktivnosti pokrenule. Nije moguće to tek tako organizirati u vrlo kratkom roku da bi bile ne samo reprezentativna izložba, da bi bio i velebni znanstveni skup, a naravno sve sa ciljem obilježavanja koje Hrvate svrstava u moderne nacije u tom smislu što njeguju kulturu sjećanja u onom najboljem smislu riječi.
Ono što se dogodilo 920, 1925. godine bilo je obilježavanje 1000 godina, ali zapravo ono što se dogodilo 925 godine u tom smislu materijalni dokazi su prilično skromni, ali su vrlo, vrlo jasni, ali ono što je važno zbog čeg smo se već uključili u obilježavanje ovako velike obljetnice to je pitanje kontinuiteta, opstojnosti. To je pitanje kontinuiteta i identiteta, to je pitanje kontinuiteta prisutnosti i nazočnosti i to je doista jedno pitanje kontinuiteta zbog kojeg se mi nalazimo upravo u ovoj građevni koja se zove Hrvatski sabor, koji govori o svim značajnim elementima hrvatske državnosti.
To je naravno razlog ne samo da zbog tog budemo ponosi nego da zapravo služeći se svim reprezentativnim mogućnostima kulturološki gledano, umjetnički gledano, znanstveno gledano, društveno-politički gledano da toj obljetnici možemo dati jedan značaj koji ona nedvojbeno zaslužuje. Pri tomu nam valja biti svjestan da naše postojanje se doista mjeri samo godinama, to je jedan kratki vremenski isječak između vremena kad su prethodni naraštaji bili prije nas i zapravo nam na neki način dali taj jedan identitet kojeg mi danas srećom baštinimo, a istodobno zapravo to je i određena vrsta jamstva jedan nevidljivi vjetar koji je kao duh Hrvata između ostalog držao na okupu kroz dugo tisućljeće i više od toga zapravo je jamstvo da će nas taj duh, vjetar držati i u vremenima koje su ispred nas kad u ovim klupama stoljećima koji prethode će sjedit neki drugi ljudi, a mi ćemo doista biti tek sastavnicom sjećanja.
Puna podrška za inicijativu odbora, puna podrška HS-u, puna podrška svim onim institucijama i udrugama koje su se već uključile u obilježavanje 1100 godina Hrvatskog kraljevstva.
Hvala vam lijepa.
Hvala.
Prije nego što nastavimo pozdravimo na galeriji učenice i učenike 1. gimnazije iz Varaždina. /Pljesak/
Povredu poslovnika dignuo je poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Hvala g. potpredsjedniče.
…/Upadica Reiner: U čemu je povrijeđen poslovnik?/… 238. neuobičajeno obraćanje, ali ću kazat ovim mladim ljudima koji su ovdje došli. Prije 34 godine bio sam malo stariji od vas kad sam bio u prvome sazivu Sabora i tada sam bio praktički inspiriran izjavom jednog velikog čovjeka Voltairea koji je kazao ne slažem se sa nijednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da je izgovoriš.
Sad ćete imati prigodu čuti na ovu temu kako misli hrvatska radikalna ljevica, molim vas kritički to saslušajte, poštujte to, ali doma odite sa znanjem o Hrvatskome kraljevstvu kako ste naučili u školi i od svojih roditelja.
Hvala vam lijepo.
Dobro, to ovaj nije bila povreda poslovnika pa vam moram dati opomenu.
A sada će, želi li izvjestiteljica odbora uzeti riječ? Ne, onda žele li predstavnici predlagatelja dat dodatno obrazloženje? Ne, onda otvaram raspravu …/Upadica Peović: Onda ipak na kraju morat ću ja./… pa će u …/Upadica Peović: Usprkos svih ono prepreka./… ime Kluba zastupnika HSS i RF-a govoriti poštovana zastupnica Katarina Peović. Izvolite.
Čovjek se nakon uvoda pita smijem li zapravo govoriti ili je to bila upravo glosa primjedba koja treba biti uvod u ono zapravo bismo vam zabranili, ali evo demokracija pa ćete morati. No dobro.
Dragi srednjoškolci i srednjoškolke vi srećom o ovoj temi nešto i znate, pa ćete ovdje imati prilike vidjeti na koji je loš, neznanstven pa čak i nepismen, a svakako potpuno neutemeljen prijedlog stigao u HS od onih koji navodno tvrde … Može se govorit? Oni koji navodno tvrde da jako dobro poznaju hrvatsku povijest, da su branitelji te hrvatske povijesti i kako ste čuli nekoliko puta, ono suverenisti. Taj se suverenizam evo lijepo zrcali u ovom prijedlogu koji pokazuje da predlagatelji ne razumiju da su proturječni u svojim prijedlozima jer ako idete za tim da je 925. kad se nije potvrdilo da je uopće okrunjen kralj Tomislav što je Franjo Rački kao povjesničar izvuko devetnaesto stoljetni izvuko kao tezu da bi u jednom specifičnom povijesnom periodu pokazao da je Hrvatska, ja bi molila ako možete samo smirit kolegicu Burić i da me pusti da govorim. …/Upadica Reiner: Ona govori na slični način na koji vi govorite često i …/… Ne samo, mislim da priča iz klupe i drži svoj govor.
Dakle, Franjo Rački u trenutku kada '871.g. postavlja tu tezu da je okrunjen kralj Tomislav čini to u jednom specifičnom periodu i govori nešto za što nema nijedan izvor koji bi to potvrđivao, on se temelji na pismu Pape Ivana X koji Tomislava naziva kraljem Hrvata Rex Croatorum, a do tada se da je prvi kralj bio Stjepan Držislav za koga splitski kroničar Toma Arhiđakon kaže da je dobio oznake kraljevske vlasti s Bizanta. No u tom trenutku kada Franjo Rački to tvrdi, to su specifične povijesne okolnosti u kojima se pokušava postaviti prioritet i staviti hrvatska nacija ispred mađarske nacije da bi se dokazalo da smo i stariji i da imamo starijeg kralja od njih te kako bismo onda uspostavili ipak nekakvu mogućnost za hrvatsku samostalnost u toj kraljevini u kojoj smo mi podređeni u odnosu na Mađare.
Da li smo mi danas u jednom periodu kad se trebamo branit od Mađara? Sami zaključite. Od koga se mi to točno trebamo branit, od koga mi trebamo kreirat mitove o kreiranju hrvatskog identiteta 925.g.? Iako svi znamo, pa čini mi se i srednjoškolci da se ideja političke nacije javlja tek u 19. stoljeću. Mi naravno moramo pratit svoju povijest od 925., ali moramo biti svjesni da se hrvatska nacija i ideja hrvatske nacije pojavljuje tek u 19. stoljeću sa kreacijom svih drugih nacionalnih identiteta u to doba i da se upravo nacionalni identitet i hrvatski i njemački i svi drugi identiteti kreiraju u sukobu prema monarhijama, prema kraljevima, prema suverenima, prema vladarima koji imaju apsolutno moć i liberalizacija društva koja dolazi s kapitalizam, buržoazijom, novim načinom proizvodnje, tehnološkim napretkom omogućava da bi se ideja nacije uopće uspostavila ta ideja nacije, jedna fiktivna ideja.
Anderson, Benedict Anderson koji piše o nacijama kaže nacije su zamišljene zajednice. Zašto su one zamišljene zajednice? To je ideja zajedništva, jedinstva naroda, ljudi koji žive na istom teritoriju koje povezuje isti jezik koji omogućava da se neko smatra pripadnikom iste nacije.
Utoliko znači ovaj prijedlog predstavlja temeljno neznanstveni prijedlog koji ste u mnogim zapravo segmentima potpuno sukobljava sa onim što bi bilo i suverenistički način gledanja i nacionalno osviješten način gledanja, a svakako je u nekim dijelovima potpuno neprihvatljiv kao u dijelovima u kojima se kaže da je, da će taj to obilježavanje biti prijedlog za uspostavljanje i pokazivanje niti koja se nije prekinula niti ideje nacije i suvereniteta što teorijski znanstveno i nikako ne može biti točno. Dakle ne možemo govorit o ideji nacije prije 19. stoljeća. Nadalje, imamo kao prijedlog koji kaže to će omogućiti isticanje bogate kulturne baštine hrvatskog naroda uključujući hrvatski jezik, umjesto i arhitekturu. Zato sam kolegici Bedeković postavila pitanje nije li arhitektura umjetnost, mislim sam prijedlog je ono proturječan, a drugo on se, on govori o tisućljeću iako bi tisućljeće trebalo bit tisuća godina, a ovdje imamo 1100 godina, krunidba 925. znači bi obuhvaćala neki period jel otprilike od 120, 1000, 250 godina i tako dalje. Uglavnom potpuno neznanstven, potpuno neutemeljen, jako manjkav prijedlog koji ipak govori o nekim bitnim stvarima, a to su upravo one stvari koje on izostavlja. A taj prijedlog izostavlja upravo one momente Ilirskog pokreta, momenta hrvatskog nacionalnog bitka uopće, buđenja hrvatske ideje nacije, hrvatskog jezika mi uopće ne možemo govoriti o kulturi bez prvog dijela na hrvatskom jeziku, a to je Marulićeva Judita koja nastaje 1501. godine. Znači ne možemo govorit o umjetnosti, o kulturi niti o jeziku bez književnosti. To je potpuno znači ovdje falsificirano. Preobrazba znači te hrvatske kneževine u kraljevine što je kolegama HDZ-ovcima i Matici hrvatskoj i predlagateljima jako bitno, je ideja kojom se Hrvatska odupirala Mađarima, argument u prilog pravu Hrvatske na autonomiju unutar Austrougarskog, unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva što sam već rekla. Znači kad se slavilo ovo što ste isto tako ponavljali 1925. godine ta obljetnica 1000 godina, Hrvati su bili nezadovoljni svojim položajem u državi SHS-a i htjeli su manifestirati svoje težnje za autonomnim položajem unutar kraljevine SHS-a. U tom trenutku znači imamo situaciju u kojoj se pojavljuje dakle i ovaj obilježavanje kad se gradi mogila s orlom u Maksimiru, gdje je donesena tad i odluka o podizanju spomenika Tomislava koji će biti podignut tek više od 20 godina kasnije i objavljene stvarno kapitalna povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde Šišića ali sve se to zbiva 1925. godine u jednom specifičnom kontekstu u kojem su se nalazili Hrvati tada, unutar granica kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tada je kralj, tadašnji naš kralj Aleksandar Karađorđević nazvao svojeg sina Tomislavom pa su ovi gradovi koje ste spominjali kolegice Bedeković morali se deklarirati kao gradovi koji se pozivaju na Aleksandrovog sina, naravno da je to bilo politički oportunizam. Vjerojatno su se željeli referirat na Tomislava ali je to bila činjenica da su se morali referirati, Duvno preimenovano u Tomislav grad u čast njegovu sinu. Postojao je isto tako moramo reći još jedan Tomislav, a to je Tomislav II, iz dinastije Vojvoda Aoste koji je trebao postati kralj prema sporazumu Pavelića i Musolinija al eto ga miša mu poljubim, nije stupio na sveto hrvatsko tlo. Uglavnom ova novo srednjevjekovna histerija koja se vidi u ovom prijedlogu, eliminira sve povijesne trenutke u kojima smo bili svjetska činjenica, u kojima smo se borili i izborili za ravnopravnost, za jednakost, za solidarnost kao društvene vrijednosti, a namećemo anarhističku kulisu izmišljene povijesti neokolonijalnih i autokolonijalnih vrijednosti po onom principu sviđa nam se što vidimo na engleskom dvoru. Mi govorimo o stoljeću 7. 1100 godina kraljevstva, dok je nacija moderna pojava. O njoj ne možemo uopće govoriti prije prosvjetiteljstva, prosvjetiteljskih ideja. O ideji nacije ne možemo govoriti u periodu u kojem je većina ljudi nepismena, ne zna čitati. Ne zna čitati geografske karte pa još nema predodžbu o nekakvom cjelovitom teritoriju, da ne govorimo o zajedničkom jeziku, kulturi i onome što danas nazivamo identitetom. O hrvatskoj naciji može se govoriti tek od prije nekih 150 godina, znači od kraja 19. stoljeća. Najzanimljivije je ono što se u prijedlogu prešućuje. Doba hrvatskih kraljeva ne uključuje doba hrvatske nacije u socijalističkoj Republici Hrvatskoj, u bivšoj Jugoslaviji. U to se hrvatskom kraljevstvu ne uklapa u tu sliku. Tako da ono ispada iz slike ali baš zato i strši. Strši razlika između feudalizma i 20. stoljeća. Između Franje Tahija i Većeslava Holjevca zbog čega su vrlo lijepo zapravo Holjevac i Franjo Tuđman, okrenuti leđima jedan drugom. To je jedna simbolička možda povijesno slučajna gesta, jedan gleda prema Medvedgradu, Franju Tahiju i feudalizmu, a drugi prema Novom Zagrebu, upravo toj arhitekturi modernizma i funkcionalizma koju ste ovdje prešutili, a koja je jedina hrvatska arhitektura ili ajmo reč ur hrvatska arhitektura. Bilo je naravno arhitekture i prije modernizama i funkcionalizma, brutalizma u Hrvatskoj ali ako nešto možemo nazvati hrvatskom arhitekturom, onda je to hrvatska arhitektura upravo Novog Zagreba, funkcionalne stanogradnje, društvene stanogradnje, stanogradnje koja je omogućena svima u društvenim stanovima, gdje se ne ide u dužničko ropstvo da bi se živjelo i imalo krov nad glavom. Tako da su Holjevac i Franjo Tuđman, savršeno postavljeni i okrenuti jedan prema drugima. Depopulacija koja se zbiva je posljedica upravo vraćanja u srednji vijek što vi ovdje želite jer ne želite niti budućnost niti progres, modernost. Ona je izgnana iz slikovnice hrvatskih kraljeva. Do kraja stoljeća ako se ne dogodi neko čudo u Hrvatskoj će 60% ljudi biti starije od 65 godina. Da li ćemo to još uvijek nazivati nacijom, a jedini koji se oko toga uzbuđuju su nacionalistički demografi kojima je etnička čistoća važnija od budućnosti, živimo kao u onom vicu o čovjeku koji se spotaknuo s 25. kata i dok pada, negdje na razini 10. kata kaže, pa dosad je sve u redu. Uglavnom, hrvatstvo hrvatstva Hrvata, hrvatstvo Hrvata kako ste rekli kolegice Bedeković je jedan falsifikat koji ovdje pokušavate složiti u svojoj slikovnici, al nažalost postoje znanstvenici koji to jako dobro znaju, jako dobro znaju da ne možemo na ovaj način gledati hrvatsku povijest, hrvatsku arhitekturu, hrvatsku umjetnost, niti jezik. Ono što ste ovdje pokušali podvaliti, to će vam vjerojatno i proći, je jedna slikovnica kraljeva koju smo mislim gledali i na Hrvatskoj televiziji kada su hrvatski povjesničari reagirali na to da se ne može govorit o ideji uopće hrvatske nacije u trenutku '925.g. nego se o toj ideji puno kasnije tek može govoriti, ali je nažalost, to isto moramo reći, i hrvatska povijest i hrvatska znanost vrlo oskudno predstavljena u ovom HS jer kao i Zakon o hrvatskom jeziku koji je predložila Matica Hrvatska koja je i ovaj prijedlog dala, vi zapravo donosite prijedloge koji su protiv hrvatskog naroda i nazivate ih hrvatskima. Vi zapravo uopće ne radite distinkciju, niti razumijete što bi bila hrvatska nacija, vi ste to privatizirali, vama je to neki ono mandat za potkusuravanje, vama je to žeton za glasove, ali vi nit razumijete šta je hrvatska kultura, nit vi uopće znate što bi bila suverenost u ovom suvremenom svijetu Hrvatske u odnosu na druge, u odnosu na taj centar Europe, već pristajete na perifernu auto kolonijalnu, no neomonarhističku isto tako perspektivu Hrvatske, vama je sve to u redu, vama je okej da je 16%, 17,6% Hrvata iselilo, svaki 6. Hrvat, a isto tako vam je u redu da će do 2030.g. ovdje živjeti 500 tisuća stranih radnika, vama je svejedno.
Ministar Piletić govori o pozitivnom migracijskom saldu, samo da naglasim, znači toliko je, toliko je vama do Hrvata. A ono što ovdje radite je uistinu samo nastavak prijedloga koji ste dali s hrvatskim jezikom, Zakon o hrvatskom jeziku. Uopće nije čudo da je Peđa Grbin rekao da je kretenski jer to je kretenski zakon jer taj zakon uopće nije za hrvatski jezik, to je zakon koji propisuje obvezu korištenja hrvatskog standardnog jezika u javnoj komunikaciji, što u prijevodu znači željeli ste samo suzbiti anglizme, srbizme, normalan ljudski govor, vama je zapravo ideja šizoglosija, da se ljudi bore, boje što će govoriti, da više paze na to kako će nešto reći nego što će reći i to ste već i uspjeli dobrim dijelom napraviti da ljudi i zamuckuju i ne znaju kako se kaže nešto i onda ih neki kvazi stručnjaci upozoravaju to se treba ovako i onako govoriti, kao da jezik ne bi trebao služiti svima, kao da to nije živo tkivo, kao da svi nemamo pravo govoriti kako želimo i koje god riječi želimo.
Uglavnom dragi HDZ-ovci i HDZ-ovke vi biste htjeli bit Hrvati, ali ni ne znate šta to znači.
Imamo povredu Poslovnika koju je dignula kolegica Bedeković.
Hvala vam lijepo poštovani potpredsjedniče.
Ne bih reagirala da me kolegica nije nekoliko puta prozvala u svom govoru, dakle čl. 238..
Poštovana kolegice, u vašem izlaganju, velik dio vašeg izlaganja je zapravo prepisan tekst iz „Nacionala“, članak koji nosi naslov „Mitomani protiv republike“. Znadete dobro tko je autor i ne čudim se, dakle dobar dio vašeg teksta današnjeg izlaganja je izvađen otuda i ne čudim se jer su vaši uzori ionako veliki demokrati tzv. koji zaziru od svega što je hrvatsko, pa i od hrvatske povijesti i zapravo ih smeta i samo…/Upadica Reiner: Hvala./…spominjanje Hrvatskog Kraljevstva i spominjanje…/Upadica Reiner: Hvala./…svega što je hrvatsko.
Dobro, to nije bila povreda Poslovnika, pa vam moram dati opomenu.
Ovaj sada će u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista, a oprostite, nisam, nisam vidio, ovaj povredu Poslovnika digla je i kolegica Peović, izvolite, u čem je povrijeđen Poslovnik?
238., pogrešne reference ili nedovoljno istražene, pa ćemo izvadit sve izvode. Kolegice Bedeković, sa ponosom se referiram na Nevena Budaka, prof. povijesti i na Borisa Budena, niste tu referencu uspjeli iščitati, koji su dosta toga rekli. Boris Buden o ideji nacije, a Budak o ideji vašeg kraljevstva, neprekinute niti, kako vi to volite govorit. Al ako je to neprekinuta nit onda je Austro-Ugarska odjednom prekinuta nit…
…/Dobro, to nije bila isto povreda Poslovnika…/…
…da ne govorimo o Austro-Ugarskoj monarhiji.
…pa i vama dajem opomenu, druga vam je.
Kolegica Tramišak je digla povredu Poslovnika, u čem je povrijeđen?
Čl. 238., dakle kolegica Peović iskrivljava hrvatsku povijest. Zaista ovdje smo slušali jedno opsežno izlaganje, ako nije dovoljno djelo „Historia Salonitana“ koja govori o postojanju hrvatskog kralja '925., kralja Tomislava, onda svakako trebala je vidjeti da neki arapski pisci, dakle u Maurskoj Španjolskoj spominju diplomatske odnose sa hrvatskim kraljem tih godina. Dakle sve ono što je ona navela zapravo iskrivljene teze hrvatske povijesti, nedopustivo je da na to šutimo, hvala.
Dobro, to je ovaj, nažalost isto vam moram dat opomenu jer je bila replika, a ne povreda Poslovnika.
Kolegice Bedeković …/Govornik se ne razumije./….
Hvala vam lijepo čl. 238..
Žao mi je što je kolegica otišla, ali evo kolegice Tramišak, to je ono što sam vam ja rekla, iskrivljavanje hrvatske povijesti i uzor, opet ponavljam, u velikim demokratima koji zaziru, tzv. velikim demokratima koji zaziru od svega što je hrvatsko, pa i od hrvatske povijesti. Smeta ih i samo spomen Hrvatskog Kraljevstva i spomen svega što je hrvatsko i to je ekipa koja bi na ovaj ili onaj način radila reviziju hrvatske povijesti…
…/Upadica Reiner: Dobro, ovaj to je isto bila replika…/…
…i to da imaju priliku to bi bilo prestrašno.
…pa vam nažalost moram dati opomenu, druga vam je opomena i vama, a sada će u ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govoriti poštovani zastupnik Marijan Pavliček, izvolite.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege, od stoljeća 7. tu Hrvati žive poznati su stihovi domoljubne pjesme Dražena Žanka i Hrvati su uistinu jedan od najstarijih europskih naroda sa vrlo, vrlo burnom prošlošću i često si čovjek i postavi pitanje, evo ja kao povjesničar kako smo uopće uspjeli opstati kao narod na ovoj vjetrometini.
Naime, kao što sam spomenuo u replici još 879. godine Papa Ivan VIII je priznao hrvatskog kneza Branimira i u tom trenutku to znači međunarodno priznanje Hrvatske Kneževine. 925. godine krunidba prvog hrvatskog kralja Tomislava na Duvanjskom polju, činjenica je to treba reći da ima jako malo povijesnih izvora koji to mogu striktno potvrditi, ali isto tako ima jako malo povijesnih izvora koji to mogu demantirati. I činjenica je da je ta 925. godina ušla u tradiciju hrvatskog naroda i smatra se i dan danas da je te godine okrunjen prvi hrvatski kralj, kralj Tomislav.
Nakon toga imamo svoju kraljevinu do 1102. godine nakon smrti i ubojstva posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića odnosno Snačića na današnjoj Petrovoj gori koja je dobila po njemu ime, Hrvatska pada pod Ugarsko Kraljevstvo, al ono što je jako bitno i unutar Ugarskog Kraljevstva Hrvatska zadržava jednu vid autonomije odnosno pravne osobnosti sve do 1527. godine kada 1. siječnja hrvatski feudalci prihvaćaju Habsburšku Monarhiju i padamo pod Habsburgovce. Od 1527. godine pa sve do 1918. godine Hrvatska je sastavni dio prvo Habsburške Monarhije, a potom Austro-Ugarske Monarhije opet moram napomenuti sa posebnim pravnim statusom unutar ove velike europske tvorevine.
Potom raspadom Austro-Ugarske Monarhije proglašena je upravo ovdje na Trgu sv. Marka prvo država Slovenaca, Hrvata i Srba krajem listopada 1918. 29., a potom vrlo brzo Hrvati srljaju kako je rekao Stjepan Radić kao guske u maglu i prihvaćaju bezuvjetno ujedinjenje sa Kraljevinom Srbijom te nastaje Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju sve do 1941. godine kada je nakratko stvorena Nezavisna Država Hrvatska, a potom od '45. pa evo do '91. godine unutar socijalističke prvo federativne, a potom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. I nakon toga imamo i samostalnu hrvatsku državu.
Ono što je jako bitno spomenuti da su Hrvati 5 stoljeća bili na prvoj crti bojišnice, na prvoj crti bojišnice sa Osmanskim Carstvom koji prodire i već u 14. stoljeću zauzima određene područja Jugoistočne Europe, potom Bosna šaptom pade i velik dio današnje hrvatske države je pao pod osmansku vlast i nekoliko stoljeća bio pod Osmanlijama. I zato i je upravo divno čudo da su Hrvati unatoč svemu tome opstali i nastali kao nacija.
I treba obilježiti ovu 1100 godišnjicu Hrvatskog Kraljevstva i nadam se da će biti u najmanju ruku kao što je tisućljetna obljetnica Hrvatskog Kraljevstva kada se diljem Hrvatske upravo na inicijativu Družbe Braće Hrvatskog Zmaja još 1906. godine i njihovih članova tijekom 925., 1925. obilježilo niz manifestacija, postavljalo na stotine spomenika prvom hrvatskom kralju Tomislavu, na stotine ulica su dobile njegove ime koje se i dan danas tako zovu. Postavljeno je na nekoliko stotina ploča upravo na inicijativu Katoličke crkve koja se uključila pa tako imate na niz katoličkih crkava gdje obitavaju Hrvati spomen ploče koje su 1925. godine postavljene, evo recimo jedna s Korčule u spomen krunidbe hrvatskog kralja Tomislava. Znači Korčulani su postavili ovu spomen ploču na ulazu recimo u stari grad Korčulu. Pa imamo recimo spomen ploče evo iz mog rodnog sela u Srijemu u Bapskoj na crkvi koja je pos…, koja je postojala isto 1925. godine u spomen na burnu prošlost hrvatskog naroda još nas ima, još Hrvata. Takvih ima niz primjera i u istočnom Srijemu na crkvama pa imamo isto tako spomen ploču koja i dan danas stoji u gradu Kotoru u spomen prvog hrvatskog kralja Tomislava Hrvati grada Kotora 925., 1925.
I upravo je ta 1000-ljetna obljetnica služila posebice u toj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca gdje su Hrvati stvarno bili potlačeni za jačanje nacionalnog identiteta i veliku ulogu u tome je imala i Katolička crkva koja je imala 1924. godine biskupsku konferenciju u Đakovu i nakon toga je izjavljeno u kolovozu. Neka slavlje naše tisućgodišnjice bude slavlje katoličkog hrvatskog naroda. Neka godina 1925. bude spomen godina tisućgodišnjice Kraljevstva Hrvatskoga, bude sveta godina hrvatskog naroda. Neka Tomislavovo slavlje bude jedan veliki zavjet i vječna posveta čitavog hrvatskog roda Bogu svojih otaca.
Štoviše biskupi su čak odredili da 21. lipnja znači blagdan Presvetog Srca Isusova bude centrali dan obilježavanja tisućljetne obljetnice Hrvatskog Kraljevstva. Tada je upravo nakon svete mise u katedrali ovdje u Zagrebu nadbiskup Bauer rekao slijedeće. I doista mi katolički Hrvati koji vjerujemo u sveti, sveznajući i svemogući promisao Božji mi znademo i vjerujemo da je tisućgodišnji naš narodni opstanak djelo i dar dobrostivog promisla Božjeg. Tada je pozvao da se diljem Hrvatske u svim župama svečano obilježi tisućljetna obljetnica hrvatskog kraljevstva. I tako je bilo, po selima i gradovima od istočnog Srijema do današnje Bosne i Hercegovine, pa sve do Boke Kotorske. Treba spomenuti da je tada rođena inicijativa za izgradnju spomenika kralju Tomislavu koji je postavljen tek četrdeset i sedme godine gdje i dan danas stoji, a tek '91. godine je dobio one originalne reljefe koji ga krase. A isto tako je upravo zbog tisućite obljetnice pokrenuta inicijativa u današnjem Tomislavgradu, današnjem Duvnu da se izgradi bazilika i spomen dom kralju Tomislavu.
I trebamo bit ponosni na svoju burnu prošlost, ali ne trebamo ovo koristiti u dnevno-političke svrhe, ne trebate kolegice Bedeković govoriti da ćete vi biti na vlasti i da ćete vi to provoditi. Svaki Hrvat bez obzira kojoj političkoj opciji pripadao, ako ima i malo domoljublja u sebi će kako treba proslaviti ovu tisuću stotu obljetnicu.
I na nama je da učimo našu djecu o našoj prošlosti i na nama je da ova tisuću stota obljetnica bude i svečanije obilježena, jer napokon je možemo obilježiti u svojoj državi jer su svoj na svome za razliku od one od prije sto godina. Pa na nama je da vidimo tko god da bude na vlasti hoće li ovu stavku imati zasebno u državnom proračunu, hoće li se to proslaviti onako kako se to i zaslužuje.
Ali isto tako moram reći da me boli, boli me kada malo pogledamo kroz prošlost gdje smo bili pod raznim vladarima non-stop na prvoj crti bojišnice, broj Hrvata je samo postepeno padala, a konstantno rastao, a danas imamo svoju slobodnu državu, a nikad manje Hrvata u toj državi žive. I to nas treba brinuti. Nije nam za to kriv ni Beč, ni Pešta, ni Beograd, nego nam je kriva naša vlast u zadnjih 30 godina koja je dovela do toga da danas u hrvatskoj državi nikad manje nije bilo Hrvata, a živimo u mirnodopskom razdoblju i imamo svoju samostalnu državu.
E tu ste gospodo svi vi iz vladajućih garnitura zadnjih 30 godina izuzev razdoblja Domovinskog rata pali na ispitu i to dobrano pali. Kako bih rekao kad sam predavao u gimnaziji sjedi jedan. A isto tako moram ovdje spomenuti, znači ja se neću baviti dnevno-političkim temama i mi ćemo ovo podržati u ime kluba Hrvatskih suverenista kao što smo podržali niz nekih zakonskih prijedloga za koje smo smatrali da su dobri bez obzira što smo u oporbi od poreza na ekstra profit na primjer do kupovine Rafala i niz drugih stvari. Ulaska Hrvatske u Schengen zonu. Ali žao mi je što recimo vi i vladajući to nećete nikad prihvatiti od strane oporbenih zastupnika, jer zar nije sramotno da otac Domovine Ante Starčević koji je rođen 23. svibnja 1823. godine nema svoj spomen dan u ovoj državi, gdje smo mi prikupili potpise i stoje na dnevnom redu, gdje sam ja sa potpredsjednikom Sabora razgovarao i zamolio ga sa ljudske razine da vladajuća većina to prihvati i da izmijenimo Zakon o praznicima, blagdanima i spomendanima i da proglasimo dvjestotu obljetnicu rođenja Oca Domovine Ante Starčevića spomendanom, jer trebamo biti ponosni na svoje velikane kao što su svi ostali europski i svjetski narodi ponosni. Vladajući su to odbili, nisu prihvatili zato što su to predložili Hrvatski suverenisti.
Evo vidite gospodo, ne bilo je Ante vremena, nego nije bilo dobre volje. Tu je razlika, tu je velika razlika. Ja uvijek glasam po svojoj savjesti i podržat ću ono što smatram da ste napravili dobro kao što ću vam kritizirati stvarno što smatram da niste napravili dobro, ali vi na žalost nemate ono malo demokratičnosti u sebi pa da podržite i ovakve pozitivne inicijative koje dolaze. Ne, ne možemo mi to podržati. Ipak to predlažu oporbeni zastupnici. Evo vidite tu je vrlo, vrlo velika razlika, a vi sad to sebi htjeli priznati ili ne. U svakom slučaju bez obzira što to predlaže vladajuća većina Hrvatski suverenisti će gospodo ovo podržati.
Hvala vam lijepa.
U ime Kluba zastupnika Mosta govorit će poštovani zastupnici Miletić i Troskot.
Najprije poštovani zastupnik Marin Miletić, izvolite.
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora, gospodine Reiner.
Kolega Troskot se puno studioznije pripremio za ovu točku. Ja samo želim reći nešto što mi je u srcu. Meni je nevjerojatno povijesno i teološki, filozof odnosno teolog sam po struci promatrati da smo mi kao mali narod uspjeli dobit svoju državu. I neka mi nitko ne zamjeri, dakle ja ne mogu nego stvarno vidjeti prst božji u tome, da smo mi kao mali narod u Hrvatskoj od svega tri i pol, 3,7 milijuna ljudi, vani još toliko, neki kažu možda i više a da smo mi uspjeli dobit svoju državu.
I kad vi gledate to hrvatsko kraljevstvo od naših prvih kraljeva, od naših prvih vođa koji su se zavjetovali Papi da neće napadat druge narode primili smo krst, postali Katolici i ja baš u tome ne mogu, a ne vidjeti bez obzira što će tu vjerojatno nekima bit smiješno. Neki će ovo komentirati na ovakav ili onakav način, ali ja baš mislim da je čudo božje da mi imamo svoju državu, da je to jedno veliko čudo božje. I mislim da mnogi od nas nisu svjesni i možda ako se gospodin ne pojavi prije kako smo krenuli možda i hoće, ali hajmo reći da u nekoj daljnjoj budućnosti tek ćemo postati svjesni da smo mi živjeli vrijeme kad se stvorila potpuno samostalna demokratska Republika Hrvatska. I to je nevjerojatno.
I ja uopće sad neću govoriti o svim ratovima tijekom ranog srednjeg vijeka, o našim kraljevima, neću govoriti koliko smo imali 400 godina povjesničari su tu. Samo ratovanja sa Turcima čovječe, ejjj 400 godina. Naše babe, naše none su tetovirale stare križeve po sebi da ne budu odvedene. Naši momci su jurišali na konjima, na nadmoćnijeg neprijatelja i radije izgubili život nego postali sluge. I sad kad vi gledate iz te perspektive što smo mi sve proživjeli i došla je 90-a, ajmo podsjetiti samo kratko. Cijeli svijet je bio protiv nas. Ja sam '94. upisao gimnaziju, da, da, da to je istina. EU nam je nametnula embargo na uvoz oružja. Gledali su kako krvarimo i umiremo i rekli su to Hrvati imaju neki građanski rat. Naši gradovi i sela su bili razrušeni, Vukovar nam je bio napadnut, ljudi su ginuli, odvedeni u logore, a EU je rekla ma neki tamo nešto barbari, Hrvati se tuku. Dakle, to je bio svijet. Pa ako hoćete i ameri i ovi i oni svi su oni bili više naklonjeniji da se zadrži Juga i da ta Juga opstane, nego da Hrvatska bude samostalna. Meni je danas malo čudno, ja vam nisam trudim se ne bit zločest čovjek, iako imam ja svoje rane pa nekad bi najrađe ispalio. Kad čujem danas domoljube kako gordo brane Hrvatsku, a '88. su držali govor ispred KPJ-u. Postoje ta vide i onda na WhatsAppu mi šalju ajde reći, prozovi ih. Vidi ovo, vidi šta je govorila, vidi ovo. Ma neću, nema smisla. Znate li zašto? Zato jer ja vjerujem da se ljudi mijenjaju, ljudi se mijenjaju. Ja nisam isti prije nego što sam bio prije 4 godine i oni koji me poznaju iskreno, dakle sad vam iskreno, kažu čovječe ono drugačiji si. Pa ljudi se mijenjaju. Danas ja i prije 10, 15 godina, to je, dakle i svi ovdje smo rastemo, Bog radi na nama. I završavam da moj kolega može govoriti točno o ovoj temi. Mi koji smo stvarno ponosni što smo Hrvati i Hrvatice od matere Hrvatice i oca Hrvata i koji smo ponosni da smo dio ovog naroda, bez obzira kojem političkom svjetonazoru pripadali lijevom ili desnom jer ima nas svugdje Hrvata i svaki jednako vrijedi i onaj u centru i onaj na lijevo i onaj na desno i ja mislim da je Hrvatska prevrijedna da ju itko svojata i da ju itko spremi u svoju kutiju i kaže ona je samo za mene. Pa ona je iznad nas, a iznad Hrvatske je dragi Bog i kraljevstvo nebesko i Krist kaže da smo mi za nebo stvoreni i kaže da oni koji žele sve za dobit ovdje, život svoj izgube i zato bi mi trebali koji smo katolici, kršćani, trudit se da to kraljevstvo Božje koje je još važnije, zaživi u nama samima, a onda bi Hrvatska bila potpuno drugačija, ljepša, pravednija, poštenija i slobodnija zemlja.
U ime istog kluba, nastavit će poštovani zastupnik Troskot.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane kolegice i kolege, poštovana javnosti koja nas pratite ovdje, smatramo da je ovo izuzetno bitna tema i mi u klubu Most-a ćemo podržat ovo i ne slažem se da je ideja nacionalne, znače hrvatske, Hrvatska nacionalna ideja da je rođena isključivo u 19. stoljeću kao što je bilo ovaj, spomenuto. Dakle kao glavni argument tome će bit izvršne, izvorišne osnove hrvatskog Ustava koje je pisao dr. Franjo Tuđman, koji govori zapravo o nastanku od hrvatskih kneževina pa banovina, kraljevstva koje danas spominjemo pa do u, pa do u ovaj Pakte Konvente i dolaska do današnjeg, današnjih dana gdje smo kroz, kroz legitimni, obrambeni i oslobodilački rat dobili svoju državu i to je ono šta mi moramo o tome moramo razgovarat. Ali volio bi da ste danas, poštovani gospodine iz ministarstva, govorili zapravo od kud ova ideja potječe. To bih volio da smo dotaknuli. Dakle ideja ovog cijelog koncepta vraćajući na nacionalna izvorišta kao što su recimo kralj Tomislav, dotaknut je bio Branimir i krunidba kralja Zvonimira potječe od Isusovca koji se zvao Krizin Sakač. On je bio biritualac koji je mogao slavit Svetu misu i na po istočnom obredu i katoličkoj, Katoličkoj crkvi. Bio je doktor dakle povijesti i on je zapravo shvatio da probleme koje je Hrvatska tada imala u Jugoslaviji je jedino moguće izvući kroz spajanja nacionalnih povijesnih trenutaka kao što su bili recimo Agaton, kao što je bio Branimir, kao što je bio krunidba kralja Zvonimira, dakle sa, sa Vatikanom s obzirom da su to i povijesni dokumenti koji su nas međusobno spajali. Ja bi volio da ste o tome govorili iz razloga što je Sakačev koordinatni sustav koji zapravo još počinje od 641. godine, kada imamo kneza Borga. Samo sekundu, dakle ovo su jako bitne stvari. Dakle imamo 641. godinu, dakle te godine kako je zapisano u Papinskom ljetopisu Liber ponticifalis, papa Ivan IV Dalmatinac u krajeve u koje su tada doselili Hrvati pogani u Dalmaciju, Istru odnosno Salonu i Poreč, poslao svojeg izaslanika opata Martina. I to je dakle od tud sve kreće. Dakle nije to 19. stoljeće. Druga čvorišna točka je bila 679. godina kada je po Sakaču su Hrvati predvođeni knezom Borgom ili Porgom sklopili svoj vječni savez ili ugovor tzv. big deal s Vatikanom odnosno s tadašnjim papom Agatonom. Zašto je to ključno? Iz razloga što je prigodom dolaska pape Ivana Pavla II u Hrvatsku 1994. godine i sam Sveti otac i predsjednik Republike Hrvatske tada Franjo Tuđman, pozivali su se u svojim prigodnim govorima na ugovor, na ugovor Hrvata i pape Agatona iz 679. godine kao na svojevrsnu prethodniku njihova aktualna susreta iz '94. godine. Treća točka kod Krizina Sakača koji je osmislio taj koncept koji nažalost nije prošao s kardinalom Stepincom. Dakle oni, oni su bilo prvo poluvrijeme koje je krenulo sa 13 stoljeća kršćanstva. Na žalost sa kardinalom Stepincom to nije prošlo, međutim softver taj je ostao za drugi dio, drugo poluvrijeme tzv. koji su zapravo od 1974., 5. do 1984. godine sa nacionalnim euharistijskim kongresom u Mariji Bistrici, završili veliki ljudi toga perioda, govorim sada o kardinalu Kuhariću, govorim o Franiću iz Splita, govorim o Stankoviću, govorim o Živku Kustiću, govorim o dakle velikim o Šagi Buniću da ne govorim koji je govorio traktate odnosno izdvajao je cijelu tu ideju da nije to nekakav crkveni projekt, s obzirom da smo tada živjeli u Jugoslaviji nego spajanje važnih trenutaka povijesti i prisjećanja našega identiteta, a to je da smo pokršteni godinama koje ste spominjali.
Zašto je to bilo bitno? Iz razloga što su se sa misama i sa nacionalnim kongresima vraćao se i budio nacionalni identitet, primjerice sa recimo i to ono šta recimo pjevamo svake godine kada smo u Kninu, to ne znam da li to ljudi uopće svaćaju, to je himna Gospi Velikog zavjeta, pa recimo prva kitica kaže „Spomen slave pokraj Knina velik zavjet sred Solina znak pobjede iznad Nina za Hrvate moli sina“, kaže „Zvonimir ti pralik diže, Jelena ti crkvu gradi ta baština do nas stiže preuzeše zavjet mladi.“, dakle to je ono šta mi svake godine slušamo.
I šta je bila osnovna ideja Krizina Sakača, zašto se u fundamentu ne slažem sa kolegicom koja je izlagala poprilično stvari čudnovato? Iz razloga šta je on smatrao da 13 stoljeća kršćanstva u Hrvatskoj, kada se stavi u kontekst period da smo mi negdje 70 godina živjeli u Jugoslaviji odnosno Kraljevstvu SHS dakle kada se to stavi u kontekst dugog perioda naše povijesti, identiteta itd., ispada da je period Jugoslavije i to je davalo ljudima nadu da ćemo u jednom trenutku izać iz te Jugoslavije van da je to samo 5% naše povijesti kada se 70 godina stavljalo u kontekst 13 stoljeća koje smo prolazili i koje su opisane u izvorišnim osnovama Ustava RH koji je napisao dr. Franjo Tuđman naš prvi predsjednik, dakle vraćali su u izvorišne točke kako bi se budila nacionalna svijest i kako su mogli pripremit narod za taj sudbonosni trenutak '91.g..
Ono šta je tu još ključna stvar jest da nisu to samo crkveni momenti, dakle to su priznanja Vatikana tada jest bilo kao priznanje UN-a danas iz razloga što je to tada još stari svijet Mediteran, ne postoji još novi svijet, i tada kada je Vatikan priznao državu to bi značilo da te praktički priznao cijeli svijet. I kad imamo 879.g. dakle 1100 godina nakon dakle 1979.g. slavilo se sa euharistijskim kongresima u Ninu i vraćalo se na povijesno izvorište mise koje je imao Papa za hrvatski narod iz razloga što je knez Branimir zapravo smaknuo Zdeslava iz Dinastije Trpimirovića kako bi zapravo vratio Crkvu odnosno Hrvatsku zapadu, jel je Zdeslav već krenuo prema Bizantu, on je vratio unazad.
I to je zapravo osnova knjige koju je napisao Darko Hudelist koja se zapravo zove „Rim, a ne Beograd“ gdje je pokazano kroz dokumente, kroz pravašku politiku dokumenata spajanja svih tih trenutaka hrvatske povijesti što je priznala i Mirjana Gross, ona je bila povjesničarka koja nije, ona je bila komunistkinja, ali je vrlo bila pravedna u smislu priznanja… jel možete molim vas upozorit na razgovor?
…/Upadica se ne razumije./…
…/Upadica Reiner: Molim vas ne iz klupa, molim vas ne iz klupa./…
Dakle, ono što je bio ključ jest da je Mirjana Gross svatila da su pravaške zapravo uzimanja dokumenata svega ono provlačenje onoga što je opisano u Ustavu dakle tog jednog kontinuiteta hrvatskog naroda koji je imala kroz parlamente, kroz jezike, imali smo određenu samostalnost. Dakle, mi nismo u potpunosti nestali iako su se karte mijenjale, bilo je ključno ostavit tu jednu dosljednost odnosno da smo u postojanosti bili kroz ono što je opisano kroz izvorište Ustava.
U tom smislu ovo što ste vi zapravo donijeli ovdje i zato je ključno jer niste objašnjavali ovaj cijeli koncept ispod, dakle obljetnicu odnosno tzv. jubileji koji su se oživljavali kroz euharistijske kongrese je nešto šta nastavlja tu tradiciju koja je bila ključna za sedamdesete i osamdesete godine za preživjet onaj period i za pripremit i duhovno, ali i nacionalno narod za ono što smo postigli 1991.g..
U tom smislu ovo je hvale vrijedna inicijativa, žao nam je da se to sad i potencijalno stavlja u kontekste izbornog mjeseca odnosno dva mjeseca prije izbora jer ovo je jako važna stavka. Ona je opisana u našem Ustavu RH i iskreno se nadam da ćemo i dan, a zašto je ona ključna? Jer ono što je sanjano kroz pokršavanja tada s obzirom da je i Knin bio i kraljevski grad itd., se odnosno 4. brigada je ušla sa insigniama „In hoc signo vinces“ odnosno u tom ćeš znaku pobijedit. Prema tome to su stvari koje su međusobno povezane i na duhovnoj razini, ali i na političkoj.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a govorit će poštovani zastupnik Andro Krstulović Opara. Izvolite.
Hvala g. potpredsjedniče.
Uvažene i poštovane kolegice i kolege zastupnice i zastupnici.
Posebna mi je čast i zadovoljstvo pridružiti se ovim lijepim tonovima i dobrim argumentima koje smo čuli od prethodnika za razliku od one jedne bombe bačene na početku od gospođe Peović koja je zapravo negirala sve ovo što smo mi na jedan pristojan, kulturan, utemeljeni način ovdje prikazali.
Zahvaljujem se svima i maloprije kolegi koji je zapravo veliki dio elemenata iz mojeg govora u ime kluba kazao pa ih ja neću ponavljat i to ukazuje na onu potrebno suglasje kojem sam se nadao i kojem se svi nadamo da će biti postignuto prilikom rasprave, ali i donošenja ove odluke.
Kolega je prije kazao da mu je žao što se ovo raspravlja u svjetlu predstojećih izbora i dobro da nije izrekao ono što su možda neki posumnjali, a to je da je ovo gesta, predizborna gesta moje stranke. Ne, nije. Ovo je plod jedne iznimno plemenite inicijative uglednih višestoljetnih, višedesetljetnih udruga hrvatskih domoljuba Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja i Matice Hrvatske. Oni su uputili zajednički prijedlog odboru kojem predsjeda gđa. Bedeković i koja je u ime odbora danas na najljepši mogući način predstavila razloge zbog čega ovo stavljamo vama na raspravu i na usvajanje. Oni su na najljepši mogući način nama dali prigodu prisjetiti se onoga na što smo ponosni. Podsjetit ću, Družba Braće Hrvatskoga Zmaja je 1906.g. kao udruga koja je prije svega posvećena obilježavanju povijesnih vrijednih događaja iz hrvatske povijesti i isticanje velikana iz naše povijesti, poduzela prve korake netom nakon osnivanja za obilježavanje ove velike obljetnice koja će uslijedit 19.g. nakon toga. Od tog trenutka, od 1906., Velimir Deželić i Emilij Laszowski, dvojica osnivača Družbe Braće Hrvatskog Zmaja su svo vrijeme držali vatru i poticali odgovorne da se krene u organizaciju. U međuvremenu su se promijenile tri države, propala je Austro-Ugarska, pa je postojala ona kratka država Srba, Slovenaca, Hrvata i Srba mjesec dana, da bi nastala potom Kraljevina SHS. Mijenjale su se okolnosti, mijenjao se povijesni kontekst, ali ideja je ostala, ideja nije promijenjena i 1925.g. Hrvati su se osjetili ponosnim zahvaljujući tim divnim ljudima. Kada sada nakon 100.g. tih sjajnih događaja koji su, kako je kazao kolega Slaviček, obilježeni nizom, desetinama, stotinama spomen ploča i spomenika u svim hrvatskim selima i gradovima duboko i u Srijemu i u Vojvodini, ali i u BiH i u Boki kotorskoj koji su dan danas ostali i za vrijeme komunističke vladavine bili utjeha ljudima koji su čekali hrvatsku državu. Komunističke vlasti su neke i pustili da propadnu ili uništili, pa smo ih '71.g. vraćali da bi ih opet komunisti micali, a neki su preživjeli. Ta svijest o našoj pripadnosti i više i tisućljetnoj baštini Hrvatskoga Kraljevstva je živjela.
I reći ću, a to svi znamo, da se poviješću, su se političke intelektualne elite puno puta, ne samo ovdje nego i u svijetu, služile da bi motivirale, mobilizirale, usmjerile birače, narod prema osnaživanju svijesti o njihovom identitetu, o njihovoj povijesti, o njihovoj važnosti i o državotvornom segmentu njihove države i da naravno da se takvo oživljavanje poticalo od strane onih koji su mogli na to utjecati, prije svega su to bili političari, ali i intelektualci odnosno crkva i naravno da su kontesti pred 100.g. kada je Hrvatska bila pod velikosrpskom čizmom, nemojmo zaboraviti da je netom pred obilježavanje u lipnju 1925. Stipica Radić bio u zatvoru, izašao je, dobio je na izborima, sklopio pakt sa Pašićem i nakon toga srpske vlasti financiraju tu veliku proslavu, kralj dolazi u Zagreb, rade od toga veliki šou jer priskrbljuju sebi taj kontinuitet kojega eto si je, kralj si je zamislio biti nasljednikom velikog kralja Tomislava. Naravno da mu to Hrvati nisu dopustili. Zašto? Jer Družba Braće Hrvatskog Zmaja nije napustila svoju prvu ideju i napravila je cijeli niz pobudnica, prekrasnih tekstova koje su objavljene u iznimnome dijelu jednog člana Družbe Braće Hrvatskog Zmaja i potpredsjednika Matice povjesničara Maria Jareba u ovoj predivnoj knjizi koju je spomenula moja kolegica i u toj pobudnici kažu ovako. Dižimo spomen ploče i spomenike koji će spominjati hrvatsko tisućgodišnje kraljevstvo, dižimo ovom slavlju spomen ploče i spomenike zaslužnim hrvatskim muževima koji su kroz vjekove radili za hrvatski narod. Zahvaljujemo Bogu koji je vazda štitio i branio hrvatski narod i u najvećim pogibeljima mu bio štit i pouzdanje. Sadimo lipe na spomen tisućgodišnjice Hrvatskog Kraljevstva, slavimo inače čedno, ali dostojno, slatko našom pjesnom i dostojno svečanostima. I završava se jednom predivnom porukom kojom se i mi možemo nadahnuti. Kaže, neka se sela i kuće, te crkve okite cvijećem i barjacima, a dobri naši ljudi ukoliko je među njima i zavada i nesuglasica bilo nek si pruže ruku pomirnicu i cijelo pomirenje. Dakle jedna takva pobudnica iznikla je iz naroda, maknuta od velikih inženjera tadašnjeg PR-a, kralja koji si je to htio priskrbit, pa je dao izraditi veliki spomenik Tomislavu koji je, prvu stvar mi provincijalci vidimo kad dođemo vlakom u Zagreb, koji je nažalost tek 1947. pod potpuno drugim kontekstom podignut uz jedan komični natpis velikoga Krleže koji je spomenik kralju Tomislavu posvetio ujedinjenju i bratstvu između Hrvata i Srba. Mladi to ne znaju, zaboravili su to, tek '90.-te se stavljaju originalni reljefi na mjestu tog natpisa kojeg je Krleža složio i stavljen je hrvatski grb koji je tamo danas. Istovremeno kralj s druge strane želi veliki spomenik Grguru Ninskome kojega je dao Meštroviću koji ga je posadio nasred Peristila. To su sve bile demonstracije moći vlasti, a s druge strane imamo taj ponizni i vjerni hrvatski narod koji je najbolje pokazao svoju vjernost toj hrvatskoj baštini u Hercegovini i Bosni, pa tako u tadašnjem Županjcu, a potom Duvnu, a nakon Duvna i Tomislav Gradu podižu sa milodarima okupljenim širom svijeta prekrasnu spomen kuću kralja Tomislava ali baziliku koja je dan danas tamo. To je narod učinio. I danas Bogu hvala kada smo izašli iz tih povijesnih konteksta koji su branili Hrvatima ponosne i funkcioniranje njihove države, danas kada smo ostvarili sve strateške ciljeve, kada smo potpuno integrirani u europsku i svjetsku zajednicu slobodnih naroda zapadnoga kršćanstva pa naravno da ćemo se obilježavajući tih 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva prisjetiti tih hrabrih ljudi koji su pred 100 godina nas poučili toj baštini koja nas je držala do danas. I naravno da ćemo znanstvenim pristupom, stručnim pristupom dati potrebna sredstva da upravo oni koji su najpozvaniji dadu novo tumačenje vrijednosti koju baštinimo koju ponekad zaboravljamo.
Prisjećam se 28. listopada 1999. u Vatikanskim muzejima predsjednik Tuđman je otvorio veliku izložbu Hrvati, kršćanstvo, kultura i umjetnost. Otvorio ju je zajedno sa kardinalom Sodanom, posjetio prije toga Svetog Oca Papu. Franjo Tuđman tu večer nije mogao otići na sastanak sa talijanskim predsjednikom, par dana nakon toga je ušao u bolnicu i više nije izašao. To je bila velebna izložba koja je pokazala sve segmente hrvatske pripadnosti kršćanstvu i zapadnome svijetu od 7. stoljeća pa do suvremene umjetnosti do kipova Kuzme Kuvačića, Branka Ružića. Danas 30 godina nakon toga, 25 godina nakon toga se citiraju znanstvena dostignuća iz te velebne izložbe.
Ja sam potpuno siguran da stručnjaci koji već godinu, godinu i pol dana rade na obilježavanju ove velike obljetnice iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika iz Hrvatskog povijesnog muzeja, iz državnog Hrvatskog državnog arhiva, Instituta za povijest uz pomoć Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti te Vlade će napraviti u Klovićevim dvorima velebnu izložbu koja će biti potkrijepljena znanstvenim podlogama i istraživanjima koje će dati novo dodatno još bistrije čitanje slavne hrvatske povijesti. Ne radi veličanja povijesti nego radi pouka koje su nama potrebne. Radi dodatnog afirmiranja hrvatske kulture i povijesti u europskome kontekstu. Danas smo slobodni, danas više nemamo tih prepreka kazati što je bilo i kako je bilo kako kaže veliki Nazor u svojoj pjesmi Hrvatski kraljevi. I zbog toga je potpuno bilo deplasirano danas slušati da je 1100 godišnjica povijesno, znanstveno neutemeljena. To je pokušala objasniti jedna kolegica kojoj smeta afirmiranje hrvatskog kao što joj smeta i Zakon o hrvatskom jeziku. To je žalosno, ali kao što sam rekao kad sam kao mladi čovjek ušao u sabor ovdje sa 23 godine kao student povijesti umjetnosti i arhi… i arheologije naravno da sam htio srušiti komunistički režim i stvoriti novu slobodnu državu, ali sam imamo i na pameti Voltairea koji je rekao, ne slažem se niti s jednom tvojom riječi koju si izrekao, ali ću se do zadnje kapi krvi boriti za tvoje pravo da ga izrečeš. To sam im danas i kazao. I dajmo struci da napiše nanovo, nova, nove spoznaje.
Ja sam svjestan mitova, mitologizacije oko kralja Tomislava unatoč tome što je tvrdim čitajući izvore da su i Ljetopis popa Dukljanina i Historia Salonitana Toma Arhiđakona vrlo jasno kazale da su na prvome spisku na crkvenome saboru je bio Rex Croatorum i i princeps Mihajlo. Dakle, oni su radili, oni su u 12. stoljeću radili razliku između kneza i kralja. A par godina prije toga imamo natpis u kojemu je 914. godine Tomislav nazvan knezom duks. Znači od 914. do 925. dogodila se ta transformacija hrvatske države iz kneževine u kraljevinu. I čitaju Konstatina Porfirogeneta velikoga bizatinskoga cara koji piše De administrando imperio kao priručnik kako upravljati carstvom svome sinu Romanu, on se udivljenjem iznosi vijest o velikome, hrabrom, mladom i moćnom ratniku kralju Tomislavu. Zašto to nekima nije dovoljno nego i dalje bacaju sumnju? Ali kažem Bogu hvala to danas više nije tema, prepustimo struci. Slavimo svoju državnost upravo onako kako ju je u prvome ustavu i na to sam iznimno ponosan 22.12.'90. tu sam bio i glasovao sam kao čovjek i donio sam Ustav sa svojim izvorišnim osnovama u kojemu je prva rečenica. Temeljeći svoje pravo na kneževinama iz 7. stoljeća, stvaranju hrvatskih kneževina u 9. stoljeću. Treća točka, stvaranju Hrvatskog Kraljevstva u 10. stoljeću, pa dalje nastavlja sa Pactom conventom sve do današnjih dana. Tada smo upisali u taj glavni kod naš identitet. Slavimo ga. Slavimo ga. Slavimo ga sretni i slobodni, unisoni kao što je stajalo u onom prekrasnom, prekrasnoj pobudnici Braće Hrvatskoga Zmaja, ukoliko među njima zavlada i nesuglasica neka si pruže ruku pomirnicu i cijelog pomirenja. Da je samo ova rečenica ona je razlog za glasovanje za ovakvo nešto plemenito, potrebno i lijepo za ozdravljenje svih nas u javnome prostoru i stvaranje klime povjerenja, poštivanja i ponosa hrvatski narod kojemu pripadamo.
Hvala vam lijepa.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata, pardon zastupnika Za pravednu Hrvatsku govorit će poštovana zastupnica Ružica Vukovac.
Izvolite.
Obzirom je zastupnica Bedeković usmjerila ovu raspravu na žalost ja ću u tom duhu morati nastaviti.
Dakle, ponavljam odluku podržavam apsolutno i rado ću glasati za nju. No, neke stvari se moraju čuti. Mi kao narod bezglavo i dalje tumaramo po gustoj magli. Svaki početak je težak. Izgubljeno nije ništa sve dok nada postoji.
Kao narod moramo se iznova graditi iz temelja. Teška je povijest za nama je još teža budućnost pred nama. Kroz našu dugu povijest narod su vodili crkva i plemstvo. Tako je trebalo biti i u presudnim trenucima bliske nam prošlosti sve do današnjeg dana. Na žalost ovo će biti upisano u povijest kao najmračnije doba nazovi plemstva i crkve u Hrvata.
Komunistički tvrdolinijaši su kao desno krilo UDBA-e ušli među demokršćane, te su počeli sa općim uništenjem ove države. Crkva je dijelom šutjela, dio hvala bogu pa govorimo samo o dijelu svećenstva koje je na misama govorilo puku da paze za koga će glasati, te da se komunisti više nikada ne smiju vratiti na vlast. To je značilo da je glas za tzv. demokršćane zapravo božja opcija, a oni sa demokršćanstvom imaju veze kao vrag sa dobrotom. Oni su zlo koje je zadesilo naš narod, oni su gori od kuge, kolere, tifusa i rata zajedno. Upravo tu prefriganu komunističku bandu je crkva puštala u svoje prve redove do oltara, a onda ih krstila, pričestila, krizmala i vjenčala u istom danu. Uz takav blagoslov onda uzimaju zastavu u ruku i kreću put svetosti pljačkanjima, nepravdama i na kraju ne raseljavanju, nego protjerivanju Hrvata iz vlastite Domovine. Kako ti narode slikovito objasniti gdje smo mi danas? Ukratko na polju smrti.
1493. godine bijaše bitka na Krbavskom polju. Nešto se slično događa i danas. Prije dotične bitke bilo je unutarnjih ratova baš kao i danas samo na drugačiji način. Ban Derenčin ugarske gore list bio je vojna neznalica i bahat kao i dio onih koji su ga okruživali. To kažu povjesničari. Izveo je vojsku i narod na otvoreno bojno polje sa Osmanlijskim hordama koje su pljačkale, palile, ubijale, silovale i odvodile djecu i žene u ropstvo.
Nije to bio viteški čin bana Derenčina mada mnogi kažu da jest. To je bio pokušaj preveslati odnosno prevlasti Ugara nad Mlečanima. Dakle, u pitanju su uz Osmanlije dva naša velika neprijatelja. Na kraju su nas još i zajahali Habsburgovci kako preživjesmo, kako opstasmo to samo Bog zna. Vitezove dočekuješ viteški na bojnom polju, a horde zla puštaš među gore u klance i vodiš računa da niti jedan više nikada ne dobije priliku zemljom sijati smrt.
I sada postavljam ono za mene danas ključno pitanje. Zar je EU naš spas? Eh na ovo bojno polje nas dovedoše tzv. demokršćani uz posvetu Socijaldemokrata. Ban Derenčin je na Krbavskom polju izgubio sina i brata, a u osmanlijskom ropstvu i sebe. Oni koji su nas doveli na ovo europsko bojno polje pobjeći će s punim koferima para, a ti moj narode? Liberalni kapitalizam i masoni vode nove ratove i na neke druge načine ostavljaju pustoš za sobom. Kapitalizam nikada nije bio liberalan, liberalizam se nalazi između kapitala i države. Kapitalizam je državni. U ovom slučaju to je EU. I pitam se zašto su nedavno iz vrha EU napravili taj zaokret i poželjeli da sve članice uđu u eurozonu i Schengen. Mnoge članice kao Grčka, Italija i Španjolska su na koljenima i sad zapravo trebaju svi podijeliti krpanje rupa, broda koji tone.
Naši sebičnjakovići se vesele ne znajući što nas čeka iza ugla. Kasu EU trebaju puniti jednako i bogati i uboga sirotinja bez razlike. Za nas će to značiti manje novca za razvoj gospodarstva, to već osjetimo debelo. EU financira ceste, pruge na čijoj se gradnji izrodi dodatno bogate kao i poneki iz EU, a narod istim tim novo izgrađenim prometnicama napušta Domovinu.
Osmanlije su odvodile u ropstvo naš narod na jedan način, a EU ga odvodi na drugi. Da nije bilo Osmanlija danas bi kraljevstvo Hrvata imalo oko 20 milijuna Hrvata i Hrvatica. Koliko će nas ostati nakon ovih modernih osvajača? Hoćemo li uopće opstati kao narod? Okrenuli smo bogu leđa, ali sreća on nama nije.
Ma koliko god bilo teško i naizgled bezizlasno rješenje uvijek postoji. Samo ništa neće doći od sebe. Imamo sve predispozicije za uspjeh koji vodi preko trnovita puta. Neprijatelj je unutar našeg naroda. Kroz povijest mnogi su narodi nestajali isključivo samouništenjem. Neprijatelja se pobjeđuje njegovim oružjem.
Jasno je meni državnu kasu se mora puniti kako bi sami sebi mogli isplaćivati nesrazmjerno visoke plaće u odnosu na svoj nerad. Nadalje, tu su onda brojni poslovi koje državne firme onda daju privatnicima na izvođenje unatoč činjenici da i sami iste mogu izvoditi. Narod plaća da bi kriminalci po zakonu sebi trpali lovu u džepove. Treba samo pogledati nesrazmjer imovine u odnosu na plaće direktora javnih poduzeća. Ne treba niti napominjati da su priznati i cijenjeni ugledni privatnici do jučer u svom vlasništvu imali starog stojadina i trošnu kućicu.
Ostaje nam samo to da nam domoljubno oporezuju i zrak i život. Oni jednostavno moraju živjeti poput pijanih šeika, ali zato ti moj narode moraš živjeti kao prosjak, što gore to bolje. To je parola koju je Udba sprovela kroz lažne domoljube u djelo, nemoj ukrasti 100 tisuća …/Upadica Reiner: Oprostite kolegice Vukovac mi govorimo o 1100 obljetnici Hrvatskog kraljevstva, molim vas držite se teme./… zamutimo vodu, zaslijepimo narod domoljubljem i pljačkajmo milijarde.
Sve političke opcije koje su do sada vladale kao narod smo zaslužili, ali ne i Hrvatska. U našem narodu ima časnih, plemenitih i sposobnih ljudi samo takvi mogu i moraju ovu zemlju izvući iz ovog gliba.
Hrvatice i Hrvati širom zemaljske kugle Hrvatska vas zove, vratite se u zemlju vaših djedova. Mi smo poslije Izraelaca najraseljeniji narod na svijetu i ima nas više van granica nego u samoj domovini. Tome se su kroz povijest dobrano doprinijele Osmanlije, bivša država i njena uprava i na kraju današnji vladajući.
Hrvatska jeste raj na zemlji koji je nažalost pretvoren u pakao. Još je prvi predsjednik RH dr. Franjo Tuđman postavio članstvo RH u euroatlantskim integracijama kao strateški cilj tada mlade Hrvatske države. Tuđman je smatrao da je Hrvatska sa svojim kršćanskim, civilizacijskim korijenima sastavni dio europskog političkog i kulturnog prostora, također Hrvatsku je želio vidjeti u EU kakva je ona u početku bila zamišljena, dakle kao zajednica ravnopravnih naroda koji dijele slične ili iste interese, Bila je to više konfederacija nego Unija. međutim, u proteklih 30-ak godina EU …/Upadica Reiner: Ja vas ponovo molim držite se teme, opominjem vas da se držite teme./… se sve više, dopustite mi da završim ove dvije rečenice …/Upadica Reiner: Ne mogu vam dopustit jer ste otišli potpuno od teme./… A ja govorim o temi to što vi osobno smatrate da to nije tema to je vaš problem ne moj, dopustite mi da završim.
To nije tema jer je tema godina obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.
U redu. Pravo pitanje i zaključak ove teme koju sam ja danas otvorila je da li je dr. Franjo Tuđman htio ovaku Hrvatsku kakvu imamo danas? Ja kažem da nije.
Zahvaljujem.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govorit će poštovani zastupnik Domagoj Hajduković. Izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Kolegice i kolege.
Malo novoga mogu reć nakon ovoga svega što je rečeno, ali dozvolite mi da prisnažim argumente koje su već izrečene za ovom govornicom.
O važnosti povijesti su govorili mnogi velikani i što u Hrvatskoj i što izvan nje, te važnost povijesti je definitivno nešto o čemu želimo i trebamo promišljati danas. Tako je veliki Ciceron rekao i sad dozvolite mi malo stranog jezika „Historya est testis temporum, lux veritati,s vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis“, povijest je svjedok vremena svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica istine. Dakle, to je veliki Ciceron rekao davno, davno sagledavajući važnost povijesti.
Tko ne zna svoju povijest nema ni budućnost. Prije sto godina evo govorile su kolege kada smo obilježavali tisuću godina Hrvatskog kraljevstva bilo je to u tuđoj državi odnosno državi koja nije bila naša pod tuđim barjakom i nikako onako kako je trebalo biti.
Kada su Mađari obilježavali tisućugodišnjicu svoje povijesti tada su napravili ogromne projekte po Budimpešti, pa ta obljetnica tisuću godina mađarskog kraljevstva je ostavila traga i na urbanistički izričaj mađarske prijestolnice. Tako vam je Orszaggyulesi ili zgrada Parlamenta Orszahaz sagrađena kao dio obilježavanja milenijuma. Prva podzemna željeznica na kontinentu dakle ona u Budimpešti sagrađena je za obilježavanje milenijuma i naravno onaj veliki Trg heroja kada dođete u Budimpeštu sagrađen je da komemorira milenij Mađarske kraljevine.
Naravno obilježavanje neće biti tako grandiozno zato što iza nas je teška prošlost i kako je rekla kolegica još teža budućnost, ali bitno je znati svoju povijest, bitno je obilježiti ovaj veliki jubilej jer koliko sami sebe cijenimo toliko nas cijene i drugi.
Ono što mene osobno često smeta je da Hrvati vole imati pomalo nonšalantan odnos prema povijesti, prema svojim institucijama, pa se tako povijesni događaji, osobe, njihove uloge često znaju tumačiti u nekim dnevnopolitičkim raspravama gledamo kroz prizmu sadašnjeg vremena ne onoga ili opet kroz vrijeme u koje su ti ljudi živjeli, a ne kako je to danas. Baš zbog toga mislim da je bitno i na ovaj način, dakle obilježavanjem ovog velikog jubileja se podsjetiti koliko možemo biti ponosni na svoju povijest, a onda ako je znamo gledati i u budućnost.
„Učite povijest, učite povijesti u povijesti leže sve tajne državništva“ rekao je Konfucije, dakle svatko tko pretendira baviti se politikom ili javnom dužnošću treba znati svoju povijest.
Kaže Fritz Stern jedan njemačko-američki povjesničar kaže „Povjesničar služi dva gospodara, prošlost i sadašnjost“, ako uzmemo to u obzir i ova obljetnica koju ćemo obilježavati treba ispuniti dvije zadaće, jedna je podsjetiti na slavnu prošlost, a druga je osnažiti nas u sadašnjosti da smjelije kročimo u budućnost.
I koliko je važna povijest naravno nisu govorili samo stranci, govorili su i naši pjesnici, filozofi, povjesničari i dozvolite mi da završim citirajući meni jednu jako dragu pjesmu od Silvija Strahimira Kranjčevića „Pred knjigom povijesti roda moga“, samo ulomak te pjesme, ali mislim da on najbolje reflektira važnost povijesti.
I tako mi djeda moga i prsiju majke moje i tako mi svega tvoga što ti sveto i milo je i tako mi moga groba i zvijezde što me vodi bit ću žrtvom svako doba imenu ti i slobodi. Glagusala slave naše na tebe ih evo skladam to nam božje bile daše da ne plačem, da se nadam da sva povijest moga roda s guslih se žica čuje sa gusala nam sloboda lijepe, ljepše dane prorokuje. Njenoj sreći moja krvca ako dođe umrijeti metnite mi blizu srca povijesti nam listak sveti. I kako se ptica vije moj će dašak da se gubi jer se lako, lako mrije kad se povijest svoja ljubi.
Hvala.
Idemo na pojedinačnu raspravu i prvi će govoriti poštovani zastupnik Hrvoje Zekanović.
Poštovani, nastavit ćemo u istom tonu, a odmah ću naglasiti da se netko tko pripada mađarskom narodu odnosno mađarskoj nacionalnoj manjini ne bi naljutio, to je naš prijateljski narod, a ovo je malo jedna poruka, poruka Kati Peović i ponovit ću našem kolegi Jankoviću ne odnosi se na današnje vrijeme neko davno vrijeme.
Dakle, radi se o pjesmi Vladimira Nazora. Tomislav. Oružje zveči bjesne mrke čete i Mađar bježi na brzim konjima za njim Hrvati ko zmajevi lete. Gone ga preko ravnih bregova, šumama gustim, gudurama tamnim tamo do sivih Dravinih valova. Kagan je rijeku prošao mrk je stao. Junače tko si? Na drugom brijegu pobjednik mladi gromko zavikao. Arpade ti si vjetrina što hara, ja sam ti hrašće, jedro i stoljetno na koje zalud se vihor se obara. Ti bijesan rušiš ja sveđ vedar zidam, ti ko zvjer banu da moriš i kolješ, ja od zla branim ljute rane vidam. Za ime što me pitaš varvarine? Čuvar sam vjerni ognjišta od otaca, lav stražar rodne rijeke i doline. Susjede dom si na svojemu gradi, zovi me zid mjedeni, plot krvavi, prohtje li se tebi jednom natrag znadi. Tu ćeš me naći čekam te na Dravi.
Slijedeći će govoriti poštovani zastupnik Domagoj Hajduković.
Izvolite.
Dakle, biti ću vrlo kratak jer ne bih želio i kvariti i pomalo svečarski ton ali iskreno bio bih puno sretniji da smo o ovome raspravljali u siječnju ili možda prvoj polovici veljače jer tada bi bile definitivno eliminirane dvojbe da se opet sa jedno ovako velikom obljetnicom pokušava podcrtati neke, neke politički cilj kao što je i sa Zakonom o hrvatskom jeziku što mi je vrlo žao.
No, ono što je bez dvojbe jest da ću ja ovu odluku podržati, dakle ovo je vrijedna obljetnica treba je dostojno i obilježiti, a isto tako volio bih da u krajobrazu i našeg glavnog i drugih gradova ipak ostave i neku trajnu vrijednost kao što je primjer Budimpešte o kojem sam govorio.
Dakle, ja kao povjesničar ne mogu nego ne, nego podržati ovu inicijativu i nadam se da kad budemo obilježavali 1200 godina da će to, ne nećemo biti uoči izbora nećemo mi biti naravno kolege toliko, toliko ne, ali da neće biti uoči izbora tako da će kako je rekao kolega Opara cjelov podmirenja zajedništva ipak biti možda lakše postići.
Hvala.
Repliku ima poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Poštovani kolega, nisam to rekao ja to su rekli hrabri muževi iz Družbe Braće Hrvatskoga Zmaja kad su napisali pobudnicu hrvatskome narodu da se pridruži proslavi, a glede vaše primjedbe da je ovo preblizu predstojećim izborima i to sam prije objasnio. Hrvatska Vlada i institucije kojima je osnivač hrvatska Vlada su poduzeli cijeli niz koraka na organizaciji značajnih događaja i izložbi pa sam i nabrojio koje su to. Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Hrvatski povijesni institut, Hrvatski povijesni muzej, Državni arhiv te Galerija Klovićevi dvori.
Ovo danas raspravljamo zbog tog jer smo primili zajednički prijedlog velikog meštra Družbe Braće Hrvatskog Zmaja gospodina Mislava Vrgića i predsjednika Matice hrvatske gospodina Mira Gavrana, važnih institucije koje ne ulaze u politiku niti se politikom bave nego upravo iz poštovanja prema njima koji su nosili kulturu …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… sve ovo vrijeme …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… mi prihvaćamo ovaj prijedlog i stavljamo ga na raspravu i usvajanje.
Odgovor poštovanog zastupnika Hajdukovića.
Ja kolega znam da ste vi citirali djela, ali pošto ste vi rekli onda sam ja citirao vas, ali da apsolutno ja sam im rekao i objasnio da ću podržati i zašto ću podržati ovu odluku samo kažem nažalost ne mogu se oteti dojmu jer znate i sami i potpredsjednik ovog doma je rekao, kaže kad ulazimo u predizbornu kampanju kad su izbori onda političari polude, ponašaju se kao životinje tako da ne mogu ne poučen prošlošću ipak samo s klicom sumnje konstatirati ovo, ali kažem podržat ću jer mislim da hrvatska povijest, da naš identitet to zaslužuje i treba.
Poštovani zastupnik Miletić će sada govoriti.
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Zatrčao sam se odozdola da ne izgubim pravo na govor pa sad ću samo minutu, dvije nešto ovako kao …/Govornik se ne razumije./… da dođem sebi onda ću još par misli ovaj iznijeti.
Dakle, naravno da ćemo u Klubu MOST-a podržati ovo i vidjeli ste to iz izlaganja kolege Troskota i mene i mislim da stvarno postoje one neke stvari kada na koncu i stranačku boju dresova možemo pustiti sa strane i ne razmišljati samo kroz tu usku prizmu ovaj stranke u kojoj se nalazimo i ono što sam rekao u ime kluba, postoje teme koje nadilaze stranačke interese i postoje teme koje obuhvaćaju sve. Ja stvarno vjerujem da ima ljudi koji vole Hrvatsku, stvarno, stvarno mislim da ima ljudi koji vole Hrvatsku i na ljevom političkom spektru i ima ih i Bogu hvala da ih ima. Bilo bi čak još bolje možda da ima i ljevih opcija koje su baš, ako se mogu tako izrazit nek mi ne zamjeri nitko, s jačim načinom, ali i identitetom, a lijeve političke opcije, je li dakle kao ljevica koja ima puno izraženiji, moje neko razmišljanje, taj jedan identitet hrvatski, a ne manijakalni nikakav nego normalni hrvatski identitet i ja mislim da je tu dio naše ljevice pogriješio jer da su se tako postavili i ponašali i da je narod tako ih osjetio, puno bolje bi prošli neki, znači evo to je, to je neki moj dojam jer nije naš narod istoznačan, pa ne znam, sve ovakvo ovakvo, ovo može, nego kad bi evo osjetili da i ljeve politike znamo npr. kakve bi bile od socijale pa nadalje i kad bi narod osjetio da ne pate toliko za Jugom, da ne spominju u svakom trećem izlaganju Jugoslaviju, da, da su to ljudi koji nisu odlazili ne znam u Sarajevo, potpisivali Deklaraciju o zajedničkom jugoslavenskom jeziku i kulturi, a onda ovdje bili protiv hrvatskog Zakona o hrvatskom jeziku, dakle i narod bi puno bolje reagirao i na te političke opcije. One nisu moje, ja njima ne pripadam, ali jedno moje razmišljanje.
Isto tako u politici, u centru, desnom centru ili na desnici naravno da ima ljudi koji vole svoju domovinu i koji vole Hrvatsku i kojima je Hrvatska jako važna. Ono što jest stvar da i naši građani su dosta puta bili razočarani, nekad i nas idealiziraju, pa od nas rade nešto što mi nismo jer smo mi samo ljudi od krvi i mesa, a onda, a onda gledaju, gledaju u nama ovaj možda i neke svoje projekcije.
No Most definitivno će ovo podržati, kao što je digao ruku i za Zakon o hrvatskom jeziku, kao puno zakona ovdje za koje smo mi procijenili da treba glasovati, tako ćemo se i ponašati, a ja ću sad samo kratko ipak je nekako pa neću reć revijalni ton, al zadnji dan u HS, mislim da sutra imamo glasovanje samo, jel tako, pa dopustit ću si možda čak i neke stvari koje si inače dopuštam u 23 sata, u pola noći, jučer smo odnosno danas, do kad, skoro do u jedan ujutro tu raspravljali, al na koncu dobro je nekad tako i čitati. Kaže, mladoj Hrvatskoj naš ukus samo rijedak dojam bira i mrzi sve što sliči frazi i pozi. Tek izabranom srcu zbori lira i nije pjesma koju viču mnozi. Naš sstih je život koji dušu svira. Što može reći proza, dajmo prozi, a strofa treba magijom da dira i budi u nama ono gdje su bozi . U vijeku kada misli svaka šuša mi nimfolepti skladno osjećajmo jer cilj je svemu istančana duša. Ljepoti čistoj himnu zapjevajmo, Božanski Satir kad nam milost dade za cvjetni Uskrs hrvatske Plejade. Antun Gustav Matoš. 1909..
Ja bi na samom kraju, mislim da sutra neću govoriti ništa, a mislim da ni danas više, htio bi samo ovaj zahvalit se svim kolegama i kolegicama i s moje lijeve strane i s desne ili ovako hoćemo s desne i s lijeve, na tome što evo su dijelili sa mnom ove saborske klupe tijekom ovog 10. saziva HS. Bila mi je čast što su me moji Riječani i Istrani i ljudi Kvarnera izabrali u HS, dao sam sve od sebe. Jesam li mogao više? Vjerojatno jesam, uvijek možemo bolje i kvalitetnije. Jesam li možda neke razočarao? Vjerojatno jesam, razočarali su mnoge puno pametniji i bolji i svetiji od mene. No evo stvarno sam se trudio ono što mogu i u okviru svojih mogućnosti napraviti. Htio bi se ispričati svima koje sam uvrijedio, ne namjerno, većinom nekad i namjerno u nekim emocijama koje čovjeka uzmu u tom žrvnju, politika je nuklearni reaktor i često puta nam se dogodi da u toj, ne znam dal je to možda i nemoć i ne…, ne…, ne…, nešto želiš nešto napravit, ne znaš kako i onda iz nas, iz nas izađu neke riječi koje nisu dobre, ne trebaju izlaziti iz ljudi, pogotovo ne nas koji ne znam smo kršćani, pa evo stvarno se iskreno ispričavam i predsjedavajućima, predsjedniku HS, svim potpredsjednicima, ovdje je kolega Reiner, u ime svih njegovih još tu kolega, vama kolege vladajući ispričavam se ako sam vas uvrijedio i kad sam vas uvrijedio s nečim. Isto tako se ispričavam kolegama s ljevice isto kad sam iz nekih svojih rana i nekih svojih mana ovaj možda išao ad hominem ili udario tamo gdje ne treba jer vi malo kada razmislite o sebi i o svom političkom djelovanju možda ja jesam malo utopist, ali što je naše? Pa naše je živjeti i raditi onu stvarnost za koju ti misliš da je ispravna i ti nju živiš i radiš, kreiraš, organiziraš, govoriš, svjedočiš jer držiš da je to ispravno, a onda dođu izbori i onda narod odluči treba li te honorirat, nagradit ili ne treba ili tvoju političku opciju i tvoju stranku. I mislim da mi kao društvo sazrijevamo, imamo puno teškoća sami sa sobom i unutar društva, ali mislim da sazrijevamo i ta neka metanoa koja se treba dogoditi i ta razina svijesti koja bi se trebala podignuti ovaj ja sam optimist i vjerujem da, stvarno vjerujem da će nam bit dobro, vjerujem da je Hrvatska komadić raja na zemlji i da je Hrvatska iako mala dovoljno velika za svakog čovjeka neovisno kojoj vjeri on pripadao, naciji, nekom političkom pogledu i vjerujem da će doć vrijeme kad će stvarno svatko živjeti od svog poštenog rada u našoj zemlji. Pa hvala vam još jednom svima na svemu onome dobrome što je zajedno bilo a na onome gdje baš nije bilo dobro na tome oprostite i nek' nas bog dragi sve čuva.
Sada će govoriti poštovana zastupnica Zdravka Bušić.
Izvolite.
Hvala. Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Evo ja ću probati skratiti s obzirom da smo dosta zapravo u jednom pozitivnom, što se meni svidjelo, posebno pogotovo danas evo predzadnji dan ovog saziva pa je to lijepo čuti da smo nekako dosta onako u suglasju govorili.
Meni je danas doista jedna posebna čast i zadovoljstvo govoriti o ovom prijedlogu odluke. I na samom početku želim naglasiti da svesrdno podržavam prijedlog odluke o proglašenju dvadeset i pete godine, odnosno sljedeću godinu, godinu obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva koji je podnio naš odbor, saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskog sabora. Prisjetimo se danas evo već smo o tome govorili, davne 1925. godine kada su proslave tisućljetne, zapravo tisućljetne godišnje kraljevstva održane u svim, zapravo u mnogim ja bih rekla skoro u svim gradovima Hrvatske i na prostorima Bosne i Hercegovine, znači na tim drevnim prostorima gdje Hrvati su obitavali.
Da nije bilo te tisućljetne obljetnice ja bih rekla ne bi danas imali tako čvrst temelj i svijest za obilježavanje ove zapravo obljetnice koju sada, koja nam slijedi, a to je 1100 obljetnice. Zato hvala svim našim što bi rekao naš, moj kolega Andro časnim našim prethodnicima koji su nam tu proslavu ostavili u naslijeđe. Prijedlog za obilježavanje 1100 obljetnice podnijeli su kako smo već rekli, to je Družba hrvatskog zmaja i Matice Hrvatske poduprto s Ministarstvom kulture, Ministarstvom znanosti i drugih državnih institucija kao što su to Hrvatski državni arhiv, Hrvatski povijesni muzej, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika i mnogi drugi sudionici.
Ovo obilježavanje podržavaju svi oni koji žele sačuvati našu tisućljetnu povijest za buduće generacije. Zaista tako nadahnuto je kolega Andro govorio, tako da stvarno ja bih ponovila puno stvari, ali neću ponavljati. Ali on je to tako, tako vješto izrekao. Znači 25 godina, odnosno sljedeća godina bit će doista bitna za Hrvatsku državu. To je godina kada slavimo 30 obljetnicu vojno-redarstvene operacije Oluja, 14 stoljeća kršćanstva u Hrvata i 1100 godina obljetnica krunjenja kralja Tomislava na Duvanjskom polju.
Upravo zato će 2025. godina biti doista slavljenička godina i godina velikih povijesnih obljetnica. 925. godinu obilježavamo kao godinu kada je Hrvatska postala samostalna i priznato kraljevstvo, a kralja Tomislava upisala kao citiram „hrvatskog nacionalnog ujedinitelja hrvatskih, svih hrvatskih zemalja u jednu jedinstvenu državnu zajednicu, tj. kao početak integracije hrvatskog etničkog prostora u ranom srednjem vijeku.
Mnoge države u Europi, ali i u čitavom svijetu obilježavaju svoje važne datume i svoje bliže i daljnje povijesti na koje su njihovi građani jako ponosni. Oni su dio nacionalne svijesti, oni su dio nacionalne svijesti i nacionalnog ponosa. I svaki građanin ih nosi kao dio svoga vlastitog identiteta i to je bitno ovdje naglasiti i zato je ova obljetnica bitna.
Možete li na primjer evo ja ću pitati, možete li na primjer zamisliti Amerikanca koji ne zna što on obilježava 4. srpnja? Ja sam sigurna da ne možete. Ili možda Francuza koji ne zna što on slavi 14. srpnja? Ja sam sigurna da svi znaju. Zato je pitanje nacionalnog identiteta i odnosa prema ovim nacionalnim simbolima i datumima vrlo važno za svaki narod i za svaku državu, jer to snaži, to doista to obilježavanje snaži i ujedinjuje sve ono pozitivno što pokreće svakog pojedinca i svaku naciju.
Zato svesrdno podržavam prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine godinom obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva kojom ćemo utvrditi temelje na kojem će rasti buduće nove generacije, koje će u narednim stotinama tisućljećima obilježavati i svjedočiti hrvatsko postojanje na ovim našim prostorima.
I konačno, nadajmo se, nadajmo se da će duh koji će se udahnuti sljedeće godine ovom novom obljetnicom vječno živjeti.
Hvala.
Imamo jednu repliku poštovanog zastupnika Željka Pavića.
Poštovana zastupnice, evo nakon 100 godina mi ćemo ponovo proslaviti obljetnicu osnutka hrvatskog kraljevstva s obzirom da je 1925. godine bilo proslavljeno 1000 godina od hrvatskog, osnutka hrvatskog kraljevstva.
I mislim da je to i tada i danas zapravo osnov je isti. Tadašnja proslava je temeljena na slobodnim interpretacijama povjesničara, a to smo i danas čuli ponovo istu priču i opet istu raspravu na tu temu. I mislim da je ta ideja i tada bila potekla iz društva, odnosno iz Družbe braća hrvatskog zmaja kao što i sada potiče ovaj prijedlog koji je došao kod nas u Hrvatski sabor.
Međutim evo to se dešava danas, zadnji dan zasjedanja sabora, ne smatrate li da bi bilo bolje da smo to imali raspravu prije možda tjedan dana ili dva tjedna kad bi moglo više zastupnika raspravljati o toj temi i da to napravimo na jedan svečaniji način. Hvala.
Poštovana zastupnica Bušić.
Pa, kolega ja bi se doista možda i složila, možda bi bilo bolje da je, da je, da je više nas sada u sabornici, ali stvarno osobno, osobno ako mene, a ja znate da ja uvijek iskreno odgovaram, ja mislim da je dobro da je danas raspravljeno. Ja sam evo stvarno ja mislim vidite koliko nas je to sve ujedinilo i koliko je to zapravo pozitivno, jedan duh, a moram priznat i simbolično. Meni je jako drago da evo predzadnji dan, jer sutra nećemo raspravljat, sutra je glasovanje. Meni je drago da danas imamo nekako pozitivno, bilo je tu izuzetaka koje neću stvarno spominjali, ali evo meni je drago da na ovoj lijevoj strani mojoj ja stvarno ovaj sam dosta pozitivnih riječi čula koje sama, koje su me sami inspirirali baš i u mom govoru. Tako da sam skratila što sam htjela reć i evo drago mi je da zadnji dan naše rasprave tako nam provodi, evo ja se apsolutno slažem sa svime što ste vi rekli barem kažem s izuzetcima nekim koje stvarno ne želim ovdje spominjati …/Upadica Reiner: Hvala./… jer nikad nisam stvarala probleme u raspravama.
Poštovana zastupnica Posavec Krivec.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, akademiče.
Mislim da je danas i to važno reći. Važno je reći da treba razumjeti o čemu pričamo. Kada sam imala, dakle ovo će bit moja potpuno osobna rasprava i izuzetno sam sretna da će to biti moja zadnja rasprava u Hrvatskom parlamentu, a da će se zapravo dotaknuti mojih suštinskih osnova. Dakle kada sam imala 14 godina, a to su bile 90-e ja sam roditeljima rekla da želim upisati srednju školu u kojoj ću učiti povijest i da za to imam silnu potrebu jer da tražim niz odgovora na pitanje zašto. I kada sam našla takvu školu i otišla daleko od obitelji, onda sam odlučila da ću upisati povijest kao znanstveni smjer i da će to biti moja budućnost. I to sam učinila ali ipak sam otišla u nekom drugom smjeru. Zašto to govorim? Zato što sam danas, ovdje u ovoj sabornici došla u jednu situaciju u kojoj sam imala potrebu zapitati se Ivana, a što si ti radila cijeli svoj život, što si ti učila, koje si ti knjige čitala. Došlo mi je da uzmem diplomu Sveučilišta u Zagrebu, da ju ovdje poderem i da se pitam kuda mi svi skupa idemo jer danas o nekim stvarima uistinu svi imaju potrebu nešto reći bez obzira da li o tome nešto znaju ili ne znaju. I ovo je moja zadnja rasprava i ja mogu danas ovako govoriti. Mogu ovako govoriti zato što sam davnih dana napisala jedan rad koji se zove Kontinuitet hrvatske državnosti. I baš u trenutku kada se možda u Hrvatskoj još nije smjelo pisati niti o NDH niti o nekim drugim stvarima, tada sam to reći ću hrabro učinila jer, jer mi je trebao odgovor zašto. I u mnogim stvarima ja nemam taj odgovor u cjelini ali se nadam da ću ga kroz život dovesti do kraja i da ću u konačnici jednoga dana imati taj odgovor. Ali da bismo do odgovora došli, mi moramo kritički promišljati, mi moramo znati uzročno posljedične odnose, mi moramo znati geostrateške okolnosti, mi moramo znati stvari u kojima se neki događaji događaju. Isto je bilo i onda, isto je i danas. Nešto što se događa u političkom smislu danas, događalo se kroz povijest. Mi smo se borili za neke stvari koje je ova naša generacija uspjela iznjedriti na različite načine. I ne smijemo to zaboravit pa makar i na simboličkom, na simboličkoj razini, a ovo što danas činimo jest simbolična razina. Mi nećemo ništa promijeniti, mi ćemo samo priznati ili kako kaže Domagoj osnažiti. Osnažiti nešto što se je puno, puno generacija prije nas dogodilo. Kada smo bili studenti onda smo na nacionalnoj povijesti imali rasprave, imali materijalne i razne dokaze kojima smo trebali utvrđivati što se stvarno dogodilo, što naslućujemo, što su možda mitovi i legende. Ali taj dio ja ostavljam znanstvenoj zajednici, taj dio ostavljam onima koji su cijeli život učili, učili, učili, nalazili nove izvore da bi to dokučili, da bi to dokučili. Ono što je naša zadaća kao zastupnika u Hrvatskom parlamentu, kao ljudi koji su birani od građana je da pod ovim grbom i Ustavom na koji smo prisegnuli, čuvamo našu Hrvatsku. Da ju čuvamo za buduće generacije, da ju čuvamo na onim temeljima na koje se ponosimo, a ti temelji nisu krenuli od Tomislava, krenuli su puno ranije. I taj dio ne smijemo zaboraviti i tog se uvijek trebamo prisjetiti ali ako imamo priliku u našoj generaciji obilježiti 1100 godina Hrvatskoga kraljevstva, onda smo mi to dužni učiniti. Kao što smo dužni učiniti i obilježiti Juditu i obilježiti Marulića i obilježiti sve ono što je u potki nacionalno, što nam je stvorilo ono što mi danas imamo. I da kada kolega Zekanović, danas ovdje citira Vladimira Nazora, onda je meni žao. Meni je onda žao što mi zaboravimo jednog ne samo književnika nego i političara koji je jednako tako imao važnu ulogu za Hrvatsku kao prvi predsjednik narodne republike kao na čelu ZAVNOH-a, imao je svoju ulogu i idemo i to reći. Prošle godine '23. bilo je 80 godina od tada. Dakle ja kao ljevičarka ne želim raditi razliku i reć netko je više zaslužan, netko je manje zaslužan. Želim reći da je to mozaik, da su to puzzle i da se to sve mora prožimati jedno s drugima, da mi moramo imati toleranciju međusobno. Da moramo poštivati što svi mislimo. Dakle ako sam ja ljevičarka to ne znači da nemam nacionalnu svijest, imam ju možda jaču od mnogih drugih. Ako sam ja ljevičarka, to ne znači da nemam vjeru. Ako sam ja ljevičarka to ne znači da sam protiv nekih stvari ili da sam u nekim stvarima ograničena. Isto tako mislim i za kolege sa druge strane i to je ono što bi ja voljela da razvijamo u parlamentu, to bi voljela da i kroz ovu zadnju raspravu koju sada ovdje imamo zapravo ostavimo kao jedan zalog za one koji dolaze i da kažemo pa nije baš sve bilo tako loše u ovom mandatu. Uistinu smo imali rasprava kojih se svi skupa možemo posramiti. Ne samo rasprava nego i situacija i svega. Često sam se pitala što je to, ali ne bi voljela da baš na ovoj temi danas razmišljam o tome koliko vrijedi moja diploma ili Domagojeva diploma ili Pavličekova diploma. Znači sve oni, svi oni koji smo dugo, dugo vremena o nekim stvarima učili. Neću ulaziti u ekonomiju, neću ulaziti u neke dru… jer u to se ne razumijem, ali na nekim stvarima neću dozvoliti da se mijenja i da se ne poštuje ono što je bilo i ono što treba štovati.
Dakle, kolegice i kolege ja ću s velikom radošću otvorena srca dati punu podršku ovoj odluci. Jednako tako ću se veselit da slijedeću godinu obilježimo ne samo na jedan dan nego da živimo u tom duhu. Voljela bi da i u hrvatskim školama barem jedan sat povijesti bude posvećen tome specifično, svečarski kao što bi voljela da i neke druge teme imamo tako obrađene u škole. Voljela bi da Hrvatskom putuju izložbe, da Hrvatskom putuju okrugli stolovi i da zapravo razgovaramo o tome što je bilo u tih puno puno stoljeća iza nas da bismo mi danas bili ovdje i da bismo opet imali svaki pravo na svoju ideologiju na svoje razmišljanje i na svoju ovu Hrvatsku u kojoj zajedno živimo, koju zajedno trebamo graditi i zapravo alternative, alternative nema.
U tom duhu, hvala na svemu u ovom mandatu i sretno vam svima u privatnim životima.
Hvala vam lijepo.
Imamo dvije replike, jedna je poštovanog zastupnika Pavića.
Poštovana zastupnice, dakle 925. godine kad se obilježavala 1000 godina krunidbe kralja Tomislava održan je cijeli niz kulturnih i umjetničkih manifestacija u mnogim našim gradovima i selima diljem Hrvatske. Mnogi su kulturni spomenici podignuti sa likom kralja Tomislava, mnoge su ulice i trgovi dobili naziv po kralju Tomislavu.
Mislite li da bi bilo u redu da mi kao 10. saziv predložimo i neke inicijative za slijedeću godinu, kao npr. izdavanje poštanske marke sa likom kralja Tomislava, kao npr. izdavanje kovanice sa likom kralja Tomislava i slično s obzirom da smo ipak, da ćemo proglasiti godinu pa bi bilo dobro da onda i damo konkretne prijedloge.
Hvala lijepo.
Poštovana zastupnica Posavec Krivec.
Hvala vam kolega Paviću.
Gledajte, mi donosimo jednu odluku o proglašenju 2025. godine „Godinom obilježavanja 1100 obljetnice Hrvatskog Kraljevstva“. Iza te odluke će postojati jedno izvršno tijelo. Jedno izvršno tijelo koje će osmisliti sve ono pozitivno i najbolje što može biti prezentirano upravo kroz naslov, naslov godine kakvom je proglašavamo. I ja ne vidim od svih ovih prijedloga koje ste vi rekli ništa loše, njih treba biti još više deseci i stotine. Dakle, nema tu nekog ograničenja, nema manifestacije, nema programa, nema suvenira koji može naštetiti toj obljetnici već samo može doprinijeti njenom značaju.
Evo, prilika je pa onda kad bude to slobodno i vi, ja sam sigurna da će svi prijedlozi biti dobrodošli i vi to, i vi to učinite.
Poštovani zastupnik Hajduković ima repliku.
Hvala lijepo.
Kolegice Posavec Krivec moja sustručnjakinja. Jako cijenim ovaj osobni ovaj osvrt i dirnuli ste me moram reći i želim prisnažiti jedan vaš, zapravo dva vaša argumenta.
Prvi jest, rekli ste čuvajmo Hrvatsku, prisegnuli smo na Ustav, a čuvanje Hrvatske je i čuvanje povijesti jer povijest je svjedočanstvo života onih prije nas, njihovih borbi, nadanja, rada, dakle jedan veliki, veliki rimski filozof je rekao ostavljam vam sliku svog života, ostavljam vam svoju povijest i tu je vrijednost i naše nacionalne povijesti. Ali ste s pravom rekli da i prije Tomislava postoji hrvatska državnost hoćemo krenuti od Branimira od petero braće i dvije sestre koje su naravno mitski likovi i Branimira, pa mog imenjaka Domagoja koji vam možda najbolje pokazuje kako je povijest kompleksna jer je za neke je on bio pessimus dux Croatorum, a za druge pak illustrissimus dux Sclavorum.
Poštovana zastupnica Posavec Krivec.
Da, kolege Domagoj navodite me upravo na onu raspravu koju sam rekla da mi trebamo voditi u znanstvenim segmentima. Znači trebamo ju voditi tamo gdje postoje različiti dokumenti materijalni ili neki drugi o kojima možemo raspravljati i gdje možemo upravo argumentirano sukobljavati naša promišljanja, ali ono što je već tradicijski povijest jednog naroda, povijest jedne nacije, a sada i povijest jedne države uistinu nema mjesta da preispitujemo u ovako visokom domu. To je nešto što bi za sve nas sada trebalo biti zadano, po čemu bi se svi trebali voditi i zapravo samo pomagati da bilo koji od tih segmenata ne ode u zaborav.
Zapravo kada kolega Pavić kaže slijedeća godina trebamo bi niz manifestacija, toga će bit. Mislim da ne smijemo niti jednog hrvatskog velikana niti jedan događaj hrvatske povijesti ispustiti iz vidokruga već da na svakom od njih mi trebamo graditi jednu novu priču koja će, po kojoj će Hrvatska ponovno postati prepoznatljiva.
Sada će govoriti poštovani zastupnik Marijan Pavliček.
Izvolite.
…/Upadica se ne razumije./…
Vi ste došli kad je već su replike odavno prošle.
…/Upadica se ne razumije./…
Ispričavam se, viče da je vrijeme za raspuštanje.
Evo, kao što sam rekao na samom početku rasprave Hrvatski suverenisti će podržati Prijedlog Odluke o proglašenju 2025. godine godinom obilježavanja 1100 obljetnice hrvatskog kraljevstva i trebamo bit ponosni na naše pretke, na našu burnu prošlost i na to što smo uopće u ovakvim okolnostima koje su nas pratile kroz povijest opstali kao nacija.
925. godine kada se uključila tj. 1925. godine kada se uključila i katolička crkva, a na inicijativu Družbe braće hrvatskog zmaja stvarno se u niz mjesta, sela i gradova od najmanjeg do najvećih obilježila tisućita obljetnica hrvatskog kraljevstva na jedan pristojan, dostojanstven i svečan način.
Brojni biskupi su se uključili od nadbiskupa Bauera ovdje u Zagrebu koji je pozvao sve crkvene vjerodostojnike da sudjeluju u obilježavanju ove bitne obljetnice, brojni trgovi, brojne ulice su preimenovane u čast prvom hrvatskom kralju. I dan danas neke od njih nikad nisu mijenjale te svoje nazive. Brojne crkve od istočnog Srijema pa evo sve do Boke Kotorske i dan danas nose iznad svojih ulaznih vrata spomen ploče u znak tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva. Često su hrvatski grbovi na tim pločama sa prvim bijelim poljem kao što je na trgu sv. Marka pa onda još jedanput za one koji smatraju da je to neko ustaško znakovlje, da ih malo upoznam sa povijesti da 925. godine, tj. 1925. godine ustaša na području Hrvatske nije bilo.
I ne treba iskrivljavati povijest. Činjenica je da nema baš nešto jako puno izvora povijesnih glede krunidbe i te 925. godine, kralja Tomislava ali isto tako još manje ima izvora koji to mogu demantirati. Nadam se da će sljedeća godina biti u duhu ove obljetnice. Niz manifestacija, jačanje bez obzira što imamo svoju državu nacionalnog identiteta prenošenje povijesnih saznanja na buduće generacije i da će u to aktivno biti uključena i katolička crkva koja je imala vrlo, vrlo bitnu ulogu u opstanku Hrvatske države i hrvatske nacije u globalu.
Vjerujem da će se isto tako bez obzira što se radi o BiH na područjima gdje žive Hrvati kao konstruktivan narod obilježiti ova 1100. obljetnica, jer kralj Tomislav je svi to znamo okrunjen na Duvanjskom polju. Znači današnja Bosna i Hercegovina i nemamo se mi Hrvati tu čega sramiti. Povijesne okolnosti su u datom trenutku takve bile. Ali isto tako bih pozvao sve da ne koristimo ovo u dnevno-političke svrhe. Znači radi se o hrvatskim velikanima koji su zaslužili da se o njima ne prepiremo i žao mi je i ako je i jedan saborski zastupnik a očigledno ima tu i tamo koji, koji smatra da uopće ne trebamo to slaviti i slično. Meni je to neprihvatljivo kao pripadniku hrvatskog naroda na koji sam ponosan bez obzira na svoje, na naše mane. Mislim da smo žilav narod i da smo svakakve tegobe prošli, pa ćemo preživjeti i ovo što je pred nama.
Jedino što me boli to sam već rekao, a to je da smo od 1102. do 1991. godine unutar raznih državnih asocijacija, znači od ugarskog kraljevstva, od Habsburške monarhije, od Austro-ugarske, od kraljevine Jugoslavije, socijalističke Jugoslavije i napokon smo dobili svoju državu. Znači u onom periodu tih svih ostalih kraljevstva smo često bili na prvoj crti bojišnice, ne jednu godinu, ne dvije, ne tri nego gotovo 5 stotina godina na prvoj crti bojišnice sa najvećom ondašnjom silom Osmanskim carstvom i bili predziđe kršćanstva i spasili kršćansku Europu od prodora Turaka i zauzimanja Beča. Onda bi povijest, a i sadašnjost potpuno drugačije izgledala.
Ali boli me kao saborskog zastupnika, kao Hrvata, boli me što nikad manje Hrvata nije bilo na području Hrvatske. Znači Hrvati su uvijek imali u određenim periodima pad stanovništva kad su bili veliki ratovi, ali vrlo brzo bi se nacija oporavila u demografskom smislu. A danas zadnjih 30 godina imamo strašan pad broja Hrvata i to u vlastitoj slobodnoj neovisnoj Hrvatskoj državi. Zato nam nije kriv ni Beč, ni Beograd, ni Pešta. Zato su nam krivi naši, pod navodnicima naši, odnosno svi oni koji su vladali nakon Domovinskog rata jer nisu imali znanja, volje, nisu imali osjećaja za tu demografsku obnovu hrvatskog društva. I danas nam je normalno da imamo 200 tisuća stranih radnika, danas nam je normalno da ćemo imati zamjenu, tj. već imamo zamjenu stanovništva koju mi sami sebi ne želimo priznati.
I nemojte dozvoliti da ova generacija koja je stvorila Hrvatsku državu ujedno bude kriva što će Hrvatska šaptom pasti upravo zbog katastrofalne migracijske politike, zbog katastrofalne demografske slike, zbog daljnjeg iseljavanja mladih Hrvata u zapadno-europske zemlje. Da ta ista generacija koja je stvorila ono što je 9 stoljeća sanjano u vrlo kratkom periodu uništi ono što je sama stvorila.
Hvala lijepo.
Poštovani zastupnik Hajduković ima repliku.
Hvala lijepo.
Pa evo kolega i vi ste sustručnjak pa možemo i stručne rasprave voditi, ali drago mi je da se možemo složiti oko jednoga, a to je sad činjenice je li se nešto dogodilo baš te godine ranije, kasnije, jel' taj datum to je sada nebitno. Ono što je bitno je simbolika, a to je na neki način i dio naše nacionalne svijesti.
No, ja bih se dotaknuo zadnjeg dijela vaše rasprave. Povijest nas uči da mi Hrvati sve uvijek moramo naučiti na teži način, pa će nas možda i ova strašna stvarnost kojom se suočavamo sada ipak neke stvari naučiti i prisiliti da drugačije razmišljamo i o našoj zemlji i o vođenju politike, načinu vođenja politike. Jer preživjeli smo osvajače, preživjeli smo crne kuge, preživjeli smo peronospore, svašta smo preživjeli ali pitanje je možemo li ovu bijelu kugu preživjeti?
Poštovani zastupnik Pavliček.
Slažem se s vama. Ima ona stara narodna poslovica, mi Hrvati smo najbolji sluge, a najlošiji gospodari. Nažalost ima tu istine. Nitko nam nije kriv za stanje u državi izuzev nas samih. Nema više Beograda i komunista, nema više Bečkog dvora, nema više Mađarona. Znači ovdje se odlučuje sve, ovdje preko puta nas. Sami smo odgovorni za politiku koja se provodi, sami smo odgovorni za dobre ali isto tako i loše rezultate. Nažalost najveći, najveći poraz hrvatske politike u zadnjih 30 godina je upravo ova demografija jer nije se našlo rješenje da se koliko toliko zaustavi ti negativni trendovi. Kaže ne može se tu, u zapadnom svijetu je to tako. Nije baš tako. Jedna Slovenija ima pozitivan trend, nije velik ali ima ga. Jedna Crna Gora ima pozitivan demografski trend. Hrvatska jedna od najgorih demografskih trendova, znači među tri najgore zemlje članice EU.
Poštovana zastupnica Posavec Krivec.
Poštovani kolega od Dalmacije i Panonije do ujedinjenog Tomislavovog kraljevstva pa preko Trpimirovića dođemo do Pakta Convente i onda si postavljamo pitanje što se je te 1102. godine dogodilo hrvatskom narodu. De facto ništa. Zadržali smo sve ono što smo imali do tada i to smo čuvali pod krunom Sv. Stjepana i to smo čuvali do 1918. godine bez obzira na koji način i u kojim okolnostima i to je izuzetno bitno kada neki danas ovdje govore o nacijama. Da, nacija se dogodila u 19. stoljeću jer jednostavno ranije se nije mogla dogodit. Ali dogodila se je na temeljima, dogodila se je na temeljima Hrvatske države koji sežu daleko prije jer Hrvatska država nije samo ono što je danas u modernom, modernoj povijesti, ona je ona koju su definirali da li pape, da li neki drugi velikodostojnici tog vremena i o tome moramo razgovarat i o tome mlade generacije moramo učit.
Poštovani zastupnik Pavliček.
Je, slažem se s vama. Unatoč tome što smo bili pod kraljevinom Ugarskom imali smo profesionalnu uniju, imali znači zasebna prava, posebne zakone i štitili smo tu svoju autonomiju i tu svoju pravnu osobnost. Kasnije i u Habsburškoj monarhiji i Austro-Ugarskoj i upravo ovdje preko Hrvatskog sabora koji je zasjedao znači 300 godina na ovom mjestu gdje smo mi sada, što znači da znamo i da umijemo. Ali kao što sam rekao sad smo svoji gospodari i o nama ovisi sudbina našeg naroda. O nikome drugome.
Poštovani zastupnik Željko Pavić.
Poštovani zastupniče rekli ste da smo kroz povijest bili uvijek članovi nekih asocijacija i sada smo isto. I sada smo članovi EU. Bili smo samostalni do 2013. godine, sada smo opet u Uniji, a podsjetit ću da smo se kroz povijest pokušali obraniti i pokušali smo predočiti probleme koji zapravo su veliki za hrvatski narod. Pa su nakon toga oni koji su te probleme pokušavali predočiti recimo u Beču, nakon toga izgubili glavu. Bez obzira na to što su prije toga branili Beč od Turaka. Krsto Frankopan i Zrinski, jel tako. Tako da moramo voditi računa o sebi, moramo voditi računa o tome što se dešavalo kroz povijest da se to ne bi ponovilo.
Odgovor poštovanog zastupnika Pavličeka.
Zahvaljujem.
Kolega Paviću je, danas su te asocijacije nešto drugačije u odnosu na ono što je to bilo u srednjem vijeku i kasnom srednjem vijeku, međutim i danas se treba naš glas čuti i u toj EU. Ta EU mora biti savez samostalnih država koji su dobrovoljno ušli u tu asocijaciju, a svaka od njih ima svoju specifičnost, povijest, svoj jezik, svoj identitet. Nikad EU ne može biti nešto kao što su SAD. Nikad EU neće moći imati neku zasebnu svoju vojsku niti je treba imati. Znači ovdje se radi o različitim kulturama koje su se našli prvenstveno na nekom gospodarskom interesu ali u svakom slučaju unutar takve asocijacije, mi moramo štititi svoj identitet.
Sada će završno u ime Kluba zastupnika HDZ-a, govoriti poštovani zastupnik Rade Šimičević. Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane kolegice i kolege, evo skupili ste se. Ja sam mislio da će vam bi interesantna moja rasprava, a vi ste zapravo došli zbog slijedeće, slijedeće točke jel. Ali evo meni je pripala čast da završno govorim o 1100. obljetnici Hrvatskog kraljevstva koju ćemo obilježiti 2025. godine. Ono što moram reći na početku je da zahvaljujući hrvatskim braniteljima, mi smo dobili svoju državu. Možemo biti ponosni Hrvati u svojoj domovini. Isto tako stvaranjem neovisne države Hrvatske mi smo izišli iz onih asocijacija kojima nismo bili sretni, a ušli smo u asocijacije koje mislimo da nam mogu biti suport i da možemo izgraditi svoju Hrvatsku državu. Ono što još želim reći na početku je da je povijest učiteljica života i odmah ovdje želim naglasiti da sam protiv toga da se smanjuje nastava povijesti u osnovnim i srednjim školama jer znamo one izreke da čovjek koji ne zna svoju povijest, prisiljen ju je ponavljati, a to da se ne bi dogodilo želimo, želimo učiti i dalje hrvatsku povijest. Kralj je, hrvatski kralj Tomislav iz roda Trpimirovića kako ga naziva papa Ivan Pavao X, a koji se kao kralj spominje u bilješci crkvenog sabora u Splitu 925. Te godine je i prihvaćena kao godina početka njegove vladavine. Upravljao je dalmatinskim gradovima i otocima koji su inače bili u vlasništvu Bizanta. Iako o Tomislavovoj vladavini nemamo baš pouzdane podatke ali bitna na Dravi 917. godine, gdje je kralj Tomislav zaustavio prodor Mađara prema moru i tad je ujedinio i primorsku i posavsku Hrvatsku. Isto tako u bitci 925. na Drini zaustavio je i porazio bugarskog cara Simeona koji je nakon pobjede na Srbima i zauzimanja Raše, postao, postalo bugarsku vojsku na Hrvatsku. Zaslugom kralja Tomislava hrvatske granice su tada prvi put sezale od rijeke Drave na sjeveru, Drine na istoku, Mure i Raše u Istri na zapadu sve do mora. Prvi povjesničari koji su u Hrvatskoj historiografiju 19. stoljeću pisali o hrvatskom kralju Tomislavu koji se okrunio 925. godine nakon pobjede nad Mađarima i Bugarima bili su Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski. Prema izvorima iz Ljetopisa popa Dukljanina Ivan Kukuljević je postavio tezu o krunidbi kralja Tomislava na Duvanjskom polju. Od tada su većina povjesničara tog doba i kasnije Vjekoslav Klarić, Ferdo Šišić i drugi prihvatili ovu tezu koja je opće prihvaćena i u hrvatskom narodu. Stoga je 1925., 925. najvećim dijelom potaknuta od strane Družbe Hrvatskog zmaja da se obilježi tisućima godišnjica osnutka hrvatskog kraljevstva. Tad je upriličeno u Zagrebu velika svečanost na kojoj su nazočili svi tadašnji hrvatski crkveni vjerodostojnici, političari i kulturni djelatnici. Tad je isto tako zabilježeno da se mnogi trgovi i ulice su dobili ime kralja Tomislava. Slijedeće godine 2025. imamo priliku obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskog kraljevstva koja u ovom našem suvremenom dobu, ima nama svima poručiti spoznaju o stoljetnom postojanju hrvatskog naroda i njegovog nacionalnog identiteta. Budimo ponosni Hrvati u svojoj domovini, obilježimo ovu izuzetno važnu obljetnicu za hrvatski narod.
Hvala kolega Šimičević.
Zaključujem raspravu, glasovat ćemo sutra.

90

  • Prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine - "Godinom obilježavanja 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva", Predlagatelj: Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu
14.03.2024.
Prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine godinom obilježavanja tisuću stote obljetnice hrvatskog kraljevstva.
Predlagatelj je Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu.
Rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskog radnog tijela dajem na glasovanje Prijedlog odluke o proglašenju 2025. godine godinom obilježavanja tisuću stote obljetnice hrvatskog kraljevstva.
Molim glasujmo.
127 glasova bilo je za, dakle jednoglasno smo donijeli odluku o proglašenju 2025. godine godinom obilježavanja tisuću stote obljetnice hrvatskog kraljevstva.
PDF