Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 21

PDF

85

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva, drugo čitanje, P.Z. br. 630
12.03.2024.
Idemo na posljednju točku dnevnoga reda, pretposljednju pardon danas, samo malo molim, ako sjednete onda evo ga ćemo biti svi mirni.

- Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora između RH i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva, drugo čitanje, P.Z. broj 630

Predlagatelj je Vlada RH na temelju Članka 85. Ustava RH i Članka 207. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Na temelju Članka 207. Poslovnika propisano je da se zakoni kojima se u skladu sa RH, s Ustavom RH pardon potvrđuju međunarodni ugovori donose u pravilu u jednom čitanju. Bilo je i drugačijih ovaj situacija ali u pravilu je bilo tako uvijek, skoro uvijek.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za vanjsku politiku.
S nama je iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova državna tajnica gospođa Andreja Matelko Zgombić koja će nas upoznati sa ovim prijedlogom, konačnim prijedlogom zakona.
Izvolite.
Evo hvala lijepa poštovani gospodine predsjedavajući.
Uvažene zastupnice i zastupnici neobično mi je čast biti danas ovdje pred vama i predstaviti vam Prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora između RH i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva.
Ovim ugovorom se na trajan način utvrđuje crta razgraničenja između našeg isključivog gospodarskog pojasa kako ga je u ovom domu proglasio Hrvatski sabor 2021. godine i područje mora u kojem Italija ima pravo proglasiti svoj isključivi gospodarski pojas odnosno proširiti svoju jurisdikciju.
Naime, u ovom trenutku Italija nije proglasila isključivi gospodarski pojas ali je donijela zakon koji joj služi kao temelj jednom kad odluči proglasiti isključivi gospodarski pojas u skladu sa Konvencijom UN-a o pravu mora. Tada će taj zakon koji je relativno nedavno donijela poslužiti joj kao osnova. Tako u Hrvatskoj naš Pomorski zakonik je svojedobno bio poslužio ovom saboru da proglasi prvo zaštićeni ekološko ribolovni pojas, a onda u tom istom području mora smo proglasili i naš isključivi gospodarski pojas.
U ugovoru smo postigli crtu razgraničenja upravo onakvu kakvu smo htjeli i za koju smo se zalagali od samog početka. Ta crta dogovorena crta razgraničenja slijedi crtu razgraničenja epikontinentalnog pojasa između Hrvatske i Italije koja je razgraničuje naše morsko dno i podzemlje i dakle to slijedi upravo onu istu crtu razgraničenja koju je kao privremenu utvrdio Hrvatski sabor kada je proglasio prvo ZERP, a sad, a onda kasnije i isključivi gospodarski pojas.
Kad pogledamo zemljovid Jadrana i vidimo cijelo područje mora RH, kada vidimo razvedenu našu obalu i kad uzmemo u obzir da se crta razgraničenja od koje se računa isključivi gospodarski pojas proteže od vanjske granice naših unutrašnjih morskih voda što znači dakle da naše polazne crte slijede vanjsku granicu naših otoka i dosta su nekako isturene u Jadranu, iz toga slijedi da i crta razgraničenja epikontinentalnog pojasa koje su svojedobno Italija i Jugoslavija dogovorile 1968. godine na morskom dnu, a koju smo kasnije precizno dogovorom izračunali u dogovoru između Italije i Hrvatske 2005. godine vidimo dakle da ta crta zaista odgovora interesima RH i na jedan povoljan način dijeli Jadran i stoga zaista smatram da možemo biti više nego zadovoljni da i naše konačno ugovorno, dogovorno rješenje s Italijom za razgraničenje naših isključivih gospodarskih pojaseva, a to u ovom konkretnom slučaju znači stupa vode koji se nalazi iznad morskog dna također slijedi tu crtu razgraničenja epikontinentalnih pojasa iz 1968. kako je precizno utvrđena 2005. godine.
Pregovori oko razgraničenja ovih pojaseva započeli su odmah kad je RH najavila proglasiti isključivi gospodarski pojas. Oni su se protezali kroz 2001. i 2002. godinu i mogu reći da uvijek nisu bili laki budući da je talijanska strana na početku pregovora zalagala se za jednu drugačiju crtu razgraničenja naših isključivih gospodarskih pojaseva.
Naime, Italija je izvorno slijedila pravnu argumentaciju koja je i ranije isticala u svojim dvijema diplomatskim notama koje je upućivala glavnom tajniku UN-a kao depozitaru Konvencije UN-a o pravu mora, u kojem iskazivala svoje nezadovoljstvo našom privremenom crtom razgraničenja, dakle koju je Hrvatski sabor odredio upravo slijedom crte razgraničenja EPI kontinentalnog pojasa i u tim dvjema notama koju su poslali jednom kada smo mi notificirali proglašenje našeg zaštićenog ekološko ribolovnog pojasa, a drugi put kada smo notificirali precizne koordinate vanjske granice tog našeg pojasa, dakle talijanska strana je iskazala svoje nezadovoljstvo i tražila je i najavila da će jednom kada ćemo pristupiti izravnim pregovorima oko razgraničenja, ona zahtijevati jednu drugačiju crtu. Tako je i bilo kada smo počeli pregovarati međutim onda smo kroz tih 2 godine i različitim sastancima i u Zagrebu i u Rimu i ekspertnim razmjenama u kojima je Italija pokušala dokazati da bi ta crta trebala biti različita od crte EPI kontinentalnog pojasa zbog promjene polaznih crta s talijanske strane ili zbog argumenta navodnog postojanja povijesnih ribolovnih prava talijanske strane u našem dijelu Jadrana, tijekom tih naših pregovora i razgovora hrvatsko izaslanstvo je uspješno odgovaralo na takve argumente i nakon nekoliko krugova razgovora mogli smo zajednički zaključiti da bi ipak ova crta razgraničenja EPI kontinentalnog pojasa zaista bila optimalno rješenje i za jednu i za drugu državu i bili smo u mogućnosti postići dogovor da crta razgraničenja između naših isključivih gospodarskih pojaseva slijedi crtu razgraničenja EPI kontinentalnog pojasa, to je crta razgraničenja na morskom dnu. Sad kad tekst imate pred sobom, evo htjela bi možda samo skrenut pozornost da ta još jednom istaknuti, da ta konačna crta razgraničenja s Italijom, zaista slijedi onu crtu koju upravo Hrvatski sabor kao privremenu utvrdio u svojoj odluci o proglašenju isključivo gospodarskog pojasa i da je takvim rješenjem, takvim rješenjem u našem ugovoru ujedno dogovorena jedinstvena crta razgraničenja što znači jedinstvena crta koja razgraničuje i morsko dno i podzemlje, dakle naš EPI kontinentalni pojas i koja razgraničuje stup vode, dakle naš isključivi gospodarski pojas i takvo rješenje s takvom jednom jedinstvenom crtom razgraničenja ima niz prednosti. Ono je i u interesu pravne sigurnosti i rekla bih da ona zaista međunarodno pravna teorija, a i praksa podržava takvu jedinstvenu crtu. Iako postoji u praksi i određeni izuzeci imamo neke države koje kada su pregovarale, nisu ugovorile istu crtu razgraničenja morskog dna i podzemlja i stupa vode. Osim zaštite svojih interesa i prava utvrđenih međunarodnim pravom koje Hrvatska u tom području mora uživa u skladu sa Konvencijom UN-a o pravu mora, dakle imamo proširili smo jurisdikciju i ostvarujemo suverena prava, dakle uz zaštitu tih prava ovim ugovorom se stvara i temelj za još jednu snažniju suradnju s Italijom s kojom zaista u velikoj mjeri dijelimo Jadran i upravo taj ugovor i to je jedno dogovorno rješenje razgraničenja naših isključivih gospodarskih pojaseva, će biti dobar temelj za još užu suradnju, bližu suradnju kako u zaštiti morskog okoliša tako održivog korištenja mora i njegovih prirodnih resursa. Pored sklapanja ovog ugovora, ovim činom i činom samog sklapanja takvog jednog važnog ugovora o razgraničenju s nekom trećom državom, Hrvatska još jednom potvrđuje svoju sposobnost sporazumno sa susjedima u dobroj vjeri u skladu s međunarodnim pravom, postići dogovore o razgraničenju. Nakon ugovora iz Ozima 1975. godine, kojim je tadašnja Jugoslavija i Italija sklopila i razgraničila teritorijalno more tadašnje Jugoslavije, a sada jednim manjim dijelom Slovenije, a većim dijelom Hrvatske i Italije. Dakle, nakon tog ugovora iz Ozima kojim smo razgraničili naše teritorijalno more i ovog sporazuma iz 1968. kojim smo razgraničili morsko dno i podzemlje, naš EPI kontinentalni pojas, ovim ugovorom o razgraničenju Hrvatska na jedan trajan način rješava pitanja razgraničenja s Italijom, jednostavno zaokružuje pitanje razgraničenja između RH i Talijanske Republike. Kako je u međuvremenu od samog potpisivanja ugovora koji je potpisao naš ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman sa svojim talijanskim kolegom u Rimu 2021., 2021. godine, '22. godine, talijanska je strana u međuvremenu potvrdila ovaj ugovor, tako da sad ostaje na našoj strani potvrditi ga, donijeti zakon o potvrđivanju ovog ugovora, čime bi se i sa hrvatske strane stekli uvjeti za njegovo stupanje na snagu. Slijedom svega, svega navedenog, a cijeneći da je potvrđivanje ovog ugovora zaista u interesu RH, Vlada RH predlaže Hrvatskom saboru donošenje ovog zakona, pri čemu zaista pozivamo sve saborske zastupnike da podrže donošenje ovog zakona o potvrđivanju i da tako svi zajedno sudjelujemo u jednom važnom trenutku za Republiku Hrvatsku u kojem potvrđujemo konačno razgraničenje sa Italijom u odnosu na jedno veliko područje mora, isključivi gospodarski pojas u kojem Hrvatska ostvaruje suverena prava i jurisdikciju, a jednako tako sa ovim ugovorom se zaključuju sva pitanja razgraničenja sa Italijom.
Evo ovdje bih ja završila sa svojim izlaganjem i ostajem naravno otvorena za pitanje i komentare.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
Možete tamo, hvala. Imate nekoliko replika.
Prvu repliku je tražila gospođa Vukovac, izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući, poštovana državna tajnice.
Dakle, zaključujem da proglašenje isključivog gospodarskog pojasa nije donijelo nekakve bitnije promjene u odnosu na prethodni status, dakle uz postojeća prava koja nam je zapravo pružao već ZERP. Po novome nakon proglašenja isključivog gospodarskog pojasa smo zapravo dobili još dvije mogućnosti i to su gradnja umjetnih otoka i korištenje energije vjetra i mora na tom području, odnosno unutar toga pojasa.
Koliko znam nismo gradili nove otoke, nove umjetne otoke ali me interesira imate li podatak koliko smo i da li smo uopće koristili, iskoristili energiju vjetra i mora u tom dijelu.
Zahvaljujem.
Izvolite odgovor.
Evo hvala vam lijepa na ovom pitanju.
Ne znam jedino kako se može iz mojeg izlaganja zaključiti da nismo dobili ništa proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa. Na to se nisam osvrtala u svom izlaganju, ali kada smo proglašavali isključivi gospodarski pojas tada smo istaknuli da uz spomenutu snagu vjetra i izgradnju otoka Hrvatska punom provedbom isključivog gospodarskog pojasa će omogućiti i zaštitu, ekološku zaštitu Jadrana u odnosu na sve države svijeta i omogućiti dobar temelj za uređenje pitanja ribarstva u našem dijelu Jadrana.
Kad je riječ o korištenju snage vjetra tu ste u potpunosti u pravu. U ovom trenutku nemamo konkretnih instalacija, međutim to je nešto što Hrvatskoj u svakom slučaju stoji na raspolaganju, na tome se i radi i to je upravo i na tragu onog što Europska unija podržava obnovljive izvore energije.
Hvala.
Gospodin Miletić.
Gospođo Metelko-Zgombić uz stvarno dužno poštovanje ja bih volio evo da govorimo ovdje istinu. Dakle, mi smo prvo uništili hrvatsko ribarstvo, mi smo dopustili da talijanske grdosije od ribarica i koča, a radio sam na koči i znam kakve Talijani imaju koče, da unište, dakle hrvatske ribare, hrvatsko ribarstvo. Desetljećima ribari su tražili da se proglasi isključivi gospodarski pojas, Hrvatska je bila mala maca. Plenković se plašio šta će mu reći gazde u Bruxellesu. I sad kad Talijani to proglašavaju sad smo mi mangupi, gordi, evo ga, mi sad proglašavamo dakle što je Italija proglasila. A dajte hajmo dosta predstava, idemo na izbore, nek' narod odluči koga god hoće, nek' da legitimitet kome god hoće, ali ovo je stvarno postalo malo presmiješno čak i za nas koji volimo i humor različiti i ironiju i sarkazam i sve ovo nema veze sa ničim.
Izvolite odgovor.
Odgovor.
Poštovani gospodine zastupniče od svega ovog što ste rekli ja bih se sa vama složila da nije vrijeme za predstave. Kao što sam ovdje izložila Talijanska Republika nije proglasila isključivi gospodarski pojas, nego je samo donijela zakon koji može poslužiti kao temelj jednom proglasiti.
Međutim, Talijanska Republika se još uvijek nije odlučila na proglašenje za razliku od Hrvatske koja jest. I mi u okviru našeg isključivog gospodarskog pojasa imamo mogućnost zaštite, ekološke zaštite Jadrana, brigu nad provozom brodova u Jadranu gdje imamo pravo čak i sankcionirati brodove koji prolaze kroz naš isključivi gospodarski pojas, a kršili bi neke međunarodne standarde. Jednako tako sa našim isključivim gospodarskim pojasom imamo jači temelj zajedno sa Italijom odnosno Europskom komisijom dogovarati i uređenje ribarstva u tom našem području.
Hvala lijepa.
Gospodin Bulj s time da moram vam spomenuti da je to treća povreda Poslovnika.
…/Upadica Bulj: Koja?/…
Ako ćete sad govoriti.
…/Upadica Bulj: Jel' ovo druga ili treća?/…
Ovo bi vam bila treća, da.
…/Upadica Bulj: Aha, javit ću se za govor onda./…
Kako hoćete.
…/Upadica Bulj: Javit ću se za pojedinačnu./…
Hoćemo se odlučiti? Dobro. Hvala. Hvala lijepa.
Ali imate pravo na ovu, znate ova bi bila treća. Dobro, dobro. U redu. Dobro, dobro. Nećemo gubit vrijeme. Ovo je bila druga, ovo bi bila treća. Ja moram napomenuti, vi kako hoćete.
Gospođa Petir, replika.
Poštovana državna tajnice ugovor je veliki uspjeh naše hrvatske vanjske politike, isključivi gospodarski pojas omogućava nam ostvarivanje naših suverenih prava što je također prilika za unapređenje zaštite naših ribolovnih resursa jer su sve ribolovne vrste Jadrana u stanju prekomjernog izlova i znamo da tu moramo reagirati, stoga smatram i uvjerena sam da proglašenje isključivog gospodarskog pojasa može doprinijeti zaštiti ribolovnih resursa, morskom okolišu i dnu.
Također želim potaknuti da se nastavi sa brigom o zaštiti prirodnih resursa Jadrana i suradnjom kako smo već ostvarili sa Italijom uz podršku Europske komisije primjerice u jabučnoj kotlini gdje smo proglasili zone zabrane ribolova. Mislim da je važno planirati i dalje takve zajedničke projekte, pa me zanima promišljate li nešto i na tom tragu?
Hvala.
Odgovor.
Odgovor je svakako da. Prvo bi možda samo htjela istaknuti da ono zajedničko rješenje koje smo postigli sa Europskom komisijom, a koje je i podržala i Italija i Komisija za Sredozemlje, ribarenje u Sredozemlju koja također brine o svekolikim resursima u Sredozemlju, ono rješenje koje smo postigli vezano za Jabučku kotlinu koja štiti mali oslić i ostale ribe koje se tamo mrijeste je postalo trajno. Dakle jedno vrijeme smo sklapali, dogovarali ga na određeno vrijeme, međutim već unatrag nekoliko godina mi smo postigli da to bude jedno trajno rješenje. Jednako tako promišljamo i pripremamo planove da u području južno, a i sjeverno, pa čak i ono prema, prema Istri u području IGP-a također …/Upadica Radin: Vrijeme, hvala./…predložimo razne mjere kojima će se urediti i ograničiti ribarenje i zaštititi okoliš.
Moram vas, ovaj moram vas upozoriti jako je zanimljivo što govorite.
Gospodin Krstulović Opara.
Fala lipa g. potpredsjedniče.
Poštovana gđo. državna tajnice, sve u svoje vrime, lipo ste rekli. Dugo je vremena trebalo da dođemo do ovoga cilja, a došli smo zbog toga jer je Hrvatska u međuvremenu osnažila i postala potpuno integrirana zemlja u EU i time pokazala i svoju ozbiljnost, ali i svoje partnerstvo sa najznačajnijim susjedom, Republikom Italijom.
Mi smo dokazali da nemamo nikakvih sporova sa susjednom Italijom za razliku od nekih drugih zemalja koje još nisu dosegle tu točku i u tom smislu, a kasnije ću u raspravi postavit nekoliko pitanja, zanima me kako je riješena južna točka epikontinentalnog pojasa koja se povlači kao okomica na točku sa rta, između otočića Mamule i rta Oštro na ulasku u Bokokotorski zaljev s obzirom na privremeni ugovor sa Crnom Gorom koja kako vidimo nema nikakvih tendencija ozbiljnog partnerstva…/Upadica Radin: Hvala./… u europskome duhu i u partnerstvu koje nas veže sa NATO-om.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Evo hvala, hvala na ovim pohvalama i zaista mogu reći da mislim da bismo trebali zaista biti svi zajedno zadovoljni i ponosni što smo uspjeli sa jednom susjednom prijateljskom državom sklopiti jedan ugovor o razgraničenju i to baš u skladu s međunarodnim pravom koji u potpunosti poštuje interese RH.
Kad je riječ o ovom bočnom razgraničenju prema Crnoj Gori i dalje ostaje na snazi ono, ona privremena crta razgraničenja koju je HS odredio kada je proglasio IPG, mi smo s Italijom razgraničili onaj, onu crtu razgraničenja prema Italiji, međutim možemo reći da je važno što smo s Italijom razgraničili sve do točke 42a, 42, pri čemu smo time na jedan posredan način pokazali da su i to naša područja mora.
Hvala.
Gospodin Davor Ivo Stier.
Hvala potpredsjedniče.
Evo ja bi želio čestitati na ovom rezultatu, konačnom razgraničenju u potpunosti na Jadranu sa Italijom, što ima naravno pozitivne učinke i ukupno na razgraničenje na Jadranu. Imamo u tom pogledu u vidu i ovo pitanje koje je spomenuo kolega Opara. Želim vama isto čestitat, ne samo Vladi i hrvatskoj diplomaciji, nego vama osobno, znam kolko ste na tom radili, kao i samostalnoj službi za granice. Nemojte se previše obazirati na ove sada već predizborne možda poruke. Sjećam se ja još 2016. kad su bili pregovori s Mostom, vi ste ih i primili, niste bili tad državni tajnik odnosno tajnica, oni su bili itekako zadovoljni sa vašim profesionalizmom. Ja to pozdravljam, samo ovako nastavite raditi.
Hvala.
Odgovor ako tre…, ne, hvala.
Gospodin Šašlin.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovana gđo. državna tajnice, moram za početak odmah priznati da nisam puno u toj problematici, poglavito kad slušam kolegu Oparu i ljude koji su zaista u tome puno. Ali ono što me stvarno zanima i kao osobu i kao saborskog zastupnika to je da li sada ova crta razgraničenja odnosno proglašenje IGP pruža dovoljan stupanj zaštite za interese naših ribara, za interese naših ostalih gospodarskih subjekata koji se bave iskorištavanjem energije mora, sunca, vjetra itd., da li je to sad dovoljan stupanj zaštite i zaista da možemo na neki način kazati sad smo zaštićeni, mirni smo i nemamo nekakvih tu problema sa našim susjedima? Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Postizanjem ovakvo jednog dogovornog razgraničenja s Italijom utvrdili smo i trajno smo riješili crtu našeg razgraničenja i na taj smo način upravo ono područje mora koje je HS kad je privremeno proglasio, utvrdili prema Italiji i upravo u tom području zaista Hrvatska sad ima mogućnost brinuti o zaštiti okoliša u skladu s međunarodnim pravom, tu postoje čitav niz ingerencija i nadležnosti koje naša nadležna tijela mogu vršiti nad brodovima koji su u slobodnoj plovidbi našim IGP-om, možemo štititi i naše ribe i ribarstvo i upravo kako je i primjereno u Sredozemlju i u Jadranu ne postoje kvote, ali postoje vremenska i prostorna ograničenja ribolova i takvim propisivanjem se ujedno i štiti riblji fond, a ja bih rekla to je posao u interesu našeg ribarstva.
Hvala.
Gospodin Sobota replika.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice, ja bi se složio sa kolegom Šašlinom koji je prije mene rekao da možda mi nismo, mi smo kontinentalci, ja više za Dravu, on za Dravu i Dunav, ali sam vas pozorno pratio i u materijalima u ovom konačnom prijedlogu zakona mi je prvo palo u oči tri godine dakle i tri sporazuma, '68., 1968., '75., 2005., a vi ste i rekli u vašem izlaganju da je nakon ovoga trajni način nakon ovoga isključivi gospodarskih pojaseva trajni način uređuje i zaokružuje pitanje razgraničenja između RH i Talijanske Republike. Mislim da sam vas dobro pratio, ja vam se pridružujem kolegi Stieru, čestitam vama, timu i ekipi na vašem doprinosu u ovome ugovoru.
Hvala.
Hvala. Odgovor.
Hvala vam lijepo na pohvalama, ali evo da stvarno možda svi osvijestimo važnost ovog trenutka u ovom HS-u kada razmatramo pitanje potvrđivanja Sporazuma o razgraničenju isključivi gospodarskih pojaseva s Italijom jer i zaista to je onaj treći zadnji ugovor koji nam je bio preostao u odnosu na Italiju kako bi u potpunosti razgraničili naša područja mora s kojim se dodirujemo.
Dakle, imamo već ranije od prije riješeno razgraničenje našeg teritorijalnog mora, ono ispred obale Istre koje je uređeno Sporazumom iz Ozima, imamo već od prije postignut sporazum iz '68. kako je precizno utvrđen 2005. kojim smo razgraničili morsko dno, a sada ovime razgraničujemo isključivi gospodarski pojas koji se odnosi i na stup vode, time smo mi u potpunosti razriješili razgraničenje s Italijom.
Hvala.
Hvala.
Želi li neko iz odbora uzet riječ? Ne.
Otvaram raspravu, prvi je Klub zastupnika Mosta i gospodin Miletić, a onda g. Bulj. Izvolite.
Poštovani predsjedniče HS-a g. Radin, poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovana gospođo Metelko Zgombić sa svojim suradnikom, kolege vladajući i kolegice iz oporbe.
Ja ću nastaviti govoriti istinu bez obzira kolikogod ona nekima u ušima bila tvrda. Dakle, istina je sljedeća, naši ribari desetljećima traže proglašavanje isključivog gospodarskog pojasa, desetljećima, desetljećima. Desetljećima se ribari bore za isključivi gospodarski pojas. Zašto? Da sačuvamo našu ribu, da sačuvamo naše podmorje, da sačuvamo sve ono što nam dolazi onaj život od mora.
Vladajući na čelu sa Andrejom Plenkovićem u njegovom kojem drugom mandatu ovdje ili kojem već nebitno drugom i posljednjem ako Bog da, dakle vladajući šta rade? Boje se Bruxellesa jer njegove gazde su u Bruxellesu, ne proglašavaju nikakav isključivi gospodarski pojas, ali onda gle čuda kada Talijani daju mig i kažu evo mi donosimo, ispravit ću zakone kojima ćemo omogućit proglašavanje gospodarskog pojasa evo Andreja, mangupa sad on donosi mi ćemo sad zakone. Nek mi niko ne zamjeri analogiju, nek mi niko. To je kao danas kad se bahati pa odlazi negdje na neke žarišne točke i kao ono pokazuje kako je on ono moćan, hrabar, a kad je trebalo bit hrabar kao što je bio Miro Bulj ovdje i stao u obranu domovine, čovjek je rekao da ne osjeća se baš najbolje pa da ipak ne bi, miliji su mu bili hodnici Bruxellesa, '91. kad je trebalo stat na branik domovine.
Dakle o čemu mi pričamo? Ajmo nazvat stvari pravim imenom, dakle ovi naši dodvorice koji se plaše Bruxellesa kao što se vrag plaši tamjana jer su im gazde gore, cijelo vrijeme su govorili nije još trenutak, nije to važno, nećemo proglasiti gospodarski pojas isključivi, ali kad Talijani namignu i kažu evo ga dajemo vam mig, e sad onda Hrvati kao gordi na čelu sa Andrejom Plenkovićem. Da me ne bi neko krivo razumio, mnogo dobra je nama došlo od Italije, npr. espresso koji ja obožavam, Talijani imaju najbolju kavu, ja ne mogu zamisliti bez Boga i espressa tako da nećemo sad reklamirat određene marke, ali Talijani imaju najbolju kavu na zemaljskoj kugli. Moda isto, pogotovo nama Riječanima je to jasno, sve ono dobro nam je došlo isto iz Italije, ali neka njih tamo samo dok nemaju aspiracije prema našem teritoriju, dok nam ne mažnjavaju naš kvarnerski škamp, dok nam ne ulaze u naše vode sa svojim brodovima preko 20 metara, a Hrvatska sve svoje ribarice ima male brodove, i onda kad ta ekipa je desetljećima krala našu ribu, ulazila u naše vode, mažnjavala nam naš život iz mora evo ga sad mi proglašavamo isključivi gospodarski pojas i kaznit ćemo sve vas kogod uplovi u naš isključivi gospodarski pojas.
Evo baš pokazali smo se iznimno hrabri i moćni na razini cijele EU u Komisiji štogod se kaže nas se sluša tako da vjerujem da i ovo će sigurno se odradit. A mi bismo trebali brinut kako sačuvati naše more, kako sačuvati ako hoćete evo govorim o Rijeci, ako pukne Jama Sovjak ma nećemo kad sam ga spomenuo nećemo imat kvarnerskog škampa, ako pukne Jama Sovjak nećemo imati ni pitke vode. Zašto se o tom ne govori, zašto se o tome ne brine?
Dakle, istina je da o hrvatskim ribarima nitko nije mislio dovoljno da se sačuva hrvatsko ribarstvo. Istina je da Hrvatska izgubila utakmicu u borbi s velikima, istina je da vladajući nisu znali izboriti se za očuvanje autohtonog ribarstva, istina je da u nepravednoj utakmici s golemom talijanskom flotom i njihovim ribarskim grdosijama, naši brodovi su do 12 metara i to 85% naše flote su mali brodovi, istina je da je Dalmacija bez gire isto što i Slavonija bez svinja, a istina je da se Dalmaciju ostavilo bez gire i istina je da se Slavoniju ostavilo bez svinja. I to su politike vladajućih, mi to možemo sad prije izbora nekako zamotati u neki celofan, pričati bajke, mazati oči, bacati djeci bombone, pozivati ih u tu čokoladnu kućicu i reć dođite, dođite na bombone, sve smo vam osigurali ali narod zna kako koliko teško živi. Narod zna što se dogodilo s našim ribarima i narod zna koja je ona naša svakodnevica koju ne mogu znat oni koji su potpuno odcijepljeni od naroda. Koji žive na nekim svojim udobnim pozicijama moći, koji su svi dobro umreženi i uhljebljeni, koji su dio one, onih krakova oni pupoljci, dakle oni na pipcima koruptivne hobotnice i što god prilijepi se oni kad maknu taj pipak, dakle ostane na tome nešto šoldi, jer to je njihov modus operandi oni tako rade, mnogi. Ne smijemo, ne smijemo generalizirat. Dakle ovo mi je otprilike sad ću vam reć jednu analogiju. Miro Bulj je sa 18 godina stao na branik domovine i bio do kraja hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata. I onda prođe lijepo sve, prođe '91., prođe onaj fajt sa pobunjenim srpskim stanovništvom, s četnicima, s JNA koja je na svojim šljemovima nosila crvenu zvezdu, pa prođu sve akcije '92., '93., prođe Bljesak, sve prođe, Maslenica sve i onda Oluja pa nek i prvi dan Oluje prođe al onda dođe baja drugi dan sa šljemom je li, baci se negdje ispred Knina u blato uvalja se i uzme novi mobitel, slika selfi i kaže kako sam se borio za Hrvatsku, evo to je Andrej Plenković to on radi. Dakle on je mala maca u Bruxellesu on je mala maca na području svih politika al kad dođe u Hrvatski sabor i ima naravno sljedbu svoju koja ga brani, a znate kako će se ja sam pitao ovdje ih, jeste li bili u posjetu svom predsjedniku Ivi Sanaderu. Kršćani su na to pozvani, posjećuj prijatelja u zatvoru, to im je bi šef, klanjali su mu se, mazili ga, legendo naša, nema većeg od tebe. Hop kako te riješi organizacija ko da te nikad nije bilo. I ja sam ih pitao ovdje u oči sam ih gledao, jeste li mu odlazili u zatvor, u posjetu i tada su kolege spustili glavu. Dakle ne sudim apsolutno nikoga al ovo ovdje što se događa, ova predstava stvarno je previše. Pa evo nadam se, nadam se da ćemo imati vlast pa reći ću vam ovako, koja god ona bila ali koja će voditi računa o hrvatskim ribarima, o našim nacionalnim interesima i o zaštiti našeg teritorija i onog zemaljskog je li, teritorija ali itekako i onog pomorskog.
Gospodin Bulj. Izvolite.
Isključivi gospodarski pojas još 2016. čim smo dobili mogućnost bilo je rasprava o isključivom gospodarskom pojasu. Na žalost i 2017. prijedlog, i 2018. je odbijan prijedlog i 2019. odbijan prijedlog i 2020. odbijan prijedlog, čak smo na moj prijedlog u županiji Splitsko-dalmatinske imali raspravu sjećam se toga. Odbijali ste prijedlog da je to bespotrebno, da je ZERP isto kao isključivi gospodarski pojas. Sjećam se rasprave o obalnoj straži u koju bi naravno bilo pod okriljem hrvatskih ovaj, Hrvatske vojske, tj. Hrvatske ratne mornarice, dokle su uopće došle razvoj brodova znam da je jedan bio gotov koji bi čuvao našu, naše more. Međutim europska komisija je 2019., '18. ne mogu se sjetiti, izračunala koliko je Hrvatska izgubila ne proglašavajući isključivi gospodarski pojas u posljednjih ne znam od 2000. pa do tog doba kad je izbacilo bilo je od 180 milijardi eura. Kad je nekontrolirano bio izlov ribe, gdje je talijanska flota ušla tu trava više nije rasla ne samo što su ulovili nego su uništili područja koja su bila bogata ribom na Jadranskom moru. Hrvatski ribar je godinama na to upozoravao da nema snagu i moć njihovih koča, njihove brodske flote ribarske u usporedbi sa talijanskom i drugim flotama i činjenica je da je prije nekoliko godina proglašen isključivi gospodarski pojas, čini mi se 2021. ako se ne varam međutim kasnili smo, nismo imali hrabrosti razlozi su poznati, dodvoravanje na štetu Hrvatske. To vam je slično kad uzmemo vrijeme uhićenja generalna hrvatske pobjedničke vojske, to je bilo vrijeme politika koje nisu bile suverenističke u smislu na koje se sad u predizborno vrijeme poziva Vlada Andreja Plenkovića nego to je bila politika Vladimira Šeksa, koji je izjavio, s jedne strane mu je bio Ivo Sanader kao predsjednik Vlade, s druge strane Mesić. To je bila politika locirati, uhititi i transferirati, procesuirati. Znači politika dodvoravanja, a ne zaštite nacionalnih interesa RH. Mnogi će reći pa nije to racionalno šta ja sad govorim, bila su druga vremena, al u teškim vremenima se štite nacionalni interesi. Znam, reći će nije bila dovoljno jaka diplomacija. Nije bila, tek je država nastala tek je to nekoliko godina bilo međutim je činjenica do 2021., a ova Vlada je preuzela 2016. obnašanje vlasti, a do 2021. je prošlo 5 godina i znam koji su otpori bili ogromni za proglašenje isključivim gospodarskim pojasom jer sam bio sudionik kao saborski zastupnik tih prijedloga, sudionik brojnih rasprava, ljudi koji su prije nas predlagali u ovome parlamentu saborskih zastupnika koje sam slušao, oslušivao i pratio kolki su interesi Hrvatske o proglašenju gospodarskog, isključivog gospodarskog pojasa.
Nažalost, štete su nemjerljive i sad je pitanje kad smo mi proglasili isključivi gospodarski pojas da li mi imamo dovoljno naših snaga tj. da li mi to kontroliramo ulazak flote, ribarskih flota, brodova čega sve ne koji izlovljavaju ribu. Znači mi imamo obavezu i po Ustavu zaštititi naš teritorij, teritorij je more. Neki će reći mi smo u EU, da mi smo u EU i kad je migrantska kriza Slovenija zatvori granice, Italija meti vojsku. Da, stavi vojsku uz policiju. Znači svak čuva svoj interes.
Za vrijeme korone krize također zatvore se granice, hrana se ne izvozi koja je potrebna nego svak gleda sebe. To je vrijeme znamo nekakvih kriza koje su bile ne tako davno. I mi imamo obavezu sad poglavito kad je Schengen se raspra jer ova ilegalni ulasci migranata kroz naše granice koja je šuplja kao sir, nekontrolirano da imamo obavezu štititi i granicu mora jer more je teritorij i moramo puno više raditi, to je usporeno, uza ti projekti izgradnje brodova obalne straže. Ja u razloge neću ulaziti, ali je činjenica da brodovi nisu u ono, u rokovima napravljeni niti onaj broj koji je bio evidentan, koji je bio potreban.
Još jednom bi napomenio, znači zbog politika koje nisu bile suverenističke nije se proglasio isključivi gospodarski pojas kad je tribalo. Štete koje su nastale dugoročno za RH po pitanju ribarskog fonda i svega onoga su ogromne i nemjerljive. Rekao sam ovaj podataka koja je Europska komisija izračunala kolike su štete. I ne samo ako govorimo o Hrvatskoj, to je šteta i za cilu Europu ako mi gubimo područja gdje je riblji fond bogat koji nekontrolirano se izlovljava, gdje nemamo, di su to brisani prostori za ribu poglavito određeni područja na našem Jadranu koji se nekontrolirano izlovljavane.
Prema tome, kasni se, Italije mig je dobar mig, međutim nije dovoljno da Andrej Plenković kao što je doveo Tajania koji je iskaziva pret… koji je iskazivao pretenzije prema Dalmaciji i Istri, nije dovoljno samo pred izbore spomenit i sitit se tih svojih suradnika. Prije svega interes Hrvatske, a tek onda Europe, EU i susjeda.
Hvala lipa.
Isključivi gospodarski pojas još 2016. čim smo dobili mogućnost bilo je rasprava o isključivom gospodarskom pojasu. Na žalost i 2017. prijedlog, i 2018. je odbijan prijedlog i 2019. odbijan prijedlog i 2020. odbijan prijedlog, čak smo na moj prijedlog u županiji Splitsko-dalmatinske imali raspravu sjećam se toga. Odbijali ste prijedlog da je to bespotrebno, da je ZERP isto kao isključivi gospodarski pojas. Sjećam se rasprave o obalnoj straži u koju bi naravno bilo pod okriljem hrvatskih ovaj, Hrvatske vojske, tj. Hrvatske ratne mornarice, dokle su uopće došle razvoj brodova znam da je jedan bio gotov koji bi čuvao našu, naše more. Međutim europska komisija je 2019., '18. ne mogu se sjetiti, izračunala koliko je Hrvatska izgubila ne proglašavajući isključivi gospodarski pojas u posljednjih ne znam od 2000. pa do tog doba kad je izbacilo bilo je od 180 milijardi eura. Kad je nekontrolirano bio izlov ribe, gdje je talijanska flota ušla tu trava više nije rasla ne samo što su ulovili nego su uništili područja koja su bila bogata ribom na Jadranskom moru. Hrvatski ribar je godinama na to upozoravao da nema snagu i moć njihovih koča, njihove brodske flote ribarske u usporedbi sa talijanskom i drugim flotama i činjenica je da je prije nekoliko godina proglašen isključivi gospodarski pojas, čini mi se 2021. ako se ne varam međutim kasnili smo, nismo imali hrabrosti razlozi su poznati, dodvoravanje na štetu Hrvatske. To vam je slično kad uzmemo vrijeme uhićenja generalna hrvatske pobjedničke vojske, to je bilo vrijeme politika koje nisu bile suverenističke u smislu na koje se sad u predizborno vrijeme poziva Vlada Andreja Plenkovića nego to je bila politika Vladimira Šeksa, koji je izjavio, s jedne strane mu je bio Ivo Sanader kao predsjednik Vlade, s druge strane Mesić. To je bila politika locirati, uhititi i transferirati, procesuirati. Znači politika dodvoravanja, a ne zaštite nacionalnih interesa RH. Mnogi će reći pa nije to racionalno šta ja sad govorim, bila su druga vremena, al u teškim vremenima se štite nacionalni interesi. Znam, reći će nije bila dovoljno jaka diplomacija. Nije bila, tek je država nastala tek je to nekoliko godina bilo međutim je činjenica do 2021., a ova Vlada je preuzela 2016. obnašanje vlasti, a do 2021. je prošlo 5 godina i znam koji su otpori bili ogromni za proglašenje isključivim gospodarskim pojasom jer sam bio sudionik kao saborski zastupnik tih prijedloga, sudionik brojnih rasprava, ljudi koji su prije nas predlagali u ovome parlamentu saborskih zastupnika koje sam slušao, oslušivao i pratio kolki su interesi Hrvatske o proglašenju gospodarskog, isključivog gospodarskog pojasa.
Nažalost, štete su nemjerljive i sad je pitanje kad smo mi proglasili isključivi gospodarski pojas da li mi imamo dovoljno naših snaga tj. da li mi to kontroliramo ulazak flote, ribarskih flota, brodova čega sve ne koji izlovljavaju ribu. Znači mi imamo obavezu i po Ustavu zaštititi naš teritorij, teritorij je more. Neki će reći mi smo u EU, da mi smo u EU i kad je migrantska kriza Slovenija zatvori granice, Italija meti vojsku. Da, stavi vojsku uz policiju. Znači svak čuva svoj interes.
Za vrijeme korone krize također zatvore se granice, hrana se ne izvozi koja je potrebna nego svak gleda sebe. To je vrijeme znamo nekakvih kriza koje su bile ne tako davno. I mi imamo obavezu sad poglavito kad je Schengen se raspra jer ova ilegalni ulasci migranata kroz naše granice koja je šuplja kao sir, nekontrolirano da imamo obavezu štititi i granicu mora jer more je teritorij i moramo puno više raditi, to je usporeno, uza ti projekti izgradnje brodova obalne straže. Ja u razloge neću ulaziti, ali je činjenica da brodovi nisu u ono, u rokovima napravljeni niti onaj broj koji je bio evidentan, koji je bio potreban.
Još jednom bi napomenio, znači zbog politika koje nisu bile suverenističke nije se proglasio isključivi gospodarski pojas kad je tribalo. Štete koje su nastale dugoročno za RH po pitanju ribarskog fonda i svega onoga su ogromne i nemjerljive. Rekao sam ovaj podataka koja je Europska komisija izračunala kolike su štete. I ne samo ako govorimo o Hrvatskoj, to je šteta i za cilu Europu ako mi gubimo područja gdje je riblji fond bogat koji nekontrolirano se izlovljava, gdje nemamo, di su to brisani prostori za ribu poglavito određeni područja na našem Jadranu koji se nekontrolirano izlovljavane.
Prema tome, kasni se, Italije mig je dobar mig, međutim nije dovoljno da Andrej Plenković kao što je doveo Tajania koji je iskaziva pret… koji je iskazivao pretenzije prema Dalmaciji i Istri, nije dovoljno samo pred izbore spomenit i sitit se tih svojih suradnika. Prije svega interes Hrvatske, a tek onda Europe, EU i susjeda.
Hvala lipa.
Poštovani predsjedavajući, poštovana državna tajnice sa suradnikom, poštovane kolegice i kolege, dakle nekoliko općenitih rečenica na početku.
Isključivi gospodarski pojas je područje izvan teritorijalnog mora i uz njega, a u kojem obalna država ima pravo koristiti svoja suverena prava. Može ga proglasiti svaka država koja ima izlaz na otvoreno more, a pravni učinci takvog akta uređeni su Konvencijom UN-a o pravu mora iz 1982. godine. Svakim proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa smanjuje se zapravo onaj dio mora u pravnom statusu otvorenog mora.
Želja za većom kontrolom morskog teritorija javila se u novije vrijeme, dakle razvojem suvremene ribarske tehnologije i rudarstva, dakle posebice industrije nafte i plina te mogućnosti da se tehnički nadziru područja dalje od obale. Stoga sve više zemalja naravno i logično s izlazom na otvoreno more nastoje uspostaviti kontrolu nad morskim prostranstvima.
Dosad isključivi gospodarski pojas koji se može prostirati najviše do 200 nautičkih milja to je zapravo 370 kilometara od polaznih linija od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora proglasilo više od 120 država. Proglašavanjem isključivog gospodarskog pojasa država na tom području stječe suverena prava istraživati, iskorištavati i gospodariti prirodnim bogatstvima mora i podmorja. U pojasu može obavljati neke druge djelatnosti poput proizvodnje energije korištenjem same vode, struja, vjetrova, a može gaditi i umjetne otoke te druge uređaje i naprave.
Upravo sam zato postavila pitanje poštovanoj državnoj tajnici, jesmo li mi na tome polju išta učinili, dakle nismo izgradili niti jedan umjetni otok, a evo još uvijek je upitno i korištenje energije vjetra i mora u tom pojasu iako bi nam to bilo itekako svrhovito i potrebno.
Treba naglasiti da se isključiva prava gospodarskog pojasa odnose samo na treće zemlje, ali ne i na zemlje EU. To zapravo znači da će nas gospodarski pojas štititi samo u odnosu na Albaniju i Crnu Goru, ali ne i prema Italiji i Sloveniji.
Prethodni ZERP dakle se po odluci Hrvatskog sabora nije primjenjivao na države članice EU sve do evo iznalaženja zajedničkog dogovora u duhu EU. Isključivi gospodarski pojasevi pojedinih zemalja članica u novijoj se politici EU nazivaju i europskim vodama. Zemlje EU koje izlaze na Atlantski ocean i Sjeverno more sve su redom proglasile isključivi gospodarski pojas, a to je učinio i pretežiti dio država članica EU na Mediteranu. Samo za manji dio tih gospodarskih zona dosada je postignut dogovor o razgraničenju između susjednih zemalja.
Najveći prijepor između Hrvatske i Italije u korištenju zajedničkih voda zapravo se odnosio na ribolovnu odnosno ribarstvenu politiku. O tome su nešto više i moje prethodne kolege govorile. Dakle, prema procjenama Europske komisije vrijednost izlova ribe u europskim vodama Jadrana iznosi oko 140 milijuna eura, Italiji pripada puno veći dio tog kolača jer kako smo isto čuli od prethodnih govornika, ona raspolaže sa znatno moćnijom ribarskom flotom negoli to raspolaže Hrvatska, nakon proglašenja gospodarskog pojasa Hrvatska je zapravo obećala, sjetimo se da će nastojati ograničiti prava talijanskih ribolova, ali koliko sam pratila ti pregovori su dugotrajni, itekako neizvjesni i naši ribari njima nisu zadovoljni.
Međutim, obostranim proglašenjem gospodarskih pojasa Hrvatska-Italija će iz europskih voda u potpunosti izbaciti treće zemlje, prije svega onu albansku ribarsku flotu koja je u posljednje vrijeme itekako ojačala i tako bi, to se svi skupa nadamo, a posebno naši ribari, taj naš riblji fond u Jadranu trebao bi se bolje obnavljati, a mora bi trebalo biti sigurnije za naše hrvatske ribare.
Zajednička ribarska politika i dalje je zapravo u nadležnosti Europske komisije, što znači da će Europska komisija kao i do sada u našem dijelu Jadrana u dogovoru s članicama propisivati kvote, upravljati ribljim fondom te zatreba li uvoditi ograničenja na izlov. Tu nam zapravo preostaje da budemo samo optimistični i ništa više.
A naime, s obzirom na razloge koji su nam navedeni u točkama 2. i 3. ovog prijedloga, uzimajući u obzir i činjenicu da je talijanska strana okončala svoj unutarnji pravni postupak i o tome diplomatskim putem je obavijestila hrvatsku stranu, ocjenjuje se zapravo da postoji interes da RH što skorije okonča i svoj unutarnji pravni postupak kako bi se onda stvorile pretpostavke da ugovor o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva u skladu sa svojim odredbama u odnosim dviju država i stupi u konačnici na snagu. S obzirom na prirodu postupaka, potvrđivanja odnosno samog postupka potvrđivanja međunarodnih ugovora kojim država i formalno izražava spremnost biti vezana već sklopljenim međunarodnim ugovorom kao i na činjenicu da se zapravo u ovoj fazi postupka u pravilu ne može niti mijenjati, niti nadopunjavati tekst međunarodnog ugovora, predlagatelj nam predlaže da se ovaj konačni prijedlog zakona prihvati u jednom čitanju. Mi to očito moramo prihvatiti, dakle niti nemamo izbora.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa.
Gospođa Sanja Radolović Klub zastupnika SDP-a, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege zastupnici i zastupnice.
Dakle, ugovor između RH i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih pojaseva kao što je naglasila državna tajnica potpisan je u Rimu 24. svibnja 2022.g. i zapravo se u odnosima RH-Italija utvrdila granica između isključivog gospodarskog pojasa RH i onog kojeg Talijanska Republika ima pravo proglasiti u skladu s međunarodnim pravom.
Ono što je bitno naglasiti RH naravno pored zaštite svojih interesa i prava utvrđenih međunarodnim pravom ugovorom o razgraničenju trebala bi, neću reć da stvara kao što stoji u dokumentu koji nam je poslan nego trebala bi stvoriti temelje za još snažniju suradnju s Talijanskom Republikom na Jadranu, posebice u dijelu bilateralnih odnosa vezanih uz zaštitu morskog okoliša, održivog korištenja mora i njegovih prirodnih resursa.
E sad, ugovorom o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva obje države potvrdile su da ugovor ne dovodi u pitanje ribolovne aktivnosti koje se provode u skladu s primjenjivim pravilima i propisima EU-a, suverena prava i naravno juridistikciju koju svaka stranka ostvaruje u svom isključivom gospodarskom pojasu u skladu s čl. 56. Konvencije iz 1982.g..
No ja bi se u odnosu na 2022. vratila malo i u 2020. kada se u HS-u raspravljalo o Prijedlogu odluke o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa RH u Jadranskom moru. Tada se jasno utvrdilo da nakon ulaska RH u članstvo EU područje ZERP-a kao svi isključivi gospodarski pojasevi i ribolovne zone drugih država članica EU postaju dio voda EU u kojem se primjenjuju pravila zajedničke ribarstvene politike te ostvaruje suradnja između država članica EU vezano za zaštitu i očuvanja prirodnih bogatstava mora i morskog okoliša, a koji se do ulaska RH u EU nisu primjenjivali na države članice EU.
Također utvrđeno je kako neovisno tada 2020. o tome u kojoj mjeri RH već sada ostvaruje svoja prava i legitimne interese u Jadranskom moru ima pravo izmijeniti odluku HS-a i odlučiti proglasiti isključivi gospodarski pojas te početi s njegovom punom primjenom.
Složit ćete se jako lijepo zvuči sve ovo što sam ja izgovorila i sve što papir trpi, također tada je rečeno i prilikom same rasprave da je za Hrvatsku proglašenje isključivog gospodarskog pojasa važno pitanje zbog kontrole prekomjernog izlovljavanja trećih država i adekvatne zaštite hrvatske ribe, hrvatskih ribara te da će se proglašenjem isključivog gospodarskog pojasa kako hrvatskog tako i talijanskog čitavo područje našeg Jadranskog mora biti zaštićeno.
Vratit ću se iz 2020. u 2003. kada je HS proglasio zaštićeni ekološki ribolovni pojas tzv. ZERP kada je predsjednik hrvatske Vlade bio danas pokojni Ivica Račan, a tu vladu je u tom trenutku vodio SDP. I možemo reći da zapravo jedino tada u odnosu na ribolovnu politiku i izlov u pograničnim područjima su stvari zapravo i funkcionirale kako su i trebale, a reći ću vam kasnije zašto.
Dakle, u sadržajnom smislu ZERP je omogućio veliku razinu zaštite hrvatskih interesa poput još nekih dodatnih mjera iskorištavanje energije sunca, vjetra, izgradnja umjetnih otoka itd. i površina ZERP-a je bila sad ću ako se ne varam 23 tisuće četvornih kilometara i obuhvaća je morski prostor od vanjske granice teritorijalnog mora u smjeru pučine do njegove vanjske granice odnosno do crte razgraničenja s Italijom. Dakle ZERP je proglašen 2003. godine, podržavao je sadržaj koji se odnosio na suverena prava istraživanja, iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim prirodnim bogatstvima. Dakle izvan vanjske granice teritorijalnog mora, a kao jurisdikciju dakle u smislu znanstvenog istraživanja mora i očuvanja morskog okoliša garantiraju da u njemu sve države uživaju međunarodnim pravom zajamčenu slobodu plovidbe, preleta, polaganja podmorskih kablova, cjevovoda, dakle sve što je zapravo međunarodno pravno dopušteno kroz uporabu mora. Međutim, nakon 2022., nakon 2020., prije 2003. i negdje između od 2018. godine imamo i dalje jedan jedini problem sa hrvatski ribarima odnosno točnije bih rekla sa istarskim ribarima i ja zaista se ne mogu složiti da je postignut bilo kakav pozitivan pomak i bilo kakav pomak pozitivan naše hrvatske diplomacije, prevođene ministrom vanjskih poslova, a i samim Andrejom Plenkovićem koji se voli hvaliti svojim uspjesima i dosezima što na hodnicima Bruxellesa što u svjetskoj diplomaciji. Ja ću samo podsjetiti da istarski ribari iz Savudrije podsjećaju, mole od 2018. godine točnije od 5. srpnja 2018. godine da prisilno moraju izlaziti svakodnevno u ribolov pod policijskom pratnjom dakle sve mi to plaćamo. Policijsku pratnju, dakle ljude iz MUP-a koji izlaze s njima. Brodice zbog toga što svaki dan, dakle svaki dan istarski ribari kad izlaze u izlov ih Slovenci kažnjavaju. Pričala sam s nekim ribarima rekli su mi pazite ovo, da su kazne koje imaju i koje im se rješavaju trenutačno na sudu u Kopru da su neki dosegli pazite, do milijun, do milijun eura. Dakle svaki dan ljude dobe kazne između 300 i 400 eura i tako od 2018. godine. Paralelno hrvatska diplomacija, državna tajnica je rekla da je ovo zaista velik uspjeh. Ja ne vidim kakav je ovo uspjeh, da hrvatskim ribarima i dalje svakodnevno stižu kazne. Da nekim ljudima, nekim ribarima na njihovo osobno ime imaju kazne visine do milijun eura. Ne samo što dobivaju kazne, nekad ih je izlazilo preko stotine, danas ih izlazi svega 15, 20 dnevno ako da. Ljudi su odustali uopće da se bave ribolovom, kako i ne bi. Također treba podsjetiti dakle da hrvatskim ribarima slovenska policija i inspekcija za ribarstvo pišu kazne. Neke od tih kazni su već pravomoćne i ovršne. Hrvatska država s druge strane, dakle svi mi ovdje porezni obveznici plaćaju odvjetnički ured slovenskog odvjetnika koji zastupa kažnjene hrvatske ribare. Jedno vrijeme su trajali razgovori koji su se provodili u tajnosti nekoliko mjeseci kako bi se uspostavio privremeni zajednički ribolov hrvatskih i slovenskih ribara na ograničenom području u Piranskom zaljevu i prema tom sporazumu koji se trebao potpisati, ribari s obje strane granice trebali bi moći prelaziti granične linije oko kojih se naše dvije zemlje ne slažu. To je zbog činjenice da je propala arbitraža koja je bila kontaminirana oko čega smo se svi složili i naravno tim sporazumom trebali bi se poništiti kazne izrečene ribarima iz Hrvatske i Slovenije. Zaustavili bi se sudski postupci, a ribari bi se prestali kažnjavati. To bi trebalo bit nekakvo možemo reć privremeno rješenje koje ne bi prejudiciralo zapravo konačan dogovor o granici. Podsjetit ću da je tada hrvatski premijer Andrej Plenković još 2018. godine govorio da on osobno će taj problem riješit. Danas smo 2024. godina, ribarima iz Istre, našim hrvatskim ribarima svakodnevno, podsjetit ću slovenska policija piše kazne i ono što je posebno degradirajuće svaki dan u izlov izlaze u policijskoj pratnji koju opet svi mi plaćamo. Podsjetit ću da je država već vezana Sporazumom pograničnom prometu i suradnji koji sadrži odredbe koje se tiču ribarstva. Prema tzv. SOPS-u postoji stalno mješovito povjerenstvo koje je nadležno za rasprave o provedbi tog režima. Riječ je o sporazumu koji dati još iz 2001. godine dakle prije ulaska zemlje u EU i kontaminirane arbitražne presude. To je bio ribolovni dio sporazuma koji je možemo reć, slovenskim ribarima omogućio ribolov uz zapadnu obalu hrvatske Istre do Vrsara, a hrvatskim u Piranskom zaljevu. I naravno koji se ne provodi niti ga slovenski ribari kao takvoga ne žele. No treba podsjetiti da trenutačno za žalbe savudrijskih ribara u Sloveniji nema apsolutno nema nikakvog sluha. Naime, njima stižu svakodnevno kazne na koje se oni nemaju pravo žaliti. To je vrlo zanimljivo. Dakle sud u Kopru kad im izda kazne i rješenje odluče da nemaju niti pravo žalbe i kazna odnosno presuda postaje pravomoćna u roku od 15 dana od kada dobiju kaznu doma. Kakva je procedura rješavanja? Pa za njih poprilično komplicirana, za ljude koji izlaze svakodnevno u ribolov, pokušavaju od toga prehraniti svoju obitelj. Oni dakle to zaprime, onda nose na policiju pa to ide na Zagreb i onda odvjetnik u Ljubljani kojeg plaćamo mi porezni obveznici, to rješava sa žalbama i pritužbama i to je sve tako od 5. siječnja 2018. godine. Dakle treba i dalje naglasiti da pitanje spora u Savudrijskoj vali nije riješeno već 6 godina, da hrvatska diplomacija predvođena našim ministrom vanjskih poslova, a i samim premijerom Andrejom Plenkovićem, koji se hvali svojom uspješnom diplomatskom karijerom, nije napravila apsolutno nikakav pomak kako bi se taj problem riješio, kako naši ribari iz Istre ne bi svakodnevno strepili kada izlaze u izlov i ponavljam dakle, zamislite da vi imate na svoje ime i prezime, neki imaju po milijun eura duga pravomoćnih presuda samo zbog toga što odlaze u izlov ribe koji im se do tada omogućavao. Ja zaista ne znam ovoga, kako vi vidite poštovana državna tajnice, da je tu hrvatska diplomacija napravila bilo kakav uspjeh oko toga. Mi u Istri to ne vidimo i tražimo zaista da upregnete malo bolje svoje znanje, stručnost i resurse kako bi se ovaj problem riješio kao takav.
Evo zahvaljujem.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika HDZ-a poštovanog Andre Krstulovića-Opare.
Poštovane dame i gospodo, kolegice i kolege, poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana gospođo državna tajnice. Prije sam kazao dobro je da smo došli do ove točke, sve u svoje vrijeme, ali objasnit ću zbog čega ovako kažem.
Bio sam zastupnik u prvome sazivu Sabora i tada smo imali ozbiljnih problema oko uopće definiranja ozemlja hrvatskog koji je bio tada još u SFRJ. Potom je krenuo Domovinski rat. Brojni mladi ljudi krenuli su u rat i borili se za hrvatsko ozemlje. Isto tako su se borili i hrvatski mornari i zaštitili hrvatski Jadran. Prošle su godine i godine stabilizacije do jednog čovjeka kojega ste možda zaboravili, a kojemu ja skidam kapu i danas ga se prisjećam, a to je HSP-ov zastupnik Tonči Tadić koji je 2001. godine u ožujku čini mi se krenuo snažno sa inicijativom o isključivom gospodarskom pojasu i naučio Hrvate tim pojmovima koji su do tada običnom čovjeku bili nepoznati. Bio je vrlo uporan u objašnjavanju, plastičnom objašnjavanju narodskim jezikom što je to isključivi gospodarski pojas.
23 godine nakon toga ja danas slušam neke kolege koji još nisu naučili što je isključivi gospodarski pojas i to mi je žao. O.k. Možda je lijepo kazao moj kolega bivši ministar vanjskih poslova Davor Stier malo prije u jednoj svojoj kratkoj, kratkom upitu, kratkoj replici da su možda neki ljudi podlegli pod atmosferu koja se stvara pred izbore, pa eto u žaru izreknu nešto što inače ne bi kazali. Nadam se i nadam se kada pristupimo glasovanju u prihvaćanju ovog teksta zakona o prihvaćanju ugovora između Talijanske Republike i Hrvatske o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa da ćemo svi dignuti ruke za ovaj dokument neovisno o tome što tko o čemu misli i neovisno o tome što je bilo, a bilo je mnogo toga.
Mogli bismo ovdje satima o tome govoriti. Ne pretendiram ovdje oduzimati vaše vrijeme niti slušatelje gnjaviti sa mojim znanjem ili pokušati vas impresionirati sa nevjerojatnim podacima koji koga zanimaju. Ključno je ovo što ću sada kazati i to sam duboko uvjeren, a to je Hrvatska je kao ozbiljna zemlja duboko integrirana u EU, poštovana na svim razinama pa tako i u diplomaciji gospođe Radolović postigla jedan ozbiljni, dugotrajni ugovor sa najozbiljnijom susjedom velikom razvijenom moćnom i bogatom Talijanskom Republikom.
I zatvorili smo sva pitanja. Nakon rekao bih stoljeća prijepora, sjetimo se Rapalskog ugovora po tom, a prije toga Londonskih ugovora i svih onih muka koje su bile prošarane ratovima. Mi sa ovim ugovorima zatvaramo sve prijepore i dokazujemo da smo zreli, da smo se u stanju dogovoriti i zaštititi svoje interese za razliku od nekih drugih zemalja na Jadranu sa kojima još se nismo dogovorili sa Slovenijom, sa Bosnom i Hercegovinom koja nam je stvarala probleme oko ulaska u Neumski zaljev da bi mogli ući preko oceanski brodovi u njihovo područje i nisu nam dopuštali most pa su radili kojekakve vrlo bizarne skupove i pozivali bizarne stručnjake koji su dokazivali što je to pravo neškodljivosti plovidbe itd. itd. sve do Crne Gore kao i moje pitanje koje je bilo malo prije vama uključeno koje ukazuje na nesređenost, nezavršeni posao oko razgraničenja, oko otočića Mamule na ulasku u Bokokotorski zaljev.
I odlično je da je točka 42a. koju smo ovim ugovorom predvidjeli, a koji označava točku epikontinentalnoj crti sa kojom se razgraničavamo sa Italijom sugerira buduću točku razgraničenja sa susjednom Crnom Gorom koja će te pregovore kad-tad morati prihvatiti kada odluči pristupiti EU, kada napusti ulogu proksija srpskog i ruskog svega. Prevest ću to na hrvatski kada prestane biti produžena ruka Vučića i Putina, jer ničim ne pokazuje da žele sudjelovati.
A i dodat ću i nešto kao čovjek sa mora. Jadran je toliko malešan i uzak koliko god tisuće i tisuće kilometara koje ću kasnije spomenuti se prostire na tom Jadranu on je u odnosu na ako hoćete sjeverna američka jezera manji od jezera Ontario, pa ga nazivaju Ontario. Mi ga nazivamo morem, a u prošlosti su naši prešasnici i naši starci nazivali to venecijanskim zaljevom jer on zapravo i je zaljev. A zaljevom treba upravljati dogovorno. Ne može se biti kontra nekoga, jer sva naša protivljenja kroz povijest na moru završavala su sukobima, nerazumijevanjima i neprijateljstvima. Treba surađivati. Hrvatska surađuje i ponavljam sa najmoćnijom, najjačom zemljom u ovome dijelu Europe, Mediterana mi smo napravili konačni dogovor. Kada? U trenutku kada je vrijeme sazrjelo. Je li ono sazrjelo 2001. godine? Ne. Je li ono sazrjelo 2007. i osme godine?
Ne. Budimo pragmatični, nemojmo emotivno kretati u raspravljanje o politici kada moramo staviti argumente na stol, a diplomacija nije ništa drugo nego produžena ruka državne suverenističke politika koja va…, koja važe trenutak kada će s kojim argumentom krenuti.
Maloprije smo spomenuli tu 2020.g. da se u saboru odbilo raspravljati o IGP-u. Istovremeno te 2020.g. naši su eksperti, a to će državna tajnica i potvrditi, 2020. i 2021. pregovarala sa talijanskim ekspertima oko točke razgraničenja i bilo je teško se dogovoriti, ali smo se dogovorili. Je li tome tako? Jest. Jer se trebalo dogovarati, a dogovor kada je sistematičan, kada kreće sa suverenističkih točaka ima pravo, ima mogućnost uspjeha i mi smo do tog uspjeha došli.
Franjo Tuđman je nama mladim polaznicima Diplomatske akademije, prvog naraštaja Diplomatske akademije 1994., podsjećam one koji su možda zaboravili godine, tada je Hrvatska bila, 1/3 Hrvatske je bila okupirana, on je kazao neke mudre rečenice, pa je kazao, došlo je vrijeme kada će Hrvatska iskoristiti lukavstvo povijesnoga uma za ostvarenje svojih nacionalnih interesa. Neko će reć da je to parafraza Machiavellijeve po…, Machiavellijeve izjave, a ja kažem da, to je razvijenija Tuđmanova teza koje se moramo držati. Došlo je vrijeme iskoristiti lukavstvo povijesnog uma za ostvarenje hrvatskih nacionalnih interese i to mi radimo svo ovo vrijeme.
Isto tako Tuđman nas je učio da je Hrvatska, hrvatsko ozemlje ima 56.594 km2, ali da ne treba zaboraviti hrvatsko ozemlje unutarnjih i teritorijalnih voda hrvatskog Jadrana koje iznose 31.798 km2, što znači da je zapravo hrvatski suverenitet, puni suverenitet na 88.000 km2, a ovom današnjom odlukom mi taj suverenitet širimo za dodatnih 23 tisuće 870 tisuća kilometara, dakle novih 55 i po tisuća km2 Hrvatska širi svoj nacionalni suverenitet, dogovorom bez sukoba, dogovorom, diplomacija i pregovarači, kao što je Tuđman pregovarao oko mirne reintegracije istočnog, istočne Hrvatske, hrvatskog Podunavlja i spasio živote. Naučio nas je što znači pregovarati i biti strpljiv. Neko će reć da je ovo možda pretjerana usporedba, a ja tvrdim da je savezništvo sa Italijom, savezništvo sa našim partnerima u Europi puno vrednije od ovih malih neugodnih prevažnih sukoba za istarske ribare, za ribare na jugu i za sva ostala otvorena pitanja koja će se sada puno lakše rješavati jer smo u partnerstvu sa Italijom uspostavili standarde.
Isto tako jedan veliki standard kojega je FAO, dakle Svjetska organizacija za prehranu, za hranu u Rimu potvrdila da je zajednički projekat gospodarenja Jabučkom kotlinom koja se prostire na 1.400 km2, kojega zadnjih 15.g. provodimo sa talijanskom stranom, a koja je glavno mrjestilište oslića i ostalih, ostale druge vrijedne bijele ribe, jedan od najboljih UN-ovih projekata i programa, provedenih programa koji su se u svijetu prikazali. Dakle, ribe u kotlini su bile sačuvane jer smo imali ZERP, ali smo imali i dogovor sa talijanskom stranom.
Bio sam mladi diplomat kada sam u Ministarstvu vanjskih poslova svako malo primao prosvjetne note talijanskog veleposlanika jer su naši policajci uzapćivali talijanske ribarice koje bi zatekli na našoj strani i skupo su to plaćali i nije im bilo lako preći na našu stranu.
Sad ću govoriti o našoj obalnoj straži. Obalna straža sada dobija dodatne zadaće, dodatnih 23.000 km2 i siguran sam da sa najavama i ministra obrane, ali i ministra Božinovića, idemo u dodatno ojačavanje hrvatske flote radi štićenja tog hrvatskog ozemlja, ali i interesnog područja do sredine Jadrana. I siguran sam da ćemo jednoglasnim prihvaćanjem ovog zakona i ovog ugovora dati dodatnu snagu Vladama i Vladi i saboru da svoj suverenitet na Jadranu još više ojača.
Reći ću još par podataka. Jadran, maloprije sam ga nazvao lavandinom, malim uskim morem koji moramo zajednički gospodarit. Hrvatska kolko god to izgledalo čudno, ali Hrvatska sa svojom obalnom linijom zauzima 47,5% Jadrana obalne linije, a Italija 33%, Albanija oko 10%, Slovenija 1,2%, Crna Gora 6% i BiH 0,6 km2. Velika je odgovornost na nama, velika je odgovornost na nama.
Slušajući neke kolege maloprije koji su govorili o potrebi da budemo suvereni i jaki, da budemo protiv, da budemo, unilateralno donesemo neke svoje odluke, podsjetilo me na moje praćenje rasprava o ekskluzivnom ekonomskom pojasu, tako su Talijani nazvali IGP u njihovom parlamentu. Kako su oni gledali hrvatske geste? Govorili su, pa Hrvatska je proglasila ZERP, onemogućila je našim ribarima da ulaze tamo, zašto mi to tako napravimo? Oni su pritiskali svoju Vladu, ali da bismo mi to znali, moramo to pratiti, moramo biti partneri i slušat se, a ne govoriti u jednom pravcu radi nekih poticanja osjećaja kod ljudi koji nisu upoznati sa materijom. O tome je riječ. Zašto Italija proglašava gospodarski pojas, nije ga još proglasila nego želi sklopiti ugovor s nama, mi ćemo ga proglasit, a oni će ga proglasit u trenutku kad im bude najviše odgovaralo. Ne zbog toga što neki kažu jer su potrošili hrvatski Jadran pa ih sad nije briga, pa eto idemo to podijelit ne, ona ima puno veće probleme. Alžir je proglasio svoju ribolovnu zonu duboko u Mediteran, a njihova, njihov gospodarski pojas talijanski dolazi i do Alžira i to Tunisa, dodiruje se i sa Libijom, dodiruje se samo zbog toga jer je u Malta ušla u taj prostor pa je morala prepustit Malti njihov gospodarski pojas, dodiruje se sa Libijom, Grčkom i Albanijom. Oni imaju problema sa tim zemljama i naravno da im odgovara da jednom urednom snažnom, partnerskom zemljom poput Hrvatske sklope kvalitetni ugovor da mogu svim tim drugih zemljama koje ugrožavaju njihove interese reć, evo vidite ovo su europski standardi, hoćete li pratiti europske standarde, svjetske standarde, najkvalitetnija moguća rješenja, pogledajte naše rješenje koje smo postigli s Hrvatima. Govorimo o pragmatici i zbog toga na kraju pozivam svih vas, neovisno o tome što nam izbori uskoro idu, da se ostavimo politiziranja, da proslavimo ovaj uistinu lijepi kvalitetni trenutak …/Upadica Sanader: Vrijeme./… da jednoglasno donesemo ovu odluku jer ona je od interesa …/Upadica Sanader: Vrijeme./… za RH i za hrvatsko more i hrvatske ribare. Hvala.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata poštovanog Erika Fabijanića.
Kolegice i kolege, sve su rasprave više-manje bile kvalitetne donekle, donekle i predizborne. Mi ćemo glasanjem za, za ovaj, a vezano za ovu točku dnevnog reda samo odlučit o jednoj stvari. Da li će nas Jadransko more spajat ili će nas razdvajati. Mislim da nas treba spajati. Razlog je vrlo jednostavan. Tuna koja se nalazi na Jadranu, koju i mi lovimo i izvozimo u Japan, ne zna crtu razgraničenja niti teritorijalnog mora niti gospodarskog pojasa. Ali netko ju ulovi. Netko ima više ribarica, netko ima manje ribarica ali tragična je još jedna stvar što dosta naše ribarske flote je stvoreno od zaplijenjenih talijanskih ribarica koje su ušle u naše teritorijalne vode. Treba znati i da i u vrijeme bivše države postoji dogovor između Republike Italije i ondašnje Jugoslavije po kojemu je prepušteno eksploatiranje dijela, dijela Jadrana talijanskim ribaricama za šta je onda dobivana nekakva, pretpostavljam pravična, pravična naknada. Suradnja nema granica, suradnja nema granica evo ako odete u Trst spomenut je Trst već ćete tamo nać kvarnerske škampe ali nije ga ulovio talijanski škampar, ulovio ga je hrvatski škampar. I vi zbilja imate danas zato što smo ušli u EU, Frigo, Frigo kombije koje, koji u razne tržnice kvarnerski škamp izvozi. E, ali imali smo prije toga isto tako dosjetljivost i suradnju između hrvatskih i talijanskih ribara kada je riječ o jednoj drugoj stvari. Kako je kod nas plavi dizel skuplji od talijanskog plavog dizela, onda se je događalo ono što se je nekad u srednjem vijeku zvala razmjena roba, barato ne ovaj, drugim riječima riba koju bi ulovili naši ribari davana je za plavi dizel tako da su prekrcaji ribe i goriva vam se događao na otvorenom Jadranu sada ne znam da li sa hrvatske ili s talijanske strane nekakvog gospodarskog pojasa ili teritorijalnih voda. E sad je pitanje zbilja, ovaj koliko u svemu tome želimo biti fer i korektni i gledati u budućnost. Ja smatram da isključivo, isključivi gospodarski pojas je bitan prije svega za Hrvatsku ali na isti način koliko i za Italiju ako želimo sačuvati Jadran kao more. U Primorsko-goranskoj županiji mi smo s Talijanima imali niz projekata koji se nisu ticali samo hrvatskih teritorijalnih voda, koji su vezani za mogućnost i koji je kapacitet ribljeg uzgoja. I dakako tu je talijanska strana više zainteresirana od hrvatske. Zašto? Pogledajte koliko mi u statistici jedemo mesa, a koliko jedemo ribe. Koliko jedu Talijani ribe, a koliko jedu mesa. Ako ćemo baš ić ovako na nekim, na neki nacionalnim, na nekim nacionalnim, po nekim nacionalnim pitanjima i određenoj tradiciji. Ali ima jedna stvar zašto da se tučemo oko naranče kad nekom treba, nekome treba pulpa da napravi sok, a drugome treba kora da oriba i začini, začini i time aromatizira neki, neki kolač. Tako da bitno je dakle da bi ti nešto mogao gospodarski eksploatirati kao što je Jadran, bilo hrvatski bilo talijanski, ovaj ti njega moraš sačuvati i biološki i na bilo koji način. To su i ovi mehanizmi zaštite što se tiče i Jabuke i još nekih drugih otoka koji su na, na otvorenom moru jer onda neće biti ribe ni za hrvatske ribare niti za talijanske ribare to je i u njihovu interesu. Dobro pamtim i, i, i proteste koje su imali i ribari dakle kod naših teritorijalnih voda kod lovostaja plave ribe koja se inače lovi na, na obali, mislim prije svega na, na, na srdele itd. Dakle, da ključno je i bitno je da u stoji u ugovoru u klauzuli tako da i Hrvatska i Italija isto tako izdogovaraju onaj dio koji je bitan i prema trećim zemljama, ja tu evo ga spomenuta je Slovenija, spomenuta je i Crna Gora.
Kad smo govorili o popisu ajmo reći tako talijanskih problema vezano za, za gospodarski pojas onda ću spomenut to su mnoge države iz Sjeverne Afrike, Tunis, Alžir, Libija, ali imamo mi, dakle Talijanima je ipak ja mislim najgori problem koji imaju s Francuzima još od 2016. kad su počeli te razgovori kako Francuska nije spomenuta onda reda radi i činjenica je da je Talijanima isto tako nasušna potreba da se pokaže kao primjer dobre prakse između dviju europskih država koje nisu, a znam da prije toga se itekako u nekoj nacionalnoj retorici prije svega predizbornoj razgovaralo o tome da ovaj da trebamo biti isključivi, a ne da stvari rješavamo bilateralno, ali to nije u europskom duhu. Ovo je rješenje koje je u potpunosti u europskom duhu koje smo mogli ostvariti zato što smo zemlja članica i dobro je da smo ga ostvarili sada, a ne u predpristupnim ugovorima gdje smo eventualno mogli biti na neki način ovaj i pod pritiskom kad što se tiče kucanja na vrata EU ako nam je EU bila politički cilj onda je mudrije da smo tome pristupili nakon, dakle nakon što smo postali punopravna članica nego da budemo eventualno zbog toga imali slabije pregovaračke pozicije.
Treba reći jednu stvar da i Hrvatska ima izuzetne stručnjake po pitanju crta razgraničenja bilo kojih, dakle bilo da je riječ o teritorijalnim vodama bilo da je o nečem drugom.
Da, mi imamo danas taj problem koji imamo zbog isto tako nekakve retorike, neki se mogu složiti, neki se ne mogu složiti, ali ja ću reći, dakle pitanje Slovenije, ja ću zbilja podsjetiti na za neke omraženi sporazum između Račana i Drnovšeka. Činjenica je da u odnosu na Sloveniju Hrvatska zbilja ima puno mora, Slovenija ga nažalost nema, ali recimo ovako mala satisfakcija kuća od Joška Jorasa po tom, po tom sporazumu bi bila u RH. To je meni osobno bi bila neka veća satisfakcija nego, nego ovaj ići minirati što je sa slovenske strane Slovenci koji su napadali Drnovšeka, a sa hrvatske, a sa hrvatske strane u to doba, u to doba Račana. Ali ja samo kažem jednu stvar da smo postigli takav sporazum ne znam koja bi šteta, šteta bila sa u svakom slučaju ona rješenja koja se danas govore o, o Piranskom zaljevu odnosno Novigradskoj vali ili kako već mislim tu smo i malo, malo smo ga pretjerali ovaj jer je riječ na kraju krajeva o zaljevu u kojemu je rođen Tartini, dakle autor Đavoljeg trilera ovaj pa ne bih, ne bih htio previše govorit o tome no međutim mislim da smo tu mogli biti prema susjedima možda izdašniji ako se uopće to može smatrat izdašnim, to bi bilo jedno po meni pragmatično rješenje. Naši ribari danas sigurno zbog tog onda ne bi imali ove milionske kazne u eurima. Ono što je bilo sporno bio je taj sporni koridor koji ide do, do međunarodnih voda.
Činjenica je da sada imamo po meni ipak dobre saveznike da na isti europski način riješimo te sporove koje imamo sa Slovenijom i sa, i sa Crnom Gorom. Dakako da smo tu kad je riječ o Crnoj Gori u izuzetno povoljnijem, povoljnijem položaju.
Tako da ovdje su spominjati međunarodni ugovori, da, dakle mi sa u biti u naravi sa Italijom nismo imali nekih velikih problema gledajući, ako gledamo graničnu crtu. Zašto? Zato što je Jugoslavija bila zemlja pobjednik u Drugom svjetskom ratu, ako izuzmemo onaj rapalski dio. Dakle, svi sporazumi koji su došli poslije toga nakon Drugog svjetskog rata su za Hrvatsku sada kao državu bili izuzetno povoljni jer, jer je, jer je Jugoslavija tako dogovarala sa Italijom i gdje je tu bila ipak pozicija i '50.-tih i '60.-tih i '70.-tih godina je bila pozicija pobjednika iz Drugog svjetskog rata.
Zašto to napominjem? Napominjem iz tog razloga što onog trenutka kada idemo u nekakve ikonografije koje su iz doba npr. NDH to nama zbilja ugrožava položaj i bilo kakvu pregovaračku poziciju jer kad mi govorimo o Rimskom sporazumu svi znaju onaj Rimski sporazum koji je poznat, ali pritom ako pogledate malo bolje postoji još jedan Rimski sporazum kojeg je NDH potpisala sa Benitom Mussolinijem. Nije nikad ratificiran, ali tekst sporazuma postoji samo ga morate potražiti u Hrvatskom državnom arhivu.
Tako da svakoga tko slučajno voli ikonografiju koje i s određenim pozdravima ja ga toplo savjetujem da to pročita jer nije retorički rečeno da tko takvu stvar zaziva vidi čitavu Hrvatsku sa vrha Sljemena, a Jadran se sa Sljemena ne vidi.
Zahvaljujem.
Slijede pojedinačne rasprave.
Prva je poštovani Hrvoje Zekanović, njega nema gubi pravo, slijedi Miro Bulj.
Hvala lijepo.
Isključivi gospodarski pojas po čim smo se pojavili na političkoj sceni MOST je zastupao proglašenje. To je bilo i 2016. i 2015. i 2017. i '18. i '20., međutim prijedlog je uvijek odbijan jer nije Hrvatska stala u zaštiti interesa naši, zaštiti našega Jadrana. Naravno i naše more je teritorij trećina Republike Hrvatske je naš Jadran, naš biser, naše zlato koje prepuštamo godinama i desetljećima poglavito talijanskim flotama, brodovima da oru i branaju naše podmorje i štete će biti višedesetljetne.
Ove odluke koje sad donosim mi kasnimo, mi smo nanijeli štetu našem ribaru, Hrvatskoj i to su činjenice. Gospođo državna tajnice vi se sjećate, ponavljam županijske skupštine Splitsko-dalmatinske kad smo tražili proglašenje isključivog gospodarskog pojasa evo i malo prije je gospodin Opara bio ovdje kada se glasa HDZ protiv županijski HDZ tada smo u svim izbornim tj. u svim priobalnim županijama tražili izvanredne skupštine da se izvrši pritisak i zaštititi interes našeg, hrvatski nacionalni interes.
Međutim, tek 2021. godine, bolje ikad nego nikad, međutim ogromne štete su nastale po pitanju Hrvatske. Isključivi gospodarski pojas ponovit ću još jednom, evo …/Govornik se ne razumije./… taj članak kad je bila ta županijska skupština 12.7.2018. naslov Večernji list „Odbijen prijedlog Mosta o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa.“ Govorimo o županiji u kojoj vijećnik, naš potpredsjednik i predsjednik kluba vijećnika Ante Sanader. Tada se glasalo protiv, to je činjenica.
Tada je došao sa menom iz Zagreba, skupa smo išli ja i Tonči Tadić predlagatelj, prvi predlagatelj u Saboru i to su činjenice. Pa u ovome Saboru smo predlagali sjećam se sučeljavanja, međutim tada se nije vodila kolega Opara suverenistička politika. Vodila se politika isključivo globalistička i isključivo u interesu tko zna koga. To je bila politika Vladimira Šeksa koja se provodila i u vremenu kolega Opara u vremenu, ako je suverenistička politika, razgovor je, diplomacija je. Međutim kakva je politika uhititi, locirati, uhitit, transferirat, procesuirat one koji su vodili pobjedničke bitke Hrvatske vojske. Tako i sa isključivim gospodarskim pojasom napravili smo ogromne štete čekajući što će reći Tajani u to vrijeme prijatelj Andreja Plenkovića koji je iskazao aspiracije prema hrvatskom teritoriju, veliki prijatelj, a znamo njegove izjave da ne ponavljamo koji je bio glavni faktor u kampanji Andreja Plenkovića, jednom od prethodnih kampanja i HDZ-a.
Bolje ikad nego nikad, slažem se. Međutim, greške triba priznavat, svi griješimo, grešni smo. Pa sjećate se državna tajnice te županijske skupštine kad ste nas uvjeravali da je to izmišljotina proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, da ona nema smisla, da je to budaleština. Jedan od žešćih zagovornika je bio i ovaj naš kolega, moj kolega i županijski vijećnik Ante Sanader, predsjednik smo klubova on i ja Mosta kluba, on je HDZ-a. I to je demokratski, to je bio vaš stav. Ali bili ste protiv isključenja gospodarskog pojasa i ne samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji da ste vi odbili prijedloge naših ribara koji su desetljećima težili da se zaustave brodovi, ogromne flote ribarske, talijanske koje su doslovno uzorale podmorje Jadrana. Tu više trava ne reste kud oni prođu, branaju. Znate šta znači branaju? Nemaju oni osjećaja prema našem biseru Jadrana i to su činjenice, to možete provjeriti. Mislim evo tko god sluša ovo da ne kažem to jednostavno možete provjeriti jesmo li predlagali jer ste nas odbijali, ali se kaznilo. Šta je sazorilo bilo 2021. da odjednom isključivi gospodarski pojas je nešto bajno, Schengen još nešto bajnije. Kad razgovaramo o zaštiti naše granice ne govorimo o našem, znači obalnoj straži.
Da li smo ispunili sve one brodove koje smo rekli da ćemo imati Hrvatska ratna mornarica koja će štititi ne samo sad proširenje koje se izglasa, nego koja će štititi našu obalu. Nismo. Drago je meni da se u predizborno vrijeme da se priča suverenistički, da se priča međutim je činjenica da su ribari ostavljeni sami u bespućima našeg puno slabija flota, manja flota, neopremljenija flota, jednostavno ljudi nisu imali, naši ribari nisu imali iste uvjete kao što imaju talijanske ribarske flote.
I zato bih ovdje rekao da prije svega svima koji slušaju, danas je bila rasprava naš Jadran je naš biser, naše šume su naše zlato. Međutim, šta će nama pašnjaci ako to mi ne dajemo našim domaćim ljudima koji tu žive, koji žele opstati nego dijelimo i dajemo zemlju onima koji poticaje za krave koji jednostavno ne znaju koliko krava ima sisa. Osnuje OPG u Zagrebu i on ne zna, čovik ne zna, a naši ljudi iseljavaju iz tih područja podinarja, a mi se iz petnih žila doli borimo da ostanu ljudi. Kako? I onda za nagradu ovi u Županiju splitsko-dalmatinsku najveću županiju Dubrovačko-neretvanska također Most je predložio, glasao je HDZ protiv. Šibensko-kninska glasao je protiv, Zadarska glasala je protiv. Čak se čini mi se ovamo gore di je Rijeka ne znam šta se gore dogodilo. Gdje god je bio uz obalu jedan vijećnik koji je zastupao naše ideje kluba vijećnika, kluba saborskih zastupnika i Mosta je to predlagao. Zašto? Zato da se zaštiti naš nacionalni resurs, naš nacionalni interes, da nam strane u ovome slučaju talijanske flote ne bi to opljačkali. Međutim šta mi doživljajemo, mi od suvenerizma doživljavamo da je se prekasno proglasio gospodarski pojas, da su nanesene ogromne štete, da nam je Schengen ako ćemo mi i dalje jednostavno nestao, ne postoji. Ilegalni migranti ulaze kako god žele, kako kroz kopno tako vjerojatno i kroz more, kroz morsku granicu koja je ogromna. I to je trenutno situacija u kojoj se mi nalazimo. Sve moramo napravit da zaštitimo sigurnost i razvoj gospodarski naše RH, prije svega sigurnost naših građana. I zato čuvajmo našu Hrvatsku ne na način uhitit, locirat, transferirat i, i na način kako je se vodila politika puno desetljeća godina na žalost, veći dio poslije Domovinskog rata je odmah počelo rastakanje hrvatskih nacionalnih interesa. Nadam se da će u buduće ono što ljudi predlažu, što narod teži kao u slučaju što su ribari težili desetljećima na vrijeme se izglasati i vi morate državna tajnice priznati, ribarima, tim ljudima da su bili u pravu kod proglašenja isključivog gospodarskog pojasa. Međutim niti doza isprike, nego kolega Stier kaže je, čak vas je i Most rekao da je to ok. Da Most je tražio proglašenje isključivog gospodarskog pojasa ali niste ga proglasili. 2017. je kolega Stier, 2018., 2019., 2020. to je 5 godina djelovanja tek 6. godinu nakon pritisaka, prijedloga i svega proglašen je isključivi gospodarski pojas. A milijarde eura europska komisija, desetine, stotine milijardi eura je otišlo u, u, u, u vitar. I štete na naš Jadran. Stoga još jednom, naš Jadran je naš biser, kasnilo se, nije se štitilo isti slučaj kao što ne štitimo granicu ali nadam se da će nakon ovih izbora, vi narode koji ovo gledate napokon progledati i uvidjeti da je dosta ovih bahatih koji su godinama, nisu štitili nacionalne interese Hrvatske.
Replika, poštovana Ružica Vukovac.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani kolega Bulj, nakon ovih današnjih rasprava i prethodne i ove sada meni je jedan stočar poslao poruku pa ću ja u kratko pročitati. On kaže ovako zabranjuju nam držati blago u našim selima, zabranjuju nam obrađivati zemlju motikom, zabranjuju nam klati blago na našim gospodarstvima i prodaju mesa, zabranjuju nam proizvodnju sira po našem tradicionalnom načinu proizvodnje, zabranjuju nam peći rakiju, zabranjuju nam brati šparoge, zabranjuju nam brati gljive, zabranjuju nam ispašu blaga, zabranjuju nam proizvodnju srdela na tradicionalan način, pošumljavaju nam stoljetne pašnjačke površine, ne daju nam državnu zemlju da ju obrađujemo dok ista zarasta u korov i šikaru, zabranjuju nam kolinje, štite vuka, štite poskoke, štite smriku. Ako zaista žele revitalizaciju ruralnog prostora u RH, neka ovo izmjene što prije jer sve što nam pričaju i nude je demagogija i laž. Je li to točno? Zahvaljujem.
Malo prije u ime kluba je kolega Opara je iz HDZ-a govorio o suverenizmu. Pa pogledajte što narod govori. Zabranjeno im je držat krave, zabrane im must krave, zabrane im brat gljive i šparoge, zabranjeno im je disat i još težite, vi ćete to ako sluša ovo ne samo što im brane nego će privatizirati i vodoopskrbu, to im je ključni cilj u konačnici. Da tajkunska linija koja upravlja energetikom, koja upravlja svime, cilom Hrvatskom pa čak i poljoprivredom da upravlja i vodom. Mi smo po poljoprivredi na dnu, tako je i naš ribar govorio. Zbog čega talijanski ribari oru nam naše podmorje, zbog čega nam uništavaju riblji fond, zbog čega oni love sa brodovima sa velikim kapacitetima ulovnim koji uništavaju sve, a oni sa brodicama nisu smili izać, sa malim kočama …/Upadica Sanader: Vrijeme./… loviti ribu. Eto to je problem, to triba minjati.
Slijedi replika, replika Nikola Grmoja.
Hvala.
Da slušaš Andru Krstulovića Oparu i da ne znaš što se proteklih 7, 8 godina događalo u Hrvatskoj, rekao bi pa ovaj čovjek dakle se bori za hrvatske nacionalne interese, on je na suverenističkim pozicijama, a kada zapravo znaš što se događalo i kako se HDZ ponašao kroz cijelo ovo vrijeme, onda se čudiš kako taj čovjek uopće može o takvim stvarima govoriti. Dakle znamo dobro da su ovdje u više navrata bili protiv proglašenja isključivog gospodarskog pojasa, znamo da su u svim županijama gdje je HDZ na vlasti, a gdje smo mi vršili pritisak odozdol kroz inicijative u županijskim skupštinama o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa, da su svi HDZ-ovi vijećnici u tim županijskim skupštinama glasali protiv pa evo i ovdje prisutni Ante Sanader. I dakle kada to znamo onda jednostavno kolega Bulj, ne možemo vjerovati što ovdje, što ovdje slušamo.
Odgovor.
Povreda Poslovnika Andro Krstulović Opara.
238.
Ne razumijem zbog čega u jednoj argumentiranoj raspravi moramo ić ad hominem i diskvalificirati drugoga. Hrvatska je Vlada dokazala iz ovih nekoliko godina što na međunarodnome planu postiže, potpuno je integrirana u EU, poštovani član EU-a, a reći ću i ovo. Bosna je dobila poziv za početak pregovora zahvaljujući isključivo ovaj sabor, guranju sa naše strane i strane naše diplomacije …/Upadica Sanader: Vrijeme./… Eto toliko o tome.
Koristili ste to kao repliku, dobivate opomenu.
Odgovor na repliku.
Hvala lijepo.
Kolega Grmoja evo da odmah demantiram kolegu Oparu da je u 2012. i cijele 2025., pardon 2018. godine županija Splitsko-dalmatinska odbila MOST-ov prijedlog o proglašenju isključivog gospodarskog pojasa gdje je bila i državna tajnica sad nazočna ovdje ispred nas gdje ste odbili i napadali proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. Vapaj i molbu hrvatskih ribara.
Kolega Grmoja točno je da smo zastupali i proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, ali isto je tako točno da uvijek najviše lažnih obećanja dobijemo u predizborno vrijeme i dodvoravanja briselskim činovnicima baš u predizborno vrijeme, a zadnji citat kolege Opare baš govori evo sad prije europskih izbora i parlamentarnih izbora u Hrvatskoj Bosna dobila poziv. Što vam to govori? Narode što vam to govori baš sad pred izbore …
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
… europske i parlamentarne.
Slijedeća replika poštovani Marin Miletić.
Kolega Bulj jesam ja dobro shvatio? Dakle, MOST od 2015. predlaže proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, od 2018. MOST to službeno traži. Vladajući na čelu s Andrejom Plenkovićem koji nikad nije ni htio ući u HDZ, htio je u SDP, Milanović ga je otkantao onda ga je Jadranka Kosor učlanila jer je rekao da želi biti samo na listi da uđe u sabor. Dakle, jedan projekt padobranac i onda on sada, dakle na mig Italije, kad Italija kaže evo spremamo zakon mi ćemo donijeti proglašenje o gospodarskom isključivom pojasu i odmah evo Hrvatska evo isto sad proglašava.
Dakle, koji je vaš komentar na sve ovo što se događa danas u Hrvatskoj i povezano dakle s ovim što sam vas pitao.
Točno je. Klub MOST-a saborskih zastupnika, ja sam od prvoga dana kad je se pojavila politička opcija evo s menom je bila i kolega Ružica zastupamo Vukovac zastupamo ove stavove. Milijarde eura Europska komisija je izračuna Hrvatska je izgubila što nije proglasila isključivi gospodarski pojas što ga nije primijenila. I to je više nego svima jasno i poznato.
I također kolega Miletiću, ne samo da je MOST to tražio u saboru nego u svim županijskim jadranskim ovim uz Jadran u priobalju županijskim skupštinama, Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska, Zadarska i dalje, da se podrži ovaj prijedlog i da se uputi prema Vladi. U Splitsko-dalmatinskoj županiji HDZ je bio protiv, protiv ponavljam da je to ludost i budaleština.
Slijedi pojedinačna rasprava poštovanog Marina Miletića.
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Mi u Klubu MOST-a držimo da je izrazito važno danas progovoriti o ovoj temi da ostane zabilježeno istine radi i ja sam ovdje rekao gospođi Metelko Zgombić u ime vladajućih da me stvarno zanima nekoliko činjenica da mi pokuša objasniti, argumentirati.
Imamo naše ribare koji desetljećima su tražili proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, desetljećima. I to dobro znamo bilo je tu i saborskih zastupnika i Ružica ako, Ruža ako se ne varam, mnogi su tu, mnogi su govorili i davali sve od sebe da se proglasi isključivi gospodarski pojas.
Onda imamo moje kolege MOST-ovce koji su od 2015. godine tražili da se proglasi isključivi gospodarski pojas.
Onda imamo od 2018. godine opet moje MOST-ovce koji su službeno na županijskoj razini tražili da se pokrene cijela priča i da se na nacionalnoj razini, državnoj najvećoj proglasi isključivi gospodarski pojas. Čuli smo ja to nisam znao da je tada HDZ lokalni je li gdje je bio kolega Ante Sanader glasao protiv proglašenja isključivog gospodarskog pojasa.
I onda nakon što su nam ribari potamanjeni totalno, naša ribarska flota nema je, to je ono famozno obeštećenje, raspravljali smo ovdje u Hrvatskom saboru o tome, prodali su kruh nasušti zato jer ih se nametima, porezima prisililo, nisu imali budućnost više u ribarstvu, zato jer ja sam Riječanin i najviše volim svoj grad, ali ne mogu ne osjećati bol Dalmatinaca koji su ostali bez gire kao što su Slavonci bez svinje.
Dakle, mi imamo situaciju gdje talijanske grdosije od ribarskih koča, a pazite kao gimnazijalac kad sam završio Salezijansku klasičnu gimnaziju da bi si kupio prvi auto onda sam išao u Rovinj i radio sam na Mirni 2 cijelo ljeto. I ta Mirna 2 jedna od modernijih kočarica, dakle ono pravi brod, gospodin Jurin je vlasnik bio je li, nadam se da je čovjek još živ i dakle cijelo ljeto sam ribario na velikoj ribarskoj koči i mi smo bili plivarica, spajao se brod s bro… brod s brodom, širila se mreža, lovila se riba. Kad bismo mi došli ispred talijanske koče, a napominjem mi smo bili bolja koča, mi smo mislili da gledamo Star Warse i da iz nekog paralelnog svemira nam došao neki, neki objekt na more i ovako smo svi, kapo naš Crnogorac, kapo je došao i Srbin kuhar Stevo i kaže gledaj mali koji brod. I mi izašli van, a pazite mreža nam ide i gledamo ovakva grdosija, grdosija 20 metarska grdosija sa najmodernijom tehnologijom, a 85% naše ribarske flote su mali brodovi. I onda se uništilo autohtono ribarenje radi famoznih piratskih birokrata, radi toga mi ovdje slušamo diplomacija, diplomacija. Ali ja ću vam još jednom reći pripada li, a ovdje evo kolega Stier nadam se da vas neće to koštati, znači vas baš izrazito poštujem, znate kako nezgodno je kad MOST-vac kaže da nekog poštuje ovaj odmah po glavi dobije, ali imate svoj izniman doprinos od početka Hrvatske pratio sam sve što ste radili kroz diplomaciju i sve.
Ovdje mislim da je ipak riječ o još nečemu o čemu treba progovoriti. Dakle, naše ribare se uništilo, uništilo, nema ih i to oni ljudi koji žive od ribarstva danas znaju, nema ih, rasprodali su brodove, dobili su kao neko obeštećenje i ključ u bravu. Talijani su tu, Talijani i dalje uzimaju našu ribu, naš kvarnerski škamp, love našu srdelu itd. itd. I sad šta se događa? HDZ ne dopušta proglašenje isključivog gospodarskog pojasa do trenutka kad je naša ribarska flota ugašena.
I kad mi više nemamo ribare praktički nemamo, razgovarao sam s tim ljudima puno i kad smo se spremali za one rasprave prije ljudi mi kažu ono plaću kaže gotovo je Marine, zastupniče nema više, gotovo je. To je, izgubili smo bitku. E mi sad ovdje imamo neke hvalospjeve sami sebi, dizanje nekih kipova kojima bi se mi trebali klanjati jer eto oni sada su proglasili gospodarski isključivi pojas. Sada kad više nemamo naših ribara i sada na mig Italije jer je svima jasno da su Talijani dali mig, rekli su mi krećemo sa našim zakonom koji će pripremiti proglašenje isključivog gospodarskog pojasa i onda Andrej Plenković daje mig svojima nu, brz, brzo aj sad i vi.
Ja osobno nemam protiv nikoga ništa, stvarno ali meni je to nevjerojatno kako netko može braniti svoje nacionalno kad on cijelim svojim bićem pripada ne znam u Bruxellesu i sanja o tim briselskim foteljama. Kako netko može braniti boje posrnulog HDZ-a, jer HDZ danas nema više veze s ničim. Franjo da tu dođe ne bi ih prepoznao, ne bi znao tko je. Jer vi imate Andreja Plenkovića koji dakle moli Zorana Milanovića pogledaj me kako sam pametan, ubaci me u SDP. I to su činjenice, to je istina. I onda mu Zoran Milanović valjda možda od tuda njihova netrpeljivost tko zna kaže Andrej nisi ti kapacitet za SDP. I onda Andrej dođe i kaže aha, ne mogu ići u SDP i onda mu kaže Zoka ne možeš i onda Andrej zove Jadranku Kosor i kaže Jadranka haj, ubaci me u HDZ.
Jadranka Kosor imate danas intervju izguglajte, Jadranka Kosor pogledajte na Twitteru, žena tvrdi da je Andrej Plenković tražio da ga samo, da se uključi u HDZ da može biti na listi za Sabor. To je žena rekla, tako sam pročitao naslov. Mislim da nisam pogriješio. Ako je to tako, pa dobro pa tko je tu lud? Pa mi imamo jednu skupinu interesnu koja stavi dres, dakle ja vjerujem da Davor Stier ne bi promijenio svoj dres. On je stavio dres HDZ-a i nosit će ga dokle god je u politici. Kao što sam ja stavio dres Mosta i nosit ću ga dokle god sam u politici.
Ali imate ljude dakle koji su tu u vrhu države, a koji su mijenjali dres kako vitar puše dolje ili biblijski ako hoćete ko' pljeva koju vjetar raznosi lijevo, desno, gdje tko. Kako da se taj čovjek bori za naše nacionalne interese? Kako da takvi ljudi čuvaju naše izvore pitke vode koje je Most tražio da se zaštite na razini Ustava i donijet ćemo to kad preuzmemo odgovornost za vođenje Hrvatske.
Kako da ti ljudi koji ne bi poginuli za Hrvatsku, nitko od nas sad, joj Marine ti si tad bio mulac, '94. si upisao gimnaziju, šta se sad foliraš da si hrabar? Ma nisam hrabar! I ja znam po mojim prijateljima svi imaju PTSP i svi koji su bili stariji otišli u domovinu, tri, četiri, pet godina bili u ratu od početka do kraja. Nitko se više nije vratio isti.
I oni istinski ratnici nitko o tome ne želi razgovarati. I pitajte ih, daj ispričaj malo, pusti to Marine, ne želim o tome govoriti. To su oni naši istinski heroji. I sad tu sjedi pored mene Miro Bulj kojemu ja vodu mogu nositi. Ja vam ovo kažem bez patetike, da čovjek kaže idi mi po vodu, znači gdje god na Lučko, Karlovac ja uzmem bočicu vode, idem mu napunit vode i donesem. Zašto? Pa zato jer je on '91. stao na branik Domovine. I Miro Bulj ima autoritet prirodan, znate koji je to prirodan autoritet? To je onaj koji nije nametnut, to je onaj kad si u okruženju tih ljudi i oni ti ništa ne moraju reći, a ti bi ih slijedio. To je prirodan autoritet. To su momci koji su hrabri. A momci koji nisu bili hrabri, jer nisu se baš osjećali najbolje malo slabokrvni, malo nisam kad sam stisnuo šake nisu mi baš, nisam osjećao snagu u rukama pa su im bili miliji briselski hodnici, fotelje ove kožne, lijepe ovako da na njima sjede. To im je bilo milije što dalje od rata da im je glava sigurna. Di ću ja da dovedem sebe u opasnost neku? E takvi dođu i danas imaju drskosti da kritiziraju ove momke koji su bili spremni stavit svoju glavu na oltar Domovine. E ja to neću dopustiti, pa makar me koštalo jedne, druge, treće opomene, izbacivanja iz Sabora, ne znam ili ako hoćete mandata.
Jer radije živjet časno, ma jedan dan. Mi ionako smo stvoreni za jednu drugu stvarnost, nego živjeti tisuću godina bit kmica ili tisuću godina saginjat svoju kičmu pred gospodarima u Bruxellesu. Miro hvala tebi, hvala svim hrvatskim braniteljima gdje god oni bili, u kojim god političkim opcijama oni bili lijevo ili desno ili centristički. Hvala svim hrvatskim dragovoljcima, svima onima koji su dali svoje živote za našu slobodu danas. Hvala im!
Imamo repliku poštovana Ružica Vukovac.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Dakle, kolega Miletić najveći prijepor između Hrvatske i Italije je u korištenju, dakle zajedničkih voda, odnosi se zapravo na ribolovnu politiku. Prema procjenama Europske komisije vrijednost ribolova u europskim vodama Jadrana iznosi oko 140 milijuna eura.
Naravno da onda Italiji pripada puno veći dio tog kolača, jer ona raspolaže sa znatno moćnijom ribarskom flotom nego Hrvatska. Lijepo ste to slikovito objasnili. Isto tako kolegica Radolović je spomenula jedan ozbiljan problem naših ribara u Savudriji, znači žive u agoniji. Ti ljudi ne samo da dobivaju koliko smo čuli milijunske kazne oni ne smiju niti u Sloveniju po mreže, po rezervnu robu, a u Hrvatskoj ih takvih mreža kakva im treba niti nema dostupnih.
Paralelno evo svjedočimo večeras vladajući, a to i inače svjedočimo nas uvjeravaju da zapravo svi trebamo doživljavati nekakvu ekstazu na njihove prijedloge.
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
Zašto su nam vladajući tako licemjerni?
Kolegice Vukovac, teško je meni reći zašto je neko licemjeran ili nije, ali ovo danas je trebalo izgovoriti u Hrvatskoj sabornici radi istine, da ostane trajno, da jednog dana kada možda netko bude pisao neke nove povijesne knjige da zna što se uistinu dogodilo i što je prethodilo svemu ovome što je iza nas.
Dakle, iza nas je prethodilo praktički 10-ak, 10 godina odbijanja proglašenja isključivog gospodarskog pojasa. Iza nas je 10 godina u kojima se slušalo briselske moćnike, a ne bilo hrvatskog naroda. Iza nas je saginjanje kičme pred stvarnim gospodarima sjena od njih koji su nas uvjeravali da još nije trenutak. I iz tog razloga mi smo danas ovdje u Hrvatskom saboru morali malo podignut glas, morali smo reći istinu da istina ostane zabilježena.
Miro Bulj replika.
Hvala.
Evo, na kraju smo ovoga mandata i naravno da sada politička opcija na vlasti koristi sve alate da se prikaže suverenističkom opcijom koja štiti nacionalni interes, koja štiti hrv… interese građana RH.
Kolega Miletiću ponovit ću još jednom od pojave MOST-a u hrvatskoj politici na nacionalnoj razini tražili smo i inzistirali to može potvrditi i kolega Davor Ivo Stier, tražili smo proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. Konstantno i kontinuirano je odbijano. I zato građani moraju znati da predizborna utakmica je već počela, magla se baca na sve strane i dimne bombe i zavjese na sve strane. Zato narode otvorite oči i razbistrit vam triba ovu maglu i ovaj dim.
Reći ću u završnoj raspravi hoće li MOST dignuti ruku za ovaj zakon? Pa naravno, pa mi smo Hrvati i domoljubi, nama je Hrvatska svetinja i naravno da ćemo dignuti ruku, ali ne možemo ne reći da smo isto tako ovdje slušali kako je Matica hrvatska predlagala donošenje Zakona o hrvatskom jeziku pa je onda kolegica koja je sada pod lupom europskih istražitelja, ministrica kulture, obijala to, odbijao je to prije i Fuchs i ne znam koji svi, svi su to odbijali. I onda sada prije izbora gle sjetili smo se ajmo donest Zakon o hrvatskom jeziku. Naravno da je MOST dignuo ruku i za taj zakon jer je nama Hrvatska iznad stranačkih boja i stranačkog dresa. I uvijek ćemo podržati svaki zakon koji donosi dobro našem narodu i čuva naše svetinje i naše vrijednosti, ali morali smo reći da je MOST od 2015. tražio proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, morali smo reći da je MOST to tražio na nacionalnoj razini i morali smo reći da se to odbijalo.
Imamo povredu Poslovnika, poštovani Andro Krstulović Opara.
Hvala lijepa.
238., kaže kolega Miletić oni su bili za Zakon o hrvatskom jeziku. Zašto vaš predsjednik Petrov, zastupnik Bulj nisu glasovali za taj zakon isto kao što nije glasovala Sandra Benčić, Kaja Peović i ostali? Zašto nije glasao Mario Radić ili Penava za taj, za Zakon o hrvatskom jeziku veliki domoljubi?
Hvala lijepa.
238., kaže kolega Miletić oni su bili za Zakon o hrvatskom jeziku. Zašto vaš predsjednik Petrov, zastupnik Bulj nisu glasovali za taj zakon isto kao što nije glasovala Sandra Benčić, Kaja Peović i ostali? Zašto nije glasao Mario Radić ili Penava za taj, za Zakon o hrvatskom jeziku veliki domoljubi?
Vi ste ovo koristili kao repliku, dobivate opomenu.
Imamo povredu Poslovnika, Nikola Grmoja.
Povrijeđen je Članak 238., dakle kolega Opara kad bi ja vas pitao za koje sve zakone vi niste glasovali posebno dok ste bili oporbeni zastupnik moglo bi se nabrojati puno. Dakle, jedan je bio bolestan, jedan je imao obaveze, ali mi smo kao klub jasno podržali zakon i ne možete to koristiti kao nekakav argument da ti ljudi nisu za Zakon o hrvatskom jeziku jer tu nisu bili kada je bilo glasovanje.
I vi ste to koristili kao repliku, dobivate opomenu.
Slijede završne rasprave, prva je u ime Kluba zastupnika HDZ-a, poštovani Davor Ivo Stier.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Kolegice i kolege, evo da vratimo raspravu u ono što je bitno. Izgleda ko da smo danas proglasili ili proglašavamo isključivi gospodarski pojas. On je proglašen prije 3 godine. Dakle što je danas bitno? Razgraničenje tog gospodarskog pojasa sa Italijom. Zašto je to uspjeh? Zato što je Italija imala pregovaračke pozicije koje su išle naravno sa jednom drugom crtom, koja je išla puno istočnije i mi smo uspjeli odnosno naša diplomacija da bude upravo razgraničenje takvo kao što smo mi izglasali ovdje u Hrvatskome saboru. To je bilo privremeno dok se ne postigne dogovor. Sad je dogovor postignut i zato je to uspjeh.
Naravno, predizborno je vrijeme to se ne želi priznat, ali to i jest uspjeh i to je ono što se danas postiglo.
Puno je rasprava bilo zapravo o tome, o ribolovu. Mi znamo od trenutka kad smo ušli u EU, dakle 2013. ne i '16., 2016. se Andrej Plenković vratio iz Bruxellesa u hrvatsku politiku, pustio je plaću koja je bila veća za jednu koja je bila manja ako je toliko to bitno. Mislim i ja sam to učinio nije sad to neki značajan, ako te zanima hrvatska politika, apsolutno, ali je ako ćemo na tim, u tim kategorijama govorit onda ajmo i to priznati. Ali te ribarske kompetencije su u nadležnosti sada EU odnosno komisije.
A zašto je ipak gospodarski pojas važan? Jer ima neke druge elemente pogotovo ekološke. Kada je, točno MOST je tražio 2016. rekao ne želi ući u vladu ukoliko se ne proglasi prije isključivi gospodarski pojas. Odustao od toga. Zašto je odustao? I dobro je učinio što je odustao. Zato što je dobio objašnjenja da upravo taj ribolovni aspekt on je već pokriven na način što je to u nadležnosti Europske komisije i sam gospodarski pojas to ne bi u bitnome promijenio. On bi imao neke druge ekološke dimenzije, a za to, za ekološku zaštitu Jadrana je potrebna suradnja, za suradnju je potreban dogovor. Dogovor treba određeno vrijeme, on je postignut i tako je proglašen ne samo isključivi gospodarski pojas nego sada i razgraničenje to je jednostavno kako je doista teklo i neću ja vas uvjeriti u to, vi ćete i dalje vaš narativ ponoviti. Ali mislim da je za hrvatsku javnost važno. Isto tako što je kolegica iz SDP-a oko naših ribara u Savudrijskoj vali ili ako hoćete u Piranskom zaljevu. Ni jedan nije platio zbog toga što i mi dajemo naravno naša policija kazne i slovenskim ribarima. Ni oni ne plaćaju. To preuzimaju naravno države. Treba se dogovoriti točno, ali to nije dio isključivog gospodarskog pojasa, to je teritorijalno more Republike Hrvatske. Dakle, samo proglašenje isključivog gospodarskog pojasa ne utječe na taj dio hrvatskoga Jadrana.
Na kraju razgraničenje isključivog gospodarskog pojasa sa Italijom, mislim da je bitno i zbog budućeg odnosa i sa Crnom Gorom o tome je kolega Opara rekao. Dakle, ovo razgraničenje indirektno jača i naš položaj upravo u tome, a s druge strane stavlja točku na „i“ jednom zauvijek i za razgraničenje sa Italijom. Ako hoćete tu je i zauvijek riješeno i pitanje što se tiče gospodarskog pojasa između Hrvatske i Italije i činjenica da Slovenija koja je nekada imala pretenzije da i ona proglasi svoju ribolovnu i ekološku zonu, čak ju je proglasila morala je kasnije taj zakon staviti izvan snage jer jednostavno nema na to pravo prema međunarodnom pravu što je čak i ova arbitraža koja je kontaminirana, ali čak i ta arbitraža, odnosno taj arbitražni sud to tako i presudio.
Prema tome, ja ne tražim i ne mislim da trebamo sada mi glorificirati i reći da je ovo najvažniji dan u hrvatskoj povijesti, ali jest postignut jedan doista dobar rezultat zahvaljujući predanom radu ovih ljudi koji su ovdje koji nisu stranački obojeni da su kadrovirani iz nekog ne znam kakvog inkubatora, nego doista predano rade, radili su i iz vladama drugog političkog predznaka, profesionalni su i ja želim istaknuti upravo da je ta profesionalnost dovela i nas naravno uz političko vodstvo Vlade do ovog pozitivnog rezultata u razgraničenju između Hrvatske i Italije našeg isključivog gospodarskog pojasa.
Završna rasprava u ime Kluba zastupnika Mosta poštovanog Marina Miletića.
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice vladajući, kolegice iz oporbe, kolege i kolegice vladajući i kolege i kolegice iz oporbe.
Dakle, mi ne možemo, a ne progovoriti ovdje sa ovog mjesta da je ribarstvo u Hrvatskoj uništeno. Mi ne možemo ne progovoriti o tome da se nije dovoljno učinilo da se sačuva ribarstvo i istine radi želim da ostane zabilježeno. 85% naše flote ribarske su male brodice do 12 m, 85%. Dakle, desetljećima su hrvatski ribari tražili da se proglasi isključivi gospodarski pojas. Most je to tražio od 2015., 2016., 2018. Čuli smo ovdje kolegu Bulja 2018. je Županijskoj skupštini kolega Sanader HDZ glasao protiv proglašenja isključivog gospodarskog pojasa.
Imamo situaciju gdje Talijani, a osobno nemam ništa naravno protiv ni jednog naroda. Od Talijana ipak nam je došla kava, odnosno espreso što je najbolja stvar. Je li? Imamo i modu od njih. Dakle, ali moramo reći da talijanski grdosije, ribarska flota koja je uzimala našu ribu, naše srdele, naše kvarnerskog škampa, koja nam je otimala ribu iz našeg mora dovela je isto posredno politikama vladajućih, porezima, nametima do gašenja ribarske flote.
Mi danas, evo pročitat ću vam 2013. godine imali smo 1125 koča, 900 plivarica 2013. 2020. 800 koča i plivarica. Dakle, od 2022. i 2023. nemamo uopće podatke. Ribari na terenu kažu da se to može prebrojati u tri dana, jer da ih više nema, obeštećenje od države i odnijeli su škver da se rastavi i zapale njihovi brodovi, jer nisu mogli pod ovim uvjetima koje im je Vlada nametnula boriti se za svoj kruh.
I sad imamo kao i oko hrvatskog jezika. Imali ste ne znam ministre koji su odbijali proglašenje, donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, godinama su odbijali. Ali gle čuda par mjeseci prije izbora prsa poplavila od domoljublja i vladajući donose Zakon o hrvatskom jeziku. Naravno da je Most dignuo ruku kao što će uvijek podržati sve ono za što mislimo da vrijedi, da je dobro. Ali isti taj modus operandi imamo i ovdje.
Dakle, vladajući desetljećima bježe kao mali miševi pred Bruxellesom, jer Plenković rekao sam to je istina. Čovjek je žicao Zorana Milanovića da ga učlani u SDP. Jadranka Kosor danas evo o tome piše, daje intervju na Twitteru. Ako sam dobro pročitao, mislim da jesam. I molio je Andrej Zoki daj molim te ubaci me u SDP, a Zoki mu je rekao a nisi mi ti baš za SDP. Hajde jesam, ja sam lijevo, ja sam za SDP, a Zoki mu je rekao ma ne Andrej, nisi ti za SDP.
I onda kaže Jadranka Kosor onda Andrej Plenković me molio Jadranka ubaci me na listu za Sabor, a učlanit ću se u HDZ. I onda je eto Jadranka mu to napravila. I sad mi imamo takvog čovjeka i očekujemo šta da se on bori za nacionalne interese, za hrvatske ribare, da čuva naš teritorij, našu zemlju? Nekako sumnjam da je to baš moguće na najkvalitetniji način raditi.
Mi ćemo kao klub Mosta podržati ovaj zakon jer je to jedino logično po našem svjetonazoru i našem pogledu na politike i mi ćemo glasati za jer tako treba napraviti po našem viđenju. A ovo sve ovdje što smo rekli htjeli smo da ostane zabilježeno da na mig Italije, kad je Italija rekla da se sprema donijeti zakone kojima će oni proglasiti isključivi gospodarski pojas, evo kopernikanskog zaokreta Andrej Plenković daje mig svojima i kaže taman sada mjesec, dva prije izbora i mi ćemo pokazati svoju gordost, svoju hrabrost, svoje domoljublje i proglasiti isključivi gospodarski pojas.
Dobro, neka bude tako, neki bi rekli bolje ikada nego nikada, a ja vjerujem da će doć vlast koja će skrbiti o državnim interesima, o svom narodu više o briselskim centrima moći.
Imamo povredu poslovnika Josip Borić.
Čl. 238. vrijeđa nas kolega Miletić svojom raspravu, zaista što se tiče Mosta i njihovog doprinosa gospodarskom pojasu toga nema, to je jednostavno čista populistička politika i hvaljenje samih sebe. Dva puta su imali priliku nešto raditi, odustali su obadva puta tj. jedanput su odustali srušili vladu drugi put su bili izbačeni. A što se tiče sjećanja itd. imam jednu izjavu iz 2014. 30. prosinca Marin Miletić, politika je kurva, a ja nikad nisam volio lake ljude stoga dalje od mene, hvala. Toliko da znamo koliko je ko vjerodostojan.
Koristili ste to kao repliku dobivate opomenu.
E sad u ime predlagatelja poštovana državna tajnica Andrea Metelko Zgombić.
Evo hvala vam lijepo.
Htjela bih vam se na kraju ipak ove rasprave kratko obratiti. Rasprava je kao što to često biva bila raznolika, nije uvijek se ticala samog predmeta koji je na dnevnom redu, međutim vrijedi i na to se pomalo i malo osvrnuti.
Naime, pred vama je Prijedlog zakona o potvrđivanju ugovora o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva između RH i Talijanske Republike. Tijekom rasprave su se odlazilo malo u prošlost, raspravljalo se o proglašenju ZERP-a, pa isključivog gospodarskog prostora dakle sve o događanjima od 2004. pa do 2021. kada je ovaj HS proglasio ovaj isključivi gospodarski pojas.
Ne mogu, a ne samo kratko se osvrnuti budući da su neki zastupnici isticali da svojim intervencijama žele ukazati na neke po njima istine i da to ostane zabilježeno, ja ipak moram reći da u velikoj mjeri ono što je bilo rečeno je zaista neistinito. HS je po prvi puta donio odluku o proširenju svoje jurisdikcije 2004.g. i tada je on to proglasio na način da je proglasio zaštićeni ekološko-ribolovni pojas i tada je taj pojas sadržavao i ekološku i ribolovnu komponentu, imao je tu manjkavost koju HS sam u svojoj odluci o proglašenju odredio da se on neće primjenjivati na države članice EU tada.
U međuvremenu još je HS u nekoliko navrata mijenjao svoju odluku i tek su se ja bih rekla 2021.g. stekli uvjeti za proglašenje isključivog gospodarskog pojasa. I tu moram jasno i glasno reći da je to hrvatski prijedlog, hrvatska inicijativa koju je nakon toga talijanska strana također slijedila.
Nije istina da je talijanska strana prvo krenula s tom inicijativom ili s tom najavom, to smo učinili mi i to povodom slijednice zajedničkog odbora u kojem sjede ministri u hrvatskoj i talijanskoj vladi pod predsjedanjem ministara vanjskih poslova kada je RH najavila talijanskoj strani proglašenje isključivog gospodarskog pojasa i iskazala spremnost ukoliko i s talijanske strane postoji interes da se krene i u razgraničenje tog pojasa.
Kada je Hrvatska proglasila isključivi gospodarski pojas, talijanska strana nije bila u tom trenutku sretna s rješenjem koje je HS u svojoj odluci o proglašenju usvojio, nije bila sretna sa vanjskom crtom, vanjskom granicom privremenom koju je HS odredio kao privremenu do konačnog dogovora sa Italijom, a to je bila crta razgraničenja epikontinentalnog pojasa koji smo već imali ranije dogovoren s Italijom na morskom dnu i to kako je dogovoreno 1968., a onda precizno s Italijom dogovoreno i 2005.g..
Bilo je riječi i o ribarstvu, iako opet to nije sam predmet današnje rasprave, ali dopustite samo da skrenem pozornost da smo u na prijedlog naših stručnjaka i našeg resornog ministarstva uporno predlagali i uspjeli dogovoriti zaštitu Jabučke kotline koja je u prvo vrijeme bila dogovarana na određeno vremensko razdoblje, a sada je to ta zaštita dogovorena trajno. Zajedno sa mogućnosti koju Hrvatska sada ima kao obalna država u svom isključivom gospodarskom pojasu predlagati Europskoj komisiji ograničenja bilo vremenska, bilo prostorna za vezano za ribolov, to nam daje dobar instrument kojim možemo zaštiti naš riblji fond. I to se čini i to će se i dalje u budućnosti činiti kao što sam rekla u jednoj replici već pripremaju se razni prijedlozi za dodatnu zaštitu pojedinih dijelova našeg isključivog gospodarsko pojasa.
I ono što bih stvarno voljela reći prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo poljoprivrede, dakle to su svima nama dostupni podaci zbog ovakve, ovakvih mjera zaštite već sada vidimo polaku obnovu ribljeg fonda i to je nešto što nam je donio, donijela proširena jurisdikcija RH na Jadrana, to je nešto što uživamo sada kao država koja ima isključivi gospodarski pojas.
Kad je riječ o hrvatskim ribarima u Savudrijskoj vali, njihove, njihovi problemi koji se, s kojima se susreću zbog neriješene granice na moru sa Slovenijom nemaju nikakve, apsolutno nikakve veze sa isključivim gospodarskim pojasom i sa razgraničenjem s Italijom. Ono što jest dobro da u tako jednoj nažalost neriješenoj situaciji hrvatski ribari uživaju zaštitu naših nadležnih tijela i sami ni na koji način nisu obvezni plaćati bilo kakve kazne, dapače hrvatska država je tu stala iza njih i tako će biti i u budućnosti iako istodobno neprestano smo otvoreni i pozivamo slovensku stranu da to bilateralno riješimo, ali kao što je za svaki ples i za tango potrebno dvoje morat ćemo pričekati da i sa slovenske strane sazrije ta odluka i da i slovenska strana shvati da je u interesu i jedne i druge države i u interesu i hrvatskih i slovenskih ribara da dvije države riješe to pitanje.
U očekivanju konačnog razgraničenja zaista naši ribari u pograničnom području ne bi trebali biti izloženi poteškoćama zato što dvije države nisu riješile granicu. Trebat ćemo za to međutim pričekati pravi trenutak, ali kada je riječ o razgraničenju sa Italijom vezano za naš isključivi gospodarski pojas tu smo pravi trenutak zaista našli.
Kada je Hrvatska proglasila isključivi gospodarski pojas i kada smo počeli razgovarati s Italijom o pitanju razgraničenja postojale su razlike u stajalištima. Talijanska strana je smatrala da crta bi trebala biti potisnuta na hrvatsku stranu zbog nekih navodnih povijesnih ribolovnih prava i zbog nekih promjena polaznih crta koje je od 1968. kada smo razgraničili epikontinentalni pojas talijanska strana učinila sa svoje strane.
Međutim, razgovorima, argumentima pokazali smo i uspjeli zajednički dogovoriti crtu razgraničenja epikontinentalnog pojasa kao ujedno i crtu razgraničenja naših isključivih gospodarskih pojaseva.
Zaista mislim da je ovo jedan važan trenutak za RH. Ovim ugovorom u potpunosti ćemo zaokružiti razgraničenje RH prema Talijanskoj Republici. Pokazati još jednom kako je Hrvatska suverena država koja zna i može uređivati svoje odnose sa susjedima u skladu s međunarodnim pravom, u skladu s međunarodnim standardima dogovorno i vjerujem da će ovaj ugovor kako su neki saborski zastupnici u raspravi rekli podići jedan standard i ukazati i našim drugim susjedima da je pravo rješenje za uređenje graničnih pitanja bilo granice na kopnu, granice na moru, teritorijalno more ili razgraničenje naših isključivih gospodarskih pojaseve što nam još jedino još preostaje konačno dogovoriti sa Crnom Gorom jedini pravi način naprijed.
Slijedom navedenog, Vlada još jednom poziva ovaj visoki dom da prihvati i utvrdi i usvoji zakon o potvrđivanju ovog ugovora i zaista pozivamo sve zastupnike, svakog ponaosob da podrži ovaj prijedlog i da zajedno sudjelujemo u jednom trenutku važnom za RH u kojem Hrvatska u konačnici u potpunosti zatvara granično pitanje sa Talijanskom Republikom.
Evo, hvala lijepa.
Dobro, evo s ovim smo iscrpili raspravu, zaključujem raspravu, glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.
E sad je pod zahtjevu informatičara 5 minuta pauza pa nastavljamo u 19 i 35.

STANKA U 19,30 SATI.

85

  • Konačni prijedlog zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva, drugo čitanje, P.Z. br. 630
14.03.2024.
Konačni prijedlog Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva, drugo čitanje, P.Z. br. 630, predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena. Dajem na glasovanje konačni prijedlog navedenog zakona. Molim glasujmo.
I ovdje jednoglasno 130 glasova za, donesen je Zakon o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Talijanske Republike o razgraničenju isključivih gospodarskih pojaseva.
PDF