Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 21

PDF

19

  • Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. br. 572
25.01.2024.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobro jutro poštovane zastupnice i poštovani zastupnici.

- Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. broj 572

… je današnja prva točka.
Predlagatelj je Vlada RH na temelju Članka 85. Ustava i Članka 172., a u vezi s Člankom 190. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona.
Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu i Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
Pozivam sada poštovanog ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa da predstavi Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku.
Izvolite ministre.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane zastupnice i zastupnici, dopustite da vam predstavim Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku o kojem smo u prvom čitanju raspravljali negdje otprilike 2 mjeseca.
Ovaj konačni prijedlog zakona dodatno je jezično uređen, usklađen je sa i prihvaćen sa prijedlozima i primjedbama iznesenim u raspravi i pred radnim tijelima Hrvatskog sabora te je dodatno nomotehnički dorađen u skladu sa primjedbama Odbora za zakonodavstvo.
Zakon propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo glagoljica te da se na njemu odvija pismena i usmena komunikacija tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te svih javnopravnih tijela u Hrvatskoj.
Od službene uporabe hrvatskog jezika izuzimaju se specifične situacije kada je moguće korištenje lokalnih idioma. Javnom uporabom hrvatskog standardnog jezika smatra se svaka usmena i pismena jezična obavijest u prostoru namijenjenoj, namijenjenom javnosti i široj publici uključujući i onu elektroničkim putem.
Uz uporabu hrvatskog standardnog jezika u neslužbenim prigodama moguća je i javna uporaba narječnih idioma hrvatskog jezika radi poticanja i uvažavanja regionalnih posebnosti.
U medijskim sadržajima mogu se upotrebljavati i hrvatski narječni idiomi posebno kada je za, kada za to ima umjetničkih razloga i sinkronizacija inojezičnih filmova i kazališnih predstava.
Nadalje, zakonom se na svim razinama službene i javne uporabe zaštićuju hrvatski toponimi kao dio hrvatske jezične baštine. U javnoj se uporabi nazivi kulturnih, sportskih, zabavnih i stručnih manifestacija, znanstvenih konferencija, priredaba, objekata ističu na hrvatskom jeziku, a u slučaju prijevoda na stranom jeziku hrvatska inačica ističe se na prvom mjestu.
Što se tiče uporabe hrvatskog jezika u međunarodnoj sredini, javnopravna tijela Hrvatske i njihovi zastupnici kada nastupaju u međunarodnom okruženju u službenim i protokolarnim situacijama u kojima je osigurano prevođenje služe se u pravilu hrvatskim standardnim jezikom. Strani se jezik radi po potrebi.
Zakon obvezuje Vladu da promiče učenje hrvatskog jezika u domovini i u svijetu te da vodi posebnu brigu o učenju i očuvanju hrvatskoga jezika i kulture među Hrvatima i njihovim potomcima koji žive izvan granica Hrvatske.
Također, Vlada je obvezna brinuti o promicanju hrvatskog standardnog jezika u svijetu poticanjem njegovog poučavanja na inozemnim obrazovnim ustanovama npr. otvaranjem katedri i lektorata hrvatskog jezika na stranim sveučilištima.
Govorili smo ranije kako je zakonom predviđeno da se pismena i usmena komunikacija tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave te pravnih osoba koje imaju javne ovlasti odnosno svih javnopravnih tijela u Hrvatskoj odvija na hrvatskom standardnom jeziku. Drugim riječima, navedena tijela imaju obavezu osigurati jezično uređenje normativnih akata, publikacija te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti na hrvatskom standardnom jeziku. Tijela državne vlasti i državne uprave to će učiniti zapošljavanjem lektora, a druga javnopravna tijela to mogu osigurati i vanjskim lektorskim uslugama. Uloga lektora i lektorske usluge upravo su način kojim se planira u službenoj uporabi osigurati terminološku ujednačenost te pismenu i usmenu komunikaciju u skladu sa pravilima hrvatskog standardnog jezika.
U većini tijela državne vlasti i državne uprave te poslove obavljaju već zaposleni lektori tako da se ne može govoriti o velikom broju novih radnih mjesta što se tijekom prvog čitanja o ovom zakonu je bilo na neki način naznačeno. Drugim javnopravnim tijelima ostavljena je mogućnost da mogu zaposliti lektora ili da mogu obavljati te poslove i osigurati obavljanje tih poslova nabavom vanjskih lektorskih usluga što će svakako javn… svako javnopravno tijelo zasebno procijeniti, a ovisno o opsegu takvih poslova u javnopravnom tijelu.
U cilju očuvanja društvene uloge i pravnog položaja hrvatskog jezika u Hrvatskoj i u međunarodnom okruženju ovim zakonom se propisuje i jedna novina, a to je da će Vlada osigurati izradu Nacionalnog plana hrvatske jezične politike sa popisom prioritetnih ciljeva i mjera u roku od 2 godine od stupanja na snagu zakona. Nacionalni plan sadržavat će uz raščlambu postojećeg stanja i popisa prioritetnih ciljeva i mjera koje su obuhvaćene pitanja javne i službene uporabe hrvatskog jezika.
Nadalje, Vlada je obvezna u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu zakona imenovati Vijeće za hrvatski jezik.
Vijeće je predviđeno kao koordinacijsko i savjetodavno tijelo čiji će rad biti usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskog jezika. Vijeće se sastoji od predsjednika i 14 članova stručnjaka za hrvatski jezik koje imenuje Vlada na prijedlog ministara nadležnih za obrazovanje, znanost i kulturu. Predsjednika i kandidate za članove Vijeća predlažu HAZU, Matica Hrvatska, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Institut za hrvatski jezik, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Javna sveučilišta u Hrvatskoj i to Zagreb, Zadar, Rijeka, Osijek, Split i Pula, te od strukovnih udruženja Hrvatsko filološko društvo, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja i Ministarstvo nadležno za vanjske i europske poslove.
Navedene ustanove i strukovna udruženja koja će predlagati kandidate za članove Vijeća moraju voditi računa o stručnosti kandidata i njihovu autoritetu u jezikoslovnom području. S druge strane, Vijeće će voditi računa da se u njegov rad po potrebi i ovisno o temi uključe i drugi relevantni stručnjaci.
Uzimajući u obzir primjedbe zastupnika u HS koje se odnose na Vijeće za hrvatski jezik, predlagatelj je sa ciljem snažnije institucionalizacije i institucionalizacijske potpore Vijeću doradio čl. 17. st. 2. odnosno propisao je da je sjedište Vijeća u ministarstvu nadležnom za kulturu koje za Vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove.
Nadalje, dorađen je čl. 10. st. 4. koji se odnosi na sustavno izvješćavanje lektora radi terminološke ujednačenosti hrvatskog standardnog jezika u službenim dokumentima na nacionalnoj i europskoj razini odnosno lektori će sustavno izvješćivati Vijeće o terminološkim nedoumicama ili leksičkim prazninama u hrvatskom jeziku koje se odnose na nove pojmove i nova iz njihovog djelokruga.
Želim istaknuti da je dorađen čl. 6. st. 3. kako bi se jasnije propisalo da ovaj zakon nije u suprotnosti i ne ograničava primjenu Ustavnog zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj i primjenu zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj.
Kad govorimo o obrazovanju pripadnici nacionalnih manjina u skladu sa relevantnim propisima imaju mogućnost obrazovanja na materinjskom jeziku na svim stupnjevima obrazovanja, od predškolskog do visokoškolskog. Programi predškolskog odgoja i obrazovanja mogu biti na jeziku i pismu nacionalne manjine i dvojezični, a provode se u odgojno obrazovnim skupinama određene nacionalne manjine i u predškolskim ustanovama osnovanim za djecu pripadnike nacionalnih manjina. Dvojezični programi su programi koji se realiziraju na hrvatskom jeziku i materinjskom jeziku nacionalne manjine u ravnomjernoj zastupljenosti.
Nadalje, vezano uz zakon o kojem danas raspravljamo, iz čl. 6. st. 3. Konačnog prijedloga zakona brisana je riječ „zakonita“ uvažavajući mišljenje zastupnika HS da nije moguće definirati što je zakonita primjena i tko će određivati što je zakonita primjena Ustavnog zakona kojim se uređuju prava nacionalnih manjina, Zakona kojim se uređuje uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u Hrvatskoj, te Zakona kojim se uređuju područja županija, gradova i općina u Hrvatskoj.
Uzimajući u obzir primjedbe zastupnika HS vezane sa jezikom koji se upotrebljava u području medicine u otpusnim pismima, nalazima i pri pisanju dijagnoza dorađen je čl. 6. st. 5. Zakona. Navedenim člankom sada je propisano da se ovaj zakon ne odnosi na jezik kojim se, koji se upotrebljava u vjerskim obredima, ni na uporabu klasičnih jezika u stručnoj terminologiji koja se upotrebljava u području medicine u otpusnim pismima, nalazima i pri postavljanju dijagnoza.
Također je izmijenjen i čl. 3. st. 2. tako da se njime sada propisuje da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke europskom pučkom pravobranitelju odnosno Europskom ombudsmanu.
U vezi sa primjedbama zastupnika o nazivima članaka predlagatelj je u Konačnom prijedlogu zakona dosljedno proveo pravilo stavljanja naziva iznad svakog članka, te uskladio naslov iznad čl. 9. sa sadržajem tog članka.
Želio bih se osvrnuti na primjedbu zastupnika HS tijekom prvog čitanja o tome da postoji dovoljna ustavna i zakonska regulativa kojom se već sada uređuje način, uporaba i položaj hrvatskog jezika u medijima i u drugim sredstvima javne komunikacije, u obrazovanju, znanosti, kulturi, poslovne komunikacije i slično.
S tim u vezi podsjetit ću vam da u zakonodavstvu RH ne postoji propis koji na jedinstven način propisuje uporabu hrvatskog jezika u službenoj i javnoj uporabi.
S obzirom na činjenicu da je nacionalni jezik nematerijalno kulturno dobro, te obilježje identiteta i nacionalne pripadnosti, ali i nezamjenjivo zajedničko komunikacijsko sredstvo. O jeziku je potrebno skrbiti na odgovarajući način, a to ujedno uključuje osiguravanje pravnih temelja za uporabu i razvoj hrvatskog jezika, te promicanje kulture jezika u službenoj i javnoj uporabi što se namjerava postići ovim zakonom. Isto tako, tijekom rasprave u prvom čitanju spočitnulo se da se ograničava korištenje narječja. Međutim, člankom 6. stavkom 1. jasno je propisano da se ovim zakonom potiče uporaba svih idioma hrvatskog jezika, svih funkcionalnih stilova hrvatskog standardnog jezika i hrvatskih povijesnih pisama u odgovarajućim prigodama kao bitnih odrednica nematerijalne kulturne baštine i naslijeđa hrvatskog naroda.
Dakle, cilj ovog zakona upravo je istaknuti dragocjenu vrijednost i bogatstvo jezika kao instrumenta kroz koji progovara identitet povijesti kultura naroda što uključuje sve pojavnosti hrvatskog jezika, pa tako i narječja. Na kraju predlagatelj smatra da iz predloženog pravnog okvira proizlazi jezična politika koja je komplementarna sa nacionalnom kulturnom politikom.
Podsjećam da se ovim zakonom ne ograničava sloboda književno-umjetničkog izražavanja niti se njime zadire u privatnu komunikaciju. Ovaj zakon nije represivan, on ne sadrži kaznene i prekršajne odredbe već naprotiv zakon je razumljiv i uključiv, osigurat će razvoj hrvatskog jezika u korak sa vremenom i društvenim okolnostima. Ne zaboravimo da je hrvatski jezik imao važnu ulogu u stvaranju nacionalne svijesti i imajući to na umu smatram da je donošenje ovakvog normativnog okvira dobro i da šalje jasnu poruku da Hrvatska država itekako brine o hrvatskom jeziku i omogućuje mu nesputan razvoj na dobrobit hrvatskog naroda i hrvatske kulture.
Hvala vam lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala ministre. Možete se vratiti na mjesto.
Imamo sada nekoliko zahtjeva za stankom.
Prvi je na redu kolega Miletić, izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam predsjedniče Hrvatskog sabora.
Tražim stanku u trajanju od 10 minuta u ime kluba MOST-a kako bismo javnosti poslali poruku da je Zakon o hrvatskom jeziku potreban, da je Zakon o hrvatskom jeziku važan, da jezik treba čuvati, jezik treba njegovati, na jezik trebamo biti ponosni, od jezika ne bismo trebali zazirati, od našeg materinjeg hrvatskog jezika. Kakve poruke šalju oni zastupnici koji jesu protiv ovog zakona, ali onda odu u Sarajevo i potpišu Deklaraciju o zajedničkoj kulturi, jeziku jugoslavenskog jezika i to ne 1948. nego 2017. godine. To hrvatska javnost mora znati da u ovim klupama sjede zastupnici koji će glasati protiv Zakona o hrvatskom jeziku, ali su sami dali podršku očuvanju jugoslavenske kulture i jugoslavenskog jezika i to su išli potpisati u drugu državu.
To zastupnici moraju znati, to hrvatska javnost mora znati. Belgija, Francuska, Švedska, Slovačka, Slovenija, Litva i mnoge druge države imaju zakone o svom jeziku. Dakle, nitko od nas ne izmišlja toplu vodu. Mi imamo u Hrvatskoj Zakon o jeziku i nacionalnih manjina. Dakle, na sve se mislilo, svi su sačuvani koji trebaju biti sačuvani, a onda pazite nekima je problem što želimo imati svoj Zakon o vlastitom materinjem jeziku. Isto tako, nitko u Hrvatskoj ne smije biti diskriminiran zato jer zna samo hrvatski jezik.
To je naš jezik, na njega trebamo biti ponosni, uzdignute glave i nitko ne smije biti diskriminiran samo zato jer zna svoj vlastiti materinji jezik. Ovo je jedan dobar početak koji …
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
… ćemo mi podržati.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Stanka je odobrena.
Kolegice Peović, izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Hvala.
U ime kluba HSS-a i Radničke fronte tražim stanku od 10 minuta kako bismo upozorili da je ovo jedan totalitaran zakon, ali ne zbog ovih svih optužbi koje smo sad ovdje čuli, nego zato što ovaj zakon kriminalizira dijalekte. Znači, potpuno kriva teza ovih kvazi desničara ili kvazi suverenista da je ovo neka zaštita hrvatskog jezika.
Da biste vi razumjeli šta je hrvatski jezik, onda morate razumjeti da je hrvatski standardni jezik jedna iznimna upotreba jezika koja se može, može se ograničiti na stručnu, na službenu upotrebu ali ne i na javnu upotrebu. Vi ste ovim zakonom kriminalizirali upotrebu dijalekata u javnom prostoru. To su totalitarne metode. Vi ako želite nadzirati kako ljudi govore u javnom prostoru onda pokazujete vrlo opasne tendencije koje su bile sklone za neke totalitarne sustave gdje su se neki jezici i oblici jezika zabranjivali.
Komunikacija dakle mora biti slobodna. To je zajamčeno i Ustavom, javna komunikacija mora biti slobodna. Čak i u školi ste pokušali ograničiti kada se to dijalekti trebaju koristiti pa ste velikodušno omogućili u nekim iznimnim prilikama, znači dijalekti samo u iznimnim prilikama. U javnom prostoru već ste ograničili i definirali kada se to dijalekti trebaju koristiti, a to se sve više-manje svodi na folklor, na posebne prigode i na trenutke koje ste vi definirali koji su to u kojem će se dijalekt moći koristiti. Protiv smo jezične diskriminacije i za ljudska prava država ne smije zadirati u izražavanje ljudi u javnom prostoru.
Nastava mora promovirati hrvatski jezik u njegovoj ukupnosti, a hrvatski jezik u njegovoj ukupnosti su i dijalekti. Uklonite zahtjev …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…
… da se u javnosti mora govoriti standardno, …
…/Upadica predsjednik: Hvala lijepa kolegice Peović./…
… jer je to nemoguće i totalitarno.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Stanka je odobrena.
Kolega Daus, izvolite.

Daus, Emil (IDS)
Hvala lijepa predsjedniče.
Tražim stanku u ime kluba IDS-a u trajanju od 10 minuta. Postavlja se pitanje zadnjih mjeseci da li je bilo potrebe za donošenjem ovog zakona, a sada kad je hrvatski jezik po mišljenju mnogih već dovoljno bio zaštićen i definiran, odnosno da li je potrebno prije riješiti neke prioritete, da u budućnosti ima tko uopće govoriti hrvatskim jezikom pogotovo ono što i danas čitamo u medijima da je Hrvatska zemlja sa najvećim udjelom mlađeg staračkog stanovništva na svijetu.
Za dvije do tri godine u Hrvatskoj će umirati dvostruko više stanovnika no što će ih se rađati i tako da ulazimo zapravo u obrnuto proporcionalnu situaciju od prije sedamdesetak godina kad je bilo duplo više rođenih od umrlih. Uz sav ovaj masovni odlazak zadnjih desetak godina mladih ljudi u inozemstvo.
No, vladajući su odlučili da je ovaj zakon prioritet sada i da ne bi samo gunđali i govorili kontra, IDS, zapravo Klub mladih IDS-a već u e-savjetovanju je predložio dopunu ovog prijedloga da se uvrsti mogućnost uporabe dijalekata hrvatskog jezika, narječja u odgojno obrazovnim ustanovama i začudo to je bilo prihvaćeno, što je i nas šokiralo. Da nije bilo sigurno, bi mi bili protiv, al kako je bilo mi smo u prvom čitanju podržali ovaj prijedlog.
IDS-u je iznimno važno da se sačuva dijalekat, uostalom čakavsko narječje je zapravo bilo i presudno za očuvanje hrvatskog jezika u Istri i temelj i osnova Hrvatskog narodnog preporoda u Istri. Al ono što je također IDS-u bilo važno u ovom prijedlogu zakona kao zaštitniku već 30.g. onih brojčano slabijih bilo je očuvanje jezika nacionalnih manjina, al o tome će sigurno više kasnije kolega Radin, pa neću ja sada. Ali s obzirom na to da je predlagatelj bio prihvatio IDS-ov prijedlog o očuvanju dijalekta, mi smo podržali kao što sam rekao to u prvom čitanju, ako do glasanja ne bude promjena nećemo sigurno biti protiv ni na konačni prijedlog.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Stanka je odobrena.
Kolega Krstulović Opara izvolite.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala g. predsjedniče.
Tražim stanku u ime Kluba HDZ-a, stranke koja je predložila ovaj zakon saboru na usvajanju, a tu stanku predlažem kako bi gđa. Peović, drugarica Peović i ostali protivnici hrvatskog jezika uzeli dovoljno vremena da zamijene papire iz kojih čitaju svoje nevjerojatne argumente, da ne čitaju dokumente komiteta iz '84.g., one sutkinje Radolović koja je osudila na zatvor dr. Ivana Šretera kojeg su zbog hrvatskog jezika zatočili i kasnije '91. u vrijeme velikosrpske agresije i ubili radi hrvatskog jezika. Neka čitaju ovaj zakon u kojem će vidjet da ovaj zakon nije totalitaran, da je ovaj zakon uključiv, da on poštuje ljudska prava, da on poštuje sve jezike nacionalnih manjina, da potiče u čl. 6. korištenje i dioma i dijalekata, da u čl. 13. potiče u nastavi korištenje dijalekata, a ne kao što vi tvrdite da ga zabranjuje, da ga kriminalizira, da je totalitaran, da je pro…, ja ne znam gdje je to gospođa pročitala. Bilo bi dobro da zamijeni papire komiteta koje čita i da pročita ovaj vrlo suvremen i kvalitetan zakon, usudio bi se reći jedan od najkvalitetnijih Zakona o nacionalnom jeziku u Europi.
Kazat ću da je veliki broj europskih zemalja članica EU donijelo sličan zakon. Među najliberalnijima je naš zakon zbog toga jer gle čuda nema kazni, a neki iz drugih režima su htjeli kazne jer zakon bez kazne nije zakon. To je taj mentalitet komunizma koji još ovdje za čudo živi. Ovaj zakon ne treba kazne, on potiče, on stvara, on otvara…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…on je izraz ljubavi prema domovini…/Upadica predsjednik: Hvala./…i prema naciji i prema hrvatskome jeziku.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala kolega Krstulović Opara.
Stanka je odobrena.
Povreda Poslovnika kolegica Peović izvolite.

Peović, Katarina (RF)
238., kolega Opara je prekršio niz standardnih normi hrvatskog jezika, ali ja vam sad neću vas upućivati na to. Prijedlog i zahtjev da se govori hrvatskim standardom može biti u redu vezano uz službenu komunikaciju, ali i vi ste sad prekršili niz normi dok ste ovdje govorili jer je standard ideal koji se ne može pripisivati za govornike u javnom prostoru. Ne znate što govorite kad govorite o obrani hrvatskog jezika jer hrvatski jezik su i dijalekti…
…/Upadica predsjednik: Kolegice Peović, dobivate opomenu…/…
…a vi ih ovdje zabranjujete.

Jandroković, Gordan (HDZ)
…dobivate opomenu jer ste replicirali, to nije bila povreda Poslovnika, a sada ste izazvali još dvije reakcija, prvo kolegice Burić, izvolite.

Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
238., povrijeda Poslovnika. Nažalost i danas postoje ljudi koji pušu na sve što je hrvatsko, pa tako pušu i na hrvatski jezik kao što to čini i demonstrira gđa. Peović i za nju nije bitna ni znanost, ni dijalektologija već samo ideologija, a to je jedan od znakova enormne političke zaostalosti.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Burić i ovo je bila replika, dobivate opomenu.
Kolega Pavić izvolite.

Pavić, Marko (HDZ)
Hvala lijepa, povrijeđen je čl. 238..
Nakon ovako lijepog, stanke kolege Opare ovako vrijeđanje gdje jezik, upravo kroz jezik progovara identitet jednog naroda, ponosni smo na svoj jezik, imamo Zakon o grbu, o himni, ajmo joj donijeti Zakon o hrvatskom jeziku u ovom saboru, ponosni smo da možemo u Europskom parlamentu i europskim institucijama, a onima koje to smeta žao mi je, ali vidimo i znamo ko ste i vidimo šta radite s time.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Pavić, ovo je isto tako bila replika, dobivate opomenu.
Sada ponovo kolegica Peović, izvolite.

Peović, Katarina (RF)
238. i vi ste prekršili niz jezičnih standardnih normi, normi standardnog hrvatskog jezika, ali neću vas upozoravati, vi hoćete. Vi ste sad tu predložili niz nabujajućih tijela koja će od Vijeća do raznih lektora nas upozoravati tko govori ispravno, a tko govori pogrešno i to je ta šizoglosija koju vi prizivate, a to je strah od jezika, da se svako u javnom prostoru boji govoriti. Jer vi ste odredili što je to hrvatski jezik „povrijeda Poslovnika“ kaže Majda Burić.
…/Upadica predsjednik: Kolegice Peović…/…
To je ta hrvatska norma…
…/Upadica predsjednik: …dobivate drugu opomenu./…
… kojom ćete vi težiti, ne onom razgovornom jeziku…
…/Upadica predsjednik: Kolegice Peović, molim vas…/…
…kojim mi govorimo svi ovdje kao normalni ljudi.

Jandroković, Gordan (HDZ)
…dobivate drugu opomenu, nemojte ići izvan vremena.
Idemo dalje, sada je na redu kolegica Mrak-Taritaš, isto tako zahtjev za stankom, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS.
Molim stanku u trajanju od 10 minuta i molim stvarno da bude fizička stanka, ne ono da nas pitate da li da ili ne nego stvarno da bude stanke u ime Kluba Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom.
Zanimalo me kolko nam treba vremena u ovom saboru da sjedimo nakon izlaganja ministra koji je bio 10-tak minuta, pa da se vratimo tamo u neku prošlost i u mračnu prošlost i da se vratimo tamo gdje ne treba.
Ovo je Zakon o hrvatskom jeziku, hrvatski jezik je službeni jezik u RH i jednako tako službeni jezik EU.
Pitam vas kolege, zašto nam je sad 2024.g. u onoj famoznoj izbornoj godini trebao Zakon o hrvatskom jeziku? Pa svi znamo zašto, za jačanje mišića, za pokazanje snage, za pokazivanje o tome tko je veći Hrvat i tko više voli Hrvatsku. Hrvatska se voli i svoja zemlja se voli na nekoliko načina. Voli se svojim radom. Voli se između ostalog i radom u ovom Saboru. Ja ne mislim da svi trebaju govoriti o svim temama, ali ako imamo kolege u Saboru koji se ne pojavljuju uopće pitam koliko vole Hrvatsku jer svojim radom to ne pokazuju. Dakle, to je način na koji se voli Hrvatska svakodnevnim radom, svakodnevnim djelovanjem, a ne govoreći riječima i jačanje mišića na Zakonu o hrvatskom jeziku.
Dakle, ovaj zakon je osim toga uveo ponovo još jedno novo vijeće, još jednu novu instituciju. I ja se ne mogu oteti dojmu da je jedan od razloga, dakle da su dva bitna razloga za donošenje zakona prvo jačanje mišića i pokazivanje tko je veći Hrvat uoči izbora, a to znamo da HDZ misli da je jedina Hrvatska njegova Hrvatska.
Hrvatska je zemlja liberalne demokracije i Hrvatska je zemlja svih nas i nitko nema pravo brojiti krvna zrnca i reći koju više ili manje voli. A druga stvar, ne mogu se oteti dojmu da imamo još jedno vijeće i još jedno desetak ili više uhljeba koji će tamo raspravljati ne znam o čemu.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala vam lijepo.
Stanka je odobrena.
Imamo povredu Poslovnika, kolega Mažar.
Izvolite.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Pa kolegice kao što su Zrinski i Frankopani 1664. pokušali ostvariti hrvatski jezični polustandard ili Ivan Kukuljević Sakcinski prije 180 godina održao prvi govor na hrvatskom jeziku ovdje u Hrvatskome saboru tako su i 1971. odlukom Komunističke partije spalili hrvatski pravopis u tvornici papira. To su povijesne činjenice i zašto nam branite da o tome govorimo? Zašto? Čuvamo identitet, čuvamo kulturu, čuvamo povijest.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Mažar hvala vam.
I ovo je bila replika, pa dobivate opomenu.
Sada ćemo napraviti stanku do 10 sati i 15 minuta.

STANKA U 10,05 SATI

Jandroković, Gordan (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 10,15 SATI

Prije nego krenemo sa replikama poštovane kolegice i kolege pozdravimo učenike i učenice, te njihove profesore 9. gimnazije iz Zagreba. Dobro došli! /Pljesak./
A sada idemo na replike.
Kao što sam rekao kolega Kirin, izvolite.

Kirin, Ivan (HDZ)
Poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Ovim Konačnim prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku donesene su i biti će izglasovane sve bitne odrednice o hrvatskom jeziku, njegovom značaju i bitnosti za hrvatski narod i hrvatsku državu. Svima nam je jasno da je put kroz povijest hrvatskog jezika bio težak, trnovit od Petra Zoranića do Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji je 2. svibnja 1843. prvi govorio u hrvatskom državnom Saboru hrvatskim.
Bez obzira što nismo obećana zemlja veliki broj strane radne snage dolazi u Hrvatsku. Učenje hrvatskog jezika nije još u cijelosti organizirano. Da li ste razmišljali o izdavanju knjižice za strance po ugledu na Njemačku i onu njihovu poznatu knjigu, knjižicu Deutsch für auslӓnder.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa gospodine zastupniče.
Da, u pravu ste imamo veliki priliv radne snage što sezonske, a što ljudi koji se žele trajno zaposliti u Hrvatskoj, koji su mahom stranci. Ovo učenje hrvatskog jezika u svrhu zapošljavanja regulirano je sa 2 propisa. Jedan je Zakon o strancima i drugi je Zakon o reguliranim profesijama, odnosno regulirane profesije koje spadaju u područje medicinskih znanosti, a to su medicina, stomatologija, farmacija, veterina i još neke gdje se u principu traži dobro poznavanje materinjeg jezika zbog komunikacije na primjer sa pacijentima.
Ostali segment spada u Zakon o strancima. Podsjetit ću da u Hrvatskoj postoji čitav niz programa koji su strukturirani i složeni tako da se ne samo djeci stranaca, nego i strancima omogući učenje hrvatskog jezika od Croaticuma na dalje.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Marić, izvolite.

Marić, Andreja (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovani ministre, drago mi je da ste uvažili ono što sam prošli puta govorila da bi trebalo precizirati situacije, dakle kada se pišu na području medicine otpusna pisma, nalazi, dijagnoze itd. To ste evo sad precizirali u članku 6. stavak 5. Na nama medicinarima je naravno da poradimo na komunikaciji sa pacijentima i da im sve objasnimo da ne piše baš sve na latinskom. Međutim, tu bih se sad zapravo osvrnula na članak 8. stavak 2. i 3. pa vas molim da malo pojasnite. Kaže da se na hrvatskom standardnom jeziku odvija pismeno i usmeno komunikacija tijela državne vlasti, tijela državne uprave itd. I onda kaže iznimno u specifičnim situacijama mogu se upotrebljavati lokalni idiomi. Pa evo radi naših gledatelja, dajte objasnite koje su to specifične situacije. Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Radovan Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Uvažena zastupnice ovo je unešeno u zakon zbog toga što postoje neke specifične situacije kada se i predstavnici tijela državne a i lokalne vlasti obraćaju publici u nekakvim javnim situacijama, hajmo recimo zamisliti jedan govor pozdravni, javni u Dubrovniku, pa bismo onda tamo trebali reći da upotreba nekih specifičnih dijalekata, idioma u tom području, u takvoj situaciji ne bi bila dozvoljena, ne bi se moglo eventualno reći onda gospari i gospođe, nego bi se trebalo reći nekako drugačije i zbog toga je to uvedeno unutra. Dakle u načelu govori se standardnim jezikom međutim u specifičnim situacijama moguće je i ovo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Bedeković, izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Poštovani ministre s ciljem snažnije institucionalne potpore Vijeću za hrvatski jezik u Konačnom prijedlogu zakona dorađen je članak 17. stavak 2. i to na način da je propisano da je sjedište vijeća u ministarstvu nadležnom za kulturu koje za vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove.
Na jučerašnjoj sjednici odbora pojedini članovi odbora su ovakvu formulaciju protumačili kao politizaciju vijeća i kao svojevrsno stavljanje vijeća pod šapu politike. Ja smatram da ovakvom formulacijom se Ja smatram da ovakvom formulacijom se zapravo dodatno osnažuje rad Vijeća i daje mu se kao stručnom tijelu snažna administrativna, tehnička i pravna potpora. I jednako tako smatram da je jezik puno širi od samo jezikoslovnih pitanja, jezik je identitetsko pitanje, a upravo je zadatak i obveza države skrbiti se i za kulturu i za identitet naroda…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…i upravo zato je sjedište u Ministarstvu kulture, molim vaš komentar.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa.
Da, intencija je bila na kraju zbog velike diskusije koja bi od institucija obavljala i davala bolju potporu radu samog Vijeća, a Vijeće je zamišljeno da samostalno obavlja upravo ovaj stručne, stručne poslove, da predlaže Vladi plan jezične politike. Kako bi takav, takvo Vijeće dobilo tehničku potporu na adekvatan način bez prevelikih problema, prilagodbe i slično, primijenilo se mo…, primijenjen je model kao što recimo Nacionalno vijeće za znanost i visoko obrazovanje čitavu tehničku potporu radu tog Vijeća pruža Ministarstvu znanosti i obrazovanja, u ovom slučaju za rad ovog Vijeća tehničku i pravnu potporu davat će Ministarstvo kulture.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Milanović Litre izvolite.

Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Poštovane kolegice i kolege, osobno ću podržat ovaj zakon iako ću se tu složiti s kolegicom Mrak-Taritaš da je ovaj zakon donesen u ovom trenutku čisto i isključivo iz političkih razloga, iz oportunizma HDZ-a koji se priprema za slijedeće izbore kako bi pokazali da su najveći Hrvati u HS.
No mene zanima, zanimljivo mi je zapravo slušati sada kolegicu Bedeković koja ovdje govori o identitetskim politikama. Kada sam ja spomenuo ovdje prošli tjedan u saboru problem integracije stranaca u hrvatskom društvu, proglašen sam ksenofobom, a kada ista kolegica odnosno kolegica Baričević iz HDZ-a spomene male šporke ljude u Gradu Zagrebu onda to nije ksenofobija i to se ne, ni na koji način ja bi rekao ne osuđuje.
Ministre Fuchs, s obzirom na veliki priljev radnika i jasne neimanja strategije, što je i sama kolegica Baričević primijetila, zanima me kako će ovaj zakon utjecati…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…na te strane radnike koji dolaze u Hrvatsku?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa.
Gospodin zastupniče, vrijeme donošenja zakona, ja mislim da je trebalo donijet zakon sigurno i ranije, ali ovo je prilika da svi onda kapitaliziraju i svi koji sjede u ovom saboru na tome da pokažu da im je stalo do hrvatskog jezika, zašite hrvatskog jezika i ne vidim tu nekakav posebni problem. S druge pak strane da, možda smo bili planirali nešto ranije donijeti taj zakon tako da bude nakon 180.g. povijesnog govora u HS na hrvatskom jeziku. Sad imamo godišnjicu, 5 stotina godina od smrti Marka Marulića, pa je i to svojevrsna simbolika, ali ovaj ne vidim da je tu glavni naglasak na, na, na ono što ste pokušali, a ne samo vi nego i drugi insinuirati da to HDZ radi isključivo zbog, zbog izbora. Ne, ovaj zakon je planiran davno ranije.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Srpak izvolite.

Srpak, Dražen (HDZ)
…si ti meni ograjeno!
Tu me moja draga majka rodila, tu me ona prva v' cirkvu vodila! Boga molit, bližnjeg ljubit vučila, Boga molit, bližnjeg ljubit navčila.
Kinčiju te Murica i Dravica, sve do kraja maloga Međimurja! Međimurje malo kak si lepo zeleno.
Ministre, hoće li ovakav kajkavski i međimurski izričaj ovim zakonom, čije donošenje izuzetno pozdravljam, biti zaštićen? Hvala vam.
…/Upadica Fuchs: Dapače g. zastupniče./…

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
…/Upadica Fuchs: O…/…
Može, može.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Bit će zaštićen kako ne, izričito je navedeno u ovom zakonu očuvanje i njegovanje različitih idioma, dapače međimurski govor je itekako jedan od blagodati hrvatskog jezika i nadam se da ćete ga njegovati u školama.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Mrak-Taritaš izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Ministre, u prvom čitanju smo upozoravali na problem lektora i količine lektora koji će biti potrebni i vi ste u obrazloženju primjedba koje niste prihvatili između ostalog rekli da su to bile primjedbe, ali da nema potrebe i da neće biti nekako velikog potrebe za nekakvih novim zapošljavanjem lektora, a da oni mogu se uzeti da ne morate se ni zapošljavati nego da oni mogu biti i koristiti se vanjskim lektorskim uslugama.
Mene zapravo zanima nešto drugo, između ostalog ste rekli da danas su korespondencije između pojedinih ja ću reći ministarstava i sabora da, da su pismena koja dobijemo lektorirana, što nije istina. Dakle mi pismena koja danas dobivamo iz pojedinih ministarstava ja bih se usudila reći, neću reć da su polupismena da ne uvrijedim nekog, ali zaista dobijamo često pismena koja nisu na odgovarajući način napisana i kad dobijemo neki odgovor i kad ga dobijemo tako, da li imamo mogućnost ko saborski zastupnici…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…da kažemo da taj odgovor ne prihvaćamo nego da se vrati i lektorira?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Baš uvažena zastupnice intencija ovog zakona i jest da se poboljša komunikacija u pisanom obliku između tijela državne uprave i slično i ja se nadam da će ovaj zakon upravo tome doprinjeti. Da li su neki dokumenti napisani dovoljno pismeno ili nisu to je već drugi problem, možda manji problem lektora, a veći problem onoga ko ga piše, ali vjerujem da će upravo ovako jedna suštinski pristup i, i cjelovit pristup tekstovima i lektoriranju doprinjeti da imamo komunikaciju, barem onu koja je napisana, ujednačenu i u boljem obliku, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Burić izvolite.

Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
Uvaženi ministre Fuchs, prof. Ljudevit Jonke rekao je nikada nitko neće pobijediti hrvatski jezik. Hrvatski je jezik simbol naše hrvatske državnosti i opstojnosti koji je preživio sva moguća svojatanja i nastojanja da se zatre i isto tako učini nepostojećim, a preživio je zahvaljujući hrvatskim velikanima koji su se za njega stoljećima borili od Franjevaca trećeredaca preko Marka Marulića, pa do naših suvremenika.
Kao najvećom važnošću ovoga zakona u stvari vidim davanje potrebne težine kroatistima, profesorima hrvatskog jezika i ja vas u stvari molim prof. Fuchs da nam pojasnite iznimnu ulogu Vijeća za hrvatski jezik.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala.
Uvažena zastupniče da lijepo ste rekli konačno jedno od obilježja nacije je i jezik to je zapisano i u Povelji UN-a i zbog toga je naravno i hrvatski jezik itekako zaslužan za to da su Hrvati Hrvati i priznati kao, kao narod i nacija. Prema tome definitivno donošenje ovakvog zakona je ujedno i priznanje svim onima koji su se kroz stoljeća borili za hrvatski jezik, održavanje hrvatskog jezika i očuvali hrvatski jezik. Vijeće za jezik je u prvom redu jasno, jasno je specificirano koji su njegovi poslovi izrada strategije, unapređenja očuvanja hrvatskog jezika u roku dvije godine to vijeće će podnijeti Vladi plan djelovanja u smislu unapređenja standarda hrvatskog jezika. Mislim da je to jedan od glavnih obilježja ovoga vijeća.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala. Kolegice Peović izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Evo samo da upozorim da se kolegica Majda Burić prvi put založila za mene. Naime ja sam završila kroatistiku, hvala kolegice Burić. Ali ja bih volila da se vi za nas kroatiste baš pretjerano ne brinete. Ono što vi ovdje radite ministre je stvarno kriminalizacija dijalekata i ne možete od toga pobjeći. Ono što je kolega Srpak ovdje izjavio na kajkavskom, to će vam bit jezični kriminal kolega ubrzo, a samo je pitanje do koje mjere i u kojim slučajevima će tako nešto biti sankcionirano. Ali je sasvim sigurno da vi u zakonu definirate člankom 11. što je to javna komunikacija i zahtijevate da ona bude uvijek i u svakom slučaju na hrvatskom standardnom jeziku, standardni jezik je jezik koji se može propisati za službenu komunikaciju. Dakle ministarstva bi trebala komunicirati na službenom standardnom jeziku ali u javnom prostoru je to oblik totalitarizma i čak ste dakle onda velikodušno dali i popisali prilike u kojima će se …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… moći koristiti ti dijalekti. Ovo je čista …/Upadica predsjednik: Hvala kolegice Peović./… kriminalizacija dijalekta. Vi idete protiv svojeg …/Upadica predsjednik: Kolegice Peović molim vas držite se vremena./… naroda.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Imate dvije opomene i nemojte izazivati treću.
Izvolite kolega Srpak, povreda Poslovnika.

Srpak, Dražen (HDZ)
Poštovana kolegice ni za vrijeme mađarije nismo se odrekli našeg međimurskog jezika, a ne mislimo se ni sada. Lijepo nas ostavite na miru nas Međimurce, međimurski jezik koji uopće ne razumijete. Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Srpak ovo je bila replika pa dobivate opomenu.
Kolegice Burić izvolite.

Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
238. povreda Poslovnika.
Kolegica Peović kontinuirano laže i manipulira. Ja se nikada ne bih založila za ljude koji promiču jezični unitarizam kao što je upravo ona tako da moram konstatirati još jedanput da besramno laže.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Burić dobivate opomenu, bila je replika i malo ipak birajte riječi nemojte, besramno lagati je dosta gruba formulacija.
Idemo dalje, kolega Karlić izvolite.
A pardon, odgovor na repliku je ministar, izvolite.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo.
Gospođo zastupnice, dapače ne znam iz kojeg članaka se može ovog zakona iščitati da ograničava ili u bilo kojem smislu sputava upotrebu ili uporabu ako hoćete ovaj dijalekata, dapače potiče ne samo kroz učenje djece u školama nego i u specifičnim prigodama se može upotrebljavati dijalekt i ne vidim nigdje gdje to ovaj zakon onemogućuje. S druge strane mislim da je u cilju svih nas da se u javnoj uporabi zaista koristimo standardnim jezikom i isto tako ne vidim problem u čemu je nešto loše i na koji način je ovo nekakav ograničavajući ili kriminalizirajući zakon.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Karlić izvolite.

Karlić, Mladen (HDZ)
Hvala predsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicom pa evo svima je jasno da je najvažniji element zajedništva jednog naroda je njegov jezik, on povezuje, on bez sumnje tvori i drži opstojnost naroda, u njemu je snaga i prepoznatljivost kulture, u njemu je očitovanje povijesti jednog naroda, a u njemu je i njegova budućnost i zato ovaj zakon o hrvatskom jeziku on ne dira nit regulira individualni književni jezik ni svakodnevni jezik ni lokalni niti dijalekte. Upravo zahvaljujući ovom fenomenu jezičnih dijalekata, čakavskom, kajkavskom, štokavskom, vrlo osebujan je i bogat i mi na to moramo biti ponosni. Ono što bi ja htio reći možda ovdje nije spomenuto, a to je još jedan naš dijalekt, a to je šokački jezik ili naš tj. staro, staroštokavski ili ikavski dijalekt koji mi u Vinkovcima i u Slavoniji evo njegujemo kroz jedno glasilo Kolivka i naravno želimo evo da se i on i dalje očuva i to rade i naši književnici slavonski. Hvala vam.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Nemam puno što za dodati osim da u pravu ste i mislim da nema nikakve prepreke što se tiče očuvanja i tog dijalekta.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Pozdravimo sada i drugu grupu učenica i učenika i profesora IX gimnazije Zagreb. Dobrodošli u Hrvatski sabor. …/Pljesak./…
A sada će replicirati kolegica Raukar Gamulin. Izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Ja bi samo jedno jednostavno pitanje u najavi ovog zakona piše da će u ime Vlade sudjelovati u radu Hrvatskog sabora i njegovih radnih tijela, ministar ovaj kak se zove, ministar obrazovanja i ministrica kulture. Koliko vidim iz Ministarstva kulture nema nikoga pa me zanima, mislim da bi bilo u redu da se barem ispriča ili objasni zbog čega nema predstavnika Ministarstva kulture na ovom zakonu. Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Raukar Gamulin, uvijek piše tko će moguće braniti zakon. Ovdje je ministar, sad već trebaju biti dva ministra po vašem, ovaj shvaćanju dakle ovdje je ministar i on će evo odgovoriti na to pitanje, ali sve je u skladu s Poslovnikom. Izvolite.
…/Upadica: Povreda Poslovnika./…
Prvo imamo kolegu Zekanovića, izvolite.

Zekanović, Hrvoje (HDS)
Poštovani predsjedniče, 238., jedini koji bi se trebao ispričati je vaša predsjednica stranke, kandidatkinja za premijerku, Sandra Benčić koja je ne tako davno potpisala Deklaraciju o zajedničkom jeziku u kojem negira i dan danas postojanje standardnog hrvatskog jeziku, dakle potpisala je Deklaraciju o tzv. policentričnom jeziku sa više varijanti. Dakle, Sandra Benčić negira postojanje standardnog hrvatskog jezika i ona će sutra biti premijerka, nek se ispriča.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Zekanović, ovo je bila replika, a ne povreda Poslovnika, pa dobivate opomenu, a sada kolegica Raukar-Gamulin, izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem, zaista 238. omalovažavanje. Zbog čega? Jer uvijek u, u uvodu, znači na prvoj stranici određenog prijedloga zakona, vašim potpisom ovjereno piše tko će sudjelovati u raspravi. Nisam ja tra…, kako da kažem, izmislila nešto i obično ti svi dođu, dođu…
…/Upadica predsjednik: Kolegice Raukar-Gamulin…/…
…evo pa nemojte onda govoriti nešto što…
…/Upadica predsjednik: …pa ja ne znam, sad ste već 3.g. u…/…
…pa nisam sad već, dobro.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Sad ste već 3.g. u HS, ovdje se navedu oni koji će potencijalno braniti taj zakon, nekad dođu svi, nekad dođe jedan, pa to valjda čitate ovaj i vidite i ovdje danas ne piše samo ministrica Obuljen Koržinek nego i Iva Ivanković, Stipe Mamić, Ivica Šušak, to su državni tajnici i oni ne dolaze svi, uvijek netko u ime Vlade dođe, ali mislim meni je smiješno da to vama moram danas tumačit.
Šta smo sad? Odgovor na repliku, izvolite ministre.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Odgovor jel da?
Mislim gleda…, gđa. Nina Obuljen, ministrica Obuljen je na službenom putu kolko znamo u Parizu, potpisuje jedan dokument koji je već davno ranije bio, bio dogovoren. A ovo što je rekao predsjednik sabora, naravno tu su svi oni koji mogu odgovarati, a nikad nisu svi.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobro, to sam ja već objasnio, tako da idemo sad dalje.
Kolega Šimičević, izvolite. Kolega Šimičević.

Šimičević, Rade (HDZ)
Zahvaljujem predsjedniče HS.
Poštovani ministre sa suradnicom, evo što kaže Petar Preradović, bez njega si bez imena, bez djedova, bez unuka, u pošasti sijena puka, ubuduće niti sjena.
Meni je zapravo kad čitam ovo zastrašujuće da mi nemamo Zakon o hrvatskom jeziku bez obzira što neki sa moje desne strane kažu da su to samo predizborni trikovi. Mi zasigurno moramo sve učiniti da imamo kvalitetan i dobar zakon da zaštitimo hrvatski jezik, da omogućimo jednaka prava svim stanovnicima Hrvatske, ali da se nikad ni u kom trenutku ne bojimo ustati u borbi za svoj hrvatski jezik jer hrvatski jezik je zapravo identitet, on nas je očuvao i zbog naših predaka i zbog naše, naše budućnosti.
Ja vas pitam, da li ovaj zakon kriminira bilo koga u ovoj državi…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…kako imamo čuti od nekih ovdje?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala.
Gospodin zastupniče, naravno da ne eliminira, naravno da nikoga ne diskreditira, ovaj zakon je uključiv, ovaj zakon uvažava svih, ali u prvom redu daje naravno onaj dignitet i onu poziciju hrvatskom jeziku koju treba dobiti i neko je spomenuo ranije, a to je, to je činjenica da imamo Zakon o grbu, imamo Zakon o zastavi, mislim da je Hrvatska slobodna, samostalna Hrvatska, zaslužila je da ima Zakon i o hrvatskom jeziku s tim više što je on definitivno uključen, uključuje sve, daje prava svim nacionalnim manjinama u korištenju jezika, pisma, izučavanja, poučavanja, prema tome ne vidim zašto bi ikome u ovoj državi smetalo da se donese Zakon o hrvatskom jeziku, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Daus izvolite.

Daus, Emil (IDS)
Hvala lijepa.
Uvaženi ministre, referirajući se na čl. 12. st. 2., dal mi možete samo pojasniti da li je dozvoljeno teti u vrtiću i učiteljici u školi, poli mene u Istri i Kvarneru s dicom ćakulat po domaće, reć dve tri teple besede koje će oni …/Govornik se ne razumije./…njihovo jutro u vrtiću približit i učinit ugodnijima, približit roditeljima s kojima doma ćakulaju po domaće?
I da li će učitelj imat problem ako učeniku pojasni prvi Newtonov zakon s domaćom besedom ako vidi da će od …/Govornik se ne razumije./…kapit, da kažem razumjet? Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite kolega odnosno ministre Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo.
Naravno g. zastupniče da neće, to je bila intencija ovoga članka. Znamo da postoje određeni dijalekti u nekim područjima koji su uvriježeni, zbog čega bi trebalo sada inzistirati na tome da se djeca uče isključivo na standardnom jeziku ako npr. na nekakvom otoku ili u Međimurju ili u Istri neko koristi dijalekt, ali svakako poučavanje hrvatskog jezika mora bit na standardnom hrvatskom jeziku, te djeca moraju znati i standardni hrvatski jezik, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Mažar izvolite.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedniče.
Poštovani ministre, i sami ste rekli koliko je stručna javnost bila uključena i apsolutno ne umanjujući ničiju ulogu smatram da jedan od pokretača Matica Hrvatska koja od 1842., već 182.g. radi na promicanu nacionalnoga i kulturnoga identiteta, skrbi o društvenome razvitku, pa i kroz dragocjenu vrijednost hrvatskoga jezika kao nasljeđa kroz kojega progovara i identitet, kultura i povijest jednoga naroda, svakako ima jednu bitnu i važnu ulogu i kroz povijest i sve ono što je sa drugim institucijama i pojedincima prolazila kako bi hrvatski jezik došao kroz mukotrpni put do svoje slobode i iz toga razloga mislim da danas ovaj povijesni zakon o kojem raspravljamo sigurno ima dodatnu težinu zahvaljujući i Matici Hrvatskoj i svima onima koji već 100-ljećima rade upravo na borbi identiteta…/Upadica predsjednik: Hvala./…i kvalitete hrvatskoga jezika.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Da g. zastupniče, inicijativa konkretno ovog zakona osnovna je inačica koja je upućena došla iz Matice Hrvatske. Matica Hrvatska je jedna od institucija koja itekako skrbi o hrvatskom jeziku kroz dugi niz godina, međutim nikako nije jedina, imamo i, i, i akademiju, imamo naravno i neke druge još institucije koje, i pojedince, i njih ne trebamo zaboraviti koji su doprinijeli time da je hrvatski jezik očuvan kroz sva ova stoljeća.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Raspudić, izvolite.

Raspudić, Nino (MOST)
Poštovani ministre mi iz Kluba MOST-a podržavamo donošenje ovoga zakona, trebalo ga je donijeti i ranije i sigurno smo da će se u budućnosti prateći praksu on dopunjavati i dorađivati.
Šteta je već u ovoj fazi što on ostaje na jednoj razini deklaracije o službenoj javnoj uporabi hrvatskog jezika jer nema nikakve zakonske snage. Vi ne trebate bježati od ovih optužbi za totalitarizam i čupanje jezika i potjeranje dijalekata koji nisu istiniti jer toga nema ovdje i isticati kao prednost ovog zakona to što nisu predviđene nikakve kaznene i prekršajne odredbe.
Ja smatram da je to problem, da je u ovom zakonu trebalo biti i kaznenih i prekršajnih odredbi prije svega za ono što je bio i poticaj ljudima iz matice, a to je činjenica da vam umirovljenih u poslovnim prostorima u Radničkoj ulici u Zagrebu, referiram se na svjedočenje profesora Damjanovića kojem su se žalili, ima sve natpise na engleskom, a on možda ne zna engleski. Dakle, ja bih kaznio strani hotel, ako u njemu nema …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… natpisa i na hrvatskom jeziku, a koje oni jezike i dijalekte …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…
… hoće dodavati, neka dodaju.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala.
Gospodine zastupniče intencija pisanja ove, prvog Zakona o hrvatskom jeziku bila je upravo takva da se napravi jedan uključiv zakon koji će krenuti u rješavanje svih ovih problema koje imamo pa čak i ovih koje vi spominjete u smislu natpisa nekih restorana, zgrada ili, ili, ili ovaj na engleskom jeziku. Ja mislim da za to treba i jedan određeni vremenski period upravo i će tome doprinijeti ova standardizacija hrvatskog jezika, a konačno zakon se može naravno i mijenjati pa ukolko se pokaže potreba mogu se i nekakve druge, drugi članci doraditi odnosno promijeniti i nisam siguran na koji način bismo tako široko mogli uopće ići sa primjenom određenih kazni, koja bi to inspekcija radila i na koji način bi se to procesuiralo. Bolje je ovako ja mislim.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Brčić, izvolite.

Brčić, Luka (HDZ)
Hvala gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre evo zasigurno se većina nas ovdje slažemo da je esencijalne važnosti očuvanje vlastitoga jezika i ako imalo poznajemo povijest vidimo da je plejada ljudi uz veliku žrtvu očuvala i sačuvala i jezik, a tako i identitet i državotvornost naše države. Evo ja s ponosom mogu reći prva gimnazija u Dalmaciji u kojoj je uveden hrvatski jezik kao nastavni jest Franjevačka klasična gimnazija u Sinju pod vodstvom tada gorljivog jezikoslovca i borca za hrvatski jezik fra Konstantina Matasa koji je se itekako hrabro borio sa autonomašima, sa bajamontima u ono vrijeme.
I kada već spominjem obrazovne institucije po pitanju novog školskog kurikuluma koliko sam upućen u strukovnim školama hrvatski jezik će biti više zastupljen nego dosada. Jel to istina?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Uopće intencija o obrazovnim promjenama je upravo povećanje satnice hrvatskog jezika jer smo zamijetili da i u nekim međunarodnim natjecanjima poput PISA-e postignuće u razumijevanju, interpretaciji tekstova nije na onoj razini na kojoj bismo željeli da bude. Cjelodnevna škola ima jedan sat hrvatskog jezika više. Takva intencija je kroz sve ostale oblike predškolskog, osnovnoškolskog i srednje školskog obrazovanja kako bi nam djeca po pitanju hrvatskog jezika bila bolje educirana sa i boljim izlaznim kompetencijama.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Prkačin, izvolite.

Prkačin, Ante (HRB)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Gospodine ministre, ovaj zakon ću podržati njega je trebalo donijeti ranije. Međutim, mi smo o zakonu malo porazgovarali i u hodniku i u kafeu. Dakle, osvrnut ću se samo na Članak 7. i to stavak 2. koji kaže da je Vlada dužna skrbiti o zaštiti i osiguranju slobode uporabe hrvatskog jezika. Od koga smo mi to ugroženi? Netko je spomenuo dvojnu monarhiju gdje smo bili ugroženi, nije spomenuta Jugoslavija gdje smo u vojsci morali pozdravljati srpskim jezikom.
Međutim, postoji jedna druga ugraza, ugroza. Nama je temelj ili osnov književnog jez… odnosno standardnog jezika štokavsko narječje, Srbi svojataju, svojataju dubrovačku književnost, svojataju dubrovački jezik. Pošto je ovo i prvenstveno političko pitanje treba se i na to osvrnuti ja to ne vidim nigdje.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Gospodine zastupniče naravno svojatanje određenih književnih djela pogotovo kad govorimo o srednjevjekovnoj i onoj ranoj književnosti u ovim prostorima je nešto što je pojava koja, kojoj nažalost svjedočimo, a to je svojatanje određenih pisaca i određenih književnika upravo zato što su ne samo na ovim prostorima nego i međunarodno definitivno prepoznati kao velikani.
Dubrovačka književnost mislim da nemamo šta razgovarati spored nikako nije ni mogla biti srpska književnost nego je uvijek i oduvijek bila isključivo hrvatska književnost i kao što ste rekli između ostaloga naravno to je dio ugroze, a prepoznatljivost narječja i dijalekata kao dijela hrvatskog jezika upravo donosi ovaj i ovaj zakon pridonosi tome da bude u tom smislu i zaštićeno.
Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Petir, izvolite.

Petir, Marijana (Nezavisni)
Hvala predsjedniče.
Poštovani ministre zakon o jeziku ima i Španjolska i Francuska i Srbija i Slovenija, Rusija, Švedska, Litva, Belgija, Švicarska, a donijela ga je i Ukrajina netom prije početka rata. Napadi na ovaj Zakon o hrvatskom jeziku počeli su prije negoli je ijedna rečenica ovog zakona napisana.
Kako ocjenjujete te napade na neviđeno i kome u stvari smeta moderan i integrativan Zakon o hrvatskom jeziku koji će biti na ponos i korist hrvatskoj kulturi i hrvatskom narodu?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Gospođo zastupnice mislim da ste odgovor dobili možda i u ovoj sabornici. Smeta onima koji de facto ne prepoznaju hrvatski jezik kao jedinstven jezik, kao jezik sa svim svojim specifičnostima, osobnostima i koji i dalje misle da možemo govoriti svi sve što ovaj se vrti u nekakvom jezičnom loncu ovih prostora i što je određeno naslijeđe neke bivše države i mislim da u tom smislu treba gledati one koji se suprotstavljaju donošenju ovog zakona, kojeg ponovit ću nije isključiv, tolerantan je, uključiv je, ne, ne dira nikoga, dapače pruža podršku svim jezicima nacionalnih manjina i traži samo nešto, a to je očuvanje hrvatskog jezika i standardiziranje hrvatskog jezika i njegovu standardnu primjenu u komunikacijama javnih uprava i poučavanja u okviru hrvatskog, predmeta hrvatskog jezika u školama.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Glavašević izvolite.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Hvala.
Povrijeđen je čl. 238.
Neprimjereno je govoriti o tome da ovaj zakon smeta onima koji ne poznaju hrvatski jezik. Kao prvo zato što je značajan dio profesionalne javnosti protiv ovog zakona, da se razumijemo. To je broj jedan. Broj dva, kako možemo ne poznavati jezik koji nam je materinji, broj, to je broj dva. A broj tri, ja se kladim da značajan dio onih kojima ovaj zakon smeta i koji će glasat protiv njega, znaju više od nekih koji će glasati za. Dakle neprimjereni komentar, ajmo malo pripazit na to.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Glavašević dobivate opomenu, ovo ste mogli pod replikom, a ne kao povreda Poslovnika tako da. Molim.
Pa nije, ministar nije rekao ništa što je povreda Poslovnika, a vi ste to iskoristili da bi iznijeli svoje političko stajalište, a ne da bi ste, da bi ste govorili o povredi Poslovnika. Da, političko stajalište. Da, da, je, je to možete nekom drugom pričat.
Kolega Ivanović izvolite.

Ivanović, Goran (HDZ)
Hvala lijepo poštovani predsjedniče.
Uvaženi ministre, da kad vam ne mogu …/Upadica predsjednik: Za razliku, za razliku od vas kolegice Gamulin./… naći veliku zamjerku, onda kažu da je zakon predizborni. Ne znam kakav bi zakon trebao bit. Ova Vlada ima odgovornost za upravljanje sustavom Hrvatske države i donosi zakone. Danas kad živimo u globalnom svijetu koji usisava sve ono što je nacionalno, sve ono što je identitet nekog naroda, mislim da je tu izazov veći za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku jer na taj način štitimo Hrvatsku kao nacionalnu državu na prostoru EU i ono što je drugo, a rješava se djelomično ovim zakonom, naravno priliv strane radne snage koja dolazi u Hrvatsku je itekako bitan, ne samo u onom gospodarskom smislu nego i u smislu poznavanja identiteta države u koju je stupio i došao ostvariti bolji život na kraju krajeva. Pa evo možda i par riječi o tome što ovim zakonom strani radnici koji dođu ovdje, moraju znati da bi stekli hrvatsko državljanstvo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala.
Mislim da sam u, u sličnom smislu odgovarao ranije. S jedne strane znanje hrvatskog jezika za one koji kane dobiti hrvatsko državljanstvo je propisano Zakonom o stjecanju hrvatskog državljanstva, s druge pak strane imamo i Zakon o strancima koji isto tako predviđa razinu poznavanja hrvatskog jezika ukoliko se netko zapošljava i ima potrebu polaganja odnosno želi se zaposliti kao, kao, kao sezonski ili privremeni radnik u Hrvatskoj i naravno imamo i dio koji se odnosi na neke specifične poslove u kojima se traži visoka razina komunikacije između, između stranca koji radi kod nas i, i ovaj na neki način klijenata. To vam je posebno važno naravno u medicini, u medicinskim strukama, građevini, pravu, dakle to su onaj, onaj dio reguliranih profesija.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Krstulović Opara. Izvolite.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Gospodine ministre, hrvatski je jezik po svemu jedinstven. Znamo iz pisanih zapisa da je još u 9. stoljeću su Hrvati dozvolom Pape mogli glagoljati na svom narodnom jeziku Svetu misu. Isto ta glagoljica se sačuvala do 19. stoljeća. Pisali smo i bosančicom, danas imamo nešto iznimno, a to je trojstvo jezika. Ča, kaj i što, zlatnu formulu koja je i materijalno kulturno dobro. Dakle, čakavština, kajkavština i štokavština jesu jedno trojstvo koji, koji čine jedinstvenost ovog jezika. Neki kažu da mi zabranjujemo ovim jezikom dijalekte i idiome. Upravo suprotno, u čl. 6 i čl. 13 se potiče korištenje idioma i dijalekata u školi kod djece kako bi sačuvali tu baštinu. Možete li malo podrobnije ovo objasniti i potvrditi i odagnati strahove onih koji misle da ćemo zabraniti ovaj važni dio hrvatske kulturne baštine.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala vam. Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Da gospodine Opara, mislim da je upravo i Ministarstvo kulture bilo poduzelo akciju da se ča, kaj i što kao zlatna formula hrvatskog naroda uvrsti u nematerijalnu kulturnu baštinu i mislim da je to učinjeno. I to je ujedno i odgovor na brojna pitanja odnosno koja su se uglavnom postavljala u smislu primjene i upotrebe dijalekata i u školama ali i u svakodnevnom ophođenju ljudi u Hrvatskoj. Da ovaj zakon afirmira upravo sve te dijalekte, ovaj zakon ih stavlja u jednak položaj, ne negira ih, ne zabranjuje ih, štoviše omogućuje im daljnju, daljnju upotrebu, daljnju primjenu i to je, to je točno. Definitivno ali to ćemo i kroz ovaj zakon unaprjeđivati i gajiti u budućnosti.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Ćelić izvolite.

Ćelić, Ivan (HDZ)
Hvala gospodine predsjedniče.
Poštovani gospodine ministre, podsjetit ću vas kako je krajem 2021. godine Republika Srbija donijela Zakon o kulturnom nasljeđu u kojem se dubrovačka književnost izrijekom proglašava srpskom pa je tako u ediciji 10 vjekova srpske književnosti su objavljene i Držićeve drame. Dubrovnik je u jezičnom smislu bio dio zapadne štokavštine, a književnost je nastajala u simbiozi s drugim dijelovima Dalmacije. Čini mi se nekako da naša resorna ministarstva nisu dovoljno tome posvetila pozornosti. Mislim da bi trebalo raditi na sustavnom prikupljanju informacija i stručnim argumentima zapravo negirati sve ono što bez ikakvih valjanih argumenata i srpska kulturna elita, proteklih godina sve više i više ponovno ističe.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Mislim da to u ovom kontekstu gospodine zastupniče nije baš izravni djelokrug ovog zakona, ali je definitivno problem na koji treba adekvatno odgovarati. Prema tome, ja mislim da bi tijela koja su puno stručnija i nadležna za to kroz određene skupove, simpozije i znanstveni pristup trebala se suprotstaviti ovakovim, da ne kažem zavlačenjima u rukav književnosti ili u džep književnosti susjednih naroda samo zato što ne možeš afirmirati svoju vlastitu pa ćeš uzet susjedovu.
Dubrovnik nikada nije govorio niti srpski, niti je bilo ko od dubrovačkih književnika pisao na ekavštini. Radi se o tome dapače čini mi se da sam negdje pročitao da je upravo dijalekt dubrovački …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… onaj osnovni koji je akcentualno najbliži izvornom hrvatskom.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala.
Kolega Kajtazi izvolite.

Kajtazi, Veljko (Nezavisni)
Zahvaljujem se.
Poštovani ministre, kao što sam na odboru reko pozdravljam donošenje ovog zakona jer se u njima dodatno štiti položaj hrvatskog jezika kako u Hrvatskoj tako još više u međunarodnom kontekstu i u službenoj uporabi.
Međutim, pitam se, a pitam i vas kad ćemo učiniti veće iskorake da premostimo potkapacitiranost našeg predškolskog sustava te da uključimo što više djece, a posebno romsku u predškole i predškolsko učenje hrvatskog jezika u trajanju od pune dvije godine.
Dobro znate da su ishodi za sad loši, ne samo zbog jezika čije ćemo učenje financirati i strancima, već i zbog sve većeg broja sugeriranih škola koji pohađaju samo romska djeca.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo g. zastupniče.
Naravno da je politika upravo uključivanja sve djece nacionalnih manjina u obrazovne programe, naravno da i pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo i održavanja nastave, konačno to piše i u ovom zakonu.
Kad govorimo odgovor na vaše specifično pitanje po pitanju uključivanja romske djece je sljedeći, 2027., '28., predviđamo obvezano pohađanje dječjih vrtića za svu djecu u RH, svu djecu koja moraju od treće godine imati mjesto u dječjem vrtiću, zato smo osigurali i do sada plasirali negdje preko 700 miliona eura upravo u gradnju vrtića, zato smo donijeli i odluku o fiskalnom poravnanju kako bi i manje općine mogle održavati dječje vrtiće. To će riješiti ovaj problem …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… djeca će morati biti u vrtićima …/Upadica predsjednik: Hvala./…

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala.
Kolega Pavić, izvolite.

Pavić, Marko (HDZ)
Hvala lijepo.
Poštovani predsjedniče Sabora, poštovani ministre.
Jezik je temelj identiteta jednog naroda, kroz njega progovara kultura, umjetnost, ali i službene institucije. Hrvatska je danas članica i EU i Eurozone, Schengena, NATO-a ponosni smo na naš nacionalni identitet, al ponosni smo i na uključivost prema manjinama koje su respektirane u zakonu. S ponosom govorimo hrvatski u europskim institucijama i hvala Matici hrvatskoj da je pokrenula ovu inicijativu da dođemo do ovog zakona što dovoljno govori da ovo nije predizborna kampanja niti samo inicijativa HDZ-a, ovo je inicijativa da reguliramo i očuvamo hrvatski jezik kao temelj našeg identiteta.
U prvom čitanju rekli ste da je EU najveći izdavač trenutačno Hrvatske, ako možete to pojasniti i ako možete objasniti ulogu ovog zakona u očuvanju nacionalnog identiteta u sklopu članstva Hrvatske u EU.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo.
Da, spomenuo sam to tako malo da možda se eto izrazim slikovno ili slikovito. EU dnevno producira negdje oko dvije tisuće stranica različitih dokumenata na hrvatskom jeziku jer je hrvatski jezik od trenutka kad je Hrvatska postala članica EU postao jedan od službenih jezika EU. Dakle, svaki dokument, svaki, svaka stvar koja iz EU izlazi, izlazi na svim jezicima pa tako i na hrvatskom i zbog te količine dokumenata sam si dozvolio slobodu da kažem da je Europska komisija ustvari najveći nakladnik na hrvatskom jeziku.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Barbarić izvolite.

Barbarić, Nevenko (HDZ)
Zahvaljujem poštovani predsjedniče HS-a.
Poštovani ministre, vjerujem da znate da je hrvatski jezik jedan od tri službena jezika u BiH, hoću kazati da Hrvati u svim institucijama u BiH imaju pravo na svoj hrvatski jezik. Između ostaloga volimo se i pohvaliti da je Sveučilište u Mostaru jedino sveučilište izvan RH na hrvatskome jeziku.
Ono što mene zanima jel se razmišljalo, razgovaralo kako standard upotrebe hrvatskoga jezika predviđeno ovim zakonom primijeniti i u BiH? Jesu li zamišljene određene konferencije i predstavljanja odredbi ovoga zakona? Ima li potrebe da mi tamo gdje možemo u svoje zakonodavno ugradimo odredbe ovoga zakona?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo g. zastupniče.
U ovom zakonu postoji članak koji kaže da će da je RH, Vlada RH nužno trebat skrbiti i o Hrvatima odnosno jeziku Hrvata izvan RH, bilo da se tu radi o pripadnicima hrvatskog naroda kao u ovom slučaju u Bosni konstitutivnog naroda ili ljudima koji žive u nekim drugim zemljama pa su tamo nacionalna manjina ili su samo porijeklom Hrvati.
Dakle, ovaj zakon predviđa da će Vlada brinuti i o potreba, jezičnim potrebama tih pripadnika hrvatskog naroda, da će stimulirati učenje hrvatskog naroda, da će itekako paziti i podupirati otvaranje katedri hrvatskog jezika na sveučilištima u svijetu. A održavanje konferencija i dogovora i razgovora po tim pitanjima svakako je nešto što će slijediti iza toga.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Maksimčuk izvolite.

Maksimčuk, Ljubica (HDZ)
Hvala lijepo g. predsjedniče HS-a.
Uvaženi ministre sa suradnicom.
Vi ste u svom uvodnom izlaganju i sami rekli da je ovaj zakon uključiv, poštuje ljudska prava, liberalan je.
Jezik se ovim zakonom ne politizira, daje mu se nužni politički okvir za njegovo poštivanje i skrb o jeziku i njegovo učenje generacijama koje dolaze. Mi smo ponosni na svoju himnu, zastavu i ponosni smo na svoj hrvatski jezik.
Kakvu poruku šalje vaše ministarstvo i Vlada implementacijom ovoga zakona?

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Šaljemo gđo. Zastupnice poruku da skrbimo o jeziku, da će hrvatska država, da će RH, da će sve buduće Vlade RH skrbiti o hrvatskom jeziku i da ćemo raditi na tome da standardni hrvatski jezik bude čim više u upotrebi u javnom komuniciranju sa izuzecima koje ovaj zakon propisuje da su mogući, da nikada više se ne desi nekakva polemika oko toga da li imamo jedan jedinstveni jezik, trebamo li jedan jedinstveni jezik nego stojimo i ostajemo na razini očuvanja hrvatskog jezika kao takvog u RH.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Puljak izvolite.

Puljak, Marijana (Centar)
Poštovani ministre, evo zamoljena sam od nekoliko profesorica hrvatskog jezika da vam evo prenesem njihovu poruku o ovom zakonu. Dakle evo citirat ću njihovu poruku, dakle donošenje Zakona o jeziku nije put da se jezik uredi ili standardizira, obogati. To se radi obrazovanjem, gramatikom, pravopisima, radi se unutar jezika, a ne izvan, umjetnim putem. Bojimo se da opet vidimo da obrazovanje ovoj zemlji nikad nije bilo prioritet, pa je sada očitije da uskoro neće imati tko podučavati jezik. Poruka zakona je loša, ispada da ga neko napada i mi ga kao štitimo. Hrvatski jezik je odavno normiran pravopisom, gramatikom, rječnikom, pa je osnivanje nekakvog Vijeća za jezik besmisleno. Ne trebaju nam ni Zakon o jeziku, ni kazne, ni jezična policija, ali pod hitno trebamo vrsne jezične stručnjake i lektore u svim redakcijama, a posebno na državnoj televiziji…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…. A činjenica je da se premijer ne može ni pohvaliti …/Upadica predsjednik: Hvala, hvala lijepa kolegice Puljak./…svojim jezikom jer je pun tuđica, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Intencija zakona uvažena zastupnice nije bila da neko propisuje jezik nego da se jezik koliko je moguće standardizira i da se razmišlja i radi o jezičnoj politici u smislu standardiziranja hrvatskog jezika.
Kad govorite da nikome nije stalo ili najmanje je stalo ovoj Vladi po pitanju obrazovanja, mislim da brojke govore same za sebe i da ovakva ogromna ulaganja u sustav obrazovanja nije bilo nikad.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Deur izvolite.

Deur, Ante (HDZ)
Hvala poštovani predsjedniče.
Poštovani ministre, prije svega zahvaljujem na ovom zakonu. Povijest nas uči da je mnogi hrvatski velikani i hrvatski narod umirali sa riječju hrvatskog jezika jer je bio zatiran na razne načine. S ovim zakonom dajete tu jedno poštovanje jer povijest je uvijek opomena, ali u ovom vremenu u kojem se nalazimo, u globalizaciji cijelog, svih segmenata, dajemo kroz ovaj zakon očuvanje i narječje dijalekata koji su kroz svih očuvali onu snagu da bi hrvatski čovjek opstao i da bi u ovom vremenu koje je pred nama s ovim zakonom dali jednu sigurnost i snagu koju hrvatski narod nosi kroz svoju povijest, da bude hrvatski jezik očuvan i hrvatski dignitet, evo hvala vam još jednom.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Naravno g. zastupniče da je intencija očuvati, promicati i skrbiti o hrvatskom narodu, to konačno piše u ovom zakonu, ali je jednako tako intencija ovog zakona tolerirati i dozvoliti toleranciju svih ostalih jezika, naroda koji odnosno ljudi koji žive u RH. On kao što sam rekao nije isključiv, dapače nacionalne manjine imaju puno pravo korištenje, korištenja svojeg materinjeg jezika, poučavanja materinjeg jezika u ukupnom korpusu, to je sve skupa nešto što se u ovom prostoru zbiva, ali upravo i zbog inih razloga, ali u prvom redu okruženje izvan granica RH i afirmitet, i afirmacije Hrvatske kao države mislim da je dobro da pored kao što smo rekli grba, zastave, imamo i Zakon o jeziku, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
I zadnja replika kolegica Jembrih, izvolite.

Jembrih, Ljubica (HDZ)
Hvala predsjedniče.
Poštovani ministre, ovim se zakonom želi potaknuti raznolikost jezičnih izraza, izražaja, izraza uz istovremeno poštovanje standarda hrvatskog jezika, te se žele osigurati jasna pravila za službenu i javnu uporabu hrvatskog jezika, čime bi se doprinjelo očuvanju i razvoju jezičnog identiteta hrvatskog naroda, kao i promicanju kulture jezika u prostoru.
Ovaj prijedlog zakona nikako nije zamjena Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, već ih nadopunjuje. Molim vas da me ispravite ako sam u krivu.
U konačnosti htjela bi samo pohvaliti prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, o našem jeziku koji se po prvi puta donosi u HS i vjerujem da ćemo pokazati jedno zajedništvo i svi podržati ovaj zakon, hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Da, komplementarenje je uključiv, dozvoljava primjenu svih drugih materinjih jezika naših nacionalnih manjina, uvažava dijalekte, dapače evo dok ovako sad razgovaramo moj dragi kolega, skupa smo studirali, svojevremeno je iz Konjšćine ili kako on na engleskom kaže Horsvila, koji će vam, koji govori perfektno tri jezika i, i ovaj komunicira i piše idealno na njima, živio je dugo godina vani, kad s njim razgovarate on će vam govoriti na zagorskom dijalektu, dapače sa onim dijelom kako se govori u Konjšćini, ali ako treba nešto napisati napisat će to na perfektnom izvrsnom hrvatskom književnom jeziku kojega ne treba iza toga što ga je on napisao čak niti lektorirati. To je ono što u principu želimo postići sa ovim zakonom.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala ministre, gotovi smo s replikama.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne. Onda otvaram raspravu.
Idemo sa klubovima.
Prvi je na redu Klub zastupnika Mosta poštovani kolega Raspudić.
Izvolite.

Raspudić, Nino (MOST)
Najprije želim zahvaliti Matici Hrvatskoj koja je bila inicijator ovog zakonskog prijedloga. Sudbina ovog zakona kojeg ćemo konačno donijeti sa zadovoljstvom to kažem u Hrvatskom saboru nije počela jučer. Pomalo podsjeća na onu basnu o lisici i gavranu, a zgodno je da su dva glavna protagonista ove priče doista jesu lisica i gavran. Naime, lisica je ministar Fuchs, fuchs na njemački znači lisica, a gavran je Miro Gavran.
Naime, ljudi iz Matice Hrvatske već dugo vremena su gurali ovakav prijedlog. Nije bilo nikakvog sluha od strane vladajućih, ali spletom zgodnih okolnosti prije svega predizborne godine dogodilo se da i ćorava koka ili ako ćemo izbjeći turcizam slabovidna koka ubode poneko zrno, a kokino ubadanje zrna se povećava progresivno kako se bliže izbori kao što se povećava hrvatstvo HDZ-a pa smo dobili konačno Zakon o hrvatskom jeziku.
Dakle u predizborno vrijeme HDZ je spreman čak i donijeti neke zakone koji idu u korist hrvatskog naroda i hrvatske države i mi to pozdravljamo. Ovaj Zakon o hrvatskom jeziku prije svega je potreban i utemeljen. Utemeljen je u hrvatskom Ustavu jer člankom 12. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske određeno je da u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
E sad, osim ustavnih odredbi o položaju hrvatskog jezika u zakonodavstvu Republike Hrvatske nije postojao nikakav drugi propis kojim bi se određivala, propisivala uporaba hrvatskog jezika. Dakle, logično bi bilo da je to onda i zakonski dalje razrađeno. Ovaj prijedlog je vrlo obuhvatan. U njemu stoji kako hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom u svim svojim funkcionalnim stilovima. Jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku kao i hrvatska narječja čakavsko, kajkavsko i štokavsko i njihove idiome, te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliško hrvatskoga, gradišćansko-hrvatskog ili karaševsko-hrvatskog jezika. Završen citat. Dakle, nije moglo obuhvatnije.
Dalje se kaže, s obzirom na navedeno kao i na to da gotovo sve zemlje članice EU sukladno svojim potrebama i vlastitim posebnostima uporabu svojih službenih ili državnih jezika određuju posebnim Zakonom o jeziku ili zakonskim propisima. Ovo je po meni nepotrebno, da ni jedna zemlja u EU nema Zakon o jeziku, mi ga trebamo donijeti, a većina ih ima. Dakle, nije to ništa egzotično ni neuobičajeno, ali ovo ne bi trebao biti bitan argument nego samo potvrda opravdanosti donošenja ovakvog zakona. Predlaže se radi zaštite poticanja razvoja osiguranja slobodne uporabe hrvatskog jezika, da se Zakonom o hrvatskom jeziku uredi službena javna uporaba hrvatskog standardnog jezika, te u Republici Hrvatskoj osigura sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku, završen citat.
O čemu je riječ? Dakle, članak 4. kaže da se ovim zakonom utvrđuju osnovna pravila u službenoj i javnoj uporabi hrvatskog jezika i osigurava sustavna i stručna skrb o hrvatskom jeziku. Spomenuo sam već bio u replici u Matici Hrvatskoj prijavili smo se i ljubazno su nas primili na konzultacije o ovom zakonu. Čuli smo od profesora Damjanovića da je više puta imao situaciju da ga umirovljenik u Zagrebu u radničkoj, u ulici pita da mu nešto prevede jer su svi natpisi u poslovnim zgradama na engleskom jeziku.
Dakle, riječ je o tome da nitko u Hrvatskoj ne smije biti diskriminiran zato što zna samo hrvatski jezik. I ovaj zakon ne priječi nikome da stavlja uz naziv na hrvatskom jeziku i naziv na engleskom, talijanskom, ne znam Mađarskom na dijalektu međutim mora biti i hrvatski jezik. To je bila primarna motivacija u Matici Hrvatskoj za poticanje donošenja ovakvog zakona.
U članku 6. stoji ovim zakonom se ne ograničavaju slobode književno-umjetničkoga izražavanja, niti se njime regulira privatna komunikacija. Dakle, nema čupanja jezika. Govori se o javnoj i službenoj uporabi hrvatskog jezika. Članak 16. radi zaštite osiguranja slobode uporabe i poticanja razvoja hrvatskog jezika Vlada donosi Nacionalni plan hrvatske jezične politike sa popisom prioritetnih ciljeva i mjera. On bi trebao biti donijet unutar dvije godine i to će biti važna točka kada ga donese sljedeća Vlada da se vidi kakvo je stanje i kakve su procjene što treba činiti i na koji način dopuniti ovaj zakon.
Od strane protivnika slušali smo sljedeće prigovore. Prvi ide u smjeru toga da nam nije potrebno hiper normiranje. Tamo gdje stvari funkcioniraju bez zakona čemu donositi zakon? Međutim, isti ti bi se silno pobunili kada bi netko rekao da nam nije potreban Zakon o uporabi jezika i pisama nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Kako to da imamo Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, a nemamo Zakon o hrvatskom jeziku u Hrvatskoj koja je nacionalna država hrvatskog naroda.
Nadalje, čujemo da je jezik živ, promjenjiv, pa jezik nije okamina kao što se tobože ovim zakonom želi načiniti. To sad znači da sve zemlje koje imaju Zakon o jeziku da su njihovi jezici okamine, pa je onda okamina i francuski jezik i slovački i poljski i slovenski i svi jezici koji se govore u Švicarskoj i u Belgiji.
Problemi ovog zakona su kao što sam rekao u replici, to što on više sliči na jednu deklaraciju o javnoj i službenoj uporabi hrvatskog jezika, jer ničim zakon nije osnažen. Mi smatramo da je potrebno bilo već staviti u njega neke kaznene i prekršajne odredbe, prije svega što se tiče onoga što je i potaknulo ljude u matici da razmišljaju o ovome. Činjenica da recimo u hotelu u stranom vlasništvu u kojem rade stranci, a u kojem će možda odsjesti i Hrvat nemate natpise na hrvatskom jeziku. Zašto bi pogotovo stariji naši sugrađani morali znati engleski jezik? Neka stoji naravno natpis na engleskom, ali zašto ne bio i natpis soba, lijevo, desno, dizalo, gore, dolje i na hrvatskom jeziku i kakav bi bio problem da se odredi u razumnom roku inspekcijama da se kažnjava 10 tisuća eura hotel koji nema upute i na hrvatskom jeziku. Jel to neka viša matematika, jel to jezična policija ili je to omogućavanje da ljudi koji govore hrvatski u Hrvatskoj nisu diskriminirani?
Ono što je problem u ovom zakonskom prijedlogu i što će biti u praksi je da nije definirana razina i vrsta obrazovanja lektora. Tko je lektor? Je li lektor onaj koji je završio preddiplomski studij kroatistike na nekom od hrvatskih sveučilišta? Da li lektor mora imati diplomski studij kroatistike završen? Bi li lektor moga biti kolega Glavašević koji je diplomirao lingvistiku? Da, može li raditi kao lektor onaj koji je završio studij kroatikuma na Hrvatskim studijima ili lektor može biti bilo tko? Može li netko biti lektor što Talijani kažu per chiara fama, netko tko je nije završio te studije, ali je već prepoznat kao vrhunski prevoditelj recimo na hrvatski jezik. Može li se uvesti nekakav stručni ispit da onaj tko prođe taj ispit može raditi kao lektor i vršiti lektorske usluge pa bi ga završili i neki ljudi, ne znam Mate Maras je završio matematiku, sigurno bi radio vrhunski i posao lektora. To je nešto što treba pojasniti i definirati.
Što se tiče onoga što je promijenjeno u konačnom prijedlogu u odnosu na prvi prijedlog, jedna korisna stvar je da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke Europskom pučkom pravobranitelju, a druga promijenjeno je jer je bilo nekakvih kontroverzi, promijenjeno je sjedište vijeća koje će stolovati u Ministarstvu kulture. To je ovo ministarstvo gdje upravo policija i PNUSKOK češljaju nekakve papire vezano za geodeziju, pa možda je to, čuli smo ministrica je na službenom putu samo da ne bude ko u onom filmu Otac na službenom putu. Tamo će dakle stolovati, stolovati vijeće.
Mi u biti ovdje imamo političku raspravu i ajmo razgovarati o politici. Dakle, ovaj zakon ne govori o jeziku. Ovaj zakon govori o službenoj javnoj uporabi jezika, pa ajmo govoriti o tome. Kako to da je besposleni pop i nepotrebno krštenje jarića donositi Zakon o hrvatskom jeziku, a nije nepotrebno hodočastiti u Sarajevo 2017. i potpisivati Deklaraciju o zajedničkom jeziku.
Govori se o dijalektima. Prvo neistina je da se prijeći uporaba dijalekata, kolega iz IDS-a kaže može li u Istri u školi objasniti mu Newtonov zakon na dijalektu lokalnom, može, ali mu mora objasniti i na standardnom hrvatskoj jer će to dijete možda doći u Zagreb na PMF studirati fiziku, pa ga mora znati i na standardnom hrvatskom, a ako će mu pomoći u tom trenutku da ga bolje razumije dijalekt nek koristi dijalekt, ali neka ga nauči i da formulira i na standardnom hrvatskom jeziku.
Onda što je dijalekt? Što je idiom? Do koje razine usitnjavanja će ići? Hoće li mu u Puli objašnjavati na dijalektu Pule pa i djetetu koje dolazi iz 20 kilometara sela koji ima sasvim drugačiji dijalekt? Ima li on pravo na svoje Newtonove zakone i formulacije?
Drugo, svaki standardni jezik je dijelom umjetan i nemojte nam otkrivati toplu vodu. Dakle, u jednom trenutku uzima se neka jezična osnova rad… prave se rječnici gramatike i pravopisi i taj se jezik uči u školi jer kako bi drugačije komunicirao Talijan iz Udina i sa Sicilije, kako bi komunicirao Hrvat iz Bednje i Hrvat iz Jelse, na kojem jeziku? Ako dođe Hrvat iz Bednje u hotel na Jelsu i nema, ne zna recimo engleski, stariji čovjek i ima natpis na engleskom jeziku i na dijalektu, on kao građanin Hrvatske u Hrvatskoj nema natpis koji mu je razumljiv ili ako starac iz Jelse ode u Bednju u restoran kako će naći zahod ako nema na hrvatskom upute gdje se nalazi? Teško, pa o tome je riječ, o tome je riječ.
Dakle, da bi na razini cijele Hrvatske ljudi međusobno svi mogli komunicirati, da bi se onaj u Bednji snašao na Jelsi i onaj iz Jelse snašao u Bednji jedan i drugi osnovno obrazovanje je obvezno će naučiti dovoljno standardnog hrvatskog jezika da mogu i međusobno komunicirati i koristiti usluge gimnazija i fakulteta u RH, pa će studirati fiziku na PMF-u u Zagrebu i onaj iz Jelse i onaj iz Pule i onaj iz Bednje.
Dakle, dijalekt ima svoju ulogu, svoju funkciju. Neke stvari se mogu izraziti samo na dijalektu. Zato je dijalekt tako uvijek sočan, duhovit, snažan. I Krleža stvari dijalektalne piše na dijalektu jer je samo na tom jeziku to mogao izraziti, ali Miroslav Krleža ako slušate njegove zvučne zapise govori perfektan štokavski standardni jezik jer je obrazovan čovjek jer ima svijesti o značenju standardnog jezika. Da nije djelimično umjetno standardizirani francuski jezik i da na tom jeziku koji je pomalo umjetan svakome nastajala stoljećima književnost i književna tradicija ne bi Proust mogao napisati svoje romane na tom francuskom jeziku. Dakle, da topla voda, standardni jezik je dijelom umjetan, nikome to nije babin jezik ali ako ćemo ostati na jeziku svojih baba mi nećemo moći komunicirati i nećemo moći graditi tradiciju na onome što je visoka kultura i visoki knji… visoka književnost. Naravno i dijalekt može biti vrhunska književnost, ali na jedan drugi način.
Dakle, nemojte nam otkrivati toplu vodu i sakrivati se iza dijalekata nego recite da ste na liniji Bečkog književnog dogovora iz 1850., Novosadskog dogovora iz 1954. i Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. koji su neki bitni ovdje politički faktori potpisivali. A nemojte nam mazati oči i skrivat se iza čiču miču i, i, Bednje i Jelse i ne znam, ne znam čega. Ajmo govoriti o politici. Da ovo je politička odluka, ona se tiče jezične politike, ovo je nacionalna država hrvatskog naroda i drugih građana i nacionalnih manjina. Ti jezici su zaštićeni posebnim zakonom, sa da se donosi Zakon o, o hrvatskom jeziku, nema nikakvog razloga da se taj zakon ne podrži i da ga se dalje ne dorađuje. A ponovit ću još jednom osnovna intencija i to ste mogli čuti od Matice hrvatske je ta da u Hrvatskoj nitko ne smije biti diskriminiran zato što zna samo hrvatski jezik. Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Idemo sada na 2. raspravu u ime Kluba zastupnika SDP-a, govorit će poštovana kolegica Glasovac. Izvolite.

Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine predsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicom, kolegice i kolege. U ime kluba SDP-a ću ponoviti stav kojeg smo iznijeli i prilikom rasprave o ovom prijedlogu zakona u prvom čitanju budući da se između prvog i drugog čitanja nije bitno nešto bitno promijenilo. A isto tako ovaj stav je zapravo stav kojeg, kojeg njegujemo odnosno imamo već 10 i više godina. Nije se mijenjao svo ovo vrijeme. Ja ću podsjetit na samom početku da je kada govorimo o zakonu o eventualno službenoj javnoj uporabi hrvatskog jezika, čl. 12 st. 1. Ustava je određeno da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo i time je eklatantno nedvosmisleno utvrđena obveza svih tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne samouprave na obveznu upotrebu odnosno uporabu hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Također uporaba hrvatskog jezika u medijima i drugim sredstvima javne komunikacije, u obrazovanju, u znanosti, u kulturi, u poslovnoj komunikaciji već je regulirana posebnim propisima poput Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o audio vizualnim djelatnosti. Isto tako obaveza uporabe hrvatskog jezika i latiničnog pisma u nazivima pravnih osoba, već je propisana Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o ustanovama te Zakonom o udrugama. Obveza poznavanja hrvatskog jezika definiranja je Zakonom o državljanstvu i Zakonom o reguliranim profesijama. Sukladno navedenome, naš je stav da postoji sustavna zakonska regulativa kojom se uređuje način uporabe i položaj hrvatskog jezika u javnim komunikacijama. To je stav koji smo izrekli i kada su, kada je zastupnik laburista Dragutin Lesar predlagao ovaj zakon tadašnjoj Vladi 2012. godine, ali isti taj stav je izrekao recimo i HDZ kada je Dragutin Lesar u ime svog kluba predlagao Zakon o uporabi hrvatskog, hrvatskog jezika 2010. godine. Naš stav se od tada nije promijenio. Mi smatramo da je briga o uporabi hrvatskog jezika stalna potreba koja zahtjeva sustavan i trajan proces, a sustavnost uporabe hrvatskog jezika ne može se osigurati jednim zakonom, a ni neće, budimo realni. Pogotovo ne ovakvim. Efikasniji učinak se postiže odgovornom brigom o uporabi hrvatskog jezika u svakoj djelatnosti zasebno i ako govorimo već o životu, o razvoju i njegovanju hrvatskog jezika, onda ne možemo ovu raspravu, u ovoj raspravi ne spomenuti da nas treba zabrinuti činjenica da čak 60% građana u Hrvatskoj, nije u godinu dana pročitalo niti jednu knjigu. Da naši učenici pokazuju na PISA istraživanjima već godinama ispodprosječnu čitalačku pismenost. Da nas godinama žaloste rezultati mature iz hrvatskog jezika, da se trebamo ovdje baš danas zapitati kakav je položaj književnika u našem društvu, položaj učitelja, nastavnika, profesora hrvatskog jezika, kakav je položaj kazališta, umjetnika, a kako se vrednuju znanstveni radovi na hrvatskom jeziku u odnosu na znanstvene radove na engleskom jeziku. Kakva je dostupnost literature u znanstvenoj i akademskoj znanosti na hrvatskom jeziku. Sve su ovo pitanja kroz koja je, kroz odgovore na koja smo se mogli skrbiti snažnije o hrvatskom jeziku i do sada bez ovog zakona, a nismo. Danas nam je cijeli svijet na dlanu, informacijsko i digitalno društvo piše neka nova pravila, sadržaja je napretek na svim jezicima. Djeca već u najranijoj dobi prebiru prstićima po mobitelu prateći na You Tube-u sadržaje na engleskom ili nekom drugom jeziku. Djeca su već u predškolskoj dobi bilingvalna. Komunikacija na društvenim i komunikacijskim mrežama postaje sve kraća, ograničena brojem znakova, opterećena gifovima, emotikonima, nekim drugim simbolima umjesto onog klasičnog jezika. Jelovnici u restoranima, komunikacija u nekim velikim korporacijama, ugostiteljskim objektima na obali, a i šire obavlja se i objavljuje se na stranom jeziku. Pitanje je hoće li se ovim zakonom išta od ovoga promijeniti. Budimo iskreni i recimo da neće. Zašto? Zato jer je jezik živi organizam, a na životu ga njeguju i obogaćuju samo oni koji ga govore, a njegovo održavanje i život ovisi o generacijama koje dolaze, koje mahom iz Hrvatske odlaze u neke druge zemlje prihvaćati, govoriti i živjeti neke druge jezike iz nužde. Jezik neće zaštititi, sačuvati ni obogatiti nikakvo normativno uređenje pa ni ovaj zakon. Jezik će ovisiti o našoj snazi da se borimo i s problemom starenja nacije i odlazaka iz Hrvatske i dolascima u Hrvatsku i suženim opsegom korištenja jezika i učenjem i poučavanjem hrvatskog standardnog jezika. Izvorni govornici i izvorne govornice hrvatskog jezika temeljem vlastitog jezičnog osjećaja, jedini su pravi jezični autoriteti za vlastiti materinski jezik, a to ne može i nikad neće moći regulirati nikakvo vijeće, a ni ovaj zakon. Jezik se opisuje, jezik se ne propisuje, on se govori, piše i čita. Ne može se zakonom ni ograničiti ni regulirati pogotovo ne ovakvim zakonom, ovakvog sadržaja i ovakvoga naziva. Ovo je zakon potpuno pogrešnog naziva. Ne može se zakon zvati Zakon o hrvatskom jeziku, barem ne zakon ovakvog sadržaja jer objekt i tema ovog zakona nije jezik sam nego ako čitamo zakon, eventualno može biti njegova javna uporaba ili javna primjena. Jezik kao takav zapravo je apstraktna kategorija koja ne postoji bez govornika i ne postoji ako se ne upotrebljava, a upravo je reguliranje njegove upotrebe u javnom životu eventualno bilo, moglo biti svrhom ovakvih zakonskih prijedloga, ali nije. Primjerice Slovenci imaju zakon o javnoj rabi slovenščine ili u prijevodu na hrvatski Zakon o javnoj uporabi slovenskog jezika, a imamo i mi Zakon o javnoj uporabi pisma i nacionalnih manjina u RH. No ovaj zakon podsjećam ne zove se uopće tako, ovaj zakon zove se Zakon o hrvatskom jeziku, regulira apstraktnu materiju.
Drugo, zakonska regulacija uvijek je povezana s nekim povodom, razlogom, potrebom da se nešto regulira, možda je povod da za donošenje ovog zakona bilo više devedesetih godina kada je jezik osamostaljivao ili prije ulasku u EU 2013.g.. Ako je već bilo nekih strahova od utapanja hrvatskog jezika u moru drugih europskih jezika, ali danas deset godina nakon što je hrvatski jezik priznat kao 24. službeni jezik EU, kada je više nego jasno da hrvatski jezik EU nije niti ugrozila ni čime su nas neki također plašili nego je upravo obrnuto dala nam je na volju da svoj jezik njegujemo kako mi znamo, želimo i umijemo.
Postavlja se pitanje treba li nam Zakon o hrvatskom jeziku i ako nam treba kakav bi on trebao biti? Većina jezikoslovaca smatra da je hrvatski jezik u boljem položaju nego što je ikad bio ako govorimo o njegovoj normiranosti, o njegovoj standardiziranosti, o tome da se slobodno razvija, da je priznat i u zemlji i u inozemstvu i da ček 95,25% stanovnika RH prema popisu stanovništva iz 2021.g. se izjasnilo da im je hrvatski materinski jezik.
Međutim, zagovornici Zakona o medijima su često spominjali da hrvatski jezik ugrožavaju i anglizmi pa da nam je potreban Zakon o jeziku, a onda dođe pred nas ovakav zakon koji ne štiti hrvatski jezik od anglizama zato što se od anglizama ne možemo zaštiti ovakvim zakonom.
Često su se srbijanske i jezične i kulturne pretenzije prema hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi i onda dobijemo pred nas zastupnike Zakon o jeziku koji ne štiti hrvatski jezik od tih i takvih pretenzija, ako ih je bilo zato što se od toga hrvatski jezik ne može zaštititi Zakonom o jeziku barem ne ovakvim. I što nam onda ostaje? Od čega i od koga mi zapravo štitimo hrvatski jezik o ovakvim Zakonom o jeziku? Odgovor na to pitanje nismo dobili jer ga nismo niti dobili. Hrvatski jezik pitanje je li napadnut i ako je napadnut može li se braniti ovakvim zakonom.
Ovo je također zakon bez sadržaja, to je praktički zakon ispražnjen od ikakvog sadržaja, ovdje je više riječ o nekoj rezoluciji ili deklaraciji o jeziku jer u konačnosti, konačnici ovaj zakon nema penalnih odredaba za što se budimo realni mi ne bismo niti zalagali niti bismo to podržali, ali će u konačnici značiti da ako se zakon provodi dobro, ako se zakon ne provodi opet dobro, nikom ništa. Znači ovo nije zakon ovo je mogla je biti deklaracija ili nekakav druga rezolucija.
Ovaj zakon je ispražnjen od sadržaja zapravo i zbog toga jer znači da se on samo u deklaratornoj razini dotiče pojedinih pitanja javne ili službene uporabe hrvatskog jezika ili uporabe, ali ništa posebno ne definira niti daje okvire što se tim zakonom štiti od koga se štiti i što ćemo tim zakonom u stvarnosti dobiti. Namjerno pozivam se na ovom riječ štiti jer su upravo predlagatelji kao povod za ovaj zakon govorili o tome da hrvatski jezik treba zaštititi i da treba o njemu skrbiti, iako ne znam zapravo što bi ta skrb podrazumijevala. Znamo što znači riječ skrb, al na koji način, kojom odredbom ovog zakona mi skrbimo o hrvatskom jeziku.
Iz ovog zakona nije jasno zapravo zašto je ovlašteni predlagatelj Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a ne Ministarstvo kulture i medija ili zajednički Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo kulture i medija što bi daleko bilo prirodnije jer jezik kako se tu uobičajeno naglašava, a i u obrazloženju donošenja ovog zakona stvar kulture identiteta, a ne naravno neizostavno, ali tek nakon toga obrazovanja i znanosti.
Primjerice u Sloveniji je nositelj svih jezičnih pitanja Ministarstvo kulture, a kad se već spominje Slovenija koju se često se spominje slovenski jezični zakon kao uzor našim predlagateljima, međutim činjenica da je u Sloveniji zakon o javnoj uporabi slovenskog jezika mrtvo slovo na papiru jer iako ima čak i novčane kazne do sad nitko, ali baš nitko nije kažnjen, iako bi prvi koji bi trebali biti kažnjeni temeljem tog zakona upravo novčanim kaznama bile bi korporacije poput Apple-a ili Netflixa jer se ne podržavaju slovenski jezik premda bi po zakonu to morale. Ali naravno u toj borbi za jezik sa bogatim moćnim korporacijama jezik je taj koji je i u slovenskom zakonu nastradao.
I zaključno, iako su mnogi jezikoslovci upozoravali da nema potrebe za donošenjem Zakona o jeziku, da se jezik najbolje štiti njegovim poučavanjem i proučavanjem, a nikako paragrafima i zakonima vladajući su se odlučili na donošenje zakona pogrešnog imena, bez ikakvog povoda, zakona bez sadržaja i smisla, zakona o kojem čak ni izvorni predlagači nisu zadovoljni, ali potiho gunđaju jer ne smiju glasno. Bit će to zakon kojim zapravo nitko neće biti zadovoljan, koji u stručnom smislu neće ostaviti nikakav pomak, ali koji će poslužiti jedino da se pukači s desne strane umire i da ih se uvjeri u nacionalnu osviještenost vladajućih pseudo zaštitom nacionalnog blaga našeg jezika što jezik neosporno jest, ali s ovakvim zakonom zaštititi se neće.
Bit će to jedini zakon kojeg se nitko neće morati pridržavati i koji praktički ništa neće propisivati, a kojem će jedini cilj biti oformljavanje nekog vijeća koje će nešto vijećati i davati neke savjete koji će se moći i ignorirati kao što i Sanader ismijavao i ignorirao članove jednog prethodnoga vijeća gdje je on vodio jezičnu politiku.
Dakle, protiv ovakvog Zakona o hrvatskom jeziku ne znači biti protiv hrvatskog jezika nego znači biti upravo suprotno protiv manipulacije hrvatskim jezikom, znači biti protiv zlouporabe hrvatskog jezika u predizborne svrhe što HDZ ovim činom radi.
Stvaranjem nekakvog dodatnog regulatornog tijela može rezultirati novim razdorima i u jezikoslovnoj struci, ali i u društvu općenito. Isprva se govorilo da je riječ o integrativnom dokumentu koji će objediniti sve govornike hrvatskog jezika, a do sad smo dobili samo dodatne podjele u društvu i etiketiranje oni koji se ne slažu s idejom donošenja ovakvog Zakona o jeziku te njihovo obilježavanje kao mrzitelja svega hrvatskog, a počele su ponovo i stare prepirke o onome tko bi trebao, tko bi se trebao baviti reguliranjem pravopisa kako bi se ponovno valjda moglo krenuti ostvarivanje profita na toj najprofitnijoj knjizi od kada je Hrvatske države.
Vrijeme će pokazati da će politika koja zagovara ovaj i ovakav Zakon o jeziku biti prva koja će pokazati da joj je taj zakon suvišan s time da će toj politici zakon o jeziku postati suvišan odmah nakon parlamentarnih izbora. Zato je proročanski govoreći ovakav Zakon o jeziku suvišan već danas.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Idemo na treću raspravu, Klub zastupnika Domovinskog pokreta i poštovani kolega Hasanbegović.
Izvolite.

Hasanbegović, Zlatko (Blok za Hrvatsku)
Hvala.
Poštovani ministre, svoje načelno stajalište o Zakonu o hrvatskom jeziku iznijeli smo u raspravi u prvom čitanju, jasno smo rekli da će Klub Domovinskog pokreta poduprijeti usvajanje ovog zakona bez obzira na njegov konačni sadržaj. To činimo iz načelnih političko-nacionalnih razloga neovisno o njegovim manjkavostima, nedorečenosti i provedivosti ili ne provedivosti budući da podupiremo svaki zakonski prijedlog koji dodatno naglašuje i oživotvoruje hrvatsku državnu, narodnu, kulturnu, u ovom slučaju jezičnu samobitnost. Među ostalim ne i presudno u ovom slučaju i nasuprot trajnim pansrpskim presizanjima, kao i djelovanju i utjecaju hrvatskih neojugoslavenskih i neovukovskih zagovornika tzv. jednog policentričnog zajedničkog jezika čiju je Deklaraciju o tzv. zajedničkom jeziku 2017. potpisala i ugledna hrvatska jezikoslovkinja Sandra Benčić, te koja se preko medija, politike i akademskog utjecaja već gotovo dva 10-ljeća obara na svaki pokušaj oblikovanja hrvatske državne i jezične politike utemeljene na konceptu hrvatske jezične samobitnosti. Zato ovom prigodom tek parafraziram glavne teze iz prvoga čitanja.
Osvrnuli smo se i na širu javnost i zakulisni meritum koji stoji u pozadini nastanka ovog zakonskog prijedloga, te s obzirom na neka predložena rješenja upozorili smo na mogući neželjeni učinak prepuštanja ključne buduće poluge hrvatske državne i jezične politike u ruke koterije koja je proteklih 10.g. predstavljala najgorljivije protivnike donošenja tog istog Zakona o hrvatskom jeziku.
Iskoristio sam dosjetku o prepuštanju hrvatskog jezikoslovnog jaganjca sjeni jezikoslovnog vuka Karadžića, te ustanovio notornu činjenicu da zakonski prijedlog nije podudaran s nacrtom Matice Hrvatske koja je legitimno odlučila zaobići javnu politiku sa središtem političke moći, te se odlučila na nejavni dijalog s predlagateljem bez meni poznatog učinka, osim jednog koji pozdravljam, o čemu nešto kasnije.
Pozadinu ovog zakonskog prijedloga i to je svakom upućenom jasno, treba gledati tek kao jednu, ne nužno i posljednju etapu dugogodišnjih jalovih pokušaja oblikovanja suvisle hrvatske državne i jezične politike s obilježjem jezikoslovnog rata, poznatog i kao pravopisni rat, iako je pravopisna problematika tek jedna od sastavnica svake suvisle i odgovorne državne i jezične politike.
S obzirom da hrvatsko, medijsko i političko pamćenje traje koliko i one zlatne ribice, podsjetio sam da su akteri uvijek isti, s jedne strane zagovornici institucionalnog oblikovanja državne jezične politike na podlozi hrvatske jezične samobitnosti, a s druge strane jezikoslovna siročad Vuka Karadžića i Đure Daničića među kojima i oni koje uznemiruje i samo postojanje jednoslova u, u hrvatskom latiničnom slovopisu koji se inače potpuno nepotrebno u ovom zakonskom prijedlogu i dalje naziva neobvezujućim kolokvijalnim nazivom gajica, po Ljudevitu Gaju, u osnovi tek kompilatoru, kao i u politici i javnom životu, tuđih i starijih slovopisnih rješenja.
Zametak neuspjelog pokušaja oblikovanja institucionalne državne i jezične politike pojavio se još 1995. u HS, Prijedlog za utemeljenje Državnog ureda za hrvatski jezik, riječ je o zastupniku Vukojeviću, protiv kojeg se odmah digla hajka iz različitih neovukovskih, medijskih, političkih i akademskih jazbina, a ostaje usamljen i u vlastitoj stranci uz argument da je riječ o obnovi istoimenog ureda iz NDH na čelu kojeg je bio znameniti jezikoslovac i urednik Hrvatske revije Matice Hrvatske Blaž Jurišić. Tek usput zakonska uredba i njezina provedbena naredba o Jurišićevu Državnom uredu za hrvatski jezik bila je puno bolje, jasnije i konciznije sročena od ovog zakona, ako to smijem blasfemično primijetiti. Ovo zapravo i nije zakon kao što smo čuli, već osrednje i konfuzno sročena Deklaracija o hrvatskom jeziku. Inače Blaž Jurišić ima aveniju u Zagrebu, pa me gospodo iz Možemo! čudi da vam je njegovo ime promaklo u likvidaciji imena ulica nazvanih po stanovitim istaknutim hrvatskim kulturnim i javnim prvacima, među kojima je i znameniti predsjednik Matice Hrvatice Filip Lukas.
Epilog toga pravopisnog rata o kojem sam podrobno govorio u raspravi u prvom čitanju, nastupio je 2012. kada je ministar Jovanović u duhu Khuena Karoly Hedervary-a u stanci između isušivanja nogometne močvare dekretom likvidirao Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika, što je akademik Katičić koji je kao i ostali članovi o tome saznao iz novinstva, rezignirano prokomentirao, citiram, duh hrvatskog jezika koji smo zagovarali očito im nije odgovarao, bio im je smetnja, pa su nas onda i raspustili. Ministar Jovanović otišao je i korak dalje i ulogu svoga osobnog komesara za hrvatski jezik dodijelio Željku Joziću rukopoloženom na čelo Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje kojim Jozić kao nezamjenjivi trans partijski kadar svake Vlade upravlja do današnjeg dana proglašujući institut ne znam po kojem mjerilu, tzv. krovnom ustanovom za proučavanje hrvatskog jezika već i citiram oblikovateljem hrvatske jezične politike.
Podsjetio sam na činjenicu da je upravo ravnatelj ovog instituta uporno nastupao u javnosti kao protivnik matičine inicijative za donošenje Zakona o hrvatskom jeziku, da je predlagatelj točnije ministrica kulture prema prvom prijedlogu ovog zakona iz meni nepoznatih ili poznatih razloga upravo ovaj institut izdvojila temu dodijelila samo na prvi pogled nevažnu ulogu sjedišta Vijeća za hrvatski jezik je dobro znala za otpore takvom rješenju koji bi mogli dovest u pitanje i svrsishodnost njegova djelovanja.
Dakle, ovo je sažetak konteksta bez čijeg poznavanja svaka rasprava o sadržaju ovog zakonskog prijedloga bila bespredmetna. Što je njegov meritum? Kada zanemarimo činjenicu izostanka sankcija, tzv. imperfektna norma deklarativne i simboličke dijelovi koji nikoga na ništa ne obvezuju, zbrku oko uporabe ustavnog pojma hrvatskog jezika kao službenog jezika i pojma hrvatskog standardnog jezika Ustav poznaje samo jedan službeni hrvatski jezik. Svi ostali pojmovi su za jezikoslovne rasprave a ne zakonske odredbe. Ti pojmovi standardni, književni jezik bili su dio mimikrijskog jezikoslovnog suprotstavljanja pojmovima hrvatski ili srpski jezik, hrvatski srpski jezik itd. I ne vidim potrebe robovanju tom mentalitetu i u Hrvatskoj državi.
Dalje, tu je pitanje lektorske službe koja zapravo nužno i ne treba biti dio ovoga zakona, a duša ovog kamilica zakona nalazi se u člancima 17. i 18. Vijeća za hrvatski jezik i djelokrug Vijeća. Upravo je ovdje došlo do kopernikanskog obrata između dva čitanja. Naime, ministrica Obuljen-Koržinek je po nalogu s previšnjeg mjesta koju ta problematika zapravo uopće ne zanima ali koja ne želi tzv. talasanje u predizbornim mjesecima odustala od svog protežea iz Instituta za hrvatski jezik. Znači u sudskom registru još uvijek Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje stoji, pa je u konačnom prijedlogu umjesto tog instituta kao da je mene poslušala kao sjedište Vijeća za hrvatski jezik osvanulo Ministarstvo kulture i medija, a koji za Vijeće obavlja administrativne, tehničke i pravne poslove.
U kontekstu općenite bezsadržajnosti ovoga zakona time je na razuman način uklonjena zapravo jedina točka prijepora koji su se odvijali u pozadini i zakulisju njegova porođaja. Sve to naravno slučajno koincidira i sa tekućim postupkom izbora ravnatelja Hrvatskog instituta za jezik nakon kojeg će nam ministre Fuchs tu je i vaša suradnica i ona nešto zna o tome, pa ako niste upoznati može vas o tome izvijestiti. Dakle, tek nakon tog postupka biti će i jasniji neki elementi zakulisja i smjera primjene ovoga zakona.
Budući da smo zagovornici potpuno drugog koncepta, Državnog ureda za hrvatski jezik ovo Vijeće neće imati status pravne osobe sa javnim ovlastima. Kozmetičke promjene putem amandmana predstavljale bi puko zanovijetanje.
Zaključno. Ostaju i dalje sljedeće primjedbe u prvom redu na sastav i način imenovanja članova Vijeća. Dakle, beživotno izjednačavanje svih sveučilišta posebice obezvređivanje Sveučilišta u Zagrebu što je apsurd s obzirom na veličinu i tradiciju pojedinih odsjeka za kroatistiku Katedri za hrvatski jezik i književnost itd. itd.
Zaključno. Ovaj Vladin zakonski prijedlog nije isto što i Nacrt Matice Hrvatske, to treba jasno istaknuti. Njegova primjena ovisit će i to je sasvim razumljivo kao i uvijek o političkim prilikama i državno-političkoj volji koja će i određivati sastav Vijeća. Ne želimo biti zloguki proroci, ne želimo da zakon ostane mrtvo slovo na papiru. Vijeće poprište beživotnog nadmetanja jezikoslovnih samoljublja ili u najcrnjem epilogu koji bi nastupio u slučaju buduće koalicije tzv. ideološkog moratorija instrument novog vukovskog nasrtaja na hrvatski jezik.
Klub Domovinskog pokreta glasovat će za Zakon o hrvatskom jeziku.
Hvala.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Četvrta rasprava, Klub zastupnika HDZ-a poštovani kolega Krstulović-Opara.
Izvolite.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče, gospodine ministre, gospođe i gospodo zastupnici i zastupnice.
Ovo su oni trenuci kada hrvatski domoljub ispunjen ponosom i zahvalan Bogu što može ovdje u Hrvatskome saboru govoriti o svom materinjskom jeziku i sa svojim doprinosom učvrstiti Zakon o hrvatskom jeziku koji će taj najčvršći biljeg našega identiteta dodatno osnažiti, dodatno zaštititi i kojem će dati, biti data dodatna skrb i jamstvo za razvoj budućnosti. Ljubav i emocije, kazat će neki, ne da se normirati, propisati zakonom. Ne treba se olako složiti sa tom tvrdnjom, evo zašto. Bio sam u prvome sazivu Sabora '90.-'92. kao mladić pun domoljubnog zanosa i bio sam zapravo počašćen činjenicom da sam imao tu čast odlučivati o našem Ustavu, našem grbu, našoj zastavi, o našoj himni, o našoj nezavisnosti i suverenosti.
Jesmo li mi tada tu tkaninu, crven, bili, plavi proglasili službeno svojom zastavom? Jesmo li, isto tako, Lijepu našu proglasili najsvečanijom pjesmom i glazbom? Jesmo li donijeli 142 članka čiste ljubavi u „Božićnome Ustavu“? Jesmo. Potrebno je u životu jedne nacije donositi takve simbolične odluke. Potrebna nam je ta simbolična gesta, taj i takav izraz ljubavi i emocije. Naši branitelji su ginuli pod tom zastavom, a na njihovim grobovima je svirala Lijepa naša. Molili smo i molimo dandanas na hrvatskome jeziku. Danas donosimo Zakon o hrvatskom jeziku koji je nastao na istim osjećajima kao i prije 34 godine i to kao čin ljubavi, ali i osjećaja odgovornosti koji kao narod gajimo prema hrvatskom jeziku i domovini.
Ivana Kukuljevića Sakcinskog sam puno puta spominjao u svojim govorima, tamo od 17.3.2017. na 50. godišnjicu Deklaracije o imenu i položaju hrvatskoga jezika i stalno sam podsjećao na njegove plemenite misli iz njegovih govora u tadašnjoj sabornici tu priko puta Markova trga kada je 2. svibnja '43. govorio o potrebi hrvatskog jezika kao javnog diplomatičkog jezika u javne službe i u Sabor i potom u svom govoru 23.10.1847. kada je Sabor i donio tu odluku.
180 godina nakon tih njegovih obvezujućih poruka mi sabornici, nasljednici tih časnih ljudi i njega donosimo, donosimo zakon kojega je on tako srčano želio. Dovršavamo njegov posao, ali i stvaramo obvezu našeg naraštaja. Onog naraštaja koji je doživio puninu afirmacije hrvatske države, koja je ostvarila sve svoje nacionalne ciljeve, koja je Hrvatsku učinila ne samo slobodnom i neovisnom nego punopravnom članicom EU i članicom svih asocijacija koje nas vezuje sa zapadnokršćanskom civilizacijom.
Dakle završili smo sve i sada dovršavamo i ovaj segment i utvrđujemo hrvatsku nacionalne temelje donošenje ovog Zakona. Mnogi su za hrvatski jezik stradavali. Danas se sjećamo i dr. Ivana Šretera koji je, kojeg su baš radi hrvatskog jezika 80-ih godina osudili, utamničili i potom na početku velikosrpske agresije ubili zbog hrvatskog jezika. On je postao mučenikom za hrvatski jezik. Sjećamo se njih i donosimo ovaj Zakon i radi hrvatske povijesti, ali donosimo ovaj Zakon i radi budućnosti hrvatskoga jezika.
Domoljubi okupljeni u Matici hrvatskoj, onoj instituciji u koju nas 182 godine uči hrvatskome jeziku pokrenuli su inicijativu i sačinili prijedlog ovoga Zakona i taj Zakon su poduprli i HAZU i rektorski zbor i Crkva u Hrvata i zajednica i udruga svih srednjoškolskih učitelja hrvatskog jezika, potom društvo hrvatskih književnika, a ovo naglašavam upravo zbog toga jer je njihova zajednička želja bila dobrobit hrvatskoga naroda. Dobrobit koja služi svima, a ne, i ne protiv ikoga. Sasvim sigurno možemo tvrditi da donošenje Zakona o hrvatskom jeziku konačno ostvarena višestoljetna težnja naših predšasnika te da je u njemu derivat cijele hrvatske povjesnice, od useljenja do danas.
Od onog vjernog opata koji je u Crkvi sv. Lucije u Jurandvoru uklesao glagoljska pisma u Bašćansku ploču preko Marka Marulića, sve do dana današnjeg. Sve je u ovome Zakonu, u ovoj težnji koju mi danas radimo. Hrvatski jezik u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskog nacionalnog identiteta i hrvatske kulture. U njemu se prepoznaju jasni znaci vremena kroz koje smo kao narod prolazili.
Hrvatski jezik je jedinstven i po tome jer su njegove tri ravnopravne sastavnice, čakavski, kajkavski i štokavski snažno uzajamno prožete naslagama naše višestoljetne pismenosti, čitamo se, slušamo se, govorimo jedni drugima i razumijemo se. I sve te, svo to veliko trojstvo čini jednu jedinstvenost. Parafraziram velikoga prof. dr. Radoslava Katičića koji je bio među onim hrabrim matičarima koji su '67. donijeli Deklaraciju o imenu i položaju hrvatskoga jezika.
Istog tog čovjeka, Jovanović, ministar SDP-a ga je 2012. skinuo i ukinuo Vijeće za hrvatski jezik kojega je on tada vodio. Deklaraciju koju sam spomenuo donijeli su hrabri matičari i njome su se suprotstavili od partija oktroiranom Novosadskome sporazumu, odnosno srpsko-hrvatskome. Donešena je ta Deklaracija u osjet Hrvatskoga proljeća, dala je narodu nadu, a hrvatski je jezik opet bio narodotvoran. Naglašujem to, narodotvoran.
Ovdje želim pokazati kolegama sa lijeve strane da je i veliki Miroslav Krleža, književni bard ljevice potpisao Deklaraciju i Titu kazao da odbija povući svoj jezik, svoj potpis potpore Deklaraciji jer kaže, što je potpisano je potpisano, ja stojim uz svoj hrvatski jezik. Izbacili su ga iz Centralnog komiteta Komunističke partije, ali je ostao i čuvao je hrvatski jezik.
.../nerazumljivo/... Zakon o hrvatskom jeziku je uključiv, ne isključuje nikoga, nema nikakvih ukidanja ili zabrana. Nema kažnjavanja niti jezične policije, kako su i prije nego li je tekst zakona ugledao svjetlo dana prstom upirali i optuživali dežurni sijači stalne protimbe. Utihnuli su njihovi talambasi, njihovo siktanje, njihove nevjerojatne objede prije i za vrijeme prvog čitanja prijedloga zakona jer smo to stoički otrpjeli, mirno, pristojno i argumentirano predstavili ovaj moderni, suvremeni, uključivi zakon. Nadam se da će oni koji su ti stalni protivnici zaveli svojim plašenjem i bučenjem sada shvatiti da zakon donosimo jer smo zrelo razvijeno društvo koje mora njegovati i imati normu o standardnome jeziku sa kojim se svi u Hrvatskoj razumiju i čakavac na Jadranu i kajkavac na našem sjeveru i štokavac u Srednjoj Bosni ili na hrvatskome jugu.
Tekst zakona, već sam rekao, je suvremen provediv, jednostavan i svima razumljiv. S njim će biti lako očuvati, njegovati i razvijati hrvatski jezik i u idućim godinama i u razdoblju kojemu ne znamo što i kako će biti u kojima zasigurno možemo očekivati daljnje ubrzanje svijeta, nove vjetrometine, ugroze od kojeg ga želimo zaštiti. Pogledamo li u prošlost doista se možemo ponositi svojim jezikom, identitetom i kulturom. Međutim, pogledamo li u budućnost bez ovog zakona možemo osjetiti samo strepnju za svoj jezik, za svoju kulturu i identitet.
Možda zvuči kao dijalektika, ali je zapravo ovo zakon o budućnosti o hrvatskoga jezika. Ovim zakonom ne zaštićujemo hrvatski jezik u prošlosti nego za budućnost. Zakonom omogućujemo suvremeni razvoj našeg jezika u narednim vremenima pred nama.
Na raspravi prigodom prvog čitanja sam odbio polemiku sa protivnicima zakona tako da im sada neću pridavati pozornost opetovanje naših argumenata. Sve je kristalno jasno. Sad je vrijeme za odluku koje u mome Splitu zovu ili jesi ili nisi.
Ovaj govor upućujem onima koji su dosad bili neodlučni te ih još jednom pozivam da dobro promisle prije odluke. Donosimo zakon koji se izravno ugrađuje u temeljne naše državnosti. U temelje naše državnosti. Onima koji su protiv ne mogu pomoći, ali sa svim srcem, žarom i pruženom rukom želim pozvati one koji imaju neke dvojbe da u ovome povijesnome trenutku za hrvatski narod daju svoj glas na kojega će biti ponosni i oni i njihova djeca. Evo zašto.
Zakon o hrvatskom jeziku nam je na ponos jer imamo suvremeni primjenjiv zakon. Skrb o razvoju hrvatskog jezika odgovornost je cjelokupnog hrvatskoga društva i mora biti postavljena nadnacionalna nadinstitucionalna razina, a to postižemo uvođenjem vijeća o hrvatskom jeziku koji ovaj zakon predviđa.
Zakon također predviđa i propisuje obvezu donošenja Nacionalnog plana hrvatske jezične politike koja će u tom, a taj dokument će stvarati najbolji i najveći stručnjaci iz jegi… jezikoslovne struke i on će djelatno provoditi mjere za provođenje razvoja hrvatskog jezika u budućnosti. Posebno će se voditi računa o učenju hrvatskog jezika kako kod potomaka naših iseljenika, ali i stranaca doseljenika. Radit će se i na razvoju nazivlja iz tehnološkog područja sa kojim se sve više suočavamo. Zakonom se daje nova uloga dosada zapostavljenoj struci lektora koji će raditi za sva javnopravna tijela kako bi prilagođavali službene tekstove koji su često opterećeni našim građanima teško razumljivim pojmovima, izrazima ili sklopovima rečenica. Svaki hrvatski čovjek gdje god bio, baka u slavonskom selu i ribar na udaljenom otoku moraju moći u potpunosti razumjeti rješenja javnopravnih tijela, moraju im biti jasna i razumljiva službena priopćenja ili poruke vlasti kako onih lokalnih tako i onih sa nacionalne razine. Zakon o hrvatskom jeziku će spriječiti diskriminaciju naših građana koji znaju samo svoj materinski jezik.
Od kad je ulaskom u EU hrvatski jezik postao službeni jezik u njezinim institucijama proizvodnja tekstova na hrvatskome jeziku daleko je najveća u odnosu na bilo kojeg drugog izdavača u Hrvatskoj. Možete li zamisliti koliko tisuća tekstova proizvode naši prevoditelji i upravo njima treba potpora, stručna potpora i pomoć koju će naći u vijeću koji će ih razriješiti dvojbe kako primijeniti novu hrvatsku riječ temeljem prijevoda sa stranog jezika i na taj način uvodimo u hrvatski jezik nove, prilagodljive i suvremene hrvatske riječi.
Zakon kako kažem donosimo kako bismo osigurali budućnost promišljanjem i planiranjem. Jezik se ne propisuje, on se piše, govori i čita. Uživajmo u ljeposlovlju i blago izgovarajmo naš plemeniti jezik, njegujemo ga u razgovoru sa djecom, a ovdje u ovome časnome domu barem danas to vas od sveg srce molim, odbacimo ljutnju, zluradost, naizgled dopadljive doskočice pune sočnih epiteta na stranim jezicima, uživajmo u hrvatskome plemenitome jeziku.
Predsjednik sabora veliki pjesnik Vladimir Nazor nam je ostavio nekoliko izvrsnih pjesama o hrvatskom jeziku na njegovoj bračkoj čakavici, ali i na standardu i podučio nas stihovima u pjesmi o jeziku. Ne znamo dal smo gradili mi njega il je on nama svoju dušu dao, a sada nov kad mulj i suša prijeti u ovom lomu i gaženju svega još Hrvat nikad nije bolje znao da mu je s njime živjet i umrijet.
Jeste li se ikad upitali koliko su Hrvati pjesama, tekstova posvetili hrvatskome jeziku? Da su naši slavni preci imali svoju državu i slobodni hrvatski jezik u njoj vjerujem da ne bi toliko žudili za hrvatskim jezikom i toliko mu pjevali. Izražavali su svoj domoljubni žar poput Marka Marulića suprotiva Turkom, ali i suprotiva silniku koji im je jezik to je jedino što im je preostalo htio, ali nije uspio zatrti, uništiti. Ne, nije mogao i neće. Zašto? Jer hrvatski jezik nama u genima bio on čakavski, kajkavski ili štokavski. Bilo koji iz tog zlatnog trojstva u jedinstvu stoljetnim iskustvima i borbom impregniran on čini hrvatski, jedinstveni hrvatski jezik.
Ovaj či… ovaj zakon činom usvajanja postaje istinska svojina hrvatskoga naroda. Po važnosti je u razini onih povijesnih dokumenata koje je ovaj časni dom već donosio. U Božićnom Ustavu Članku 12. stoji kratko, jednostavno i jasno, u RH u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.
Bogu hvala što naša djeca čitajući taj članak i ne slute koliko je vrimena, muka, suza, žrtve, ali i gorljive želje bilo da bi imali taj i takav jednostavni članak. Tako jednostavan, jasan i kratak i lako prevediv je i ovaj zakon. Zakon kojega će svaki hrvatski čovjek rado čitati, zapamtiti i biti ponosan što ga ima. Što ga imaju njegova djeca. Na nama je zbog svih njih i naše dice, drage gospođe i gospodo zastupnici donijeti ovaj za narod i domovinu povišću pritrujenom prevažni zakon koji će zanavik ostat u našoj povjesnici dok nam živo srce bije.
Živio hrvatski jezik i hvala vam lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Zahvaljujem kolegi Krstulović Opari.
Pozdravimo sada učenike i učenice i njihove profesore Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana iz Ogulina. Dobrodošli u HS! …/Pljesak./…
Idemo dalje, sada je na redu poštovana kolegica Mrak-Taritaš u ime Kluba zastupnica Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS.
Poštovani ministre sa suradnicom, kolegice i kolege.
Dakle, kad dođemo i imamo prijedlog bilo kojeg zakona u raspravi ja se onda uvijek pitam i nekako si postavljam pitanje što je cilj i smisao tog zakona, zašto ga donosimo, što ćemo s njim poboljšati, što ćemo oni u zakonodavstvu hrvatske napraviti korak naprijed? Koristit ću ono što je koristio i kolega Opara kad je rekao da je kristalno jasno, mislim da je i ovaj put kristalno jasno, izborna je godina i ajmo donijeti Zakon o hrvatskom jeziku bez obzira kolko on bio smislen ili ne, iz jednostavnog razloga jer će biti rasprava, pa ćemo moći brojati krvna zrnca, pa ćemo moći veličati i govoriti o tome ko je veći Hrvat ili Hrvatica ili manji Hrvat ili Hrvatica, što sigurno nije smisao ovog zakona, niti bi trebao biti smisao svega toga zajedno.
Kao što sam već rekla i kad sam tražila stanku u ime kluba, o tome koliko ko voli ovu zemlju mi pokazujemo svakodnevnom, svakodnevno svojim radom i odnosom prema ovoj zemlji, odnosom prema liberalnoj demokraciji, odnosom prema tome da napravimo mali korak kojim bi trebalo biti bolje, a da ne radimo jedan veliki ili nekoliko velikih koraka unazad, što je vrlo opasno i apsolutno ti koraci unazad nas definitivno cementiraju tamo gdje ne trebamo biti.
Ajmo još jedanput ponoviti Ustav. Ustav propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo, a standard je određen pravopisom, gramatikom i rječnikom i ajmo dalje ponoviti još jednom kako je definiran standardni hrvatski jezik i to je ispravno definirano na početku ovog prijedloga zakona. Kaže, hrvatski standardni jezik sustavno je uređen normom na svim jezičnim razinama, autonoman je i neovisan o drugim idiomima hrvatskog jezika, te je nužno da svi uče njegova pravila tijekom školovanja. Kao takav nadregionalni i nadidiomski sustav hrvatski standardni jezik omogućuje nesmetano i jasno sporazumijevanje na svim područjima. Apsolutno je jasno što je hrvatski standardni jezik. Sad vas ja sve zajedno pitamo, kako to odjedanput je prosvjetljeno krajem 2023. odnosno početkom 2024. da mi idemo sad donositi zakon kojim se onda hvalimo da nema sankcija? E pa do pune sreće nam je samo još u zakonu su nam falile sankcije da bi sreća bila apsolutno potpuna.
Ajmo se pitati kad raspravljamo o ovom, o ovom zakonu dvije stvari. Prva stvar, ajmo se pitati kojim to jezikom danas govore, dakle za nas je stvar odnosno ja neću govoriti za druge saborske zastupnike, ali govorit ću za sebe, za nas je nekako stvar već kasno. Govorim hrvatskim jezikom kojim govorim, nastojim govoriti standardnim, u Zagrebu sam već dugi niz godina, ne govorim uopće ne koristim kajkavski jel mi to nije niti prirodno, znam reć „kaj god“, ali to zapravo nije to i govorim način na koji govorim i nastojim tako govoriti.
Ali ajmo se pitati što je sa našim mladima, što je sa djecom u dječjim vrtićima, u osnovnim školama i u srednjim školama? Ajmo se pitati što mi tu radimo da bi ta djeca govorila hrvatski jezik? Nama djeca u vrtićima bolje razumiju engleski nego što razumiju hrvatski. Pogledajte rezultate mature, pa ajmo se pitati kakovi su nam rezultati mature i što smo to napravili? Dakle, resorni ministar dobro barata i znamo rezultate mature gdje je neusporedivo veći uspjeh na engleskom jeziku, dakle rezultati mature iz engleskog jezika nego iz hrvatskog jezika i ajmo se tu pitati zašto je to tako i što ćemo tu napraviti da stvari promijenimo i da li ćemo tu napraviti zapravo da osiguramo da se govori jer govoreći, pisaći, pisaći na jeziku mi omogućavamo život tog jezika, dakle jezik nije mrtav. Ja sam arhitekt, ne umišljam si uopće i ne želim govoriti sa jedr mislim da to trebaju govoriti oni koji su za to obrazovani i školovani i rade, ali ono što znam je to da jezik nije zacementiran na jednoj godini. On nije zacementiran u nekakvoj povijesnoj činjenici, dakle jezik se razvija, trebamo ga razvijati i trebamo dograđivati.
A ja vas pitam, ako naša djeca na maturi imaju neusporedivo bolji uspjeh kad je riječ o engleskom jeziku nego o hrvatskom jeziku, tko je zakazao? Doma, doma koji govore? Dakle, naši, naša djeca igraju igrice na engleskom jeziku, gledaju serije, filmove i sve ostalo, što ja ne mislim da je loše. Ja mislim da danas u sadašnjem svijetu vi osim materinjeg jezika koji je nama hrvatski uz engleski morate govorit još jedan jezik, ne razumjet, ne sporazumijevat se, nego govorit jer si građanin Europe i građanin svijeta, ali moraš govoriti i svoj jezik. I umjesto da se pitamo što smo tu napravili, da se pitamo što ćemo tu napraviti, da se pitamo gdje smo tu što, mi ćemo ovu govornicu ovisno o tome kojoj političkoj opciji pripadamo koristiti za pripremu za slijedeće parlamentarne izbore i govoriti hvalospjeve, referirat se i sve ostalo. To ova govornica, to ovaj sabor, to građani RH nisu zaslužili.
Ajmo se pitati i korak dalje. Guverner RH je ne tako davno, to ima jedno dva mjeseca, rekao da za gospodarstvo u RH da bi uopće se moglo razvijati dalje će nam biti potrebno 400 tisuća stranih radnika. Premijer je jednom prilikom rekao da ne zna on otkud mi sad baratamo s tim nekakvim podacima.
Kad smo donosili Strategiju gospodarskog razvoja RH do 2030. niti jednom jedinom riječju se nije spomenulo da će gospodarstvo ovisiti o stranoj radnoj snazi. Imamo strane radnike, naš interes bi trebao biti da ih integriramo u društvo, naš interes bi trebao biti da u principu dolaze cijele obitelji, naš interes bi trebao biti da znamo tko nam dolazi za koje poslove, za koje poslove ih hoćemo, naš interes bi trebao biti da se organizira i da uče bazično hrvatski jezik onolko kolko im je potrebno da bi uopće mogli tu živjeti i raditi.
Koja poruka je poslana od vladajuće stranke kao što je reko jedan kolega mi u HDZ-u smo pripremili ovaj zakon i zahvaljujući nama imat ćete taj zakon, koja poruka je poslana od kolegice koja pripada vladajućoj stranci? Nisam vidjela da se vladajuća stranka ni u jednom trenutku rekla da je poruka bila neprimjerna, da ju je da ti crni škuri i sve ostalo koji hodaju Zagrebom kad dođu u Zagreb loše se osjeća od svega toga. To su oni, zahvaljujućih kojih ćemo i mi imati ove svoje plaće tu, to su oni zahvaljujući radu kojih će moći opstati mirovinski sustav, to su oni o kojima bi trebali voditi računa da ih naučimo da ih mi, da im se dakle omogući da nauče bazično hrvatski jezik i da bazično budu koliko toliko integrirani u društvo jer ajdemo si priznati da su to oni bez kojih naše gospodarstvo neće moći. A koristiti govornicu za plašiti druge drugačije da su crni, da su mali, da su škuri, da su ovakovi ili onakovi je zapravo situacija alarmantna.
I umjesto da sa svojim zakonodavstvom i umjesto da sa pričom idemo korak dalje i da radimo male pomake prema nekom drugačijem, ja neću cijeniti koliko je to drugačije, bolje ili lošije, ali zadatak nas svih je da radimo korak naprijed, ne da radimo korake nazad. Mi ne da stojimo na mjestu što je zapravo korak nazad nego zaista se rade koraci nazad i onda ćemo Zakon o hrvatskom jeziku iskoristiti tu za nekakvo pozicioniranje uoči parlamentarnih izbora, dokazivanje da eto moć, važnost i sve ostalo.
Hrvatski jezik je naš jezik, Ustav je apsolutno jasno definirao o čemu je riječ i u ovoj zemlji kad više ništa ne postane sveto, kad se sve postane … i koristiti u nekakve krive svrhe onda je tome tako.
I u prvom čitanju sam se referirala na ovo vijeće koje će biti osnovano tako da ću se referirati i ovdje, napravljen je i iskorak, naravno tu sam sarkastična, pa onda uz vijeće ćemo imati i nacionalni plan hrvatske jezične politike, e baš me zanima taj nacionalni plan i baš me zanima koje ćemo tu iskorake napraviti, ali onda ćemo i osnovati vijeće. I dakle tu lakoću kojom mi govorimo o tome da treba ukinuti paranamete, paratijela i ostalo, dakle tu lakoću s kojom to govorimo, a lakoću s kojom dalje nema više skoro nijednog zakona u kojem nemamo nekakvo vijeće ili još nekakvo novo paratijelo i pitam vas zašto, zbog čega? Dakle, opet osnivamo Vijeće za hrvatski jezik, zanima me uopće način na koji će raditi i sve ostalo, ali kolegice i kolege ja znam da je predizborno vrijeme, znam da kreće panika, znam da u velikim strankama je i problem i pozicioniranje da uopće budeš na listi, a onda je važno i na kojem mjestu na listi, ali ajdmo malo probati vidjeti gdje je zdrav razum, pa ajmo malo ugraditi zrnce zdravog razuma i ajdemo se svi zajedno pitati Zakon o hrvatskom jeziku što je smisao i cilj tog zakona?
Hvala lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika SDSS-a govorit će poštovani zastupnik Milorad Pupovac.
Izvolite.

Pupovac, Milorad (SDSS)
Poštovani g. potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Već dugo govornici koji žive u Bednji i govornici koji žive u Jelsi ili bilo koji drugi koji su distancirani prostorno i različiti o svojim dijalektima imaju regionalni, nadregionalni i naddijalektalni standard. Više od 200 godina se sa ovih ili onih pozicija radilo na izgradnji takvog modernog standarda i mi danas s ovim ne otkrivamo ništa osim toplu vodu koja se ponekad uzburka i postane vrela zbog načina na koji gledamo tu vodu u koju se većina nas kreće kao riba u vodi i tako treba biti.
I iz tog razloga svako naravno prati kakva će intervencija biti u odnosu prema toj vodi i prema toj ribi, izvan same vode i od strane dijela riba, koji su stručnjaci za vodu odnosno za jezik i koji imaju političke ideje i političku moć. To nije slučaj samo sa Hrvatskom, to je slučaj sa nizom zemalja. Malo je zemalja koje nemaju definicije iz svojih ustava i odredbu o jeziku danas. Prije 150 godina malo ih je bilo koje su imale ali malo ih je i bilo koji su imale Ustave uopće. Malo je zemalja koje imaju Zakone o standardnom jeziku i njegovoj upotrebi u javnoj sferi. Ali ih ima. Za one koji kažu da ovo nije zakon ja ću reći da jeste zakon po nizu svojih odredbi, propisuje postojanje jednog tijela kao što je Vijeće, propisuje obavezno postojanje lektora i lektorskih službi, propisuje što sve ulazi u korpus hrvatskoga jezika i kakvi su odnosi između toga korpusa bilo da je riječ o dijalektalnim, bilo da je riječ o manjinskim formama jezika, bilo da je riječ o svakodnevnim i bilo da je riječ o javnim oblicima komuniciranja. Optužbe koje se ovdje čuju bilo bi bolje da se ne čuju jer nema smisla se dijeliti na one, a to je uvijek naravno moguće, koji u jeziku vide prvenstveno medij spoznaje što jezik jest. Koji u jeziku vide prvenstveno medij sporazumijevanja što jezik sigurno jeste svaki pa i hrvatski i što u jeziku medij i imaginaciju, izvor imaginacije i stvaralaštva kao što je poezija kao što je književnost kao što je duhovitost i sposobnost zamišljanja i ekspresije o stvarima koje u realnom svijetu ne postoje ali u jeziku ih možemo stvoriti. Zašto bi takvi bili manje patrioti jezični? Kad su patrioti. Ako im je stvarno stalo do toga da jezik bude adekvatno i uspješno sredstvo spoznavanja, sporazumijevanja i imaginacije. Zar je to manje važno nego da je jezik hrvatski, srpski, češki, slovački. Što bi bio svaki od ta spomenuta jezika kad ne bi bio u stanju adekvatno posredovati spoznaju, osigurati sporazumijevanje i istovremeno omogućiti slobodnu imaginaciju? Niša, kalup, okvir u kojem ne bi bilo slobode. Etiketa, zastava koja ne bi omogućavala slobodu. Sad da li griješe oni koji veću pažnju posvećuju simboličkoj funkciji jezika koja može biti narodna, može biti nacionalna, može biti politička, ideološka, ne griješe. Jer i to je funkcija jezika ali ne primarna. Primarne su ove tri. Ovo je funkcija koja proizlazi iz njegove društvene uloge, identifikacijske uloge. Da li nju treba prokazivati? Ne treba zato što se ona susreće u nizu povijesnih razdoblja i kad je posrijedi hrvatski, bez obzira kako se zvao u spomenutim razdobljima koja su ovdje već citirana kad je posrijedi Hrvatski sabor i njegov politički razvoj i općenito politički razvoj hrvatskog društva, hrvatske nacije koja nije uvijek bila samo ekskluzivno hrvatska nego se vezala sa drugim južnoslavenskim narodima koje ovdje danas neki kolege i kolegice olako ocrnjuju, a bez toga uzajamnog posla teškog da bi se ostvarilo ono što je postignuto. A to je da ljudi od počitelja ili od Mostara ili od Tavankuta pa do Umaga se razumiju i sporazumijevaju bez teškoća zbog toga što govore jednom standardnom osnovom. I to je integracija bila i to je oblik patriotizma. Treba naći mjeru za to.
E sad što se ovog zakona tiče, on jeste zakon. Nije liberalan kao švedski, možda nije efektivan kao što je slovenski. U švedskom nema nikakvih sankcija, u slovenskom postoje različite razvođene mjere ali ja razumijem zašto to tako danas nije kod nas. Zašto nismo ni Švedska, zašto nismo ni Slovenija. Imamo svoje razloge. Ove rasprave pokazuju zašto ti razlozi postoje i onaj tko se opredijelio da donese ovakav zakon pokušao je naći mjeru između tih krajnosti. I nije posegao za neliberalnim metodama i nije zaboravio elemente nacionalnih simboličkih funkcija. To je istina. E sad, što je zaboravio u zakonu, a što se nadam da neće u buduće biti zaboravljeno. A to je pitanje da standardni jezik je samo jedan mali segment izgradnje javnoga jezika. U današnjoj digitalnoj pismenosti i danas duboko izmijenjenoj javnoj sferi i tipu javnosti. Niti nekadašnji tip književnog jezika u kojem se govorilo piši ili kako dobar pisac piše, niti po današnjem modelu dominantnome modela, neki će reći ideologije, a neki će reći pozicioniranja jezika primarno kao standardnoga jezika, to nije više dovoljno. Komunikacija je nadnacionalna i internacionalna. Komunikacija traži različite vještine i različite tipove uspješnosti jezične i umijeće. Zato je šteta što ovdje nema riječi ne samo o kulturnom jeziku kao kulturnom dobru nego i jeziku kao umijeću, kao znanju, kao vještini. Svatko od nas, kada uči strani jezik ima mogućnost da dosegne 5 stupnjeva umješnosti i znanja ili poznavanja toga stranoga jezika.
Od osnovne, niske do izvrsne. To treba vrijediti još i više u razrađenim sistemima umješnosti i poznavanja vlastitoga jezika, prvoga jezika, materinjega jezika. Ovaj Zakon predviđa da se poveća broj sati jezika u odnosu na druge sadržaje jezične nastave ili nastave hrvatskog jezika i to je dobro. Ali nije dovoljno. Da bi se u današnjim okolnostima pristupilo iz aspekta da je sredstvo sporazumijevanja, spoznavanja i imaginacije i istovremeno u današnjeg digitalnom svijetu komuniciranja, sredstvo upotrebe različitih drugih semioloških sistema, znakovnih sistema za koje traži se apsolutno drugačija pismenost i ne samo pismenost, nego znati slijediti pravila sudjelovanja u toj vrsti komunikacije, zaštititi sebe i druge od toga, od govora mržnje, od obmanjivanja, od propagande i najrazličitijih drugih apekata.
Javni jezik je u tom smislu nešto što trebamo zagovarati, graditi i učiniti hrvatski jezik istinski javnim jezikom, ne samo nacionalnim jezikom, ne samo standardnim jezikom, kao što neki kolege misle da je dovoljno. Ne, za istinsku sposobnost komuniciranja u javnosti, jezik mora biti veoma, veoma razuđen, razvijen i ne samo funkcionalan, nego i ruralan sistem.
E sad, nekoliko riječi o onome čega također, nema dovoljno. Ovdje se polazi u zakonu od pretpostavke da to kako smo regulirali pitanje prava manjina, .../nerazumljivo/... prava jezičnih manjina, da to .../nerazumljivo/... može biti uzor. Da eto, dali smo manjinama određena jezična prava, a sebi kao većinskom narodu to još nismo dali, pa ćemo to sada dati sa ovim Zakonom.
Pa, ja ne citiram doslovno one koji su, čije riječi imamo na umu, a od njih je potekla cijela priča. Ne bih volio da je hrvatski jezik zaštićen onako kao što su zaštićeni jezici nacionalnih manjina. Ne bih volio da je upotreba zakona o službenoj .../nerazumljivo/... da upotreba ovoga Zakona završi onako kako je završila, završio zakon i završava Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina ili Zakon o školovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina.
Naročito onih manjina koje su nastale od jezičnog raskola, ako tamo mogu reći, zajedničkog štokavskog jezika na različite jezične standarde koji su postali različiti nacionalni jezici ili kao što neki kažu, različiti državni jezici.
Što s tim? Zašto je problem, zašto je problem registrirati manjinske srpske škole? Zašto je problem postaviti dvopismene table kada u Ustavu RH koji ovdje neki naši kolege citiraju istom tom članku koji propisuje da je u službenoj upotrebi hrvatski jezik i latinično pismo stoji i da je u upotrebi ćirilično pismo tamo gdje žive oni koji ga koriste kao svoje nacionalno pismo? Zašto se toga ne bismo podsjetili danas? Je l' bismo bili manje Hrvati, je l' bismo manje volili hrvatski jezik, manje dobro govorili hrvatski jezik?
Ili bismo stvarali jedno integrirajuće, slobodnije, tolerantnije društvo i u jezičnim pitanjima? Zašto ne bismo otklonili dilemu da li će biti moguće objaviti knjigu koju piše neki Bošnjak na svojem jezičnom izrazu, bošnjačkom, bosanskom, kako se zove i da od toga izdavač dobije potporu nadležnog ministarstva ili to neće biti slučaj? Ako ne zbog toga da svi čitamo, onda barem zbog toga da pripadnici bošnjačke zajednice koji su ovdje, značajna manjina, to mogu prepoznati kao znak njihove ravnopravnosti.
Da dalje ne brajam govoreći o crnogorskom, srpskom ili bilo kojem drugom idiomu ili jeziku koji ima kao zajedničku osnovu štokavski jezik. Klub zastupnika SDSS-a će podržati ovaj Zakon, ne zato što ne bi mogao biti bolji, nego zato što poštujem volju onih koji smatraju da je potrebno da ga se donese.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika nacionalnih manjina govorit će poštovani zastupnik i potpredsjednik Sabora, Furio Radin, izvolite.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Kolegice i kolege. Ako jedna zemlja želi urediti jezik većine stanovništva i to zakonom, ona ima pravo na takav, u takav projekt se upuštati, takav projekt provoditi. Tako i Hrvatska, gdje je to pitanje slojevito, često i emotivno obojeno, povijesno redundantno, iz razloga koji su često sve više nego jezični, a nerijetko i politički.
Unatoč tome i unatoč činjenici da je manji broj zemalja, a ne veći, kao što piše u preambuli zakona pokušava riješiti pitanje jezika pravnom normativom, još uvijek ostaje činjenica da ovakav projekt nije je u skladu sa Ustavom nije protuustavni i kao takav može biti predmet i mora bit predmet našeg interesa. Osim toga njegova vrlina je tijesno povezana sa nedostacima, ako to pitanje opterećuje hrvatsko društvo, posebno intelektualno, ono se mora pokušati riješiti i od nekuda moramo početi pa makar i od zakona.
Je li ispravan put standardizacija jezika i njegova čistoća? Jest jel tako piše u Ustavu, ne čistoća nego standardizacija. Jel pokušaj otvaranja prema utjecajima sličnih jezika iz naše okoline? I to bi moglo se pokušati provoditi. Ali sve to će pokazat budućnost i da li je to ili neki drugi pravi put. Samo društvo će odgovoriti na to, samo ljudi će odgovorit na to, samo uporaba jezika će pokazati da li je to ispravna metoda ili ne samo to će bit test ove metode.
Sam zakonodavac je svjestan nekih problema jer pored standardizacije piše, da se mora, da se može, pardon piše da se ne može ograničiti privatna komunikacija, da se moraju njegovati dijalekti, da se mora dopustiti kreativnost jezika. Autori zakona su svjesni da bez tolerancije jezika, ali nigdje to ne piše izričito, ali svjesni su izgleda da bez tolerancije se jezik ne može razvijati, već stagnira, gubi koraka sa vremenom. Kako će na taj izazov standardizatori jezika na čelu sa Vijećem za jezik, bez obzira kako će bit formiran delegatskim putem ili putem sposobnosti članova i kakve će upute to vijeće dati lektorima? To je pitanje koje nema za sada niti približan odgovor.
Nitko ne bi želio da, samo trenutak ispričavam se, nitko ne bi želio da dok se vijeće bavi ovakvim pitanjem da se zapravo razvija nešto drugo jedna supkultura mladih koja danas ima sve veći i veći prostor. Ta kultura mladih je povezana sa glazbom, povezana je sa novokomponiranom glazbom i ona se reflektira i na jezik. I dok vijeće će se bavit standardizacijom može se lako dogoditi nešto što bi ja nazvao protuudarom jer ono što čega smo mi svjedoci danas i to da mladi slušaju glazbu koju mi, od kojih smo mi bježali moja generacija i bar jedna generacija poslije moje je bježala, danas je postalo zapravo nešto čime su mladi opčinjeni. I dok vijeće se bavi standardizacijom jezika ne bi se htjelo da mladi zapravo idu jednim drugačijim putem. Ako ne bi bilo stotinu drugih razloga ovaj razlog bi bio dovoljan da se zapravo bude tolerantni prema i prema drugim, drugačijim uporabama jezika, a ne samo onim standardiziranim.
Drugim riječima, lijepo je čuti npr. kada se Istrijan i Dalmatinac u njihovom govoru i to ne dijalektalnom miješaju dijalekte, njihov jezik je impregniran dijalektom i zato ako je standardizacija imperativ hrvatskog jezika neka se ona primjenjuje tamo gdje joj je mjesto, ne u privatnoj, kao što piše, ne u javnoj komunikaciji nego samo, a to je rečeno i prije, samo u službenoj komunikaciji. I to je jasno i kada se piše da se mora dati veći prostor kreativnosti. Ona bi trebala biti opravdana gdje je doista potrebna, znači u službenoj komunikaciji.
I tu što se tiče općih stvari ću se zaustaviti jer za nekoga kod kojeg hrvatski prvi jezik u najmanju ruku, možda je rečeno već i previše. Govorit ću o tome kako će se odnositi to i na manjine. Nešto je reko g. Pupovac prije, ali rečeno je ovdje i to ako manjine imaju svoj Zakon o jeziku zašto ne bi imala većina i svoj Zakon o jeziku. Mi smo rekli mi nismo protiv tog zakona, al međutim to su dvije potpuno različite stvari jer ne samo kao što je rekao dr. Pupovac prije, ne samo što o manjine, što ovaj Zakon o uporabi jezika manjina se ne ostvaruje, nego to je zakon koji je napravljen da bi se stavili gabariti, da bi se ograničavala uporaba jezika, a ne da bi se poticala uporaba jezika. U tom zakonu piše, u tom pitanju se piše kada je moguća dvojezičnost, a ne piše se naravno, on nije propozitivan, on je više ograničavajući. Ali niti u tom ograničavanju on zapravo nije proveden kako treba što vidimo ne samo u Vukovaru, nego i u drugim mjestima.
Uspjeli smo i to, tu sam zahvalan ministru Fuchsu, uspjeli smo dvije, dva nedostatka u ovome zakonu uspjeli smo spriječiti. Ta dva nedostatka su zapravo to da je pisalo na jedna čudan način, da se Ustavni zakon o nacionalnim manjinama zapravo piše zakonsko provođenje Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama. Mislim što je malo tako čudna, čudna formulacija i to je skinuto. Ali ona nije vjerujte mi, oni koji su to napisali, nisu napisali to slučajno, to je namjerno napisano. To nije jedna greška i to vuče korijene od nečega iz prošlosti o čemu sada stvarno nemamo vremena govoriti. Ali ova zakonita primjena Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama zapravo je malo čudno.
I na kraju, uspjeli smo i to da u Istri ostaju toponimi i na hrvatskom i na talijanskom tamo di je uvedena dvojezičnost i to da toponimi budu na hrvatskom i na talijanskom ne samo kao neka odlika sredine, nego oni su takvi i na nacionalnom nivou, pa i zbog toga i na međunarodnom nivou. Znači da Rovinj se zove i Rovigno službeno, da Pula se zove i Pola službeno i to smo uspjeli ubaciti tamo gdje je trebalo, jer se radi o jednom zakonu organskom koji je donesen prije dosta godina.
Dakle, toponimi u Istri i nazivi gradova ostaju nepromijenjeni što je za nas zapravo jedna stvar bez kojeg ja za taj zakon, za tako ne bih glasao. I na kraju, da li je dobro riješiti zakonom pitanje hrvatskog jezika ili na drugi način pokazat će budućnost. Ono što je sigurno je da je mi dok to ne zadire u prava nacionalnih manjina nećemo naravno biti protiv ovog zakona nego ćemo biti za i glasat ćemo ovoga zakona, glasat ćemo za ovaj zakon. Dakle, zastupnici manjina će glasati za taj zakon i to zapravo bi bila, bi bio sažetak svega onoga što za sada možemo reći o tom zakonu.
Oko broja sati što je spomenuo kolega Pupovac, ja se nadam da će ministar Fuchs kada budu sastavljeni kurikulumi da će taj povećani broj sati hrvatskog da će biti analogno proveden i kod jezika nacionalnih manjina, je inače sve suprotno ne bi bilo dobro. Znači mi u Istri, mi Istrijani ja mislim da i dalje ćemo govoriti jezik u kojem će dijalekt imati jedan jako dobar postotak uporabe. Zašto? Zato što ga volimo i zato što smo ponosni na naš dijalekt bilo da je to u hrvatskoj varijanti ili u talijanskoj varijanti.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govorit će poštovani zastupnik Marko Milanović-Litre.
Izvolite.

Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Sabora, poštovane kolegice i kolege.
Danas raspravljamo o pitanju od iznimne važnosti za naš narod, odnosno Zakon o hrvatskom jeziku. Ovaj zakon nije samo zakonodavni akt, on je odraz naše povijesti, kultura i identiteta. Kao predstavnik Hrvatskih suverenista želim izraziti našu čvrstu podršku ovom zakonu koji predstavlja temelj za očuvanje i promicanje našeg najdragocjenijeg blaga hrvatskog jezika.
Hrvatski jezik je više od sredstva komunikacije. On je živa kronika naše povijesti, zrcalo sadašnjosti i ključ naše budućnosti. Svaka riječ, svaki izraz, svaki dijalekt našeg jezika čuvar je priče naših predaka, odraz naše borbe za slobodnu i neovisnu Hrvatsku, te je simbol naše nepokolebljive volje za očuvanjem nacionalnog identiteta. U trenutku kada Hrvatska stoji čvrsto na vlastitim nogama, dužnost nam je štititi i njegovati hrvatski jezik kao temeljni stup našeg nacionalnog identiteta. Zakon o hrvatskom jeziku predstavlja upravo to, snažnu i neupitnu potvrdu naše predanosti očuvanju našeg jezičnog nasljeđa. Ovaj zakon nije samo pravni dokument, on je simbol našeg poštovanja prema generacijama koje su gradile i branile hrvatski jezik i zalog za buduće generacije koje će taj jezik govoriti, živjeti i njegovati. Hrvatski jezik je tijekom stoljeća prošao put od potiskivanja do slavljenja. Od vremena kada je govor hrvatskim jezikom bio čin otpora, preko borbe za priznavanje jezika u obrazovanju i javnom životu do današnjeg dana kada s ponosom možemo reći da je hrvatski jezik ravnopravan član Europe odnosno europskih obitelji jezika. Svjedočili smo zapravo njegovoj neuništivosti i snazi. Podržavanjem ovog zakona mi ne samo da štitimo naš jezik, mi štitimo i našu prošlost, čuvamo sadašnjost i gradimo budućnost. Kao predstavnici hrvatskog naroda naša je dužnost da se zalažemo za interese Hrvatske i njenih građana. Podrška ovom zakonu nije pitanje političke pripadnosti ili trenutne političke klime, to je pitanje naše kolektivne odgovornosti prema našem nacionalnom identitetu. Hrvatski jezik je naša baština, naš ponos i naša odgovornost. Kroz ovaj zakon šaljemo jasnu poruku da cijenimo našu povijest, da smo svjesni naše sadašnjosti i da smo predani budućnosti u kojoj će hrvatski jezik i dalje biti izvor našeg ponosa i simbol našeg zajedništva. Moramo biti svjesni da je očuvanje hrvatskog jezika kontinuirani proces. Ovaj zakon je korak naprijed u tom procesu ali ne smije biti kraj naših napora. Naš je jezik živ, dinamičan i neprestano se razvija baš kao i naš narod. Svaka generacija ima dužnost pridonijeti njegovom očuvanju i razvoju. Zakonom o hrvatskom jeziku postavljamo temelje za daljnje jačanje i promicanje našeg jezika kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Hrvatski jezik nije samo način na koji govorimo, on je način na koji mislimo, osjećamo i živimo. U svakoj riječi, u svakom stihu, u svakoj pjesmi on odražava našu dušu, našu povijest i naš karakter. Međutim, dok pružamo podršku ovom zakonu ne možemo ignorirati okolnosti pod kojima je on predložen. Svjedoci smo poteza trenutne Vlade koja predvođena HDZ-om uoči izbora koristi ovaj zakon kao sredstvo političkog skupljanja bodova. To nije samo politički oportunizam, to je nepoštovanje prema samoj suštini hrvatskog jezika i kulture. Sam ministar je danas odgovorio na moju repliku i rekao da je ovaj zakon puno prije trebao bit donesen. Ja se slažem, a pitanje zašto u ovom, upravo u ovom trenutku donesen. Hrvatski jezik nije predmet koji se može koristiti za privremenu političku dobit ili kao alat za skupljanje političkih bodova. Pitam se je li doista iskrena namjera iza ovog zakona zaštita i promicanje hrvatskog jezika ili je to pokušaj manipuliranja nacionalnim osjećajima u svrhu političkog dobivanja glasova. Hrvatski jezik zaslužuje autentičnu i dugoročnu brigu, a ne da bude sredstvo u rukama onih koji ga koriste kao privremenu političku strategiju. Ovaj zakon trebao je biti rezultat kontinuiranog i promišljenog rada na zašiti i unapređenju hrvatskog jezika, a ne iznenadni odgovor na političke potrebe, ovog trenutka, vladajućih. Očuvanje i njegovanje hrvatskog jezika trebali bi biti prioritet svake Vlade bez obzira na političku konjukturu. Hrvatski jezik je temelj naše nacionalne baštine i kao takav zaslužuje kontinuiranu i dosljednu brigu neovisno o političkim ciklusima i izbornim kampanjama. Osim političkog oportunizma trenutne Vlade, važno je osvrnuti se i na one koji se protive ovom zakonu. Ovi protivnici s različitim argumentima i motivima, često ne prepoznaju ili ne žele priznati važnost očuvanja hrvatskog jezika. Neki od njih vođeni ideološkim razlozima suprotstavljaju se ideji jačanju hrvatskog jezika. Možda zaboravljajući ili ignorirajući ili možda svjesno, njegovu ključnu ulogu očuvanja našeg nacionalnog identiteta. Potrebno je jasno razumjeti i istaknuti motive ovih protivnika kako bismo mogli adekvatno odgovoriti na njihove argumente i zaštititi interese hrvatskog naroda. Kada govorimo o protivnicima ovog zakona moramo se upitati čiji interesi stoje iza njihovih argumenata. Jesu li to interesi koji su usklađeni s potrebama i željama hrvatskog naroda dugoročno ili su to interesi koji odražavaju strane utjecaje i ideologije koje nisu u skladu s našim nacionalnim interesima, identitetom i kulturom. Kao Hrvatski suverenisti naša je dužnost izložiti ove motive i osigurati da se hrvatski jezik i dalje njeguje i štiti kao ključni dio naše nacionalne baštine. I danas tijekom ove rasprave za ovom govornicom imali smo priliku čuti teorije u kojima se ruši ono što je rađeno krajem 20. odnosno 19. stoljeća kada smo pod Vukom Karadžićem imali pokušaj jedne veće ideologije koja je upravo preko jezika htjela nametnuti nešto što Hrvatska nije odnosno što Hrvati nisu nikad bili niti će biti, a nastavak tih politika smo vidjeli u Jugoslaviji preko Tita i pokušaja stvaranja novojugoslavenskog jezika koji su neki ovdje koji sjede u sabornici, potpisali 2017. godine u Sarajevu. Pri tom ne smijemo zanemariti ni ulogu medija i obrazovnog sustava u promicanju i očuvanju hrvatskog jezika. Mediji imaju moć oblikovati javno mijenje, a obrazovanje je temelj na kojem se gradi svijest o važnosti jezika. Moramo se zalagati za to da oba ova sektora imaju ključnu ulogu u promicanju pravilne uporabe hrvatskog jezika i podizanju svijesti o njegovoj važnosti. Naša podrška Zakonu o hrvatskom jeziku nije samo podrška dokumentu koji je manjkav i nedefiniran u ovom slučaju. To je podrška ideji da hrvatski jezik treba biti zaštićen, njegovan i promican kao temelj našeg nacionalnog identiteta. Hrvatski suverenisti čvrsto stoje u obrani našeg jezika i kulture i pozivam sve kolege zastupnike bez obzira na političku pripadnost da učine isto. Ovo nije pitanje političke podjele iako su podjele sasvim jasne ovdje. Ovo je pitanje nacionalnog jedinstva i zajedničke odgovornosti prema našoj prošlosti i sadašnjosti i budućnosti.
Dopustite mi da se osvrnem na nešto što smatram ključnim za našu budućnost. Ulogu hrvatskog jezika u obrazovanju. Hrvatski jezik nije samo predmet koji se uči u školama on je temelj na kojem se gradi cijeli naš obrazovni sustav. Mlade generacije moraju učiti o bogatstvu našeg jezika, o njegovoj povijesti, književnosti i kulturi. Ne smijemo dopustiti da se hrvatski jezik svede na marginalnu ulogu u obrazovanju. Naprotiv, treba biti jedan od glavnih stupova obrazovanja ne samo kao jezik komunikacije već kao ključni element u oblikovanju identiteta naših učenika i budućih generacija. Obrazovanje u hrvatskom jeziku je temeljno pravo svakog djeteta u Hrvatskoj. To pravo se ne smije zanemariti ni podrediti bilo kojim političkim ili ideološkim ciljevima. Kroz obrazovanje o hrvatskom jeziku mladi ljudi ne samo da uče komunicirati već i razumijevaju i cijene svoje nasljeđe. Oni uče o velikanima naše povijesti, o pjesnicima koji su oblikovali našu kulturu, o borcima koji su se žrtvovali za našu slobodu i slobodu Hrvatske. To je obrazovanje koje stvara generacije koje će biti ponosne na svoju zemlju i svoj identitet.
Pogledamo li druge europske zemlje vidjet ćemo da je zaštita i promocija nacionalnog jezika standardna praksa. Nema sumnje da je svaka zemlja Europe ponosna na svoj jezik i kulturu, a istovremeno poštuje i cijeni jezičnu i kulturnu raznolikost. U Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i mnogim drugim zemljama nacionalni jezik je temelj obrazovanja i javnog života. To je model koji Hrvatska treba slijediti. Nije riječ o isključivosti već o poštivanju i očuvanju onoga što nas čini jedinstvenima.
Ovaj zakon stoga nije samo korak naprijed za Hrvatsku on je naša obveza prema budućnosti Hrvatske. Kroz ovaj zakon mi ne samo da potvrđujemo našu posvećenost budućnosti već i jačamo naš nacionalni identitet unutar EU i šire.
U zaključku pozivam sve političke stranke i sve građane Hrvatske da aktivno sudjeluju u očuvanju i promicanju hrvatskog jezika. Ovo nije borba jedne stranke ili jedne skupine ovo je naša zajednička borba bez obzira na političke razlike mi svi dijelimo istu ljubav prema našoj zemlji i jeziku, bar se nadam. Sada je vrijeme da ta ljubav preraste u djela. Ja sanjam o snažnoj i ponosnoj Hrvatskoj, Hrvatskoj koja njeguje svoj jezik, štiti svoju kulturu i slavi svoju povijest. Hrvatskoj koja stoji čvrsto na temeljima svog identiteta dok hrabro gleda u budućnost. Hrvatskoj koja je svjetionik u regiji i primjer drugima. To je Hrvatska koju želim i to je Hrvatska za koju će se boriti.
Iako kritiziramo vladajuće za njihov politički oportunizam prilikom predstavljanja ovog zakona ne smijemo zaboraviti suštinsku vrijednost ovog zakona. Ovaj zakon je korak ka budućnosti u kojoj hrvatski jezik nije samo preživio već cvjeta, raste i razvija. To je budućnost koju moramo graditi zajedno za našu dječu, za našu djecu i za naš narod i za našu Hrvatsku.
Hvala vam.

Reiner, Željko (HDZ)
Sada ćemo nastaviti i dalje pa ćemo malo preći 1 sat, ali u ime Kluba zastupnika HSS-a i Radničke fronte govorit će poštovana zastupnica Katarina Peović.
Izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Hvala.
E pa mislim da je sad vrijeme da se malo nešto osvrnemo i na taj problem monopola na domoljublje koji konačno dolazi svom kraju, a ovaj zakon i nervozne reakcije onih koji ga donose samo pokazuju kako je taj narativ o domoljublju koji ima monopol nad hrvatskim jezikom i drugim elementima hrvatskog identiteta došao polako svome kraju konačno.
Samo ću uputiti na neke sablasti koje su se ovdje pojavljivale i aporije i nelogičnosti u argumentaciji onih koji ovdje izlaze a prividno i uz čvrsto stajalište u obranu hrvatskog identiteta, hrvatskog jezika, hrvatskog nacionalnog bića, čuli smo štiti se generacije koje dolazi, Hrvatska u srcu. Ono sa… što ste mogli čuti od mnogih ovdje zastupnika je čista šizoglosija znači strah upotrebe, pardon uporabe hrvatskog jezika. Naime, većina govornika koji su iskoristili riječ upotreba se jako brzo ispravilo pa je odmah reklo uporaba nakon upotreba ne bi li se ono flagelantski još malo šibali nakon što su iskoristili pogrešan termin, pa se onda koristilo obavezna upotreba pardon uporaba pardon obvezna itd., to je jezik s kojim su mucavci ovdje predstavljali potrebu obrane hrvatskoga jezika. Lako da oni ni ne znaju što bi trebalo braniti u najvećem broju slučajeva, ali je problem i u stvarno psihološkoj barijeri koju oni ovdje iskazuju jer je eto ono što žele braniti nešto što im nekako izmiče.
Standardni jezik je stvar dogovora. On jest stvar i političkog dogovora, ali uporabni jezik, jezik javne upotrebe, uporabe jezika je nešto što bi trebalo biti slobodno. Ovdje smo od tih branitelja čuli izraze kao što je onaj koji se već duže vrijeme navezuje uz Majdu Burić kroatisticu povrijeda, od Hasanbegovića smo čuli zakulisje, predšasnici od Opare. HDZ-ovci i DP-ovci koji tvrde da je ovo dobro za sve ljude u RH govore jezikom koji većina ljudi u RH evo nekako čudom čudimo se ne razumiju. Na stranu da je Hasanbegović ovdje branio znamenitog kaže Blaža Juričić, Jurišića koji je '41. bio ravnatelj Hrvatskog dureda… državnog ureda za jezik u NDH za kojeg kaže da je dao bolji zakon na NDH-aziju i ustaštvo ovdje više nitko ni ne trza, ali moram odgovoriti na ono što mi je zastupnik Opara pripomenuo, a više od čega zapravo samo ukazuje na sablast Jugoslavije s kojom se on i slični bore, a to je spomenuti Ivan Šreter, liječnik koji je osuđen, je napisao umirovljeni časnik umjesto penzionirani oficir pacijentu Srbinu. Pa nije li ironično da se ovdje na jezičnu policiju i zakoni koji će, da budemo sasvim jasni, procesuirati vlastite upotrebne govornike, uporabne govornike, pozivaju na primjere gdje se oni suprotstavljaju navodnom totalitarizmu? Jer da se razumijemo, samo korak je između ovog zakona i kazni koje mogu slijediti nakon uvođenja ovog zakona, a najgori suverenisti i najekstremnija desnica samo je u niskom startu, to ste mogli vidjeti jer im jedino smeta i nedostaje što, tko, pa kazne. I sad se ovdje pozivaju i nekim sablasnim ono nekakvim strahovima o nekoj Srbiji, javljaju na moje primjedbe da će se ovdje zakonom zapravo kriminalizirati dijalekti, a zastupnici HDZ-a spominju nekakve primjere u kojemu se upravo znači oni žele boriti protiv totalitarizma u jeziku. Ironično.
Pa tako Opara koji meni govori „drugarica Peović“ i da nek zamijenim papire iz kojih čitam jer su ovi iz komiteta, ako ništa drugo ne vidi, al vidi sablast Jugoslavije. Naravno, taj njegov napad proizlazi iz one želje purista i prikrivene činjenice da puristi u jeziku žele nasilno zapravo unijeti jezike kao što su po…, riječi kao što su povrijeda, zakulisje i predšasnici kako bi umjetno proizveli razlike između hrvatskog i srpskog jezika, pri tome da stvar bude još smješnija, naš istaknuti lingvist Mate Kapović i bivši član RF-a, jedan od najcitiranijih znanstvenika u Hrvatskoj, da samo uputim one koji ne znaju o kome je riječ, nije potpisao deklaraciju dakle koja upozorava da su hrvatski i srpski isti jezik, lingvističke inicijative pod nazivom „Jezici i nacionalizmi“ upozoravajući da je identitet standardnog hrvatskog jezika i njegova poli…, njegova zapravo, glavna dimenzija uvijek jest politička, znači standardni jezik jest političko pitanje. Ono je pitanje koje se uvijek dotiče politike i zato ne možemo stvari pojednostavljivati. No javna komunikacija, to je ono šta žele HDZ-ovci korigirati i nadgledati, nije političko pitanje, a ta javna komunikacija ah ono čudom se čudimo, a to su te nezgodne jel povijesne zbilje, ozbiljnosti, da ta uporaba često ono pokazuje sličnost hrvatskog i srpskog jezika, to je nezgodno za HDZ, pa ćemo onda se prikloniti puristima koji će stvarati nove izraze kao što su jel povrijeda, povrijeda, zakulisje, predšasnici, to morate naučiti Hrvati jer niste dovoljno veliki Hrvati ako niste ove riječi savladali. Ovaj zakon kaže, kažu, nema kazne, a neki su htjeli kazne, kaže Opara to je taj mentalitet koji ovdje živi. Pa zastupniče Opara, vaši traže kazne, kazne traži ekstremna desnica, HDZ zasada balansira, tolko o tome. Znači hrvatski domoljub je zahvalan kaže u saboru jer može govoriti o svojem jeziku. Dodatna skrb je potajna. Pa mladić punog domolju…, pun domoljubnog zanosa je ovdje govorio, pa za Ustav je rekao, Opara to je 146 članaka čiste ljubavi. Pa ako je to 146 članaka čiste ljubavi, zašto ga kršite? Naime, u Ustavu vam piše da je u čl. 14., svako u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju i drugim osobinama, svi su pred zakonom jednaki. Dapače u čl. 17. navodi se da čak niti u ratnom stanju ne smiju biti ugrožena ljudska prava vezana za jezik. Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol i jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno porijeklo.
Čl. 38. Ustava čiste ljubavi kaže, jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli. Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćenja, slobodu govora i javnog nastupa. Slobodno znači trebamo moći govoriti i javno nastupati.
Završili smo dakle kaže Opara sve i sada samo još dovršavamo ono što smo započeli višestoljetne želje naših predšasnika, od Bašćanske ploče do Marka Marulića, pa do danas. Mislila sam da ćete preskočiti Krležu, ali ipak ste se sjetili da od Marka Marulića do danas je bio i neki Krleža u međuvremenu koji je da vas podsjetio pisao ekavicom, što je isto naravno bila politička odluka u nekom trenutku, ali i to je bio hrvatski jezik kojeg bi vi sad ovdje zaboravili.
Kaže Opara, siktanje smo izdržali pristojno i dostojanstveno, zaštićujemo ovaj jezik, blago izgovarajmo ovaj jezik. Pa blago izgovarali i ne izgovarali ovaj jezik mi se nalazimo zapravo s ovim zakonom pred jednom opasnom dilemom, živimo li u Hrvatskoj u demokraciji ili diktaturi jer ovaj je zakon osnova za uistinu jezičnu diktaturu, diktaturu u kojoj će dijalekti prije svega biti krimininalizirani jer ja vas upozoravam na čl. 11. i 12. koji sasvim jasno govore o tome da se u javnom prostoru ima govoriti hrvatskim standardnim jezikom, ne hrvatskim jezikom, nikakav hrvatski jezik ne brane ovi veliki rodoljubi i borci za hrvatski identitet, oni brane hrvatski standardni jezik, a hrvatski standardni jezik je dogovoreni i politički ako hoćete izraz hrvatskog jezika, dok je hrvatski jezik pun dijalekata, pun anglizama, pun srbizama ako hoćete isto tako, ljudi govore i to je živi jezik i vi to ne možete kontrolirati, ali biste htjeli jel, kao što diktatura želi ući u sve druge sfere želi ući i u ovu, al zašto je ova ovaj tip diktature posebno zanimljiv danas? Lingvisti su me, sugerirali su mi da pročitam jedan citat koji je dosta koristan za ovaj govor. Citat jednog britanskog lingvista Jamesa Milroya pa ću ga na hrvatskom pročitati, je li? U vremenu u kojem diskriminacija na temelju rase, boje kože, religije ili roda nije javno prihvatljiva, javno prihvatljiva, zadnji bastion otvorene društvene diskriminacije i dalje će biti jezik i kako ga tko koristi.
Kada ne možemo diktaturu uspostavljati totalitarne ideje jasno komunicirati, a neki bi to itekako htjeli, onda se to seli u diktaturu nad jezikom. Neki od najboljih hrvatskih lingvista koji su citiraniji od onih koji su ovaj Zakon pisali su upozorili da je ovo trenutak u kojem se moramo boriti protiv jezične diskriminacije i zaštititi jezična ljudska prava. Jedan od glavnih problema ovog prijedloga zakona je stapanje službene sfere s javnom sferom i uvođenje obveze standarda u obje te sfere. Službena komunikacija, komunikacija ministarstava, komunikacija nekih institucija prema građanima RH mora možda biti, sigurno mora biti na standardnom hrvatskom jeziku. Standard služi da se ujednači jezik kako bi bio svima znači jednako dostupan i razumljiv, ali u javnoj sferi propisivati obavezu korištenja standardnog hrvatskog jezika je uistinu totalitarno. Demokratske države uvode jezični standard samo u službenoj upotrebi.
To znači da institucije prema svojim stanovnicima komuniciraju na standardu, pišu dokumente i dopise na standardu i to je u redu. U tom slučaju standard olakšava komunikaciju unutar države. Ono što nije u redu, kada država pokušava proširiti obavezu korištenja standarda i na javnu sferu izvan institucija, izvan ureda demokratske države to ne rade. Demokratske države poštuju jezična ljudska prava.
Demokratske države znaju da svatko ima pravo izražavati se u javnosti kako želi na jeziku i dijalektu na kojem želi, kao i pojedinac može snositi odgovornost za svoje jezične odabire. Javni prostor je svetinja svake demokratske države i u javni prostor država ne smije zadirati. Države koje krenu kontrolirati jezik i izražavanje svojih građana u javnoj sferi više nisu demokratske nego totalitarne. Primjer za to je fašistička Italija. Koja je bila njezina jezična politika? Zabrana talijanskih dijalekata u javnosti i školama, zabranjivanje stranih riječi, zabranjivanje drugih jezika u javnosti, u školama odnosno progon i hrvatskog jezika te ukidanje hrvatskih škola.
Je li takva politika uzor predlagateljima ovog Zakona? HS je mjesto gdje odlučujemo u kojem smjeru će ići ova zemlja, u demokratskom ili totalitarnom? Odluka je vaša, dame i gospodo, standard je kao vatra. Dobar je sluga, ali loš gospodar. Standard treba služiti ljudima, a ne da mi služimo nečijim otrovnim idejama o jeziku i društvu. Ako se standard ne koristi više kao pomoćni alat za komunikaciju, nego se koristi kao oružje za zlostavljanje govornika, ako govor na hrvatskim dijalektima postaje ilegalan u javnosti i u školi, čl. 11 i 12, ako se bogatstvo dijalekata i regionalnih i društvenih identiteta mora povući u svoja 4 zida, onda se tu radi o nedemokratskim ideologijama, totalitarnim ideologijama i prijedlozima zakona.
Također, ključno pitanje koje još dosad nitko nije postavio, jesu li predlagatelji ovog Zakona provjerili je li ovaj prijedlog usklađen s važećim demokratskim zakonima RH i međunarodnim konvencijama koje je RH potpisala i ratificirala kao svoje zakone. Samo ću reć redom Ustav, koji sam citirala koji kršite, nadalje krši se Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine. Ovaj prijedlog zakona krši Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, itd., itd.
Jezična raznolikost je temeljno počelo kulturne raznolikosti i ponovno potvrđujući temeljnu ulogu koju obrazovanje ima u zaštititi i promicanju kulturnih izričaja, trebamo ovom Zakonu reći oštro ne.

Reiner, Željko (HDZ)
E sada ćemo malo zastati sa ovom točkom jer je prošao 1 sat i ići ćemo na iznošenje stajališta u ime klubova zastupnika i nezavisnih zastupnika.

Reiner, Željko (HDZ)
Nastavljamo sada sa našom točkom pa će u ime Kluba zastupnika Možemo! govoriti poštovana zastupnica Urša Raukar-Gamulin. Nema je, gubi pravo na govor.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govorit će poštovana zastupnica Ivana Posavec Krivec, nema je, gubi pravo na govor.
U ime Kluba zastupnika HNS-a - liberalnih demokrata i nezavisnih zastupnika govorit će poštovani zastupnik Silvano Hrelja, nema ga, gubi pravo na govor.
U ime, idemo onda na pojedinačnu raspravu.
Prvi će govoriti poštovani zastupnik Andro Krstulović Opara, nema ni njega, gubi pravo na raspravu pa će govoriti poštovani zastupnik Veljko Kajtazi, nema ni njega, gubi pravo na raspravu pa će govoriti poštovana zastupnica Karolina Vidović Krišto, nema ni nje, gubi i ona pravo na raspravu. Poštovana zastupnica Majda Burić se sljedeća javila za pojedinačnu raspravu, nema ni nje, gubi i ona pravo.
.../Upadica se ne čuje./...
Što nije u redu? Nije u redu, nije u redu da ne rade ljudi svoj posao? Da ne sjede ovdje kad treba govoriti? .../Upadica se ne čuje./... Molim?
O čem pričamo? O čem pričamo? .../Upadica se ne čuje./...
Sljedeća pojedinačna rasprava bit će poštovanog zastupnika Arsena Bauka, nema ga. Gubi pravo na raspravu.
Poštovani zastupnik Marin Miletić, sljedeću pojedinačnu raspravu ima, nema ni njega, gubi i on raspravu. .../Upadica se ne čuje./...
Ja se slažem, mogli ste biti ovdje. Mislim, oprostite. Ovaj. Ovo je radno mjesto, naše i trebamo biti ovdje. Ovaj, poštovana zastupnica Katarina Peović, nema je, gubi pravo na raspravu.
Poštovani zastupnik Ante Prkačin, nema ni njega, gubi i on pravo na raspravu. Kolegica Raukar-Gamulin je već izgubila pravo na raspravu, poštovana zastupnica Vesna Bedeković, nema ni nje, gubi pravo na raspravu. Poštovani zastupnik Bojan Glavašević je tu pa će on imati pojedinačnu raspravu. Izvolite.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Nisam odustao '91. pa neću ni sada.
Znam. Šalim se. Hvala poštovani g. potpredsjedniče HS-a, pozdrav g. ministru sa suradnicom, kolegice i kolege. Od onog uvodnog busanja u prva, ogromne količine kolegica i kolega koje su se ukazale na ovoj raspravi, evo u ovom poslijepodnevnom terminu ipak rasprava je nešto skromnija nažalost.
Nisam igrom slučaja mogao sudjelovati u prvom čitanju, u raspravi u prvom čitanju, imao sam koronu, a, i moram priznati da mi je dosta teško i sada sudjelovati u ovoj raspravi zato što, uz iznimku jednog kolege u HS, mislim da je malo tko stručniji za ovu temu od, od mene s obzirom da je moja struka znanost o jeziku.
Glavno neodgovoreno pitanje, krenimo od, od, od toga, glavno neodgovoreno pitanje u cijeloj ovoj raspravi je od koga ili od čega zapravo štitimo hrvatski jezik?
Ja bih rekao da hrvatski jezik, ako tražim od čega ga treba štititi i ako tražim na koji način ga treba štititi, onda sigurno nije na onaj način na koji je to predviđeno u tekstu ovoga zakona jer hrvatskom jeziku, hrvatski jezik nema prijetnje trenutno nikakve, dakle hrvatskom jeziku ne prijeti izumiranje, hrvatskom jeziku ne prijeti politički pritisak, hrvatski jezik je jedan od službenih jezika EU. Dakle čak ni u ovoj priči srodnih jezika iz susjedstva, u zemljama koje još nisu ušle u EU mi smo prvi. Pogledajte Makedoniju i makedonski, make…, recimo makedonskom jeziku trenutno prijeti jedna nacionalistička politika iz Bugarske gdje se negira da je makedonski jedan dio bugarske politike, ozbiljno negira da je makedonski jezik, dakle to se zove prijetnja jeziku. Hrvatskom jeziku ne prijeti ništa slično.
Da, postoje tu i tamo iz našeg susjedstva razno razne ambicije oko toga da li je dubrovačka književnost pripada Hrvatskoj ili ne, ali mislim da, da je to savršeno infantilno i mislim da oko toga zapravo, kako bi reko, vi ne možete kontrolirati ono što govore u srpskoj politici. U srpskoj politici su govorili, mnogo gorih stvari od toga i mnogo ozbiljnijih stvari od toga, dakle naravno da je potpuno blesavo govoriti o tome, o takvim nekakvim pokušajima i ja ih, i ja ih ne smatram prijetnjom i ne smatram da ovaj zakon je mjesto na kojemu od takvih recimo prijetnji trebamo štititi našu književnost.
Prijetnja koja hrvatskom jeziku postoji, ali u njoj nema uopće riječi o ovome zakonu je prijetnja egzistencije u digitalnom eko sustavu, dakle jezične tehnologije su ključne koliko vam, koliko je vaš jezik prisutan u digitalnom eko sustavu, koliko je hrvatski prisutan na internetu. Ali čak ni tu situacija nije, nije kriminalna, postoji korpus hrvatskog jezika. Kolegice i kolege sa Odsjeka za lingvistiku godinama rade na tome, razne jezične tehnologije se razvijaju, dakle situacija je tu stvarno dobro, mislim tu su se i neki europski novci povlačili za projekte, nije situacija loša, nema direktnih prijetnji. Ono o čemu treba skrbiti, ali opet ponavljam o tome, zapravo osim u jednom pasusu jednog članka ovoga zakona nema puno riječi je zapravo poticanje razvoja takvih jezičnih tehnologija i alata koji će hrvatski jezik učiniti zapravo opstojnijim da tako kažem u digitalnom eko sustavu. Dakle to su prijetnje o kojima možemo eventualno govoriti, ali to je više stvar nekakve, nekakve zaštite.
Moj glavni problem sa ovim zakonom je njegova instrumentalizacija, dakle već u raspravi ovdje se počelo govoriti o tome tko hoće, tko neće glasat za ovaj zakon, zašto neće, zašto hoće?
Gledajte, u onome trenutku kad vi kažete da netko neće glasat za ovaj zakon zato što ne voli Hrvatsku, ja imam vrlo, vrlo ozbiljan problem s time. Kada meni predsjednik sabora dovodi u pitanje moju struku, moju diplomu i moj staž na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za lingvistiku i kad kaže a to što ste vi stručni pričajte nekom drugome. Ja imam ogroman problem s time. Ovdje se pozivamo cijelo vrijeme na struku koja je sudjelovala u pisanju zakona, a onda kada struka kaže nešto što se ne sviđa onima koji ovaj zakon podržavaju onda stižu uvrede. To je neprihvatljivo, to je neprimjereno. Možemo li o ovome zakonu razgovarati sineirajuć studio, dakle bez da ako je netko protiv ovog zakona se odma smatra izdajnikom?
Meni je jasno da ovaj zakon dolazi u predizborno vrijeme, jasno mi je. Isto tako mi je jasno što piše u tom zakonu, jasno mi je da će jedini efekt ovog zakona biti da će se zaposliti neki lektori i da će biti to neko vijeće, vidjet ćemo što će to vijeće raditi. Ono što vam mogu reći je da znam tko su ljudi koji stoje iza ovog zakona i mogu vam reći da ti ljudi nisu zadovoljni onime što se s ovim zakonom radi zato što su ti ljudi htjeli, oni pripadaju mojoj struci i oni se zalažu za mnogo, mnogo restriktivniji zakon od ovoga. To su ljudi koji će vam ako vam iskreno govore nešto o ovome zakonu reći da je ovo zakon kojemu su izvađeni zubi. Oni, to su ljudi koji se zalažu za nekakve kazne između ostaloga, to su ljudi koji se zalaže za propis, a ne za opis.
Gledajte, raditi Zakon o jeziku je kao da radite Zakon o kvarkovima, o subatomskim česticama, raditi Zakon o jeziku je kao da radite Zakon o atmosferi planeta zemlje, to su takvi fenomeni. Vi ne možete, vi možete imati bilo kakav zakon koji će ostati mrtvo slovo na papiru zato što je jezik živa stvar koja se odupire normi i možete na taj papir staviti bilo šta.
I želim vas upozoriti kolegice i kolege iz parlamentarne većine, kao što kada ste donosili Zakon o mjestu posebnog pijeteta za Vukovar, pa kad sam vam u toj raspravi rekao da će zakon ostati slovo, mrtvo slovo na papiru jer ga ne možete provoditi, pa smo i tada bili nazivani izdajnicima i tada smo bili vrijeđani na svakakve moguće načine. A onda kada se ove godine dogodilo da vam je gradonačelnik Vukovara taj zakon lijepo zgužvao i bacio u kantu za smeće i od Dana sjećanja napravio farsu kakvu je napravio, onda je malo nelagodno vjerojatno bilo sjetiti se što smo vam govorili u toj raspravi.
Ovaj zakon je vrlo sličan tom zakonu zato što je nemoguće provesti ga jer on, mislim on između ostaloga ne govori ništa, on na…, on nameće obavezu zapošljavanja lektora. Mislim kao da nije dovoljno što se hrvatski jezik uči u osnovnoj ili srednjoj školi, svatko bi sa izlaskom jer zato imamo i nekakve državne mature jel tako na kojima provjeravamo znanje i poznavanje standardnog hrvatskog jezika, bi trebao biti u stanju napisati tekst koji je u skladu sa pravilima, pravopisom, gramatikom standardnog hrvatskog jezika i to nije dovoljno za, za, za državne institucije očito i tijela javne vlasti nego se moraju zapošljavati lektori. Okej, mislim kako bih rekao, nemam problem s time, ali bih ako je to ono što želite napravit napravite to. Al bit će interesantno vidjeti recimo kakvi su zahtjevi da se lektor zaposli u VSOA-i osim toga da mora poznavati hrvatski pravopis. Jedan banalan primjer, ako hoćeš bit lektor u VSOA-i što sve još moraš posjedovati od, od karakteristika. Mislim ima apsurda u ovome zakonu. Ovaj zakon će ostati mrtvo slovo na papiru, bogata je bila javna rasprava, nije moguće pozvati se na jedinstvo struke jer struka po ovom pitanju nije jedinstvena, niti će ikada biti jer to su dva velika kampa, kao što u politici imate ljevicu i desnicu iako nije analogija dosljedna, nema podudaranja između politike i struke u ovome slučaju, tako u struci imate dva velika kampa, ovi koji su za propis i ovi koji su za opis. Dakle ovaj zakon nije dobra stvar, on je, nemoj…, nije ga moguće provesti i nećete postići apsolutno ništa time, a to hoćete li nekoga nazivati izdajnicima ili ne isto razmislite, isto razmislite.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo dvije replike, prva je poštovanog zastupnika Željka Pavića, izvolite.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovani zastupniče, nemam repliku na vašu primje…, mislim nemam primjedbe na vašu raspravu, ali ću iskoristiti ovu repliku da apeliram na predsjedavajućeg da vrati listu saborskih zastupnika koji su trebali govoriti i da se omogući svima koji su trebali govoriti da mogu govoriti.
Gledajte, imamo ovdje pauze i kad trebamo i kad ne trebamo. Jučer je usred rasprave kad je kolega Borić imao ovoga odgovore na repliku bila proglašena pauza od 5 minuta. Gdje je problem da vi proglasite pauzu, ovo je prevažna tema da bismo ovako jednostavno zabranili zastupnicima da govore.
Gledajte, sastanci su bili u odborima, sastanci su bili u klubovima, ljudi imaju svoje obveze i van ove sabornice, nitko od njih nije namjerno izostao s ove rasprave i mislim da je u interesu i vladajuće većine i samog ministra da se čuje glas svih saborskih zastupnika i da im se omogući da govore ono što su u klubovima zaključili da treba govoriti. Ja vas molim ako je to moguće da se to vrati ta lista i da se počne, da se napravi kratka pauza da se svi zastupnici ponovo vrate sa sastanaka i da se nakon toga nastavi sa raspravom, hvala lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
Ja se s vama slažem da bi trebalo svima omogućiti da se govori i svima je omogućeno da se dogovore, da govore. Drugi je problem što zastupnici nisu bili na svojim radnim mjestima, a ovo su naša radna mjesta ovdje i ako mi napravimo jedanputa, jedanputa ako napravimo iznimku mi rušimo naš vlastiti Poslovnik i rušimo način rada na koji radimo godinama. I onda svatko, svatko ko je, ja vjerujem da neki iz opravdanih razloga nisu mogli bit ovdje, drugi su previdjeli, mislili da će ne znam prethodnik dulje govoriti ili bilo šta, onda će svatko slijedeći puta to moći tražiti i imati pravo to tražiti. Prema tome, oprostite, ali nisam ja kriv što je u dvorani bilo ne znam 4 ili 5 ljudi kod tako važnog teme. Ako je tema tako važna, a ja se slažem da jest tako važna, a onda su valjda zainteresirani ljudi ovdje ili se barem to od njih očekuje. Prema tome, regredirati sada, vraćati nešto natrag, pa to bi bilo ko, ko napraviti zakon koji, koji ovaj ne znam kažnjava stvari od prije ne znam kolko vremena. To, to, to ne ide, nažalost to ne ide. Meni je žao, ja vjerujem da su neki kolege se pripremili, ja vjerujem da smo mogli čuti tu vrlo dobrih rasprava, ali njih nije bilo ovdje. E ovaj, ne al mislim da sam dužan to objasniti i evo kolega Pavić je postavio pitanje, ja sam mu odgovorio ovaj i mislim da nije povrijeđen Poslovnik, neću vam dat opomenu jer sam smatrao potrebnim da to objasnim.
Kolegica Marić je digla povredu Poslovnika.
…/Upadica Pavić se ne razumije./… Molim?
…/Upadica Pavić: I ja sam digao povredu Poslovnika./…
Da, da, ja sam shvatio da je, da je ovo što ste rekli povreda Poslovnika. Ne?
…/Upadica Pavić se ne razumije./…
A oprostite, oprostite, izvolite, u čem je povrijeđen Poslovnik?

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovani predsjedavajući, ja se slažem da nije vaša greška što zastupnici nisu bili ovdje, ali je vaša greška što niste napravili pauzu i omogućili zastupnicima da se vrate u sabornicu jer nitko od njih nije kartao belu, niti je bio na ulici i pušio, nego su bili na sastancima i imali su nekakve svoje obveze. Dajte im mogućnost da se vrate da odrade svoj posao pošteno i korektno, a vi ste ih ovdje prikazali kao neradnike. Tu ima i pripadnika i iz vaše stranke. Ja mislim da su i oni za to da se vrati lista i da nastavimo s radom. Evo možemo se sastati predsjednici ovoga, klubova i za to glasati. Jer ovo stvarno nema smisla. Ja znam da niste vi krivi što nisu bili ovdje ali velim to je vaš propust što niste omogućili svojim kolegama da govore i da odrade svoj posao. A mogli ste to sa jednom kratkom stankom od 5 minuta.

Reiner, Željko (HDZ)
Dakle po toj logici bismo mogli raditi stanke svaki puta kad nekoga nema, a tko bi trebao govoriti. Oprostite, to je ta logika. Zašto bismo mogli jedanputa to primjenjivati i poštovati Poslovnik, a drugi put ćemo svjesno kršiti Poslovnik. Predsjedavajući bi svjesno kršio Poslovnik. To ovaj, mislim velim ponovno meni je vrlo žao što ja sam siguran da bi neki od kolega i kolegica imali vrlo kvalitetne rasprave i dobre rasprave i sve ali oprostite mislim, nisam ja kriv što nisu bili ovdje. Nemojmo okretat pilu naopako, jel.
Kolegica Marić je digla povredu Poslovnika. U čemu je povrijeđen Poslovnik?

Marić, Andreja (SDP)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Pa zapravo se pridružujem ovome što je kolega rekao i zapravo svojevrsni apel dajem i vama i svima ostalima predsjedavajućima. Dakle ispravljam vas nismo baš svi neradnici i kolega i ja imamo itekako pravo govoriti
…/Upadica Reiner: Ja, ja nikada nisam rekao da je netko neradnik./…
Da smo tu redovno, samo malo da dovršim. Iznimke se događaju i primjerice sad malo prije, dakle u 12,58, 59 skoro se krenulo sa novim klubom, ja sam kasnila na Odbor za zdravstvo 25 minuta, bila sam druga u slobodnom govoru i onda se ovakve situacije kad se događaju da se sve pomiče. Dakle apeliram na to onda na sve vas koji vodite sjednice, ovo što je kolega rekao ako se dogode takvi disbalansi, dakle nisu slobodni govori počeli u 13, a mogli su, da onda zaista napravite tu nekakvu pauzu 5 minuta. I meni se dogodilo da sam trčala s jednog odbora tu, zakasnila, apelirala da mi vratite, niste mi htjeli vratiti vrijeme, a kasnila sam ne znam 10 sekundi doslovce. Dakle, ne možemo biti svi u isto vrijeme na dva mjesta pogotovo evo i s ove i s one strane ljudi koji smo tu redoviti pa onda kad se takva odstupanja u vremenu dogode onda zaista stavite tih 5 minuta kao što smo radili i petkima, isto se dogodi, jel. Napravimo nekakvih 5 minuta da se svi obavijeste ako ne dočekamo 13 sati, ako točka završi prije. Jer se događa to da onda se dogovorimo jel, evo 5 minuta pauze da se svi stignu obavijestiti. Pa evo onda apeliram dakle apeliram onda da se ovakve situacije kad se dogode da je nekakav disbalans u vremenu da onda stvarno napravite nekakvu pauzu da se ljudi stignu vratiti. Svi mi pratimo, većina nas ima na mobitelu raspored rasprava i onda vidiš da si na redu za 2 sata i onda odjedanput izgubio raspravu, a kao za 2 sata si na redu. Po ovom izračunu smo mi trebali imati, ova rasprava je trebala trajati do 5 popodne najmanje i sad odjedanput ispada gotovo je za pol sata. Znači očito se nekakav disbalans dogodio i dajte onda u buduće ljudima priliku da se stignu na vrijeme vratiti. Evo, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Ja se s vama slažem, ja uvijek, ja kad vodim sjednicu ja uvijek ako se završi ranije dam do 1 upravo zato da ne bi nekoga uskratio tko misli da treba, tko ima slobodni govor da se bude u 1. Al ovo što ste vi rekli je upravo suprotno, dakle trajalo je duže, ljudi su imali više vremena, ljudi su imali više vremena da dođu ovamo. Ovaj. Dobro.
Kolega Hrelja.

Hrelja, Silvano (Nezavisni)
…/Govornik naknadno uključen./… pravo riječi, onda ću opet svoje reći, a vi vičite na mene jer radno mjesto zastupnika je i na odboru i u svom klubu, a ne samo ovdje i ima pravo i na ručak. Dakle ovdje se dogodio propust da je rasprava u ime klubova prešla 10 minuta u vrijeme koje mi planiramo, planiramo za iznošenje stajališta. Nakon iznošenja stajališta uobičajeno je 10 minuta provjetravanja svega ovoga još iz vremena Covida i nije to nitko rekao da nije nezdravo to odnosno da nije nezdravo to činiti odnosno zdravo je. Prema tome ja vas samo molim i nije se nikad dogodilo 20 godina sam ovdje da je 10 zastupnika istovremeno izgubilo pravo glasa i da su svi oni htjeli i ignorirali raspravu. Nema šanse, pratili smo svi to preko televizora, svi smo pratili. Pa kad vidite da 10 ljudi gubi, gubi pravo pa jel vi potpredsjedniče štitite pravo zastupnika da mogu govoriti o jednoj temi ili gledate da što prije završimo. Oprostite, ja jesam među onima koji su izgubili pravo glasa i pratio sam sve to skupa al ovo što se dogodilo nije mogao nitko pratit, nitko nije mogao doletjeti, doletjeti ovdje i jer se to dogodilo u hipu. Prema tome ja vas molim radi digniteta ovog sabora i solidariziram se sa svim kolegicama i kolegama i koji su pojedinačno i u ime klubova izgubili pravo, pravo govora da im se omogući pravo, pravo govora. To nije presedan, presedan je ovo šta se dogodilo u dinamici stanke u dinamici produljenja govora preko jedan, preko jedan stan, preko jedan sat i prema tome i nedostatku jedne, jedne pauze koja je bila uobičajena. Hvala lijepa što ste me saslušali, nemam više što reć. Vi odlučite jer vi to možete odlučiti.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro. Ovaj, ne slažem se s vama apsolutno. Ali ovaj, a i to je to.
Sad ćemo dati mogućnost odgovora na repliku.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Dobro, ja ću odgovorit na ovu prvu repliku kolege Pavića i iako će biti, neće biti u skladu s ovim zadnjim stvarima koje su ovdje govorene nego sa onim što sam ja govorio prije, reći ću samo još jednu stvar. Ovaj zakon omogućava baš zato što brine o dijalektima mogućnost da svatko tko želi govoriti na dijalektu u svakoj potencijalnoj situaciji može to i činiti i ja to podržavam. Dakle, zašto ne? Zašto ne? U ovome zakonu nije jasno definirano koje su to primjerene situacije za upotrebu dijalekta. Pa neka bude u školi, neka bude u školi, neka bude na televizijama. Ja bih štoviše htio pozvati sve građanke i građane Republike Hrvatske koje govore dijalektima da to čine u apsolutno svakoj situaciji, u apsolutno svakoj situaciji i da neka se pozovu na Zakon o hrvatskom jeziku jer to mogu napraviti. We don't need no education. Jel' tako?

Reiner, Željko (HDZ)
Kolegica Posavec-Krivec je digla povredu Poslovnika.

Posavec Krivec, Ivana (Socijaldemokrati)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Evo dajući mi sada pravo govora zapravo ste vi sami sebi potvrdili sad da ste vi išli u kontru Poslovnika, jer ako ste mi oduzeli riječ zato što me nije bilo ovdje i dali kolegi kojeg isto tako nije bilo, onda mi je, ja apeliram još jednom, uistinu apeliram ovo je situacija koja je stvarno presedan. Nismo bili nigdje drugdje, bili smo u klubovima. Nismo se stigli vratiti, jer prije nas su ljudi izgubili neočekivano pravo glasa.
Ja sam propustila priliku u ime kluba Socijaldemokrata reći zašto ne možemo glasati protiv Zakona o hrvatskom jeziku.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, imamo sad još repliku poštovane zastupnice Orešković.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Kolega Glavašević, na kraju ste rekli ne treba nam obrazovanje. Oooo itekako nam treba između ostalog i o Poslovniku nad kojim je predsjedavatelj Reiner u potpunosti izgubio kontrolu, jer je Hrelja svoju povredu Poslovnika iznosio punih minutu i 40 i nešto sekundi, iako po Poslovniku traje 30, pa je zatim Glavašević davao odgovor na repliku iako je po Poslovniku prvo trebala Posavec-Krivec obrazložiti svoju povredu Poslovnika. Oprosti ako sam krivo nešto. Eto vidiš kako nam treba jezična čistoća. Dakle, predsjedavatelju Reiner dokazano snimka potvrđuje vi nemate kontrolu nad sjednicom, ne znate primjenjivati Poslovnik i ne možete više biti na toj stolici na kojoj sjedite, ali to je stvar vašeg šefa i saborske većine. A vama kolega Glavaševiću postavljam pitanje smatrate li kao stručnjak da je za jezik bolje da je slobodan, da se slobodno razvija, da slobodno živi ili smatrate da ga je bolje zakonom uškopiti?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Glavašević.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Hvala.
Ovo je bila referenca Pink Floyda koja vrlo cinično govori o tome kako nam nije potrebno obrazovanje, a zapravo s implikacijom da itekako jeste. Mogu se složiti sa vama da je zapravo izrazito tragično što je mnogim kolegicama i kolegama oduzeto pravo na raspravu, jer ako smo o i jednom zakonu trebali čuti razne perspektive to je onda ovaj. Smatram da je potpuno neprimjereno to što je način na koji je potpredsjednik Sabora odlučio ne po prvi put odhendlati ovakvu situaciju i mislim da je kontra produktivno što je to ovaj puta odlučio učiniti, a što se tiče vašeg pitanja mogu vam reći samo da smatram da ovakav zakon kakvog su ga napisali neće postići ništa. On jezik neće niti uškopiti, niti će mu učiniti nešto silno dobro. Tako da ponovio bih. Pozivam sve naše sugrađane i sugrađane da govore svojim dijalektima slobodno. Ovaj zakon im to omogućava u svim prilikama.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Evo ja ću prihvatit sugestiju koju ste mi dali, dat ću sad stanku pa ćemo se onda dogovoriti.
Evo ovaj sad je 14,10 vidimo se u 14,20.

STANKA U 14,10 SATI

Reiner, Željko (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 14,20 SATI

ŽELJKO REINER:
Poštovani kolegice i kolege, završila nam je stanka.
Prije nego što nastavimo ćemo pozdraviti na galeriji studentice i studente Fakulteta političkih znanosti iz Zagreba. /Pljesak./
Evo prije nego što dam riječ kolegici Orešković još jedanputa želim objasniti vrlo jasno. Meni je izuzetno žao što je došlo do takve situacije, međutim vi ste isto svi svjesni da nije bio prekršen Poslovnik i da je striktno postupano po Poslovniku. Meni je žao što evo kolege nisu pratili kako se odvija sjednica što je uobičajeno i što nekako svi radimo i svi pratimo. Svjestan sam da nisu svi uvijek ovdje. I sad nema većine zapravo zastupnika, ali duboko sam uvjeren da oni prate preko medija šta se zbiva ovdje i da će se naravno kad dođe vrijeme uljučiti u to. Na žalost evo dogodilo se da više kolega očito nije pratilo to i da su propustili biti ovdje kad su trebali govoriti. To nije dobro.
Žao mi je što smo ostali bez ja mislim niza kvalitetnih rasprava koji bi doprinijeli sigurno ovom zakonu. Međutim, ponavljam žao mi je, ali ja ne mogu kršiti Poslovnik na takav način jer bi to bio jedan jako, jako loš presedan koji kasnije ne bi imao zapravo nitko od predsjedavajućih onda mogućnost uskratiti riječ nekome tko u tom času nije ovdje u dvorani.
Iskreno rečeno moram reći da mi je žao, ali ne vidim prostor kojim bi ja mogao to nekako drugačije riješiti tako da bih, kolega Hrelja vi, vi želite van ići, ne znam, digli ste dva prsta, ne znam.
…/Upadica Hrelja: Ja poštujem Poslovnik isto kao i vi./…
Ne mogu vam, ne mogu vam dati.
…/Upadica Hrelja: Dajte mi riječ./…
A znate i sami da vam ne mogu dati riječ.
…/Upadica Hrelja se ne razumije./…
Da, ali, ali sam ograničen Poslovnikom.
…/Upadica Hrelja se ne razumije./…
Dobro, molim vas, molim vas, hajdmo, hajdmo, hajdemo nastaviti sa raspravom onako kako je to po Poslovniku.
Molim vas, molim vas, idemo.
…/Upadica Hrelja se ne razumije./…
Moli…, molim vas ajde nemojmo, nemoj, nemojmo ovako iz, iz klupa, ja vas, ja vas, ja vas lijepo molim. Evo ovaj sad ima pojedinačnu raspravu poštovana zastupnica Dalija Orešković, izvolite.
Molim vas, dajmo kolegici da može govoriti, izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Evo zamolile su me kolege da se vratim na temu, na Zakon o hrvatskom jeziku, pa ću ja sada izreći nekoliko jezičnih teza za razmišljanje.
Evo redom, nema većih domoljuba od HDZ-a, nema većih boraca protiv korupcije od HDZ-a, nema ispravnijih govornika i većih zaštitnika hrvatskog standardnog jezika od članova HDZ-a. Predsjedavatelju Reineru je izuzetno žao što su mnogi zastupnici izgubili pravo na govor. Predsjedavatelj Reiner striktno poštuje i primjenjuje Poslovnik HS. Naravno da su sve ove tri teze farsa i da naravno bile one izrečene na hrvatskom standardnom jeziku ili možda je nešto bilo fonetski ili na drugi način gramatički neispravno građani su to dobro razumjeli i čuli.
Tijekom rasprave postavilo se pitanje od čega mi to zapravo štitimo hrvatski jezik? Pa rekla bih da ga prije svega štitimo od toga što je ugrožen samim time što će, očito ako Hrvatska nastavi kretati se ovim trendom kuda se sada kreće, hrvatski jezik u Hrvatskoj imati sve manje izvornih govornika i to je sve zahvaljujući politikama HDZ-a. Pa je onda moj zaključak i odgovor na ono, na postavljeno pitanje taj da je ovaj zakon zakon kojim HDZ štiti hrvatski jezik od samog sebe, od HDZ-a. Naime, ovim zakonom želi se propisati kako podobno govoriti, kako ispravno govoriti, kako etiketirati oni koji to ne čine mada upravo takvih ima s one strane sabornice puno više. No mentalni sklop kojim se želi propisati „podoban“, „prikladan“, „odgovarajući“ jezik odgovara kompletnom mentalnom sklopu u kojem se traži da u ovoj državi ostanu živjeti samo oni koji ne propituju, ne kritiziraju ili čak nemaju drugo ili drugačije viđenje zaštite svog materinjeg jezika, oni koji smatraju da ga trebaju štititi većom naobrazovanošću, većom kulturom, većom načitanošću, poticanjem pismenosti kod naših građana, a toga je nažalost u društvu sve manje i manje. I smatram da je baš ova situacija koja se dogodila sa nespretnom interpretacijom Poslovnika baš dobro tempirana, dobro smještena usred ove rasprave. Jer naime jezik je živa riječ, govor, govor za koji smatram da je vladajućima u interesu da ga u HS ima što manje. I ako smijem primijetiti, jedna jednostavna, jednostavna mjera, a ta bi bila da kada se pobroji koliko je saborskih zastupnika prijavilo govor za slobodno iznošenje stajališta, pa ako se to pobroji sa 5 minuta koliko slobodni govor može trajati onda se vrlo lako može odrediti da će točka o kojoj raspravljamo, a koja je prekinuta, nastaviti u toliko i toliko sati. Dakle, zar je potrebna velika mudrost ili pristojno vođenje sjednice HS da uvede ovakav jedan pristojan običaj? Dragi zastupnici, evo vi koji ste namjeravali govoriti odite nešto pojesti i obavite druge obaveze koje unutar sabora imate. Ovako smo napravili ne samo jedan apsurd koji je dosljedan ranijoj praksi, to stoji, ali svejedno apsurd i jedna sramota jer zastupnika koji imaju volje i želje raspravljati jer također relativno malo. Ovdje u saborskim klupama smo manje-više uvijek jedni te isti, ovo se nije smjelo dogoditi koliko god vi to nastojali obraniti.
Ali kad smo kod jezika i kad smo kod riječi, riječ je uvijek potrebno i ispravno znati interpretirati, toga pogotovo u ovom saboru nema, pa ću ja sada nešto pročitati na standardnom, urednom, ispravnom hrvatskom jeziku, a to je čl. 238. koji propisuje razloge za izricanje stegovnih mjera. I čitam ja to tako čitam, da ne potrošim svu minutažu na čitanje, može svatko pogledati što u tom članku piše. Koliko god gledao do sudnjeg dana, u tom članku, u toj odredbi neće pronaći govor mržnje, toga nema. Eventualno ima nekih drugih povreda, pa između ostalog kaže da zastupnik tijekom iznošenja rasprave ne smije omalovažavati ili vrijeđati predsjedatelja ili druge zastupnike, predsjedatelja ili druge zastupnike.
Predsjedavatelju Reiner, ne piše predsjedatelja ili druge zastupnike ili premijera, e to bi vam značila doslovna primjena Poslovnika HS-a na koju se nitko do danas obrecnuo nije jer moje riječi koje su vas strašno uznemirile i vas i vašeg nalogodavca Jandrokovića bile su upućene premijeru ove države Andreju Plenkoviću koji nit je predsjedavatelj HS-a, nit je zastupnik, nit se njegovo ime može podvesti pod odredbu čl. 238. Poslovnika HS-a na koju ste se vi pozvali kada ste mi izricali stegovne mjere za koje u poslovniku jednostavno nije bilo povoda, osnova bilo čega. A potom ste iste stegovne mjere izricali uzastopce do te razine da mi je izrečena onaj najteža, a to je zabrana sudjelovanja u raspravi na dva dana.
Dakle, uzalud vam jezik, uzalud vam jezična čistoća, uzalud vam Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku ako će prava na jezik, prava na riječ biti sve manje i to zlouporabama vladajućih i to vladanjem ono pukom metodom čiste sile, a suprotno interesima i Hrvatske države i svih njezinih građana i stanovnika.
Ovaj zakon nećemo podržati, smatram da je jezik potrebno učiniti slobodnim, smatram da je građane potrebno učiniti pismenim, smatram da je one koji o jeziku uče potrebno dobro platiti, a to je sve suprotno onome što HDZ radi.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Imamo nekoliko replika, prva je poštovane zastupnice Marić..

Marić, Andreja (SDP)
Hvala lijepo.
Poštovana kolegice, iskoristit ću ovu repliku da se kao ne samo nacionalno osviještena osoba nego i velika lokalpatriotkinja malo pohvalim sa i podsjetim na jednog našeg Međimurca vrlo važno, to je akademik dr. Vinko Žganec koji je bio etnomuzikolog, skladatelj, profesor glazbe i koji je imao izrazito važnu ulogu u dokazivanju hrvatskog etniciteta u Međimurju jer je upravo njegova knjiga „Hrvatske pučke popjevke iz Međimurja“ imala ključnu ulogu da se mi Međimurci možemo vratiti našoj Matici Hrvatskoj. To je jako važno i treba njegovati između ostaloga i naše kajkavsko narječje i tu bi spomenula da su jako važni i rječnici koje naši stručnjaci izdaju, Rječnik Murskog Središća, Rječnik govora Kotoribe, Preloški rječnik, u pripremi su štrigovski, nedelišćanski, a tu apeliram da i Ministarstvo znanosti koje je doduše podržalo ovaj Rječnik govora Kotoribe itekako financijska sredstva upravo iznosi odnosno daje …/Upadica Reiner: Hvala./… na … ovakve kulturne i …

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Orešković.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem.
Cijenjena zastupnice Marić, ja vas mogu samo punim srcem podržati. Hrvatska je doista bogata i kulturom i dijalektima, i narječjima, i popjevkama različitih krajeva. Svi smo mi na neki način lokalpatrioti, svi mi vučemo korijene ili porijeklo iz nekog našeg kraja, svaki taj kraj ima svoj način govora i to je ono što trebamo njegovati.
A ono što će nam biti nekakav zajednički standard, mislim da treba prepustiti struci, a ne slovu zakona i diktatu političke stranki na vlasti kako bi se okitila lažnim domoljubljem kojeg u drugim politikama jednostavno nema. Kao što sam rekla Hrvata, hrvatskih državljana izvornih govornika je sve manje zahvaljujući upravo politikama koje determinira HDZ.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Glavašević ima repliku.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Hvala.
Mene zanima kolegice Orešković na ovoj raspravi ste od početka, kako je zapravo ocjenjujete? Svjestan sam da iako jezik nije vaša struka, vi ste pravnica u tom smislu vaša struka ima jedan svoj zaseban metajezik kao što svaka struka ima svoj metajzik. Dakle, ovaj zakon zapravo omogućava i da se u vašoj struci taj metajezik prestane koristiti odnosno da se u vašu struku metajezik koji je uspostavljen kao nekakav zajednički standard u kako se ono kaže, odgovarajućim prilikama zamjeni recimo dijalektom ili nekom drugom razinom jezika. Kako ocjenjujete posljedice recimo za vašu struku evo, pitanje?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Orešković.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Pa najiskrenije dugoročno mislim da tih posljedica neće biti. Smatram da su suci kolikogod ih u javnosti vrlo često pljuvali i omalovažavali ipak imaju dovoljno obrazovanja da nastave u svojim sudskim presudama pisati taj isti pravnički metajezik. Također moram djelomično biti i kritična, ima i polupismenih sudskih presuda na tome također treba raditi, ali to se ne može postići na ovakav način.
Kada stvorimo društvo u kojem će se promicati izvrsnost, u kojem će se cijeniti, al istinski cijeniti oni koji su uložili u svoje obrazovanje, u oni koji su uložili u svoju načitanost onda nećemo imati niti potrebe za ovakvim umjetno stvorenim, a lažnim zaštitama.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Željko Pavić.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovana zastupnice.
Evo ja ću iskoristiti ovu repliku da izrazim s jedne strane svoje žaljenje što je zabranjeno saborskim zastupnicima da govore o hrvatskom jeziku, da govore o novom zakonu, a s druge strane čuđenje jer je među tim zastupnicima i velik broj članova HDZ-a. Nije mi jasno zbog čega je predsjedavajući postupio tako nakon što je napravio grešku u vođenju sjednice i omogućio da se dvije minute prije početka slobodnih govora krene sa još jednom raspravom od kolegice Peović koja je prekoračila nakon toga 14 minuta vrijeme za raspravu o toj temi.
Nakon toga umjesto da se uzela pauza, da nam se omogućilo da se govori o tom zakonu, napravilo se što se napravilo i svima se zapravo onemogućilo da kažu ijednu jedinu riječ. Ne samo da su zastupnici onemogućeni da govore u svoje ime nego su onemogućeni da govore i u ime kluba i uzeto im je pravo da uopće danas više govore o toj točci.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, to baš nije bilo u temi, ali možda će poštovana zastupnica Orešković isto nešto reći.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Mislim da je itekako bilo u temi i mislim da onemogućavanje zastupnika da govore o onome što im je bitno, a očito im je bilo bitno čim su se prijavili, je jedna loša praksa. Nadam se da nam je ovo zadnji put. Ovo se sve moglo izbjeći pravovremenom reakcijom i pravovremenim upravljanjem sa ovom sjednicom od strane predsjedavatelja ali nekako, kao što sam rekla. Njima paše ovo istiskivanje govora iz iz Hrvatskog sabora. Parlament sve manje postaje pravi parlament, ovo sve manje postaje prostor pravih političkih rasprava. S jedne strane je glasačka mašinerija koja će izglasati sve što im se kaže, a mi ostali praktički pričamo tako i onako sebi u bradu na kojem god jeziku ili dijalektu.

Reiner, Željko (HDZ)
Slijedeća pojedinačna rasprava je poštovanog zastupnika Hrvoja Zekanovića. Nema ga pa, ovaj gubi pravo na govor. Pa će onda, idemo na završne govore. Pa će u ime Kluba zastupnica Centra, Glasa, Stranke s imenom i prezimenom, završno govorit poštovana zastupnica Dalija Orešković. Izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem na kraju ove rasprave koja je prekratko trajala ali i zbog povrede, povrede prava svakog od nas da svoje radno vrijeme unutar dana prilagodi različitim saborskim obavezama. Mogu samo reći da se u suštini nismo pomaknuli niti za milimetar od onih postavki na kojima smo bili tijekom prvog čitanja. Mislim da je ovo zakon koji predstavlja crtu razdjelnicu između različitih grupacija unutar opozicije, a onda i između opozicije i pozicije, a onda to daje odgovor i na pitanje zašto se o ovom zakonu raspravlja baš sada. To je nešto što je HDZ-ov predizborni pamflet, jedan od elemenata s kojima će HDZ kititi svoju frazu o domoljublju. Domoljublju koje se štiti silom, domoljublju u kojem postoje ispravni i oni koji to nisu. Domoljublju u kojem oni koji govore propisanim jezikom su ispravni, a svi ostali neka potraže drugu državu. Premijer koji svojim građanima s ove govornice upućuje auf wiedersehn nije premijer koji štiti hrvatski jezik. Hrvatski jezik se štiti izvornim govornicima koji taj jezik čine živim, bilo u svom standardnom obliku ili u u, u brojnim dijalektima, a sve ovo ostalo je jednostavno sila, jedan spin i jedna prazna, prazna mašinerija.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime kluba zastupnika Možemo! završno će govorit poštovani zastupnik Bojan Glavašević. Izvolite.

Glavašević, Bojan (Nezavisni)
Hvala poštovani gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane kolegice i kolege, rasprava nam nije bila bog zna što i moram reći da, želim prvo, prvo i prije svega želim reći da smo opljačkani za priliku da povedemo kvalitetnu raspravu. Neovisno o slaganjima i neslaganjima. Opljačkani smo za priliku da imamo dobru raspravu o ovome zakonu. Druge prilike možda neće biti, ali što je tu je. Na raspravi o ovom prijedlogu zakona u prvom čitanju, na opetovana pitanja zašto baš sada ovakav zakon pred izbore, ministrica kulture je tada odgovorila, to do sada nije bio prioritet. I time je zapravo sve rečeno. Nije bio prioritet. Dakle 34 godine nije bio prioritet ali sada jest prioritet i baš pred ove izbore je prioritet. Znači treba podić nacionalni naboj, treba iskazati domoljublje, bilo tko tko ima primjedbu ili se pita zašto baš sada, odmah biva optužen da nije dobar Hrvat ili Hrvatica, da nije domoljub, da je protiv Hrvatske. Sve je to diskurs koji je vladao u 90-ima, na bilo glas opozicije protiv takvih pojava. I tada smo, a i sada odbijamo, odbijamo takve optužbe sa indignacijom jer nama neće mjeru hrvatstva propisivati stranka koja je ogrezla u korupciji. Je li korupcija izraz domoljublja, je li krađa javnog novca izraz domoljublja, je li okretanje glave od korupcije i krađe javnog novca domoljublje? To se drage kolegice i kolege zapitajte. Jer domoljublje podrazumijeva poštenje i rada za interese domovine, a to korupcija i krađa javnog novca sigurno nisu. Ovaj predizborni manevar je tužan, ministričina izjava tada da Zakon o hrvatskom jeziku do sad nije bio prioritet, naprosto je sve rekla. Ne želimo sudjelovati u toj naglo probuđenoj politikantskoj brizi za hrvatski jezik pred izbore jer to nije ni skrb ni briga za hrvatski nego naprosto bijedno skupljanje političkih poena. Hrvatski jezik zahtjeva skrb i brigu ali sasvim drugačiju od ovog zakonskog uratka jer ovo je uradak, ovo nije zakon. Ponovit ćemo ono što smo upozorili i u prvom čitanju, a to je da gotovo 60% građana RH u godinu dana nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu ili ako hoćete jednu knjigu godišnje pročitalo je tek 40% građana i te statistike iz godine u godinu padaju. Tek svaki 5. građanin kupio je knjigu i tako kupovina knjiga stagnira već podosta godina. Prošle godine započeo je pilot projekt novog modela otkupa knjiga. Pilot projekt nije primijenjen ili isproban na jednom uzorku kao što se radi s pilot projektima nego odmah na cijelom sustavu. No na stranu i to. Taj pilot projekt je pokazao da su sada ugrožena ona nekomercijalna izdanja jer neće izdržati princip ponude i potražnje koji se dijelom unosi u ovom novom modelu, a to su npr. knjige domaće poezije. A poezija je ona koja donosi ljepotu i bogatstvo i obogaćuje jezik stalno kroz stoljeća. Briga za knjigu jeste par excellence briga za hrvatski jezik. Eto, o tome bismo trebali raspravljati i tražiti rješenja kako takve poražavajuće statistike možemo poboljšati.
Na samome kraju želio bih reći još jednu stvar što je propušteno kao prilika u ovome zakonu. Imamo prilike ili neprilike gledati nažalost brojne slučajeve i rastuće slučajeve nasilja nad migrantima, što legalnim, što ilegalnim. Hrvatska u zadnjih 2.g. koliko se, koliko ljudi dolaze iz inozemstva živjeti i raditi ovdje, nije napravila ništa da ih nauči hrvatski jezik i to je problem jer ovdje dolaze ljudi koji ne znaju latinično pismo, koji ga ne znaju čitati, koji ne znaju ni engleski jezik, a kamoli hrvatski. I u ovome zakonu je propuštena prilika da se nešto oko tog fenomena napravi jer ja ću vam reći, 70 tisuća ljudi koliko ih radi u Hrvatskoj nije malo i ako nitko od njih ili malo tko od njih ne samo da govori engleski, nego hrvatski ili ne raspolaže latiničnim pismom, onda imamo problem, a donosimo Zakon o hrvatskom jeziku i propisujemo nekakve obaveze na papiru. Ovaj zakon će nažalost ostati mrtvo slovo na tom papiru.

Reiner, Željko (HDZ)
Završno će u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govoriti poštovani zastupnik i potpredsjednik sabora Davorko Vidović, izvolite.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Poštovane kolegice i kolege, želim u ovih par minuta što je moguće jasnije iskazati stav nas Socijaldemokrata o ovom vrlo važnom i prevažnom pitanju koje nije samo pitanje donošenja nekog običnoga i općeg zakona o bilo kojoj i bilo kakvoj temi u kojima se inače mora raspravljat.
Želim reći da Socijaldemokrati neće glasati protiv ovoga zakona, ali neće glasati ni za ovaj i ovako pripremljen zakon i to ne zato što smo neodlučni, što ne znamo šta bismo sami sa sobom, što smo politički kalkulanti, zato što ne znamo što je dobro, što je važno, nego upravo obrnuto. Zato što imamo vrlo jasnu svijest o tome da je hrvatski jezik sam temelj i identitetsko uporište ove nacije, ove države i da je to toliko važno pitanje da bilo kakav šlamperaj, površnost kakvoj svjedočimo u pripremi ovog zakona, nije dopustiv na ovom pitanju, nije dopustiv. Mi ne dvojimo da je dužnost i nas kao generacije odati neki vid i neki oblik poštovanja prema svim onim ljudima koji su kroz stoljeća, možemo reć kroz najmanje 200.g. stradavali i ginuli za to važno identitetsko pitanje i da je za nas kao ljevičare važno podsjetiti da su i '60.-tih godina prilikom donošenja Deklaracije o hrvatskom jeziku stradali, a koji su donosili i inače predlagali ljevičari, stradali i progonjeni bili ljudi da smo prisustvovali i spaljivanju knjiga i da je pitanje jezika bilo prvorazredno političko, političko pitanje.
'72. hrvatski jezik ušao je u ustav, pripadao je onoj generaciji mladih ljudi koji su u 3.g. tri puta na svojoj zadaćnici pisali naziv svog jezika. '70.-te sam ga pisao hrvatsko-srpski jezik, '71. sam pisao hrvatski jezik, '72. hrvatski ili srpski jezik, dakle to je važno primarno političko pitanje.
Zašto ne možemo za to glasati za, za ovakav zakon?
Zato što je inicijativa Matice Hrvatske da se pristupi izradi deklaracije koja bi možda bila bolje rješenje od zakona, nekoga akta i čina kojom bi se odalo priznanje hrvatskom jeziku i onima koji su ga štitili i na kojima je se gradio hrvatski identitet, bilo puno korisnije od nametanja ili stavljanja pred gotov čin i zahtjeva da svi mi budemo vodonoše onima za koje nisam siguran da imaju sasvim časne namjere nego koji bi voljeli da uspostavljaju mjeru rodoljublja, domoljublja i koji bi htjeli stvoriti mogućnost da sutra prozovu one koji nisu glasali za taj zakon da nisu dovoljno dobri Hrvati, dovoljno dobro osviješteni, domoljubi itd., to mi na takvu priču nećemo i ne možemo pristati.
Poštovanje prema hrvatskom jeziku se moglo i moralo ostvariti tako da se inzistira na što je moguće većem nacionalnom konsenzusu, ne samo svih institucija koje su dužne o tome brinuti, nego i političkih stranaka. Mi znademo da će rezultat ovakvoga zakona nažalost biti podijeljena ne samo ova sabornica, što ja mislim da je katastrofalna poruka, loša, katastrofalna poruka podijeljena sabornica, ali i podijeljeno društvo. To nije smjela proizvesti dobra zamisao onih koji su u Matici Hrvatskoj inicirali ovu raspravu. Ne možemo glasati za dokument pripremljen na ovakav, na ovakav način.
Postavlja se pitanje šta će bit sa jezikoslovcima?
Pitao sam jednu blisku osobu meni, inače stručnjaka za pitanje jezika, što je problematično u ovom zakonu kad znademo da gramatika, rječnik i pravopis definiraju jezik? A ona je rekla zato dragi moj što ne znamo šta je u Hrvatskoj, zapravo koji je pravopis i o tome …/Govornik se ne razumije./…. Dakle, ne, ovakav zakon će izazvati ne ono što je on trebao polučiti nego će biti dodatni razlog za podjele, što nikako nije smio biti rezultat jednog ovakvoga dokumenta.

Reiner, Željko (HDZ)
Sada će u ime Kluba zastupnika HDZ-a završno govoriti poštovani zastupnik Gari Cappelli, izvolite.

Cappelli, Gari (HDZ)
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege, pa evo danas je protekla ova rasprava u jednom raznovrsnom tonu što bi rekli, al međutim bez obzira na sve to ako je neko mislio da su izbori prvenstveno nešto što je, mislim da je ovaj povijesni Zakon o hrvatskom jeziku je uvijek vrijeme za ga donijeti, koji je nastao na istim osjećajima dakle kao i pred 34 godine i to kao čin ljubavi, ali i osjećaja odgovornosti koje narod koji kao narod koji gajimo prema hrvatskom jeziku i domovini.
Matica Hrvatska koja nas 181 uči hrvatskom jeziku pokrenuli su inicijativu i sačinili početni prijedlog zakona s jasnim načelima koja su u ovom tekstu zakona. Matičinu inicijativu su poduprli HAZU, Rektorski zbor, Društvo profesora hrvatskog jezika, Hrvatsko društvo književnika, Crkva u Hrvata i mnogi drugi, valja ovo naglasiti jer njihova zajednička želja proizlazi iz iskrene namjere da Hrvatskoj državi i narodu donesu samo dobrobit, a da nikome ne nanesu zlo. Hrvatski je jezik u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna dakle sastavnica hrvatskog nacionalnog identiteta i hrvatske kulture.
Zakon donosimo jer smo zrelo, razvijeno društvo koje mora njegovati i imati normu standardnome jeziku s kojom se svi u Hrvatskoj razumiju i čakavac na Jadranu i kajkavac na našem sjeveru, ali i štokavac u Srednjoj Bosni i na hrvatskom jugu. Tekst zakona suvremen, provediv, jednostavan i svima razumljiv s kojim ćemo lako očuvati, njegovati i razvijati hrvatski jezik u idućim godinama i u razdoblju u kojem ne znamo što i kako će biti u kojima zasigurno možemo očekivati daljnje ubrzanje svijeta, nove vjetrometrine i ugroze od kojih se želimo i zaštiti.
Ovo je zakon o budućnosti hrvatskog jezika, ovim zakonom ne zaštićujemo hrvatski jezik u prošlosti nego za našu budućnost. Zakonom omogućujemo suvremeni razvoj jezika u narednim vremenima pred nama.
Ovaj govor svi mi upućujemo onima koji su do sada bili neodlučni te ih još jednom pozivam da dobro promisle prije odluke. Donosimo zakon koji se izravno ugrađuje u temelje državnosti naše zemlje.
Zakon o hrvatskom jeziku nam je na ponos jer imamo suvremeni i primjenjiv Zakon o hrvatskom jeziku koji nas dodatno učvršćuje kao svjesno i zrelo demokratsko društvo. Skrb o razvoju hrvatskog jezika odgovornost je cjelokupnog hrvatskog društva i mora bit postavljena na široku nad institucionalnu i nacionalnu razinu. I stoga je upravo najvrjednija osobina Zakona o hrvatskom jeziku njihova potpuna otvorenost, uključivost, demokratičnost jer u svojoj osnovi ima Vijeće za hrvatski jezik koje samostalno promišlja o budućnosti hrvatskog jezika kao što smo danas čuli zašto to vijeće i zbog čega toga, procjenjuje i usmjerava, daje savjete, preporuke, prijedloge mjera za zaštitu hrvatskog jezika. Vijeće je sastavljeno od vrha jezikoslovne struke.
Nadalje, zakonom se Vladi propisuje obveza donošenja nacionalnog plana hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera. U stvaranju tog dokumenta sudjelovat će najznačajniji stručnjaci iz više područja znanosti. Nacionalni plan će djelatno provoditi mjere za provođenje razvoja hrvatskog jezika u budućnosti, posebno će se vodit računa o učenju hrvatskog jezika kako kod potomaka naših iseljenika, što je vrlo bitno naglasiti, ali i stranaca doseljenika o kojima već pričamo ovih dana itekako. Radit će se i na razvoju nazivlja iz tehnološkog područja s kojim se sve više i suočavamo.
Zakon donosimo kako bismo mu osigurali budućnost, promišljanjem i planiranjem, a ne da bi ga strogo propisivali jer jezik se ne propisuje, jezik se piše, govori i čita, jezik se poštuje i stoga podržat ćemo ovaj prijedloga zakona.
Hvala vam lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika IDS-a završno će govoriti poštovani zastupnik Emil Daus.
Izvolite.

Daus, Emil (IDS)
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Uvaženi ministre, suradnice, kolegice i kolege.
Da, priključit ću se kolegicama i kolegama i oporbenih pa i vladajućih al koji se nisu smjeli izjasnit, ali siguran sam da je i njima bilo krivo. Šteta da nije bilo malo mudrosti bilo bi zanimljivo čuti raspravu u cijelosti još i sigurno još neka promišljanja i razmišljanja ljudi koji razmišljaju o hrvatskom jeziku, tako da mislim da su malo zamjerili i vladajući što nisu imali priliku reći još dvije, tri riječi. Ponekad treba malo i taktičnosti, ne se strogo pridržavat.
Al iskreno, mislimo da je bilo prilike s prijedlogom Zakona o hrvatskom jeziku doći u HS odnosno u raspravu ga uputiti i prije tijekom ovog mandata, ne sada u izbornoj godini, pa bi možda malo manje, ne možda nego sigurno manje sve skupa bilo politizirano, više bi se vjerojatno raspravljalo o jeziku, a manje tko je veći Hrvat.
Ono što je IDS-u bilo važno je da se sačuvaju dijalekti, da se sačuvaju narječja hrvatskog jezika, idiomi, sve ono što hrvatski jezik čini ono što je hrvatskim jezikom u svom njegovom bogatstvu i kroz svu njegovu povijest i ono što je on značio i znači na prostorima RH. U Istri bez našeg domaćeg hrvatskega jezika ne bi bilo ni Hrvatskog narodnog preporoda ni priključenja Istre Hrvatskoj.
S druge strane isto tako u Istri se priča i mnogim drugim dijalektima, priča istravenetskim naša talijanska autohtona zajednica, važno nam je bilo da se sačuvaju i manijska prava i u smislu njihovog jezika u ovom zakonu.
Činjenica je da je sada uvrštena mogućnost korištenja dijalekata, ali kad je nacrt prijedloga ušao u e-Savjetovanje u tzv. javnu raspravu nije bio uvršten i to se je nama upalio alarm i moram priznat da ovdje još jedanput se zahvaljujem oduševili su nas i naši mladi u IDS-u koji su reagirali odmah kad su to vidjeli, što posebno veseli da i kod mladih je ta ljubav prema zavičaju i prema svom dijalektu i reagirali, ne samo oni, to isto tako treba biti iskren, reagirali su još i neki drugi, reagirala je i struka i dijalekt je uvršten i u mogućnost korištenja njega u odgojno-obrazovnim ustanovama. Predlagač je prihvatio taj prijedlog iz tog aspekta to pozdravljamo i za kraj pozivajući se i na sugestiju kolege Glavaševića koji je jedan od rijetkih stručnjaka ovdje pravih, kad pričamo o hrvatskom jeziku s obzirom na njegovu profesiju da koristim ća više morem svoj dijalekt sada ako je takav zakon, ovo sad sam ipak ovako pričao da me mnogo više njih razumije, ali moren ja i po domaći, koristio sam ga i do sada, koristit ću ga sigurno jer ga smatram sastavnim diom hrvatskog jezika …/Govornik se ne razumije./… dragi prijatelji iz Međimurja, iz Zagorja, Dalmacije, iz Vukovara tvojega ili od nekih drugih mesti jer mislim da je najveće bogatstvo, to sam više puta reka u ovoj sabornici, naša različitost i ako to shvaćamo onda ćemo ovoga mnogo lakše shvatiti i ovu zemlju i značaj hrvatskog jezika i svih njegovih dijalekta u svakodnevnom korištenju. Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Sad će u ime predlagatelja govoriti poštovani ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs. Izvolite.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče sabora, gospođe i gospodo zastupnici.
Evo svega nekoliko riječi na kraju ove, ove rasprave koja je bila interesantna i svakako dobra, u najvećem dijelu afirmativna po pitanju donošenja ovog zakona i zbog toga vas u prvom redu i prije svega zahvaljujem i svima vama na sudjelovanju u raspravi, tko god je sudjelovao i dozvolite mi da u ovom završnom nekakvom izlaganju istaknem nekoliko stvari o kojima se govorilo i tijekom rasprave. Prvo bih želio ponoviti koji je povod za donošenje ovog zakona, a to je zaštita i promicanje hrvatskog jezika te razvoj hrvatskog jezika u okvirima struke. Zakonom o hrvatskom jeziku se po prvi put na jedinstven način uređuju pitanja službene i javne uporabe hrvatskog jezika te osigurava afirmacija sustavne i stručne skrbi o hrvatskom jeziku. Zakon definira obuhvat i posebnost hrvatskog jezika odnosno da hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik u svim funkcionalnim stilovima kao i jezik cjelokupne književne baštine pa tako i narječja što ukazuje na to da je cilj ovog propisa upravo istaknuti vrijednosti i bogatstvo hrvatskog jezika, a time i hrvatske književnosti i kulture čije su svakako ogromnog bogatstvo upravo i njegova narječja. Uvažavajući primjedbe i mišljenja zastupnika tijekom prvog čitanja, Konačni prijedlog zakona dodatno je uređen bio i usklađen sa prihvaćenim prijedlozima kao i usklađen sa preporukama Odbora za zakonodavstvo u nomotehničkom smislu. Još jedanput bih želio naglasiti da je zakon itekako afirmativan i uključiv i osnovni mu je cilj skrb i promicanje hrvatskog standardnog jezika u službenoj i javnoj uporabi. Tijekom rasprave govorilo se, spominjano je i aktualno stanje u području obrazovanja i vezano uz to želim naglasiti da ulaganja u odgoj i obrazovanje nikada u Hrvatskoj nisu bila veća. Tu govorimo o gotovo odnosno čak i više od 2 milijarde eura investicija u nove i dograđene vrtiće i škole u mandatu ove Vlade. Tijekom rasprave spominjalo se da je i razlog za donošenje zakona isključivo predizborni ali evo ja bih spomenuo da je u trenutku prihvaćanja same inicijative bilo jako puno simbolike jer je prihvaćanje inicijative za donošenje ovog zakona od strane Matice hrvatske krenulo upravo u godini u kojoj se obilježavalo 180 godina od govora na hrvatskom jeziku Kukuljevića u ovom visokom domu, kao i kada smo obilježavali okruglih 10 godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji i 10 godina od kako je hrvatski jezik postao standardni jezik u Europskoj uniji. Ove godine pak, eto obilježavamo i 500 godina od smrti Marka Marulića i ova godina proglašena je godinom Marka Marulića, a ovako vjerojatno slučajno ali dozvolite mi da spomenem još jednu simboliku koja se pojavljuje upravo sada, a to je da je u ožujku 1967. godine objavljena i Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika pa tako evo i tu se pojavljuje određena simbolika. I u uvodnom izlaganju spominjao sam da ovim zakonom se predlaže, predlaže se omogućiti bolje stvoriti bolje okruženje za provođenje određene jezične politike koja je komplementarna sa nacionalnom kulturnom politikom i nikako nije njoj suprotan i želim podsjetiti da se ovim zakonom još jedanput ću naglasiti, ne ograničava nikakva sloboda književno umjetničkog izražavanja, niti se njime zadire u privatnu komunikaciju. Ne ograničava se niti korištenje narječja, idioma i lokalnih govora hrvatskog jezika, dapače ovim zakonom se oni potiču i u primjeni i u obrazovanju ali i u lokalnim sredinama kao i u kulturnim manifestacijama. Zakon je razumljiv i uključiv i osigurat će razvoj hrvatskog jezika, ukorak sa vremenom i društvenim okolnostima. Ne zaboravimo da je hrvatski jezik imao važnu ulogu u stvaranju nacionalne svijesti i imajući to na umu, smatramo da je donošenjem ovog zakona i ovog normativnog okvira, se šalje jasna poruka da Hrvatska država itekako brine o hrvatskom jeziku i omogućuje mu nesputan razvoj na dobrobit hrvatskog naroda, hrvatske kulture i nakon što je RH zakonom zaštitila svoj grb, zastavu i himnu, mislim da je potrebno i hrvatsku jezik staviti u određeni zakonodavni okvir i to zakon koji je u prvom redu, tolerantan, koji prihvaća i ističe prihvaćanje svih raznolikosti i jezične, jezičnih stvarnosti na području RH.
Hvala vam lijepa.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala. Imamo više replika.
Prva je poštovane zastupnice Marić, izvolite.

Marić, Andreja (SDP)
Hvala lijepa poštovani ministre.
U skladu s ovim što ste rekli, je li, da i država mora i brinuti i promicati hrvatski jezik i narječje, to ne smije biti samo slovo na papiru, nego to zaista mora biti i primjer u praksi. Ja sam spominjala u replici kolegici Orešković primjere rječnika u našem kajkavskom narječju, u području Međimurja. Dakle rječnik Murskog Središća, govora Kotorine, preloški rječnik, u pripremi su riječi štrigovskog kraja i rječnik Nedelišća, nadam se da će biti toga još.
Moje pitanje vama, koliko vi kao Ministarstvo zdravstva, Bože, zdravstva, znanosti, ovaj, ulažete novac i koliko ćete zapravo financijskih sredstva uložiti tijekom ove odnosno idućih godina upravo u promicanje ovakvih načina zaštite i njegovanja narječja. Znam da je za rječnik govora Kotoribe puno sredstava izdvojila općina Kotoriba, nešto županija, a čak ste, evo, se tu iskazali Ministarstvo znanosti sa nekih 50%. Dakle koliko novaca ste predvidjeli? Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Osnovni programi ministarstvo inače i financira ovakve nekakve oblike, ali bilo bi neozbiljno od mene kada bi vam izašao sa cifrom, ne znam ju, ali mogu vam naravno, na to, odgovoriti pisanim putem kad se informiram u ministarstvu.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Pavić.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovani ministre, istinska briga za jezik je briga za njegovo očuvanje i u drugim zemljama, a ne samo u RH, što znači da ta briga treba biti i u Kanadi, SAD-u, Čileu, Argentini, kao i u nekim našim susjednim zemljama, članicama EU kojoj je zapravo hrvatski jezik službeni jezik.
Vi biste zapravo trebali izboriti za lektore hrvatskog jezika i učenje hrvatskog jezika pa je moje pitanje, jeste li vi do sada osmislili odnosno propisali korake, postupke, inicijative ili aktivnosti da bi se o tome našem jeziku stvarno brinuli lektori hrvatskog jezika, a ne lektori koji vode računa i o srpskom i o bosanskom jeziku?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Znate da na našim visokoškolskim institucijama postoji studij lektora i da se ljudi školuju za takav oblik i ministarstvo, naravno, u okviru financiranja visokog školstva financira i sve obrazovne aktivnosti koje su vezane za edukaciju lektora i njihovih kompetencija.
Ministarstvo u okviru svojih, svog djelokruga, naravno, u onim institucijama koje izravno financiraju iz državnog proračuna imaju predviđena sredstva, a mnoge od njih, naravno, imaju već sada lektore, a dodatno, ako govorimo o lektorima, treba uzeti i u obzir da .../nerazumljivo/... Ministarstvo znanosti i obrazovanja šalje čitav niz lektora u .../nerazumljivo/... po raznim institucijama i izvan Hrvatske, pa tako primjer o 50 i, ja mislim 4 u ovom trenutku, lektorata koja za hrvatski jezik koja su …
.../Upadica: Hvala./... u RH koja .../nerazumljivo/... dio njih izravno je financiran iz …
.../Upadica: Hvala./... ministarstva .../Govornik se ne čuje./...

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Ivanović.

Ivanović, Goran (HDZ)
Hvala lijepo poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Evo nas na kraju ove rasprave, nešto malo ranije nego smo računali, ali ono što je bitno iskristaliziralo se iz ove rasprave, prva je tema bila da je ovaj Zakon predizborni nekakav zakon, što smatram da apsolutno ne stoji kao teza. Druga je da će dijalekti i narječja nestati iz hrvatskog jezika. Uvaženi zastupnik Andro Vlahovčić Opara je rekao nešto što mislim da je jako bitno za naglasiti. To trojstvo, kaj, ča i što, da su u biti zaglavni kamen ovog novog Zakona o hrvatskoj jeziku pa mislim da još možda jednom poslati poruku ljudima da ovaj Zakon upravo služi da u globalnom vremenu zaštitimo nacionalni identitet, a sigurno jezik jedan od najvećih nacionalnih identiteta.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Slažem se g. zastupniče.
Kao što smo već više puta naglašavali, ali kao što ste i rekli, nikad nije loše još jedanput naglasiti, ovaj Zakon itekako afirmira, potiče narječja i dijalekte, ča, kaj, što, zlatna formula hrvatskog jezika i zaštićeno nematerijalno kulturno dobro, de facto su ono na čemu i počiva ovaj Zakon o hrvatskom jeziku i, ne samo jednom nego u više članaka vidjet ćete da je upravo ova raznolikost itekako naglašena, a ujedno i objedinjena.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Pocrnić-Radošević.

Pocrnić-Radošević, Anita (HDZ)
Hvala poštovani ministre.
Pozdravljam donošenje Zakona o hrvatskom jeziku i po prvi put u povijesti ćemo imati zakon o hrvatskom jeziku i sutra kada ga izglasamo, nadam se i očekujem da ćemo ga donijeti velikim brojem glasova, kako vladajućih, tako i oporbenih zastupnika na ponos svih nas koji govorimo hrvatskim jezika i na, naročito i kao i spomen na sve one koji su godinama ulagali napore da do ovog Zakona dođe i svima im zahvaljujemo ovom prilikom.
Evo, već pri kraju rasprave, molim vas da se osvrnete na, budući smo sad u drugom čitanju, razlike između prvog i drugog čitanja i koliko te razlike kvalitativno utječu na sadržaj zakona i tko najviše može bit zadovoljan?
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Uvažena gđo zastupnice, glavna razlika konceptualna između prvog i drugog čitanja, ja bih rekao sastoji se u tome što je Vijeće za hrvatski jezik, sjedište Vijeća za hrvatski jezik, odnosno ono tijelo koje će davati administrativnu, tehničku i pravnu potporu rada Vijeća smještena u ministarstvo nadležno za kulturu, tako je definirano u zakonu s obzirom da će se možda nazivi mijenjati kroz budućnost i to upravo sa željom da se dodatno da jedno institucionalno značenje tome vijeću i njemu osigura nesmetan rad.
Konceptualno od prvog čitanja do sada u samoj srži zakon se nije promijenio. On je od samog početka bio uključiv, a ne isključiv i mislim da je naglašavao upravo jednu sustavnu brigu o hrvatskom jeziku, ali jednako tako iz njega je proizlazila i tolerancija prema svima ostalima.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Karlić.

Karlić, Mladen (HDZ)
Hvala potpredsjedniče, poštovani ministre.
Ja vam prvo evo želim čestitati da ste izdržali ovdje punih 6 sati slušati raspravu o hrvatskom jeziku od nas strane zastupnika koja su bila dijelom i velikim dijelom konstruktivna, pozitivna, jednim dijelom i destruktivna na žalost. Ali ono što je najvažnije da moramo biti ponosni na svoj hrvatski jezik koji je toliko bogat kao malo koji u svijetu i mi ćemo ga sada evo donijeti i kroz ovaj zakon. I to je jedan od najvažnijih elemenata zajedništva jednog naroda i to je meni izuzetno važno i vrijedno.
Ali ono što je isto tako bitno, da su ovaj prijedlog zakona podržali i Matica hrvatska i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Rektorski zbor i Društvo hrvatskih književnika i profesori hrvatskog jezika što znači da to nije nikakav predizborni zakon jer bi time zapravo uvrijedili sve te vrijedne ljude znanstvenike koji podržavaju ovaj prijedlog zakona.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
Zahvaljujem se gospodine zastupniče.
Donošenje ovakvog zakona podržale su sve važne i bitne kulturno-znanstvene institucije u Republici Hrvatskoj. Ja nisam čuo niti jednu koja se protivila donošenju ovakvog zakona. Dapače, kad je inicijativa krenula svi su donošenje ovog zakona pozdravili.
Za neke stvari treba određeno vrijeme i treba sazreti vrijeme kada i u kojem trenutku se može na najbolji i najelegantniji način nešto dovesti u zakonske okvire i mislim da je u ovom trenutku upravo se stekao takav moment u kojem je eto kao što sam i ranije rekao u zakonski okvir stavljen pored zastave, grba i himne i hrvatski jezik kao jedno od ključnih obilježja Republike Hrvatske.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Cappelli.

Cappelli, Gari (HDZ)
Hvala lijepo.
Pa ja bih još jednom rekao dvije riječi, kaže dakle tekst zakona je suvremen, provediv, jednostavan i svima razumljiv sa kojim će biti lako očuvati, njegovati i razvijati hrvatski jezik u idućim godinama.
Mislim te riječi dovoljno govore o važnosti i želji hrvatskog naroda, dakle za hrvatskim jezikom. Danas najviše se oporba kačila na to da li je trenutak da se uvede hrvatski jezik i ono drugo, dakle o vijeću, jer to će biti navodno neko političko tijelo, neće raspravljati o struci već eto da još negdje se navodno ne treba uhljebiti netko. Pa ja bih vas još jednom molio da razjasnite zašto upravo se formira to vijeće, tko će biti u njegovom tijelu, dakle i o čemu se raspravljati.
Hvala lijepo.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Fuchs.

Fuchs, Radovan (HDZ)
…/Govornik naknadno uključen./… svijetu ali jednako tako i uz sve ove ugroze koje se zbivaju na globalnoj razini od ratnih sukoba u Ukrajini, na Bliskom istoku do ogromnih migracija do preslagivanja gospodarskih, ali i političkih utjecaja ne samo u Europi, nego i šire bitno da skrbimo o hrvatskom jeziku. Ali ne na način da sada izvodimo nekakvu jezičnu policiju da budemo potpuno isključivi, nego da sustavno vodimo jasnu politiku zaštite, postojeće zaštite hrvatskog jezika, a time naravno i književnosti od Dubrovnika pa do najsjevernije točke Hrvatske, da stvorimo jednu jezičnu politiku koja će upravo težiti tome da se stvori i čim više unaprijedi standardizirani hrvatski jezik, da imamo …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
… u Hrvatskoj u javnoj upotrebi, u javnoj komunikaciji između tijela državne i lokalne vlasti jasno lektorirane i jedinstveno pripremljene tekstove …
…/Upadica Reiner: Hvala lijepo ministre./…
Molim. Ja sam sad otišao malo.
…/Upadica Reiner: Malo ste ga pretjerali./…
Dobijem ono što su svi odustali prije.

Reiner, Željko (HDZ)
Time bih ja zaključio raspravu o ovoj točci, a o njoj ćemo glasovati kad se steknu uvjeti.

19

  • Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. br. 572
26.01.2024.

Sanader, Ante (HDZ)
Slijedi izjašnjavanje o amandmanima na Konačni prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. br. 572.
Predlagatelj je Vlada RH.
Rasprava je zaključena.
Amandmane je podnijela zastupnica Katarina Peović.
Molim predstavnika predlagatelja da se očituje o podnesenim amandmanima. Poštovana državna tajnica Iva Ivanković.
Amandman br. 1 zastupnice Katarine Peović.

Ivanković, Iva
Amandman se ne prihvaća.
Čl. 6. st. 1. propisano je da se ovim zakonskim rješenjem potiče uporaba hrvatskoga standardnog jezika, svih idioma hrvatskoga jezika, svih funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika i hrvatskih povijesnih pisama u odgovarajućim prigodama kao bitnih odrednica nematerijalne kulturne baštine i naslijeđa hrvatskoga naroda što je osobito važno za njegovo očuvanje, njegovanje i budući razvoj.

Sanader, Ante (HDZ)
Osvrt predlagatelja.

Peović, Katarina (RF)
Hvala.
Dakle i očekivano mišljenje no ja ću vas upozoriti da vi i u tom članku 6 kojeg spominjete diskriminirate narječne idiome. Zadaća ovog amandmana je bila da se izmijeni čl. 11. st. 1. koji upravo definira da se narječni idiomi u javnom prostoru mogu koristiti samo u određenim prilikama i te prilike moraju biti promocija različitosti. Pa zastupnici i zastupnice drugi puta kad budete govorili kajkavskim ili čakavskim idiomom bit ćete kriminalizirani po ovom zakonu koji se naravno neće provoditi jer se on ne može provoditi, ne možete kriminalizirati nekog zbog toga kako govori u javnom prostoru ali mi imamo činjenicu da ste ovim čl. 11. st. 1. ali i drugim člancima u ovom zakonu kriminalizirali narječne idiome. I borite se protiv vlastitog naroda, borite se protiv naroda i kako narod govori i to je obilježje totalitarnih sustava. Nema, znači demokratskih zemalja koje definiraju kako se u javnom prostoru mora govoriti. Vi ste ovdje pomiješali dvije stvari. Što vjerojatno ciljano, a što neciljano. Službena komunikacija to je komunikacija znači ministarstava, sudaca, javnih ustanova prema građanima, može se propisati da treba biti na standardu, na standardnom hrvatskom jeziku da bi olakšala komunikacija svih u Hrvatskoj ali ograničiti javnu komunikaciju, komunikaciju u javnom prostoru kao komunikaciju koja se mora odvijati na standardu, to je potpuno totalitarno. Dakle standard je dogovor. Standard je dogovor. Dogovorili smo se da tako govorimo još jel u 19. stoljeću, oni koji su donijeli taj štokavski dio nisu bili govornici tog idioma. No nebitno mi smo ovdje kriminalizirali …/Upadica Sanader: Vrijeme./… čakavski i kajkavski.

Sanader, Ante (HDZ)
Tražite glasovanje?

Peović, Katarina (RF)
Da, tražim glasanje.

Sanader, Ante (HDZ)
Amandman broj 2 iste zastupnice.

Ivanković, Iva
Amandman se ne prihvaća.
Čl. 6. st. 2. koji glasi ovim se zakonom ne ograničavaju slobode književno umjetničkoga izražavanja niti se njime regulira privatna komunikacija. Propisano je područje primjene hrvatskoga jezika koji je u djelokrugu ovoga zakona te područja koja njime nisu obuhvaćena. Ovim se zakonskim rješenjem ističe dragocjena vrijednost i bogatstvo jezika kao instrumenta kroz koji progovara identitet, povijest i kultura naroda što uključuje sve pojavnosti hrvatskoga jezika, pa tako i narječja.

Sanader, Ante (HDZ)
Osvrt predlagateljice.

Peović, Katarina (RF)
Znači ovdje sam vam dala mogućnost da se izvučete iz problema u koje ste se uvalili znači s ovim Zakonom, samo dodajući jedan stavak koji bi glasio, privatne osobe mogu se u javnom prostoru služiti jezicima, dijalektima, govorima i kombinaciju navedenih kategorija kako žele.
Vi tvrdite da to ovim Zakonom propisujete, ne propisujete. Kriminalizirate govor u javnom prostoru. Odbili ste to, obrazloženje sam dala, miješate, znači službenu i javnu komunikaciju, što je izuzetno opasno jer jučer smo slušali neke desne ekstremiste koji su pozivali i na kažnjavanje, tako da je potpuno smiješno da se zastupnici HDZ-a blatom nabacuju na lijevu stranu sabornice kao onu koja želi nešto totalitarno uvesti. Upravo ovim Zakonom, ukoliko budu uvedene kazne, uvodite teški totalitarizam. A kršite nekoliko znači pravnih principa, prije svega, kršite Ustav.
Znači čl. 14 je propisano da svatko u RH ima prava i slobode neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku i vjeri, itd., znači to kršite. Kršite Zakon o suzbijanju diskriminacije, koji isto tako, definira i osigurava slobodno jezično izražavanje u javnom prostoru. Ovaj prijedlog Zakona krši Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koja ističe i inzistira na zaštiti nematerijalne kulturne baštine u koje spadaju jezični idiomi, nematerijalnu kulturnu baštinu zajednica, skupina i pojedinaca i to na lokalnoj, nacionalnoj, međunarodnoj razini. Vi ovim Zakonom kršite niz članaka Zakona o potvrđivanju Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, da, nadalje, kršite, …
.../Upadica: Vrijeme./... naravno i Deklaraciju o ljudskim pravima …
.../Upadica: Vrijeme./... itd., itd. nemam vremena sve navesti.
.../Upadica: Tražite glasovanje?/... I da, tražim glasanje o ovom amandmanu.

Sanader, Ante (HDZ)
Amandman br. 3 iste zastupnice.

Ivanković, Iva
Amandman se ne prihvaća. Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada moraju se izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku jer ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom omogućuje aktivno i ravnopravno uključivanje u najširu hrvatsku društvenu zajednicu.
Uporaba hrvatskog jezika u nastavi i drugim oblicima odgojno-obrazovnog rada, podrazumijeva i uporabu narječja, odnosno mjesnih govora, što je jasno propisano st. 2 navedenog članka.

Sanader, Ante (HDZ)
Osvrt.

Peović, Katarina (RF)
Ovim ste amandmanom mogli vrlo elegantno riješiti problem znači tog miješanja standarda, miješanja pravila vezanog uz službenu komunikaciju i javnu komunikaciju dodavši odnosno izbacivši samo jedan izraz, a to je standardni hrvatski jezik.
Znači vi ste ovim Zakonom sada svim nastavnicama, nastavnicima i nastavnicama u školi zapravo zadali jezični standard koji mora biti hrvatski znači standardni jezik i ne smije se koristiti nastavnik i nastavnica nikakvim narječnim idiomom, osim ako to nije, ono, propisano i ako to nije apsolutno opravdano, što će se moći u nekim totalitarnim izvedenicama ovog Zakona upotrijebiti da se zapravo nastavnici i nastavnice dovedu u nepovoljan položaj jer će morati izbjegavati govoriti narječnim idiomom, da ste odredili da se u hrvatskoj nastavi, nastavi u hrvatskim školama treba govoriti hrvatskim jezikom, znači to bi bilo sasvim u redu, ali vi ste rekli treba se govoriti hrvatskim standardnim jezikom.
Vi ovdje ne branite hrvatski jezik. Vi ovdje branite ljudima da govore narječjima. I to je problem i dovest ćete nastavnike u školi u poziciju da se boje govoriti, to je ona šizoglosija na koju sam ovdje upozoravala čim smo počeli govoriti o Zakonu o hrvatskom jeziku, svi su zastupnici počeli mucati, da li se kaže glasovati ili glasati, da li je obvezno ili obavezno, svi ćemo početi mucati u javnom prostoru jer ćemo više razmišljati o tome na koji način nešto govorimo nego o sadržaju o kojem govorimo i to je zapravo, mislim, negdje skrivena poanta ovog Zakona, ako ovaj Zakon ima bilo kakvu poantu. Ono što ćete učiniti je da će se ljudi bojati govoriti, a to se već u hrvatskom javnom prostoru i dešava nažalost, od 90-ih pokušavate ljudima začepiti usta.

Sanader, Ante (HDZ)
Tražite glasovanje?
.../Upadica: Tražim glasanje o ovom .../nerazumljivo/... amandmanu./...
Dobro. Evo, s ovim smo iscrpili sve amandmane. Zahvaljujem državnoj tajnici.
Prijedlog je, s obzirom da sljedeću točku imamo samo nekoliko prijavljenih, da odradimo izjašnjavanje, iznošenje stajališta nakon točke, ako ste suglasni. Ste svi suglasni s tim? Jeste?
Evo, molim, ovo služi i kao direktna obavijest svim klubovima da onda mail će dobiti sad, ali da dođu nakon ove točke koja nam slijedi, a da bi počeli tu točku, malo smo uranili pa ćemo napraviti 5 minuta pauzu.

STANKA U 9,43 SATI.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prvo, Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, drugo čitanje, P.Z. br. 572, predlagatelj je Vlada RH rasprava je zaključena, amandmane je podnijela zastupnica Katarina Peović, izjašnjavanje smo proveli ranije na sjednici, pa ćemo glasovati o amandmanima koje predlagatelj ne prihvaća.
Vidim da imamo zahtjev za stankom prije toga, javio se je kolega Davorko Vidović, izvolite.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Poštovane kolegice i kolege, poštovani članovi središnjeg Odbora Matice Hrvatske pozdravljam vas u ime kluba Socijaldemokrata.
I želim ovom prilikom jasno što je moguće jasnije obrazložiti način na koji ćemo glasat o ovoj točci dnevnoga reda, on će biti drugačiji od onoga kako će glasat ova strana sabornice i vrlo vjerojatno ova dio sabornice.
Zašto, zašto nećemo moći glasati protiv ovoga zakona? Glasat ćemo suzdržano, nećemo moći glasati protiv zato što je jezik nedvojbeno temeljno identitetsko uporište nacije i kulture i glasanje zaslužuje biti dio glasanjem zaštićenog kulturnog dobra prvoga reda, zato što mislimo da Sabor ima povijesnu ulogu i zadaću da se i mi očitujemo o tom dobru i u ime onih koji su se u povijesti borili za naš jezik i jel ne bježimo od činjenice da je upravo jezik bio predmet političkih prijepora, ali i od činjenice da su hrvatski ljevičari, a mi to jesmo npr. '67. inicirali donošenje Deklaracije koja je osigurala da hrvatski jezik uđe u hrvatski Ustav '72.g..
Zašto nećemo moći glasati za ovaj zakon? Zato što je nažalost priprema ovakvoga važnoga dokumenta koji deklaratorno treba pokazat poštovanje prema tom temeljnom kulturnom institutu ove zemlje napravljen tako da imamo pravo sumnjati da se njima hoće izazvati dodatne podjele, ne samo ove sabornice da on neće omogućiti nego produbiti sukob i među jezikoslovcima po svom karakteru, a mi ne želimo da on postane alat za određivanje tko su pravi dobri Hrvati, a tko su škuri, mali, crni.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Stanka je odobrena.
Kolegice Peović izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Tražim stanku u ime kluba HSS-a i RF-a u trajanju od 10 minuta kako bismo upozorili na ovaj totalitarni zakon koji kriminalizira dijalekte. On nameće da se u javnom prostoru ima govoriti onako kako će zakon odrediti, da se u zakonu odredilo službenu komunikaciju kao komunikaciju koja se treba odvijati na službenom znači standardnom hrvatskom jeziku ne bismo imali ništa protiv. No javni prostor je prostor slobode govora, u javnom prostoru nametati na koji način i kako se govori je totalitarno. Demokratska društva nemaju ovakav tip nametanja i ovo uistinu može proizvesti ukoliko se, što ova ekstremna desnica traži, nametnu i kazne jednu ozbiljnu šizoglosiju, strah od govora u javnom prostoru. Ljudi će se boriti da se govori onako kako neće biti zapravo prirodno jer prirodni govor je standardni hrvatski narječja, znači narječja su ona koja su ovim zakonom uistinu kriminalizirana.
I dala sam nekoliko amandmana koji su to zbilja jednostavno mogla riješiti, amandmanima bi se riješilo da se recimo u nastavi hrvatskog jezika podučava hrvatskim jezikom, ali ne i standardnim hrvatskim jezikom jer to znači da praktički nastavnici i nastavnice ne smiju koristiti dijalekt. Ono što će biti posljedica ovakvog zakona je strah od javnog govora, obraćanje pažnje na to na koji način će se nešto reći, a ne što će se reći, a bojim se da je ovoj Vladi o ovoj vlasti to i cilj da se bojimo govoriti. Samo kad gledate zastupnike na koji su način govorili u raspravu obvezno, obavezno i ispravljati …/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./… sami sebe, to će se desiti i u javnom prostoru.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Peović, stanka je odobrena ali vaše izlaganje izazvalo je nekoliko reakcija i zahtjeva za povredom Poslovnika. Kolega Zekanović izvolite.

Zekanović, Hrvoje (HDS)
Poštovani, čl. 238.
Ovaj zakon je kao i glasovanje o podršci Ukrajini, svojevrsna demarkacijska linija između, u političkom smislu između vas i nas. Također moram napomenuti da se u Hrvatskom državnom saboru trenutno nalazi kolegica Sandra Benčić koja je svojevremeno potpisala Deklaraciju o zajedničkom jeziku, supotpisala sa autorima memoranduma SANU. Deklaraciju o jugoslavenskom jeziku.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Zekanović znadete i sami da ovo nije bila povreda Poslovnika već ste ovo iskoristili za repliku pa dobivate opomenu.
Kolega Krstulović Opara izvolite.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Gospođa Peović unosi nemir u jedan trenutak kada je postignuto visoko suglasje među hrvatskim domoljubima i političkim snagama u donošenju zakona koji će biti unesen u temelje hrvatske državnosti. Nakon 180 godina donosimo zakon koji nije predizborni zakon gospodine Vidoviću nego je zakon kojega su poduprle najvažnije institucije, među kojima i crkva u Hrvata, Rektorski zbor, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dakle Hrvati žele ovaj zakon …/Upadica predsjednik: Hvala vam kolega./… i donijet će ga.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Krstulović Opara i vi ste isto tako iskoristili ovu priliku da biste replicirali, komentirali tako da i vama moram dati opomenu.
Kolegice Petir izvolite.

Petir, Marijana (Nezavisni)
Hvala vam predsjedniče.
Kolegica Peović povrijedila je čl. 238. jer obmanjuje hrvatsku javnost. Jedino što je totalitarno jesu njene izjave i pretpostavljam da svaki put kad preko svojih usta spomene Hrvatsku seljačku stranku Stjepan Radić i svi prvaci HSS-a se okrenu u grobu jer ona nema nikakvo pravo u ime te stranke govoriti niti ju zastupati. Osim toga ovdje iznosi neistine jer ovaj zakon u stvari poštuje zlatnu formulu hrvatskog jezika, ča, kaj, što i ona neće biti narušena. On je moderan integrativan …/Upadica predsjednik: Hvala kolegice Petir./… i na ponos i korist hrvatskoj …/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./… kulturi i hrvatskom narodu.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Isto kao i u prva dva slučaja, dakle niste vi ukazali na povredu Poslovnika nego ste replicirali pa dobivate opomenu.
Imamo sad još jedan zahtjev za stankom, to je kolegica Selak Raspudić. Izvolite.

Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Tražim stanku u ime kluba Mosta prije svega da se osvrnem na važnost ovog zakona ali i na dosadašnje doprinose ovoj raspravi. U tom smislu ne znam je li licemjernije slušati izmišljene razloge ljevice koja odjednom pokazuje i pretjeranu skrb prema hrvatskom jeziku pa i njegovim narječjima, a sve da se ne bi zapravo promovirao hrvatski jezik kroz ovaj zakon i dodatno zaštitio upravo jezik kao temelj našeg nacionalnog identiteta i kao temelj svakog nacionalnog identiteta, čega su svjesne sve suverene nacije. Ili s druge strane pratiti licemjerje HDZ-a koji se sada dosjetio u ovo predizborno vrijeme da odjednom skrbi o tom istom identitetu, taj isti HDZ čiji ministar Fuchs je odbio donijeti Zakon o jeziku i čija ministrica Obuljen Koržinek je odbila proglasiti godinu Marulićeve Judite ali se sad pred izbore sjetila ipak da bi Marko Marulić mogao obilježiti 500 godina od svoga rođenja. I to je taj HDZ prigodničarski, hrvatski, čega su hrvatski građani itekako svjesni. A što se tiče Kluba zastupnika Mosta, jezik je temelj ne samo našeg identiteta nego i našeg postojanja u zajednici i svega onoga što stvaramo i čime toj istoj zajednici doprinosimo. Za jezik se treba skrbiti, jezik treba njegovati i da jezik se može i treba dodatno i zakonom zaštititi. I u tom smislu mi ćemo nedvosmisleno podržati ovaj zakon ali bez kalkulantske zadrške u džepu kako pokazuje …/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepo./… HDZ i lažnih argumenata koji dolaze iz te ljevice.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala vam kolegice Selak Raspudić. Stanka je odobrena.
Kolegice i kolege, šteta je ovaj trenutak pokvariti sada kroz ovakvu vrstu rasprava koje idu i s jedne i s druge strane tako da vas ja pozivam da ako bi moglo da malo stanemo i da donesemo ovaj zakon u atmosferi i ozračju zajedništva i neke, neke svečanosti da tako kažem. Ali bojim se da je to iznad onoga što mi možemo objektivno pružiti pa nastavljamo s povreda Poslovnika.
Kolega Lenart izvolite.

Lenart, Željko (HSS)
Zahvaljujem poštovani predsjedniče.
Hrvatska seljačka stranka ovdje ima svoje zastupnike koji zastupaju stavove HSS-a i članovi kluba HDZ-a ne trebaju braniti stavove HSS-a i tumačiti ih. HSS je odlučila da će podržati ovaj zakon. Hvala lijepa.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Lenart usprkos dobrim vijestima moram vam dati opomenu jer to nije bila povreda Poslovnika nego je to bila replika.
Kolegice Peović, izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Povrijeđen je čl. 238. povrijedili ste mnoge standardne norme hrvatskog jezika, ne znajući ali evo ovaj zakon će vas na to upozoriti, a možda u nekoj budućnosti i penalizirati. Svi ćete bit jezični kriminalci jer se standarda vrlo teško može držati. Standard je tu da bismo službenu komunikaciju zapravo uredili ali u javnom prostoru se govori dijalektima, koriste se i srbizmi eto, nećete vjerovati, koriste se …/Upadica predsjednik: Hvala kolegice Peović./… sve moguće tehnike …/Upadica predsjednik: Kolegice Peović, nije ovo povreda Poslovnika./… koje ćete sada kriminalizirati.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Ovo je još jedna replika pa dobivate ponovno opomenu.
Kolega Fabijanić izvolite.

Fabijanić, Erik (Nezavisni)
Ja jednostavno ne mogu glasati za zakon u kojemu stoji prevodilac odnosno umjesto prevoditelj. I na taj način i gradimo dohodovni cenzus, ovaj bilo koji konsenzus. Ono što želim naglasiti je da sam i tražio da se to promijeni u zakonu, Vlada je to odbacila jer je udruga koja je udruga prevodilaca bi trebala promijeniti svoj naziv u Statutu, između dva čitanja je to mogla napraviti, a ovdje nije pitanje domoljublja …/Upadica predsjednik: Hvala kolega Fabijanić./… ni nedomoljublja, nego iz domoljubnog razloga, baš iz tog razloga …/Upadica predsjednik: Kolega Fabijanić vrijeme je isteklo./… ne mogu glasat. Ja sam svoje domoljublje dokazao u Domovinskom ratu.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Molim vas, dobivate opomenu kolega Fabijanić. Dobivate opomenu jer je ovo isto tako replika. Kolegice Burić izvolite.

Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam, 238. povrijeda Poslovnika.
Pred nama je povijesni zakon koji je još jedan izraz politike modernoga suverenizma koju provodi ovu Vlada, a sve u cilju čuvanja našeg hrvatskog jezika, jačanja našeg hrvatskog identiteta, isto tako potvrde naše tisućljetne kulture, a osim toga zakon daje i trajnu zahvalnost svima koji su se za hrvatski jezik stoljećima borili…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…i čuvali ga od svakojakih svojatanja.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Burić, hvala vam lijepa.
I ovo isto tako nije bila povreda Poslovnika nego replika i ja vas molim kolegice i kolege da privodimo ovu raspravu kraju, ona se vodi rubno uopće po pravilima Poslovnika, bilo bi bolje da svega toga nema, ali ja nemam načina kako bi vas tu ograničio.
Kolega Krstulović Opara, izvolite.

Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepo, 238..
Gđa. Marija Selak Raspudić je sa svojim vehementnim tonom danas napravila nešto što sam jučer molio da se ne napravi. Govorimo hrvatski, uživajmo u njemu, budimo pristojni barem u ovoj točci i nemojmo dijeliti ljude, a vi ste u svome nastupu danas podijelili nas licemjere i one koji su protiv hrvatskog jezika stavljajući sebe, vas osobno na jedan svetački pijedestal branitelja hrvatskog domoljublja.
…/Upadica predsjednik: Hvala kolega Krstulović Opara./…
To nije u redu i ovo nije …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
…vrijeme za…
…/Upadica predsjednik: Molim vas kolega Krstulović Opara…/…
…takve podijele gospođo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
…dobivate opomenu.
Kolega Đakić izvolite.

Đakić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo g. predsjedniče HS.
238. je povrijeđen. Poznati ilirac Petar Preradović pišući „Rodu o jeziku“ rekao je slijedeće „Ljubi si rode jezik iznad svega, u njemu živi i umri za njega“. Danas slušajući ove razne izlike zbog kojih se neće glasati o hrvatskom jeziku mogu reći samo također njegove stihove „Mili Bože kud sam zašo!“.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Đakić, iako ste imali dobar nastup, moram vam dati opomenu jer to nije bila povreda Poslovnika, pa idemo sada dalje.
Kolega Vrkljan, izvolite.
Molim vas kolegice i kolege.
Kolega Vrkljan, izvolite.

Vrkljan, Milan (Pravedna Hrvatska)
Poštovani predsjedniče, pozivam vas da ne dozvolite stanku od 10 minuta koju je tražila zastupnica Peović zato što naprosto njena retorika je takva da isključivo se bavi s tim da pridobije jedan glas manje-više, a u isto vrijeme dok smo imali mogućnost ovdje raspravljat, ona koja se zalaže za narječja i govor periferije nije spomenula u svom govoru nijednom ni Dobrilu…/Upadica iz klupe se ne razumije./… Molim? Ni, ni Dobrilu, ni Žganeca, ni Starčevića…/Upadica predsjednik: Hvala kolega Vrkljan./…a oni su bili upravo nositelji hrvatstva na periferiji…
…/Upadica predsjednik: Kolega Vrkljan, dobivate…/…
…i očuvali standardni hrvatski jezik.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Vrkljan, dobivate i vi opomenu jer ovo nije bila povreda Poslovnika.
Kolegice i kolege, nama se sad otvara ovo glasovanje u raspravu, ustvari o nečemu što smo već obavili.
…/Upadica iz klupe se ne razumije./…
Pa možda je vama to zanimljivo, ali mislim da se radi o namjernim obijesnim kršenjima Poslovnika da biste vodili raspravu po jednoj točci koja…
…/Upadica iz klupe se ne razumije./…
Ne, govorim svima, ne govorim samo oporbi, govorim i vladajućima isto tako, pa vas pozivam da privedemo kraju. Sada se javilo još 5-6 zastupnica i zastupnika, da možemo raditi ono zbog čega smo se danas ovdje i našli, a to je da izglasujemo zakone, pa između ostalog i Zakon o hrvatskom jeziku.
Kolegice Bedeković izvolite.

Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala lijepa poštovani predsjedniče, smatram da je povrijeđen čl. 238.. Naime, zaista je iznesen čitav niz neistina i važno je naglasiti radi samog teksta zakona i radi važnosti povijesne ovog zakona. Ovaj zakon je moderan i uključiv. Zakon ne diskriminira hrvatske dijalekte, naprotiv zakon štiti i osnažuje i podupire hrvatske dijalekte temeljeći se na zlatnoj formuli ča, kaj, što. Zakon štiti…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…sve dijalekte…/Upadica predsjednik: Kolegice Bedeković, hvala vam lijepo./…i hrvatski jezik u cijelosti.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobivate opomenu, ovo nema veze s povredom Poslovnika, vi ste ponovili ono što smo slušali kroz raspravu.
Sada ponovno kolegica Peović, izvolite.

Peović, Katarina (RF)
238., povreda Poslovnika, čitam što piše, a kolegica Burić kao kroatistica je ovim putem rekla „povrijeda Poslovnika“, to ćemo se sporiti oko toga što je ispravno, ali ja bih zaključila borba za domoljublje uzima svoje žrtve, a žrtve će biti naši ljudi, ljudi u javnom prostoru koji će govoriti onako kako govore i njih se neće moći kontrolirati kako biste vi htjeli da ih se kontrolira…
…/Upadica predsjednik: Kolegice Peović…/…
…a bit ćemo sretni ako nećemo kazne plaćati.

Jandroković, Gordan (HDZ)
…dobivate drugu opomenu sada jer ovo nije bila povreda Poslovnika.
Kolegice Orešković izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Čl. 238., vrijeđanje, uvreda i sve ostalo. Kada Đakić citira Petra Preradovića i kaže „Mili Bože di sam snašo, bol me snašlo u tuđini!“ Petar Preradović bi se prvi osjećao kao tuđin u vlastitoj državi i nikada vam ne bi sišao među članove HDZ-a.
A kada govorite o podjelama, ne dijeli nas jezik, niti nas jezik ikada može podijeliti, podijelio nas je Andrej Plenković kada je rekao „HDZ i svi ostali“ kojima je poručio aufwiedersehen, izađite iz ove države.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Orešković, dobivate opomenu, ovo je bila s vaše strane povreda Poslovnika.
Kolegice Puljak izvolite, povreda Poslovnika.

Puljak, Marijana (Centar)
Povrijeđen je čl. 238., ali je ovdje i niz zastupnika povrijedio ovaj zakon kojega ćete upravo usvojiti jer zapravo ne govorite hrvatski, a evo i tražim od predsjednika da i ovu riječ promijenite, dakle „replika“ strana riječ, treba stajati „primjedba“, znači morat ćemo mijenjati ove tablice ovdje. Ne kaže se „točci“ nego „točki“, ne kaže se „povrijeda“ nego „povreda“ i ajmo dakle evo ne vrijeđajte zakon kojega ćete upravo donijeti.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Puljak, dobivate opomenu i vi, isto tako. Kolega Zekanović, izvolite.

Zekanović, Hrvoje (HDS)
Poštovani predsjedniče, 238. Mene samo zanima je li prava Selak Raspudić, ova koja će danas podržati ovaj Zakon ili je prava ona koja dogovara koaliciju sa Sandrom Benčić koja je, ponovit ću, potpisnica Deklaracije o jugoslavenskom jeziku.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Zekanović, dobivate opomenu.
Kolega Lenart, izvolite.

Lenart, Željko (HSS)
Poštovane kolegice i kolege, rasprava o ovom Zakonu je provedena. Svatko je imao reći što je rekao i svi se kunete u demokraciju, a nitko ne poštuje tuđe mišljenje i stajalište. U ovom Saboru se non-stop kada netko zauzme drugačije stajalište od nekoga tko misli da je njegovo ispravno, te ljude vrijeđa, bez obzira na kojoj su strani.
Ajmo poštovati jedni druge pa poštujmo i ono što su odlučili oni koji su različiti i koji različito misle o ovom Zakonu ili one koji će podržati taj Zakon.
Hvala lijepo.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Lenart, toliko dobro ste to kazali da teška srca vam dajem opomenu.
Je, je, ali to nije povreda Poslovnika.
Kolega Đakić, izvolite.

Đakić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo. 238, pa kada se vrijeđaju zastupnici konstantno, stalno i sa istim naglaskom i tonom, onda bi đavolja odvjetnica morala znati da ovo nije JANAF, ovo nije osumnjičeni Kovačević, ovo nije izvlačenje novaca iz JANAF-a niti bilo šta drugo.
Ja vjerujem da će prestati sa svojim prljavim izričajem koji stalno koristi protiv svih nas.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Đakić, i vi ste sad povrijedili Poslovnik jer ste replicirali pa dobivate opomenu.
Kolega Šimičević, a kud vi idete, kolega Šimičević?
/Pljesak./ Dobro, ja vas sad, kolegice i kolege, poštovane zastupnice i poštovani zastupnici, ja mislim da šaljemo potpuno krivu poruku sada ovim što činite, svi zajedno koji sudjelujete u raspravi. Mi danas donosimo Zakon o hrvatskom jeziku.
Nakon dugo, dugo godina, nakon povijesne bitke za hrvatski jezik, o čemu ste svi govorili tijekom rasprave, sada se to pretvara u jednu banalnu stvari i politikantstvu raspravu gdje ponavljate svi ono što ste već govorili proteklih dana pa bih vas pozvao, evo, ako možete imati dovoljno samokontrole, strpljenja, razuma i razboritosti, da pustimo još sad ove 4 povrede Poslovnika i da nakon toga da idemo glasovati o Zakonu o hrvatskom jeziku.
Kolega Mlinarić, izvolite.

Mlinarić, Stipo (DP)
Hvala lijepo predsjedavajući. Povrijeđen je čl. 238. Iskoristit ću ga ovaj put, ali samo da spomenem jednog čovjeka i jednog liječnika, dr. Ivana Šretera koji je završio u zatvoru 80-ih g. prošlog stoljeća, što je napisao na hrvatskom jeziku „časnik“ umjesto „oficir“. Samo sam htio naglasiti, koliko je bitan hrvatski jezik i Domovinski pokret će podržati ovu, ovaj Zakon i glasat ćemo za.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Mlinarić, to je bila, isto tako s vaše strane povreda Poslovnika, to nije nitko ništa povrijedio, vi ste iskoristili povredu Poslovnika da biste iznijeli svoj stav, tako da vam moram dati opomenu.
Kolegice Raukar-Gamulin, izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem. 238, omalovažavanje hrvatskog jezika. HDZ je rekao sve što misli o hrvatskom jeziku kroz usta ministrice kulture, kada je u prvom čitanju rekla da kroz ova 3 desetljeća to nije bio prioritet. Hrvatski jezik nije bio prioritet, a sada pred izbore je prioritet.
Hrvatski jezik doista zahtijeva skrb i brigu, trebamo paziti na čitanje, na knjigu, na novi način otkupa knjige, trebamo razmišljati o migrantima…
.../Upadica: Hvala vam lijepa kolegice Raukar-Gamulin./... koje treba naučiti hrvatski jezik i to je…
.../Upadica: Hvala vam lijepa./... prava briga za hrvatski jezik danas. Zahvaljujem.

Jandroković, Gordan (HDZ)
To isto nije povreda Poslovnika nego replika, tako da vam dajem opomenu.
Kolegice Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Čl. 238, vrijeđanje od strane zastupnika Đakića. Pa kad ste već spomenuli Kovačevića iz JANAF-a, navodno je on vašem kandidatu za glavnog državnog odvjetnika, Ivanu Turudiću kupovao skupocjena odijela kako bi prikrio neka koruptivna kaznena djela, počinio ih ili osigurao si bolji tretman kod kaznenog progona, o tome vodite brigu.
A vaša borba protiv korupcije je jednako autentična kao i vaša borba za dobrobit hrvatskog jezika ili hrvatske države, sve ste uništili …
.../Upadica: Kolegice Orešković, dobivate opomenu./... što ste mogli do sada pa ćete tako i jezik.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Ovo vam je druga opomena, je li tako?
I kolegice Peović, dobit ćete, ako pogriješite sada i povrijedite Poslovnik i treću opomenu, izvolite.

Peović, Katarina (RF)
Svjesna sam toga, ali je stvarno riječ o povredi Poslovnika zato da bih upozorila da je ovaj Zakon protuustavan.
U Ustavu dakle u čl. 14 stoji da svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu i jeziku. Ovim ćete Zakonom prekršiti prava ljudi u Hrvatskoj na slobodan govor u javnom prostoru. Ponavljam, da ste ograničili na službenu komunikaciju i da bi to bio zakon onda o hrvatskom jeziku, to bi bilo u redu, ovo je…
.../Upadica: Hvala vam lijepa kolegice Peović./... Zakon o hrvatskom standardnom jeziku.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Dobivate 3. opomenu i više ne možete sudjelovati u raspravi tijekom glasovanja.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Možemo li sada glasovati ili? Može. Dobro. Hvala vam lijepo.
Idemo onda na amandmane, znači imamo tri amandmana koja je podnijela zastupnica Peović. Vlada ne prihvaća niti jedan od ta tri amandmana pa idemo redom.
Amandman br. 1, glasujmo.
Amandman nije dobio potreban broj glasova.
Amandman br. 2, ista zastupnica.
Nije dobio potreban broj glasova.
I 3. amandman iste zastupnice.
Ni taj amandman nije dobio potreban broj glasova.
Sada dajem na glasovanje Konačni prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, glasujmo. Glasovalo je 122 zastupnica i zastupnika, 95 bilo je za, 10 je bilo suzdržano, 17 je bilo protiv što znači da smo donijeli Zakon o hrvatskom jeziku. /Pljesak./
Hvala vama.
Idemo mi dalje sa radom.
PDF