Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 21

PDF

16; 17

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akvakulturi, drugo čitanje, P.Z.E. br. 598
  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu, drugo čitanje, P.Z.E. br. 609
24.01.2024.
Dobro. Možemo preći na sljedeću točku dnevnoga reda. Zapravo su dvije točke zajedno, to su te, je l' da, dnevnoga reda. Kao što je već odlučeno. U, to je objedinjena rasprava:

- Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o akvakulturi, drugo čitanje, P.Z.E. br. 598;

i

- Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu, drugo čitanje, P.Z.E. br. 609

Predlagatelj je Vlada RH, valjda predlagateljica je Vlada RH na temelju čl. 85 Ustava RH i čl. 172 u vezi s čl. 190. Poslovnika ovoga Sabora. Prigodom rasprave o ovim točkama dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje, to smo već rekli. Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za poljoprivredu. S nama je ovdje državni tajnik u Ministarstvo poljoprivrede, g. Mladen Pavić. Izvolite. Izvolite.
Hvala lijepo g. predsjedavajući, dame i gospodo, uvažene saborski zastupnici, sve vas srdačno pozdravljam.
Dakle evo pred nama je drugo čitanje Zakona o akvakulturi i Zakona o morskom ribarstvu. Dakle akvakultura kao strateška grada gospodarstva sa značajnom gospodarskom, ekološkom i društvenom ulogom u RH. Djelatnost akvakulture u našoj zemlji regulirana je Zakonom o akvakulturi već čitav niz godina, a kojim se uređuje provedba zajedničke ribarstvene politike EU u dijelu koji se odnosi na akvakulturu te se utvrđuju i nacionalni ciljevi razvoja, način i uvjeti obavljanja djelatnosti akvakulture, aktivnosti na uzgajalištima, nadležna tijela za provedu potpore u akvakulturi, uređenje tržišta, nadzor i kontrola kao i druga pitanja bitna za akvakulturu.
Strateškim smjernicama Europske komisije za održiviju i konkurentniju akvakulturu za razdoblje '21.-'30. pitanje pristupa prostora i vodama za obavljanje djelatnosti akvakulture na razini EU je prepoznato kao jedan od ključnih preduvjeta za daljnji održivi rast i razvoj ove djelatnosti te je u tom kontekstu razmatrano i u navedenim strateškim smjernicama Europske komisije.
Obzirom da važeći Zakon o akvakulturi propisuje i određivanje kriterija samo za pogodnost vodenih površina za akvakulturu čime nije obuhvaćena i kopnena komponenta prostora dakle zemljište ovim će se prijedlogom zakona navedeno izmijeniti i uskladiti sa strateškim smjernicama.
Uredba vijeća iz 2009. te IKT-ova preporuka iz 2008. propisuju da sankcije za prekršaje kojima je povrijeđena pravila zajedničke ribarstvene politike unutar unije moraju biti takve da njihov učinak bude razmjeran težini prekršaja kao i da odvraća od ponovnog počinjenja prekršaja iste vrste te da odgovaraju težini prekršaja ili ostvarenoj financijskoj koristi.
Kroz predloženu izmjenu Zakona o akvakulturi visina novčanih kazni koje se odnose na uzgoj propis… propisat će se da imaju odvraćajući učinak ne samo za počinitelje da više ne čine prekršaje nego i za eventualne potencijalne prekršitelje.
U tekstu konačnih prijedloga zakona u odnosu na tekst prijedloga koji su prošli prvo čitanje ovdje u saboru izvršene su dodatne prilagodbe kao rezultat uvažavanja stajališta iznesenih tijekom prvog čitanja prijedloga zakona, ali i promišljanja predlagatelja u smjeru poboljšanja odredbih, odredbi i predmetnih konačnih zakona.
Tako je u odnosu na tekst iz Zakona o akvakulturi u prvom čitanju konačnim prijedlogom zakona uvaženo mišljenje Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora gdje tekst konačnog prijedloga Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o akvakulturi normotehnički uređen kako je to i predloženo.
U konačnom prijedlogu izlagatelja predlagatelj nije bio u mogućnosti prihvatiti primjedbu Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora, a koja se odnosi na usklađenje prijedloga zakona o izmjenama i dopunama zakona s odredbama Zakona o vodama koji propisuje da se korištenje kopnenih voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture određuje propisima o poljoprivrednom zemljištu. Iako se Zakon o vodama propisuje da se korištenje kopnenih voda radi obavljanja djelatnosti akvakulture uređuje propisima u poljoprivrednom zemljištu u konačnom prijedlogu zakona je potrebno ostaviti i pozivanje na propise o vodama. Obzirom na to da je Zakon o vodama krovni zakon koji uređuje korištenje voda za različite gospodarske namjene kroz izdavanje odgovarajućih akata što su u slučaju akvakulture i vodopravni uvjeti, a koji se za ribnjake u privatnom vlasništvu izdaju kao zaseban akt te Zakona o poljoprivrednom zemljištu za rješavanje u takvim slučajevima upućuje na propis o vodama. Stoga prvenstveno zbog pravne sigurnosti uz pozivanje na propise o poljoprivrednom zemljištu potrebno je bilo ostaviti i pozivanje na propise o vodama.
Dodatno isti izričaj uz pozivanje na oba propisa koristi se i u drugim odredbama postojećeg zakona koji se odnosi na propisivanje uvjeta vezane uz korištenje kopnenih voda u postupku izdavanja dozvola za akvakulturu te stoga u predloženom tekstu konačnog prijedloga zakona nije bila potrebna promjena niti prilagodba.
Tijekom rasprave u prvom čitanju prijedlogu zakona ukazano je na potencijalnu opasnost da se možda kasni s ovim izmjenama i dopunama zakona jer su strateške smjernice Europske komisije za održiviju i konkurentniju akvakulturu za razdoblje '21.-'30. na snazi od svibnja '21. Kako se u prilogu strateških smjernica nalaze i preporučene mjere za ostvarenje cilja utvrđenih samim smjernicama, a između ostalog predviđena je i izrada detaljnih smjernica za prostorno planiranje i planiranje pristupa vodi za morsku i slatkovodnu akvakulturu što je u nadležnosti Europske komisije izmjene odredbi zakona upravo su i vezane uz navedene detaljne smjernice o pristupu prostoru i vodi za slatkovodno ribarstvo koji su u izradi i predviđa njihovo donošenje je predviđeno netom nakon donošenja ovog zakona.
Što se tiče ribol… odnosno Zakona o morskom ribarstvu također jedna od strateških grana gospodarstva sa značajnom gospodarskom, ekološkom i društvenom ulogom u RH. Djelatnost ribarstva također regulirana je Zakonom o morskom ribarstvu koji uređ… kojim se uređuje provedba zajedničke ribarstvene politike unije te se utvrđuju nadležna tijela, njihove zadaće, nadzor, kontrola, načini postupanja i izvješća… izvješćivanje Europske komisije te prekršajne odredbe.
Zakonom se na nacionalnoj razini utvrđuju ciljevi ribarstvene politike, način gospodarenja, zaštite obnovljivih bioloških bogatstava mora, način i uvjeta obavljanja ribolova, prikupljanje podataka, postupanje sa s istima, upravljanje ribarskom flotom, nadležna tijela za provedbu potpore u ribarstvu i uređenju tržišta kao i druga pitanja bitna za morsko ribarstvo.
Propisuju se i odredbe vezane uz sudjelovanje u radu međunarodnih organizacija u ribarstvu, međunarodnih projekata kojima se doprinosi postizanju ciljeva ribarstvene politike na nacionalnoj razini.
Konačnim prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu također je bilo potrebno izvršiti usklađenje Zakona o morskom ribarstvu s trenutno važećom pravnom stečevinom EU kroz ažuriranje propisa EU koji se, koji su na snazi u dijelu koji se odnosi na potpore u ribarstvu te u dijelu koji se odnosi na upravljanje flotom i resursima posebno upravljanje osjetljivim vrstama i kao utvrđivanje zajedničkih tržišnih standarda i zajedničke tržišne norme za konzerve srdele, tune, palamide, ali isto tako i brisanje onih koji su u međuvremenu stavljeni izvan snage.
Kako bi RH mogla provoditi mjere državne potpore u akvakulturi, a koje se prijavljuju i koje odobrava Komisija nužno je bilo u tom dijelu izvršiti prilagodbu nacionalnog zakonodavstva u području ribarstva i akvakulture sa pravnom stečevinom radi provedbe smjernica o državnim potporama u RH koje su stupile na snagu.
Na taj način bit će ispunjene pretpostavke za određene mjere državnih potpora u Sektoru akvakulture koje su namijenjene između ostaloga očuvanju opstojnosti sektora. Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na prijedlog iz prvog čitanja omogućit će se prijenos u više dijelova pasivnog kapaciteta flote koji su do sada vlasnici plovila mogli prenositi u cijelosti ili najviše u dva dijela kao i osigurati uvjete za dodjelu ribarima pasivnog ribolovnog kapaciteta koji je prešao na raspolaganje državi.
Nadalje kako je stupio i novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kojim se djelomično preuzete odredbe važećeg zakona o morskom ribarstvu u dijelu koji se odnosi na proceduru određivanja popisa iskrcajnih mjesta za određene vrste ribolovnih alata iz segmentne flote. Konačnim prijedlogom zakona usklađene su i odredbe važećeg zakona sa novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama.
Ovim zakonom također osnažen je sustav dodjele ribolovnih mogućnosti putem ustupanja dopuštenih količina ulova plavoperajne tune i osigurana dodjela kvote za ulov kroz postupak javnog natječaja na nacionalnoj razini u sklopu gospodarskog i rekreacijskog ribolova. Također omogućit će se i sakupljanje živih školjkaša sa uzgojnih instalacija uzgajališta riba od strane nositelja dozvole za akvakulturu i to nositeljima dozvole koji se bave uzgojem školjkaša, te korištenjem sakupljenih školjkaša za daljnji uzgoj.
Vezano uz potencijalno teške prekršaje za koje se dodjeljuju negativni prekršajni bodovi utvrđeno je kako je iznos propisanih novčanih kazni u važećem zakonu nesukladan zahtjevima Uredba Vijeća iz 2008. godine o uspostavi zajednice za sprječavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog neprijavljenog i neregularnog ribolova, te uredbe iz studenog 2009. o uspostavi kontrole zajednice za osiguranje sukladnosti sa pravilima zajedničke ribarstvene politike koji propisuju da novčane kazne za teške prekršaje budu razmjerne, odgovarajuće učinkovite, te su konačno usklađene za teške prekršaje sa zahtjevima odnosno sukladno uredbi EU.
U svrhu daljnjeg usklađivanja sa odredbama Vijeća konačnim prijedlogom zakona usklađeno je i provođenje inspekcijskih nadzora i istrage kod sumnje za teške prekršaje koji propisuje poduzimanje neposrednih izvršnih mjera, a inspektorima i ovlaštenim osobama također propisuje ovlast utvrđivanja i oduzimanja imovinske koristi ostvarene prekršajem ili kaznenim djelom.
Također zakonom je dopunjena i prekršajne odredbe Vijeća o morskom ribarstvu i to s prekršajem vezanim, prekršajem koji se odnose na državljane RH koji podržavaju ili se bave nezakonitim, neprijavljenim ili neregularnim ribolovom, te teškim prekršajima iz navedene uredbe koji se odnose na uvoz i trgovinu proizvoda ribarstva koji su izravno povezani sa ova tri nelegalna oblika ribolova, te na krivotvorenje ili uporabu krivotvorenih nevažećih isprava sukladno navedenoj uredbi.
Konačnim prijedlogom zakona usklađene su prekršajne odredbe sa europskim zakonodavstvom i određena su nadležna tijela, te u odnosu na prijedlog zakona iz prvog čitanja proširena nadležnost Državnog inspektorata kao nadležnog tijela za provođenje inspekcijskih nadzora i uzorkovanja temeljem Zakona o morskom ribarstvu. Jednako tako u području znanstvenog ribolova dodatno je razrađeno i usklađeno sa odredbama Vijeća 2019/1241 o očuvanju ribolovnih resursa i zaštiti morskih eko sustava putem tehničkih mjera. Također bih dodao da su odredbe kod ovog zakona unapređene i dorađene u cilju i jasnijeg izričaja kojima, gdje su uočene pogreške i neispravno nazivlje koje se provlačilo kroz prethodni postojeći zakon.
Evo hvala vam lijepo.
Hvala i vama gospodine državni tajniče.
Gospođa Baričević ima prvu repliku.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi državni tajniče.
Evo pozdravljam sve ove predložene izmjene i dopune od Ministarstva poljoprivrede koje će stvoriti sve pretpostavke za razvoj akvakulture. Ono što mene interesira na koji će način izmjena zakonskog okvira, a vezano je uz utvrđivanje područja za slatkovodnu akvakulturu pozitivno utjecati na razvoj te djelatnosti.
Hvala.
Odgovor.
Opći trendovi razvoja akvakulture u odnosu na morsko ribarstvo, dakle su ne samo u Hrvatskoj nego i u ostalim europskim zemljama u uzlaznoj putanji kod naših gospodarstvenika koji se trenutno bave akvakulturom u slatkovodnom ribarstvu također postoji značajan interes za povećanjem proizvodnje, povećanjem kapaciteta pogotovo prema finalnim proizvodima i vjerujem da će ovim odredbama njima biti omogućeno korištenje i dodatno unapređenje i podizanje proizvodnje kako kroz vlastite sustave tako i kroz nacionalnu statistiku.
Hvala.
Gospođa Ban Vlahek.
Zahvaljujem.
Poštovani državni tajniče ovih dana su nam se ribari požalili da im se prema nekim njihovim saznanjima priprema kontrola mreže za ulov sitne plave ribe plivarice po visini mjerenjem od nadležnih institucija Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede.
Ovo dovodi do posebnog nezadovoljstva od strane ribara jer se s njima ne otvara, ne razgovara otvoreno i ne govori se što se želi napraviti time, pa vas lijepo molim vaš odgovor na pitanje.
Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo.
Pa ono što mogu u najkraćem odgovoriti, dakle da je Državni inspektorat neovisno tijelo i sve inspekcije koje su u funkciji kako bih rekao zaustavljanja i prekršaja i počinjenja nekakvih radnji koje nisu sukladno zakonu nadziru inspektori, to je ono više što vam ja mogu reći, dakle. Oni rade sukladno svom i planu godišnjeg rada i područja koja obilaze, tako da, teško mi je ulaziti u nešto što nije izravno, u izravnoj nadležnosti.
.../Govornik nije uključen./...
Poštovani, jedno vrlo jednostavno pitanje. Očekujem da ćete na njega vrlo kratko i jasno odgovoriti.
Koliko posto godišnje kvote za tunu ste dali ribogojilištima, a koliko ribarima? I nemojte se izmotavati, samo molim postotak koliko ribarima, a koliko ribogojilištima.
Postotak godišnje kvote za tunu. Hvala.
Poštovani saborski zastupniče, dakle kvota za ulov tune se dijeli na brodove, ne na uzgajališta, ona je trenutno podijeljena na 16 brodova, maksimalno mogu biti, može biti 18 brodova kojima se daje kvota i to je po ICAT pravilima funkcionira već čitav niz godina, nekih 7, 8 godina i apsolutno nije bilo nikakvih niti pritužbi velikih niti zamjerki. Svi oni koji su u tom poslu, apsolutno razumiju i način i raspodjelu kvote bez obzira, uzgajališta ili ne uzgajališta.
Povreda Poslovnika, g. Petrov.
Povrijeđen je čl. 238 zato što državni tajnik manipulira i obmanjuje .../nerazumljivo/... saborske zastupnike. Drago mi je da ste spomenuli ICAT iz razloga što ću im i ja uputiti pismo, a onda ćemo usporediti vaše odgovore i izbjegli ste odgovor i niste dali odgovor koliki postotak godišnje kvote za tunu dajete ribogojilištima, a koliko ribarima jer je jasno i cijela hrvatska javnost zna da 90% tune godišnje vi date ribogojilištima, a gasite male ribare.
.../Upadica: Hvala./... Zato niste odgovorili.
Hvala. Bila je replika, ide opomena.
G. Cappelli, replika.
Hvala lijepo. Državni tajniče, naravno i drago mi je da se usklađujemo sa strateškim dakle smjernicama '21.-'30. i da se korigiraju neke od smjernica koje su bile u starom zakonu, nazovimo to tako, a konkretno se i odnosi na pogodnost vodenih površina dakle za akvakulturu, ali i da se tu i rješava pitanje kopnenog dijela.
Mene zanima isto tako, ovaj dio što je zbog .../nerazumljivo/... novog Zakona o pomorskom dobru, dakle mislim da ste to i spomenuli u novom zakonu se rješava pitanje dakle gdje i kako će se iskrcavati dakle na pomorskom dobru i tko odlučuje o poziciji gdje će se moći iskrcavati dakle ulov ribe. Ovime odluka ide prema ministru, koliko sam shvatio pa sam tu bi vas molio još jednom objašnjenje oko toga.
Hvala lijepo.
Hvala lijepo uvaženi saborski zastupniče. Dakle ovim Zakonom gdje je usklađeno i ovo što ste već sve rekli, da pojednostavimo, dakle određivanje iskrcajnih mjesta će biti u nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Ono što će biti zadaća Ministarstva poljoprivrede, odrediti vrste brodova i ribolovne alate za pojedine luke, a onda će u suradnji, Ministarstvo mora, prometa odrediti sama iskrcajna mjesta u pojedinim lukama. Kažem, vezano je za ribolovnu flotu i ribolovne alate.
.../Govornik nije uključen./...
Gđa Orešković.
Zahvaljujem. Naime, ja imam problem s tim strateškim okvirom. Smatram da se on ne vidi iz obrazloženja ovog Zakona. Vi kažete, uskladili smo nešto sa zakonodavstvom EU, pa da, ako ćemo gledati ono formalno da ste propisali određene prekršajne sankcije.
Međutim, to da mi možemo reći što će se raditi, na koji način će se ulagati, u koga će se ulagati kada govorimo o akvakulturi, pogotovo ovom kopnenom dijelu, to se niti iz jednog dokumenta RH ne može iščitati i to će postati sve veći problem u provedbi. Vi ste sami rekli, nešto će u praksi određivati ministar poljoprivrede, nešto ministar prometa, dakle kumulirali ste one ključne ovlasti u rukama izvršne vlasti bez da se prethodno, bilo kroz zakon, bilo kroz neki strateški dokument građanima dalo do znanja što zapravo mogu očekivati, da mogu i oni svoje postupke, svoje investicije, svoje poslovno planiranje s tim uskladiti.
Hvala. Odgovor.
Pa dakle ovdje kad se pozivamo na strateški plan, pozivamo se na Strateški plan razvoja akvakulture iz '21.-'27., dakle na to bi sad potrajalo odgovarati na sve ono što su, što je strateški cilj, a njime dakle i određen i kroz nacionalni plan, sektori koji će se posebno poticati.
Poštovani državni tajniče, možete li nam odgovoriti, tema je kartiranje Jadrana. Kako je moguće da su ogromne oscilacije podataka, ogromna diskrepanca kartiranja Jadrana 2014. i ovo zadnje sada, koje je završeno 2023., odnosno 2024., ogromne su razlike. Dakle, netko je lagao. I sad me samo zanima, je li lažna karta iz 2013., '14., ja ću u svojoj raspravi pozvat se i na informacije i na podatke ili je lažna ova nova karta koju imamo ili evo, što se događa, nije mi baš jasno, pa ako možete mi objasniti.
Hvala.
Hvala lijepo uvaženi saborski zastupniče.
Godinu na koju se pozivate bilo je, ja bih rekao, na neki način matematičkim izračunom došlo do tih podataka. Ovo što se završilo '23., 51% mapiranja su stvarni, stvarni podaci u realnom vremenu tokom snimanja. Dakle ovo snimanje koje je završilo 51% je ono stvarno stanje podmorja.
Povreda Poslovnika, g. Miletić.
Čl. 238, dakle državni tajniče, ako sam dobro shvatio, Hrvatska, RH je slala Europskoj komisiji kartu 2013. i vi to znate, znači 2014., onda dakle, je li zna EK da je ta karta bila rađena matematičkim izračunima, a nikakvim mapiranjem? Molim vas vaš odgovor.
Ne, to nije bio, to ne može bit odgovor nego samo opomena jer je bila povreda Poslovnika, kakav odgovor.
Gospodin Jenkač replika.
Poštovani potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče, s obzirom da RH ima najveći, 4. najveći udio u kvoti EU za plavoperajnu tunu, možete li odgovoriti koliko je povećanje propisnih iznosa novčanih kazni u odnosu na dosadašnje iznose za prekršaj u uzgoju plavoperajne tune? Hvala.
Pa da, dobro ste rekli, dakle država sa 4. najvećom kvotom za uzgoj plavoperajne tune, a zemlja sa najnižim, najnižim iznosima kazne i to je u prosjeku oko 3 puta povećanje kazni u svim onim segmentima koje čine, koje su ušle u zakonodavstvo, dakle otprilike trostruko.
Hvala.
Ima repliku g. Borić.
Hvala lijepo uvaženi državni tajniče, najprije su bili mali ribari, pa su onda nastali i ovi veći ribari kroz vrijeme itd., a međutim mali ribari, ovi koji su na ovim malim ajmo reć u obalnom ribolovu su bili duša mjesta i otoka itd.. Kad smo pregovarali sa EU uspjeli smo to zaštititi kroz nekakvih 3,5 tisuće dozvola koje su dane za mali ovaj obalni ribolov, međutim što nam se događa? Ta populacija kad je dobila ta odobrenja ili te povlastice jednostavno stari, više takvih ribara u nekim mjestima više i nema, jednostavno gubimo mogućnosti i dobivaju onda to neki drugi ljudi u nekim drugim mjestima, praktički čitava mjesta nam ostaju bez tih mogućnosti da evo koristimo tu jednu mrežu stajačicu 200 metara da možemo nešto za osobne potrebe se ulovit.
Da li u ministarstvu razmišljate o načinu kako nastaviti dalje s tim s obzirom na to da vam stari to stanovništvo i jednostavno ostaju ovaj ljudi bez povlastica, kako to dalje nastaviti s obzirom da postoji i brod i mogućnost i mladi ljudi da ostanu u tim mjestima ti, te i takve ovaj dozvole tj. …/Upadica Radin: Hvala, hvala./…dozvole za male obalne ribare?
Hvala lijepo uvaženi zastupniče, pa otprilike je to točno, dakle i starenjem ovaj stanovništva naprosto su ljudi prestali se i baviti tim, tim poslom, međutim isto tako sukladno zakonu svi oni ribari koji su umirovljeni, a zadržali su plovilo mogu dobiti dozvolu o priobalnom, malom priobalnom ribolovu, što evo mislim da se poprilično počelo i koristit.
Gđa. Juričev-Martinčev.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, na području grada Vodica radi se objekt za preradu tune iz Programa za ribarstvo i akvakulturu. To je objekt koji ima veliki potencijal i po pitanju otvaranja novih radnih mjesta i jednako tako i za preradu, stvaranje novih proizvoda, širenje tržišta, maloprodaju, planira se i ribarnica, kušaonica itd..
Kako bi se realiziralo sve planirano pod, pred Upravom za ribarstvo pokrenut je postupak i proces priznavanja organizacija proizvođača. Nije problem broj ribara već postotak ulovljene tune.
Možemo li i na koji način pomoći da dođe do bolje i kvalitetnije realizacije ovog projekta?
Hvala.
Odgovor.
Teško mi je govorit o konkretnom slučaju, ali svakako postoje, vezano je i za odobrenu količinu tune koja se lovi, tako da, ali svakako možemo razmotriti i vidjeti što se dodatno može napraviti za taj objekt, bilo kroz dalje neko korištenje nepovratnih sredstava ili kroz neke nacionalne mjere.
Hvala.
Gđa. Vlašić Iljkić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, slatkovodni ribolov može uz gospodarski značaj imati i veliki sportsko rekreacijski značaj, zapošljavati lokalno stanovništvo, kao i poticati razvoj ugostiteljsko-turističke ponude ruralnih područja i seoskog turizma. Velika količina ratarskih proizvoda se koristi za ishranu slatkovodne ribe, pa bi OPG-ovi mogla imati na taj način siguran plasman i unaprijed znala planirati svoju proizvodnju. Također znamo da do novih površina je moguće doći reaktiviranjem zapuštenih bivših ribogojilišta ili izgradnjom novih.
Što ministarstvo poduzima po tom pitanju i koliko će ove izmjene doprinjet razvoju ove ribolovne djelatnosti? Zahvaljujem.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo uvažena zastupnice, pa to ste lijepo rekli. Sukladno zakonu i OPG-ovi mogu imati, mogu imati ribnjake, dakle i sa ovom, kao nadogradnja ovoj recimo što ste spomenuli, što ste spomenuli, ratarskoj proizvodnji za ishranu riba u ribogojilištima. Međutim ovo sa sportsko rekreacijskim, to je potpuno drugačija situacija vezano za, tu ne, nema trženja ribe jel, a ovo sve drugo je poprilično u redu i, i zakon je išao i u tom smjeru.
Hvala lijepa.
Nemamo više, nemamo više replika.
Žele li predstavnici, izvjestitelji odbora uzet riječ? Ne.
Otvaram raspravu, prvi je Klub zastupnika Mosta, najprije g. Petrov, a onda g. Miletić, izvolite.
Poštovane kolegice i kolege zastupnici, ili su ljudi koji vode Ministarstvo poljoprivrede i upravljaju ribarstvom nesposobni ili pogoduju maloj kliki elite, što god bio od ove dvije mogućnosti razlog, ne trebaju i ne mogu voditi ministarstvo. Zašto? Zato što je ovakvo njihovo upravljanje ribarstvom dovelo do gašenja velikog broja malih ribara i njihovih obrta. To je dovelo dijelom do pustih otoka, gubitka tradicionalnih znanja i vještina, gotovo gubitka jedne gospodarske grane, čime Hrvatska postaje sve više apartman u kojem su Hrvati sposobni samo čistiti za drugima i služiti im. Groteskno je da optužujete starenje ljudi za ovaj problem.
Što je dovelo do ovoga?
Ajmo redom. Prvo, plaćate ribarima da unište svoje brodove, ali im se ne nudi zamjena, pa oni ostaju bez posla i bez kvota. Nije kolega starenje nego ovo. Drugo, onima koji izdrže to ne dajete dovoljno ranu informaciju koje troškove će im refundirati EU, pa ne mogu ulagati. Date im informaciju 5 dana prije kraja natječaja. Bit će zanimljivo vidjeti koje tvrtke, koja elita kroz godine uredno imaju nadoknadu iz EU fondova, ili imaju dar proroštva ili ih vi opskrbljujete informacijama mjesecima prije nego male ribare. Broj tri, ribarima koji to izdrže birokracijom zagorčavate život pa ako neki sitni paušal od 100 do 200 eura zakasne uplatiti pet dana gasite im kompletan obrt i tjerate s otoka. I ovaj prijedlog zakona je pun prijedloga kazni, upravo je rekao državni tajnik, povećamo za tri puta odnosno 300% povećavate kazne.
Broj četri, ako sve ovo uspiju ribari prebroditi, ako se uspiju izvući iz svih ovih vaših zamki ili nesposobnosti kvotama koje dodjeljujete na početku veljače svake godine i zacementirate na dnu pa 90% kvote za tunu date ribogojilištima, a samo 10% ribarima. I ne samo to, ako slučajno prežive i to pobrinuli ste se napisati takav pravilnik da ako npr. loveći igluna slučajno ulovite tunu i ne bacite je nazad u more plaćaju kaznu kao da švercaju kokain.
Šesto, a da ova situacija sigurno traje kroz vrijeme dok ne budete sigurni da su se svi mali ribari zgasili, ne donosite pravilnik o upravljanju pasivnim kapacitetom koji jedini može omogućiti malim ribarima da imaju bolja ribarska plovila, da budu sigurni na svojim plovilima, sigurni za svoju egzistenciju da mogu prehraniti svoju obitelj. To su razlozi kolega, a ne starenje ribara. Ovo je realnost ribarstva Hrvatske.
Naravno da će vam par velikih igrača čestitati i tapšat će vas po ramenu bravo, samo budite svjesni da ste zbog par ljudi uništili otoke, priobalje Hrvatske, uništili tradiciju Hrvatske, a ljude raselili. I ako mislite da su izgovorene teške riječi, ajmo malo činjenice i malo dokaze.
Ulaskom Hrvatske u EU ribolovni kapacitet RH iznosio je 53.452 bruto tone i 426.000 kilovata to je resurs s kojim je raspolagala RH kao svojom pravnom stečevinom. Te brojke su dobivene tako da je popisana ukupna hrvatska ribarska flota, dakle to je stečevina taj resurs je pripadao hrvatskim ribarima jer su oni stvorili svojim teškim radom taj resurs. On je trebao garantirat opstojnost hrvatskog ribarstva, on je trebao čuvati dostojanstvo ribara kao čovjeka pojedinca građanina RH u okviru uređene EU. Pa slijedom ovoga postavljam pitanje, tko u ovoj državi danas raspolaže ovim kapacitetom? U koje svrhe se koristi? Kolko ima trenutno slobodnog kapaciteta koji se može staviti na raspolaganje ribarima? Želim odgovore.
Svjesni smo da bi uz dobro gospodarenje istima mogli poboljšati uvjete rada, sigurnost ribara na njihovim plovilima i zato je to prvenstveno humano pitanje pored ostalih pozitivnih stvari koje donosi. Ribaru je plovilo njegovo radno mjesto na kojem godišnje provede značajan broj dana u svim vremenskim prilikama i neprilikama, često puta u pogibeljnim situacijama. Uskrata ovoga kapaciteta ribarima je zločin politike prema ribarima jer se mnogi smrzavaju, jer ih tuku vjetrovi, jer ih tope kiše, jer trpe nesnosne vrućine jer netko u politici daje za pravo da o tome odlučuje kako je njega volja. Pitanje samo za čije interese? Tko je taj koji sebi državni tajniče daje za pravo da odlučuje o njihovom životu i smrti i tko ih prisiljava da svoj radni vijek provode u nesnosnim uvjetima u kojima se mnogi nalaze? Odgovorite mi na to pitanje.
Stvorili ste klan povlaštenih. Ja vam postavljam pitanje vezano za akvakulturu koja je sada trenutno aktualno. Molim vas odgovorite jesu li svi zainteresirani u akvakulturi bili obaviješteni da će njihova ulaganja u akvakulturu posljednje dvije godine u smislu ulaganja u novu opremu i kapacitete biti predmetom nepovratne refundacije troškova u ovoj godini? Odgovorno tvrdim da nisu svi imali pravovremene i valjane informacije niti ih danas imaju i da će mnogi za razliku od nekih drugih biti zakinuti za ova bespovratna sredstva.
Tko odlučuje tko je povlaštena kasta u ovoj državi? Tko odlučuje čije su obitelji bitne, čije su obitelji nebitne? To odlučuje nekolicina ljudi u upravi ribarstva i agencijama čiju bi moralnu i kaznenu odgovornost u svakom trenutku trebalo preispitati, kao i odgovornost kompletnog resornog ministarstva i njegovih odgovornih osoba.
I da, puno puta kao odgovor na goruća pitanja vi odgovarate s tvrdnjama i tezama da EU nameće određena pravila da ste vi osobno nemoćni bilo što učiniti. Ja ću još jednom naglasiti da su to obmane kojima se služite da biste proveli svoje naume, pogodovali određenim pojedincima i skupinama na štetu svih ostalih. Kao primjer navodim vam raspodjelu kvota tune ne poštivanje odredbi sastava ulova na plutajućim parangalima čime se čini neizmjerna šteta jednima, a pogoduje drugima u smislu monopola na tržištu. Također ste potpuno svjesni sa na ovaj način potičete nezakoniti ulov i crno tržište određenim vrstama ribe. Svojim nerazumnim odlukama značajno utječete i na devastaciju stoka sitne plave ribe.
To se pojavljuje kao posljedica pogodovanja pojedincima i lošeg gospodarenja i raspodjelom kvote tune zbog velikih količina smještenih u kaveze koje potom treba nahraniti. Vašom politikom gospodarenja tune je postala nedostupna za obiteljskim stolom naših ribara, otočana, primoraca općenito, postala je luksuz kojeg si prosječan Hrvat ne može priuštiti.
Slijedom navedenoga kao što sam vam rekao u replici, mi smo odlučili potražiti određena pojašnjenja i tumačenja nekih zakonskih odredbi i pravilnika koje ste vi napisali od mjerodavnih institucija EU iCat-a kao krovne organizacije, njihove odgovore ćemo usporediti sa vašima ako nam ih dostavite. Postavio sam vam nekoliko pitanja, želim odgovore.
I vidjet ćemo što se sve moglo učiniti, a nije namjerno ili zbog nemara, uostalom to nije bitno, niste učinili. A vjerojatno zbog svega ovoga vaša ministrica se ovaj put nije smjela uopće pojaviti na raspravi.
Gospodin Miletić.
Poštovani potpredsjedniče sabora, državni tajniče sa suradnicima, kolege vladajući i kolege iz oporbe.
Dosta sam emotivno vezan za ovu temu budući da sam radio na Mirni 2 kao gimnazijalac nakon što sam završio gimnaziju da bi si mogao kupiti prvi auto Renaulta 19, 16 ventila od Jukića iz Matulja i radio sam ovaj tri puta mjeseca na ribarskoj koči u Rovinju s ribarima i to je jedno iskustvo koje je u mnogo je i mene na koncu izmijenilo ali mi daje i nekakvu težinu kad govorim konkretno o ribarstvu i o kočama. U razgovoru sa ribarima, a samo jučer sam s njim 9-ero razgovarao od otoka naših do moje Istre i Rijeke. Ribari misle i ja imam tu bojazan da smo izgubili bitku s velikima, da je to gotovo. I ribari misle da niste dovoljno učinili i mediteranska uredba, ali ne samo mediteranska uredba mi imamo mnoge uredbe o kojima se onda ponovno raspravlja i mi imamo uredbe čije revizije se vrše al ovdje imamo jednu uredu u koju nitko ne dira. Ne znam zašto al u nju se ne dira. Dakle golema talijanska flota, njihove ribarske grdosije naši brodovi to vi znate državni tajniče, preko 80, ajmo 85% da ne falimo, su maleni brodovi, mala flota to su brodovi do 12 metara. I vi ako sad upišete aplikaciju All Vessels, sad sam gledao baš, vi vidite da na stotine talijanskih velikih brodova lovi ribu naših ima 6, 7 vani, mi ne možemo s njima nikako, nikako dakle loviti se u koštac. Što se događa? Događa se isto, pitao sam vas državni tajniče kartiranje Jadrana, europska komisija dala je 11,9 milijuna eura za novo kartiranje Jadrana, znanstvenici, razne institucije za oceanografiju drugi plove kartiraju Jadran i ogromne su diskrepance 2014. i sada. Vi ste rekli da 2014. se to radio matematički izračun, ja sam vas, ja sam postavio pitanje dakle vi ste europskoj komisiji onda dali kartiranje Jadrana nekim matematičkim izračunom, dakle, a ne onakav kakav Jadran dno ima. Ja ću vam samo reći da Dalmacija bez gire je isto što i Slavonija bez svinja i to je činjenica i to je istina. A ribarima sada se potpuno oduzima alat za lov gire. I je li se ovo moglo nekako drugačije urediti, zaštititi ono što je tradicijsko naše ribarstvo? Hoće li se hrvatski dio Jadrana pretvoriti u krletku u kojoj će, gle čuda, karte pokazati da na ogromnim područjima kaveza uzgajivača Cromarisa, a udarat ćemo mi Mostovci po Cromarisu, jer ne samo posidonija nego i sve vrste mogućeg bilja koje postoji pa baš tu ribari ne smiju loviti i zašto je to baš tako? Hrvatska ima vremenska ograničenja, prostorno ograničenje i kvotu. Opet smo kad pričamo o izlovu, sitne plave ribe veći od Pape. Papskiji od Pape, veći katolici od Pape. Zašto? Pa zato jer u državama članicama ako imate kvotu nemate vremensko ograničenje, imate kvotu. Nema vremenskog prostornog ograničenja i kvote, a ove godine izlov je 75% sitne plave ribe izlovljeno i sad imamo iduće godine dodatno slabimo našu flotu, dodatno je slabimo jer nestaje, svake godine sve slabija, nestaje. Tko će nama lovit tu ribu? Stranci, Talijani, tko će nam lovit tu ribu. Dakle koče isto tako, izbačene su na 3 milje jel tako, sa milju i po. Tko god malo poznaje more, to su dubine preko 50 metara. Ja malo se bavim podvodnim ribolovom pa znam isto o čemu pričam. Pa koje naše koče do 12 metara dakle, dakle, naši brodovi općenito ne mogu lovit na 50 metara. To su veliki brodovi, to moraju bit veliki brodovi. I zato iz razgovora s našim ribarima, s ljudima mora i otoka, dobio sam osjećaj da sve ide prema doslovnom gašenju hrvatskog ribarstva. Možda ćemo imati 2, 3 velike firme kojoj ćemo, kojoj će netko pogodovati, netko će okretat milijune, ne znam na tuni, netko će okretat milijune na nekim drugim pričama ali mali ribari prošlo vrijeme za vas. Isto tako zanimljivo mi je pa vas molim da u raspravi poslije mi se osvrnete, 2013. imali smo 1.125 koča, 800 plivarica, 2020. 800 plivarica, 880 koča, a plivarica 700, 752 točno. Nisam našao nigdje podatke iz 2022. iz 2023. koliko imamo manje koča, koliko imamo manje, koliko imamo manje uopće dakle plivarica. Što se događa? Ovdje neka naša javnost zna i opet, oni će reć možda ne znam. Mostovci populisti pa uvijek smo zadovoljni sretni kad smo za narod, pro populo i uvijek ćemo bit za narod, uvijek ćemo bit za narod. Ali mi imamo svinjogojstvo koje nam je uništeno, pčelare koji puno trpe ne znaju gdje će, šta će sa sobom, a onda sad desetljećima imamo i ribare koje se gazi. Što će nama ostat? Gdje ćemo mi proizvodit svoju hranu, od čega će naš narod živjeti? Pa nećemo valjda jest ne znam ja šta, neko laboratorijsko ili genetički modificirano meso. Nećemo. I država tu bi trebala prvo imati u interesu da zaštiti svog proizvođača, svog malog čovjeka, svoj narod, a nama se čini da država kupuje ribare, oprostite mi ako ovo pregrubo zvuči s novcem od Europe i onda ljudi prodaju stoljetnu tradiciju, gase ribarenje kakvo se čuvalo od pradjedova. Ona riječ, kako je ono, scraping jel tako, ta čarobna riječ koja znači struganje kože ili duše kako hoćete, hrvatskih ribara. A ja stvarno sanjam Hrvatsku i reći će utopist si, sanjaj ti, ok. Sanjat ću je dok se ne ostvari da u kojoj nećemo imati političare koji će na svaki mig Bruxellesa klanjati se pred tim zlatnim teletom i u kojem će reć ok, imamo sad tu mediteransku uredbu, ajmo je mijenjat, ajmo je, ajmo razmišljati što možemo napraviti da pomognemo našim ribarima, hrvatskim ribarima, hrvatskom ribarstvu pa nije sveto pismo da se ne može mijenjati. Sanjam Hrvatsku u kojoj će bit političarima u fokusu prvo narod, dobro hrvatskog naroda, a onda sve drugo i fotelje briselskih činovnika.
Gđa Boška Ban Vlahek, Klub zastupnika SDP-a.
Zahvaljujem predsjedavajući, uvaženi državni tajniče sa suradnicima.
Najprije ću se osvrnuti na Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o akvakulturi. Predlagatelj je, kako navodi, u pripremi konačnog prijedloga zakona u odnosu na prijedlog zakona izvršio određene izmjene u tekstu prijedloga zakona, pri tome uvažavajući primjedbu Odbora za zakonodavstvo HS-a kojim se predlaže pravno i nomotehnički doraditi čl. 8 izmijenjenog čl. 26 st. 6 radi jasnijeg izričaja.
Ostala mišljenja, prijedlozi i primjedbe na prijedlog zakona iz rasprave na sjednici HS-a nisu bili izravno vezani za predmetni prijedlog zakona te predlagatelj ne nalazi osnovu za njihovo prihvaćanje. Nije nam jasno kako primjedbe i prijedlozi na Zakon o akvakulturi nisu vezani za predloženi zakon, ako sam predlagatelj u obrazloženju kaže, Zakonom o akvakulturi uređuje se provedba zajedničke ribarstvene politike EU u dijelu koji se odnosi na akvakulturu, utvrđuju se nacionalni ciljevi razvoja akvakulture, način i uvjeti obavljanja djelatnosti akvakulture, nadležna tijela za provedbu potpore u akvakulturi i uređenje tržišta, nadzor i kontrola, kao i druga pitanja bitna za akvakulturu.
Svi prijedlozi Kluba zastupnika SDP-a bili su usmjereni upravo baš na nacionalne ciljeve razvoja ove djelatnosti. Stoga ću ponoviti još jednom ključne prijedloge SDP-a, razvoj akvakulture mora biti konkurentan i održiv, a naglasak mora biti na kvaliteti proizvoda i na uzgoju u zdravom okolišu. Do novih površina moguće je doći reaktiviranjem zapuštenih bivših ribogojilišta i/ili izgradnjom novih. Dodatni iskorak treba učiniti ponudom šire lepeze prerađevina od riba, za što postoji veliki interes. Velika količina ratarskih proizvoda koristi se za ishranu slatkovodne ribe, pa bi OPG-ovi imala siguran plasman i znala unaprijed planirati proizvodnju.
Slatkovodni ribolov, može uz gospodarski značaj imati i sportsko-rekreacijski, zapošljavati lokalno stanovništvo, kao i poticati razvoj turističke ponude ruralnih područja i seoskog turizma. Teritorijalni razvoj marikulture u Hrvatskoj je neravnomjeran te bi trebalo posebno poticati i sufinancirati ravnomjerniju raspodjelu prostora u RH za razvoj akvakulture. Sljedeće, inovacija u ovom sektoru treba stalno poticati i sufinancirati, kako od strane države, tako i od vlastitih sredstava i profitnog kapitala.
I zadnje, infrastrukture i logistika u marikulturi je nedovoljno razvijena, pogotovo na otocima jer nije riješena vodoopskrba, odvodnja tehnološke i sanitarne vode, što je za razvoj marikulture neophodno pa na tome i treba raditi.
Teritorijalni razvoj marikulture u Hrvatskoj je neravnomjeran, tako da imamo u nekim županijama, primjerice, u Zadarskoj, pretjerani razvoj, a u drugima slabiji i nedovoljan te bi trebalo posebno poticati i sufinancirati ravnomjerniju raspodjelu prostora u RH za razvoj akvakulture. Plan razvoja marikulture je potpuno prilagođen velikim uzgajivačima, dok se manji moraju snalaziti, pri čemu nisu definirani mnogi parametri koji utječu na razvoj koji se trenutno odvija stihijski i bez nadzora kompetentnih instituta u RH.
RH sa svojom zemljopisnom raznolikošću i bogatstvom nezagađenih voda ima veliki potencijal za daljnji razvitak istog. Do novih površina moguće je doći reaktiviranjem zapuštenih bivših ribogojilišta i izgradnjom novih te se prvenstveno ovo odnosi na šaranske ribnjake, dok je velik broj gorskih tekućica bogatih vodom prilika za pastrvske ribnjake. Domaće tržište je nedostatno s pastrvom, a moguće je i izvoz svih vrsta slatkovodnih riba. Dodatni iskorak treba učiniti s ponudom šire lepeze prerađevina od riba. Kako bi se vratio značaj slatkovodnog ribarstva, treba što prije uništene ili zapuštene ribnjake obnoviti za proizvodnju i to prvenstveno sredstvima iz EU fondova, ali i države.
Dodatno, treba poticati preradu ribe, a prerađenu plasirati kroz turizam i povećati izvoz jer potencijala imamo. Mogućnosti za unaprjeđenje ovog područja ima, naročito slatkovodnog ribarstva, gdje opet možemo postati europska velesila, ali to zahtijeva puno posla i puno međusobne komunikacije.
Sljedeće na što ću se osvrnuti je Zakon o morskom ribarstvu. Treba znati, a ovim putem i posebno naglasiti da vrlo veliku ulogu u donošenju bitnih odluka ima Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja, kao i Međunarodna komisija za očuvanje atlantske tune. Ovo je posebno vezano za prekršaj i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova koji je vrlo prisutan u Hrvatskoj i ima utjecaj na praćenje ribljeg fonda i ekonomiju sektora ribarstva i ugostiteljstva. Iako Zakon o morskom ribarstvu ima nešto promjena, prijedloge Kluba zastupnika SDP-a predlagatelj nije prihvatio, ali se na neke komentare barem očitovao.
Neka objašnjenja, poput zabrane olova 300 m od uzgajališta su po nama nedovoljno argumentirana pojmovima i izrazima, ekološke zamke, biofilteri za koje nema konkretne pokazatelje i dokaze o zabrani. Višegodišnjim planom upravljanja stokovima sitne plave ribe donesenog na razini Opće komisije za ribarstvo na Mediteranu kojeg RH provodi od ulaska u EU, vrši se derogacija Uredbe br. 1967/2006 koji se odnosi na okružujuću mrežu plivaricu za ulov sitne plave ribe. Stoga bi se željeli posebno očitovati na čl. 34 u kojem se čl. 85 mijenja st. 1 podst. 11.
On u prijedlogu zakona glasi, novčanom kaznom u iznosu od 660 do 3980 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba, ako koristi okružujuće mreže plivarice unutar 300 m od obala ili unutar izobate od 50 m, ako se ta dubina dosegne na kraće udaljenosti od obale te na dubinama manjima od 70% sveukupne visine okružujuće mreže plivarice izmjerene u skladu s Prilogom 2 Uredbe Vijeća br. 1967/2006, a protivno čl. 13 st. 3 Uredbe vijeća br. 1967/2006.
Kao što sam već i postavila u replici pitanje, ovih dana su nam se ribari požalili da im se priprema kontrola mreže za ulov plave sitne ribe, stoga molim i službeni odgovor na ovo pitanje, te je poznato da u slučaju da visina mreže ne smije prelaziti 120 m uz mogućnost rada na dubinama manjim od 70% visine mreže, ribolovna aktivnost bi se koncentrirala na 49,5% dosadašnje ribolovne površine uz pad ulova srdele prema podacima iz 2008. do 2012. godine u rasponu od 7,2% do 36,9% i pad ulova inćuna u rasponu od 15,5% do 32,3%. To bi značilo i gubitak od preko 600 radnih mjesta na plovilima u prvenstveno otočnoj populaciji. Smanjila bi se i opskrba postojećih preradbenih kapaciteta koji prerađuju inćuna što bi dovelo u pitanje njihovo poslovanje i mogući gubitak do približno 1500 radnih mjesta u ruralnim područjima iz kojih dolazi radna snaga za pogone u kojima se inćun prerađuje a posljedično dovodi u pitanje čitavu preradu sitne plave ribe.
Stoga molim da mi se odgovori što se planira s provođenjem navedenih mjera i kako će se provoditi sporni članak 85. stavak 11. jer se ovdje radi o daljnjem opstanku ove djelatnosti i o prekršajnim odredbama i novčanim kaznama koje nisu male.
Prije ulaska Hrvatske u EU bilo je otprilike 25 000 ribara na otocima i u priobalju, a sada ih je samo oko 3500 od kojih je aktivno njih 40%. Ostali su polu aktivni ili ne ribare, jer im se ne isplati. Prema pravilniku ribar ima pravo uloviti samo 5 kilograma ribe za prodaju što je mala količina i nije kao što je već rečeno isplativa za prodaju pogotovo ne vrste kojih ima dovoljno u našem moru.
Ovim smo se doveli u situaciju da nemamo ni pet tisuća do deset tisuća ribara koji bi mogli svojim ribarskim tradicijskim alatima, mrežama, parangalima i tunjama loviti ribu za vlastitu prehranu i legalnu prodaju, te tako popuniti obiteljski proračun i razviti održiv razvoj i opstanak na otocima i priobalju. Smatram da kroz nadležna ministarstva, Ministarstvo kulture i Ministarstvo poljoprivrede treba mali olovni ribolov staviti pod zaštitu kao baština dugoj tradiciji hrvatskog kulturnog života i time vratiti dozvole stanovništvu na otocima i priobalju za mali obalni ribolov uz kontrolu u ulovu i prodaji.
Zaključno mogu reći da je za očuvanje i razvoj ribarstva potrebno aktivno usklađivati ekološku održivost ribarstva sa materijalno-imovinskim stanjem ribara jer moramo sačuvati riblji fond, a istovremeno raznim mjerama očuvati ribarske zajednice, ribare, eko sustav mora i voda pri čemu ćemo posebnu pažnju voditi o opstanku domicilnog stanovništva.
Hvala lijepa.
I vama.
Gospođa Danica Baričević, Klub zastupnika HDZ-a.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče, uvažene kolegice i kolege, poštovani državni tajniče sa suradnicima iz Ministarstva poljoprivrede.
Evo Zakonom o morskom ribarstvu uređuje se provedba zajedničke ribarstvene politike Europske unije, utvrđuju se na nacionalnoj razini ciljevi ribarske politike, način gospodarenja i zaštite obnovljivih bioloških bogatstava mora, način i uvjeti obavljanja ribolova, prikupljanje podataka i postupanje sa njima, upravljanje ribarskom flotom, nadležna tijela za nadzor i kontrolu, provedbu potpore u ribarstvu i uređenje tržišta kao i druga bitna pitanja za morsko ribarstvo.
Isto tako, Konačnim prijedlogom zakona o morskom ribarstvu osigurava se niz, odnosno provedba niz europskih uredbi, omogućava se sakupljanje živih školjkaša sa uzgojnih instalacija uzgajališta, osnažuje se sustav dodjele ribolovnih mogućnosti putem ustupanja ograničenih dopuštenih količina ulova plavoperajne tune, područje ribolova u znanstvene svrhe i ribolova u nastavne svrhe dodatno se razrađuje i usklađuje sa Uredbom EU 2019/1241. Zatim vlasnicima plovila omogućuje se prijenos pasivnog kapaciteta flote u najviše 4 dijela, te se propisivanjem donošenja pravilnika stvaraju uvjeti za dodjelu pasivnih kapaciteta kojim raspolaže država.
Određuje se iskrcajna mjesta za gospodarski ribolov, za segmente flote ovisno o ribolovnom alatu, području ribolova, vrstama riba u ulovu, usklađuje se sa Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, te se dodatno uređuju uvjeti za iskrcaj izvan iskrcajnog mjesta. Osiguravaju se ovim zakonom i sve pretpostavke za provedbu smjernica o državnim potporama, osigurava se potpunija provedba Uredbe Vijeća europskog zakonodavstva broj 1224/2009 i Uredbe Vijeća europskog zakonodavstva 1005/2008 koje propisuje da sankcije za prekršaje moraju biti takve da njihov učinak bude razmjeran težini prekršaja kao i da odvraćaju od ponovnog počinjenja prekršaja iste vrste te proširuju ovlasti inspekcija koje provode nadzor nad provedbom odredbi zakona.
Isto tako, ovim konačnim Zakonom o morskom ribarstvu unapređuju se pojedina normativna rješenja radi otklanjanja nejasnoća koja prate primjenu pojedinih instituta i normativnih rješenja, te je unaprijeđen i dorađen tekst važećeg zakona u cilju jasnijeg i preciznijeg izričaja.
Isto tako, Zakon o akvakulturi uređuje provedbu zajedničke ribarstvene politike EU u dijelu koji se odnosi na akvakulturu, utvrđuju se nacionalni ciljevi razvoja akvakulture, način, uvjeti obavljanja djelatnosti akvakulture, aktivnosti na uzgajalištima, nadležna tijela za provedbu potpore u akvakulturi i uređenje tržišta, nadzor i kontrolu kao i druga bitna pitanja za djelatnost akvakulture.
Isto tako predloženim konačnim prijedlogom Zakona o akvakulturi osigurat će se pretpostavke za propisivanjem kriterija za utvrđivanje pogodnosti područja za obavljanje slatkovodne akvakulture koji će osim kopnenih voda uključivati i kopno kao bitnu komponentu prostora, a sukladno strateškim smjernicama Europske komisije koji predviđaju propisivanje kriterija o pogodnosti zemljišta kao kopnene komponente prostora koja je bitna pri utvrđivanju područja za slatkovodnu akvakulturu. Predloženim izmjenama i dopunama Zakona o akvakulturi osigurat će se pretpostavke za provedbu državnih potpora prema novim smjernicama o državnim potporama, a čime će se uz postojeće mogućnosti potpora u sektoru akvakulture omogućiti i provedba mjera državne potpore o akvakulturi koja podliježu obvezi prijave Europskoj komisiji, kao i ocjenjivanje spojivosti sa unutarnjim tržištem i posljedičnom odobrenju provedbe u RH.
Kroz predloženu izmjenu i dopunu zakona u propisivanju visine novčanih kazni koje se odnose na uzgoj plavoperajne tune ovim Konačnim Zakonom o akvakulturi osigurat će se da propisani iznos novčanih kazni ima odvraćajući učinak ne samo za počinitelja da više ne čini prekršaje nego i na druge osobe da poštuju zakone RH.
I da zaključim, Klub HDZ-a podržat će Konačni Zakon o morskom ribarstvu i Zakon o akvakulturi, koje su strateške grane hrvatskog gospodarstva sa značajnom gospodarskom, ekološkom i društvenom ulogom u RH. Zahvaljujem.
Hvala.
Gđa. Urša Raukar-Gamulin, Klub zastupnika Možemo!, izvolite.
Samo da kažem „podržaće“ jer kad izglasamo Zakon o hrvatskom jeziku to će biti pogreška. Futur prvi se čita „podržaće“, ne podržat će.
Za početak želim naglasiti da smo i Zakon o morskom ribarstvu i Zakon o akvakulturi mijenjali početkom prošle godine, na snazi je dakle nepunih 10 mjeseci i evo opet ih mijenjamo i nije vam to očito bio problem u vrlo kratkom vremenu puštati izmjene tih zakona u proceduru, ali vam je problem puštati Kazneni zakon u dva navrata u proceduru, pa ćemo tako u petak morati glasati o femicidu i cenzuri istovremeno. Zanimljivi su ti vaši kriteriji vođeni uglavnom čistim oportunizmom. Toliko za uvod i o zakonodavnom procesu.
Naše primjedbe iz prvog čitanja dakako nisu uvažene, pa se ovaj puta na njima neću zadržavati nego ću iskoristiti ovu priliku da obzirom da Zakon o ribarstvu govori i o skupljanju živih školjaka da još jednom upozorimo na primjeru Malostonskog zaljeva o tome koliko malo brinemo o važnosti i očuvanju bioraznolikosti morskog eko sustava, no i da razjasnimo ključne razlike koje se u javnosti kako vidimo pokušavaju osporiti između lokacije za Centar za gospodarenje otpadom u Zagrebu i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Malostonski je zaljev prije gotovo 40.g. zaštićen jer je prepoznat kao područje kojem je potrebna osobita pažnja kako bi se sačuvala njegova najveća vrijednost, a to je bioraznolikost. Proglašen je posebnim rezervatom prirode, što bi mu trebalo u praksi garantirati zaštitu i na kopnu i na moru. I zašto i na kopnu i na moru? Pa upravo zato što kada dođe do kopna treba sačuvati mikro uvjete gdje kopno doprinosi dakle moru i životu u moru na način da se hranjive tvari postepeno sa kopna otpuštaju u more i služe planktonima kao hrana, a potom planktoni dalje služe kao hrana školjkašima. Prirodno je to na tom području, na kopnenom dijelu pretežno makija. Ako se iskrči i ogoli makija, hranjive se tvari ubrzano otpuštaju u more, što dovodi do bujanja planktona i fenomena tzv. cvjetanja mora, što poznajemo. Ono pak kao što znamo stvara tanki fil koji se lovi za morsko tlo i sve predmete u moru, što stvara probleme školjkarima jer u potpunosti onemogućava prihvat školjki. Zato ako želimo doista sačuvati Malostonski zaljev onakav kakav je bio raznolik i specifičan kao mjesto tradicionalnog školjkarena, škorka…, školjkaljenja, školjkaljer…, školjkarenja, oprostite molim vas, ključno je sačuvati kopno. Nažalost, 2010. krenulo je okrupnjivanje ne građevinskog zemljišta unutar zaljeva s ciljem stvaranja potencijala za izgradnju turističkog resora s oko 5 stotina ležajeva. Istodobno se krenulo sa izradom Studije utjecaja na okoliš iako je sasvim jasno i poprilično jednoglasan stav znanstvenika da se na tom području ne smiju poduzimati niti manji, a kamoli zahvati toliko velikog opsega.
Povjerenstvo koje je trebalo procijeniti utjecaj tog zahvata na okoliš u kojem usput budi rečeno većinu nisu činili znanstvenici nego administratori, iz kojeg su, također je važno napomenuti, znanstvenici kada su vidjeli kuda sve to vodi, izašli sa argumentom da niti ne žele sudjelovati u izradi Studije utjecaja na okoliš na takav način.
Nakon što su znanstvenici odstupili, to je povjerenstvo zaključilo da je sve okej i da utjecaj na okoliš uopće nije problematičan. Dakle iako je sasvim jasno da će gradnja takvog kompleksa ugroziti tradicionalno školjkarstvo 2016.g. mijenja se GUP-om na temelju, ponavljam, Studije utjecaja na okoliš koju je izradila privatna firma angažirana od strane investitora i u kojoj znanstvenici nisu htjeli sudjelovati. To je što se tiče zaštite kopna, a sad ćemo malo razmotriti kako u Malostonskom zaljevu štitimo more.
Naime, more također ne štitimo, dapače direktno ga ugrožavamo, a ugrožavamo ga HDZ-ovim pristupom gospodarenju, gospodarenja otpadom. Za razliku od Zagreba gdje je lokacija CGO-a u Resniku logična s obzirom na postojeću infrastrukturu i izostanak ugroze na okoliš i ljude i koji je, podsjećam još jednom, gradski HDZ s istim zastupnicima kao danas i sa sada već bivšim ministrom gospodarstva i zaštite okoliša Davorom Filipovićem, više puta izglasalo u gradskoj skupštini, no sada se odjedanput toj istoj lokaciji protive, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji HDZ-ova vlast odlučila je CGO izgraditi u Lučinom Razdolju iako postoje jasne i nedvosmislene hidrogeološke studije koje pokazuju i dokazuju da podzemne vode iz Lučinog Razdolja kroz izrazito razvedeno krško podzemlje dospijevaju u Malostonski zaljev. Dapače, studije koje su to dokazale jasno su rekle da je Lučino Razdolje u trećoj sanitarnoj zoni i da se sukladno tome prema tadašnjem pravilniku na tom području ne može izgraditi centar za gospodarenje otpadom, ali vlast ne bi bila slast za HDZ kad se pravilnik ne bi mogao promijeniti, pa se sukladno tome i promijenio brzo i efikasno i sad se u trećoj sanitarnoj zoni smije graditi centar za gospodarenje otpadom.
Uz to navedeno se pokrijepilo jednom suludom studijom kojom se pokuša… pokušalo dokazati da podzemne vode iz Lučinog Razdolja idu uzbrdo, mislim dakle ne nizbrdo nego uzbrdo što prkosi fizici barem onoj koju sam ja učila, ali evo dakle projekt kao takav je štetan, antiznanstveni, nema dakle znanstvenu podlogu i unatoč tome ide se u njegovu izgradnju.
Dakle, da podcrtam još jednom. Osnovni problem lokacije Lučino Razdolje proizlazi iz krške podloge za koju je svima bjelodano jasno da je vodopropusna i da će procjene vode ugroziti budućnost marikulture Malostonskog zaljeva kao i brojne izvore pitke vode koji su povezani s podzemnim vodenim tokovima. To je temeljni argument zašto se na tom krškom i vodopropusnom terenu ne smije graditi CGO koji predviđa odlaganje viška pa makar i inertnog otpada.
S druge strane lokacija Resnik kao recimo i lokacija u Ljubljani na vodonepropusnoj podlozi se nalazi za razliku od Lučinog Razdolja gdje se CGO gradi na lokaciju za koju su prethodna trasiranja pokazala da je razdjelnica podzemnih voda, a markeri su se pokazali od uvale Budima u Slanome preko Malostonskog zaljeva do izvora pitke vode u Dubrovačkom primorju i Hercegovini.
Dakle, očito je da krško područje treba tretirati drugačije od drugih dijelova Hrvatske radi nepostojanja vodonepropusne podloge na kojoj bi se odlagao inertizirani višak otpada. Rijetke su obalne županije koje imaju glinenu ili filšanu podlogu dovoljne površine na koje bi se bez opasnosti ugroze okoliša gradio CGO, a Dubrovačko-neretvanska županija definitivno nema takvu lokaciju.
Stoga umjesto da nas se potpuno neargumentirano proziva oko toga da smo za CGO u Resniku, a protiv CGO-a u Lučinom Razdolju kao da se radi o istoj stvari, pokušajmo shvatiti ili pokušajte shvatiti gospodo iz HDZ-a da ne postoji univerzalno rješenje za cijelu Hrvatsku. Treba naime uzeti u obzir datosti područja na kojima se planira tehnologija i prema tome graditi regionalne planove gospodarenjem otpadom. Nažalost, niti Nacionalni plan gospodarenja otpadom kao niti Zakon o gospodarenju otpadom ne prepoznaju specifičnost krškog područja već usmjeravaju prema univerzalnom rješenju. Zna se tko je i plan i zakon donio i zato ono što je prihvatljivo rješenje za npr. Zagreb, za Međimurje, za Slavoniju upravo zbog podloge nije iz ekoloških razloga prihvatljivo za većinu obalnog krškog područja i u tome leži odgovor onim HDZ-ovcima koji sada pokušavaju utvrditi da se radi o duplim standardima jer po istim ekološkim i ekonomskim mjerilima i argumentima po kojima CGO Lučino Razdolje nije prihvatljiv za okoliš i nije u skladu s europskim direktivama o otpadu onaj u Resniku jest.
I da sve još bude bolje, Vlada nedostajuća sredstva za CGO u Lučinom Razdolju planira namiriti iz Fonda za zaštitu okoliša. Kakav oksimoron. Sredstva koja su nam na raspolaganju upravo da bismo zaštitili bioraznolikost i ekosustav mora u kojemu zbog promjena izazvanih zagađenim izumire 98 periski mi ćemo taj novac iskoristiti kako bismo ugrozili specifičan biosustav u kojem raste preko 90 vrsta školjaka.
U međuvremenu od kolega iz Dubrovačko-neretvanske županije doznajemo da su počeli pripremni radovi, raskrčio se teren, počinje izgradnja pristupne ceste iako dozvole još nisu izdane. Izvođač stoji na poziciji da će CGO biti završen do kraja 2025., a znači po tom imamo još 2 godine da uživamo u Malostonskim kamenicama, pa se možda treba požuriti.
Mislim da je na ovom primjeru Malostonskog zaljeva rečeno sve što treba znati o HDZ-ovom poimanju očuvanja akvakulture i tradicionalnih zanimanja kao i o gospodarenju otpadom. Na primjeru zaštite tog zaljeva i njegovog kopna i njegovog mora mogli biste pokazati da doista imate političke volje za očuvanjem okoliša i prirode, da imate volje za zelenu tranziciju, za očuvanjem eko sustava, za očuvanjem tradicije, tradicionalnih zanimanja na koncu konca ako želite, ali te političke volje nema. Kao što bi se i podrškom lokaciji i planu izgradnje centra za gospodarenje otpadom na Resniku pokazala stvarna politička volja za rješavanjem pitanja otpada u Zagrebu. No, to nije tako jer tamo gdje ste vi na vlasti vrijede stara pravila igre, promijeni pravilnik, naruči studiju, izmjeni GUP, namjesti natječaj, ne javljaj se novinarima, zdrpi pare, briši ili kao u slučaju Zagreba izglasaj lokaciju i ne makni ni malim prstom kako bi riješio pitanje otpada koje je trebalo po obavezi Vlade biti riješeno do 2018. godine. A onda kada ste u opoziciji promijenite ploču, glasate protiv Resnika, opstruirate i činite sve i javno i ispod žita da biste promjene koje su dobre i neminovne usporili usput naravno manipulirajući strahovima građanima. A ovdje u Saboru pričate nam priče o zelenoj tranziciji, o održivosti i o usklađivanju sa uredbama EU. Evo srećom građani su vas prozreli, neće biti to još dugo, izbori su blizu.
Zahvaljujem.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata poštovanog Nikše Vukasa.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, državni tajnice sa suradnicama i suradnikom, kolegice i kolege.
Pa mislim da je ova cjelokupna rasprava danas otišla u krivo i mislim da čak i predsjedavajući nisu kidali kad se nije pričalo o morskom ribarstvu, akvakulturi. Ja nemam ništa protiv lokacije Resnik niti smatram da „Lučino razdolje“ je dobra lokacija. Sigurno nije dobra za mali Ston, ali to nema nikakve veze sa Zakonom o morskom ribarstvu. A već kad smo kod malog Stona, ja sam sa Pelješca pa tu mogu relevantno nešto reći. Veća je tragedija što mjesta pojedina u Malome Stonu još nemaju riješen sustav kanalizacije i vi to dobro znate kao što neki naši pojedini nacionalni parkovi nemaju riješenu kanalizaciju, a sredstava iz EU za to ima. I ja to već skoro par godina ponavljam i tu se nije napravilo ništa. Ja neću zbog zaštite ljudi koji se bave kamenicama, mušulama sad reći kad se dogodi u Malome Stonu da se kaže nema kamenica ili kad se prebacila iz Maloga Stona Dani kamenica u Brijestu. To su dvije lokacije i to su toliko specifične teme koje ne bi trebale ući sad u prvi plan, ali sigurno da je to jedna tema o kojoj treba raspravljati. Sigurno da Centar za gospodarenje otpadom ne smije bit na mjestu koji će ugroziti sutra i ono malo školjkara i ribara koji su ostali u Malostonskom zaljevu. I to forsiranje i to sve skupa u tim našim propustima …/Govornik se ne razumije./… ne vidim razuma zašto se to radi.
Nisam zadovoljan ni sa državnim tajnikom, onako sve ste vi to na neke replike odgovorili polu zainteresirano, polu kao da se to vas ne tiče. A ono što ću ja ponoviti što sam, mislim da mi od ovog morskog ribarstva, akvakulturi pričamo u zadnjih pet, šest mjeseci tri puta. I ja moram kao papagaj uvijek jedne te iste stvari nabrajati.
Prvo šta smo napravili sa tim povlasticama? Evo prvo ću jedno pitanje ću vam postaviti, to ću jednom tražiti čak i pisani odgovor da napravite mi vrijednost iz uzgajališta tune koliko imamo 4 uzgajališta tune kolika je ukupna vrijednost proizvodnje tune u Hrvatskoj? Znači svu robu koju izvezemo van ili koju proizvedemo u tunogojilištu u odnosu na cjelokupnu poljoprivrednu proizvodnju Republike Hrvatske pa bi vidjeli kako brojevi tu stoje.
To je broj jedan. Broj dva, male ribare smo nekako prenormirali smo ih i ja ne vidim sad na primjer na Šipanu, Lopudu, bilo kojem otoku da neka osoba koja se želi, ima 18, 19 godina želi se bavit ribarstvom ne može. Kako će doći do povlastice? A mi bi trebali naći neki model da ti ljudi koji se žele bavit ribarstvom, a tu su rođeni, tu su prijavljeni, tu žive, pa moramo naći neki model kako će se oni baviti ribarstvom. Mi sad plaćamo iz europskog fonda da se unište šabake, da se unište neki tradicionalni alati. Uopće nismo vodili računa da pojedini ribolovni alati koji su u jednom vremenskom periodu čak bili istrebljivači ribljeg fonda, ali više s tim alatima nema tko ribariti, mi smo ih uništili. Pa to je dio našeg identiteta, dio naše tradicije. Pa vi sad da imate dozvoljenu migavicu ili šabaku možda na cijelom Jadranu ima 20 ljudi koji to znaju zapasat, znaju povući, znaju u kojoj vali da je ne pokidaju ali niste, niste niti malo niste imali nekakvog sluha da zadržimo tradicionalno ribarstvo. To je dio naše kulture, dio našeg identiteta.
Broj dva. U Nacionalnom parku na primjer Mljet zabranili ste domicilnom stanovništvu da u zoni nacionalnog parka može ribariti. Pa pustite im jedno dvije mreže, kamo sreće da ti ljudi ostanu tu živit i da mogu radit.
Na pitanje vašeg kolege Borića koji vam je dobro postavio pitanje, čudio sam se od njega da vam je to pitanje postavio zašto nekom mladom ribaru ne dopustimo 200 metara neke ribe stajačice, tako vam je postavio pitanje. Vi ste nešto izvrgli, niste ništa odgovorili. Zašto? Pa zato što ne može po zakonu. Kako će se mali ribar bavit ribarstvom, ako nema povlasticu, a povlasticu može dobit ako je netko zatvori ili ako je kupuju na crno kako je kupuju. Kupi barku, pa kupi povlasticu.
Znači mi što se tiče malih ribara ništa im nismo napravili. Pustite im neke novce za poticaje i oni su s time zadovoljni. Oni ne znaju doduše ni zašto su to dobili, kako su dobili, šta su dobili. Zadovoljni su, ali nije to rješenje. Dajmo, pustimo im neke novce i zašutimo ih.
Onda drugo, luke za iskrcaj ribe. I zadnji put sam priča da ću konkretno, neću o Dubrovačko-neretvanskoj županiji, grad Dubrovnik u Sustjepanu je trebao graditi luku za iskrcaj. Sredstva su bila odobrena, luka se nije napravila. I šta ćemo sad? Treba novce vratit, ponovo će se raspisat natječaj. I sami znamo da mi u južnom Jadranu sa sjevernim Jadranom se ne možemo nositi niti sa ribolovnom flotom niti sa količinom izlovljene ribe i sigurno da na idućem natječaju pitanje hoće li Dubrovačko-neretvanska županija dobit sredstva za to, a ova sredstva se nisu iskoristila. I župan i gradonačelnik su iz iste stranke, ne vidim razloga zašto se to nije napravilo.
Onda i zadnji put sam rekao o tom morskom ribarstvu da smo te jadne, male ribare ubili papirologijom. 9 papira za jedan kilogram ribe, jedni papiri, ma možete vi kolutat očima kolko oćete, jedni pa…, pa pitajte ribare, pa će vam oni sami reć. Pa onda drugi, drugi, drugo šta vam zamjeraju neke stvari koje možemo malo otegnut. Talijani su tu majstori, Talijani svoje ribare štitu, izbjegavaju EU kolko god mogu, do zadnjega ono izbjegavaju, a mi dogovorimo odma sve što treba i elektronski očevidnik i opreme, naši, naši bi brodovi trebali izgledati ko space shuttle, ja ne znam ko će s njima ribariti.
Ja mislim da ako želimo da zadržimo to nešto ljudi na našim otocima, pa znate kako je živjet na otoku, na otoku ima i malo poljoprivrede i ribarstvo. Pa ja ne vidim da smo išta napravili tim ljudima da se oni bave ribarstvom. Nije poanta dvojici, trojici ili petorici ribara na nekom otoku pustit neke novce za poticaj, a za 10-15.g. nećemo imat 5 ribara u jednoj županiji profesionalnih koji se bave ajmo reć obrtom ribolovnom, nemaju, u Korčuli nemaju plivaricu. Pustimo koćare plivičare, oni će uvijek žvijet, oni imaju svoje, svoje, svoja plovila, imaju svoje neke zaposlene ljude, treba im pomoć, nitko protiv njih nema ništa, ali okrenimo se i malim ribarima. Šta smo mi napravili za male ribare? Ništa. I to mi užasno smeta što smo mi praktički mogućnost da se neko bavi ribolovom sveli na da li će imat povlasticu ili neće.
Drugo, ovi brodovi koji se uništavaju, koji idu u rezalište, pa dajte negdje registar tih, tih, jesu li to OPG-ovi, jesu li to d.o.o.-ovi, što je to, dajte registar da vidimo koliko se tih brodova izrezalo. Ako se izrezalo 100, stavite 100, ime, prezime, ribar taj i taj, mi ni to nemamo.
Ja cijelo vrijeme kažem da ni u poljoprivredi, a još manje u ribarstvu ništa nismo napravili da stanemo u zaštitu malog ribara i da stanemo u zaštitu domicilnog stanovništva nego ćemo, šta ćemo, za, za 10-15.g. ćemo imat jedino ribu iz ribogojilišta protiv kojih nemam ništa jer naš turizam ne bi mogao opstat da nema ribogojilišta, ne bi mogao opstat da nema ribogojilišta. Ja ću vam konkretno reć, na Pelješcu, Dubrovniku, Mljetu da nema ribogojilišta ne bi u turizmu mogli imat ponudu ribe u restoranima onakvu kakvu imamo danas i onda mi kažemo uložili smo, uložili smo. Znači nikad se više u hrvatsku poljoprivredu nije uložilo novaca, a nikad manje se proizvoda nije proizvelo i to meni nikako nije jasno. Mi hrpu love smo ugurali u poljoprivredu i neka smo, hrpu opreme se kupilo, milijardu tih poticaja, znači ja sam agronom, ja nisam nikad čuo da neko u, barem u ovome domu, premda tu ima političara koji znaju o svakoj struci sve, ja se držim poljoprivrede, a ovih drugih puno ne komuniciram, da, da se priča o struci. Tu se priča mjera 1, mjera 3, mjera 5, mjera 6, mjera 9, samo o nekim novcima. Naravno, strana oprema se uvezla, banke su, banke su dobro plasirale, kamate su se naplatile, a mi nismo samodostatni u ničemu, znači ništa mi ne možemo proizvest, niti za ovo malo koliko nas je ostalo, pa neka nas je 3,5 milijuna, a da ne kažem koliko na…, koliki nam je blagodat turizam i šta bi sve mogli.
Ribe dovoljno nemamo, tunu svu izvezemo, vjerojatno 90% vani ili u Japan ili kud ide. Mlijeka za svoje potrebe nemamo, jaja za svoje potrebe nemamo, mesa za svoje potrebe nemamo, a nikad više nismo ulagali u hrvatsku poljoprivredu osim što imamo sve ministre od bilo koje Vlade koja je bila i Jakovine i Čobankovića i sad Marije Vučković da se vezala pupčanom vrpcom za nekog, za nekog tajkuna koji ima svoje interese da gura kroz Ministarstvo poljoprivrede. To nije dobro i zato nikad ništa nećemo napravit, ništa.
Evo sad imamo, imamo sad, tu je kolega Miletić spomenuo, imamo, amandman je prihvaćen u Europ…, u Europskom parlamentu …/Govornik se ne razumije./…mediteranske uredbe. Ako to dođe, opet će se to vjerojatno nekim konsenzusom trebat dogovarat. Dajte vidite možete li tu barem jer ta uredba je donesena 2006., to je 7.g. prije nego što je Hrvatska ušla u EU, probajte vidjet možemo li tu barem malo zaštitit to naše, naše tradicionalne stare alate, barem da ih ostavimo u nasljedstvo mlađim generacijama jer ako ćemo sve izrezat, ako ćemo sve tradicionalne ribolovne alate ubit, šta smo se sveli? Sveli smo se na ribogojilište, sveli smo se na koću i sveli smo se na plivaricu i nešto malo, nešto malo profesionalnih ribara, baš bi želio znat koliko ih ima da im je to jedina djelatnost. Imaju neki pomorci koji plaćaju svoje doprinose oni preko ribolovnog obrta da mogu platit mirovinsko i zdravstvo i onda mogu i mogu ribariti, pa čak ni status pomoraca nikad u svojoj zemlji nismo, nismo izregulirali. I onda kad vam se tako postave neke replike vi onako to odrebatite preko volje kao da vas se to i ne tiče, mi ćemo tu, ovi će, neko će tražit političke poene na jednoj temi, neko će tražit na drugoj, neko će tražit na trećoj, a meni je jedino u interesu da imamo, da imamo nešto našeg domicilnog stanovništva da se bavi ribolovstvom i to ću govorit, pa taman ne dobio nitili jedan glas na izborima, a ne da s tunom smo napravili po meni loše, ali to je specifična tema, neću uopće u nju dirat, loše. Tradicionalne, tradicionalne alate smo uništili, pa dajmo sad probajmo sačuvat te, te male profesionalne ribare i dajmo malo našim, našim stanovništvu u NP Mljet na Kornatima da barem ti ljudi mogu u tim zonama koji tu žive da, da mogu ribariti. Pa šta ćemo reći čovjeku iz NP Mljet šta da, da mora kupovat ribu na peškariju? A policija kad krene po moru, kamenice. Mislim reda mora bit da se razumijemo, ali brate mili pojedine kazne u ribarstvu su veće nego da, da prošvercaš kokain ili kombi migranata. To je strava. Ja ne vidim da, da će se išta tu napravit i jesmo li mi sad ups…, mislim kad bi mi pročitali ova dva zakona sve se izreguliralo P.Z. sa uredbama EU i to niko protiv toga nema ništa, ali kad mi pogledamo što imamo u ribarstvu, ali što imamo i u poljoprivredi, e vidit ćemo za 10 godina što će se dogodit. A neki dan na saborskom Odboru za poljoprivredu čak do te mjere je otišlo da tajkun dođe i kaže kad sam ja stao malo u zaštitu malih ratara šta bi se mi vi vratili na plansku poljoprivredu. Ne bi se vratili na plansku poljoprivredu, ali bi Hrvatska mogla vrlo dobro izračunat koliko Hrvatskoj treba mlijeka, koliko joj treba jaja, koliko joj treba kukuruza pšenica, koliko joj treba junećeg mesa i vidit kolko imamo naših proizvođača i da sve to proizvedemo za sebe. Ha briga vas za to, ja nisam vidio do sad u nijednom ministru da ga je bilo briga za male OPG-ovce, da ga je bilo briga za hrvatsku proizvodnju, ali vrlo dobro, vrlo dobro je radio u ono vrijeme kad je bilo Agrokor, pa dobro radi i Žito, pa sad dobro radi ta Osetina znači svi tajkuni u hrvatskoj poljoprivredi su se dobro naplatili, samo jedino je problem što u Slavoniji nema stanovništva i što im nema više ko radit. Sad rade Nepalci, Filipinci, nemam protiv njih ništa njima ćemo platiti spavanje i hranu i put, al našim ljudima prije nismo mogli platiti ni prekovremena i zato nas nema i još će nas manje bit.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnica Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom poštovane Dalije Orešković.
Doista volim poslušat neke saborske kolege u pojedinim raspravama pogotovo kada govore meritorno o svojoj temi o svojoj struci pa evo onda ću se ja držati onoga o čemu cijelo vrijeme govorim, kao što ističem da Hrvatska nema svoju vanjsku politiku i ne može se držati slova ustavna koja kaže da ju treba sukreirati. Ova rasprava pokazuje da Hrvatska nema poljoprivrednu politiku.
Nemoguće je da tri desetljeća mi ulažemo velika financijska sredstva mahom iz europskih fondova, a da je poljoprivredna proizvodnja sve manja i manja. Ali na tragu onoga što je rekao kolega prije mene, ova je rasprava očito otišla u nekim smjerovima koje vladajući nisu niti predvidjeli. Uvjerena sam da je vladajućima ionako svejedno jer i ova točka dnevnog reda kao i sve ostale zapravo služe samo fingiranju demokracije.
Mi ne samo da smo izgubili poljoprivrednu proizvodnju, Poljoprivrednu strategiju, mi smo zapravo izgubili državu i tu ne mislim u onom smislu kao što su to htjeli između redova provući zastupnici iz redova Mosta u smislu da smo predali suverenitet EU pa da nam EU sada putem uredbi i direktiva odlučuje o svemu pa tako i o kvotama, pa tak i o akvakulturi, pa tako i o morskoj obali nego smo izgubili suverenitet zato što smo zaboravili čemu ovaj Parlament služi.
Naime, kada dolaze ovakvi zakoni jedna od prvih rečenica u obrazloženju kaže ovim zakonom usklađuje se zakonodavstvo RH sa uredbama i direktivama iz EU i automatski je interes za raspravu pao na praktičnu nulu. Vladajuća većina samo čeka petak ili bilo koji drugi dan kada će dignuti ruke u zrak po nalogu svog šefa, a mi ostali govorili ili ne govorili doprinos u konačnoj izvedbi zakona neće postojati.
Danas je kolegica iz SDP-a navela čitav niz kvalitetnih prijedloga i rekla je da je vrhunac onoga što je povodom toga napravio predlagatelj i HDZ to da se eventualno na neke od tih prijedloga osvrnuo, ali implementirao ih nije. I to dovodi do toga da mi zapravo ne možemo u ovom domu u okviru parlamentarne rasprave uopće oblikovati što su naši nacionalni prioriteti, što su ciljevi, što su problemi, kako zaštititi pojedine skupine poljoprivrednika i kako onda s tim informacijama, s tim nekakvim znanjem ili vizijom ili kreiranjem naše budućnosti doći za pregovarački stol u EU i utjecati da onda zajednička europska poljoprivredna politika bude takva da ne ide na štetu hrvatskih malih poljoprivrednika i OPG-a.
Tužno je što himna RH „Lijepa naša“ zapravo slavi i opisuje prirodne ljepote, to je ono što Hrvatska još uvijek unatoč svim devastacijama obale ima, a kada govorimo o zakonu koji se dotiče između ostalog i očuvanja te bioraznolikosti, zaštitu okoliša, pa i gospodarenje otpadom onda od strane vladajućih čujemo pa dobro to nije ovdje tema. Ali to je ne tema bilo kojeg zakona, bilo kojeg strateškog dokumenta, a da ne govorim o provedbi i tu je ono gdje je Hrvatska zapela.
Dakle, mi se nalazimo pred najvećim izbornim ciklusom u jednoj godini imat ćemo europske, parlamentarne i predsjedničke izbore, mene zanima što će biti tema između ostalog europske kampanje, koja politička stranka će reći ovo je poljoprivredna politika ne znam RH ili što će HDZ reći što je poljoprivredna politika HDZ-a. Raspodjela kvota po nepoznatim kriterijima, raspodjela kvota po mjerama 1,2,3,4 čiji se kriteriji i uvjeti mijenjaju onako kako ministrici padne na pamet, raspodjela kvota koja pogoduje velikim igračima na štetu malih, raspodjela kvota koju kasnije niti jedno tijelo na razini RH ne može kontrolirati, a eventualno ako baš nešto premaši po ciframa milijune eura onda možemo očekivati da će se uključiti neki od europskih kontrolnih mehanizama. Tako Hrvatska ne može dalje i ovo je možda zadnji trenutak ovog saziva i ove HDZ-ove parlamentarne većine da pokaže neki iskorak. Naravno i nažalost i tu priliku je HDZ prokockao na štetu svih onih malih jel koje HDZ-u nisu bitni, očito s njima ne mogu dovoljno u talu podijeliti kome koliko, a zaboravljaju da upravo ti mali imaju moć i većinu prilikom izlaska na izbore i zaokruživanja glasačkih listića. Zaokruživanje za HDZ na slijedećim parlamentarnim izborima dovodi do potpunog kolapsa ove države. Ne znam jeste li toga svjesni, ali i ovi zakoni idu u tom pravcu i to pokazuju, a nama to govore svi oni koji su nam se uoči ovog zakona obraćali sa svojim primjedbama, sa svojim komentarima, s istim komentarima koje su dali na znanje i vama samo što ih vi niste uvažili.
Hvala.
I imamo završnu raspravu u ime Kluba zastupnika HDZ-a poštovanog Siniše Jenkača.
Poštovane dame i gospodo, uvaženi potpredsjedniče, državni tajniče, evo kao što je nekoliko puta u nazad nekoliko govornika bila rečeno Zakon o morskom ribarstvu i Zakon o akvakulturi, ali što sve dalje u nož, što manje govora o akvakulturi i morskom ribarstvu, ali zato će za kraj onda uvaženi državni tajnik, a ja ću se malo osvrnuti na neke kolegice i kolege, ali evo nema veze bitno je govoriti kao što i oni govore tako da ovaj neko sluša.
Zamislite Dalija Orešković braniteljica i najveći euroskeptik koji evo iz njezinog govora ja dao zaključiti da evo Hrvatska nema svoju suverenu poljoprivrednu politiku nego evo tamo neki zločesti Europljani kojima mi idemo i koji su jedini ispravni, ali kad je to ta druga tema kad opet nešto u Hrvatskoj ne valja onda moramo znači tekovine EU koristiti i primjenjivati jer tamo oni znaju, a mi ne znamo, ali evo sad u ovom slučaju oni ne znaju, a mi bi mogli znati ali ne želimo jer ne branimo dovoljno hrvatsku poljoprivrednu politiku pa evo tako i ove male ribare itd.
S jedne strane imate interesantnu situaciju da kolege koji su govorili u nekim raspravama o poljoprivredi, o zaštiti okoliša tražili su veću zaštitu okoliša, više ograničavanja, izlovljavanja ribe i uništavanja ribljeg fonda itd., a evo sad u ovoj potpuno drugoj temi evo plaše se da mali ribari neće moći loviti ribu i da će samo neki poduzetnici moći loviti ribu. Da naravno, čitava poljoprivredna politika EU ide prema tome da se ograniči izlovljavanje ribe, ali evo koliko ja čujem ribe ima, jel tako kolega, tako da nema straha za ribu. Jedino ono što je interesantno i možda o čemu bi trebalo razmisliti da upravo mogućnost nasljeđivanja ribarskih dozvola za te male ribare to možda ne bi bilo loše da kao što su neki kolege govorili to ostaje u tradiciji, u obitelji, ali vjerujem da će i kroz naredni period se i to iskristalizirati.
Ono što je bilo meni nevjerojatno je centri gospodarenja otpadom koji evo negativno utječeju na stanje podzemnih voda itd., mislim to je ono stvarno ovaj jedno nepoznavanje tematike gdje je i sama gospođa rekla centri gospodarenja otpadom znači maltene u potpunosti rješavaju problematiku otpada, ostaje jedan manji dio inertnog otpada koji se može odlagati, ali koji se opet odlaže na primjeren način u kazetama nepropusnima itd., itd.
Tako da govoriti o nekom zagađenju okoliša, pa sad imate zagađenje okoliša gdje nemate uređena odlagališta gdje sve to znači raznašaju da tako velim galebovi i štakori, gdje ovaj svako čini što hoće, svako odlaže što hoće. Znači nema nikakvog sortiranja itd. Upravo centri gospodarenja otpadom nisu idealno rješenje, ali su rješenje koji su primjenjivali neki drugi prije nas i trebamo čim prije to uspostaviti, trebamo izgraditi centre gospodarenja otpadom da bi na kraju krajeva i taj dio sad malo ulaž… ulazim u zaštitu okoliša ali evo bilo je interesantno spomenuto, ali već kad to spominje gospođa Urša Rauhar to je još interesantnije gdje evo njezin gradonačelnik je dizao zastavu na tzv. Iwo Jima znači kao Amerikanci na Iwo Jima znači na Jakuševac, a evo još malo godinu dana će biti uskoro do kraja mandata koliko se ja sjećam rekli su da će zatvoriti Jakuševac da je to katastrofa Bandićeva i ništa. Sad još govore da treba Jakuševac biti 6 godina minimalno, ali evo centri gospodarenja otpadom ne valjaju jer to nije dobro, ali u Dubrovniku, ali zato bi bilo dobro u Resniku tako tamo valja. Tako da evo interesantno je to ovaj slušati od nekih kolegica i kolega.
Dapače moramo reći da hrvatska poljoprivreda ide u dobrom smjeru i svi pokazatelji govore da imamo povećanje, a kao što smo vidli u ovoj svinjskoj aferi tako zvanoj gdje je 138 tisuća svinja se pojavilo preko noći, ali ja više nemrem govoriti.
Imamo završnu raspravu u ime predlagatelja, poštovani državni tajnik Mladen Pavić.
Hvala lijepo potpredsjedniče sabora.
Uvaženi saborski zastupnici i zastupnice, imao sam namjeru potpuno drugačije govoriti, ali su se okolnosti promijenile s početka ove rasprave pa evo sve do kraja mada nije nešto ni kasno, znali smo ući i u drugi dan u nekim drugim raspravama.
S čim će HDZ pred izbore to će, o tomu će HDZ odlučivat, a vi gospođo Orešković vodite računa s čim ćete vi pred izbore i vaše kolege koje su evo pročitale ono što su, što im je netko napisao, ribar ili ne ribar. Teško da su im ovo ribari pisali sve ono smo čuli, evo apsolutno nisu ni ribarske formulacije, ni ribarske riječi, ni ribarske spoznaje.
Kako je neko rekao neka raste sve što treba rast. Mi smo ovdje danas čuli ništa ne valja, nema brodova, ribari su pomrli, flota zastarjela, mreže poderane, dakle jedna katastrofa.
U evo, teško se osvrnut na svaki od tih detalja, ja ću samo reći da Hrvatska već dugi niz godina bilježi pozitivan trend u vanjsko trgovinskoj bilanci u ribarstvu, ali i u akvakulturi. 2020. nemamo još kompletne podatke za '23. ali ukupan, ukupna vrijednost što ribarstva, što akvakulture u 2020. godini je 60 miliona eura. Reći ću još samo nekoliko brojki, dakle akvakultura svugdje u svijetu ima trend rasta, morsko ribarstvo stagnaciju ili uglavnom pada, međutim mi smo i s jednim i s drugim sektorom poprilično dobro stojimo. Ja ću reći da je u '22. godini dakle izvezeno 66 tisuća tona ribe vrijedne 312 milijuna eura, a uvezeno je 3 tisuće tona manje sa daleko manjom financijskom vrijednosti. Dakle, izvozimo kvalitetniju ribu, ribu većih cjenovnih kategorija što govori u korist i ovoj bilanci.
Jednako tako u morskom, u morskom ribarstvu značajno je povećanje vrijednosti iskrcanih proizvoda, dakle ulovljene ribe u svim segmentima za 21%. Dakle, 2022. 21% je veća vrijednost iskrcane morske ribe.
Akvakultura pogotovo, rekao sam u ukupnoj proizvodnji, dakle unatrag nekih 6 ili 7 godina proizvodnja je količinski porasla 58% ovo je zgodno za pisat, količinski 58%, a vrijednosno 64%, dakle vrijednost akvakulture.
Evo da, kako bi, kako ne bi ostalo nerazjašnjeno da sve pada, da ništa ne valja ovo su podaci koji najbolje demantiraju čitav niz ovdje izrečenih, izrečenih teza i floskula.
Svima još jednom hvala na konstruktivnoj raspravi.
Imamo dvije replike.
Prva je poštovane Dalije Orešković.
Rasprava nije konstruktivna ako oporba postavlja pitanja na koja vi ne dajete odgovore. Nitko nema ništa protiv povećanja izvoza, niti protiv bilanci i statistika koje ste vi naveli, ali uopće se nije govorilo o tome. Govorilo se da se veliki poticaji daju velikim igračima, da ste više uložili u ribogojilišta, a ne u male ribare. Govorilo se o tome da ruralni razvoj nije ravnomjeran, da ste iselili čitave krajeve zato što niste poticali niti tradicionalno ribarstvo, niti bilo koju drugu tradicionalnu poljoprivrednu djelatnost i da je to ono što dugoročno šteti interesima države jer nas je, a to ćete priznati i to također pokazuju brojevi i statistike sve manje i manje.
I u konačnici ono što sam ja govorila pitala sam vas što je poljoprivredna politika HDZ-a, što je poljoprivredna politika RH, s kojim to tezama mi dolazimo za pregovarački stol kada se na razini EU stvara zajednička poljoprivredna politika i na koji način HDZ štiti naše nacionalne interese? Vaš odgovor na sve to skupa je bio, ma u Hrvatskoj je sve fenomenalno. Mislim to je demagogija. Vaš zadatak je ovdje bio da me uvjerite da ste vi u pravu, a ne ja.
Vrijeme.
Odgovor.
Imate odgovor?
Pa evo ja mislim da ove brojke, dakle čuli smo doista svašta mi, ja moram reći da u e-savjetovanju nismo imali niti jednu primjedbu, niti jedan komentar Zakona o slatkovodnom ribarstvu. Na Zakon o morskom ribarstvu imali smo jednu primjedbu Matice umirovljenika, dakle jedne ovako perspektivne ribarske skupine hmm kad je riječ o morskom ribarstvu, a odnosila se na zabranu ribarenja od tih ribarskih farmi. Dakle, i to je ono što je netko je tu spominjao pa se nisam osvrtao kolegica, dakle nije da ta odredba nije uvažena ona će se razmotriti i napravit će se jedna studija utjecaja što to znači ulovu, slobodnom ulovu na moru, a što to znači samim tim farmama, ali mislim da ove brojke najbolje govore o stanju u sektoru usprkos ovdje svemu izrečenom.
Slijedeća replika poštovani Gari Cappelli.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Državni tajniče danas sam se suzdržavao reći da sam iz ribarske obitelji i da evo ni ja nisam išao tim koracima ribarenja ne zbog toga što je problem EU ili hrvatske Vlade ili bilo čega nego jednostavno u drugom smjeru. Mladi idu u drugom smjeru, nisam ni svog sina uspio nagovorit na to.
Prema tome, tri generacije unazad su već govorile jasno je da dugoročno ne možemo se oslanjati na to da ćemo još godinama na takav način mali uspjeti zadržavati ljude da žive na otocima sa ribarenjem. Na takav način kako smo ga mi možda neki htjeli zamisliti. Stoga ovi podaci ukazuju da ribarstvo postoji, da smo zaštitili određena područja dole na jugu itekako dobro i kvalitetno, da smo zaštićeno područje obznanili. Prema tome mislim da u dobrom smjeru ima, a ne kažem ni ja da sam 100% zadovoljan sa ovim uredbama i svemu onome što nam se nameće koji put. Naravno da nisam i stoga da ćemo se iz dana u dan upravo izborit pokušat u ovom saboru i u budućim nekim zakonima koji …
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
… možda ne idu u prilog. Ja ne kažem da ovaj ne ide u prilog …
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
… ali da možemo neke stvari korigirat, hoćemo.
Odgovor. Nema?
Zahvaljujem, zahvaljujem državnom tajniku sa suradnicima. S ovim smo iscrpili raspravu po ovoj temi, zaključujem raspravu, nastavit ćemo kad se steknu uvjeti.

17

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu, drugo čitanje, P.Z.E. br. 609
26.01.2024.
Evo dobro jutro, poštovane kolegice i kolege nastavljamo dalje s radom kako je najavljeno. Bit će izjašnjavanje o amandmanima.
Prvo izjašnjavanje o amandmanu na Konačni prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o morskom ribarstvu, drugo čitanje, P.Z.E. br. 609.
Predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena.
Amandman je podnio Klub zastupnika Domovinskog pokreta. Molim predstavnika predlagatelja da se očituje o podnesenom amandmanu, poštovani državni tajnik Tugomir Majdak. Izvolite.
Hvala.
Amandman se ne prihvaća.
Stav je predlagatelja da je amandman suprotan konceptu predlagatelja i svrsi predmetne odredbe jer upravne i prekršajne pravne sankcije za prekršitelje trebaju biti razmjerne težini prekršaja i imati i odvraćajući učinak od ponovnog počinjenja prekršaja. Ovim zakonom propisano je da raspolaganje nacionalnom kvotom plavo perene tune te kriteriji koji se primjenjuju su objektivni. Udio u tome koji se dodjeljuje malom priobalnom ribolovu i prilovu u stalnom je porastu tijekom posljednjih desetljeća i stavljen je u segment u rekreacijskog ribolova trofejnih primjeraka tune. Hvala.
Očitovanje predlagatelja.
Nema nikoga, onda ide na glasovanje. Hvala državnom tajniku.
Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu, drugo čitanje, P.Z. br. 609. Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Amandman je podnio Klub zastupnika Domovinskog pokreta.
Izjašnjavanje smo proveli ranije na sjednici pa ćemo glasovati o tom amandmanu kojeg predlagatelj ne prihvaća.
Molim glasujmo.
Amandman nije dobio potreban broj glasova, pa dajem na glasovanje Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu.
Molim glasujmo.
125 ukupno glasova, 78 za, 41 suzdržan i 6 protiv što znači da je donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o morskom ribarstvu.
Konačni prijedlog zakona o izmjeni, jel' nemamo akvakultura? Kasnije, dobro.
PDF