Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 21

PDF

15

  • Prijedlog zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr., prvo čitanje, P.Z. br. 619
24.01.2024.

Reiner, Željko (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 12,55 SATI
Poštovane kolegice i kolege, evo stanka nam je istekla pa sad idemo na sljedeću točku, a to je:

- Prijedlog Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupni predmeta Statileo protiv Hrvatske (Broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-I-3242/2018 i dr., prvo čitanje, P.Z. broj 619

Predlagatelj je Vlada RH temeljem Članka 85. Ustava RH i Članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo te Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.
Žele li predstavnici predlagatelja dati dodatno obrazloženje?
Da, poštovani …
…/Upadica se ne razumije./…
… a prvo stanku imamo.
Poštovana zastupnica Mrak Taritaš je zatražila stanku u ime kluba.
Izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre i državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege, mi imamo u prvom čitanju jedan zakon kojim se pokušavaju niz nepravdi koje su godinama prisutni na ovim prostorima riješiti. Bila je jedna premijerka koja je koristila termin vrući krumpir, e kad ovo govorimo govorimo o vrućem krumpiru. Dakle, u nekoliko navrata je kroz različite izmjene zakona ili kroz prijedloge zakona bilo i u prvom čitanju i u drugom čitanju, čak je i u različitim vladama pokušalo se je riješiti problem odnosa između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova. Dakle, ja ću ih zvati vlasnike stanova jer mislim da je to puno poštenije reći.
Pred jedno, ja bih rekla možda već jedno 15-ak odnosno već ima skoro i 20-ak godina kad se pokušalo riješiti bilo je negdje oko 15 tisuća takovih stanova. Tokom vremena vrijeme je napravilo svoje. Dakle, jednostavno ljudi, stari ljudi koji su živjeli u tom su umrli. Mi baratamo sad iz popisa stanovništva koji je bio 2011. sa brojem od 3.800. Ja mislim i to vjerojatno i vi u ministarstvu znate da je broj toga negdje oko možda između tisuću i tisuću i po u ovom trenutku, bojim se da više od tisuću i po nije da je realnije oko tisuću.
Ja cijenim bez obzira na sve što sam oporbena političarka napor i ministra i Vlade da ovaj problem riješi jer jednostavno je dosad vrijeme to rješavalo. Ljudi su jednostavno umrli i vlasnici su tako došli do svojih stanova. Stvari nisu jednostavne, nisu crno bijele i jasnici su sivi. Zaštićeni najmoprimci koji su ostali pokušavaju riješiti svoj problem, a vlasnici imaju potpuno pravo doći do svog, do svog stana odnosno …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… do svoje nekretnine nazad.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Stanku je zatražio u ime Kluba zastupnika MOST-a i poštovani zastupnik Marin Miletić.
Izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre sa suradnicama, suradnikom, kolege vladajući i kolege iz oporbe. Tražim stanku u ime Kluba MOST-a u trajanju od 10 minuta jer želim još jednom približiti hrvatskoj javnosti o čemu je ovdje riječ. Pa ovdje je riječ u najvećem obimu da su komunisti poslije Drugog svjetskog rata tjerali ljude van iz njihovih stanova, da su komunisti lako da su oni tjerali nego ste vi dobili metak u čelo, pa su punili jame razne bezdane, e onda kad bi te ljude pobacali u jame onda su svojim drugovima dijelili stanove, rekao sam u većini. Nije tako u svemu u većini. I mi danas razgovaramo o tome, dakle neki govore vrući krumpir je, nije, ne, imate samo državu koja rješava neki problem ili ne rješava. Pravo na privatno vlasništvo je majka i svetinja svega, a ako je netko svojim rukama nešto zaradio, pošteno zaradio, pošteno ostvario, kupio si kuću, neku nekretninu nema tog Boga ko mu to može uzeti. A šta su radili komunisti? Oni su procjenjivali tko ima više pa je li njemu ćemo mi oduzeti nekretninu dat ćemo nekim drugima, a ti drugi opet bi bili njihovi drugovi najčešće je to tako završilo pa bi onda komunisti sebe bogatili, a sirotinja je uvijek na kraju bila sirotinja.
Dakle, mi ćemo predložiti u ime Kluba MOST-a neke od mogućih rješenja da ne bude samo da kritiziramo, ali ovo treba ozbiljno shvatiti i otvoreno govorit. Najveći problem je nastao zato jer su drugovi komunisti ljude tjerali iz stanova i bili su sretni oni koji su samo bili protjerani, a mnogi su završili pod zemljom da bi onda s njihovim privatnim vlasništvom ekipa raspodijelila to onako među obitelji ne, u njihovoj iluziji.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, ako nema, ima li još zahtjeva za stankom? Nema. Inzistirate na 10 minuta ili ne? Možemo nastaviti? Hvala vam lijepa.
Kao što sam rekao sad će potpredsjednik Vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine poštovani Branko Bačić govoriti u ime predlagatelja.
Izvolite.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici, pred nama je danas u raspravi Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupni predmeta Statileo protiv Hrvatske i Odluke Ustavnog suda RH iz 2018. godine.
Već je uvodno tražeći dvije stanke poštovana zastupnica i poštovani zastupnik naznačili temu ovog zakona. Najprije nekoliko riječi zašto smo se odlučili na jedan neuobičajen način naziva samog zakona. Zbog toga što je ovaj zakon doista i usmjeren na rješavanje jedne teme koju su u svom radu obrađivali i donijeli prevažne odluke odnosno presude i Europski sud za ljudska prava, a s druge strane i Ustavni sud RH kojim su odlukama dali praktično osnovne odrednice budućeg zakona, to je jedna stvar. I druga stvar, što postojeći Zakon o najmu stanova koji je dosada tretirao zaštićenog najmoprimca obuhvaća i širi, šire pojmove i širu, i šire ozračje kad govorimo o zaštićenom najmoprimcu i onda bi kroz samu raspravu, vrlo vjerojatno i kroz javno savjetovanje i danas u raspravi u prijedlozima otišli puno šire, čime bi možda izgubili fokus sa onoga što prije svega želimo napraviti.
Dakle problematika zaštićenih najmoprimaca koja je usko i jasno povezana sa oduzimanjem imovine vlasnicima stanova započela nakon Drugog svjetskog rata kada je pojedinim vlasnicima su stanovi oduzeti i ti su stanovi dati na korištenje drugim građanima. Od tada, pa do danas postoji taj jedan sukob između vlasnika koji traže, zahtijevaju da se njihova imovina vrati, a s druge strane kroz tih 70.g. postoji jasno iskazani interes da građani koji su u te stanove uselili dijele istu sudbinu drugih građana RH koji su mogli ako su dobili stanarsko pravo u stanovima u državnom vlasništvu te iste stanove otkupiti, pa samim time zaštićeni najmoprimci tvrde da imaju pravo na dom koji im je osiguran prije 70.g. i da onda RH o tome, danas RH o tome itekako vodi računa i da nije taj, taj problem jednostavno riješiti iseljavanjem njih iz tih istih stanova i oni su tražili da se i njima omogući na jednak način pod jednakim uvjetima kao što su mogli i ostali građani RH koji su bili nositelji stanarskog prava na stanovima u društvenom vlasništvu, mogu ih otkupiti. Međutim, tu dilemu tko ima vlasnička prava na stanu i može li se vlasnike prisiliti na prodaju stana u više navrata je riješio Europski sud za ljudska prava i presudio u korist vlasnika.
Istaknuto je da bi omogućavanjem zaštićenim najmoprimcima otkupa takvih stanova predstavljalo prisilu i ograničavanja prava vlasnika, ali da i stanarsko pravo na stanu u privatnom vlasništvu nije isto kao i stanarsko pravo na stanu u državnom vlasništvu, pa da ne može ni bit, da ne može biti ni diskriminacije između nositelja građe tih stanarskih prava.
Također je u tom poznatom predmetu Statileo protiv RH, Europski sud za ljudska prava presudio da se institutom zaštićenog najmoprimstva ograničavaju vlasnička prava vlasnika i da je država dužna vlasniku namiriti razliku od zaštićene najamnine do primjerene najamnine. Prva takva presuda donesena je 2014.g., od tada pa do danas traje pritisak kako s jedne strane od strane vlasnika da im se stanovi vrate u posjed i isplaćuje tržišna najamnina dok im se stanovi ne vrate, tako je isto i od strane Vijeća Europe da se to pitanje riješi i da vlasnici budu pravično obeštećeni. Dosada je vlasnicima na osnovu takvih pravomoćnih presuda isplaćeno oko 2 milijuna eura naknade štete, te razlika između zaštićenog najma i tržišne najamnine za taj stan koji bi oni mogli ubirati da je stan u njihovom vlasništvu, a u sudskim postupcima potražuju još otprilike oko 10 milijuna eura.
Na temelju svih ovih postavki koje sam maloprije, koje sam dosada govorio, HS je 2018.g. donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova koji im je ponudio prijelazni rok nakon kojeg bi zaštićeni najmoprimci morali napustiti stanove. Međutim ono što je važno i to, ta odluka je sadržana u samom nazivu zakona, taj zakon odnosno njegove sporne odredbe ukinute su, ukinute su odlukom Ustavnog suda iz koje proizlazi, a osobito iz izdvojenih podupirujućih mišljenja, da je država ipak tim zakonom trebala na sebe preuzeti veći teret rješavanja ovog problema.
S obzirom da je od tog slučaja Statileo kojega je donio Europski sud za ljudska prava proteklo više od 10.g., a da pitanja ograničavanja ljudskih prava odnosno prava vlasništva nije institucionalno riješeno, RH je pod pojačanim nadzorom Odbora ministara Vijeća Europe po ovoj problematici.
Ono što je važno dakle temeljni cilj ovog zakona je izvršenje presude Europskog suda za ljudska prava i odluke Ustavnog suda tako da se ustanovi novi zakonodavni model koji će biti usklađen sa relevantnim sudskim stajalištima. Time će se ujedno ispraviti posljedice nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanom reformom stambenog zakonodavstva iz 1996.g. na štetu vlasnika stanova uz, što je vrlo važno, istodobno omogućavanje zaštićenim najmoprimcima ostvarenja prava na dom.
Kada smo pripremali sam zakon onda, onda smo jasno, što je bilo normalno, prošli kroz cjelokupnu problematiku od oduzimanja vlasništva odnosno useljavanja u njihove stanove danas zaštićenih najmoprimaca, pa do danas kako je tekao pravni aspekt cijelog ovog problema. Naime, Zakonom o stambenim odnosima iz 1974.g. bilo je propisano da stanarsko pravo ima građanin koji je na temelju ugovora o korištenju stana ili koje druge valjane pravne osobe stekao ili stiče prava na korištenje stana koji je u državnom vlasništvu pri čemu se to pravo sastoji u trajnom i nesmetanom korištenju, korištenju stana i sudjelovanju u upravljanju zgradom. Međutim, bilo je propisano da pravo, to isto pravo ima i građanin koji je po propisima koji su važili do stupanja na snagu tog zakona stekao, što je sada vrlo važno, stanarsko pravo na stanu koji je u privatnom vlasništvu. Kasnije je za…, kasnije je Zakonom o stambenim odnosima iz 1985.g. prešutno ukinut institut stanarskog prava na stanu na kojem postoji pravo vlasništva, međutim iako je to prešutno ukinuto stanarsko pravo su imali i dalje građani koji su imali stanarsko pravo i u stanovima na kojima je postojalo pravo vlasništva.
Tako je taj Zakon o izmjenama i dopune bio na snazi i u Republici Hrvatskoj do 5. studenog 1996. godine kada je donesen Zakon o najmu stanova, a u preostalom dijelu do 1. siječnja 1997. godine kada je stupio na snagu i Zakon o vlasništvu i drugim stanarskim pravima, drugim stvarnim pravima. Još bih samo dodao jedan vrlo važan segment na kojeg se često pozivaju i zaštićeni najmoprimci, a to da su građani Republike Hrvatske temeljem reforme koja je nastala u hrvatskom stambenom zakonodavstvu 1991. godine donošenjem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo mogli po povoljnim uvjetima, dakle naši građani koji su bili u stanovima u određenom vlasništvu po povoljnim uvjetima mogli su otkupiti stanove koji su im dodijeljeni na korištenje i tvrdili su kao evo na taj način i mi koji smo proizišli iz tog sustava, kojima su također stanovi dati na korištenje imamo kao i oni stanarsko pravo i oni su od prvog dana tražili i danas su otprilike na takvom stajalištu da se i njima omogući otkup tih istih stanova na sličan način kao što je to omogućeno svim drugim korisnicima bivših stanova u društvenom vlasništvu.
Kroz to vrijeme dakle 1991. pa do 1997. važno je za istaknuti podatak da je omogućena kupnja našim građanima koji su imali stanarsko pravo na stanovima u vlasništvu, društvenom vlasništvu njih prodano ili otkupljeno 318000 stanova. I ono što je važno za istaknuti u tom trenutku su jedinice lokalne samouprave trebale sredstva koja su uprihodile od naših građana koji su imali stanarsko pravo uložiti dijelom i za rješavanje problematike zaštićenih najmoprimaca.
Sada dolazimo do tog zakona iz 1996. godine kada je izvršena pretvorba bivšeg stanarskog prava na stanovima u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba i taj je zakon stupio na snagu 1996. godine i tada se uvodi institut zaštićenog najmoprimca. I od tada praktično je počeo teći rok na koji se povezao i Europski sud za ljudska prava i od tada vlasnici sa pravom, a to je Europski sud za ljudska prava i utvrdio imao pravo na povrat svojih stanova, odnosno da im se za to razdoblje isplaćuje tržišna najamnina.
Prije nego što je Europski sud za ljudska prava donio presudu u slučaju Statileo, u predmetu Statileo i drugi još građani Republike Hrvatske koji su podnijeli tužbe pri Europskom sudu za ljudska prava u predmetu Ljubice Galović protiv Republike Hrvatske koja je bila jedna od zaštićenih najmoprimaca. Tužena je Republika Hrvatska zbog diskriminacije, jer za razliku od drugih nositelja stanarskog prava na stanovima u …/Govornik se ne razumije./… vlasništvu ona nije imala pravo otkupiti stan. Tada je sud, Europski sud za ljudska prava da ne čitam cijelu tu presudu utvrdio da nije diskriminirana već da je Republika Hrvatska dužna prije svega vratiti stanove u vlasništvu građana bivših vlasnika i sadašnjih vlasnika kojima su ti stanovi oduzeti.
Nakon toga je slijedila temeljna presuda na koju se mi u zakonu pozivamo, a to je presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske, te ostale presude u istoj skupini, a bilo ih je još takvih 6 presuda i koje su, koja je presuda praktično označila i dala okosnicu ovog našeg samoga zakona.
Kao što sam malo prije još spomenuo kako bi se taj problem riješio koji je jedan od onih neriješenih tranzicijskih problema iz početka devedesetih godina Hrvatski sabor je donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova i bilo je propisano u tom zakonu da zaštićeni najmoprimci moraju iseliti iz svojih stanova najkasnije do 1. rujna prošle godine. Međutim, kao što sam i rekao Ustavni sud Republike Hrvatske ocjenjujući ustavnost tog zakona utvrdio je da je tim zakonom iz 2018. godine preveliki teret rješavanja ovog problema prebačen na leđa zaštićenih najmoprimaca i da je Republika Hrvatska dužna preuzeti veći teret rješavanja ovog problema, ovog predmeta, ove jedne traume koja traje dugi niz godina.
I mi držimo da smo ovim prijedlogom zakona našli taj balans interesa s jedne strane vlasnika i njihovog prava koje im je pravo utvrdio Europski sud za ljudska prava da im se vrate stanovi u vlasništvo, a s druge strane da omogućimo zaštićenim najmoprimcima po povoljnim uvjetima rješavanje svog stambenog pitanja, a time i prava na dom.
Prije nego što smo krenuli u izradu ovog zakona htjeli smo, a to je već i poštovana zastupnica Anka Mrak-Taritaš ranije rekla, postoje različiti podaci o ukupnom broju ovakvih predmeta, o ukupnom broju ovakvih stanova, vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca. Procjene prema popisu stanovništva kao što je rečeno iz 2011. godine govore o 3831 takav stan. S druge strane ministarstvo je u jednom pozivu iz 2005. godine kada je također pokušalo utvrditi koliki je ukupan broj takvih stanova došlo do podatka da se radi o 2542 zaštićena najmoprimca. Zato kako niti jedan, niti drugi podatak nisu do kraja vjerodostojni mi smo, Republika Hrvatska je sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova iz 2018. godine bila zadužila Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama da kroz javni poziv zatraži da svi i zaštićeni najmoprimci i vlasnici da ostave podatke kako bi se mogao utvrditi koliki je to obim stanova koji će morat se rješavati u narednom razdoblju i prema podacima koje Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama utvrdila. Radi se o 1030 takvih stanova, a mi ćemo jasno tijekom ove godine kada se oformi registar takvih stanova znati o kojim se točno broju takvih stanova radi, pa ćemo onda jasno moći točnije i preciznije definirati kako i na koji način i koliko će Republiku Hrvatsku koštati rješavanje ovog problema.
Temeljeći našu procjenu na broju prijavljenih stanova koji su dostavljeni Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama naše je mišljenje, mislimo da je konzervativno, naše je mišljenje da će Republika Hrvatska u 2025., 2026. dok se ne riješi ovaj problem zaštićenih najmoprimaca trebati izdvojiti oko 107 milijuna eura. Naime, držimo da će temeljem naših mjera koje ću malo kasnije i obrazložiti otprilike 500 zaštićenih najmoprimaca biti isplaćeno, da će otprilike 500 stanova prije svega u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku koji će se dati u najam ili prodati pod povoljnim uvjetima zaštićenim najmoprimcima, da će 300 stanova u svom vlasništvu dati u najam ili prodati pod povoljnijim uvjetima zaštićenim najmoprimcima i da će 100 stanova se otkupit od vlasnika i prodati zaštićenim najmoprimcima.
Kakvo je rješenje koje ovaj zakon predlaže i što mi i kako gledamo da bi mogli riješiti ovo pitanje, ovaj problem, a da s jedne strane budu zadovoljni i vlasnici stanova prije svega jer je to i obveza Republike Hrvatske, ali da s druge strane itekako vodimo računa o pravu na dom zaštićenih najmoprimaca.
Naime, mi ovim zakonom kao što ste vidjeli uvodimo tri faze izvršenja odluka. Prva faza se odnosi na ustrojavanje registra. Naime, nakon što zakon stupi na snagu nadležni ministar, dakle prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine mora donijeti pravilnik o uspostavi i vođenju samoga registra i već do 15. travnja, već do 15. travnja treba biti objavljen javni poziv za dostavu podataka i upis svih tih stanova u registar, a tu obvezu će imati i zaštićeni najmoprimci i vlasnici stana.
Drugi dio, druga faza odnosi se na donošenje mjera. Dakle i program mjera mora donijeti Vlada Republike Hrvatske do kraja ove godine, jasno predlagatelj će biti nadležno ministarstvo koje će na temelju tog registra koji će biti uspostavljen do 15. srpnja koliko će trajati razdoblje za prijavu svih tih podataka ministarstvo će Vladi predložiti program mjera kojim će programom mjera za svaki stan i za svaki stan praktično označiti kako i na koji način će se on rješavati.
Od 1. siječnja 2025. stupa na snagu onda jasno program mjera na način da smo predvidjeli pet programskih mjera kako riješiti ovaj problem. Međutim, ono što je važno reći od 1. siječnja 2025. godine dok se ne razriješi situacija za svaki pojedinačni stan, dok se zaštićeni najmoprimac ne iseli ili se stan ne otkupi, odnosno zamjeni sa Republikom Hrvatskom zaštićeni najmoprimac će zajedno sa Republikom Hrvatskom u odnosu 50 posto 50 posto isplaćivati će se tržišna najamnina vlasniku stana. Dakle, od 1. siječnja iduće godine će se vlasniku stana isplaćivati tržišna najamnina umjesto sadašnje zajamčene zaštićene najamnine i to na način da će Republika Hrvatska isplaćivati 50% vrijednosti tržišne najamnine, a 50% će isplaćivati zaštićeni najmoprimac. To je rekao bih prva i osnovna stvar.
Što se tiče samih programskih mjera definirano je da je moguće odmah u startu uspostaviti nagodbu stranaka između s jedne strane vlasnika i s druge strane zaštićenog najmoprimca kojom se nagodbom utvrđuje visina najma i neodređeno vrijeme trajanja najma. To je prva mjera koja se ostavlja zaštićenom najmoprimcu ili vlasniku tog istog stana da uspostavi između sebe dogovor kako i na koji način će dalje oni taj stan koristiti.
Druga mjera jest isplata zaštićenog najmoprimca po etalonskoj vrijednosti stana, a vi znate da u ovom trenutku ta etalonska vrijednost stana 993 eura. Dakle, isplata zaštićenog najmoprimca po etalonskoj vrijednosti stana na koje ima pravo, a to pravo se odnosi da će biti ukoliko je samac isplaćen između 42 do 50 000 eura ovisi o tome na kojoj je lokaciji stan da li je u Zagrebu ili je u županijama koje su obalne županije ili u ostalom dijelu Hrvatske. I još dodatnih 10 do 12000 eura za svakog člana kućanstva.
Treća mjera se predviđa na način da zaštićeni najmoprimac iseli iz stana koji je u vlasništvu jasno tog istog stana i useli u stan u vlasništvu države gdje će plaćati minimalnu najamninu 2 eura po metru četvornom, ali koji stan može otkupiti pod povoljnim uvjetima. Otprilike kažem na tom iznosu oko 1000 eura po metru kvadratnom na 20 godina bez kamata, a ako plaća odjednom popust je dodatnih 20%.
Četvrta i peta mjera su komplementarne praktično, a one su definirane na način da Republika Hrvatska može kupiti stan od vlasnika s tim da zaštićenom najmoprimcu pruži mogućnost otkupa tog, da ostane u tom stanu i da mu omogući otkup stana pod povoljnim uvjetima, dakle do 65 kvadrata po etalonskoj cijeni, a preko prema tržišnoj cijeni isto na 20 godina bez kamata do 20% popusta ako se plati odjednom. Peta mjere bi predstavljala zamjenu stana između Republike Hrvatske i vlasnika stana s time da zaštićenom najmoprimcu se opet pruži mogućnost na isti način kao i četvrtom mjerom. Jasno da četvrta i peta mjera isključivo ovise o volji vlasnika ukoliko vlasnik je spreman zamijeniti stan sa odgovarajućim stanom u vlasništvu Republike Hrvatske ili ukoliko želi prodati taj stan u tom slučaju onda može se aktivirati četvrta i peta programska mjera.
Ono što je važno spomenuti, a što se opet temelji na presudi Europskog suda za ljudska prava to je da se uvodi solidarna naknada. Solidarna naknada jest naknada vlasniku zato što od 1996. godine pa do danas kada je donesen Zakon o najmu stanova nije mogao taj stan koristiti kao vlasnik i svoje vlasništvo u punoj mjeri crpiti nad tim istim stanom i stoga mi uvodimo ovim zakonom tzv. solidarnu naknadu koja će iznositi jedan euro cent po metru kvadratnog stana dnevno od 1996. do danas, pa tako primjerice vlasnik stana ako ima 50 metara kvadratnih isplatit će mu se 5000 eura, a vlasniku stana od 100 kvadrata otprilike 100 000 eura. To je po nama simbolična naknada za sve one koji su tužili Republiku Hrvatsku.
Zakonom smo također predvidjeli da se ranjivim skupinama, invalidima, starijima od 65 godina i socijalnim slučajevima Republika Hrvatska plaća i troškove to ovdje govorim o zaštićenim najmoprimcima Republika Hrvatska plaća troškove selidbe u fiksnom iznosu od 1000 eura.
2025. godina je praktično najvažnija godina, jer ona predviđa i to su zakonom definirani postupci donošenja rješenja i sve ono što je nužno da je moguće izvršiti povrat stana. Dakle, tijekom 2025. se provode upravni postupci, održavaju se sastanci i donose odluke. Tijekom siječnja će stranke zaprimiti brošure sa predviđenim mjerama, a do 15. ožujka se stranke moraju odlučiti za jednu od ovih mjera.
Ono s čime bih sada završio pri kraju ovog svog izlaganja i predstavljanja zakona je da je bilo biše pokušaja rješavanja ovog pitanja, da je ovo jedna od još uvijek neriješenih tradicijskih pitanja Republike Hrvatske koje je potrebno riješiti.
Htjeli smo sa ovim zakonom prije svega poštivati odluke nadležnih sudova i potvrditi kako je privatno vlasništvo se ne može oduzeti, kako je Republika Hrvatska dužna vratiti stanove vlasnicima kojima je ta imovina oduzeta, ali i s druge strane također uvažiti činjenicu da su u tim stanovima sedamdesetak godina, neki više, neki manje, neki manje živjeli građani Republike Hrvatske kojima je taj stan praktično predstavljao dom.
I u tom rekao bih sukobu interesa mi ocjenjujemo da smo ovim zakonom ispunili i presudu Europskog suda za ljudska prava i prihvatili tu činjenicu, jasno je zakonom definirali kako je vlasništvo neotuđivo, ali s druge strane itekako smo bili socijalno osjetljivi, vodili računa da o ljudima koji žive u tim stanovima omogućimo na primjeren način rješavanje njihovog stambenog pitanja, odnosno prava na dom.
Mi ćemo jasno kroz, nakon donošenja, nakon prihvaćanja zakona u prvom čitanju čuti današnju raspravu, vidjeti što i kako zastupnici a i javnost razmišlja o rješavanju ovog pitanja kojega sam rekao već dugi niz godina, pa i desetljeća opterećuje hrvatsko društvo pokušat ćemo vidjeti ima li još dodatno kvalitetnih prijedloga kako bismo ovaj problem riješili.
Evo hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Imamo cijeli niz replika, pa prvo poštovana zastupnica Radolović.

Radolović, Sanja (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre, evo ja ću isto kao oporbena političarka iskoristiti priliku i pohvaliti današnje vaše uvodno obrazlaganje i sam pristup. Drago mi je šta niste zauzeli stav niti pro niti kontra što se tiče i samih vlasnika stanova, a niti zaštićenih najmoprimaca.
Proučavajući ovih pet provedbenih programskih mjera koje ste naveli kaže se da Vlada procjenjuje da je riječ oko 1400 sveukupno stanova, da ćete primjenom ovog zakona isplatiti oko 500 zaštićenih najmoprimaca i da ćete izgraditi oko 500 stanova u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, pa me samo zanima s obzirom da smo vidjeli iz izvješća kojim upravljaju državne nekretnine da je trenutačno 629 stanova državnih prazno.
Zbog čega se konkretno ne može i te stanove iskoristiti nego se ide u izgradnju novih, ako znamo da plaćamo i hladan pogon i režije za te stanove koji nisu stavljeni u funkciju i znamo svi da će ta nekakva gradnja duže vremena trajati nego što bi trajalo da se ovo stavi u funkciju.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Evo prije nego što odgovorim poštovanoj zastupnici na repliku. Lapsus sam rekao. Dakle, radi se ako je stan od 50 kvadrata 5000 eura, ako je stan od 100 kvadrata 10 000 eura, čini mi se da sam rekao 100 000 eura. Dakle, to je lapsus, to je najprije je dan euro cent u tom razdoblju. Ne može ni teoretski biti 100 000 eura, nego 10 000 eura. Prema tome, to je lapsus.
Da, slažem se sa vama. Ja sam to već čini mi se jednom i govorio ovdje kada sam govorio o našoj nacionalnoj stambenoj politici i kada sam govorio o obnovi da smo u procesu obnove na prostoru Zagreba, Sisačko-moslavačke županije, Krapinsko-zagorske, Karlovačke obnavljali stanove u vlasništvu Republike Hrvatske i mi smo zajedno sa državnim nekretninama definirali da za sada nema daljnje prodaje stanova u vlasništvu Republike Hrvatske jer smo uvjereni da će ti stanovi služiti i za rješavanje ove problematike, tako da nema potrebe graditi nove stanove kad već Republika Hrvatska u svom vlasništvu ima izgrađene stanove koji su prazni.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Srpak.

Srpak, Dražen (HDZ)
Hvala potpredsjedniče.
Uvaženi ministre ovo je svakako veliki iskorak u rješavanju očito dvije nepravde. Prva je ona kad se nasilno oduzimalo stanove i istjerivalo vlasnike. Neki od kolega su već to živopisno opisali, pa neću ponavljati, ali mi je drago što očito postoji velika doza suglasja oko toga. Druga nepravda je pak nastala kad ljudi koji su i ne samo u prvoj generaciji, 10-ljećima živjeli u takvim stanovima, nisu bili u mogućnosti kao ostali otkupiti takve stanove, a što je zapravo i bilo nemoguće dok se ne riješe prava vlasnika.
Ovim zakonom to se uređuje na način da vlasnici budu namireni, a zaštićeni najmoprimci izjednačeni sa ostalim stanovništvom koje je već otkupilo prije stanove.
Zaključujem da je ovo vin-vin situacija i to zaslugom ministarstva kojem ste vi na čelu, hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem g. potpredsjedniče.
Poštovani zastupniče Srpak, da, ja mislim da je ovim zakonom, to sam i maloprije rekao, uspostavljen taj jedan balans interesa i vlasnika i zaštićenih najmoprimaca. Neće svi bit zadovoljni, toga smo svjesni i ne može se ovim zakonom ispraviti nepravda koja je pričinjena prije 70.g. i uvijek će jedna strana imati osjećaj i misliti kako je značajno oštećena i ovim zakonom. Zato sam i rekao da evo kroz ovu raspravu koju ćemo voditi oko ovog zakona čut ćemo i stavove zastupnika. Mi smo imali radnu skupinu u kojoj su sudjelovali i predstavnici vlasnika i predstavnici zaštićenih najmoprimaca, čuli smo i njihove stavove i čuli smo stavove ustavnopravnih stručnjaka, profesora ustavnog prava, s njima se konzultirali i mi mislimo da je ovo jedini način da RH preuzme na sebe teret odgovornosti, a riješi traumu i jednih i drugih pripadnika i …/Upadica Reiner: Hvala./…vlasnika i zaštićenih najmoprimaca.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Željko Pavić.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovani ministre, u svojem ste izlaganju rekli da je preko 300 tisuća stanova prodano koji su bili u društvenom vlasništvu i da su JLS trebale sa tim sredstvima zapravo između ostaloga zbrinuti i zaštićene najmoprimce.
Molim vas informaciju ako znate, koliko je zaštićenih najmoprimaca sa tim sredstvima dosada zbrinuto? Koliko je najmoprimaca zaštićenih dosada zbrinuto sa sredstvima od prodaje stanova?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Da, temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo rekao sam da je negdje oko 318 tisuća takvih stanova čini mi se prodano i da je jednim dijelom prihod od tih stanova trebao biti namijenjen za rješavanje ovog, ove, ovog pitanja kojega danas ovim zakonom rješavamo. Koliko mi imamo informacije nije se niti jedan stan riješio na način da je JLS tim sredstvima iznašla načina kako zaštićene najmoprimce koji su u stanovima čiji su poznati vlasnici riješila njihovo stambeno pitanje. Jednostavno to se, ta su se sredstva dijelom, to je bilo tamo negdje 90.-tih godina, rješavali na način da su, da ih je, da su ih JLS upotrebljavali u druge svrhe, koristili su ih vjerojatno i za komunalno uređenje svojih naselja, međutim nije se tim sredstvima gospodarilo na način da se pristupilo rješavanju ovog problema jer da je mi danas ne bi, imali bi puno manje predmeta za rješavanje u odnosu na ono koliko imamo.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Borić.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa.
Uvaženi potpredsjedniče Vlade, gledajući genezu cijelog ovog slučaja između vlasnika i zaštićenih najmoprimaca, znači to je nekih 40.g. i pokušaja da se taj problem riješi evo dočekalo je to vas da na kraju date nekakvo konačno rješenje za koje smatramo da će biti u skladu sa onim odlukama i Europskog suda i odlukama Ustavnog suda. Međutim činjenica je da evo nekakva presuda iz 2014. je bio početak još ozbiljnijeg rješavanja tog problema ako ćemo to tako gledati i mi smo reagirali 2018., međutim 2020. Ustavni sud je to praktički vratio na početak, negdje u '98.g., i rekao da praktički RH nije izvršila svoju obvezu kako treba. Vi ste sada ponudili rješenje.
Da li vi smatrate da sa ovih 5 mogućih rješenja koja nudite kroz ovaj prijedlog zakona ćemo doći do toga da Ustavni sud konačno kaže, RH je konačno riješila svoju zadaću koju je imala i prije mislim kroz sve Vlade koje su prošle?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani kolega Borić, Europski sud za ljudska prava je 2013.g. u predmetu Galović i 2014. u predmetu Statileo praktično rekao i naložio RH kako da to mora riješiti na način, mi mislimo kako smo mi sada predložili. Mi smo uvjereni da će ovaj zakon proć test ustavnosti jer smo iščitali iz odluka Ustavnog suda što Ustavni sud govori kad su u pitanju prava zaštićenih najmoprimaca. Dakle temeljem onog zakona iz 2018.g. držim da su bile izvršene, da je bilo izvršeno stajalište Europskog suda za ljudska prava, međutim Ustavni sud je rekao da, ali je preveliki teret bačen sada za zaštićene najmoprimce. Ovim pristupom gdje ćemo mi brinuti i o pravu na dom zaštićenih najmoprimaca mi mislimo da može proć test ustavnosti i ako do toga dođe vidjeti ćemo odluku Ustavnog suda, mi u svakom slučaju držimo da smo ispunili obveze.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Mrak-Taritaš.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani ministre, dakle odlučili ste se napraviti poseban zakon i mislim da je to dobro jer da se ponovno išlo u izmjene i dopune onog zakona mislim da bi otvorilo brdo tema koje nisu teme. Ono što mislim da bi bilo dobro i to ću možda i u raspravi naglasiti, su dvije stvari. Prva stvar, da se jasno referiramo da je kodni datum 5. studeni 1996.g., to u obrazloženju stoji, to stoji iz prijelaznih i završnih odredbi, al da znamo da se odnosi na 5. studeni 1996. jer je iza toga bilo kupnje, preprodaje, svega i svačega i da se to zapravo odmakne od obaveza države, to je jedna stvar. I druga stvar, mislim da bi u raspravi trebali raspravljati, to je ono što ste vi ukazivali, novih 5 mjera. Vi ste i ovako i onako rekli da je 4. i 5. mjera alternativno, a ta 4. i 5. će zapravo ovisiti kad vidimo gdje ima kolko stanova.
Moje iskustvo je da je glavnina stanova neriješenih ostala u Zagrebu, nešto u Splitu, par u Dubrovniku i nekolicina u Rijeci. Dakle, ovisno o …
…/Upadica Željko Reiner: Hvala./…
… teritoriju će 4 i 5 ići pa samo …

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana kolegice Mrak Taritaš slažem se s vama. Svi oni koji su iz špekulativnih razloga, a i takvih je bilo otkupili stanove, otkupili pravo vlasništva od vlasnika, a nisu bili vlasnici na dan kada je donesen Zakon o najmu stanova neće imati pravo na ovu solidarnu naknadu jer su znali da, kad kupuju taj stan da je pitanje statusa neriješeno. Prema tome to se, na njih se to neće odnositi.
Što se pak tiče rasporeda tih stanova, vi ste rekli i Zagreb i Split, Dubrovnik i Osijek, da malo sam prije u odgovoru zastupnici Radolović rekao da vodimo računa o imovini i stanovima u vlasništvu RH jer nije jednostavno primjerice danas u Dubrovniku sagraditi 80 stanova, bilo bi kud i kamo jednostavnije ako u Dubrovniku imamo jedan fond stanova koji će moći služiti za realizaciju i provedbu samog zakona.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Pocrnić Radošević.

Pocrnić-Radošević, Anita (HDZ)
Hvala.
Poštovani ministre govorimo danas o problematici koja traje već duže od 70 godina. Znači odnosi se na ljude kojima su oduzeta stanovi i a drugi ljudi su dobili stanarsko pravo i dan danas žive u tim stanovima i dobro je da ste odlučili riješiti tu problematiku. Jedna od faza izvršenja odluka iz zakona je ustrojavanje registra pa vas molim da nam malo više kažete o tom registru, tko će ga voditi, da li će to biti na jednom mjestu u ministarstvu ili će biti i po gradovima ili županijama kako bi se možda na neki način lakše popunjavao. U stvari kako će se uopće pronalaziti oni koji trebaju biti uključeni u registar i kako biti siguran da netko neće biti propušten, biti propušten biti unesen u registar koji će biti osnova za sve one daljnje postupke koji slijede prilikom provođenja zakona.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice, nakon što zakon stupi na snagu u roku od 60 dana moram donijeti pravilnik o uspostavi i načinu vođenja registra. Kao što vidite u zakonu piše da će se formirati posebna ustrojstvena jedinica u mom ministarstvu koja će biti zadužena za provedbu samoga zakona. Jedna od obveza će biti i vođenje tog registra. Taj će se registar popuniti na način da će biti objavljen javni poziv u kojemu će, temeljem kojega će se trebati, morati javiti i vlasnici i zaštićeni najmoprimci. No, mi ćemo zatražiti podatke i od APN-a koji ima podatke od ranije. Zatražit ćemo isto tako od jedinica lokalne samouprave, svih gradova, općina i Grada Zagreba da dostavi i svoje podatke. Oni imaju sigurno podatke i kad se taj registar formira, mora se formirati do 15. srpnja, moraju biti dostavljeni ti podaci onda je Vladi RH da napravi program mjera vodeći računa upravo o svim elementima koji će, koje će taj isti registar sadržavati i koji će elementi, podaci bit osnova za izradu programa mjera.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Perić.

Perić, Grozdana (HDZ)
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Poštovani ministre i potpredsjedniče Vlade, zaista ovo je vrući krumpir koji jedino ste vi i ova Vlada bili u stanju zapravo ponuditi kao neko novo rješenje. I ono što bih ja htjela još istaknuti da je kod u onom pitanju koliko je Zakon o prodaji stanova je definirao 55% je bilo vlasništvo države, sredstava, a 45% jedinica lokalne samouprave. Upravo su jedinice lokalne samouprave morale ulagati ona su bila namjenska sredstva i morale su ulagati dakle u stanogradnju i rješavanje zaštićenih najmoprimaca, ali isto tako i djelomično se moglo ulagati po Zakonu o poticajnoj stanogradnji upravo i u tu namjenu. Dakle, jedan dio gradova je to i rješavao pa evo možete li dopunit.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice Perić, tako je vi ste dali točan raspored sredstava koji, koje je i temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bio definiran u odnosu države i jedinica lokalne samouprave i brojne su jedinice lokalne samouprave taj svoj prihod koji im je pripao temeljem prodaje tih stanova uložile u komunalnu infrastrukturu kako bi mogli opremiti prostore područja gdje je došlo kasnije do gradnje pa i poticanja stanogradnje. I brojni su, brojni su gradovi u Hrvatskoj koji su se uključili u poticajnu stanogradnju osigurali zemljište i osigurali su komunalnu infrastrukturu kako bi onda svojim građanima, prije svega mladim ljudima, koji su, koji nisu bili u prilici kupovati stanove po tržišnim cijenama mogli temeljem programa poticajne stanogradnje rješavati svoje stambeno pitanje.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Vidović Krišto.

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Apsolutno podržavam ispravljanje svake nepravde. Vi predlažete zakon kojim treba provesti u djelo presudu Suda za ljudska prava u slučaju nepravde koja je počinjena prema obitelji Statileo. Međutim, Sud za ljudska prava u Strasbourgu jasno je presudio i da stanarsko pravo nije vlasništvo i to u presudu u slučaju Kristine Blečić. Sud je utvrdio da netko tko je napustio stan na duže razdoblje gubi stanarsko pravo.
Objasnite mi onda slijedeći slučaj. Obitelj časnika JNA napusti Zagreb i sudjeluje u agresiji na Hrvatsku. Ta obitelj dobije kći koja se rodi u Srbiji, a vaša Vlada toj državljanki Republike Srbije dodjeli stan od 70 kvadrata za 193 kune mjesečno kako bi ta srbijanska državljanka dobila prebivalište u Hrvatskoj bez ikakvih ograničenja da taj stan daje u podnajam. Dakle, ovo je nanošenje štete hrvatskim poreznim obveznicima, ovo je kršenje presude suda iz Strasbourga, ali je ovo i nagrađivanje agresora na Hrvatsku.
Možete li mi molim vas objasniti ovaj slučaj?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice Vidović Krišto, ne mogu vam konkretno odgovoriti na predmet koji ste mi spomenuli. Oni što je važno i što se tiče s čime se i vi slažete dakle da je obveza RH poštivati vlasništvo i mi ovime jasno ovim zakonom jasno ukazujemo da ćemo odgovoriti na nepravdu koja je napravljena prije 70-ak, 75 godina ali isto tako trebamo biti svjesni da smo kao socijalna država dužni skrbiti o ljudima koji su u tim stanovima živjeli 75 godina i da trebamo, a to je Ustavni sud također rekao, brinuti kako i na koji način njima omogućiti pravo na dom. To ono što načelno mogu reć, a u pojedinačnom slučaju kojega vi navodite i svakom drugom, trebalo bi pogledati i vidjeti kako i na koji način je RH, ako je to kako ste vi rekli točno, reagirala u konkretnom slučaju.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolegica Vidović Krišto digla je povredu Poslovnika. U čemu je povrijeđen Poslovnik?

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
U čl. 238. Vi vrijeđate hrvatske građane, ovo nisu odgovori, a vi ste ih dužni dati. Vi kažete da ne znate za ovaj konkretni slučaj, naravno da znate, bili ste u saboru nekoliko puta kada sam o njemu eksplicite govorila. Govorit ću i kasnije, a naravno da sam ga prijavila i vašem DORH-u koji naravno kaže da je to sve u redu. Koliko god vaše korumpirano i blokirano pravosuđe takve stvari odobravalo i šutjelo o njima, vi ste dužni odgovarati hrvatskim građanima kad-tad. I ovo će sve doći na naplatu to vam mora bit jasno.

Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, to nije bila povreda Poslovnika nego replika pa dobivate opomenu.
Kolega Mažar ima repliku.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Poštovani potpredsjedniče Vlade, samim time što ovim prijedlogom rješavamo pitanje dugo 70 godina, pokazuje iznimnu kompleksnost ove problematike i vjerujem da je ovaj u nizu od gorućih problema koji je bio za sve naše građane, pokazuje odlučnost Vlade za rješavanje svih problema naših građana bez obzira na njegovu težinu i tu vam osobno čestitam i vama kao potpredsjedniku Vlade i predsjedniku Vlade zajedno sa svim članovima. Ono što možda nismo čuli ali dakle osim svih ovih pravičnih rješenja i osim solidarne naknade koja će biti dostupna, za sve one ja bih rekao koji su težeg socijalnoga stanja odnosno za ranjive skupine poput osoba sa invaliditetom, poput starijih osoba od 65 godina RH će se pobrinuti da se i postupak seljenja dakle plati odnosno u fiksnom iznosu od 1000 eura, ako sam dobro pročitao u materijalima pa ako možete to spomenuti.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Tako je kolega Mažar, ne samo u konkretnom slučaju gdje govorite o pomoći za iseljavanjem u visini od 1000 eura već je nešto i više od toga što pokazuje socijalnu dimenziju ovoga zakona je činjenica da ukoliko zaštićeni najmoprimac kada mora platiti 50% od tržišne najamnine, preostalih 50% plaća RH ako tih 50% predstavlja više od 25% njegovih prihoda, tu razliku koja je između iznosa koji je dužan plaćati 25%, još će dodatno RH iz proračuna uplaćivati vlasniku kako bi omogućila našim građanima koji su težeg imovinskog stanja i imaju manje prihode, mogli izvršavati ovu, ovu odredbu koja je zakonom propisana. Prema tome u svakom trenutku se vodilo o toj socijalnoj dimenziji, prije svega o zaštićenim najmoprimcima.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani, poštovana zastupnica Jelkovac.

Jelkovac, Marija (HDZ)
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući.
Poštovani ministre evo prije svega pohvaljujem što ste našli načina riješit ovaj problem nakon toliko godina. Ja se sjećam i rasprave iz 2018. godine kada smo raspravljali o izmjenama zakona, bilo je ovdje na galeriji prisutno i jedni i drugi i najmoprimci i vlasnici. Bilo je to prilično napeta atmosfera, svako štiti svoje stavove i svoja prava i kako ste i sami rekli ovdje se radi u stvari o suprotstavljenim pravima. Pa je trebalo iznaći u stvari najbolje moguće rješenje. Mislim da ste ovim predloženim mjerama upravo to i postigli i da će onako kako je Ustavni sud rekao na taj način država preuzeti određeni veći teret u rješavanju tog problema. Zanima me kod određivanja ove tržišne vrijednosti najamnine koju će plaćati 50% država, 50% najmoprimac do adekvatnog rješenja, zanima me kako će se ta najamnina tržišna utvrđivat obzirom da je ona različita od grada do grada …/Upadica Reiner: Hvala./… i što u situaciji ako najmoprimac ne bude mogao plaćat svojih 50%.

Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice Jelkovac, prije nego što je zakon išao u javno savjetovanje, održana je radna skupina na razini ministarstva u kojoj su radnoj skupini vrlo aktivno participirale, sudjelovale, predlagale udruge i vlasnika i zaštićenih najmoprimaca, tako da smo nastojali izamortizirati ako tako mogu reći, tu raspravu kako bi svi njihovi prijedlozi koliko god to bilo moguće, a da ne ugrožavaju jednu i drugu stranu u ovom postupku bili pravični i bili rješivi. Što se tiče tržišne najamnine, ona je definirana na razini od 7,5 eura po metru četvornom puta koeficijent od 1,25% ako se, ako je lokacija stana u Zagrebu i u obalnim gradovima i općinama na, na, na moru. Dakle to je, to je otprilike visina stanarine, visina najamnine, a rekao sam maloprije već u odgovoru ukoliko tih 50% pričinjava više od 25% ukupnih prihoda zaštićenog najmoprimca da će RH tu razliku između 25% i iznosa koji je potrebno platiti …/Upadica Reiner: Hvala./… financirati iz državnog proračuna.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Đakić.

Đakić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Gospodine ministre dobro je da ovaj zakon ste stavili u proceduru i da se napokon pokuša riješiti pitanje koje je definirano i Ustavnim sudom ali i Europskim sudom za ljudska prava. Ja bih vas samo zapisao zaštićeni najmoprimci kao što ste napisali u zakonu ukoliko se ustanovi da posjeduju imovinu, da će prestat njihova, njihovo status zaštićenog najmoprimca. Da li će u tom slučaju ti zaštićeni najmoprimci koji su do sada koristeći te stanove, morati obeštetiti državi ono što je plaćala ili vlasniku stana s obzirom da je definirano da je privatno vlasništvo neprikosnovena kategorija i da su do sada većina ili neki od njih kao što to tvrde vlasnici i njihovi odvjetnici imali u posjedu ogromne nekretnine, a jednako tako i milijunske vrijednosti.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani kolega Đakić, prije svega trebalo je izvršiti presudu Europskog suda za ljudska prava kad su u pitanju, kad je u pitanju privatno vlasništvo neovisno o tome koliko nekretnina imao vlasnik stana. Ovim zakonom jasno mi se obvezujemo njemu ako on to hoće taj stan vratiti.
Što se tiče pak zaštićenog najmoprimca, ako zaštićeni najmoprimac ima drugu nekretninu useljivu mi smo za njih predvidjeli drugu mjeru u kojima ih isplaćujemo u iznosu jasno od 35 do 42000 eura. Ako je samac odnosno u ovisnosti o broju članova domaćinstva isplaćujemo ih sa dodatno još 10 do 12000 eura po članu domaćinstva. Prema tome, znamo da je u ovih 70 godina nastalo, da je život tekao, da su i jedni i drugi sticali nekretnine. Ali svejedno mi smo se vodili načinom da na pravičan način obeštetimo i jedne i druge.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Šašlin.

Šašlin, Stipan (HDZ)
Hvala gospodine potpredsjedniče, poštovani potpredsjedniče hrvatske Vlade.
Pa ovaj prijedlog zakona klasičan je primjer gdje ova sadašnja Vlada Andreja Plenkovića preuzima još jedan teret rješavanja problema na sebe, teret koji nisu mnoge brojne vlade prije rješavale. Sigurno je da osim značajnog financijskog opterećenja koje ovaj zakon donosi on iziskuje i određena i velika naprezanja i potencijale ljudskih resursa samoga ministarstva, pa bih vas molio s obzirom na broj prijavljenih, odnosno predmeta koji se nalaze, da li nam možete reći otprilike nešto vezano uz dinamiku, odnosno mogućnosti, rokove i tako rješavanja samih tih problema.
Hvala.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, poštovani zastupniče Šašlin.
Pa mislim da sam dijelom već govorio o tim rokovima. U svakom slučaju 2024. bit će označena donošenjem zakona, dakle kroz dva čitanja. Mojim Pravilnikom o ustrojavanju registra, objavom javnog poziva da bismo prikupili podatke kako bismo registar mogli definirati, utvrditi broj stanova, utvrdite vlasnike, dokumentaciju, kako je do toga došlo, broj članova domaćinstava itd. itd. I kako bismo do kraja godine mogli napraviti na razini i Vlada bi donijela program mjera.
Nakon što program mjera stupi na snagu počinje teku rokovi da se svaki stan iz tog registra jedan po jedan realizira, definira, utvrdi status i stana, koju će od pet mjera pojedini stan ići po neku od tih pet mjera iz samog programa mjera. Ali ono što je važno od 1. siječnja iduće godine će Republika Hrvatska zajedno sa zaštićenim najmoprimcima, vlasnicima isplaćivati solidarnu odnosno naknadu tržišnu najamninu i tim istim vlasnicima će biti isplaćena socijalna naknada …
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
… o kojoj sam malo prije govorio od jednog euro centa po metru četvornom dnevno od 1996. godine.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Juričev-Martinčev.

Juričev-Martinčev, Branka (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovani potpredsjedniče Vlade, poštovani ministre.
O kvaliteti ovog zakonskog prijedloga dovoljno govori i činjenica da su obje strane podjednako zadovoljne. Zakon je bio na e-savjetovanju 30 dana. Stiglo je 158 primjedbi. Od toga gotovo sve su prihvaćene u cijelosti, djelomično ili bar primljene na znanje što znači da ni jedna nije neprihvaćena.
Dalje će se regulirati pravilnicima, registrom i slično. Međutim, tu se očekuje za rješenje ovog dugogodišnjeg problema između ostalog i izgradnja više stotina stanova i to u Zagrebu, Dubrovniku i Splitu. Također očekuje se suradnja jedinica lokalne, odnosno područne samouprave. Što i kakvu suradnju vi očekujete s obzirom na dosadašnje iskustvo i suradnju sa gradonačelnicima Zagreba, Splita i Dubrovnika?

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, poštovana kolegice Juričev-Martinčev.
Pa mi smo naznačili kako je otprilike, znat ćemo tek kad se uspostavi registar, donese program mjera koliki je ukupan broj novo izgrađenih stanova. Ono što ja mogu reći u ime Vlade Republike Hrvatske, a to je da ako je to 500 stanova, da iz iskustva koje imamo danas to ne bi trebao biti veliki problem za Republiku Hrvatsku. Mi u ovom trenutku sada počinjemo na području Sisačko-moslavačke županije graditi novih 666 stanova, 36000 stambenih zgrada za što smo zadužili Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama. Dakle, ne bi to trebao biti niti u pravnom, niti u građevinskom smislu za Republiku Hrvatsku veliki teret, neka prevelika obveza. Međutim, točan broj stanova ćemo znati kada se donese program mjera i kada krenemo u njegovu realizaciju.
Nama je cilj, to želim poručiti prije svega zaštićenim najmoprimcima da kroz 2025., šestu, eventualno 2027. godinu riješimo sve te stanove kako bi oni mogli imati svoj dom.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Sačić.

Sačić, Željko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče.
Slušajući vas drago mi je da ste došli u priliku da vas Europski sud za ljudska prava prisili da vratite temeljna prava zagarantirana međunarodnim aktima. Vlasnicima u ovom slučaju onima koji su prije 70 godina ovdje u Hrvatskoj, u Zagrebu izgubili svoja prava na najbestijalniji ratno-zločinački način upadom kundakom, nogom u vrata i ti su zaštićeni najmoprimci danas druga ili treća generacija koje vi želite obeštetiti.
Pitam vas kada ćete obeštetiti mještane Zrina, Španovice, svih onih naselja koje su partizani razorili, raselili zajedno sa četnicima, a dan danas ne mogu doći na svoja ognjišta. Sudovi im brane da ostvare svoja vlasnička prava. Kada će Hrvatska prema njima se ponašati kao dobra majka, a ne kao maćeha.

Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani ministar Bačić.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani gospodine Sačić ne znam šta sad odjednom ovakva nervoza. Mi smo ovim zakonom, ja sam uvjeren našli model kako riješiti tu nepravdu koja je pričinjena prije 75.g., ali isto tako moramo voditi računa da ispravljanjem i mijenjanjem pravde ne napravimo drugu i vodeći računa o privatnom vlasništvu, vodeći računa da su ljudi, da je, da su ljudi ni krivi, ni dužni ostali bez svoje imovine, moramo vodit računa da u tim stanovima danas žive, žive, žive ljudi, žive naši sugrađani koji su u te stanove ušli, danas su njihovi potomci i da tim ljudima trebamo, a to je rekao i Ustavni sud, na primjeren način omogućiti svoje pravo na dom i u tom smislu i mislim da smo ovim zakonom to pogodili.
Što se tiče ovog pitanja mislim da bi ono trebalo biti prije svega postavljeno hrvatskom pravosuđu i hrvatskim sudovima jer je RH Zakonom o obnovi i svime onime što je nakon Domovinskog rata napravljeno itekako, itekako pokazala socijalnu osjetljivost prema svim stradalnicima Domovinskog rata.

Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Sačić dignuo je povredu Poslovnika, u čem je povrijeđen Poslovnik?

Sačić, Željko (Hrvatski suverenisti)
Pa mislim, čl. 238., ja mogu razumjeti djelomično potpredsjednika, ali nije to nervoza koju ja izražavam, to vam je nervoza, vi ste često na Banovini, odite sa nasljednicima obitelji iz Zrina, pa čujte njihovu tužnu priču. Oduzeta je imovina, ljudi koji su oduzeli partizani, četnici, Srbi su u Beogradu, prodaju njima njihove kuće, Hrvatima nasljednicima, biskup Petanjak vam sve zna. Prema tome, al to egzistira u našem sudstvu…/Upadica Reiner: Dobro./…evo.

Reiner, Željko (HDZ)
To je ovaj nije bila povreda Poslovnika nego replika, pa vam moram dati opomenu.
A sada će, evo izvolite.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Evo vi svoje izvršili …/Govornik se ne razumije./….
U ime Kluba zastupnika Mosta kolega Marin Mile…
…/Upadica se ne razumije./…
Molim?
…/Upadica se ne razumije./…
A da li izvjestitelji, oprostite, da li izvjestitelji žele? …/Upadica Pavić: Da./….
E kolega Pavić izvolite. Oprostite mi kolega Miletić.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Zahvaljujem poštovani predsjedavajući.
Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo HS na 47. sjednici održanoj 24. siječnja 2024.g. raspravljao je Prijedlog Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava o skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske i odluke Ustavnog suda RH, prvo čitanje, P.Z. br. 619. koji je predsjedniku HS podnijela Vlada RH aktom od 18. siječnja 2024.g..
Odbor je navedeni akt raspravio …/Govornik se ne razumije./… čl. 83. Poslovnika HS kao matično radno tijelo. Odbor je raspolagao pisanim mišljenjem pučke pravobraniteljice na navedeni akt. U uvodnom izlaganju predstavnica predlagatelja je istaknula kako se ovim zakonom uređuje jedan od preostalih problema u području stambenog zakonodavstva koji potječe iz pravnog poretka bivše SR Hrvatske odnosno iz instituta stanarskog prava na stanovima na kojima postoji pravo vlasništva, a koji je 5. studenog '96.g. zamijenjen institutom zaštićenog najma stanova u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba. Ovim se zakonom predlaže odnose vezane uz zaštićeni najam stanova u vlasništvu fizičkim i pravnih osoba po prvi put izdvojiti iz Zakona o najmu stanova. Temeljni je cilj ovog posebnog zakona izvršenje presude Europskog suda i odluke Ustavnog suda tako da se ustanovi novi zakonodavni model koji će biti usklađen sa relativnim sudskim pravnim stajalištima. Time će se ujedno ispraviti posljedice nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanog reformom stambenog zakonodavstva iz 1996.g. na štetu vlasnika stanova uz istodobno omogućavanje zaštićenim najmoprimcima ostvarenje prava na dom.
U RH stambena reforma započela je donošenjem Zakona o prodaji stanova na kojima postoje stanarska prava. Prema podacima DZS općine i gradovi odnosno Grad Zagreb prodali su 91% stanova u društvenom vlasništvu sa stanarskim pravom već u razdoblju od '91. do '95.g., dakle u razdoblju u kojem se primjenjivalo prvotno pravilo prema kojem se 90% od prihoda trebalo koristiti za pribavljanje stanova za preseljenje stanara iz stanova u privatnom vlasništvu.
Zakonom o najmu stanova iz 1996.g. izvršena je pretvorba bivšeg stanarskog prava na stanovima u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba.
Europski sud je u presudi Statileo protiv Hrvatske 2014.g. izričito naglasio kako se temeljni problem zbog kojeg je utvrđena povreda konvencije tiče samog zakonodavstva, te nadizali pojedinačni interes samog podnositelja zahtjeva. Posebno je izdvojio glavne nedostatke postojećeg zakonodavstva Zakona o najmu stanova na koje bi trebalo obratiti posebnu pozornost tijekom definiranja i provedbe općih mjera izvršenja, a to su neodgovarajuća visina zaštićene najamnine u smislu zakonskih i financijskih tereta koji su nametnuti najmodavcima, restriktivni uvjeti za otkaz zaštićenog najma i nepostojanje bilo kakvog vremenskog ograničenja sustava zaštićenog najma. Nadalje, predloženim zakonom predviđeno je osim državne subvencije najamnine kao opće mjere, uvođenje ukupno 5 programskih mjera, mjere su nabrojane od strane ministra, pa ih neću ponovo nabrajati ako se slažete.
U raspravi su članovi odbora podržali donošenje ovog zakona. Većina članova odbora smatra da će se ovim zakonom ispraviti posljedice nepravične raspodjele socijalnog i financijskog tereta uzrokovanog reformom o stambenom zakonodavstvu iz 1996.g. na štetu vlasnika stanova. Istodobno provedba ovog zakona omogućit će zaštićenim najmoprimcima ostvarenje prava na dom, a iznijeto je mišljenje po kojem je ključno pridržavati se rokova iz ovog zakona, kako se ne bi produžavala agonija i vlasnicima i zaštićenim najmoprimcima. Pritom je istaknuto kako će RH na sebe preuzeti najveći dio tereta, te ispraviti povijesnu nepravdu koja je učinjena vlasnicima stanova kada je bivši jugoslavenski komunistički režim priznao na stanovima tih vlasnika stanarsko pravo trećim osobama.
Također u raspravi je istaknuto da se ovim zakonom rješava problem star nekoliko 10-ljeća, ali se treba posvetiti i rješavanju pitanja priuštivog stanovanja sadašnjih građana RH, napose mladih koji ne mogu, niti će moći od svojih prihoda kupiti stan.
Predstavnica predlagatelja upoznala je odbor da resorno ministarstvo priprema stambenu strategiju, te da je unatoč državnim subvencijama za određene kategorije građana gotovo nemoguće kupiti stan odnosno ostvariti pravo za svoj dom. Također je istaknula da će pozorno razmotriti primjere pučke pravobraniteljice od, do drugog čitanja ovog zakona.
Nakon provedene rasprave odbor je većinom glasova, 6 za i 1 suzdržan odlučio predložiti Hrvatskom saboru da se donese slijedeći Zaključak.
Prihvaća se Prijedlog Zakona o načinu izvršenja presude Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv RH i Odluke Ustavnog suda RH, prvo čitanje, P.Z. broj 619.
Hvala lijepa.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepa kolega Pavić.
Prije nego pređemo na raspravu dozvolite da pozdravim na galeriji naše goste, studentice i studente Europske udruge studenata prava na Prava fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobrodošli. /Pljesak./
Evo sad ćemo preći na raspravu po klubovima i kao što sam već najavio kolega Miletić, kolega Miletić će govoriti u ime Kluba zastupnika MOST-a.
Izvolite kolega.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam dopredsjedniče Hrvatskog sabora.
Gospođo Kristina Zadro Omrčen, ministre sa svojim suradnicima, kolege vladajući i kolege iz oporbe i dragi studenti, o svakoj temi se u Hrvatskom saboru može govoriti nekako mlako, nekako uvijajuće, nekako kao da prodajete sladoled pa bi se htjeli svidjeti svakome, a čak i oni koji prodaju i jedu sladoled ne mogu se svidjeti svakome jer ne voli svako sladoled. I ja radije biram istinu, a istina uvijek talasa. I istina nekada možda ni meni ne odgovara jer talasa i mene, moje biće i propitkuje i mene gdje sam ja u usporedbi prema istini i kako ja živim. Lažna politička korektnost uništava naše društvo. Mi više danas ne smijemo reći ne znam muškarac je muškarac, žena je žena, dijete je dijete, ne znam ilegalni, ilegalno probijanje granice je protuzakonito jer sve nekako ko djeca cvijeća stavili smo romantizirane neke naočale i kao sve, sve je dobro, samo ljubav ovo, a onda kad ti netko skoči na glavu i ostaneš bez glave, e onda će biti a šta sada pa kako se to dogodilo, pa dobro jutro dragi ljudi, dobro jutro.
I ja o ovoj temi koja je izrazito važna u ime Kluba MOST-a kao narodni zastupnik moje Rijeke i Istre, Kvarnera govorit ću na način na koji mislim da treba govoriti. Koliko je meni poznato nakon Drugog svjetskog rata što smo imali? Imali smo komunistički režim koji je uredno došao i oduzimao, otimao, krao, otuđivao nekretnine, vlasništvo ljudima koji su to zakonito stekli. Dakle, pazite mladosti o čemu mi pričamo? Vi cijeli život radite marljivo pošteno, uložili ste svoje talente, darove, možda ste i naslijedili dio toga obiteljski, ali to je vaša imovina, vi ste to radili, vi ste to zaradili, vi ste si kupili neki stan, neku kuću, neku njivu i onda dođe neki režim u ovom slučaju komunistički i onda ti dođu pajdaši, drugovi s nekim utokama i kažu seli iz tog stana jer ti previše imaš. Dobro da su oni njih samo selili, nego oni su s njima punili i rupe i jame. U mojoj Rijeci Kostrena Jama Bezdan koja dan danas nije obilježena, a gdje su partizani porokali i pobacali u jamu od, od, minimum 500 Riječana, a neki govore prema svjedočanstvima oko 1.500. Dakle, oni su te ljude protjerali iz njihovih stanova, iz njihovih kuća, iz njihovih vila i onda su rekli drugovi mi ćemo to pravedno podijeliti onima kojima to pripada. Kojeg li ludila.
Ovdje imam poznanike na Šalati koji su vilu koja je bila generacijama u njihovom vlasništvu izgubili kad su drugovi zasjeli ovdje na vlast poslije dakle Drugog svjetskog rata i onda su trima obiteljima dali njihovu vilu, a pazite vlasnike vile su potjerali u jednosobni stan cijelu obitelj. O čemu mi govorimo? O čemu mi govorimo? I ovakve slučajeve imate u mojoj Rijeci, Pećine, Kantrida, dakle prepuno je ovakvih slučajeva gdje su ljudi protjerani sa svoje imovine. Protjerani sa svoje imovine, a pravo na vlasništvo je ustavna kategorija u RH. Oćete o Bruxellesu o kojem ovi toliko sanjaju i sline kao zlatno tele pred tim Bruxellesom. Svaka uredba koja dođe padaju, bacaju se ničice pred taj Bruxelles i kako god ta Ursula namigne mi imamo nažalost hrvatske sluganske političare na daljinski Bruxellesa koji se samo bacaju, koji da gospodaru, kako kažete gospodaru. Gdje su ona vremena, evo ovdje generala Sačića, i ispričavam se ako ste vi neki drugi, evo ima i kolega vladajućih ovdje koji su bili hrvatski branitelji, di su ta vremena kad smo mi ipak imali malo više hrabrosti i kad smo mi ipak imali za one naše ideale i one naše vrijednosti u koje mi vjerujemo rekli ma nećeš čovječe. I nebitno je pritom šta ću ja izgubit, to je skroz nebitno. Nama dođu ljudi i kažu evo i doktora Kirina tu, nama dođu kažu, ali vi ćete izgubit protiv tih, ma to je nebitno, ja sam sportaš cijeli život, nebitno je pobjeda ili poraz. Znate što je jedino važno? Boriti se. Zamisli ti sportaša koji se tuče, takmiči se s nekim i uplaši se ne znam i ne dođe na utakmicu. Zamislite vi to te kukavice. Dakle, naše je da se borimo najbolje što možemo. Kako će bit to je potpuno nebitno, daješ sve od sebe.
I zato mi kad pričamo ovdje o ovome i to treba jasno reći, komunisti, komunisti, komunistički režim, zlikovci i zlotvori, zlikovci i zlotvori, nedemokrate, tirani, ljudi koji su punili jame po Hrvatskoj i po cijeloj Jugi, ali ja pričam o svojoj zemlji jer je meni moja zemlja u svakom prioritetu i fokusu su protjerali ljude iz svog stana, iz njihovih stanova i u te stanove su stavljali koga su oni procijenili da bi trebalo staviti.
Meni je frapantna činjenica da mi danas u Hrvatskom saboru ovdje, vi to znate iz medija, mladosti imamo ljude koji zagovaraju, zastupnike da se treba ukinuti privatno vlasništvo, pa vi pitajte vaše očeve zubare i liječnike, profesore, učitelje, radnike, pekare, što god radili dakle šta bi oni učinili da im netko pokuca na vrata i kaže šta imate dva automobila i računalo, mobitel, stan to je sada naše. Što bi oni napravili da obrane svoje privatno vlasništvo. Ovdje u Hrvatskom saboru sjede ljudi koji javno na konferencijama za medije, na svojim mrežama zagovaraju ukidanje privatnog vlasništva. Malo razmislite koliko smo u banani kada takvi ljudi nam ovdje završe. Ali dobro demokracija, predivna. I sad pazite ovo, što se događa. Ja razumijem da radikalnoj i ostrašćenoj ljevici vi ste vidjeli u Zagrebu su radili de grout dakle prestanak rasta to je njihova ideologija. Nemojte rast, nemojte se razvijat Hrvatska dakle nije dobro da bude bogata da bude razvijena, nego ajmo mi ulovit korak tako da i oni nerazvijeni nas mogu stić. I onda se oni čude nariču, plaču i kmeče po medijima kako se raspada ljevica po cijeloj Europi, kako nestaje sa političke scene. Dobro jutro, tek ćete nestat, dobro jutro. Em ste nesposobni jer ste duboko nesposobni, ono ajetojovci, a onda s druge strane vaša ideologija je prošlo svršeno vrijeme. Mladost danas, ljudi koji su razumni, razboriti, koji su završili fakultete, obrazovani oni kažu ej ne diraj mi ono što sam ja zaradio. To je moje, a ja s time mogu donirat 20% u humanitarne svrhe, ja s time mogu pomagat ovima, mogu cijelu plaću razdijelit, što god hoću. Al to je moje, to je moje čovječe, ne dam to nikome. Mi poštujemo pravo na privatno vlasništvo. Imate i čl. 17. Povelje o temeljnim pravima EU koja kaže da je temeljno pravo na privatno vlasništvo neotuđivo. I to je sve jasno tu. Država po našem viđenju je li je davno trebala riješit ovo pitanje. Omogućiti zaštićenim najmoprimcima alternativu nekretninu, da li je to neki stan, da li dom, ja sad ne znam. Ovdje je ministar koji naravno je najodgovorniji, uvijek je tako dakle kad imaš kad si na poziciji imaš legitimitet, onda je tvoja odgovornost najveća. Mi ovdje promišljamo, nudimo neka rješenja, vi ste oni koji odlučuju, narod naravno sve to gleda i shodno tome na izborima nekom daje veću ili manju potporu. I to je sve, to je dobro, to je demokracija. Dakle, a pravi vlasnici moraju imati pravo vratiti se u svoj vlastiti stan. Moraš imat pravo vratit se u svoj vlastiti stan. I drago mi je da je ova tema napokon došla u fokus i da mi ovdje razmišljamo svi pa i oporbeni zastupnici što je moguće još napraviti bolje, kvalitetnije da se napokon riješi ovaj, ako mogu tako nazvat gordijski čvor. I to pravo na vlastiti stan na privatnu imovinu je zdrava logika i zato nas ne iznenađuje europsko, presuda Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu gospodina Sergeja Statilea koji koliko je meni poznato je jedini uspio pobijediti tu golemu nepravdu i mi danas o tome razgovaramo ovdje. No isto tako želim bit jasan. Mi smo svjesni da je ovo jako složen problem i da će teško nać baš jednostavno rješenje, ja bih lagao ovdje s ovog mjesta i onda, e onda bi bio populist. Kad bih rekao sad ministru izvolite to riješiti imate 4 mjeseca, e onda onda bi stvarno bio populist. Ali ja govorim ono u što mi vjerujemo, što bi trebalo napravit i onda da tražimo modele i načine kako to ostvariti. Dakle ja sam ovdje govorio ministre o problemima, drago mi je da ste ovdje da čujete, meni su se javili ljudi koji žive u pošti. U stanovima pošte, ista je priča zaštićenih najmoprimaca. I ljudi su mi rekli neki koji su dakle dobili stan od pošte nisu ih oni htjeli, prošlo je 30, 35 godina, žene mnoge su udovice, ostale su bez svojih muževa, plaćale su najamninu samo malo 120 eura i sad im je pošta to podignula na 600 eura i oni kažu mi nemamo ništa, naša penzija je 500-tinjak eura, mi možemo na ulicu. I oni su uzeli odvjetnički ured, tužili su Hrvatsku poštu, vjerujem da ste upoznati jer ste operativac tako da sigurno da imate određene informacije al evo dakle to imamo jednu situaciju gdje treba vidjet kako zaštitit te ljude, ne mogu ljudi na ulici završit, znači što se može napravit da se tim ljudima pomogne. Tako da jasno mi je da nisu svi slučajevi isti kao što nije kriva ni ona generacija koja možda u drugoj generaciji živi u nekom stanu, je li. U drugoj generaciji, ne znam. Dakle složen je problem ali odgovornost je na državi. Ovaj problem ne može riješit moj pok. dida iz Stankovaca, ne može ga riješit moja majka iz Kastva, dakle ovaj problem rješava naravno država, vladajući. Oni koji imaju izborni legitimitet da riješe probleme građana RH. Ne znam koliko je ostvarivo ministre, znam da imamo puste nekretnine, nešto sam to istraživao, slao neka pitanja, nisam još dobio odgovore. Možda 20-ak tisuća čak, je li. Je li moguće možda kroz te neke nekretnine ić tim smjerom pa napravit neku, ljudima omogućit neku zamjenu ili nešto ne znam. Evo jedno razmišljanje isto na glas. I da završim Most pozdravlja inicijativu da se napokon krenulo govoriti o ovoj prevažnoj temi, a onda naravno sukladno promjenama, amandmanima i svemu kako budemo gledali da se razvija situacija ovisit će i naša ili potpora, suzdržanost ili glasanje protiv jer vi ovdje znate da bez obzira na sva politička neslaganja, ima ih mnogo za ono što smo mi po svojoj savjesti mislili da treba podržat, čiste savjesti smo digli svoju ruku. Kao za ono što smo mislili da se treba, protiv čega se treba borit, protiv toga smo se borili po vlastitoj savjesti. Toliko od mene u ime kluba Mosta.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepo.
U ime Kluba zastupnika SDP-a kolegica Radolović Sanja. Izvolite.

Radolović, Sanja (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani ministre sa suradnicima, poštovana kolegice i kolege zastupnici.
Ja ću zaista zbog osjetljivosti ove teme i problematike pokušati da ovo ne svedem na nekakvu političku raspravu nego i na interes zaštićenih najmoprimaca, ali isto tako s punim razumijevanjem želim pristupit i prema vlasnicima stanova. Samo ću podsjetit da s obzirom da se usklađivanje stambenog zakonodavstva provodilo kao što već rečeno u tijeku tranzicijskog razdoblja pretvorbe i privatizacije, zakonodavcu odnosno državi se nije moglo odreći pravo da uredi pravni položaj stanara kao zaštićenih najmoprimaca, a vlasnikova ograničenja stanarskim pravom kao ograničenja zaštićenim najmom. Takvim se možemo reć načelnim pristupom koji istovremeno je transformirao i ograničavao suprotstavljeni interes, jer budimo si iskreni to su potpuno dva suprotstavljena interesa vlasnika i njihovih zaštićenih najmoprimaca izvire iz ustavnog načela, točnije čl. 16. prema kojemu se prava jednih mogu zakonom ograničiti da bi se zaštitila prava drugih ljudi te pravni poredak i ne povrjeđuju se najviše vrednote time ustavnog poretka RH, kao što su jednakost, socijalna pravda i nepovredivost vlasništva.
Ustavni sud kad je donosio svoju odluku bio je svjestan činjenice da su odnosi između zaštićenih najmoprimaca i najmodavaca odnosno vlasnika tih predmetnih stanova duboko suprotstavljeni, ali isto tako pokazao je da je u potpunosti svjestan i nužnosti uređenja i zaštite pravnog položaja i zaštićenih najmoprimaca i njihovih prava što odredbama prošlog zakonskog okvira odnosno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova uopće nije učinjeno već se njihovi pravni položaj duboko i trajno narušavao, a njihova prava sustavno se kršila.
Time moram reći da mi ispred kluba pohvaljujemo na neki način ovaj pristup gdje ipak imamo nekakve konkretne vremenske rokove, gdje ipak imamo navedeno popisane programske mjere. Naravno da se pribojavamo kao i sa obnovom od potresa, sada je to sve lijepo napisano na papiru kako će to zaista funkcionirati u provedbi, reći ću o tome nešto kasnije. Ali ono što stvarno smatram da kada se donese ovaj zakonski prijedlog svakako će se trebat ić na nekakav pojednostavljeni prikaz procedure provedbe svih tih pet mjera jer budimo iskreni u tim stanovima danas žive stariji ljudi, umirovljenici koji se možda i ne snalaze sa pretraživanjem po internetu novim tehnologijama i to nam se dogodilo i prilikom obnove od potresa. Imali smo istu situaciju kad se stariji ljudi oni koji možda i nisu toliko pismeni, visokoobrazovani nisu se snalazili sa pretraživanjem po internetu, sa obrascima koje je trebalo popuniti i predat Fondu za obnovu i naravno da smo tu imali zastoj.
Zato mi svakako u klubu SDP-a pozivamo da se napravi nekakva pojednostavljena grafika, da se omogući svim mogućim kanalima informiranja kako ti ljudi će točno moć znat kad se napravi registar stanova koju mjeru odabrati, što im ta mjera donosi i kako će se ona na njih odražavati.
Također moram se još malo vratiti na prošle izmjene i dopune Zakona o najmu stanova gdje se zapravo osporavanim zakonom odstupalo uputa koje je Ustavni sud dao u svojoj citiranoj odluci i rješenju. Kao prvo treba se reći da su se mijenjali ugovorni odnosi u svakom pojedinom slučaju te se povećavala najamnina sve na temelju zakonskih odredbi i izračuna najmodavaca.
Imajući u vidu da su naravno zaštićeni najmoprimci osobe koje prvenstveno iz ekonomskih razloga, ne zbog toga što se to njima nije dalo, ja podržavam ovaj pristup ako se nekome utvrdi da ima još nekakvu nekretninu nije ju prijavio da se toga na neki način i sankcionira, to je pristup koji mi u SDP-u apsolutno podržavamo, al ajmo se mi referirati na one ljude kojima je to jedina nekretnina, kojima je to jedini krov nad glavom kako riješiti njihov problem.
Ono što se dalje moram referirati je da je ustavnopravni položaj zaštićenih najmoprimaca prošlim zakonskim okvirom narušen zbog činjenice da primjerice oni ukoliko izračun najmodavca namjerno ili slučajno pogrešan, nisu imali zapravo učinkovito pravno sredstvo kojim bi taj izračun osporili već im je jedino preostalo da kada najmodavac na temelju svojeg izračuna pokrene ovršni postupak i u tom postupku osporavaju izračun tražbine najmodavca.
Naravno da je takvo rješenje stavilo najmoprimce u nejednak položaj, a najmodavcima je dalo možemo slobodno reći jači položaj i prilikom svakog sljedeće pokušaja pregovora i dogovora oko trajnog rješavanja odnosa. Time naravno želim naglasiti da smo mi svjesni da su oštećeni vlasnici stanova i da to uopće nije sporno, ali da ljudi koji su u tim stanovima zaštićeni najmoprimci, ja bih stvarno rekla velika većina njih su to ljudi kojima je to jedina nekretnina. Također bi podsjetila da rastom cijena nekretnina koji buja svakodnevno u Hrvatskoj, a ne samo rastom cijena nekretnina nego i bolesnim stvarno usudit ću se reć, rastom najma, ljudi danas imaju jedinu opciju da završe na ulici. Nemojmo se sad lagat, prema svim istraživanjima Eurostata na koji se i vladajući pozivaju danas nam je miljon ljudi u Hrvatskoj kreditno nesposobno, a 90% stanovništva je kreditno nesposobno, ispričavam se, a miljon ljudi troši 40% svojih mjesečnih primanja na troškove stanovanja, da li je to stambeni kredit, da li je to mjesečni najam.
Također zbog cijele ove situacije na tržištu nekretnina zemlja smo ja bih rekla u kojoj mladi najkasnije napuštaju roditeljsko gnijezdo, mislim da je prosjek 32, 33 godine. Dakle, i onda dolazimo do one činjenice da nam se iselilo stotine tisuća ljudi. Problem a) nemogućnost stjecanja prvih kvadrata nad glavom, problem b) nemogućnost zaposlenja na neodređeno na vrijeme da bite mogli bit uopće kreditno sposobni. Dakle sve se veže jedno na drugo.
No da se vratim na samu problematiku vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca. Ono što je Ustavni sud tada rekao, s čime se mi apsolutno slažemo, dakle da je smatrao da je neodređeno vrijeme trajanja zaštićenog najma bitan sadržaj instituta same zaštite odnosno instituta zaštićenog najma i da bi upravo tim ukidanjem, možemo reć instrumenta neodređenosti se dovodio u pitanje cijeli taj institut i karakter i da li je takva odredba uopće s ustavnim načelima RH kao socijalne države i ono što je najbitnije, ustavnim načelom nepovredivosti doma. Jer dom iz kojeg ćete se morati iseliti i znate kojeg će to dana biti, dakle nema više neodređenog, osim ako vam se druga strana na neki način ne smiluje, nema onaj karakter trajnosti i stabilnosti koji bi po svojoj prirodi morao imati, a što je podsjetit ću, kao i pravo vlasništva jednako određeno Ustavom, dakle i jedno i drugo.
Mi nismo ovdje stvarno ispred Kluba SDP-a, niti ja osobno da držimo stranu i jednima i drugima, mi smo samo za to da se nađe ko…, da se nađu konkretna rješenja, adekvatna rješenja i za jedne i za druge, da se ljude ne izbacuje na ceste, a opet da se nađe instrument koji može biti u okviru ovih 5 programskih mjera, da se obešteti i vlasnike stanova, dakle to je ono što mi konkretno podržavamo.
Također moram se još referirati na ono što je jučer pristiglo na resorni odbor od strane pravobraniteljice gdje navodi svoje komentare na sama, na sam sadržaj zakona. Ono s čime se mi u SDP-u slažemo to je svakako čl. 5., rješavanje upravnih stvari i smatramo da bi bilo dobro propisati da obveza donošenja upravno sudske odluke u roku od 90 dana treba početi teći od dana zaprimanja predmeta u pisarnici, a ne od dojele sucu u rad, te da se također treba voditi računa da se osigura dovoljan broj sudaca upravnih sudova, minimalno dvoje, sa specifičnim znanjima iz područja stanovanja za rješavanje upravo tih predmeta jer je to jako specifična i osjetljiva problematika, posebice s ovim najavom štrajka u sudstvu koji se upravo događa, posebice sa time da nema puno sudaca koji baš imaju ova specifična znanja, smatramo da se tu resorno ministarstvo mora moći uključiti i bolje propisati taj čl. 5. rješavanje upravnih stvari.
Nadalje vezano uz čl. 20., način plaćanja prosječne najamnine. Slažemo se s propisivanjem subvencioniranja najamnine zaštićenim najmoprimcima i razlikovanjem visine subvencije ovisno o imovnom stanju zaštićenog najmoprimca. Mislimo da je to jako važno da se utvrdi i da se razlikuje prema imovnom stanju. A također smatramo da bi bilo dobro da se zaista prilikom određivanja visine najamnine treba uzeti u obzir i funkcionalno stanje stana odnosno postoji li pristup vodnim instalacijama, električnoj i toplinskoj energiji.
Naime da ima situacija u kojima vlasnici stano…, u kojima zaštićeni najmoprimci zaista žive u uvjetnim stanovima. Neki od njih, činjenica je, ni ne plaćaju tu najamninu, ali imate onda paradoksalnu situaciju da oni koji žive u potpuno ne uvjetnim stanovima, ti su sva ova 10-ljeća redovni jer plaćaju svoje najamne, a nemaju pristup osnovnim da tako kažemo uvjetima za život tamo, vodi, struji, grijanju.
Da, čl. 25. isplata novčanog iznosa. Razumijemo intenciju odredbe da je, da se pomogne ukoliko je tako zaštićenom najmoprimcu, da se s tim sredstvima riješi stambeno pitanje i dovede u funkcionalno stanje neuseljivu nekretnine. Međutim i sami ste svjesni kako funkcionira situacija na tržištu nekretnina, dakle ukoliko se zaštićeni najmoprimac odluči na iseljenje jasno vam je da trebate puno prije, puno ranije iseljenja imati novac, dakle ako trebate kaparirat neki stan, kuću ili što god, predlažemo da se tu jasno propiše isplata cjelokupnog iznosa prije iseljenja osim ukoliko se sam najmoprimac složi s isplatom nakon iseljenja. I naravno smatramo da bi bilo dobro da taj novčani iznos ne podliježe, ne podliježe samim poreznim obvezama kao takvim.
Ono na šta bi se još htjeli referirati, čl. 31. otkup stana u vlasništvu RH. Pa mislim da cijena koju je i ministar u uvodnom obrazloženju reko i koja je navedena kroz sam zakon, smatramo da je cijena u redu što se tiče beskamatnog plaćanja na najviše 240 mjesečnih obroka ili 20% popusta na kupoprodajnu cijenu ako se isplaćuje jednokratno. Usporedbe radi dakle u obrazloženju je rečeno da za stan od okvirno 42 m2 u Zagrebu ili Splitu to bi bilo 50 tisuća eura odnosno 35% tržišne cijene. Međutim ipak smatramo i dalje da se treba zaštititi najranjivija skupina, a to su umirovljenici koji zaista više ne žive na rubu siromaštva nego gladuju i da se za njih treba utvrditi još nekakva dodatna kategorija. Evo to je ono što mi apsolutno smatramo da se u čl. 31. mora bolje definirati.
Čl. 36., ugovor između RH i vlasnika stana kojim je propisan način stjecanja vlasništva nad stanom, te djelomičan ispis takvog stana iz registra. Da, tu treba jasnije definirati jer se to nigdje ne navodi, isplaćuje li RH vlasniku kupoprodajnu cijenu jednokratnu i u kojem roku i smatramo da bi se to trebalo kao takvo jasnije definirati.
I ono što sam ranije već navela, apsolutno odmah po donošenju ovog zakona da nam se ne bi dogodilo ono šta nam se dogodilo i po pitanju obnove od potresa kada su naši jadni umirovljenici, stariji ljudi, oni koji nisu imali mogućnost školovanja, koji nisu toliko pismeni, kada su jurcali sa obrascima od vrata do vrata, da se omogući izrada nekakve jasne grafike sa vrlo detaljno razrađenim koracima kome da se javi, kome da se oni jave, kako da znaju, da ih neko savjetuje koju od tih 5 programskih mjera izabrati i na koji način i koje će reperkusije imati svaka od tih mjera na njih.
I završno, ministar mi je odgovorio u replici i to podržavam iako je najavljeno u obrazloženju da će se izgradit oko 500 stanova u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Dubrovniku koje će Vlada dati u najam ili ih prodati pod povoljnim uvjetima tim zaštićenim najmoprimcima, apsolutno smatram da bi prioritet imalo da se stavi u funkciju 629 državnih stanova koji su trenutačno prazni prije nego se ide izgraditi novo jer naravno da će to puno više smatramo koštati i puno dugotrajnije biti nego samo da se ovi državni stanovi koje već imamo na raspolaganju stave u funkciju i za koje uostalom država, a i mi porezni obveznici redovno plaćamo režije i hladan pogon, zahvaljujem.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepo.
Pozdravljam Izaslanstvo udruga žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle koje su na galeriji …/Pljesak./….
Sada će kolega Zlatko Hasanbegović govoriti u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta, izvolite.

Hasanbegović, Zlatko (Blok za Hrvatsku)
Hvala lijepo.
Poštovani, iza ovoga pomalo neobično sročenog naziva zakonskog prijedloga krije se zakašnjeli i nadajmo se konačni pokušaj rješavanja tek jednog od naših suvremenih problema proizašlih iz pravno političke zakonodavne represivne i duhovne baštine jugoslavenskoga komunizma.
Zbog neupućene javnosti valja još jednom podsjetiti, stanovi o kojima je riječ privatno su vlasništvo osoba i njihovih potomaka kojima je u protimbi s temeljnim ustavnim vrednotama i međunarodnim konvencijama više naraštajno već više od 7 desetljeća ograničeno pravo posjedovanja i raspolaganja imovinom u privatnom vlasništvu. To valja ponavljati kako bi se jednom zauvijek demistificirao agitprop i žalopojke stanarskih udruga i nekih saborskih zastupnika koji do danas zlostavljaju javnost floskulom o tzv. stvaranju novih nepravdi te navodnom diskriminacijom tzv. zaštićenih najmoprimca u odnosu na one bivše nositelje tzv. stanarskog prava koji su otkupili stanove u tzv. društvenom vlasništvu. Osim zdrave pameti i temeljnih pravnih činjenica konačni i za hrvatsku državu obvezujući pravorijek o tom pitanju dao je Europski sud za ljudska prava još u listopadu 2000., dakle prije 24 godine koje s tim u vezi među ostalim odlučio citiram, sud primjećuje da su podnositelji zahtjeva dakle stanari uvijek bili u položaju različitim od osoba čije je pravo na kupnju stana priznato. I zaključno u presudi stoji postoji objektivno, razumno opravdanje da se zaniječe pravo otkupa bivšim nositeljima stanarskog prava u stanovima u privatnom vlasništvu. Stoga ova razlika u postupanju citiram ne predstavlja kršenje Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava.
Dakle, svaki pokušaj zaobilaženja merituma i namatanja rasprave o navodnoj diskriminaciji tzv. zaštićenih najmoprimaca je bespredmetan, a floskula pravo na dom u tom kontekstu je nepoznata ima ju i u međunarodnim konvencijama, praksi Europskog suda, te hrvatskom Ustavu te stoga treba biti brisana iz ovog zakonskog prijedloga budući da se predviđeno obilato nagrađivanje tzv. zaštićenih najmoprimaca javnim novcem ne može izvoditi iz tzv. prava na dom. Nepovredivost doma ima sasvim drugo značenje već je riječ isključivo o političkoj odluci predlagatelja zakona.
Zašto ovo protuustavno stanje ograničavanja prava vlasništva traje sve do danas? Zato što su vlade od 1990. do danas, uz iznimku jedne iz 2016. koja se nakon nekoliko mjeseci našla u tehničkom mandatu, nastupale kalkulantski, izbjegavale preuzeti odgovornost, pokušavali nemoguće zadovoljiti obje strane.
Osim toga vlade su bile i ostale instrument vidljivih i nevidljivih utjecajnih nositelja stvarne društvene moći proizašle iz baštine jugoslavenskoga komunizma od kojih neki te njihovi potomci i danas uživaju u ratnom plijenu iz 1945., uzurpaciji tuđeg vlasništva nad stanovima u središtu Zagreba ili Splita za koje se plaća beznačajna tzv. zaštićena stanarina.
Dakle, pravo pitanje glasi. Zašto se hrvatske vlade inače u podaničkom odnosu prema briselskim središtima moći već više od dva desetljeća drže suverenističkog načela isključivo kada treba provesti u život hrvatske ustavne vrednote o zaštiti vlasništva, ispraviti komunističke nepravde te provesti odgovarajuće presude Europskog suda i po cijenu nastajanja štete za Državni proračun. Riječ je o obvezujućim presudama još 2014. to smo čuli i još ćemo čuti predmet Statileo kojima je utvrđeno da RH u odnosu prema vlasnicima stanova svojim zakonodavstvom krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima i to u tri ključna elementa. Neodgovarajuća visina tzv. zaštićene najamnine, restriktivni tj. nepostojeći uvjeti za vlasnikov otkaz tzv. zaštićenom najmoprimcu te ne postojanje bilo kakvog vremenskog ograničenja u odnosu na komunistički relikt tzv. zaštićenog najma u privatnom stanu.
Dakle, budimo iskreni. Bez tih obvezujućih presuda ovog prijedloga i s ovim nedostacima nikad ne bi ni bilo. Postupak nadzora nad izvršenjem ovih presuda provodi Odbor ministra Vijeće Europe koje je već nekoliko puta, to ministar Bačić zna, razmatrao ne postupanje hrvatske Vlade inače jedne od najposlušnijih izvršiteljica svih ostalih briselskih naloga.
Sukladno tome, u ime Kluba Domovinskog pokreta vođenog temeljnim načelom zaštite privatnoga vlasništva što uključuje žurno i bezuvjetno pravo na posjed i neograničeno raspolaganje iznijet ću konkretne primjedbe na ovaj zakonski prijedlog.
Prva je načelna. Naime, nasuprot temeljnog smisla izvršenja presuda Europskog suda koja nalažu žurno ukidanje komunističkog relikta ograničavanja privatnog vlasništva, duh i sadržaj ovog prijedloga temeljno ide za obilatim nagrađivanjem javnim novcem tzv. zaštićenih najmoprimaca bez presedana u modernoj hrvatskoj državi na način na koji nije bila privilegirana niti jedna društvena skupina. Tek podredno vlasnicima se daje daleka višegodišnja perspektiva potpunog ukidanja svih ograničenja njihovih vlasničkih prava.
Konkretno riječ je o subvencioniranju javnim novcem najamnine u iznosu 50% bez bilo kakvog socijalnog cenzusa. Tako imamo paradoks da bi se javnim novcem u tom iznosu plaćale najamnine tzv. zaštićenih najmoprimaca i članova njihovih obitelji bez obzira na njihove prihode uključujući i oni koji u svom vlasništvu imaju milijunske nekretnine i pokretnine, novac, kuće, apartmane, vozila i jahte. Koncept subvencioniranja najamnina opravdan je isključivo uvođenjem jasnog i cjelovitog socijalnog cenzusa i još nešto treba početi isplaćivati dakle najamnine odmah nakon stupanja zakona na snagu, a ne od 1. siječnja, to se naravno može onda kasnije kumulativno obračunavati kada se ispuni registar, registar dakle nekretnina i zahtjeva. Dalje, ključni nedostatak ovog prijedloga s jedino relevantnog stajališta ukidanja svakog ograničenja vlasničkih prava je ostvarenje tzv. programskih mjera putem upravnog postupka bez ikakvog ograničenja duljine njegova trajanja. Ograničenje vezano uz Visoki upravni sud u praksi je neprovedivo i ostat će mrtvo slovo na papiru što će se predvidljivo pretvoriti u višegodišnji nastavak agonije vlasnika od kojih mnogi neće ni doživjet željeno preuzimanje posjeda svoga vlasništva. Posebice je nejasan i konfuzan članak 39. slučaj vlasnikova odustajanja od 4. odnosno 5. programske mjere zamjena stana i kupoprodaja s RH, osim što otvara pitanje problematičnog odnosa između vještačkog utvrđivanja dakle vrijednosti stana i njegove stvarne tržišne vrijednosti sadrži i moguću penalizaciju vlasnika putem ukidanja po državi subvencioniranog dijela najamnine, što treba brisati kao i nametanje tzv. prava prvokupa države što je protuustavni pravni institut. Dalje, čl. 22. st. 3. riječ je o isplati tzv. zaštićenog najmoprimca od strane RH, a što treba proširiti da se pojam useljive nekretnine odnosi i na cijelu RH dakle ne samo na jedinicu lokalne samouprave u kojoj se nalazi stan. U tom smjeru već postoji sudska praksa. Vrhovni sud, Ustavni sud čijim je odlukama ukidan status tzv. zaštićenog najmoprimca onima koji su u vlasništvu imali useljive nekretnine na cijelom području RH. Pri kraju za vlasnike je uvredljiv i ponižavajući posebice u odnosu na obilato darivanje javnim novcem tzv. zaštićenih najmoprimaca dakle dio 3. naknada zbog prekomjernog ograničenja prava vlasništva na stanu tzv. solidarna naknada dakle čl. od 50 do 54. Naime svrha ovih zakonskih članaka je da vlasnik dobije odgovarajuću odštetu za činjenicu da temeljem zakonskih ograničenja desetljećima nije mogao iznajmljivati svoj stan po slobodno ugovorenoj tržišnoj cijeni ili stupiti u njegov posjed. U praksi ovim prijedlogom o načinu izračuna tzv. solidarne naknade, 1 euro cent po kvadratnom metru stana dnevno, dolazimo do toga da će se npr. vlasniku stana od cirka 100 kvadratnih metara, primjerice u blizini bivšega Trga maršala Tita u Zagrebu od države koja mu je nametnula ograničenje za višedesetljetno ograničavanje njegovo vlasništvo, onemogućavanje posjeda biti isplaćeno oko 10 tisuća eura. Ne samo to, čl. 51. i 52. od te simbolične i ponižavajuće naknade prema ovom zakonskom prijedlogu izuzima se iznos naknade štete koja je vlasniku prethodno dosuđen u sudskim postupcima, posebice je neprihvatljiv stavak kojim se od solidarne naknade izuzimaju oni vlasnici koji su zakonitom kupoprodajom stekli vlasništvo nakon 1996. u neokomunističkom žargonu oni se etiketiraju kao tzv. prekupci, iako je riječ o zakonitim vlasnicima čije izuzimanje iz primjene ovih članaka bez sumnje protuustavno postupanje. Zato iznose ove tzv. solidarne naknade treba višestruko povećati. Zaključno klub Domovinskog pokreta će u drugom čitanju podnijeti amandmane na konačni zakonski prijedlog sukladno na početku istaknutom temeljnom političkom načelu likvidacije jednog od posljednjih iako ne i posljednji zakonskih relikta jugoslavenskoga komunizma iz hrvatskoga zakonodavstva ispravlja na nepravdi prema žrtvama jugoslavenskoga komunizma te zaštite privatnog vlasništva što uključuje žurno i bezuvjetno pravo na posjed i neograničeno raspolaganje. Hvala lijepo.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
U ime zastupnika. Imamo stanku, zahtjev za stanku. Koji je, tko traži, kolegica.
…/Upadica: U ime kluba SDP-a./…
U ime kluba kolegica Radolović izvolite.

Radolović, Sanja (SDP)
Zahvaljujem se. Na čl. 248. tražim stanku u trajanju od 10 minuta pa kako bi kolega Hasanbegović mogao ići pročitati odluku i rješenje Ustavnog suda koji da, rekao je da treba riješiti i obeštetiti vlasnike stanova ali isto tako da treba omogućiti zaštićenim najmoprimcima pravo na dom. Što god vi rekli, a isto tako da si možete otići pročitati i Opću deklaraciju o ljudskim pravima UN-a koja kaže da je rješavanje stambenog pitanja podložno utjecajima ekonomskih promjena ali da je stambena politika države da omogući ljudima dostojanstven život, a to konkretno znači da svakom građaninu mora osigurati i krov nad glavom. Ja vas, ja vam moram podsjeći da prema svim analizama koje su rađene, ti ljudi zaštićeni najmoprimci nemaju kako ste vi rekli novac, vozila, jahte, dodatne nekretnine.
I sama sam rekla u ime kluba ako se utvrdi da neko posjeduje drugu nekretninu da ga se treba i na taj način sankcionirati, ali u tim stanovima danas žive mahom umirovljenici, ljudi slabijeg imovinskog stanja niske platežne moći. I da, ovo je vrlo osjetljiva problematika treba se naći balans ovih pet programskih mjera. Ja se nadam zaista da će ne samo na papiru nego i u konkretnoj provedbi to na neki način i riješiti, obeštetiti vlasnike stanova, ali neki način da niti ne bace na cestu zaštićeni najmoprimci.
Ja znam da vi tu pokušava progurat svoju političku ideologiju, nemam ništa protiv konkretno jer vam je 2016. 50.000 ljudi na ulicama hrvatskih gradova kada ste pokušali ugurati Jasenovac kao pozitivnu političku priču kroz udžbenike i kurikulum povijesti reklo što misle, dok izlazak ljudi na ulice nije bio niti kada je naša reprezentacija u rukometu i nogometu pobjeđivala. Oni su vam rekli što su trebali vam reći, izašli su na ulice, ja sam sigurna da ako to pokušate to progurat kao što sad ovdje pričate da će se to ponoviti.
Zahvaljujem.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepo.
Jel tražite tu stanku ili ne treba? …/Govornik se ne razumije./…
Kolega Bošnjaković Klub zastupnika HDZ-a.

Bošnjaković, Dražen (HDZ)
Hvala lijepo.
Gospodine potpredsjedniče, potpredsjedniče Vlade sa suradnikom.
Evo pred nama je zaista jedan iznimno važan zakon i zakon koji zapravo daje odgovore na pitanja, a vezano za rješavanje vlasništva stanova u kojima stanuju ljudi koji su zaštićeni najmoprimci, a radi se zapravo o stanovima koji imaju neke druge vlasnike. I to je pitanje koje nedvojbeno kroz cijelo vrijeme postojanja Hrvatske države nismo uspjeli riješiti i to nam govori upravo ove dvije presude, presuda Europskog suda za ljudska prava i presuda i odluka Ustavnog suda.
Naime, pitanja vezano za stanarsko pravo ili nositelje stanarskih prava tu postoje dvije situacije, dakle jedna je na stanovima koji su bili u društvenom vlasništvu, a druga je bila stanarsko pravo na stanovima u privatnom vlasništvu, dakle stanovima nekih ljudi koji su bili vlasnici tih stanova, međutim stanarsko pravo na to imali su neki drugi ljudi. I to su stvari koje su ustrojene i u bivšem sustavu i mislim da je sad malo i komplicirano i mislim da ne možemo to pitanje riješit nego naprosto taka je bila odluka.
Iako je stanarsko pravo uvedeno on je Zakonom o stambenim odnosima prvim iz 1974. i onom iz 1985. i to ste zapravo i vi već u uvodu rekli da ovaj zakon iz 1985. koji govori o stanarskom pravu više ne govori o stanarskom pravu na stanovima u privatnom vlasništvu nego on samo kaže da stanarsko pravo imaju i ljudi koji su po bivšim zakonima imali pravo na stanarsko pravo. Dakle, on pro futuro ne dovodi u pitanje da je to nemoguće već '85..
Došla je '91. i zapravo svi smo svjesni i cijelo društvu u principu da ni stanarsko pravo niti društveno vlasništvo da to nije neka opcija na kojoj možemo gradit nekakvu dobrobit društva i donijet je zakon '91. o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. I s ste strane i sami ste ovdje u početku rekli da je tu prodano preko 80% takvih stanova, ljudi su prihvatili modele koji su zakonom bili određeni i tu zakoni su postali pravo privatno vlasništvo.
Naravno nakon toga imamo jedan broj stanova za koje još uvijek ne znamo točan broj, imamo jedan fundus tih stanova gdje zapravo su vlasnici tih stanova privatne osobe, pravne osobe i na njima u tim stanovima su neki drugi ljudi koji također imaju stanarska prava, međutim oni su unutra i stekli su zapravo nekakav status zaštićenih najmoprimaca. I nakon toga imamo mi cijeli niz odluka mimo prije ove odluke Statileo protiv Hrvatske, imamo cijeli niz odluka Europskog suda za ljudska prava gdje se vide ta dva različita interesa. Jedan je bio interes vlasnika da se sudskim odlukama izbace ti zaštićeni najmoprimci izbace van i da oni preuzmu vlasništvo i da oni upravljaju svojim vlasništvom. A drugo je zapravo sami zaštićeni najmoprimci koji su tražili da im se prizna pravo kao i drugim nositeljima stanarskog prava, da im se prizna pravo da oni te stanove kupe po istom modelu kao što su kupili i ovi. Međutim, i jedne i druge odluke zapravo su i domaćih sudova i Europskog suda za ljudska prava govorile da je to nemoguće i nisu dali pravo ni jednima ni drugima.
I onda dolazimo tamo u 2014., u 2004., '14.g. kada je Europski sud za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske donio jednu odluku gdje je vrlo jasno reko da zakonodavstvo RH nije dobro i de facto da je taj nekakav razmjer između zaštićenih najmoprimaca i privatnih vlasnika tih stanova, a vezano za socijalne i financijske terete koji su u tom odnosu bili poprilično i najvećim dijelom na strani vlasnika, a ne zaštićenih najmoprimaca. I tu kad vidimo zapravo on se raspito kolika je ta najamnina, pa kad je vidio da je najamnina za stanove po 13 do 20, 25 eura, pa kad je vidio pričuvu koju moraju plaćati vlasnici, pa kad je vidio zapravo koliko vlasnici moraju također do održavanja stanova vodit onda je vidi u principu da to što oni dobiju kroz tu zaštićenu najamninu ne pokriva te troškove koje oni imaju.
I stoga je sud u predmetu Statileo protiv Hrvatske rekao nemate adekvatno zakonodavstvo, sve vam pada, većina toga pada na teret, na leđa vlasnika stanova i tu trebate naravno donesti određene odluke. Sljedeći korak u tome svemu, u razrješenju tih odnosa je bila 2018. kada je donijet Zakon o izmjeni Zakona o najmu stanova koji je zapravo pokušao to pitanje riješiti na način da kroz određeni vremenski period se povećava ta zaštićena najamnina, a 2023. dolazi razdoblje kada, dakle zaštićeni najmoprimci moraju van iz tih stanova.
E tu je onda 2020. godine naš Ustavni sud donio odluku da je takvo rješenje neprimjereno i da takvo rješenje zapravo dovodi zaštićene najmoprimce u jednu tešku situaciju i stoga je rekao da treba voditi računa da se taj teret socijalnih i financijskih zapravo obveza ravnomjerno rasporedi između i vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca. I stoga kada je to, taj zakon srušen mi smo se vratili zapravo u nekakvu poziciju koja je prije bila za koju znamo zapravo svi da je poprilično nepravedna i da je neodrživa.
I sada ovdje imamo, inače moram reći da je ovaj zakon iznimno dobar i što se tiče obrazloženja ne samo rješenja. Ja nisam dugo vidio ovako jedan dobar materijal koji na jednom mjestu jako precizno objašnjava i stanarska prava i šta se sve tu kroz te godine dešavalo i mijenjalo. Zapravo vrlo ga je lako i razumjeti da vidimo što je sve u tom procesu bilo. E tada dolazi zapravo ovaj zakon za koji bih rekao da je najbolji pokušaj sasvim sigurno do sada i vrlo često neke stvari ćemo teško zapravo precizno riješiti da svi sudionici budu zadovoljni i vrlo često zapravo su kompromisi jako dobre stvari. Ja mislim da ovaj zakon je pun tih kompromisnih rješenja kojima mi zapravo možemo saznat to pitanje koje nas muči, zapravo cijelo vrijeme postojanja Hrvatske države možemo ga riješiti.
A zašto ga možemo riješiti? Zato što se prvi put Hrvatska država javlja kao aktivan sudionik i puno tih mjera zapravo Hrvatska država će iz svog proračuna sufinancirati i mislim da je ovo model u kojem bi mogli bit zadovoljni i zaštićeni najmoprimci, ali i sami vlasnici.
Sami ste rekli ovih pet mjera koje predlažete mislim da su sve održive, mislim da su sve u redu. Moram priznat čak sam u onu prvu malo i dvojio u početku zašto bi sad netko ostao u najmu. Ali zapravo kad vidimo da se taj najam približava nekakvim tržišnim najmovima, onda moguće je postići zaista naknadu između najmoprimca koji je sad u stanu i onoga tko je vlasnik stana može zaista ostvariti potpuno drugačiji prihod. Ali opet i tu vidimo da država dobar dio tog tereta preuzima na sebe, jer ona će plaćati 50% te najamnine ili i više ako se radi o nekom tko je u tom stanu zapravo a da nema imovinsku snagu i da je u jednom posebnoj socijalnoj poziciji.
Ovaj zakon po meni on nudi jedno i vremensko rješenje. On zapravo treba bit što je moguće prije u funkciji, jer mi sad imamo zapravo ovdje i dobar pregled naše sudske prakse vezano za ovo pitanje i vidimo da Vrhovni sud već dosuđuje naknadu štete vlasnicima stanova koji oni traže zapravo radi te neravnoteže, zaštićene najamnine i one tržišne. I to naš Vrhovni sud već još ja mislim iz 2018. svojom odlukom po jednoj reviziji je stavio zapravo na stol i s te strane bez obzira kad mi počeli program provoditi vlasnici stanova imaju pravo na tu mjeru i imaju se pravo obratiti sudu i mi tu zapravo u svakom slučaju ćemo bit u obvezi kako sada stvari stoje i kakva je praksa Vrhovnog suda i nakon toga i svih ostalih sudova.
Tako da, iako su rokovi koje vi unutra predviđate, ali to je i izrada programa ne znam 1.10.2024., pa onda punjenja registra što je moguće prije, pa onda zapravo konkretna primjena 1.1.2025. To je dosta ambiciozno, jer velik je posao napraviti registar i popunit ga podacima i svim tim. Ali naš je zapravo i cilj i potreba da idemo što je moguće prije u cijeli taj program. Mjere mi se čine, još jednom ponavljam vrlo održive i isplata zaštićenog najmoprimca i davanje zapravo drugog stana, znači zamjena stanova uz mogućnost otplate. To su sve vrlo čini mi se razumne varijante. Ja vjerujem da će biti neki kojima odgovara i ona prva mjera, znači da ostanu u zakupu da se na taj način dogovore, ali i ove isplate koje zapravo nude poprilično dobre beneficije. Stoga evo u ime našeg kluba mogu reći da mislim da se ovaj put radi zaista o ozbiljnom zakonu koji može doživjeti svoju realizaciju i koji zapravo može riješiti ovaj problem koji mi imamo od početka zapravo postojanja Republike Hrvatske.
Možemo o tome raspravljati i emotivno pa reći ne znam jel' to trebalo, jel' to nije trebalo, jel' to nasljeđe iz bivših država ili nije, ali mislim da to nije predmet rasprave i da time nećemo doći do rješenja. Rješenje je u ovih pet mjera i rješenje je u principu evo vidite za ove štete koje mi danas plaćamo po odlukama Vrhovnog suda i ovoga, mislim da tu negdje ima podatak koji ste stavili 226 tužbi i da je tu zapravo već određeno plaćanje oko 10 milijuna kuna ili 1,3 milijuna eura štete koju zapravo je sud svojim presudama odredio.
Zato nam je cilj i potreba da što prije u ovo uđemo. Rokovi koje ste dali unutra su vrlo ambiciozni, a na tome treba raditi u principu da se ovaj problem riješi i da svi ti ljudi na koncu budu negdje zadovoljni koliko je god to moguće, a iz ovoga vidim da bi mogli bit zadovoljni i vlasnici, ali i sami zaštićeni najmoprimci koji zapravo u cijelom ovom sustavu bolje prolaze. To je rekao i Europski sud za ljudska prava. Ali ovo zadnje rješenje iz 2018. je bilo malo pretjerano i tu je evo naš Ustavni sud donio odluku kojom je sve vratio na nekakav početak.
Stoga Klub Hrvatske demokratske zajednice podržat će ovaj zakon u prvom čitanju, a vjerujem da uz neke i nomotehničke dorade on može u drugom čitanju bit i bolji.
Hvala lijepo.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Zahvaljujem se.
Kolegica Anka Mrak Taritaš će govoriti u ime Kluba zastupnika Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom.
Izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani ministre sa suradnikom, kolegice i kolege.
Riječ je o jednom ja bih rekla izuzetnom bitno i važnom zakonu kojim se pokušava riješiti zaostali problem ili niz zaostalih nepravdi i ne rješava se na način da se uspostavljaju nove nepravde nego bih rekla da se je država u ovom slučaju ipak odlučila preuzeti na sebe odgovornost i probati galantno to riješiti da podjednako budu zadovoljni svi, pri tom ću naravno navesti svije suprotstavljene strane, jedno su zaštićeni najmoprimci, a drugo su vlasnici. I stvari nisu od jučer i stvari se pokušavaju riješiti godinama.
Ja sam, to često znam navesti, ja sam arhitekt i onda kad uđem u neke pravne situacije koje bi meni sa tehničke razine bile vrlo jednostavne, a onda od pravnika zapravo čujem da to baš i nije tako i treba ih poštivati i treba ih slušati.
Prvi put kad sam se susrela što znači odgovornost države bilo je na jednom puno jednostavnijem primjeru, a bilo je riječ o tome da je, zgodna je priča zato ću je ovdje i navesti, da je matičar u jednom malom mjestu u jednoj zemlji koja je članica EU izdao potvrdu iz Matične knjige rođenih da osoba je slobodna, da nije vjenčana, a stvar je u tome bilo je riječ o jednoj muškoj osobi koja je bila u braku i koja je na temelju te potvrde u jednoj drugoj zemlji sklopio drugi brak i kad je žena s kojom se sklopio brak doznala to sve zajedno onda je tužila državu za to da je obmanula i da je izdala krivu potvrdu i država je dakle tužba protiv države je bila usvojena i država je morala platiti odštetu zato što je matičar u jednom malom mjestu izdao krivu potvrdu.
Ovo je na prvi pogled izgleda da nema nikakvih sličnosti, ali ovo je ista stvar, dakle bazično je ista stvar. No pri tom što želim reći, mi imamo iz 1996.g. Zakon o najmu stanova i tim Zakonom o najmu stanova smo utvrdili tko su zaštićeni najmoprimci, dakle u onoj državi u socijalizmu je bilo stanarsko pravo i vi ste imali stanarsko pravo bez obzira da li je to bilo društveno vlasništvo tad ili ste čak imali i stanarsko pravo na nečemu što je bilo privatno vlasništvo i zakon iz '96. tu imamo razliku i nastaju dvije strane. S jedne strane vlasnici koji se opravdano kažu, meni je moj stan oduzet ja sam vlasnik tog stana, ja želim taj stan nazad, a vi se pobrinite za zaštićene najmoprimce jer nisam ih ja uselio unutra, uselila ih je neka država i postoje pravni slijednici. Pri tom kad ste mladi i kad ovako idete sa sjekirom rješavat stvari onda sa sjekirom kažete baš me briga, vlasnicima stanovi nazad, a s ovim ljudima što će biti baš me briga.
Ali to tako u jednoj državi u jednoj suvisloj državi u jednom suvislom sustavu ne možete riješiti. Pri tom morate znati da su ti vlasnici dobivali najam koji je u puno slučajevima bio manji nego što je bila kasnije bila uvedena pričuva koju oni plaćaju, vlasnik plaća pričuvu, da su dobivali najam da je obveza održavanje nekretnine bila na njima, da je taj najam koji je bio na godišnjoj razini u čestom slučaju bio puno manji od svega toga.
Iza 5. studenog '96. koji mora biti datum, dakle to je ona rijeka, rubikon koju ne prelazimo 5. studeni mora biti po meni u čl. 1. ovog zakona jasno naveden da se iza 5. studenog odnosi iz jednostavnog razloga što se je dakle do 5. studenog, iza 5. studenog se je s tim stanovima dilalo. Kupovali su namjerno stanove gdje su vlasnici za male novce prodavali vrijedne stanove na dobrim lokacijama jer su rekli gle imam unutra zaštićenog najmoprimca, bez obzira kako su ih zvali stanar, zaštićeni najmoprimac i ostalo, i neki su namjerno za male novce kupili te stanove i na različite načine zaštićene najmoprimce iz tih stanova tjerali van.
Dakle, ja apsolutno razumijem vlasnike koji se nalaze u situaciji da do svojih nekretnina ne mogu, da prolaze uz svoje nekretnine, da imaju zaista niz, niz neprilika. Bio je jedan slučaj koji jako dobro pamtim gdje je vlasnik dakle djeca od vlasnika su bili podstanari u istoj zgradi u kojoj je taj vlasnik imao stan sa zaštićenim najmoprimcem, pa ima da iskočite iz vlastite kože van. To je realnost.
S druge strane, ajdemo pogledati drugu stranu medalje, imamo zaštićene najmoprimce u trenutku kad je netko dobio stanarsko pravo, da budem poštena do kraja, uglavninama su to riječ o stanovima koji su na dobrim lokacijama u gradovima i kad je neko dobio stanarsko pravo je mogao možda i znao da je to od nekog bivšeg vlasnika, ali to u tom trenutku mu se činilo nevažno.
Ja se sjećam jednog slučaja gdje su imali, gdje je bio dva stanarska prava su mijenjali za status stanarskog prava u većem stanu koji je gdje su dobili status zaštićenog najmoprimca i pri tom ljudi koji su imali stanarska prava na tzv. društvenim stanovima su te svoje stanove mogli otkupiti oni nisu i oni pitaju zašto ja nisam mogao otkupiti. Dakle, možete razumjeti i te ljude.
Godinama se je taj problem probao rješavati. Sjećam se i zakona koji su bili čak i prošli su čitanje u ovom Saboru i nisu išli dalje iz jednostavnog razloga što se to svaki put pretvarao u politički problem, i sjećam se i jednog zakona koji je tamo pisan 2004.-2005. i tad se je baratalo s podatkom da zaštićenih najmoprimaca ima negdje, takvih stanova ima negdje oko 15-ak tisuća.
Kad je riječ o tome vrijeme, ja ono ću sad reći je vrlo grubo, ali riječ je o tome da je vrijeme napravilo svoje. Zaštićeni najmoprimci jednostavno smrću onog koji je bio zaštićeni najmoprimac vlasnik dol… dakle, vlasniku se vraća njegov stan koji mu je bio oduzet i gdje su bili zaštićeni najmoprimci. Oni koji su mogli riješiti odnos između vlasnika i zaštićenih najmoprimaca su to riješili. Jednom prilikom je mene jedna moja prijateljica rekla, čuj moja, ne znam netko je imamo, mama je imala valjda status zaštićenog najmoprimca, ja velim jel se ti možeš dogovoriti s vlasnikom, ona je rekla pa mogu. Ja kažem to ti je jedino ispravno, dogovori se s vlasnikom i riješi. Tako je i bilo.
Ono što je sad ostalo ministarstvu su bile stvari koje su, godinama mogli riješiti. Pritom da budem poštena dokraja i to je ministar rekao, ali možda je malo slabije naglasio. Novci u prvom kad su išli novci za otkup stanarskih prava odnos je bio 90% je išlo jedinicama lokalne samouprave, 10% državi. Druga izmjena zakona je odnos bio 60 40. Od tih novaca su jedinice lokalne samouprave trebale riješiti problem zaštićenih najmoprimaca. Da su ih riješili mi ne bih imali ni danas presude, nit bih imali danas rasprave, nit bih imali danas cijelu ovu priču. I puno je jedinica lokalne samouprave i riješilo. U jednom trenutku kad smo tražili podatke i dolazili do podataka, ono što smo dobili podatke s kojima smo mogli baratat da je glavnina toga ostala u Gradu Zagrebu neriješeno gdje je usput budi rečeno i bilo najviše stanova koji su bili u otkupu stanarskog prava, dakle Grad Zagreb je ostao neriješen. Neriješen je ostao Split, nešto malo Dubrovnik, u Rijeci se je baratalo ja mislim s 10-ak stanova u jednom času vjerojatno je to i manje, a u svim drugim gradovima se nešto oko 10-ak stanova se baratalo u Dubrovniku, a svim drugim gradovima baratate sa 2-3 stana koja su neriješena. Dakle, brojka koja je neza… koja je zapravo zanemariva.
Pritom kad kažem kako je vrijeme učinilo svoje, na, prema popisu stanovništva 2011. godine je bilo 3.831 kućanstvo zaštićenih najmoprimaca, ali po različitim osnovama pa bi onda trebalo i vidjeti koja je. Meni se čini da prema podacima kojima raspolaže ministarstvo i ono što u javnom prostoru se komunicira da je to u ovom trenutku negdje maksimu, maksimu maksimuma tisuću i po stanova, mislim da se više barata onom brojkom oko tisuću.
Interes svih treba biti da se to što prije riješi. Interes vlasnika da konačno uspiju doći do svoje nekretnine ili da budu obeštećeni, a interes najmoprimaca jednako tako da riješe svoj problem iz jednostavnog razloga što su to i u ovom trenutku stariji ljudi. 2018. godine je išlo sa izmjenom Zakona o najmu stanova. Ja se jako dobro sjećam te rasprave. Jako se dobro sjećam da sam bila i protiv toga. Jako se dobro sjećam i da sam govorila tu i rekla sam način na koji rješavate, rješavate sjekirom. Model rješavanja sjekirom nije nikad dobar jer onda tamo gdje presiječete, presiječete. Tad sam došla do ovog sto… ove klupe tu i rekla sam pa dajte izvucite jer je 2013. godine napravljen jedan prijedlog zakona u kojem su sudjelovali svi stručnjaci s te problematike i jednako tako su sudjelovali i udruge vlasnika i udruga zaštićenih najmoprimaca. On je bio u raspravi, u javnoj raspravi je bio mjesec dana, bile su čak i obrađene primjedbe no pitanje je zašto nije išlo dalje je, tema je politike zašto nije išlo dalje. U tom prijedlogu zakona i tu se i referira na iz 2013. odnosno 2014. je bilo isto je bio jedan model u kojem dolazite do tržišne, do tržišne najamnine način na koji se to može rješavati, ali morate znati da je i stanje proračuna 2013.-2014. bilo znatno drugačije nego što je danas, ali to je drugi par rukava i tad sam rekla 2018. pa zašto niste izvukli taj prijedlog i počeli ići, ovaj prijedlog vam nije dobar. Nisam ja sad nešto specijalno vidovita, niti pametna, niti bilo šta drugo ne čudi me da je Ustavni sud 2020. donesao takvu odluku, bilo je za očekivati da će Ustavni sud donijeti odluku.
Učili su me po putu da su, da kad idete s nekim prijedlozima da uvijek postoji jedna količina nezadovoljstva i da jedna određena količina nezadovoljstva treba biti prisutna. Bez obzira, to sam rekla i kad sam tražila i stanku u ime kluba. Kad ste oporbena političarka onda vam je stvar vrlo jednostavna, dođete i napadate onako iz sveg oružja pucate pa tko pogine, tko ne pogine, ali ja nekako mislim da je ovaj sabor i bez obzira koliko nas ima i zaslužilo glas razuma i dok se bavim ovim jednim zanimljivim dosta nepopularnim zanimanjem koje se bavim politika nastojim biti glas razuma i nastojim kad je nešto, kad nešto ima ima budućnosti i to reći.
Meni se čini čitajući ovaj prijedlog zakona slijedeće, a to je da se je, da se najbliže došlo rješenju da se problem riješi. Da je ovaj prijedlog zakona nekako proba dati odgovore i na problem vlasnika koje apsolutno razumijem, ali i na problem zaštićenih najmoprimaca. Puno je jednostavnije otrest i reć baš me briga, ne možeš reći baš me briga ni za jednog građana RH. Činjenica je da zaista možete godinama si bio u tom stanu, koristio si stan, mogao si to riješit, dakle sve to postoji ali mi sad govorimo u ovom trenutku negdje između tisuću, tisuću i pol stanova, govorimo o relativno kratkim rokovima što je izuzetno dobro. Ja ću pojedinačnu raspravu iskoristiti na temu ovih 5 programskih mjera jer mislim da o tome, da se o tome isplati govorit i razgovarat, o tim rokovima da se napravi evidencija, da znaš o čemu je riječ, da sagledaš svaki pojedini stan da znaš koji je put dalje, je apsolutno okej. Tu ostaje ona malo dilema vezano uz subvencije koje dajete za, da morate propisati neke okvire ili nešto kad će država subvencionirati najamninu, dakle 50% će plaćati zaštićeni najmoprimac, a 50% će se subvencionirati od strane države da tu moraju biti nekakvi kriteriji i nekakvi uvjeti da ne ispadne jer dakle, mi jednostavno nosimo breme prošlosti na svojim leđima, nosimo sve ono što kroz prošlost nismo riješili do kraja. Mi možemo nabrajati brdo slučajeva, dakle bilo je na ovoj, na ovoj političkoj sceni i uvaženih političara pod navodnicima koji su se rastavljali samo iz razloga da ostanu, dakle da, da, da mogu imati, da jedan od supružnika ostaje status zaštićenog najmoprimca, dakle bilo je različitih uvjeta i različitih načina.
Ja se zaista s ove govornice samo zaključno usudim reći da smo ovim prijedlogom zakona, da je država zaista, nije više maćeha nego pokušava riješit problem i da smo najbliže rješavanju dugogodišnjeg problema, hvala lijepo.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala vama.
Evo u ime Kluba zastupnika SDSS-a kolega Boris Milošević.

Milošević, Boris (SDSS)
Poštovani potpredsjedniče HS, poštovani ministre sa suradnikom, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
Moram priznati da sam u rijetko kojem prijedlogu zakona vidio ovako dobar uvod odnosno ocjenu stanja i pripremu zakonskog teksta. Sve je tu navedeno, kronološki se navode sva zakonska rješenja koja su utjecala na dvije nepomirljive skupine, na njihove sudbine, a govorimo o vlasnicima stanova i zaštićenim najmoprimcima. Tu su navedene i sve presude Europskog suda za ljudska prava, odluke Ustavnog suda i evo sad 2024. pokušavamo riješiti ili možda bolje reći presjeći ovaj gordijski čvor koji je trebalo presjeći prije 30.g. prije donošenja Zakona o najmu stanova iz 1996.. Samo da smo poštivali odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo i prihode od prodaje tih stanova u skladu sa zakonom usmjeravali u svrhu stambenog zbrinjavanja ljudi o čijoj sudbini danas raspravljamo mi taj problem ne bi imali.
Vjerojatno u svojoj raspravi neću reći ništa novo što već nije rečeno, ali htio bih naglasiti da sve nepravde koje želimo ovim zakonom odnosno prijedlogom ispraviti i jednoj i drugoj skupini, dakle i vlasnicima i zaštićenim najmoprimcima, dakle tu nepravdu je prouzročila država, ova ili ona, svojim zakonskim rješenjima u određenom trenutku.
Problem koji se želi riješiti je nastao nakon Drugog svjetskog rata, nacionalizacijom privatne imovine kad je sve postajalo državno vlasništvo i kuće i stanovi. Denacionalizacijom imovina je vraćena vlasnicima ili njihovim nasljednicima, a stanari koji su se evo zatekli u stanovima koji su vraćeni odnosno koji zapravo nisu ni bili oduzeti u ovim slučajevima, su imali stanarsko pravo kao i velika većina ostalih građana RH. No dok je većina koja je stanovala u zgradama koje su bile u državnom vlasništvu i koja je stanovala u stanovima koji su za vrijeme socijalizma izgrađena su svoje stambeno pitanje riješili povoljnim otkupom, a građani u nekretninama evo u privatnom vlasništvu nisu mogli otkupiti stanove po povlaštenim cijenama iako su imali isti status dakle nositelja stanarskog prava i iako su godinama uplaćivali u stambene fondove. Tako su se našli u problemu koji do danas nije adekvatno riješen osim što ih je država proglasila zaštićenim najmoprimcima.
Ono što je važno naglasiti, a često i sami ti zaštićeni najmoprimci naglašavaju, ja smatram da je to potrebno reći, da oni u stanove u kojima, stanove u kojima žive nisu ušli dakle na silu, provalom, već su te stanove dobili kao i svi ostali nositelji stanarskog prava.
Koristim priliku i da kažem da iako ovim prijedlogom zakona pokušavamo riješiti dakle nepravdu koja je nastala nakon Drugog svjetskog rata, smatram potrebnim spomenuti i nepravdu koja je nastala za vrijeme Drugog svjetskog rata, a koja je ostala bez rješenja i bez promjena. Govorim dakle o vremenu Drugog svjetskog rata kada je ustaška vlast legalizirala pljačkom, uglavnom grabež židovske imovine, dakle nekretnina i pokretnina, najviše na području Grada Zagreba u kojem je živjela polovina hrvatskih Židova, gdje se nalazila dakle glavnina njihove imovine u njihovom vlasništvu. Isto je bilo i sa imovinom Srba u republici, u tadašnjoj Hrvatskoj odnosno NDH, sva imovina, novac, stanovi, kuće, vrijedne pokretnine, firme, su oduzete, a nova vlast nakon Drugog svjetskog rata ništa od toga nije vratila nego je zapravo zadržala oduzeto i sad smo tu gdje smo.
Dakle, imamo ovaj prijedlog zakona, posebnog zakona čiji je temeljni cilj da se izvrši presuda Europskog suda, kao i odluke Ustavnih sudova, da se pronađe zakonodavni model koji će ispraviti štetu vlasnicima stanova uz istodobno omogućavanje zaštićenim najmoprimcima da ostvare pravo na dom. Pred nama je dakle jedan kompleksan problem sa jako puno argumenata za i protiv kako zaštiti vlasnike koji žele mirno uživati svoje vlasništvo, ali s druge strane kako zaštititi zaštićene najmoprimce koji traže pravo i pravdu pozivajući se na svoje traženje da im se omogući otkup stanova jednako kao i drugim nositeljima stanarskog prava, dakle po povoljnim uvjetima. Svako rješenje koje pronađemo u ovoj sabornici traže određeni balans ili kompromis. Prije više od 5.g. smo raspravljali o zakonskom prijedlogu koji je na kraju i izglasan ali je Ustavni sud ukinuo to i moje razmišljanje i tada i sada je bio strah, strah od kapaciteta države da provede ono što je predloženo tad u onom zakonu, a sad što se predlaže u ovom zakonu. Moj strah je opravdan, smatram opravdanim jer nismo dakle poštovali rješenje koje je postojalo u zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, dakle nismo prihode od prodaje stanova uložili da stambeno riješimo bivše .../Govornik se ne razumije./... stanarsko prava, a drugo, početkom 90-ih veliki broj građana srpske nacionalnosti je nepravedno izgubio stanarsko pravo koje nije vraćeno kao institut, nije im dakle vraćeno, već je prije 20-ak godina osmišljen institut stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava i tada je bio nakon toga donesen plan, plan da se do 2011. stambeno zbrinu svi bivši nositelji prava srpske nacionalnosti koji su podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje i za koje je nakon strogih filtera utvrđeno da imaju pravo na takvu vrstu stambenog zbrinjavanja, do 2011., odnosno najkasnije do ulaska RH u EU.
Evo, 2024., mi još nismo riješili taj problem, odnosno on je pravno riješen, ali taj proces operativno nije završen. A sad imamo obavezu da rješavamo i ovu kategoriju zaštićenih najmoprimaca. Iz tog razloga sam skeptičan u naše kapacitete rješavanja ovog problema, unatoč, siguran sam, dobrim namjerama predlagatelja. I unatoč nekoj vrsti paradoksa danas jer stanova ima. Hrvatska prema podacima DZS-a ima 600 tisuća nenastanjenih, dakle praznih stanova.
Sama država danas gradi zgrade na Baniji, radi POS-ove zgrade, smješta u državne stanove brojne kategorije zaštićenih skupina, dakle kapaciteti za rješavanje ovog problema su nikad veći, veći nego ikad prije, ali svejedno, moram izraziti tu svoj oprez. Uvodno sam pohvalio tekst ocijene stanja i htio bih reći i da je dobro da je tu navedeno, da su navedene brojčane procjene predlagatelja o načinu rješavanja. Dakle koliko će možda biti isplata, koliko će biti gradnje stanova potencijalnog otkupa, sve to je u nekim prijašnjim prijedlozima rješenja nedostajalo.
Uspostava registra stanova je dobra, ali mislim da neće ići u, operativno glatko i smatram da bi možda ako se može pronaći način da se ne čeka izglasavanje zakona, nego da se nađe način prije stupanja zakona na snagu da se operativno krene ustrojavati registar, jer ako je registar osnova za utvrđivanje nekog stvarnog stanja i platforma za rješavanje problema, onda smo u nekako već u zakašnjenju, kažem, kad zakon bude izglasan, ako bude izglasan u ovom obliku, vjerujem da će biti operativno problema oko uspostave registra koji, kažem, je dobra ideja.
Predlagatelj je svjestan, kao i mi zastupnici da se vodi jako veliki broj sudskih postupaka radi iseljenja i predaje u posjed, što uzrokuje dakle između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova, što uzrokuje jednoj drugoj strani troškove, a i samoj državi. Zakon nešto oko tih sudskih postupaka navodi u čl. 15 prijedloga, ali činjenica je, to je bar moje razmišljanje, da ako sutra zakon bude izglasan, ti postupci su bespredmetni i besmisleni. Smatram da bi izrijekom trebalo ugraditi odredbu da se takvi postupci obustavljaju ili suspendiraju do konačnog rješenja svakog konkretnog predmeta kako se ne bi nepotrebno zakazivala daljnja ročišta i da se ne bi producirali troškovi i državi, kažem, i vlasnicima i zaštićenim najmoprimcima.
Nadalje, zakonski prijedlog kaže i prepoznaje da imamo situaciju da se ne radi samo o stanarima koji žive odnosno stanuju u stanovima u vlasništvu fizičkih osoba nego i pravnih osoba. Znam konkretno za grupu građana koji žive u tom svojstvu, dakle zaštićenog najmoprimca, konkretno, u Belom Manastiru gdje je vlasnik, gdje je vlasnik škola i gdje je vlasnik stanova HZMO.
Ti ljudi koji žive u tim stanovima zaslužuju priliku da ih se pravedno riješi, da .../nerazumljivo/... otkupe stan povoljno. Ovako, na ovaj način oni još uvijek proživljavaju kalvariju nesigurnosti oko svog statusa. Ti stanovi bi trebali se tretirati kao stanovi u vlasništvu RH, dakle stanovi koji su u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili pravnih osoba čiji je osnivač država ili jedinica lokalne samouprave bi trebali imati status kakav se predlaže za stanove u vlasništvu RH, to bi po meni trebalo jasno navesti i da se tim ljudima onda omogući otkup i u slučaju otkupa bi trebalo voditi računa o ulaganju, dosadašnjem ulaganju tih stanara u te stanove jer kad bi sutra država iz bilo kojeg razloga htjela iseliti te ljude imala bi trošak iseljenja pa bi morala ulagati i u uređenje tih stanova ako bi taj stan htjeli drugom nekom dati da stambeno zbrinu bilo koju obitelj ili stanara ili ako bi htjeli prodati, dakle morali bi uložiti i to bi bio trošak za državu, a vjerujem da bi se kupac teško pronašao jer ti stanovi zapravo najviše vrijede tim ljudima koji praktički od same izgradnje tih stanova žive u tim stanovima.
Dakle kad donosimo odnosno i raspravljamo, kad budemo donosili neko zakonsko rješenje, moramo voditi računa o jednakosti jedne i druge skupine, moramo voditi računa o razmjernosti i činjenici da se te dvije skupine na koje se zakon odnosno ovaj prijedlog zakona odnosi da su one žrtve države odnosno da je sama država stvorila ovakve odnose, a sve je to zapravo lijepo predlagatelj opisao u ocijeni stanja u ovom prijedlogu zakona. Iz tog razloga smatram da bi država trebala podnijeti najveći teret rješenja ovog problema. Hvala.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala vama.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govorit će kolega Željko Pavić. Izvolite Željko.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Zahvaljujem poštovani predsjedavajući.
Evo danas su ovdje kolege iz HDZ-a govorile o vrućem krumpiru kojeg rješava Vlada koja je trenutno aktualna pa ću samo reći da je taj krumpir zapravo HDZ-ov krumpir, a da je vruć činjenica je samo zbog toga što je sud za ljudska prava, Europski sud za ljudska prava donio presudu kakvu je donio. Reći ću vam zašto je to HDZ-ov krumpir. Svi su ovdje govorili o bivšoj državi, o tome kako je bivša država nekome nešto uzela, nekome nešto dala ali su zaboravili da je od 1990. godine do '95. godine prodano 318 tisuća stanova u društvenom vlasništvu i da je jedan od ciljeva bio da se sa tim sredstvima izgrade stanovi, jedan dio stanova koji će se dati zaštićenim najmoprimcima. Stanovi su se prodali, novac se je prikupio, a jedinice lokalne samouprave taj dio posla nisu odradile. To sam danas i zamolio ministra da mi odgovori koliko je to stanova sa tim sredstvima izgrađeno, bilo je rečeno, koliko zna ni jedan stan. Što znači da su tadašnje jedinice lokalne samouprave sredstva potrošila nenamjenski. Što je protivno zakonu, što znači da su kršili zakon i sredstva nisu potrošili za ono za što su ih trebali potrošiti. E, nadalje krumpir je vruć zbog toga što je zakonom iz 1996. godine su se nakon toga pokušali spasiti čelnici jedinica lokalne samouprave i same jedinice lokalne samouprave koje su sredstva potrošili nenamjenski pa se donio novi zakon i onda se od '96. godine do danas, znači 28 godina nije napravilo apsolutno ništa. Naravno da ni najmoprimci ni najmodavci nisu bili zadovoljni svojim statusom, problem nije riješen i danas imamo problem koji imamo. I logično je da država koja je izgenerirala problem '90.-e godine kada je prodala sve te stanove danas i preuzima maksimalnu odgovornost i da taj problem treba riješiti i to na opće zadovoljstvo. Zadovoljstvo jednih i drugih. Isto tako ono što smatramo da je neprihvatljivo je da danas imamo registar koji nije ažuran. Mi smo poštovani ministre u ovoj državi izradili cijeli niz registara koji su se inicijalno punili sa podacima i nakon nekoliko mjeseci su svi zaboravili da ti podaci uopće u tim registrima postoje, da postoje ti registri i nakon mjesec, dva, tri, pet ti podaci više nisu bili valjani, registri su bili zapravo neiskoristivi. To nam se desilo i sa ovim registrom u kojem smo imali 3.600 stanova, danas pretpostavka je evo vaša, da imamo negdje otprilike oko 1000 do 1.500 stanova u tom statusu, međutim posljednji registar mi trebamo ponovno izraditi i to je neprihvatljivo zato što smo uzeli novac iz proračuna, izgradili smo registre, potrošili smo novac za unos podataka, a danas opet nemamo ništa. Nije mi jasno zbog čega se sva ona informatička rješenja koja su kroz godine implementirane u RH za koja se godinama plaćala velika svota novaca danas ponovno moraju graditi, ponovno se moraju plaćati informacijska rješenja da bismo mogli riješiti problem, evo konkretno sada sa 1.500 stanova. Baš me interesira koliko će taj registar koštati i tko će ga napuniti sa podacima. Znate i sami, problemi su veliki zato što jedan dio podataka trebaju prijaviti jedinice lokalne samouprave, a onaj dio podatak koji ne prijave jedinice lokalne samouprave trebali prijaviti sami najmodavci odnosno najmoprimci, s time da se najmodavci i najmoprimci trebaju dogovoriti da bi ušli unutra podaci koji su jedinstveni i koji su zapravo i za jedne i za druge po nekim kriterijima točne. Prema tome imamo probleme koji su nastali u ovoj državi i kao što sam rekao smatramo da ih treba ova država rješavati. Zakon kao takav, evo pred nama je, čuli smo danas i od pravobraniteljice poslala nam je jučer dopis koje su njene primjedbe, neću ih ponavljati jer je već jedna kolegica, kolegica je već imala svoje izlaganje na tu temu pa neću ponavljati koji su problemi i koje probleme treba rješavati po prijedlozima javne pravobraniteljice ali smatramo da se mora to krenuti u rješenje što je moguće ranije. To ne znači sa 1.01.2025. godine jer to je kasno. Ono što je rekao kolega prije mene, registar moramo uspostaviti što je prije moguće tako da u momentu stupanja na snagu imamo gotov registar i da se po njemu može raditi. Onda to ima smisla. Osim toga ako se znalo da zakon ide u proceduru sada kad je išao u proceduru, do sada se mogao registar u potpunosti izgraditi. Mogli smo imati 6 iteracija prikupljanja podataka i doći do točnih podataka i znati danas tu na saboru koliko je to stanova u pitanju, koliko je najmoprimaca spremno otkupiti stanove, koliko je najmodavaca spremno prodati stanove, što ćemo sa tim stanovima. To smo sve mogli imati jer se na to čeka 28 godina. To se ne čeka 1 dan nego 28 godina, od 1996. godine. Prema tome problemi su tu, sad se pokušavaju riješiti preko koljena, hoće li se uspješno riješiti to ćemo vidjeti poslije 1.01.2025. godine. Ja se nadam, ja se nadam da će to biti na zadovoljstvo i najmodavaca i najmoprimaca i da ćemo nakon toga moći reći da je država napravila dobar potez iako u ovom momentu u to sumnjam. Hvala lijepa.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
U ime Kluba. Imamo povredu Poslovnika, kolegica Perić Grozdana, izvolite.

Perić, Grozdana (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Čl. 238. gdje kolega Pavić iznosi neistine, dakle samo grad Zadar je na ime zaštićenih najmoprimaca izgradio od sredstava od prodaje stanova oko 150 stanova plus infrastrukturu za poticanu stanogradnju, a za to je izgrađeno još jako puno drugih stanova. Prema tome, upravo namjenski utrošena sredstva od prodaje stanova.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Vrlo dobra replika moram pohvaliti. Baš ono prava replika, ali nije povreda Poslovnika pa dobivate opomenu.
Ali evo kolega Pavić deklarira povredu Poslovnika.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
238. Poštovana zastupnice ja sam samo citirao ministra. Znači ministar je rekao da nije izgrađen ni jedan jedini stan od tih sredstava. To je vaš ministar, pa probajte sa njim porazgovarati, probajte uskladiti stavove.
Ja ne znam jesu ti stanovi izgrađeni '95. godine ili su izgrađeni sada, o tome isto trebaju porazgovarati.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Evo ja zdušno zagovaram promjenu Poslovnika da ne moram davat opomenu na replike koje imaju smisla. Ovo mi se čini repliciranje. Onda i kolega Pavić dobiva opomenu, jer to nije po sadašnjem Poslovniku povreda Poslovnika.
A sada će kolegica Urša Raukar-Gamulin govoriti u ime Kluba zastupnika MOŽEMO.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče, kolegice, kolege, gospodo iz ministarstva, ministre.
Dakle ipak ću ja još jednom ponoviti kako je ova cijela priča naravno znamo svi započela devedesetih, ranih devedesetih kada je pokrenut otkup državnih stanova. Krucijalna razlika je bila između nacionaliziranih i konfisciranih stanova. Naravno govorimo nakon Drugog svjetskog rata, dakle građani sa stanarskim pravom u državnim stanovima koji su bili nacionalizirani su dobili mogućnost otkupa po povoljnijim cijenama, a od tog skupljenog novca koji nije bio mali su trebali biti obeštećeni vlasnici konfisciranih stanova.
Kao što znamo to se nije dogodilo i kreće kalvarija koja traje eto do dana današnjega u kojem se međusobno potiru dva zapravo Ustavom zagarantirana prava, a to je pravo na dom i pravo na privatno vlasništvo. U cijelom tom procesu otkupa stanova i denacionalizacije bilo je mnogo problema i sve to skupa zapravo nije bilo ispravljanje nepravdi kako su vladajući govorili nego često stvaranje novih. Pa želim se prisjetiti jednog događaja iz '92. godine kada je Vlada donijela uredbu sa zakonskom snagom koja je važila samo jedan dan kako bi Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik otkupio stanove u vili u Nazorovoj i tako postao jedinim vlasnikom cijele vile.
To je naravno presedan u toj cijeloj priči sa otkupom stanova, no ja sam to osobno zapamtila kao prijelomnu točku nakon koje je slijedila privatizacija, pretvorba jedna nezapamćena pljačka Hrvatske i hrvatskih dobara. Taj otkup stanova u Nazorovoj ulici sa uredbom Vlade koja je vrijedila jedan dan bila je zapravo pokazna vježba za tu kriminalnu i sramotnu pretvorbu i privatizaciju, a koja je poslužila za prvotnu akumulaciju kapitala 200 bogatih obitelji što je i bio politički plan koji je Franjo Tuđman i iznio u ranim devedesetima. Podsjetit ćemo se da je stotine tisuća radnika bačeno na ulicu, uništene su firme, poduzeća od kojih bi značajan broj ipak mogao djelovati i raditi i dan danas.
I posljedice tog užasa mi osjećamo i danas, današnja korupcija i krađe imaju svoje korijene i u tim ranim devedesetima. Ali vratimo se na problem sada konfisciranih stanova, zaštićenih najmoprimaca i naravno vlasnika. Ponovit ću da je jasno da je taj cijeli problem uzrokovala država jer se nije držala vlastitih odluka, a to je kao što sam rekla i kao što je poznato isplata obeštećenja vlasnika konfisciranih stanova iz novaca dobivenih od otkupa stanova.
Krivnja države u odnosu na vlasnike i stanare bila je u tome da država nije još na početku tog procesa jednako tretirala sve stanare i sve bivše vlasnike. Država je izabrala tada model u kojem su zapravo svi bili nezadovoljni. Bivši vlasnici nacionaliziranih stanova koje su dobili izuzetno malo u odnosu na stvarnu, realnu vrijednost nekretnina. Vlasnici konfisciranih stanova jer gotovo dva i pol desetljeća plus vrijeme od same konfiskacije, dakle cijeli jedan ljudski vijek, život nisu mogli biti u stanu i raspolagati stanom, a nisu imali ni najamninu. Nezadovoljni su i najmoprimci, zaštićeni najmoprimci u konfisciranim stanovima koji nisu mogli otkupiti stan jer im je to postao dom, a uz to neki su stanari tamo gdje bivših vlasnika više nije bilo ipak mogli otkupiti stan, pa je i tu došlo do nejednakosti.
I možemo zaključiti da su zapravo zadovoljni bili ili jesu samo nositelji stanarskog prava u nacionaliziranim stanovima, te oni koji su i sagrađeni kao društveno vlasništvo i u kojima se pitanje povrata nije ni postavljalo. Oni su za male novce otkupili svoje stanove, postali vlasnici i jedino se prema njima država u tranziciji ponijela kao socijalna država.
Zašto je država otezala sa rješavanjem tog problema i donosila propise koji su redom padali na Ustavnom sudu ili su u Europskom sudu za ljudska prava nećemo nikada razumjeti zašto država ni dan danas nema registar konfisciranih stanova sa zaštićenim najmoprimcima nego sada propisao još godinu dana za izradu takvih registra. Rekla bih da isto tako ostaje potpuno nejasno hoće li se ovim prijedlogom razriješiti ovaj mučan problem ovisi o volji ministarstva da do drugog čitanja da se ministar sastane sa predstavnicima kako vlasnika tako i zaštićenih najmoprimaca i do kraja izbrusi ove modele dođe do mogućeg dogovora kako bi zakon kada bude izglasan bio i lakše primjenjiv. I zalažemo se također da se do drugog čitanja uzmu u obzir primjedbe pučke pravobraniteljice.
Želim naglasiti da ove predložene mjere u značajnoj mjeri vode računa o obje strane ili da kažem o odnosu ustavnog prava na dom i ustavnog prava na privatno vlasništvo. Ali u nekim stvarima ipak rekla bih nije dovoljno vođeno računa o određenim okolnostima, tako npr. mislimo mi u klubu Možemo! da postoji problem što će se 1.1.2025. uvesti tržišna najamnina jer bez obzira što je predviđeno da država sufinancira 50% ipak pretpostavlja se da mnogi neće imati mogućnosti da plate preostalih 50% jer velik broj zaštićenih najmoprimaca su umirovljenici i postoji velika vjerojatnost da naravno zbog svojih mirovina neće imati potrebna sredstva.
Zato smatramo da svakako do drugog čitanja potrebno napraviti kriterije za sufinanciranje i predvidjeti da sufinanciranje bude i veće ovisno o primanjima zaštićenih najmoprimaca. Smatramo da je dobro što postoji nekoliko alternativnih načina rješavanja odnosa zaštićenih najmoprimaca i vlasnika od mogućnosti pretvaranja odnosa u klasični najam uz podršku države u sufinanciranju do mogućnosti koja će se vjerojatno najviše koristiti vraćanja stanja vlasniku i osiguranju doma za zaštićene stanare u stanu u vlasništvu RH te također smatramo važnim mogućnost otkupa tog stana od strane zaštićenih najmoprimaca.
No isto tako smatramo da je potrebno osigurati nadzor nad primjenom mjere koja previđa smještaj najmoprimaca starijih od 65 godina u starački dom, a podredno u slučaju nedostatka kapaciteta u domove socijalne skrbi. Svakako bi bilo potrebno i neophodno eliminirati svaki oblik prisile ili osigurati, bolje rečeno slobodnu volju zaštićenih stanara kako ne bismo imali eventualna nova kršenja ljudskih prava u primjeni navedene mjere.
Ponovit ću da smatramo da zaista nije potrebna godina dana za izradu registra stanova i početak primjene mjera te da je u narednom periodu do drugog čitanja važno nomotehnički doraditi određene pojmove, definirati rokove izvršenja rješenja za najmoprimce u primjeni mjera da se ne bi našli u vakuumu nakon izlaska iz stana te osigurati adekvatne mjere i rješenja za one slučajeve kada su zaštićeni najmoprimci ujedno i suvlasnici jednog dijela nekretnine, primjerice u polovici koju su otkupili.
Do drugog čitanja snažno se zalažemo i nadamo se da će se učiniti ovi potrebni koraci kako bi se ova višedesetljetna vrlo mučna situacija koju je uzrokovala država, da će se učinit svi napori da se ona konačno razriješi i da u tim rješenjima doista i zaštićeni najmoprimci i bivši vlasnici tj. vlasnici imaju dosegnu neku pravdu.
Evo zahvaljujem.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala vama.
Povreda poslovnika kolegica Grozdana Perić.

Perić, Grozdana (HDZ)
Evo ponovno riskiram opomenu, kolegica je isto tako prekršila 238. članak, da li se kolegica upitala koja država je napravila tu nepravdu. Dakle prije 77 godina ne ove države nego one bivše SFRJ. Možda je njoj ta draža. I da je u zadnjih evo 30 i toliko četri godine bio rat i da se taj rat financirao i na koji način.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Da, naravno da to nije povreda poslovnika.
Kolegica Urša Gamulin će odgovorit vjerojatno također pozivajuć se na čl. 238., … draže. Izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
238., zaista vrijeđanje, uvažena kolegice ja sam jedna od onih kojoj du '45. oduzeli jako puno toga, ali ne možete zbog greške i zbog krivih stvari ove bivše države sebe opravdavat. Tri desetljeća vi to niste riješili, vi ste na početku rekli da će se od novaca koji se skupe od otkupa da će se isplatit vlasnike i vi to niste napravili …/Upadica Vidović: Hvala./… Za to vas ne amnestira nikakva Jugoslavija, nikakva.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Dobro je. Povredu poslovnika ste i vi iskoristili kao repliku, opomena.
Povredu poslovnika također i deklarira kolega Borić.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa.
Čl. 238., sad nas stvarno kolegica vrijeđa s obzirom na jedan normalan upit koji je kolegica Perić postavila zato što zna … da je kolegica Raukar tražila povrat imovine, nacionalizirane imovine, da je tako stekla 100.000 kvadrata neke šume, da je dobila dva poslovna prostora u Zagrebu itd., a ima tih nekretnina i poviše kao jedna od najbogatijih zastupnica u stranci Možemo! i kaže ona država koja mi je srušila kuću u Podsusedu i napravila sportsku dvoranu je bila dobra, a ova koja mi je to vratila, e ta ne valja, to su vodili kriminalci ili ovakvi ili onakvi ljudi. Mi to …
.../Upadica: Dobro. U redu. U redu./... moramo reći građanima da shvate.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
U redu, u redu. Nemojte, a sad. Ako hoćete, imate pravo na povredu Poslovnika i kolegica Urša Raukar, ali vi ste, kolega Borić dobili, dobili opomenu jer to nije bila povreda Poslovnika.
Izvolite, kolegice Gamulin.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
A zahvaljujem. 238, vrijeđanje i omalovažavanje. Ja se uopće nisam referirala, ja se uopće nisam referirala na Jugoslaviju, ja sam govorila o onome što je bilo 90-ih godina, gospodo. Ja sam, moja denacionalizacija, by the way, nije završena.
.../Upadica: Bit će toga još./... Još uvijek traje. To isto govori…
.../Upadica: Da./... nešto o ovoj državi. A što se najbogatije tiče, joj, joj, joj. Ajmo se sjetiti da postoji taj blaženi moment za vaše zastupnike da se imovina punoljetne djece ne mora prijavljivati. Pa ajmo vidjeti šta je sa…
.../Upadica: Hvala./... određenim kolegama i …
.../Upadica: Kolegice… /... njihovom djecom.
.../Upadica: Vrijeme./... Zahvaljujem.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Vrijeme je .../nerazumljivo/... vrijeme je isteklo. Dajte, iskoristite još imate i pojedinačnim raspravama pa možete još malo polemizirati o tome. I vi dobivate opomenu, to nisu poslovničke ovaj povrede.
Imamo sad pojedinačnu raspravu kolegice Anke Mrak-Taritaš, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovani ministre sa suradnikom, kolegice i kolege. U raspravi imamo jedan prijedlog zakona, sam naziv zakon je vrlo interesantan, ali ne želim o tome zaista raspravljati negativno, želim raspravljati pozitivno na način da je donešena politička odluka i da postoji volja da se problem riješi.
Ovdje zaista čitam i ovaj prijedlog zakona i sa idejom da problem koji traje dugi niz godina se riješi. Možemo raspravljati na načinu tko je kad kome nešto krivo napravio. Činjenica je da nekako mislim da to treba gledati od '96., dakle od donošenja Zakona o najmu stanova, što je on napravio i što se je napravilo iza toga. Kad jedanput napravite, odnosno ne odradite posao kako treba, onda vam se repovi vuku. Da su sve jedinice lokalne samouprave poštivali način na koji je trebalo koristiti sredstva koja su dobila temeljem otkupa stanova, mi danas ovo ne bi imali u raspravi.
U prvom prijedlogu, odnosno u prvom zakonu koji je bio na snazi je 90% sredstava od otkupa stanova išlo jedinicama lokalne samouprave, 10% državi, kasnije je odnos bio 60-40. Neke općine i gradovi su to napravili, neke, neki gradovi su to napravili djelomično. Danas najviše stanova koji su neriješeni odnosno gdje imamo još uvijek zaštićene najmoprimce je Grad Zagreb, Split, nešto u Dubrovniku, a sve ovo ostalo možete nabrojiti na prste jedne ruke kad govorimo o Rijeci i o nekim drugim stanovima, a imaju neki koji, kao što kolegica Perić maše, koji su svoj riješili. Jesu, oni su od onog što su dobili od otkupa riješili, neki nisu. Ali na kraju dana, kad povučete crtu je odgovornost države. Onaj zakon koji je bio 2018. donešen, neki od nas su sjedili i 2018. u ovoj sabornici i raspravljali o tom zakonu, imali prilike i glasati ili za i protiv, nije želio riješiti problem, tad sam rekla i ponavljam još jedanput.
Ako problem hoćete riješit sjekirom, nećete ga riješiti. Dakle, nesporno je da vlasnici stanova trebaju moći što prije doći do svojih stanova. Nesporno je da su ti vlasnici stanove godinama prolazili uz svoje nekretnine, vidjeli su da nekretnine propadaju, morali možda rješavati svoj problem negdje drugačije, a do svojih stanova nisu mogli doći. Ima da iskoči iz vlastite kože. Zaista ima da iskoči iz vlastite kože i ja ih apsolutno razumijem.
S druge strane i ne mislim da to treba biti suprotstavljena strana, nego mislim da je odgovornost države da sagleda i jedan i drugi problem. Nama u Ustavu piše da smo socijalna država, imamo zaštićene najmoprimce koji su danas već visoke životne dobi, koji, kad su se otkupljivali tzv. društveni stanovi, oni ove stanove nisu mogli otkupiti i pitaju se zašto smo mi građani drugog reda, da sam imao stanarko pravo u onom, nekoj nekretnini bih mogao otkupiti, a ovdje ne mogu i s pravom se pitaju, činjenica je da je zaista tu bilo svega i svačega, da su se ljudi rastavljali, da su na tuđe ime gradili kuće, da su gradili vikendice na moru, da nisu plaćali najam vlasnicima stanova, ali ne idemo gledati i ne treba gledati na lošim primjerima jer tih loših primjera ima koliko hoćete.
Ja sam kad sam raspravljala u ime kluba rekla sljedeće, meni se čini i nekako si uzimam za pravo da nešto o tome znam, da je ovo rješenje najbliže .../nerazumljivo/... da se problem riješi, da smo najbliže tome da se problem riješi. Prvo i osnovno, za to treba biti politička volja. Mi imamo zakon u prvom čitanju. Što se sve može, dakle rasprava u ovim hodnicima, ovog Sabora je, Sabor će se, ne znam, raspustit ćemo se 15.2., raspustit ćemo se, ne znam kad, velika tajna je kad će biti izbori i takav slučaj smo imali s jednim sličnim prijedlogom zakona, prošlo je prvo čitanje, onim zadnjim, zadnjim, na onim parama benzinskim raspustio se Sabor i nikad do drugog čitanja došli nijesmo. Imali smo i takve slučajeve.
Dakle meni se čini da bi interes svih trebao biti da zaista prođemo što prije i prvo i drugo čitanje i da ovakav jedan prijedlog zakona sa nekim izmjenama na koje ukazujemo, zaista i dođe i da dođe u primjenu jer to ponavljam cijelo vrijeme. Ovo su vam zakoni kad vrijeme riješi svoje. Dakle ljudi si sve stariji, zaštićeni najmoprimci, najmoprimac je onaj koji je bio u trenutku i nema nasljeđivanje i nema ničeg, njegovom smrću prestaje taj status i završena je priča.
Tako da zapravo broj stanova koji imaju sta…, dakle gdje je gdje je problem zaštićenih najmoprimac je vremenom sve manji i manji. Mi smo imali tu, tu jednu, u jednoj raspravi se reklo pa smo već mogli napravit registar. Pa mogli smo mi svašta, mogli smo uopće ne imati ovaj problem, ali ga danas imamo.
U jednom naletu je, su bili javni pozivi u svim tiskovinama, dakle kad su se još novine čitale, da se svi koji, koji su u statusu zaštićenih najmoprimaca jave. Jer je ovaj podatak kojim mi baratamo iz 2011. iz popisa stanovništva, kad uđete u taj podatak je pitanje jel je on bio u tom trenutku točan jer je neko svoj status rekao, da ja sam zaštićeni najmoprimac, a možda se je ispostavilo da nije zaštićeni najmoprimac nego ima klasično stanarsko pravo. Dakle, ključna stvar da mi u ovom trenutku koliko stvarno tih stanova ima ne znamo. Mi 2024.g. koliko takvih stanova ima ne znamo.
Ja kad sam čitala, dakle kad je bilo i u pripremi i u javnoj raspravi pratim tu problematika, onda mi se je u jednom trenutku učinilo i pomislila sam ček malo, kakav sad vražji registar, posložite to, izdefinirajte, nemojte sad još u nekakav registar, ali kad sam malo bolje razmislila i kad me ta huja prođe, svaki stan ima svoju priču i svaka nekretnina ima svoju priču i vjerojatno je malo drugačija, pitanje je koliko ih ima sličnih. I zaista je važno da se uspostavi registar i da točno znamo koliko tih stanova ima i da se počne to rješavat.
Jedan od modela, dakle imamo tu 5 modela. Prvi, nagodba, tamo gdje su se već mogli nagodit nagodili su se, ali okej, trebate to ostaviti. Onda iseljenje zaštićenog najmoprimca na temelju isplate, iseljenje iz stana i preseljenje u vlasništvo na osnovi najma i mogućnost otkupljivanja po povoljnim uvjetima. Dakle, meni se čini da svi modeli u kojim mi raspolažemo sa postojećim fondom koji mi imamo i načinom na koji imamo su dobri modeli. Ne mislim da će biti dobar model ako se odlučimo za neku novu gradnju, mislim da je dobar model ako se već gradi iz POS-a da onda, iz POS-a dio stanova ne ide u, u prodaju nego, slobodnu prodaju nego da ostane rezervirano za ovo rješavanje ako je.
Sami dobro vidimo koju muku mučimo cijelo vrijeme sa potrebnom građevinskom infrastrukturom i operativom. Onda muku mučimo na zemljištu koje je u vlasništvu ili JLS ili države. Ako na području cijele RH, a čini mi se da je to realno, imamo u ovom času tisuću, oprostite, takvih slučajeva ili takvih stanova, mislim da model u kojem država se odluči da opet nešto gradi je model koji će smo odugovlačiti. Dok riješite zemljište, dok riješite javnu nabavu, dok krenete gradit, dok to ne nap…, dok se to, dobijete izvođača, napravite i sve ostalo mislim da će proći ponovno slijedećih šta ja znam 3. 4-5.g..
Ja sam mišljenja ako postoji politička volja, a čini mi se da postoji politička volja jel vam je ona bazično važna, ako postoji sredstva u proračuna koja možete iskoristit, a čini mi se da i tu imamo mogućnosti dakle u ovom trenutku u proračunu mislim da su to preduvjeti i da si nekako da za zadatak ova ili neka buduća Vlada odnosno nadam se neka buduća Vlada da zaista u kratkom vremenskom periodu to riješi jer je to interes i vlasnika, ali i interes i zaštićenih najmoprimaca. I ostaje ono što sam rekla i u raspravi u ime kluba da ne zaboravim, dakle kad je riječ o najamnini koja će biti povećana, dio najamnine će plaćati zaštićeni najmoprimci, dio će biti subvencioniran. Mislim da za ovaj dio gdje država subvencionira i država daje određena sredstva zaista mora biti jasno definirana pod kojim uvjetima, što i kako jer ono što nas je život naučio da ništa nije ni crno ni bijelo nego je sivo i po putu imamo razno raznih slučajeva, ali zaista cijenim napor da ovaj problem koji je dugogodišnji problem zaista se na kraju dana i riješi…/Upadica Vidović: Hvala./…hvala lijepo.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Imamo nekoliko replika, kolegica Urša Raukar izvolite.

Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Uvažena i poštovana kolegice, vi ste sada u ovoj vašoj raspravi, kao i u raspravi u ime kluba govorili o ovih 5 mjera, ali evo ja bih vas još jednom pozvala zbog javnosti i mislim da je ovo izuzetno važna i izuzetno bolna tema i slažem se s vama da smo doista nadomak rješenja.
Što bi se do drugog čitanja po vama u tih 5 mjera trebalo, ako možete nekako skraćeno reć, što bi se trebalo poboljšat da dođemo do jednog rješenja koje, ajmo se nadat, bilo zadovoljavajuće za obje strane? Zahvaljujem.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Izvolite odgovor na repliku.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Vrlo jednostavno mogu odgovoriti na vaše pitanje.
Ja bih tih 5 mjera svela na 3 mjere, ostavila bi samo financijski model i povećala etalonsku vrijednost odnosno etalonsku cijenu po kvadratu jel mislim da je ona relativno mala i da će se onda tu teško odlučivati. Dakle, država je odlučila zaista biti široke ruke, bez obzira na to sve zajedno i ona to mora napraviti, ali neki model u kojem mi to sad ponovo odugovlačimo, idemo nešto graditi i sve ostalo, mislim da nije dobar model. Zaustavila bi se na financijskom modelu i financijsko obeštećenje bez obzira jednog ili drugog.
Ostaje još onaj problem državnih stanova, cijelo vrijeme mi baratamo nekim imaginarnim državnim stanovima, bojim se da njih skoro pa uopće nema, ali financijsko, dakle da neko može onda kroz dobi obeštećenje u novcima i može za to nešto napraviti, pa bez obzira kakvo je tržište nekretnina mislim da je najprihvatljivije moguće, hvala lijepo.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Kolega Pavić replika.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovana zastupnice, vaša je procjena da je ovaj zakon, ovo zakonsko rješenje najbliže rješenju, a nema sumnje da, mislim nema potrebe da sumnjamo u vaše procijene s obzirom da je to zakon iz resora gdje ste, kojem ste bili na čelu.
No bez obzira na to moram spomenuti da taj zakon nema smisla ukoliko će se provoditi nekoliko godina. To znači da treba biti proveden u veoma kratkom roku što je moguće kraćem roku i onda onaj prijedlog koji smo već dali gospodinu ministru umjesto gradnje da se iskoriste državni stanovi koji će se staviti u funkciju i nakon toga u te stanove smjestiti ljude koji trebaju biti smješteni.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Dakle, zaista riječ je o jednom dugogodišnjem problemu i riječ je o tome da je većina, onaj zakon iz '96. bila je presuda Ustavnog suda i neke odredbe su bile ukinute temeljem Ustavnog suda i ne čudi me da je 2018. da je Ustavni sud presudio na način na koji je, jer Ustavni sud gleda usuglašeno sa Ustavom.
Za vrijeme kad sam raspravljala u ime kluba iza tog me je nazvao nakon dugo godina nisam se sa njim čula jedan kolega koji je vlasnik stana i rekao je dajte samo, slušao sam te sve o.k. ali dajte to brže napravite i objasnio mi je svoj slučaj koji je naravno, svatko ima taj svoj slučaj. U ovom trenutku mi se čini ako postoji volja, a cijelo vrijeme govorim ako i vjerujem da je, da je brzina izuzetno važna i da bi zaista takav jedan zakon trebao pustiti, saživiti i riješiti problem tih nekih tisuću obitelji ili oko tisuću stanova.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Kolegica Perić, replika.
Izvolite.

Perić, Grozdana (HDZ)
Hvala lijepa.
Poštovana kolegice zaista i vi ste se složili da je ovo najbolji put da se ovaj problem riješi i mi smo isto tako uvjereni da je ovo jako dobro osmišljeno i po meni i ovih pet programskih mjera je dobro napravljeno.
Ono sa čime se barata to je nekakvih 600 000 stanova koji su sada prazni u Hrvatskoj i koje treba nekako aktivirati, ali i to je na primjer privatno vlasništvo, o tome je pitanje da li mi u tom smjeru trebamo razgovarati. Ono što mene zanima s obzirom da ste bili ili ste još ne znam u Skupštini Grada Zagreba da li ste ikad pitali koliko je grad Zagreb ostvario od sredstava od prodaje stanova i u što je potrošio ta sredstva od prodaje stanova?

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Odgovor na repliku.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Ima tu nekoliko pitanja, ali referirat ću se na zadnje pitanje. Nisam više zastupnica u Gradskoj Skupštini i to je apsolutno nevažno. Dakle, grad Zagreb koliko je točno ostvario od otkupa stanova temeljem, dakle ona dva zakona nemam točan podatak ali svoju zakonsku obvezu nije napravio. Točka. Nije napravio. Grad Zagreb je imao zakonsku obavezu isto kao što je imao grad Zadar ili grad Šibenik ili ne znam ili Split koji to nije napravio, jer da je napravio ne bi baratali najviše u ovom trenutku, dakle grad Zagreb da budemo jasni do kraja je imao najviše stanova na kojima je bilo stanarsko pravo jer je najveći broj stanovnika. I jednako tako je najviše uprihodio sigurna sam od bilo kog a posao nije odradio i to zaista ide znamo kad se je to događalo da ne bude tajni, onaj gdje je bio otkup stanova u ratama još uvijek dolazi u proračun jedinice lokalne samouprave sredstva od svega toga. Država sad na sebe preuzima ono što jedinice lokalne samouprave nisu napravile.

Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Kolegica Dalija Orešković ima sad pojedinačnu raspravu.
Izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem.
Evo ja ću biti malo đavolji odvjetnik kolegice Anke Mrak-Taritaš neće mi zamjeriti jer moram se referirati na ovo pitanje iz replike gospođe Perić. Obratiti se
Anki Mrak-Taritaš koja je bila oporbena zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. S obzirom na činjenicu da je HDZ sa Milanom Bandićem bio u talu je krajnje neprimjereno. Pa šta od njega niste tražili podatke koliko je grad Zagreb ispunio, a što nije ispunio i zašto s tim podacima ne baratate danas? Dakle, to je prva stvar.
Druga stvar koju želim komentirati jer moram, jer demokracija nije samo tema i točka dnevnog reda, nego opća atmosfera. Danas smo imali prilike vidjeti da je ista gospođa Perić podignula dvije povrede Poslovnika nakon izlaganja u ime kluba, pa morate primijetiti da je to doista neuobičajena praksa barem do sada to nismo imali često prilike vidjeti i kada pozvali se na tu povredu Poslovnika. U trenutku kada opozicija u pravilu dosta afirmativno govori o ovom zakonu, jer nam je svima u interesu, a i obaveza je Republike Hrvatske kao države koja je država svih nas ne samo jedne stranke da ovaj problem riješi. Ali ne povrede Poslovnika jer vas je svaki oblik kritike, svaki oblik ukazivanja na neke nepravde koje je HDZ-ova vlast stvorila nešto što vas smeta i nešto što želite istjerati i iz sabornice i iz javnog prostora.
Treća stvar koju želim komentirati je ovo denonciranje i pokušaj, neuspjeli pokušaj difamiranja zastupnice Urše Raukar-Gamulin na temu koliko je ona nekretnina stekla ili bi trebala steći na temelju svog obiteljskog naslijeđa i svoje obiteljske povijesti. E pa sad to je u svakoj situaciji neprimjereno i neukusno, ali kada to dolazi iz redova HDZ-a koji je poznat po tome što njihovi ministri, njihovi zastupnici, njihovi političari na svim razinama nekretnine stječu mahom korupcijom, a ako već nekretninu nisu stekli korupcijom, onda će barem priključak za struju steći nekom kriminalnom radnjom ili će ilegalno ići asfaltirati cestu do svoje vikendice. Vi idete nekog prozivati za obiteljsko naslijeđe, pa doista jadno!
E sad što se tiče samog merituma. Nadovezat ću se na izlaganje kolege Pavića koji je rekao da evo sada HDZ rješava jedan vruć krumpir, pa je on napomenuo ako i je vruć krumpir da je to vruć krumpir kojeg je i uzrokovao ili stvorio mahom ili većim dijelom HDZ ja ću samo malo kolegu Pavića ispraviti pa ću reći da taj vrući krumpir ipak HDZ ovim zakonom ne rješava ne zato što su predložene mjere loše. Dapače, mislim da su korak u dobrom smjeru, ali ja ću reći da je nakon 30 godina stvaranja sustavne nepravde ovaj gordijski čvor ipak presjekao netko drugi. Ovdje su zapravo dane upute od strane više instance, od strane Europskog suda koji je u svojim presudama dao konture kako uspostaviti pravičnu ravnotežu između suprotstavljenih interesa, pa zatim i odluke našeg Ustavnog suda. Praktički samo je trebalo dobro iščitati i poštovati uputu viših instanci.
E sad te više instance ponajbolje opisuju gdje je prava srž problema. Prava srž je u tome što u proteklih 30 godina nije izgrađena pravna država. Ova nepravda koja je stvorena između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova proizlazi iz činjenice da pojmu vlasništvo ili pojmu vlasništva RH nije znala dati pravi sadržaj, pravu mjeru, nije znala poštovati što pravo vlasništva za vlasnike znači i na koji način mu dati primjerenu imovinsku vrijednost.
Navest ću samo jedan podatak koji proizlazi iz dobro sročenog obrazloženja ovog zakona. Kaže se da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku u razdoblju od '91. do 2005. prodano 318 tisuća stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo, a mi danas pričamo o tome da je možda potrebno riješiti problem 3.700 ili po nekim drugim podacima 2.600 ili možda oko tisuću obitelji. To znači da su se na stotine tisuća drugih obitelji morale rješava… snalaziti i rješavati ovako ili onako jer nije bilo države koja na pravičan i pravedan način štiti prava svih i koja je predvidiva u smislu ishoda i posljedica pojedinih postupaka i pojedinih prava koji u Ustavu i zakonu postoje napisana samo nominalno, ali se ne mogu ostvariti u praksi.
E pa sad na tragu toga da je RH trebalo 30 godina da pojmu vlasništva da pravo značenje i pravi sadržaj i to tek nakon što je dobila packu od strane Europskog suda pa i vlastitog Ustavnog suda mislim da će prvi slijedeći problem biti kako dati pravi sadržaj pojmu kontrole vlasti, e to je ono što Hrvatska još uvijek nema i ponovno će nam očito trebati neka viša instanca da nam opali pljusku ili da nam da jasniju uputu. Evo konkretno što pod time mislim.
U proteklih 30 godina ipak su se barem na međunarodnoj razini izgradili nekakvi standardi transparentnosti, javnosti, antikorupcijskih politika i mjera. Mi i nadalje imamo velik otpor i zazor prema tome da javnost zna što vlast u njihovo ime radi, a kad god su u pitanju nekretnine ili obeštećenje ili subvencije za nekretnine tu je plodno tlo za, za novu korupciju.
U Članku 10. kaže se da će pristup podacima u registru koji će se tek oformiti imati vlasnik ili suvlasnik stana koji je u njegovom vlasništvu, a postoji u njemu zaštićeni najmoprimac, pa opet neka treća osoba koja ima neki pravni interes ili nadležna državna tijela upravni odjeli koji će rješavati o nekom slučaju. Dakle, ponovno je javnost isključena.
U situaciji kada se, bez obzira što se radi o relativno malom broju naših građana, ali ipak izdvajaju iz države značajna financijska sredstva smatram da je bitno imati kontrolu jesu li ta sredstva dodijeljena i raspoređena po objektivnim kriterijima koji su u zakonu propisana i dovoljno provjerljiva od strane javnosti u svakom trenutku. Što znači da bi po mom shvaćanju taj registar trebao biti javno dostupan.
Inače uspostava svih tih javnih registara o kojima govorim tijekom čitavog ovog mandata je prvi onaj kamenčić, prvi kamen zaglavni i antikorupcijskih politika i transparentnosti, a čudi me da politička stranka koja se klela u digitalizaciju ne pokazuje niti najmanju namjeru da takvu jednu mjeru uspostavi.
Evo nadam se da će do drugog čitanja biti prilike da se i u javnom prostoru objasne neki budući amandmani. Vidjet ćemo kako će ponovno HDZ sve te amandmane odbijati i ponovno dolazimo do onog mog zaključka da je, nikada, kao nikada ranije u povijesti samostalne i neovisne RH upravo ova vladajuća garnitura HDZ-a pokazala koliko je uzaludno postojanje države kad se partija dočepa vlasti, kad zaposjedne sve institucije i kad je samo riječ jedne strane, jedne volje postala dominantna mjera i mjerilo svega. To je ono što je loše i to je ono što najavljuje da iako su ove predložene mjere korak u dobrom pravcu njihova provedba će nažalost završiti kao i svaka druga na HDZ-ov koruptivan način.
Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Pavić, replika.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovana zastupnice evo samo da malo podsjetim opet na riječi gospodina ministra koji je rekao, a zapravo to nam piše i u dokumentaciji, da je od 1990. do '95. godine prodano 90% stanova, pa ću onda i odgovoriti kolegici Perić tko je bio na čelu Grada Zagreba do '93., gospodin Buzančić iz HDZ-a, nakon toga Branko Mikša do '96. iz HDZ-a, nakon toga Marina Matulović Dropulić iz HDZ-a do 2000. godine.
Prema tome, tko nije napravio stanove u Zagrebu imamo odgovor.
Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor, samo malo, odgovor gospođo Orešković.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem.
…/Upadica Furio Radin: Molim vas, molim vas, molim vas. Dajte povratite malo, izvolite./…
Ne treba dovoljno mi je.
…/Upadica Furio Radin: Izvolite./…
Kolega Paviću svaka vam je na mjestu, potpisujem, trebate te im tako odbrusiti u glavu češće.

Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro.
I sad gospodin Pavić ima svoju raspravu.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući.
Ja ću malo se vratiti unatrag i reći oni problemi koji su bili generirani ranije u bivšoj državi generirani su još i prije te države jer je stanove oduzimala i nekretnine oduzimala i Nezavisna država Hrvatska, kasnije je to oduzimala i Socijalistička RH pa je oduzimala i Jugoslavija. Nažalost mi smo došli u vrijeme … godina kad smo trebali te probleme riješiti.
Reko sam već u svojoj raspravi u ime kluba, nažalost dogodilo se to što se dogodilo, stanovi su prodani, prodana su poduzeća, novac je nestao, a od tih novaca se nije napravilo ono što se trebalo napraviti. Konkretno od novaca kojim su prodani stanovi trebali su se napraviti stanovi za zaštićene stanare, al to se nije napravilo i oni nisu bili zbrinuti.
Nakon toga su naravno nastali problemi, tu se dogodio zakon iz '96.g., ali ona teza koja je već bila nekolko puta izrečena da je država kriva to je definitivno točno. Evo samo da postavim pitanje, gdje je bila Državna revizija i zašto Državna revizija nije skrenula pozornost da se novac troši nenamjenski? To je prvo i osnovno pitanje. Znači Državna revizija je trebala doći u jedinice lokalne samouprave, trebala je napraviti pravu reviziju i utvrditi da je novac nestao, a da se stanovi napravili nisu. Prema tome, nije se poštivao zakon, nisu se poštivali pozitivni zakonski propisi koje je donijela ova država i nastali su problemi koji su se nakon toga multiplicirali '96. s onim zakonom i evo još uvijek su tu prisutni nakon 28 godina.
Evo čuli smo već nekoliko puta i to smo čuli danas i na odboru od strane izlagača odnosno predlagača zakona da se nadaju da će ovaj problem biti riješen i bit će riješen, ali smisla to rješenje što sam reko i kolegici Mrak-Taritaš, ima smisla ukoliko se to stvarno riješi u kratkom roku. Zato apeliram na g. Bačića, ministra, potpredsjednika Vlade registar možete sada uspostaviti imate vremena godinu dana da uspostavite registar. Zašto ga idete uspostaviti 1.1.2025.? Čemu? Uspostavite ga do onda pa ćete imati jedan korak ispred. Prema tome, napravite to što možete napraviti do 1.1.'25. i bit će nam puno brže i puno bolje.
Žao mi je što registar nije u funkciji, žao mi je što podaci nisu ažurni jer smo potrošili novac na sve te moguće registre i nakon toga su to sve skupa bacili u vodu. Prema tome, potrudimo se da to sve skupa izažuriramo na vrijeme i da možemo na vrijeme pomoći tim ljudima koji su i s jedne i s druge strane i najmoprimcima i najmodavcima.
Činjenica je da je teško zadovoljiti i jedne i druge, činjenica je da imamo tu problema, činjenica je da tu netko je spomenuo da nisu svi u istoj ekonomskoj situaciji, ali i zakon predviđa da se o tome vodi računa tako da bi trebali oni koji imaju bolju ekonomsku situaciju i snositi veći teret pa se nadam da će to tako i biti, nadam se na temelju nekih podataka koje ćemo imati u nekim drugim registrima koji su ažurni, primjerice registar iz Porezne uprave ili neki drugi registri.
Ja ne znam g. ministre vi niste spomenuli ovdje koji će biti pravilnici, što će biti u pravilniku napisano u vezi tih ekonomsko jačih osoba koje mogu podnijeti veći teret jer piše u prijedlogu da će oni koji su bogatiji drugačiji teret snositi, prema tome ako ima nešto u pravilniku što ćemo imati kasnije to sad mi ne možemo znati kako će to biti regulirano. Ali činjenica je da bi trebalo voditi računa da onaj penzioner koji živi sam i osoba koja je radno sposobna, koja ima dobru plaću, koja radi na dobrom radnom mjestu ne mogu snositi isti teret.
Isto tako činjenica je da moramo voditi računa i o onima koji su ostali bez stanova u momentu potresa. Stanovi koji su oštećeni u potresu nažalost evo imamo i danas ljude koji žive u hotelu, nažalost nisu zbrinuti na adekvatan način i pitanje je hoće li biti zbrinuti na pravi način i hoće li biti zbrinuti na vrijeme. To su većinom stariji ljudi slabijeg imovinskog stanja, prema tome postavlja se pitanje hoćemo li stvarno pomoći na pravi način i u pravo vrijeme.
Ja se nadam, ja se nadam da će ovih pet mjera pomoći stvarno u rješavanju tog problema i slažem se sa kolegicom Mrak-Taritaš bili bi dovoljne i tri mjere ali da budu efikasne i da budu brze. To je jedini način da pomognemo tim ljudima i da ti ljudi budu stvarno zadovoljni s obzirom da znamo i sami taj problem traje već 70 godina.
I ja se nadam da ćemo do drugog čitanja doći i do novih rješenja, da će se uzeti i onaj dio prijedloga koje je dala pučka pravobraniteljica da se vodi računa i o službenim osobama, da se vodi računa o odnosu najmodavaca i najmoprimaca prema tim službenim osobama i da ćemo moći stvarno zakon provesti u kratkom roku.
Hvala lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospođa Orešković replika.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem.
Kolega Pavić pitali ste ministra za pravilnike, pa sad ja ću samo napraviti jednu malu paralelu, s obzirom da sam i izlaganje imala na tu temu da nam fali transparentnosti, da nam fali pravih antikorupcijskih mjera u zakonu konkretno u čl. 10., ajmo se sjetiti Zakona o obnovi kako su tada HDZ-ovci najavljivali da će sve biti transparentno, da će se sve moći kontrolirati. I vidi vraga nije puno trebalo da imamo nove korupcijske afere, da imamo ministricu koja niti danas nije znala objasniti kako je nešto deset puta preplaćeno, a očito isporuku nismo još niti vidjeli itd..
Ako se i radi o relativno malom broju naših sugrađana ja sam sigurna da će HDZ naći načina da sebe i svoje tu negdje zbrine i da ponovno još jedanput na koruptivan način okoristi.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepa.
Evo već smo više puta govorili da bi bilo dobro i izuzetno kvalitetno kad bi ti podzakonski akti koji se kasnije donose bili sastavni dio zakona i da možemo o njima raspravljati pa tako i o pravilnicima. Mi ne znamo što će biti u pravilnicima i hoće li ti pravilnici biti stvarno pozitivni ili neće biti pozitivni, hoće li stvarno olakšati provođenje zakona ili će ga otežati, hoće li stvarno pomoći svim ljudima ili će pomoći samo pojedincima.
Prema tome, bilo bi bolje, kvalitetnije da su ti pravilnici nama na raspolaganju.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Mrak-Taritaš replika.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovani kolega Paviću, vi u svojim raspravama vrlo često govorite o različitim registrima bez obzira kako ih zovemo i važnosti da imamo podatke na istom mjestu.
Mi smo država koja ima 3,5 milijuna stanovnika, dakle relativno smo mala država. Za različite oblike digitalizacije teško mi je uopće više reći o države, pa do lokalne razine tko je sve radio različite oblike, slagao i sve ostalo, ali to svaki put idemo ispočetka. Tu kad je bila rasprava o državnoj imovini tad smo raspravljali i rekli da i državni stanovi ministarstva koje ima u sebi naziv dakle državnu imovinu, da i stanova ima nešto u portfelju ovog ministarstva, pa je nešto u portfelju Ministarstva socijalne skrbi, pa Ministarstva branitelja, pa Ministarstva obrane, pa MUP-u, pa svega ostalog. Mi kao da ne želimo da imamo sve na istom mjestu, kao da ne želimo znati s čim upravljamo, tako i za ovo treba ponovo registar, pa može svak, možemo otić i popisat i obić sve te stanove.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovana zastupnice, evo ja sam imao tu sreću ili nesreću da 1992.g. radim na Registru državne imovine, znači to je bio prvi put kad smo ponudili Uredu za upravljanje državnom imovinom, tada je to bio ured, da napravimo registar te, te imovine i da se sa tom imovinom normalno upravlja. Dan danas 2024.g. nemamo tog registra i ne znamo što imamo. Zašto ne znamo što imamo? Zbog toga što još uvijek imamo pojedine imovine koja je zavedena po ministarstvima, nije u tom registru, po pojedinim uredima ili odjelima i odsjecima, pa nije u tom registru, a tako vam je isto i sa svim ostalim registrima. Nažalost, radili smo jako puno na informatizaciji, izradili smo puno toga, al to se sve bacilo u vodu i jednostavno se s time ne raspolaže.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Rasprava g. Borić.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala vam lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Poštovani potpredsjedniče Vlade sa suradnikom, kolegice i kolege.
Želim nešto reći o ovom zakonu jer očito je vrijeme kampanje već krenulo odavno, ali ovo što slušamo moramo se osvrnuti na to. Nisam ja nikome govorio o tome tko je što naslijedio ili nije jer svi imamo određena nasljedstva, nego sam govorio o tome kolegici iz stranke Možemo! da je hvalila državu koja joj je denacionali…, nacionalizirala njezinu imovinu, koja joj je srušila kuću po njezinom intervjuu koji je dala u Podsusedu da bi na njoj izgra…, na tom terenu izgradila sportsku dvoranu, a onda je kriminalna bila država koja joj je sve to vratila ili vraća još uvijek, kroz šumu, kroz poslovne prostore itd., to građani moraju čuti. Zašto? Jer se namjerno tako govori da bi se ispalo valjda pametan, da nitko ništa ne zna, da ne znamo odgovoriti na takve stvari jer eto ljevici je teško reći da je bila protiv one države ne, ljevici. Zašto? Jer je tamo sve bilo dobro, sve je bilo dobro, nema veze što su nam uzimali kuće ili nam rušili, bez pitanja gradili, bez ikakve dokumentacije, bilo je dobro, država koja to radi po pravilima ne valja, ne valja i o tome se mogu voditi rasprave u ovom domu. Kako se vodi čuli smo i od druge kolegice, mi smo svi kriminalci, lopovi itd.. Ja ne znam nijednog ovdje da imamo bilo što na svojim leđima, kolegica nešto ima, pa smo mi autoritativni, diktatori. Znate li kako se zove stranka kolegice? Dalija Orešković i ljudi s imenom i prezimenom. Pa tko to još danas od političara stavlja svoj naziv i svoje ime i prezime u naziv stranke kad su sve koje su to dosad imale propale gotovo ili su ti isti odustali od toga. jer su to autoritativni ljudi, diktatori. Kako to da 20-tak tamo nekakvih članova skupštine to izglasa? Okej, super, možemo se prodat na političkom tržištu, ja sam najpoznatija. U redu.
A sad o stanovima. Stanovi i stanogradnja, ako nečeg imamo u Hrvatskoj imamo stanova, kaže to i popis stanovništva, pa onda možemo o naseljenim i o nenaseljenim ili o onih koji su puni ili oni koji su prazni i zaista svakakvih brojki tu ima, od 2 milijuna 400, od 2 milijuna u kojima se živi, o 600 tisuća u kojima se ovaj ne živi, pa onda do nekih brojki koje su valjda relevantne, pa koje kažu recimo da ne znam u Zagrebu od 372 tisuće stanova 54 ne plaća nikakvu račun za električnu energiju, pretpostavlja se da su prazni. U Splitu je to od 82 tisuće stanova 8.500 prazno. U Rijeci od 69 tisuća 9.335 prazno. Znači gdje je problem stanova? U velikim gradovima, znači u velikim gradovima. Što se onda osporava? Osporava se pretvorba društvenog u privatno vlasništvo, 300 tisuća, 320 tisuća onih koji su stekli vlasništvo nad nekretninom u kojoj su i dotad živjeli. Na koji način? Čuli smo kako to kolega Pavić objašnjava. To je počelo kao '96. i završilo sve 2000., ne i svi su odmah te stanove platili u gotovini, nisu bili veliki iznosi, ali su ljudi plaćali, uzimali kredite na 10, 20.g., otplaćivali ih uredno i stekli privatno vlasništvo. Što slušamo s ljevice? Imamo jednu političku opciju koja kaže da će ona privatno vlasništvo, ako ste dobro slušali, pretvoriti u društveno vlasništvo, Radnička fonda, kolegica Peović, ako valjda govore valjda govore to što misle ili nas ovdje ne znam drže da mi ne slušamo. Ne, to su intervjuui, to ide u ozbiljne emisije, o tome se govori. Mi ovdje pokušavamo riješit dio problema nastao kroz vlasništvo i onda svi kažu nastalo prije 70.g., pa počelo '90.-tih, pa počelo ne znam što. Kolegica Mrak-Taritaš 2014. dobiva presudu, ona je ministrica, ministrica prostornog uređenja i graditeljstva. Što radi kolegica Mrak-Taritaš? Staviš presudu u ladicu, ne radiš ništa, doći će netko drugi pa će rješavat i ja znam sve, nije to…/Govornik se ne razumije./…možemo popravljat ovo što ste predložili jer mi znamo sve. U tom trenutku kad ti imaš to kod sebe i imaš problem, ne radiš ništa. Tko je kriv? Opet mi krivi, za sve krivi ne, jer nas dopalo da i ovaj problem riješimo. Koliki problem? Pa dosta velik, 100 milijuna eura nije mala priča. Ako znamo priču, znamo koliko se evo kolega Paviću zaradilo od prodaje društvenih stanova milijardu 357 miliona eura il 10 milijardi i 239 miliona kuna u najvišem, u najvećem dijelu u gradovima u Zagrebu, u Splitu, u Rijeci. Kod mene u mojoj općini nema ni jedan društveni stan, kod mene ništa, možda u mom gradu nešto ima, ali u najvećem dijelu u urbanim sredinama. I što je tu sporno? Da su ljudi stekli stan, nek su ga stekli, u njemu su živjeli, bio je društveni, platili su koliko im je rečeno, postali su vlasnici. Kome sada to smeta? …/Govornik se ne razumije./… ljevica, sve im nešto smeta ne i prijete da će opet društveno privatno pretvoriti u društveno. Treba im dati šansu na izboru. Što mi radimo? Pokušavamo provesti presudu, jednu presudu jednog suda, presudu Ustavnog suda da država napravi ono što joj je rečeno da konačno riješi problem na način da odnose između vlasnika i zaštićenog najmoprimca riješi na način da svi budu zadovoljni. Da je bilo lako vjerojatno bi se dosad riješilo. Neki su stavili kažem u ladicu s obzirom da je teško. Evo, došlo je i do kolege Bačića na kraju i on nudi pet načina na koji bi to možda trebalo riješiti. I naravno kroz tih pet nekakvih programskih mjera vjerujem da ćemo pronaći načina u određenom razdoblju da se to riješi. I onda lijepo navodi što ćemo raditi u kojoj godini da bi čuli od kolege Pavića da ništa nećemo raditi do 2025. jer da su izbori. Da ćemo registar formirati u 2025., a piše da ćemo to odmah rješavati u 2024. da bi u 2025. i 2026. to riješili.
Zašto imamo potrebu lažno izgovarati neke stvari? Vjerojatno da bi sebi bili najvažniji ili najpametniji. I što je sad sporno, zašto od ovih pet mogućnosti neće možda ni jedna riješiti ono što mi hoćemo? Ja vjerujem da hoće da postoje odgovorni ljudi koji su očito u problemu kojeg smo naslijedili svi zajedno spremni valjda u nekakvom razgovoru, dogovoru i kroz ono što nije malo, a to je nekakav ekonomski dio cijele te priče. Čuli smo tisuću, tisuću i moguće 200, 300, 400 nekakvih predmeta to košta 100 miliona eura. Znači negdje između 80 i 100 tisuća eura po određenom problemu. Možemo li mi taj novac izdvojiti u slijedećoj, vjerojatno možemo, možemo pronaći pravedno obeštećenje za vlasnike kao i naći vjerojatno i obeštećenje tj. rješenje za onoga koji živi u takvim stanovima.
Za tog vremena kažem još imamo i određena pitanja oko solidarnih …/Govornik se ne razumije./… znači želimo riješiti nešto o čemu govore svi da postoji već 70 godina. 70 godina, ne ni 5, ni 7 nego 70 čitavih i sad kad smo tu blizu rješenja opet nismo dobri, opet priča o korupciji. …/Govornik se ne razumije./… sve nešto muljam, sve nešto krivo radim itd. Drugih rješenja nismo vidjeli. Prva rješenja 2018. ponudio HDZ, ok nije bilo dobro Ustavni sud je rekao država nije napravila ono što je trebala. Ajmo sad ponovo, nema drugih rješenja. Bilo je prijedloga zakona za sve koliko se ja sjećam ne znam da je bio, da li je za ovo bio neko rješenje od strane oporbenih zastupnika pa da procijenimo, ali unaprijed svakog optužit, svakome reći ružne riječi, svakoga obilježit da bi mogli kako treba onda ući valjda u tu kampanju, predizborno vrijeme gdje ćemo se onda valjda još više vrijeđati da bi se takvi sviđali našim biračima i da im to bude jedini program.
Mislim da građani itekako dobro vide tko želi, tko hoće ili može ili želi riješiti ovakav problem, a vjerojatno vidi i ove druge koji su vrlo jaki kažem kad treba koristiti vrlo teške riječi da biste nekoga ponizili, obezvrijedili itd., a iza sebe imaš more nekakvih loših stvari i to za… zaboraviš, kad te se podsjeti eto ljuti smo, ali bi još više uvrijedili jer je to eto politika s kojom mi nastupamo, a ako ćeš proći onda još stavi i ime u stranku pa si onda najpoznatiji i najbolji i onda možeš rješavati sve probleme kao što su ih rješavali, a onda na sudovima popadalo sve, a nakon nekog vremena se iskristalizirano da su bili itekako politički određeni kad su pisali to što su pisali.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Povreda Poslovnika gospođa Taritaš.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Referiram se na Članak 238. Poslovnika. Nekako bi valjalo kad raspravljamo o prijedlogu zakona pročitati i obrazloženje i zakon pa u obrazloženju ovog zakona točno piše šta je zastupnica Anka Mrak Taritaš ili kolegica Mrak Taritaš napravila 2013., 2014., a u zaključcima Vlade se vidi i kakav odgovor je bio vezano uz presudu Statileo koja je bila 2014., to piše u obrazloženju ovog zakona i izrađivač se i prijedloga ovoga zakona …
…/Upadica Furio Radin: Hvala./…
… referira na tome što je tad napravljeno.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala, mora, mora ići opomena radi iz formalnih razloga.
Gospođa Jelkovac, replika.

Jelkovac, Marija (HDZ)
Hvala lijepo poštovani predsjedavajući.
Poštovani kolega Borić drago mi je da ste u svojoj raspravi ustvari napravili distinkciju između onog što su danas pojedini zastupnici iz opozicije pokušali poistovjetiti poistovjećujući stvari otkup društvenih stanova sa ovom situacijom koju danas pokušavamo riješiti. Oni kažu zašto se i zašto država ne bi otkupila sve te stanove ionako najmoprimci imaju na to pravo iako se radi o privatnom vlasništvu koje je znamo kao ustavna kategorija najjače zaštićeno.
Ono što bih ja željela reći, mi smo ovim zakonom pokušali riješiti problem koji dugo postoji. Da ga je lako bilo riješiti već bi bio riješen. Radi se o interesima koji su sukobljeni i pokušali smo uz najmanju moguću štetu zaštiti prava obje strane. Ono što ja ističem kao dobro da je ovim prijedlogom procedura zaista maksimalno propisana. Propisani su rokovi i zna se točno što i kako se može riješiti. Tako da to pohvaljujem. Molim vas komentar na to.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa kolegice Jelkovac.
Ja se slažem s time i mislim da je ovo zakon o kojem po meni možemo govoriti afirmativno jer ponudio je rješenje. On nije došao sa jednim rješenjem pa hoćemo, nećemo nego je dao pet nekakvih mogućih programskih mjera i svaka nudi odnos u tom odnosu vlasnik i zaštićeni najmoprimac određeno rješenje i država svoja leđa postavlja u taj odnos i želi to riješiti. I to nisu mali novci. I danas govoriti o tome da bi sve trebalo vrlo jednostavno riješiti, kao inače su ta rješenja iz oporbe jednostavna. Ja kažem ništa mi tu nismo vidjeli kad smo trebali vidjeti, da bi danas to izgledalo ovako kako to njima izgleda i ono što svakako želim da ćemo dobiti znači kad govorimo o vlasnicima stanova oni će dobiti svoje stanove u posjed ili primjerenu nadoknadu. To je ono što njih ide, a zaštićeni najmoprimci će prvi put u povijesti dobiti zakonsku osnovu ili steći vlasništvo po povoljnim uvjetima.
Mislim da tu nemamo …
…/Upadica Radin: Hvala./…
… previše prostora da bi se razgovarali na način na koji se razgovaramo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Gospodin Ivanović, replika.

Ivanović, Goran (HDZ)
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče, uvaženi kolega Borić.
Svi oni koji se malo duže bave politikom znaju da jedna od tema koja odzvanja političkim prostorom je zaštićeni najmoprimci i najmodavci. Jedan predmet u biti kod kojeg su svi bježali. Evo hrvatska Vlada, resorno ministarstvo donosi ovdje pred Hrvatski sabor zakon koji treba riješiti i urediti ovo područje, želim evo i uvaženom ministru, pa naravno i predsjedniku Vlade zaželjeli da konačno se taj problem riješi.
No, onda svjedočimo ovdje jednom izvrtanju teza koje nas u biti udaljava od ove teme, pa onda oni koji su to oteli oni su dobri, a u biti HDZ-ovci su zločesti jer oni evo sad nešto pokušavaju ljudima vratiti ono što je dobro. Dobro je da je resorno ministarstvo i Vlada, znači 70 godina će biti obeštećeno po jedan, nula nula jedan eurocent po danu što će evo za stan od 50 kvadrata biti 5000 eura, a za stan od 100 kvadrata 10 000. Evo čak se toliko daleko išlo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo kolega.
Mislim da ako je neki zakon pokazao trud struke da se uđe u problematiku temeljitu onda je samo ovo obrazloženje na gotovo 24, pet stranica jasno pokazuje najprije genezu problema, pokušaje koji su se događali i nudi rješenje. Što slušamo? Diktatori, kriminalci, lopovi, opet hoćete otet po nekakvim pravilima, opet ćete vi nešto izmisliti, opet ćete vi nekome nešto ukrasti itd. To je ono što oni vole. Mi možemo ovako. Građani ja vjerujem, oni koji gledaju i kojih se ovo tiče, čujemo da broj opet nije, čuli smo od gospođe Mrak-Taritaš 15000 pa smo smanjili sada na 1050 što znamo pa možda bude 1400 da vidimo taj registar, pa smo spremni na 1400. Jasno smo rekli 500, 500, 300, 100 kako ćemo to rješavati i to je nešto što mi možemo.
Za ovo njihovo ne odgovaram. To je njihova hajmo reći retorika pa nek' s njima ulaze u borbu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Karolina Vidović Krišto, replika.

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Kolega Boriću ovaj zakon slijedi upute hrvatskog Ustavnog suda i to bi bilo normalno i prihvatljivo kada Ustavni sud ne bi skandalozno djelovao kao što sada djeluje. Dakle, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je kao odvjetnik ispostavljao račune PLINACRO-u i ubirao milijunske prihode, a PLINACRO ni vidio nije jer su izvlaštenja koja je Šeparovićev ured naplaćivao PLINACRO-u radili sami pravnici te tvrtke. Dakle, to je čista korupcija.
Kada imate predsjednika Ustavnog suda koji je ucjenjiv, a niz drugih sudaca je u istoj situaciji onda to nije sud, onda to nije institucija već je to nakaza od institucije, jer ucijenjeni ljudi ne mogu donositi racionalne odluke. Recite mi jeste li svjesni da deformiranjem hrvatskih institucija nanosite ogromnu i nenadoknadivu štetu svim hrvatskim građanima.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo kolegice Krišto.
Ja ne znam da li da vašim rječnikom odgovaram kao što vi nama ovdje govorite u svakoj svojoj raspravi, pa da vam kažem jel' vas stid da ovako raspravljate o jednom zakonu koji treba riješiti određene probleme. Hoće li nam narod suditi na izborima? Vjerojatno hoće. Hoće li vas tad biti stid? Ne znam, ali ono što sigurno znam da ove vaše rasprave u kojima ste vi taj koji sudi koji optužuje, sudi i presuđuje kao nekakav vrhovni saborski sud ili sudac tko je kriv, tko nije kriv, bez prava drugog da se obrani je nešto najniže što sam ja sreo u ovih desetak godina u Hrvatskom saboru i nikad do sad viđeno u ovolikom obimu, na ovakav način sa ljudima koji imaju svoja imena, prezimena, svoje karijere, koji imaju vrlo zahtjevne dužnosti bez i malo odgovornosti. To je vaša nekakva politika. Ne znam od kud ona dolazi, možda vam Pave to govori. Ako je Pave onda ga pozdravite.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Vidović Krišto, povreda Poslovnika.

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Članak 238. Gospodine Boriću vama da je do pristojnosti vi biste odgovorili, a ne vrijeđali. Ali vama na istinu nema šta drugo doli vrijeđati. Vi kažete da se nema netko mogućnosti braniti, da ja vrijeđam ili prozivam ili ne daj bože sudim. Ne ja govorim o djelima, djelima koji čine štetu hrvatskim građanima. A što se tiče je li se u stanju obraniti i koga štite vi i vaša Vlada tri i pol godine ne dobivam odgovor od premijera Plenkovića koliki su bili prihodi dotičnog Ureda Miroslava Šeparovića …
…/Upadica Radin: Hvala./…
… zato što bi se razotkrila takva sablazna afera koja bi ljude valjda …
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
… užasnula više nego vaša afera INA. O tome je riječ.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa gospođo Vidović Krišto.
Ide opomena. Ovaj put ne samo iz formalnih razloga, nego i iz činjenice da ima uvijek drugih mogućnosti osim vrijeđanja. To je moje mišljenje, a vi znate koji je put protiv mog mišljenja.
Gospođa Perić, replika. Ne, Mrak-Taritaš, replika.

Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani kolega Borić.
Kad sam raspravljala u ime kluba, kad sam raspravljala u pojedinačnoj raspravi ne znam koliko puta sam spomenula ono što stvarno mislim i što bi trebalo biti glas razuma, a da je ovaj prijedlog zakona najbliže onom rješavanju problema koji je dugo godina. I tu nemam što dodati, niti oduzeti i mislim da je to nešto što i odgovorni saborski zastupnik kad izađe za ovu govornicu bez obzira da li pripada oporbi ili neće reći, ali tu se u nekoliko navrata spominjalo i privatno vlasništvo. U privatno vlasništvo ne sumnjamo. Privatno vlasništvo je privatno vlasništvo. Da li u Hrvatskoj ima 100 tisuća praznih stanova, 600 tisuća praznih stanova, da li u Zagrebu ima 50 tisuća praznih stanova, ja sam s podatkom 50 tisuća baratala jer je ministar Bačić tu odgovor na jedno pitanje odgovorio da ima 50 tisuća, ti prazni stanovi nemaju nikakve veze s ovim Zakonom.
Prema tome, to je podatak s kojim možemo baratati …
.../Upadica: Vrijeme, vrijeme./... nečiji prazni stan će, netko voli imati prazan stan.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo kolegice Taritaš, drago mi je da podržavate .../Govornik se ne razumije./... zakon i ovakav prijedlog i onda tu možemo završiti ovo naše nekakvo prepucavanje oko toga tko je što ili nije napravio, a što se tiče stanova, tu sam reagira na raspravu koju je vodio kolega Pavić i njegovih 300 tisuća stanova ili 320 koji su se pretvorili iz društvenog u privatno vlasništvo.
A kako mi slušamo što se govori, pogotovo iz ovog kuta gore, čujemo i što se nudi i onda sam spomenuo kolegicu Peović, nećete me valjda uvjeriti da nije rekla i još mi je objasnila kad sam je pitao, što ćete sa mojom kućom u kojoj ja imam poslovni prostor i živim u njoj, ona je rekla ovaj poslovni prostor ćemo vam uzet, a živite gore .../Govornik se ne čuje./... Ako je to politika koja se nudi sutra na izborima, mi to moramo reći građanima da znaju što ih čeka, pogotovo kod nas na moru.
Tamo ima puno nekretnina i kad govorimo o broju stanova praznih, jedan veliki dio su upravo i te kuće sa puno stanova kad govorimo za iznajmljivanje, koji su prazni ajmo reći, ili povremeno nastanjeni…
.../Upadica: Hvala./... u sezoni.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepo. G. Pavić, povreda Poslovnika.
Treća, to sam vam dao …
.../Upadica: Poštovani …/... znak.

Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
… predsjedavajući. 238, kolega Boriću, dakle ja sam rekao, citiram ministra, 318 tisuća stanova je bilo prodano u periodu od 5 godina, što je činilo 90% ukupnih fonda stanova. Prema tome, to je to. Prije ste rekli da čitam zakone, ja čitam zakone i znam što piše. Nemojte zaboraviti onaj dok od 6 mjeseci plus ukoliko se vodi sudski spor pa je pitanje da li će se onda registar formirati do 1.1. kao što sam i rekao. A da ste vi čitali zakone, onda ne biste dva puta donosili zakon o …
.../Upadica: Hvala. Hvala./... da. Pardon.

Radin, Furio (Nezavisni)
Vrijeme. .../Govornik se ne razumije./...
Ide opomena, to je treća opomena i ovaj, što se ove točke tiče, ovaj, oduzimanje riječi, što mi je žao.
Gđa Perić, replika.

Perić, Grozdana (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovani kolega, evo ja bih se vratila na sam zakon i čl. 22 kojem kaže da se i prije konačnog ustrojavanja registra može provesti zamjena odnosno za prestanak statusa zaštićenog najmoprimca u okviru programske mjere 2, može se isplatiti novčani iznos u vrijednosti etalonske cijene građenja po metru kvadratnom sa maksimalnom kvadraturom, itd., dakle onaj tko je izgradio ili kupio neku drugu nekretninu, a ulagao je nešto u stan u kojemu je živio, može na ovaj način doći i do nekih sredstava kojima se obeštećuje upravo on kao zaštićeni najmoprimac, a to regulirati na način da zaista i prestane time status zaštićenog najmoprimca. Dakle i prije nego što se ustroji registar.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo kolegice Perić.
Zato i jesu ove programske mjere navedene upravo na način na koji jesu i ponudana su kao rješenja i ako će se isplatiti zaštićenog najmoprimca po etalonskoj vrijednosti stana na koji ima pravo, ne znam, od 42 do 50 tisuća eura ovisno o lokaciji još dodatno 10 do 12 tisuća, može se riješiti prije.
Ako ćemo čekati registar, a on će se provoditi u toku 2024. g., onda ćemo primijeniti svih, ajmo reći, 5 programskih mjera i svima sve jasno. Ali država podmeće leđa. Ova Vlada je odlučila riješiti problem. Pitao sam ministra što će možda Ustavni sud, vjerujemo da će ovo biti konačno rješenje, da će RH sukladno odlukama 2 suda riješiti svoju obvezu, obeštetiti pravično vlasnika, a i zaštiti najmoprimca u tom.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Gđa Juričev-Martinčev, replika.

Juričev-Martinčev, Branka (HDZ)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovani kolega Borić. Spominjali ste nešto prihode velikih gradova, Zagreba, Splita, Rijeke i slično. Prema ovom zakonskom prijedlogu predviđa se potreba izgradnje novih stanova i to upravo u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku.
Isto tako, očekuje se, ne da se nalaže se nego se očekuje da će biti i pomoć potrebna od tih istih gradova. U minimalno, u oslobađanju komunalnog doprinosa, izgradnje komunalne infrastrukture i sl.
Što mislite, kako će na ove prijedloge odgovoriti te političke opcije koje vode gradove Dubrovnik, Zagreb i Split?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Mislim da će odgovoriti kao i do sada. Znači ništa, ubrali smo milijardu i 350 milijuna eura i nismo riješili problem o koji je možda vrijedio 100, 200 ili 300 milijuna eura, neka riješi država. To država sada preuzela na sebe, a čuli smo i objašnjenje kako se gleda, recimo, vlast u Zagrebu. Milan Bandić je imao nekoliko mandata, 5, 6, ne znam koliko i stalno ga se veže za ovaj zadnji gdje je bio kao s HDZ-om. Prije toga, do 2011. kad su trajale upravo te priče i otkup i otplate stanova, ništa, SDP, pa nema, Bandić je bio u SDP-u gradonačelnik.
Izbacili su ga kad se odlučio kandidirati za predsjednika države. Tada su ga izbacili. Dotad je on bio, koliko sam čuo i sadašnjeg predsjednika Republike, najbolji gradonačelnik. Sjećam se ja tih izjava. I građani su glasali za njega. Ali ako slušate kolegu Pavića, ne, ne, onda je on, to vrijeme smo mi izbrisali, oni sve izbrišu prije '90. i ono što im ne odgovara i svaku put kad izgube izbrišu. Amnezija.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Gđa Radolović ima povredu Poslovnika.

Radolović, Sanja (SDP)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče, čl. 238.
A gledajte, kolega Borić, a vi ste ga onda svesrdno prigrlili u najvećim danima njegove korumpiranosti, u njegovim najboljim danima iako, o pokojnima sve najbolje.
Mi smo ga barem držali dok još nije bio toliko korumpiran, kad smo shvatili koliko je pokr'o i nakr'o se…
.../Upadica: Molim vas./... tad smo izbacili. Evo.

Radin, Furio (Nezavisni)
Molim vas, molim vas, molim vas, mora biti, mora ići. Bila je replika pa mora ić opomena, ali nemojmo molim vas stvarati atmosferu koja onda izaziva dodatne povrede Poslovnika koje su već na, koje su već na ekranu.
Gospođa Jelkovac, izvolite.

Jelkovac, Marija (HDZ)
Hvala poštovani predsjedavajući.
Povrijeđen je čl. 238. Poslovnika. Kolegice građani su svojim izborom Bandića rekli šta misle o njemu, a i danas kad je gradonačelnik Tomašević, žale za pok. Bandićem, a što se tiče toga tko je koga prigrlio, meni se čini da ćete vi prigrlit Možemo! na slijedećim izborima.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa, hvala. Hvala. Hvala lijepa, hvala.
Ide naravno opomena jer je bila replika.
Koje je to od gospođe Radolović
…/Upadica: Prva./…
Ne, prva je imala prije je opomena, ovo je druga, sad je dala drugu već. Da jedna, je. Jedna. Onda je druga, izvolite, izvolite.
…/Upadica: Ovo će sad druga bit, ali ima jednu./…
Da, izvolite.

Radolović, Sanja (SDP)
Čl. 238., povreda Poslovnika.
Poštovani potpredsjedniče uopće se neću s vama referirat na kolegicu Jelkovac nego na HDZ općenito. Pa da, vama je žalosno vi nemate apsolutno nikakav koalicijski potencijal. Neće vas htjet niti Zekanović, čak ćete ga morat učlanit u HDZ kad bude na listama ovoga da bi bio s vama. Nitko vas neće, vi više nemate nikakav koalicijski potencijal i potpuno je jasno da ćete izgubit na slijedećim parlamentarnim izborima.

Radin, Furio (Nezavisni)
Opomena iz opće poznatih razloga.
Idemo dalje sa povredama Poslovnika. Da, idemo.
Izvolite, gospodin Mažar.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Pa kad je kolegica spomenula cijeli HDZ, evo ja se osjećam prozvan i drago mi je da sam dio HDZ-a. Čl. 238.
O potencijalu govori kolegica koju su unutar svoga, dakle svoje partije sve neistomišljenike izbacili van iz stranke, kolegica koju su iz Možemo!, dakle njih SDP šutnuli i kolegica praktički iz SDP-a koji nema nikakvog ne potencijala koalicijskog nego političkog i sad ona govori HDZ-u, nevjerojatno.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa. Opomena iz istih razloga.
Gospođa Radolović treća. A može, mora, ne da može.
Izvolite.

Radolović, Sanja (SDP)
Čl. 238. poštovani potpredsjedniče.
Poštovani kolega Mažar pa vi ste smijenili vlastitog premijera 2016. godine, vi šutate vlastite premijere, a o predsjednicima stranke kako vam završavaju. Ovako, neću uopće previše komentirat.

Radin, Furio (Nezavisni)
E hvala lijepa, opomena.
I zavidim, zavidim vam jer ste slobodni. Ja vam zavidim, iskreno rečeno.
Gospodin Deur, povreda Poslovnika. Izvolite.

Deur, Ante (HDZ)
238. hvala poštovani potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, vi nemate što smijenit na žalost jer sve ove godine, kažem da na žalost …/Upadica Radin: Molim, molim, molim, oprostite./… nemate što smijeniti, niste imali.
Imate samo na Pantovčaku …/Upadica Radin: Čekajte, čekajte, ne čuje vas, ne čuje vas./… vođu koju vas definira. I po toj.
…/Upadica Radin: Ne čuje vas, kaže da vas ne čuje, malo, malo glasnije govorite./…
Čuje ona, ona već godinama ne čuje, to ste dobro rekli. Nažalost godinama ne čujete dobro, to je problem kolegice. Ali pomalo, doć ćete vi da i da čujete, imate godina mladost je pred vama i starost.

Radin, Furio (Nezavisni)
Dobro opomena, bila je ne znam šta, ali je replika sigurno.
Gospodin Klarić, replika, replika, replika. Ne, ne. Ima 4 replike. 5 minuta pauze. Hvala lijepa.

STANKA U 17,00 SATI.

Radin, Furio (Nezavisni)
NASTAVAK NAKON STANKE U 17,05 SATI.
Idemo dalje, rekli su već neki.
Kristina, idemo dalje. 5 minuta, pa više-manje je prošlo. Gospodin, gospodin Klarić replika.

Klarić, Tomislav (HDZ)
Evo, vraćamo se na zakon.
Dakle ovaj zakon je konačni završetak rješavanja jedne nepravde koja je počinjena prije 70-ak godina i upravo kako ste spomenuli na način kako je ta naša kolegica ponovno predlaže da se uvede ta društvena imovina i da se uzima, na taj način je i prije 70-ak godina kad su kolone zaštićenih najmoprimaca dolazile vamo u Zagreb, a dio vlasnika koji nikad neće bit obeštećeni, završio u Gračanima, Fojbama, razno raznim jamama tako da konačno je vrijeme da se završi ta priča i mislim da je ovo jedini ispravan model. A što se tiče oporbe koju ste spominjali, razno raznih insinuacija, prozivanja, ogovaranja, prozivanja o kriminalcima i ne znam čemu, takve izjave je lako davat onima koji ne donose odluke. Oni koji donose odluke, a vi ste bili načelnik općine pa znate kolika je težina na leđima ljudi koji odluke donose i odgovornosti, takvi ljudi neće nikad prozivat druge …/Upadica Radin: Hvala./… za takve neke stvari.

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa kolega. Slažem se s time što ste rekli iako kažem ne sporim pravo nasljeđivanja onima koji se ljute na to, događalo se to što se događalo i državi je dan zadatak u 2020, 2020. ajmo reći pa onda dalje, kad govorimo o mišljenju Ustavnog suda, tj. odluci da moramo ovaj problem riješiti. Imamo nadzor i na nama je da to riješimo i rekli smo kako ćemo i u kojem vremenskom roku. Mi mislimo da je ovo dobro i svatko tko želi rješavat taj problem, tko želi zaista iskreno, ne da politiziramo, ne da se vrijeđamo na način na koji se to pokušava nego da zaista riješimo problem ovih ljudi koji postoji, koji košta, onda je to ovaj prijedlog zakona. Vidjet ćemo na glasovanju tko su ti koji kao žele, jer oni inače kažu da žele sve, ali uglavnom glasaju protiv svega što ova Vlada predloži i riješi problem. I onda kažu, eto mi smo vam to riješili.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa Orešković.
Replika.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zastupniče Borić, dvije litre tekućine ne mogu stati u bocu od litre pa je meni jasno da vi ne možete shvatiti da je puno teže dobiti saborski mandat na temelju svog imena, a bez stranačke infrastrukture, bez iskaznice, bez financija, bez crnih torbi i crnih fondova. To je zato što vi jednostavno ste uspostavili model po kojem su poltroni i ulizice model funkcioniranja politike i to je ono što je loše.
A ja ću i nadalje na temelju vlastitog rada, imena i prezimena stati pred svoje birače i reći kako ću ovdje u HS-u zastupati njihove interese, na njima je odluka hoće li to biti ili neće. A odgovorit ću na jedno drugo pitanje, netko od vas je pitao kako će se nositi sa obavezama iz ovog zakona Split i Zagreb. Pa reći ću kako god, ali sasvim sigurno bolje nego Zadar kad je gđa Perić …
.../Upadica: Hvala./... bila pročelnica koja je nenamjenski potrošila 27 milijuna kuna za tekuće troškove umjesto za stambeno …
.../Upadica: Hvala lijepa./... zbrinjavanje kao što je to utvrdila Državna revizija.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Odgovor.
Povreda Poslovnika, tko, tko, tko? G. Ante Bačić.

Bačić, Ante (HDZ)
Zahvaljujem potpredsjedniče, čl. 238, u redu je spominjati bilo koga, ali imate svoju najbolju prijateljicu gđu Đerek i imate Split primjer koji sidi desno od vas i taman je tema nekretnine gradova i države i vi spominjete Zadar i ne znam koga.
Zašto, zašto se ne dignete i spomenete Puljka i Đerekicu koji je izbacija nogon na glavu kroz Banovinu jer mu je takla u stanove i nekretnine, ovome o čemu danas raspravljamo i vi pričate o Zadru. Ajde, spomenite …
.../Upadica: Hvala./... najbolju prijateljicu …
.../Upadica: Hvala lijepa./... Puljak, kad smo face.

Radin, Furio (Nezavisni)
Replika, opomena.
Gđa Orešković.
Gđa Perić?
.../Upadica: Da./... Još jedna povreda Poslovnika? Izvolite.

Perić, Grozdana (HDZ)
Da, treća. Treća.
.../Upadica: Da, izvolite, izvolite./... Hvala lijepo.
Za vrijeme dok sam …
.../Upadica: Još druga./... ja bila pročelnica je sredstva koja sam ja naplatila od države kompenzacijom sa državom, a inače je država trebala platiti ta sredstva gradu Zadru, naplatila kompenzacijom, a nisam utrošila nenamjenski jer i dandanas postoje sredstva neiskorištena koja se i dalje ulažu upravo u nabavu i infrastrukturu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Hvala. Bila je replika. Opomena. Molim?
Zaboravio sam reći, bila je treća. Dobro. Nažalost moram vam oduzeti riječ, ali moja je greška što nisam, no, greška, nigdje ne piše, ali običaj, moj je običaj da kažem, ovaj put nisam znao.
Gđa Orešković, koja je. Prva. Dobro, izvolite.
.../Govornik se ne razumije./... Izvolite. Izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
To je sad postalo onkraj brojanja, je'n, dva, tri, je l'?
.../Upadica: Ma nema to, oprostite. Ček, ček…/... Za, u redu je, u redu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Čekajte, čekajte, čekajte. Čekajte. Oprostite, budući da ste se obratili meni, onda ću vam reći. Vi kalkulirate .../nerazumljivo/... je'n, dva, tri. Svi. Svi vi kalkulirate je'n, dva, tri, da li je prva, druga, da li je treća, itd., pa onda sam vam ja samo rekao. Prva, druga, treća.
.../Upadica: Vi ste samo ubrzali./... Jer, ako je treća, više ne možete govoriti.
.../Upadica: Je, je. Vi ste ubrzali, meni je ovo prvi put da sam uopće digla danas povredu Poslovnika./... Molim?
.../Upadica: Prvi put da sam se javila za povredu Poslovnika, vi ste samo ubrzali do te treće, još prva nije došla na red, to govorim./... Da, da, dobro.
Povreda Poslovnika, gđa Orešković, izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Dobro. Maja Đerek, stala sam uz nju. Stala sam uz nju, uz sve posljedice koje to možda sa sobom nosi. A jeste li vojnički hrabro tako stali na njezinu stranu, kad se već na nju pozivate, kad je ona prozivala Katičića, koji tu među vama sjedi, kad je prozivala vašeg ministra Banožića i druge.
Pa dajte jednom, ali stvarno jednom ili začepite ili stanite uz vrijednosti o kojima navodno govorite jer korupcija može postojati samo među drugima na nekim nižim razinama, ali ne tamo gdje je njezina glava. Udarite na glavu te korupcijske hobotnice pa mi se tek onda obratite.

Radin, Furio (Nezavisni)
Vrijeme. Hvala. Vrijeme. Opomena. Sad ću reći samo opomena jer nema svrhe da gubimo vrijeme. G. Bačić.

Bačić, Ante (HDZ)
Zahvaljujem potpredsjedniče, čl. 238.
Slažem se s vama, kolegice, kada, a sud sve šta je navodna zviždačica, gđa Đerek rekla u slučajevima u kojima ste vi rekli je sve odbijeno, ako je išta od toga istinito, ja ću prvi stati uz nju. Ali, molim vas, vi ode očigledno šta se događa u Splitu, ona vam je dala svu dokumentaciju, ja se u to, ja u to ne sumnjam, izbacite kolegicu do vas na glavu, kao što je Đerekica letila .../Govornik se ne razumije./... i tako ćete pokazati borbu protiv korupcije.

Radin, Furio (Nezavisni)
.../Upadica se ne čuje./... Hvala lijepa. Opomena.
I sada idemo na replike, gđa Maksimčuk.
O, pardon, odgovor na… a na prije, ono prije. Da.

Borić, Josip (HDZ)
Da, prošlo je dosta vremena, ali sjećam se.
.../Upadica: Da, ja sam zaboravio već koja je… /... Ne treba mi ponoviti, sjećam se.
.../Upadica: Se vi sjećate?/... Da, da, sjećam se.
.../Upadica: A onda u redu./... Prvih 40 sekundi je bio marketing nove stranke, 5., ustvari 4. u 5 godina jer se ide na izbore i treba bit prepoznatljiv i kolegica je rekla da je to .../Govornik se ne razumije./... ja sam rekao da smo već probali to, Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović, itd., pa Ivan Pernar, pa propalo, pa Miroslav Škoro pa propalo, propast će i ovo i sve u redu, ali marketing je marketing.
A ostalo što se tiče priča Centra, ako gđa Puljak kaže, Majo, nećemo otvarati sve, nemoj sve, jasno je o čemu govorim. I kad ih uhvate u laganju, mediji, gdje, ne znam, zastupnica kaže večera je plaćena, a gradonačelnik kaže večera nije plaćena, govorimo o habitusu ljudi koji se sutra žele takmičiti i voditi ovu državu. Lažete otvoreno i želite se promovirati …
.../Upadica: Hvala./... isključivo kao nekakve moralne vertikale, a to što radite vam je sasvim suprotno.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Hvala. Hvala.
Gđa Maksimčuk, replika.

Maksimčuk, Ljubica (HDZ)
Hvala lijepo. Evo, vratimo se na temu. Donošenjem i provedbom ovog Zakona bi se riješio problem star preko 70 godina. Dugi niz godina ova tema opterećuje naše društvo zasigurno. U prijedlogu ovoga Zakona vidimo da se uvode tri faze izvršenja kroz 5 programskih mjera. Jeste li mišljenja da će se ovim predloženim rješenjima konačno ispraviti nepravda za sve one obeštećene i naći zakonsko rješenje za najmoprimce i da će to, naravno, konačno učiniti opet ova Vlada?

Radin, Furio (Nezavisni)
Odgovor, izvolite.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa kolegice.
Jesam mišljenja sam upravo zbog toga što tu sjedi s nama čovjek koji je u nekoliko navrata pokazao kao državni dužnosnik da zna rješavati i najteže probleme. Ovo je jedan od teških i vjerujem da će ga riješit i da je dobro osmislio kako će ga riješiti. I mislim da postoji politička snaga to je ova vladajuća većina koja će ovaj zakon izglasati kroz dva čitanja i da postoji vrijeme u kojem će se to dogoditi.
Jasno smo rekli da želimo upravljati sa ovom državom i poslije izbora odgovorno kao i do sada na temelju postignutih rezultata. Mi na izbore izlazimo s rezultatima, drugi sa uvredama, prozivanjem i nekakvim svojim malim pričama. Žele politički preživjeti o tome se radi, vjerujem u mudrost građana pogotovo ovih koji se ovo tiče da će znati cijeniti one koji riješe njihov problem nakon što ste rekli koliko 70 godina.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Mažar replika.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Poštovani kolega Borić dakle čuli smo da je temeljni cilj ovoga zakona ispravljanje nepravde i to kroz način rješavanja problema ravnopravno između države, između zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova. Kao u mnogo slučajeva do sada ovime Vlada RH pokazuje da ne postoji taj vrući krumpir ili problem kojega se neće primiti ako je to u interesu svih njenih građana.
S druge strane u nedostatku argumenata činjenica u raspravi od dijela oporbe smo mogli čuti samo ideologiju. Da li bi ta ideologija koja je danas izrečena riješila ovaj problem, da li bi ona pomogla vlasnicima da dobiju svoju imovinu nazad, da li bi pomogla zaštićenim najmoprimcima da uopće riješe dom, riješe krov nad glavom, dal bi pomogla Hrvatskoj ili bi pomogla njima da pričaju svoje ideološke priče?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala, odgovor.

Borić, Josip (HDZ)
Kolega Mažar čuli ste jedan odgovor tj. jednu repliku koju je rekla pa u našim gradovima u Zagrebu mi to rješavamo od ovih milijardu i 350 milijuna eura koji su pribavljeni kroz prodaju društvenih stanova. Što je Zagreb riješio? Ništa. U Splitu također. I čujemo optužbe, ali oni to kao rješavaju. Da su oni to riješili onda država sad ne bi trebala izdvojit sto miliona eura u njihovo vrijeme jer su bili korisnici …
I možemo o tome koliko hoćemo, ali ono što je važno imamo pet programskih mjera plus solidarnu naknadu za kvadrat stana, … jedan eurocent po metru od '96. do sada nisu mala sredstva i imamo ranjivim skupinama znači invalidima, starijima od 65 i socijalnim slučajevima troškovi selidbe do tisuću. Znači sve smo obuhvatili kao rješenje problema i nudimo rješenje kroz i leđa kroz znači ne mala sredstva da bi se taj problem konačno riješio.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospođa sad idemo na pojedinačne rasprave još, gospođa Karolina Vidović Krišto.
Izvolite.

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Dame i gospodo.
Koje su karakteristike okupacijske vlasti? Dakle, okupacijska vlast je nasilno i prinudno upravljanje teritorijem i stanovništvom. Isto tako karakteristika okupacijske vlasti je izrabljivanje okupiranih stanovnika i okupiranog teritorija u različitim oblicima.
Kad promatramo način upravljanja Hrvatskom, doista si postavljamo pitanje je li ovo hrvatska vlast koja vodi brigu o svojim građanima, koja poštuje Ustav i zakone ili je riječ o vlasti koja sustavno izrabljuje svoje građane, ne poštuje zakone i služi tko zna kome, ali svojim građanima sigurno ne? Jer ako Hrvatska implementira jednu presudu Suda za ljudska prava kao što je konkretan slučaj Statileo kojem treba ispraviti nepravde, ali druge presude ne implementira onda se postavlja pitanje kakva je to vlast? Jer presuda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju Blečić iz 2004.g. kaže da se stanarsko pravo gubi ukoliko se nije poštivao zakon.
HS sada raspravlja o implementaciji jedne presude, ali o ovoj drugoj ne raspravlja. Zašto ne raspravlja? Koji je razlog da ova Vlada, ali i vlade u zadnjih 20 godina smatraju da hrvatski građani nemaju nikakva prava i da moraju ispravljati sve nepravde koje su nanesene drugima, a sami nemaju pravo na pravičnost? Dakle, hrvatski građani trebaju ispraviti nepravdu koju su činili komunisti, ali privilegije koje su ti komunisti sebi dodjeljivali ne smiju dovoditi u pitanje?
Hrvatski građani su financirali obnovu u Hrvatskoj, štete koje su počinili srbijanski agresori, a u međuvremenu moramo financirati i same agresore dajući im nekretnine na ime stanarskog prava koje je sud u Strasbourgu proglasio nepostojećim. Dakle, hrvatski građani po odluci hrvatskih vlada u zadnjih 20 godina nose financijski teret kao nijedan drugi narod u Europi.
U bivšoj SFRJ bila je praksa da JNA je dovlačila svoje kadrove u Hrvatsku i dodjeljivani su im razni privilegiji, besplatni stanovi, mjesta u vrtićima te supružnicima posao itd., 1991.g. 94% hrvatskih građana reklo je da je Hrvatska samostalna država na što je jedan dio korisnika stanarskog prava otišao na barikade i sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, dakle napustili su te stanove. Presudom Europskog suda za ljudska prava te osobe nemaju nikakva ni stanarska, ni vlasnička prava. Te osobe da budemo jasni moraju tražiti prava od onih za koje su se borili od Republike Srpske ili Republike Srbije.
Ali onda su na vlast došli Ivica Račan, Ivo Sanader, Milanović i Plenković koji kažu nas se ne tiče ni međunarodno pravo ni presude Suda za ljudska prava, mi ćemo u dogovoru s Pupovcem, Vučićem ili već s kim agresorima davati stanove. I tako dolazimo do činjenice da hrvatska Vlada kupuje novogradnju jer navedeni slučaj jest novogradnja na zagrebačkoj Malešnici i daje povlašteni najam državljanki Republike Srbije čiji su roditelji '91.g. napustili Hrvatsku i izgubili stanarsko pravo.
Hrvatska Vlada pak 2017.g. određuje stanarinu koju je Strasbourgu proglasio nepravednom i niskom te time čini nepravdu prema drugim građanima. Dakle, netko treba odgovoriti tko to ima pravo kršiti presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu? Tko to ima pravo nanositi štetu hrvatskim poreznim obveznicima i nagrađivati ljude koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku? Jer opisane radnje su protivne međunarodnom pravu, protivne su hrvatskom Ustavu, ali i međunarodnim obvezama RH.
Dakle, jedan aspekt politike Andreja Plenkovića jest da otima novce hrvatskim građanima i nagrađuje agresore. Pravni stručnjaci će vrlo lako utvrditi je li to čin veleizdaje ali u svakom slučaju to jest kazneno djelo, ali ne samo Plenkovićevo nego svih vas koji u ovom bezakonju sudjelujete. Jedan od njih je saborski zastupnik Nikola Mažar koji je potpisivao takve odluke i takve ugovore. Ovo su činjenice i one se mogu nekome sviđati ili ne sviđati, ali se ne daju demantirati.
Drugi aspekt je da će porezni obveznici subvencionirati korisnike zaštićenog najma. Ja sam apsolutno za ukoliko su u pitanju socijalno ugrožene osobe, ali mi moramo utvrditi tko su ti korisnici zaštićenog najma. Je li to i bivši predsjednik Ivo Josipović koji živi u stanu koji su komunisti oteli zagrebačkim Židovima te on i supruga žive u 300 kvadrata u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Dakle, hoće li porezni obveznici subvencionirati Ivu Josipovića?
Drugi slučaj koji moramo razmotriti jest slučaj vile na zagrebačkom Tuškancu koju je SDP prodao Saveznoj Republici Njemačkoj za rezidenciju njemačkog veleposlanika. Dakle, ta vila je oteta isto jednom hrvatskom Židovu. Vilu su komunisti koristili kao svoju gostinjsku kuću. Ne znam zašto vila nije vraćena odnosno zašto Račanovim reformiranim komunistima ta imovina nije oduzeta. Štoviše '90.-tih godina SDP je tu vilu prodao Njemačkoj za milijune njemačkih maraka. Potpuno je jasno da te novce treba SDP-u oduzeti jer je SDP na otimačini profitirao.
Ne može hrvatska država tj. hrvatski građani ispravljati sve nepravde, financirati agresiju protiv Hrvatske, a prema nikomu ne postavljati ni jedan zahtjev. Pa nisu hrvatski građani nečiji bankomat. Gdje su prava hrvatskih građana?
Podsjećam na slučaj Češke Republike i tzv. Benešovih dekreta. Dakle, 1945. pripadnici njemačke nacionalne manjine tzv. Sudetski Nijemci protjerani su iz Češke s vrećicama u rukama. Znamo i zašto. Njemačka je izvršila agresiju na Češku. Raspadom komunizma i ulaskom Češke u EU bilo je i onih u Njemačkoj koji su tražili obeštećenje, ali to Češka nije prihvatila. Ni jedan Sudetski Nijemac nikada nije dobio ni jedan cent odštete. Nažalost povijest je ponekad izrazito gruba i to prema onim najslabijima i ja sam apsolutno za ispravljanje nepravdi, ali sam i za ispravljanje nepravdi nanesenim i hrvatskim građanima, a način djelovanja hrvatskih vlada od Ivice Račana do Andreja Plenkovića jest sustavno nanošenje nepravde upravo hrvatskim građanima.
Dakle, Plenković visokim porezima hrvatskim građanima otima novce, kao primjerice u uvjetima inflacije jer veće cijene su veći prihodi za proračun i onda sjedne sa svojim suhim zlatom Pupovcem kao si oni već međusobno tepaju i oni te novce zajedno dijele. Dakle, vi koji podržavate ovaj zakon koji je napisan i bez glave i bez repa u kojem nije utvrđeno ni koliko je stanova, ni tko ih koristi, ni kako već se navode tek nekakve procjene te će se onda u nekakvim tamnim prostorijama i sobama dogovarati prema kome će se kako postupati, a sve će na kraju platiti hrvatski građani. Vi ćete se sramiti zbog svog sudjelovanja u ovoj bezumnosti, a oni koji su radili nepravde i '45. i '71. i '91. po ovome zakonu će biti nagrađeni pa će hrvatski građani tako plaćati vjerojatno stan i Josipoviću.
Dakle, Hrvatska treba i mora obeštetiti žrtve kao što je slučaj Statileo, ali Hrvatska napokon mora kazniti osobe kao što je primjerice Ivo Josipović te mu oduzeti stan koji nepravedno i nemoralno koristi. Hrvatski građani su ravnopravni građani EU i nema nikakvog razloga da češki narod ima pravo promicati svoje nacionalne interese, a da mi Hrvati na to nemamo pravo.
Ponašanje današnje Plenkovićeve Vlade u potpunosti je neprihvatljivo. Ovako se ne može postupati prema svome narodu. Dame i gospodo ovo je sramota. Protiv sam ovoga zakona i ako ga donesete ukinut ćemo ga jer nitko vam nije dao pravo da ne primjenjujete odluke međunarodnih sudova ili da ih selektivno primjenjujete.
Hvala vam lijepa.

Radin, Furio (Nezavisni)
I vama.
Gospodin Miletić, replika.

Miletić, Marin (MOST)
Kolegice Krišto, koji su razlozi po vama da mi danas u 2024. godini ovdje imamo jedan prijedlog vladajućih, rješavamo problem koji toliko desetljeća se nije riješio i zašto toliko dugo čekamo i za one koji su vlasnici stanova i za one ljude koji su opet desetljećima živjeli u stanovima koji nisu njihovi.

Radin, Furio (Nezavisni)
Kolegica Vidović Krišto.

Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Dakle, kolega Miletiću, ova vlast je pokazala i dokazala ne samo da je korumpirana, ne samo da je u potpunosti blokirala institucije kako bi se ta korupcija mogla vršiti na najvišim razinama, institucionalizirali su korupciju, nego naravno i pokazala da je nesposobna. Nema ni plana ni programa. Hrvatska država pod ovom vlašću je brod bez kormilara odnosno kormilara koji služi isključivo interesima jedne uske skupine uzurpatora koji se bogate na grbači hrvatskih građana. To je hrvatskim građanima jasno.
Ovaj zakon dobro da je došao u saborsku raspravu, dobro da se može ove stvari izgovoriti i pokušali su to valjda ispod žita provući, ali hrvatske građane smo dužni informirati što i kako radi Plenkovićeva Vlada i kakve pamflete od zakona donosi kako bi selektivno primjenjivala pravo, ignorirala međunarodno pravo, a sve na štetu hrvatskih građana. E to im neće proći, za to ćemo se pobrinuti.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
I sada imamo završne, završne riječi.
Ispred Kluba zastupnika Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom, gospođa Dalija Orešković.
Izvolite.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Hvala.
Vrlo kratko ću sažeti ono što sam rekla i u pojedinačnoj raspravi. Ovaj zakon posljedica je činjenice da je Hrvatskoj trebalo punih 30 godina da shvati pojam i koncept vlasništva i što vlasništvo podrazumijeva koja prava i obveze sa sobom donosi. Nadam se da nam neće biti potrebno sljedećih 30 godina da shvatimo što to znači pojam kontrole vlasti. Evo to je ono što Hrvatska još uvijek nema i tome se opire onako na zadnjim nogama.
Ovaj zakon nije riješila HDZ-ova vlast kao što to sad u maniri spin mahera pokušava sama sebi pripisati zaslugu. Nije HDZ riješio gordijski čvor, nego je to riješila viša instanca Europski sud i Ustavni sud koji je doslovno nacrtao konture kako uspostaviti pravičnu ili pravičniju, pravedniju ravnotežu između prava zaštićenih najmoprimaca i vlasnika stanova.
I u tom smislu ono što je sada u prvom čitanju u zakonu predloženo smatram da je tek prvi korak u nekom dobrom smjeru. Naravno da postoji puno prostora za poboljšanja. To poboljšanje prije svega vidim u članku 10. Ponovit ću za transparentnost vlasti, za mogućnost kakve-takve kontrole građana i drugih institucija važno je moći doći do bitnih podataka, pa se zalažem za javni registar i nekretnina koje će biti obuhvaćene ovim zakonom, a i registar gdje će se vidjeti kome to država nešto sada od njegovih problema rješava ili daje.
Također, takav isti javni registar bilo bi potrebno uspostaviti i u odnosu na nekretnine za koje će se obeštetiti crkva bilo financijski ili vraćanjem u njezino vlasništvo. Tražila sam nedavno i od resornog ministra da mi dostavi podatke je li uopće crkva definirala koje to sve nekretnine traži i potražuje. Očito je da podataka nema. I to je također jedan poraz ove države, pokazuje da vlast sebi i dalje grabi prostor u kojem će u mutnom falsificirati ili fabricirati podatke kako trenutnoj vlasti paše, a onda i mjeru nečijih prava ili naknade određivati u skladu sa voljom prije svega izvršne vlasti. Do kuda to dovodi imali smo prilike i danas vidjeti na Odboru za kulturu kada je ministrica zapravo negirala da korupcija postoji. Nije htjela dostaviti egzaktne podatke i to na zahtjev matičnog odbora, a ono što je tragična i poražavajuća scena i situacija u Republici Hrvatskoj a to je da su se iz redova vladajućih u tom odboru mogli čuti glasovi koji kažu pa dobro da vam je i ministrica kulture dostavila to što vam je dostavila. To je stvar njezine dobre volje.
Dakle, zamislite situaciju parlament, zakonodavno tijelo koje je nadređeno izvršnoj vlasti kaže pa stvar je dobre volje hoće li nam ministrica položiti račune za svoj rad. To je sumrak države.
S obzirom da je ovo završno izlaganje u ime kluba osvrnut ću se i na tijek rasprave u kojem je zastupnik iz redova HDZ-a rekao da je Maja Đerek kako ste ono rekli navodna zviždačica, navodna zviždačica kada prijavljuje dokumentirano obrazloženo ministra Banožića, Frku Petešića, Krunoslava Katičića. Tada je navodna zviždačica i tada njezine prijave trebaju čučati u ladici USKOK-a i DORH-a.
Ne bi me iznenadilo da je na ovom sastanku sa budućim glavnim državnim odvjetnikom, odnosno sa današnjim kandidatima i o tome bilo riječi što sve ne smije ugledati svjetlo dana. S druge strane, ona je itekako zviždačica kada govori o nekim stvarima za koje HDZ-ova vlast misli da njima idu u prilog. Kako god bilo uz Maju Đerek stojim, a ono uz što također stojim to je svaka smjena HDZ-ove vlasti bilo na nacionalnoj ili na lokalnoj razini. Svaka smjena vlasti je korak u dobrom smjeru, šalje poruku da je vlast smjenjiva i da ju građani, građani, građani, građani imaju pod kontrolom. Onog trena kada tu misao osvijestimo kod svakog našeg birača Hrvatska će biti na pravom putu da postane jedna bolje uređena i pravednija zemlja. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Nikola Mažar, Klub zastupnika HDZ-a također završno.
Izvolite.

Mažar, Nikola (HDZ)
Hvala lijepo predsjedavajući.
Poštovani potpredsjedniče Vlade sa suradnikom, kolegice i kolege saborski zastupnici.
Pa danas smo evo u ovoj raspravi prije svega od predlagatelja, a onda kroz klubove i pojedinačne rasprave i replike do ovih završnih riječi praktički čuli sve ono što bih ja rekao da se treba čuti i vidjeli ono što vjerujem da građani trebaju vidjeti.
Prije svega čuli smo da ovaj prijedlog zakona ne samo da rješava jedno pitanje praktički dugo 70 godina zaostalo iz bivše države, ne samo da rješava jednu nepravdu, nego pokazuje da Vlada Republike Hrvatske i kroz ovaj prijedlog preuzima na sebe ja bih rekao najveći teret. Naravno to je financijski teret, ali i teret da riješi ne samo pitanje vlasnika stanova, zaštićenih najmoprimaca, prava na vlasništvo, prava na dom nego rješava i pitanje Europskoga suda za ljudska prava i u biti pokazuje s jedne strane odgovornu politiku koja se ne boji suočiti sa bilo kojim problemom od neodgovorne politike koja i ovaj prijedlog za kojega smo vidjeli da nemaju apsolutno niti jednu jedinu činjeničnu primjedbu oporba koristi za promicanje ideologije. Kroz tu ideologiju naravno ne nudi ništa. Kroz tu ideologiju ne nudi ni vlasnicima stanova da će dobiti ono što će dobiti kroz ovaj zakon, a to je da li da biraju povrat imovine ili otkup po tržišnoj vrijednosti plus naknadu za sve protekle godine. Ne nudi zaštićenim najmoprimcima da po prvi puta u povijesti imaju pravo steći pravo vlasništva ili da imaju krov nad glavom po povlaštenim uvjetima uz ono što će im država omogućiti praktički ne nudi ništa i zato kažem da je dobro da smo danas i kroz raspravu mogli vidjeti opet te dvije političke Hrvatsku. Političku Hrvatsku koja rješava problem na jedan transparentan, ravnopravan način gdje svakog aktera stavlja u položaj iz kojega će izvući ono optimalno, gdje poštuje odluke Ustavnoga suda, gdje poštuje odluke europskih institucija i gdje poštuje, ja bih rekao životnu situaciju svakoga građanina bez obzira da li je taj građanin poslije Drugoga svjetskoga rata ne svojom krivnjom ostao bez svoje imovine ili je taj građanin dobio najam stana. To pokazuje da ovaj zakon koji smo čuli da je pohvaljen vezano i za njegov uvod, vezano i za njegovo obrazloženje, vezano i za članke pogađa upravo bit i srž onoga što treba, a to je borba za interes svakoga građanina. Ono što mogu zaključiti u završnoj riječi da oporba u nedostatku bilo kakvih činjeničnih, ja bih rekao primjedbi, prijedloga, ideja, alternative je u suštini rekla na kraju da se oni u biti boje da li će ovih 5 mjera, da li će ovaj registar, da li će provedba ovoga biti na vrijeme i kako će ona funkcionirati. A onda kad malo dublje pogledamo ti isti koji su izgovorili te riječi, su te riječi izgovarali i kada je sadašnji potpredsjednik i ministar dolazio na ovu funkciju i to su govorili vezano za proces obnove pa su rekli da, da ne sumnjamo mi da će ovaj ministar bilo šta napraviti vezano za obnovu, sumnjamo mi da će se nešto pokrenuti i iz toga razloga meni to daje za pravo i nadu da upravo iz toga razloga će i ovaj prijedlog zakona kao i vezano za obnovu, biti puno bolji, brži, kvalitetniji, dinamičniji i ispred svojih rokova, upravo zato što ga vi predlažete ministre i upravo zato što ste i na primjeru obnove pokazali da i zakoni i rokovi su sekundarni, a da vam je čovjek u prvome planu i zato vjerujem da će i ovaj zakon upravo to na kraju i pokazati. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala.
Gospodin Miletić, Klub zastupnika Možemo!, ovaj. Ja se stvarno dubinski ispričavam, Mosta. Bio je lapsus lingue, a ne lapsus mentis.
Izvolite.

Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam gospodine Radin, potpredsjedniče Hrvatskog sabora. Pozdrav poštovani ministre sa svojim suradnikom, kolege vladajući i kolegice iz oporbe.
Nije ovo jednostavna tema, vrlo je komplicirana, vrlo je komplicirana i danas sam, imamo veći dio dana ovu raspravu, onda sam sreo jednog kolegu, nije iz moje stranke i kaže on meni Marine najbolje o ovome šutit, jer kaže što god udariš po ovima zadireš se po drugima, evo iskren sam do kraja. Ali političari ne bi trebali bit ljudi koji ne govore ono što misle da je ispravno bez obzira ako mogu se tako izraziti na posljedice i na nešto što to onda donosi i mi bi uvijek trebali bit, možda je to preoptimistično ili utopistički gledanje je li na politiku ali ja u to vjerujem. Mi uvijek trebamo govorit ono što mi držimo da je ispravno pa gdje god nas to dovelo, ako ništa mirno spavamo. Dakle, meni je osobno privatno vlasništvo je svetinja. I ja neću sad pričat o kršćanskom poimanju privatnog vlasništva, o socijalnom nauku crkve, o enciklikama. Dakle privatno vlasništvo je svetinja. Ti si negdje nešto radio, pošteno zaradio, kupio si nešto. Nešto omogućio sebi i svojoj obitelji i sada npr. vratimo se u famoznu 1945., dolazi komunistički režim i ulaze ti ljudi u tvoju kuću, u tvoju vilu, u tvoju imovinu i to ti otimaju. To se dogodilo, tu je sve počelo. Meni je nevjerojatno da ovdje kolegice i neke, ne smijemo generalizirat s ljevice, govore '90.-e, pa dobro da Franju Tuđmana da nisu okrivile za karijes svoj koji imaju. Dakle, meni je to nevjerojatno. To je nedopustivo. Ne, dame i gospodo, sve je počelo '45. Ljude ste tjerali iz stanova i imaju sreće oni koji su preživjeli kao obitelj koja se meni javila na Šalati ali nisam uspio s njima iskomunicirat preko poruka smijem li govorit njihovo prezime, pa neću. I oni su zastupniče, prate nas i rekli su dakle, na generacijama smo mi imali vilu na Šalati, došli su komunisti istjerali nas van u stan jednosoban, cijelu obitelj, a onda su tri svoje obitelji uselili u naš stan. To se događa i na Pečinama i na Kantridi, dogodilo se na mom području. To su radili komunisti, komunistički režim. Sve je počelo '45., pustite priče ovdje koje neki brane svoje ideologije pa priznaj brate ako su ti bili zlikovci oni koji, od koji si tvoje neke političke opcije nastao. Pa ste se pokajali u redu. I crkva se pokajala 2000. za sve propuste i grijehe koje je napravila, a kamoli ne neka politička stranka. Pokaj se i više ne griješi. Ali je sve počelo '45. i imaju sreće oni koji su sačuvali glavu na ramenima jer su oni neke ljude istjerali, a mnoge te ljude koji su istjerali, završili su u jamama. Ovdje je kolega Gari Cappelli dakle iz moje županije i kolega Borić, dakle jama bezdan u Kostreni, tamo su komunisti ubili moje Riječane, ljude Kvarnera i gurali ih u jame, pa nisam ja to izmislio, a moji dakle vlast lokalna nije se sjetila jednu tablu na cesti stavit nego morate s GPS-om kad tražite tko nije nikada bio u Jami Bezdan da se ne gubi po šumici tamo kod Kostrene da oda poštovanje prema tim ljudima i to se dogodilo.
A onda s druge stane imate ljude koji možda u drugoj generaciji, ja sam o tome govorio baš sam rekao ministru, dakle ljudi koji u drugoj generaciji žive u nekom stanu koji je njima netko taj stan dao npr. o Hrvatskim poštama sam govorio i sad meni se javi žena koja je samohrana majka, udovica i ona kaže ja sam vam pred mirovinom ostala bez muža, najam mi dižu sa 120 eura na 600 eura Hrvatske pošte, a meni mirovina 500 i nešto eura, kaže ja jedino na ulicu. E sad, zato sam rekao da nije jednostavno. Kako sad država kod kojih su škare i sukno, vladajući je li da pomogne tim ljudima i čuli smo ovdje nije sve isto da li je netko bogat imućan, pa čovjek ima 2 stana, 3 kuće i još ima stan taj koji je naslijedio je li po bratu, po drugovima ili nema ništa nego u toj krletci živi i sad ne smije završiti na ulici, mora se pomoći tom čovjeku.
Dakle, i po ovoj presudi i po EU Članku 17. Povelje o europskim pravima privatno vlasništvo je neotuđivo i svatko ono što je pošteno zaradio ima pravo na u tom stanu, u toj nekretnini živjeti, a država se treba pobrinuti za sve one ljude koji desetljećima su povlašteni je li …
…/Upadica Furio Radin: Hvala, vrijeme./…
… u tim stanovima da im se osigura da ne završe na ulicama.

Radin, Furio (Nezavisni)
Gospodin Branko Bačić, ministar u ime predlagatelja.
Izvolite.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege zastupnice i zastupnici, evo zahvaljujem se na kraju ove rasprave na svim raspravama. Mi ćemo ih još jednom poslušati, vidjet ćemo je li koji prijedlog doista može poboljšati tekst samoga prijedloga zakona.
Najprije bih želio reći da je malo preslobodno reći kako nam je ustvari Europski sud i Ustavni sud napisao ovaj zakon. Europski sud je rekao da nema dileme o tome treba li vlasnicima vratiti stanove u posjed, a Ustavni sud je rekao da o zaštićenim najmoprimca, najmoprimcima morate voditi računa i preuzeti kao država na sebe veći teret rješavanja tog njihovog statusa puno više nego što je bilo 2018. godine zbog čega je Ustavni sud te izmjene Zakona o najmu stanova proglasio neustavnim.
Prema tome, u tom rasponu između presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Statileo i odluke Ustavnog suda iz 2018. godine je bilo milijun mogućih verzija, varijanti kako to riješiti. Mi smo ovim našim prijedlogom zakona nastojali prije svega ispoštivati ustavnu kategoriju nepovredivosti privatnog vlasništva, ali s druge strane kao država ukazat značajnu socijalnu osjetljivost prema zaštićenim najmoprimcima kroz nekoliko važnih zakonskih odredaba i u dijelu u kojemu im se omogućuje kupnja stana po etalonskoj vrijednosti i u dijelu koliku površinu ukoliko ostane u stanu kojega će, u kojemu danas živi i cijenu najamnine od 2 eura po metru kvadratnom ako ostane u državnom, ako bude u državnom stanu.
Prema tome, tu je jako puno komponenata socijalnih koji pokazuju tu socijalnu osjetljivost pa ako hoćete i činjenicu da država će plaćati 50% tržišne najamnine, stanarine dok se ne riješi taj status. Tako da je u tom dijelu to po meni i socijalno osjetljivo, ali prije svega ukazujemo na to poštivanje prava vlasništva i da se nakon 70 godina što je važno, da nakon 70 godina se vlasnicima vraćaju u posjed nepravedno, protuzakonito oteti stanovi.
I ono što je još ne manje važno da zaštićeni najmoprimci prvi put u povijesti će dobiti zakonsku osnovu da mogu steći pravo vlasništva na po povoljnim uvjetima. Dakle, dosada im to pravo, pravo vlasništva nije bilo priznato odnosno pravo da mogu otkupiti stan po povoljnim uvjetima to ovim zakonom im se omogućuje kroz jednu od onih mjera koje smo tamo napisali.
Druga stvar, okolnost oko registra da, dakle mi imamo podatke odnosno mi država kroz ono što su, što je prijavljeno temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova iz 2018. godine. Mi mislimo da to nije do kraja precizno, da taj broj nije 100% ovaj siguran, ali je on nama jedan dosta okvirni podatak kojim možemo raspolagati kada budemo, kad smo ovaj zakon pripremali. I mi smo uvjereni da će gotovo svi i vlasnici i zaštićeni najmoprimci do 15. srpnja ove godine prijaviti i dostaviti dokumente temeljem kojih će se moći napraviti programske mjere, program mjera kako bismo od 1. siječnja iduće godine mogli krenuti u provedbu samoga zakona.
I ono što je vrlo važno osim što prvi puta će se omogućiti vlasnicima da im se stanovi vrate u posjed treba i istaknuti da će im se kroz solidarnu naknadu da će biti obeštećeni u određenom dijelu, neće biti u potpunosti toga smo svjesni, ali to je jasno treba voditi računa i o mogućnostima, da će im se kroz solidarnu naknadu praktično obešteti… obeštetit će se za to razdoblje od 1996. godine kada je stupio na snagu Zakon o najmu stanova, pa do danas i ja sam uvodno govorio koliki su to iznosi ovisni jasno o površini samoga stana koji je u njihovom vlasništvu.
Evo gospodine potpredsjedniče zahvaljujem se svim zastupnicima i ja sam uvjeren da ćemo se vrlo brzo vidjeti ponovo na konačnom prijedlogu zakona kada ćemo taj zakon onda i usvojiti. Hvala.

Radin, Furio (Nezavisni)
I ja vama, g. potpredsjedniče. Ali imamo dvije replike. Gđa Orešković.

Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Zahvaljujem. Ministre, država se nije pokazalo transparentnom kada govorimo o obnovi i o troškovima obnove i o tome kako su ta sredstva i u što utrošena. U obrazloženju ovog Zakona piše da će njegova ukupna provedba težiti nešto oko 107 milijuna eura. Smatram da javnost ima pravo znati kako su ti iznosi distribuirani. Stoga vas ponovno pozivam da do drugog čitanja predvidite u čl. 10 ovog Zakona da registar onih na koje se ovaj Zakon odnosi bude javno dostupan zajedno sa svim podacima o onima koji se obeštećuju, o nekretninama koje su zahvaćene, kao i svim modalitetima provedbe.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa. G. ministre, potpredsjedniče, izvolite.

Bačić, Branko (HDZ)
Dakle zahvaljujem g. potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice Orešković. Najprije ćemo donijeti u roku 60 dana nakon stupanja zakona na snagu pravilnik o uspostavi i vođenju registra, gdje će se znati svi podaci o, di će bit evidentirani svi podaci o pojedinim stanovima, di će se trebaju prijaviti podaci o stanovima, o vlasniku, o njegovom broju članova obitelji, o zaštićenim najmoprimcima. Međutim, mi moramo voditi računa i o zaštiti osobnih podataka, to vam je valjda .../nerazumljivo/... vama jasno kao pravnici, da ono što budemo mogli objaviti, bit će dostupno i učinit ćemo javnim. Ono što temeljem zakona o zaštiti osobnih podataka ne budemo mogli objavljivati, ne smijemo objavljivati jer bi time napravili kazneno djelo.
Prema tome, međutim, svim onima koji budu sudjelovali u tom procesu, i vlasnicima i zaštićenim najmoprimcima će biti jasno dostupni podaci o onome drugome. Prema tome, koji je u tom stanu, dakle ili se radi o vlasniku ili o zaštićenom najmoprimcu.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. I na kraju, g. Borić.

Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepa, poštovani ministre. Čuli smo da je ovaj Zakon napisan ustvari od Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava, da tu naša znanja nisu bila potrebna, pogotovo ne vaša, itd., ali su nam potrebna znanja, evo, kolegice koja je otišla, koja onda kaže da ni obnova nije transparentna. A pored nje sjedi druga kolegica koja je suspendirala Zakon o javnoj nabavi i tako obnavljala Gunju i ugovaralo se kako se ugovaralo i to nije apsolutno .../nerazumljivo/... recimo tražilo nikakav interes medija.
Da se netko zainteresira i pita, zašto ona kuća košta toliko. Ali, eto, živimo u takvom vremenu. A zaista, da li, da nije ovaj, ono, kažemo, baš sve što mislimo ili da zaista pokušamo pomoći ovim ljudima ovako kako ste vi to napisali, uvažavajući ono što su napisali tj. rekli kroz svoje Ustavni sud i Europski sud za ljudska prava i jesmo li mi s ovime to na neki način .../Govornik se ne čuje./... za ljude na koje se to odnosi?

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. G. potpredsjedniče, odgovor.

Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem g. potpredsjedniče.
Poštovani kolega Boriću, teško je ispraviti nepravdu, u ovom slučaju i da bude potpuno sve i svi do kraja zadovoljni i mi smo svjesni da neće biti u potpunosti svi zadovoljni, ali najvažnije od svega, da smo našli tu mjeru da izvršimo i sačuvamo institut prava vlasništva s jedne strane, obeštetimo vlasnike zato nisu mogli te svoje stanove koristiti 28 godina i da s druge strane, što je ne manje važno, omogućimo zaštićenim najmoprimcima da po vrlo povoljnoj cijeni konačno postanu i po povoljnim uvjetima vlasnici doma, stana, krova nad glavom u vrlo kratkom razdoblju, za što im država i za njih čvrsto stala sa značajnim financijskim sredstvima.
Ja sam uvjeren da će to i vlasnici, a i zaštićeni najmoprimci znati cijeniti.

Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala. Zaključujem raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti. Hvala lijepa g. potpredsjedniče i kolegice i, nema kolegice, samo kolega.

15

  • Prijedlog zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr., prvo čitanje, P.Z. br. 619
26.01.2024.

Jandroković, Gordan (HDZ)
Prijedlog Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (Broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda RH Broj: U-I-3242/2018 i dr., prvo čitanje, P.Z. broj 619.
Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena, pa sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći Zaključak.
Prvo, prihvaća se navedeni prijedlog, drugo sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Glasujmo.
Glasovalo je 129 zastupnica i zastupnika, 123 za, 5 suzdržanih i 1 protiv.
Donesen je dakle Zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF