Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 19

PDF

23

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, prvo čitanje, P.Z. br. 593
24.11.2023.
Dobro jutro svima.
Najprije ako završimo prije možemo iznosit stajališta i prije, ima neko protiv, ima neko nešto reć mislim slobodno i neformalno? Mi ćemo poslati mail, a vi isto obavijestite dolje ok? Dobro.
Dobili ste elektronskim putem dopunu dnevnoga reda jel budući da ste ga dobili elektronskim putem vi ste ga i pročitali i onda ima neko protiv? Dobro moram čitat …, kako sukladno čl. 225. st. 2. poslovnika pisanih prigovora na prijedlog dnevnog reda nije bilo, ali ja pitam, nema, znači nema ni sada, utvrđujem da su predložene točke uvrštene u dnevni red 19. sjednice. Znači dva puta smo provjerili.
Prva točka:

- Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, prvo čitanje, P.Z. br. 593

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika HS-a, prvo čitanje je. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i za pravosuđe.
Želi li predstavnik predlagatelj, vidio sam ovdje je s nama državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa i uprave je g. Juro Martinović, želi li uzeti riječ? Izvolite.
Uvažene zastupnice i zastupnici.
Pred vama su izmjene i dopune Zakona o sudovima kojima se uređuje ustrojstvo, djelokrug i stvarna nadležnost sudova, a izmjenama i dopunama pristupa se prvenstveno radi propisivanja obveze javne objave svih sudskih odluka na posebnoj mrežnoj stranici uz prethodnu anomizaciju i poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka.
Način anomizacije objave i pretraživanja anonimiziranih sudskih odluka detaljnije će se propisati podzakonskim aktom. Jedna od namjera NPOO-a za period '21.-2026.g. jest razvoj alata za javnu objavu i pretraživanje sudskih odluka zbog jačanja transparentnosti i dostupnosti sudskih odluka stručnoj, ali i općoj javnosti.
U ovom trenutku objava odabranih sudskih odluka omogućena kroz poseban informacijski sustav Vrhovnog suda RH SupraNova čija je baza podataka ograničenog opsega te ne postoji automatizirani anonimizacije već istu provode sudski službenici. Prijedlogom zakona propisuju se posebni uvjeti za suce koji rade na predmetima nasilja u obitelji. Godišnjim rasporedom poslova određuju se suci i državni službenici za rad na predmetima nasilja u obitelji, a predsjednik suda mora voditi računa da određeni suci imaju izražen osjećaj i sklonost za rad na takvim predmetima, uz redovitu obveznog pohađanja stručnog usavršavanja iz ovog područja. Time se želi osigurati najviša razina kompetencija za postupanje u ovakvim predmetima.
Navedena obveza propisana je Akcijskim planom iz Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027.g.. Izmjenama i dopunama Zakona o sudovima dodatno se uređuju odredbe vezane za zaštitu prava suđenja u razumnom roku. U slučaju utvrđenja osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku propisuje se obveza da se takvi predmeti riješe u roku od šest mjeseci, a istovremeno odredi i primjerena naknada koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Navedeni rok od šest mjeseci može se produljiti ako okolnosti slučaja tako nalažu. Iznos naknade zbog utvrđene povrede prava na suđenje u razumnom roku kao i vrijednost predmeta sporova kojima se utvrđuju ovlasti sudskih savjetnika propisane važećim zakonom u kunama izražavaju se ovim izmjenama u eurima, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH.
Uvjeti za status pravosudnih inspektora dopunjuju se završenim studijem ekonomije s obzirom da se u sklopu nadzora nad pravilima i zakonitim obavljaju poslove sudske uprave nadzire i financijsko-materijalno poslovanje sudova.
Zaključno, ovim prijedlogom zakona mijenjaju se i dopunjuju odredbe važećeg Zakona o sudovima u stalnim sudskim tumačima i stalnim sudskim vještacima s obzirom na utvrđenu potrebu izmjena i dopuna uvjeta i postupaka njihovog imenovanja te osnova privremene zabrane obavljanje poslova i razrješenja kao i potrebu izričitog propisivanja mogućnosti davanja ovlaštenja za obavljanje poslova vještačenja pravnim osobama te državnim tijelima i specijaliziranim ustanovama.
Hvala vam na pažnji.
Hvala lijepa.
I govor od državnog tajnika, ali i niz manifestacija koje se odvijaju potaknulo me je na to da sutra 25.11. je Dan protiv nasilja nad ženama i to na osnovi odluke UN-a od 17. prosinca 1999.g.
Sutra ujutro kada se probudite sjetite se da se to u društvu civiliziranih ljudi ne smije dogoditi i mora se sankcionirati svim snagama koje jedno moderno društvo ima.
Evo, samo to sam imao reći, to je sutra, a sutra je subota i nećemo se naći jel da.
Ima od predstavnika odbora netko nešto reći?
…/Upadica se ne razumije./…
Prvo replike, a da, gospodin Kujundžić izvolite, nisam vidio.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče, dakle moje pitanje je vezano za informaciju koju nisam mogao pronaći. Dakle, jel imate i možete mi reći u 2022. koliko je prosječno trajanje građanskog parničnoga postupka?
Izvolite odgovor.
Uvaženi zastupniče ja tu nemam konkretni podatak, ali samo vam mogu reći da zadnjih 7 godina, dakle u ovim postupcima koje mi provodimo kao Ministarstvo pravosuđa zajedno sa sudovima i uz pomoć vas kad donosimo zakonodavna rješenja jesu svi, svo trajanje svih postupaka su skraćeni, broj predmeta koji se rješava po sucu je povećan, dakle unatoč krizama kroz smo prolazili, a to je Covid kriza gdje su bili reducirani rad i unatoč činjenice da smo imali potres. Također nova redukcija za rad sudaca, dakle gdje smo morali iseljavati sudove iz određenih objekata. Zahvaljujući procesnim alatima, zahvaljujući angažmanu sudbene vlasti dakle ti se rokovi skraćuju u nekim segmentima se skraćuju rekao bi čovjek do neočekivanih razmjera poput zemljišno-knjižnih predmeta koji danas u većini sudova se rješavaju u roku od 2 dana, to je nekad bilo mjesecima.
Gospodin Kirin.
Poštovani dopredsjedniče, poštovani tajniče, ovim zakonom se predlaže odrediti pri utvrđivanju osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, rok od najdulje 6 mjeseci osim ako okolnosti ne nalažu određivanje duljeg roka u kojem sudac mora riješiti predmet te će se odmah odrediti i primjerena naknada koja pripada stranci i zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
Molim vas da li će visina naknade biti određena duljinom vremenskog prekoračenja, težinom predmeta ili izgubljenom zaradom ili nekim drugim parametrima?
Hvala.
Hvala i vama.
Odgovor.
Uvaženi zastupniče, dakle drago mi je da što ovo pitate. Dakle, ovaj institut suđenja u razumnom roku je opće poznati institut pravnih poredaka gdje je vladavina prava na sceni. Mi smatramo da smo morali taj institut snažnije aktivirati u našem, u našim procesnim alatima sudova, dakle u Zakonu o sudovima. Mi smo imali prije 7-8 godina uređen taj sustav, ali se onda pojavila priča da se previše novaca troši za isplate za suđenje u razumnom roku pa smo to na stanovit način reducirali, a onda smo doživili da nam Sud za zaštitu ljudskih prava u Strasbourgu vrlo često po tim povredama reagira i traži od nas isplate. Dakle, smanjivanje rokova trajanja postupaka je nešto što je interes sviju nas i na tome se radi i ovim, jačanjem ovog instituta mi upravo želimo postići taj rekao bih poslovni cilj.
Hvala.
Gospođa Nađ.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani državni tajniče ovim prijedlogom zakona je propisano da će predsjednik suda godišnjim rasporedom predmeta nasilja u obitelji voditi računa da suci odnosno sutkinje i državni službenici imaju izražen osjećaj i sklonost za rad na tim predmetima. Kako će zapravo odrediti predsjednik suda da netko ima izražen osjećaj za rad na tim predmetima? Zar ne mislite da će mu najlakše biti dati to sutkinjama odnosno državnim službenicima, službenicama jer se smatra inače u RH da žene su empatičnije za predmete za u radu za na nasilja u obitelji. Što vi mislite o tome?
Hvala.
Odgovor.
Uvažena zastupnice, mislim što i vi da moramo naći način da izaberemo najbolje koje imaju izražen senzibilitet za to. Moramo na stanovit način vjerovati nekom, moramo vjerovati predsjednicima naših sudova da će zaista u svojim sredinama tamo gdje smo, gdje im je pravni poredak dao da budu čelnici pravosudnih tijela da će izabrati najbolje ljude koji će zaista imati senzibilitet, a društvo, država će se kroz Ministarstvo pravosuđa i Pravosudnu akademiju potruditi da te ljude dodatno educira za takve stvari.
Hvala.
Gospodin Karlić.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, pa evo i ja sam slično pitanje imama kao i kolegica upravo u vezi ovih sudaca za rad na predmetima nasilja u obitelji. Svi znamo da je nasilje u obitelji dosta specifično i teško za prosuditi i ocijeniti. Da li postoje kakve posebne edukacije za ove suce koji će to, taj posao obavljati?
Hvala vam, dakle upravo u odgovoru na kolegici rekla da mi planiramo i sredstva i ljude i imamo potencijale, imamo Pravosudnu akademiju koja dobro radi na toj edukaciji po mnogim temama, a evo i ovo je jedna na kojoj ćemo raditi i educirati ljude koji se prijave i za koje predsjednici sudova zaključe da bi mogli dati taj dodatni plus na tim predmetima koji su dosta društveno osjetljivi i važni.
Hvala.
Gospođo Raukar Gamulin.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče, predsjednik Vrhovnog suda je 5. srpnja ove godine donio uputu po kojoj se postupci po trgovačkim sudovima izuzimaju od postupka anonimizacije osim naravno zato jer su i pripremna ročišta kao i same, same rasprave javne osim naravno slučajeva u kojima je javnost isključena i one koje predviđa i Ustav RH, pa evo očito je tom uputom predsjednik Vrhovnog suda dao mišljenje po kojem nije potrebna i zapravo je suprotna našim željama veća transparentnost i u pravosuđu, potpuna anonimizacija sudskih, u objavljivanju sudskih presuda i sudskih dokumenata tj. odluka pa vas evo lijepo molim za taj komentar budući da ovaj zakon predviđa potpunu anonimizaciju. Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Izvolite odgovor.
Uvažena zastupnice, imate dobre stručne informacije. Dakle sinoć sam bio u Tuhelju sa sucima Trgovačkog suda, sa predsjednikom Vrhovnog suda i sa niz sudaca Vrhovnog suda, oni imaju svoje savjetovanje, ja sam ih dakle bio njihov gost ispred Ministarstva pravosuđa i uprave. Bili smo na zajedničkoj večeri i o toj smo temi govorili. Dakle svi koji se razumiju u struku, al ova objava ne ide samo radi stručne javnosti nego i radi opće javnosti, znaju da se na Trgovačkom, u trgovačkim sporovima suda pravnim osobama. Dakle pravilnikom će biti detalji regulirani o svemu pa i o tome, pa i o tome. Dakle u ovom trenutku ja bih mogao reći da ima potrebe ne ići bukvalno svaku odluku s obzirom da mi imamo ponekad tisuće istih odluka sindikalnih identičnih. Pitanje da li postižemo taj poslovni društveni važni cilj, dakle da ih objavimo sve. Ali to ćemo sve regulirat pravilnikom i siguran sam da ćemo to napraviti dobro i u dobroj vjeri.
Zastupnika Raukar-Gamulin ima povredu Poslovnika.
Zahvaljujem. 238.
Nije vrijeđanje naravno ali zbog, zbog javnosti ja nemam nikakve posebne informacije, mislim da je to važno znati, ja sam upisala anonimizacija u Google i jedna od stvari koja mi se otvorila je upravo uputa koju je predsjednik Vrhovnog suda donio, ona je javna i dostupna svim građanima. Zahvaljujem.
Hvala, opomena po difoltu jer je bila replika.
Sada je replika od gospodina Brčića.
Je, je, u redu. Replika gospodina Brčić, izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Pa evo već su kolege prije mene slično pitanje postavljali koje ja također namjeravam, a to je zaštita prava na suđenje u razumskom roku i vidimo da je to jedna od bitnih odrednica ovog Prijedloga zakona što pozdravljamo i spominje se 6 mjeseci kao nekakva vremenska omeđenost. Mene zanima u dosadašnjoj praksi jel bilo nekakve vremenske omeđenosti kao što se sada spominje 6 mjeseci ili je bilo na neograničeno? Hvala.
Dakle nije suđenje, dakle nije obveza, zakonodavac nije stavio obvezu sucu da mora u 6 mjeseci riješiti svaki spis, nego u spisu kada se pojavi, kada se povrijedi to načelo suđenja u razumnom roku, onda sudac, predsjednik suda, višeg suda izdaje nalog da se taj spis mora riješiti u roku od 6 mjeseci i izriče dakle novčanu naknadu osobi, čije je pravo za suđenje u razumnom roku povrijeđeno. Dakle to je smisao toga, a mi u procesnim, procesnom zakonu, Zakonu o parničnom postupku imamo niz predmeta koji imaju rokove, ti rokovi su tzv. instrukcioni rokovi, nisu dakle kongentne naravi, dakle oni su instruktivni i ako se po njima ne postupi, ja bi rekao nema unutarnjeg sankcioniranja ali ovo suđenje u razumnom roku je povrijeđeno pa ćemo tako reagirati kao društvo u takvim situacijama.
Hvala.
Gospođa Vlašić Iljkić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče evo ja sam nekoliko puta ovdje apelirala da se zapravo naprave analize odluka suda i način rada suda u obiteljsko pravnim predmetima da se zapravo uvidi gdje se to rade pogrešne odluke, jer često se ne donose odluke onako kako je to bi trebalo biti u fokusu da je interes djeteta ili žrtve. Sada propisujete da će predsjednik suda birati po osjećaju i ne znam kojim još kompetencijama, koji na koji način će se izabrati oni koji to najbolje bi trebali odrađivati, a znamo upravo da su suci sami o sebi velikog mišljenja da upravo rade dobro taj posao i u tome nam je problem. Mislim da dobra analiza postojećih odluka bi bila dobra smjernica na koji način će se zapravo birati oni koji će obavljati poslove iz predmeta obiteljskog nasilja. Također obećali ste …/Upadica Radin: Hvala./… prije nekoliko godina da će se odrađivati ovi predmeti na obiteljskim odjelima. Tome sad isto također nije slučaj.
Hvala lijepa. Odgovor.
Uvažena zastupnice ja vam moram reć, dakle sve što radimo u društvenoj vladavini prava moramo vodit računa o nekoliko stvari, a primarno mi moramo vodit računa o podjeli, podjeli vlasti. Dakle mi imamo sudbenu vlast, zakonodavnu koju činite vi i izvršnu gdje smo mi nekakav servis, priprema zakonodavnih dokumenata, najčešće smo mi inicijatori za to. Ono što možemo napraviti mi izvršna vlast i vi, možemo kreirati zakonodavni okvir što bolji zakonodavni okvir da bi suci u tim predmetima radili što bolje. Vrhovni sud, dakle je taj koji bi trebao ujednačavat sudsku praksu, to je jedna od njegovih važnih, ustavnih, ustavnih uloga i mi se moramo u to pouzdati, a sve analize koje bi mi radili, mogli bi samo servirat njima. Oni te analize rade. Dakle danas su procesni alati, ovaj softverski alati jako dobri i sve se na stanovit način vidi. To je uloga sudbene vlasti i mi vjerujemo da će oni to kad bi stvorimo dobar, a stvaramo sve bolji i bolji zakonodavni okvir, raditi sve bolje i bolje.
I posljednja gospođa Vidović Krišto.
Sudac mora biti neovisan, vođen isključivo dokazima i zakonima. Hrvatski pak sudovi ne sude, hrvatski sudovi izvršavaju nečije naloge i u tome jest svo zlo hrvatskoga sudstva. Njemački Ustavni sud, ukinuo je tzv. Zakon o grijanju kojeg je parlamentarna većina ubrzano progurala kroz parlament ali njemački Ustavni sud im je zapovjedio da moraju poštivati parlamentarnu kulturu i da parlament nije glasačka mašinerija već predstavništvo naroda. Hrvatski sabor vodi se kao privatni klub korumpiranih moćnika, guši se svaki oblik parlamentarizma i demokratske kulture, a sve s ciljem da sabor bude blokiran kako bi se korupcija mogla neometano odvijati. Hrvatska nažalost nema Ustavni sud kao Njemačka već ima osobe poput Miroslava Šeparovića, Davorina Mlakara ili Ingrid Antičević Marinović, za koje postoji niz dokaza da su sudjelovali u korupciji. Dakle, ucjenjivi su.
Na koji način mislite uspostaviti europske vrijednosti u Hrvatskoj, na koji način, u koje će suci biti neovisni, moralni i profesionalni?
Ha, dakle ovo je, ovo je ja bih rekao jedan, jedan politički govor i političko pitanje. I ja vam, ono što vam ja mogu reći, a to je da ćemo i dalje raditi na 3 najvažnije stvari koje rese demokratska društva, a to je demokracija, vladavina prava i ljudska prava, ništa dakle što se tiče toga ja bih ovdje isticao vladavinu prava. Ona je nešto što obvezuje i Ustavni sud i vas i mene i sve aktere ove scene.
Kada govorimo o sudbenoj vlasti koju ističemo često, dakle mi moramo imat u vidu da u milijun parničnim sporova sudjeluju dva milijuna stranaka, ponekad i više jel negdje ima više parničnih stranaka, dakle i da je nakon pravomoćnog okončanja takve jedne parnice milijun ljudi nezadovoljno i kroz tu se prizmu stvara ja bih rekao jedna pretjerana percepcija negativnosti prema našoj sudbenoj vlasti.
Želi li neko iz…
…/Upadica: Povreda poslovnika…/…
Molim?
…/Upadica: …gđa. Vidović Krišto, povreda poslovnika./…
Aha oprostite. Izvolite gđo. Vidović Krišto, povreda poslovnika.
238. vrijeđanje, vladavina prava iz vaših usta jest ono što vi kršite, urušavate i ustavni poredak ste doveli, vi ne, vi ne da kršite zakon vi brišete pod sa zakonima. Ministarstvo pravosuđa je dužno skrbiti o neovisnosti, o funkcionalnom pravosuđu, a što uključuje i funkcionalnost i zakoniti rad sudova. Ako vi govorite da niste nadležni i da nam ne treba takvo Ministarstvo pravosuđa očito vi, vladajuća struktura i vaša Vlada uopće ne razumijete pojmove što su europske vrijednosti, što je moral i što je profesionalnost…/Upadica Radin: Hvala./…i zato je jedini način da uredimo pravosuđe jest detronizacija vas vladajućih struktura i to hrvatski narod mora znati.
Dobro, to bila je replika, ide po difoltu, po difoltu ide opomena.
Želi li netko iz odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu, prvi je g. Ante Kujundžić ispred Kluba zastupnika Mosta, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovane kolege, poštovani državni tajniče, na samom početku, ne mi ne možemo ovdje donijeti zajedno zakone, vi to dobro znate jer usudio bih se reći da je u Hrvatskoj izvršna vlast ujedno i zakonodavna vlast jer i da najbolju ideju predloži bilo tko ko sjedi u oporbi ona inkorporirana u određenu legislativu biti neće i to je možda ona tužna spoznaja ili istina za koju niste krivi vi, ali je kriva praksa u ovom domu već zadnjih više od 20.g..
O Zakonu o sudovima u protekle malo manje od 2.g. mi imamo ovdje treći put predmetni zakon, ako se ne varam. Međutim, ajmo zamislit ovu jednu bizarnu situaciju u Hrvatskoj, dakle Hrvatska donosi novi zakon, Zakon o sudovima gdje sve sudske odluke trebaju biti objavljene online i lijepo sjednete, otvorite svoje računalo i tamo su sve presude, vrlo jasno kao na dlanu. I ne samo to, dostupne su vam samo s nekoliko klikova miša i to zapravo uistinu zvuči kao jedan korak naprijed u samoj transparentnosti, ali kao u svakoj dobroj priči koja se vrti oko hrvatskih zakona postoji jedno veliko ALI. Što ako ova javna objava dovede do pretrpanosti unutar sustava gdje sudski službenici koji su usputno plaćeni 500 eura, zapisničari itd., provode sate i sate anonimizirajući dokumente. Kako će to raditi? Vi ste odlučili to urediti podzakonskim aktom. Je li to znači da će određeni zapisničar uzet korektor, pa brisati sve podatke stranaka ili će netko sjediti na računalu, pa će lagano tipkati, brisati kako bi se određena informacija uklonila?
I na koncu pitanje koje vam postavljam, gdje je zapravo ta čarobna granica između javnoga interesa i onoga što se zove privatnost?
A sad ajmo zamislit situaciju, evo da smo roditelji u jednom kompliciranom slučaju obiteljskog nasilja. Novi zakon kaže da sudac koji rješava vaš slučaj mora biti posebno osjetljiv i stručan za takve predmete. Iz dimenzije hrvatskog sudstva, a imajući u vidu i kad bismo u fokus stavili djecu koja 13, 14, 15, 16.g. stoje u domovima za nezbrinutu djecu, sve ovo bi nam moglo zvučati bajkovito jer eto napokon ćemo imati nekoga ko je osjetljiv i nekoga ko je stručan za ovakvu vrstu predmeta uz veliku dozu empatije. Međutim, pitanje koje nam se odmah nameće je kako mi na koncu možemo biti sigurni da će svaki sudac imati istu razinu dakle i empatije, a i razumijevanja? Meni više ovo zvuči kao kad stanemo ispred plasta sjena i idemo sada unutar njega tražiti određenu iglu, a sad se prebacimo u situaciju gdje smo godinama zaglavili u jednom sudskom postupku jer nemojmo zaboraviti da podaci za 2021. kažu da je prosječno trajanje sudskog postupka, dakle za parnični bilo 1000 dana, za kazneni 705 dana, a da za građanski parnični postupak je prosječno trajanje postupka bilo 826 dana. I novi zakon predlaže da rok od 6 mjeseci za rješavanje normalno slučajeva ovakve prirode. Na papiru to izgleda kao jedna revolucionarna ideja, ali što će se dogoditi uistinu u praksi. Na koncu kako se određuje što je to primjerena naknada za izgubljeno vrijeme i stres ako sudski postupak traje 10 godina, ako traje 5 godina, a imamo definiranu gornju granicu te naknade. Tko će biti taj koji će odrediti tu primjerenu naknadu i hoće li onda uistinu biti primjerena? Predlažem da izbacite ovo primjerena ostavite samo naknada. I kako se na koncu osigurava da se ovaj rok dosljedno primjenjuje, je li to uopće na koncu izvedivo u našem sustavu koji je poznat po svojoj brzini?
Kako to rade razvijenije zemlje članice EU, primjerice Njemačka, Francuska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo itd.? Svi oni imaju nekakve svoje metode i svoje pristupe. Njemačka sa anonimizacijom i ne znam hoćete li prepisivati taj model. Francuska sa posebnim sudovima za obiteljska pitanja. Švedska sa efikasnošću, a Ujedinjeno Kraljevstvo sa redovitim povratnim informacijama za same suce. Što imamo mi? Mi se još uvijek mučimo da nađemo nekakvu pravu ravnotežu između transparentnosti i privatnosti, brzine i kvalitete, specijalizacije i općeg pristupa. Njemačka primjerice strogo regulira koje sudske odluke mogu biti objavljene i kako. Primjerice Vrhovni sud redovno objavljuje odluke ali uz strogu anonimizaciju kako bi zaštitio identitet pojedinca. Primjer, ako vi u Berlinu vam sud donese presudu u slučaju nekakve krađe ova odluka može biti objavljena ali samo nakon što su naravno svi podaci uklonjeni s nje gdje im je procedura, vrlo, vrlo jasna i gdje im sudski službenici nisu sigurno oni koji rade za 500 eura.
Francuska ima svoje specijalizirane sudove za obiteljsko pravo. Dakle, koji se bave isključivo i samo obiteljskim pravom. Ovi sudovi imaju suce koji su specijalizirani za pitanja kao što su razvod, starateljstvo nad djecom, nasilje u obitelji itd., itd., dakle u slučaju razvoda braka vi konkretno u Parizu par će se obratiti ovom specijaliziranom sudu gdje će sudac s iskustvom u obiteljskom pravu rješavati njihov slučaj u jednom realnom, normalnom, poštenom vremenu.
Švedska ima sustav brze obrade slučajeva i vrlo jasno definirane rokove za različite vrste postupaka. Primjerice manji građanski sporovi se moraju riješiti u roku od nekoliko mjeseci, ako vi u Stockholmu primjerice imate spor oko najma stana očekujte da će vaš slučaj biti brzo i efikasno riješen često unutar par mjeseci.
Ujedinjeno Kraljevstvo ima sustav za nadzor nad radom sudaca koji uključuje redovne ocjene i povratne informacije, dakle ovakav sustav pomaže u održavanju visokih standarda dakle koji se među sucima i nameće im se, a i osiguran je u kontekstu njihove same odgovornosti za određenu presudu.
Što god mi dalje nabrajali generalno gledano u Hrvatskoj nisu problem pravosudnog sustava suci, nisu problem pravosudnog sustava službenici. U Hrvatskoj imamo problem česte izmjene zakona koji najčešće ne pogađaju tamo gdje bi trebali pogađati. U Hrvatskoj je problem uređenosti cijeloga sustava. U Hrvatskoj je problem pretrpanosti bizarnim postupcima hrvatskih sudova. Pričao sam o osiguravateljskim kuća i svemu onome gdje se ad hoc zna činjenično stanje.
Dakle, za završetak dok mi preuzimamo nekakve inovativne korake prema tzv. reformi svoga pravosudnog sustava moramo se zapitati, dakle možemo li mi učini… učiti nešto od svojih europskih susjeda, možemo li naći nekakvu tu zlatnu sredinu gdje transparentnost ne bi nikada trebala značiti jedan oblik ili stvarati jedan oblik kaosa. Specijalizacija koja ne bi trebala značiti nepravdu i brzina koja ne bi bila površna i ne bi dovela do površnosti ili kao što to obično biva u našoj zemlji možda ćemo samo dodati još jedan sloj birokracije na već postojeću gomilu uzaludno pokušavajući tražiti jedan oblik svjetla na kraju tunela.
I na kraju možda se ispostavi da je najveći ali u cijeloj ovoj priči zapravo naš neuništivi optimizam da će se stvari promijeniti na bolje jer ne smijemo zaboraviti da je Hrvatska zemlja vječnih ali.
Gospođa Ves, gospodin Grbin, Peđa Grbin, Klub zastupnika SDP-a. Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče, ispričavam se, kolegice i kolege.
SDP već godinama govori kako nam je potrebno objavljivati odluke svih sudova. Samo da pokažemo jednu malenu slikicu što se ne bi dogodilo da je to do sada bilo na snazi. Primjerice oni poznati slučajevi na Braču. Sjećate se slučajeva na Braču gdje se kroz institut dosjelosti otimalo ljudima zemlju. Te odluke su se objavljivale na oglasnim pločama i dok bi ljudi saznali što se doista dogodilo prošli su svi mogući rokovi. Objava, javna objava svih sudskih odluka u strojno pretraživom obliku je jedan od načina kako se boriti protiv toga. Međutim postavlja se pitanje koliko anonimizacija ide u prilog tome. I sad ću vam pokazati jedan paradoks. Ovo su zadnje dvije odluke Ustavnog suda po pojedinačnim ustavnim tužbama objavljene na stranicama te institucije. Obje su donijete 14. studenog 2023. godine i hajdemo vidjeti kako u slučaju Ustavnog suda izgleda anonimizacija. U jednoj ustavnu tužbu podnio je Zdravko Mustač, u drugoj ustavnu tužbu podnio je Josip Perković. Svi detalji tih postupaka navedeni su ovim odlukama Ustavnog suda. Bez anonimizacije. I sad nek mi netko objasni zašto će presuda Vrhovnog suda protiv koje se pokreće postupak pred Ustavnim sudom biti anonimizirana, a odluka Ustavnog suda o tome neće i u njoj ćemo moći pronaći sve one podatke ako želimo vršljati po nekakvim detaljima. A zašto neće biti? Jer nema logike da bude. Presude su javne. Presude su javni dokument. Isključivanje javnosti u sudskim postupcima je iznimka, a ne pravilo. U točno određenim slučajevima, da obiteljski odnosi ni za živu glavu, pitanje utvrđivanja očinstva, materinstva itd. ni za živu glavu da se tu zna o kome se radi, ali naknade štete, stjecanja prava vlasništva pogotovo dosjelošću kao jedan institut koji se prečesto zloupotrebljava. Protiv toga se možemo boriti samo javnošću, da se stvari iznesu pred dodatnu kontrolu koja će pogledati da li je u tim situacijama bilo kakvog varanja ili ne. Jer nepovjerenje koje kod naših građana postoji u pravosuđe, ovakvom idejom anonimizacije sigurno nećemo riješiti. Ja na vas apeliram da u zakonu izrijekom predvidite za koje se vrste sporova odluke mogu anonimizirati, a ne ovako da to može završiti za sve. Jer u krajnjoj liniji što, dobit ćemo samo pomoćni instrument za pravnike da si olakšaju pisanje tužbi ili pripremu drugih, drugih postupaka. A stvarnu borbu za uspješnije pravosuđe nećemo. I napravit ćemo nešto reda radi, a bez u konačnici stvarnog učinka. Kolegice i kolege prije mene su spomenuli i ne mogu prešutjeti. Da dobro je da se stavlja naglasak na obuku kod nasilja u obitelji, a i ovo je rješenje dvojbeno. I spominjanje nekakvog osjećaja u zakonu kao nečeg potpuno neopipljivog, neutvrdljivog, subjektivnog, bojim se da neće proizvesti posebne rezultate. I za kraj, ukazat ću vam na dio koji je u ovom zakonu onako malo prošao ispod radara, a tiče se pitanja zaštite suđenja u razumnom roku. Prije nekoliko mjeseci objavljen je Justice Scoreboard za 2023. godinu koji pokazuje da u Hrvatskoj imamo laganu ali konstantnu tendenciju produljavanja rokova vođenja sudskih postupaka. To se događa u zadnjih nekoliko godina. Nakon što smo u procesu pristupanja EU skratili rokove trajanja postupka od 2016. kontinuirano se ti rokovi produljuju. Dakle od 2016. na ovamo nešto u pravosudnom sustavu opet počinje škripiti i vraćamo se na one stare navade protiv kojih smo se godinama borili. U Justice Scoreboardu graf je jasan, rok raste. Prije svega je to vidljivo u građanskim ali primjećuje se i u drugim postupcima. I sad mi bi na to trebali odgovoriti nekakvim efikasnijim mehanizmima borbe protiv predugog trajanja sudskih postupaka. I što sad napravimo? Nakon što smo u dvije godine imali inflaciju od 25% mi naknadu ostavljamo na razini od 2018. godine. Pa samo za inflaciju ju je trebalo povećati kako bi se ljudima moglo kompenzirati ako su oštećeni predugim trajanjem postupaka. Dakle to je bio minimum pristojnosti prema građanima da umjesto 35 tisuća kuna ne napravimo matematičku zamjenu nego da stavimo iznos koji odgovara vrijednosti koliko to danas vrijedi. I drugo pitanje, čemu ograničenje osim zaštiti, osim zaštiti proračuna. Ako su ljudi dugogodišnjim nekad i višedesetljetnim trajanjem postupaka oštećeni, oni za to trebaju biti pravedno kompenzirani. Postavljanje ovakve granice stvara nepravdu u brojnim situacijama. Međutim već problem mi je slijedeće. Što je sa onima koji su stvorili tu štetu? Na koji način tu reagiramo? Ministar pravosuđa je jedna od osoba, ovlaštenih za pokretanje postupka pred Državnoodvjetničkim vijećem i Državnim sudbenim vijećem u situacijama kada je pojedini pravosudni dužnosnik kršio svoje ovlasti, svoje obveze. Ministar pravosuđa tu ovlast ima. Jel se slažemo? Slažemo se, proizlazi iz zakona.
Imamo pravosudnu inspekciju, jel tako, ona s vremena na vrijeme ode u nekakvo pravosudno tijelo, tamo bi trebala između ostalog provjeriti ima li ovakvih situacija sa predugim trajanjem postupaka. Ukoliko situacija je, pa i tamo gdje je utvrđeno da se nekome isplatila naknada, ministar pravosuđa pokrenuo stegovni postupak protiv pojedinog suca koji je stvorio građaninu štetu i produljio trajanje postupaka. Dok tu odgovor ne bude glasio, svaki put kad smo to uočili, sve ove odredbe, ostat će mrtvo slovo na papiru, postupci će i dalje trajati beskonačno dugo, a građani povjerenje u pravosuđe imati neće, hvala.
Sada je na redu gđa. Vesna Nađ, Klub Socijaldemokrati, izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege, osnovni Zakon o sudovima donesen je još 2013.g., dakle prije 10.g. i ovo će biti njegove desete izmjene i dopune. Nisu to nekakve radikalne izmjene koje bi dovele do toga da u RH po usvajanju tih zakonskih izmjena stanje u sudbenoj vlasti procvjeta, da se presude stvarno donesu, donesu u razumnom roku i da se riješe svi zaostali predmeti, ali ipak su tu neki koraci za napredak koji mogu poboljšati stanje u pravosuđu, sudsku praksu i lošu percepciju građana u pravosuđu. Jesu li promjene mogle biti dublje i jesu li se mogle desiti prije? Jesu. Rekao bi Njegoš „tko na brdu ak i malo stoji bolje vidi nek onaj pod brdom“, ali čak i kritike koje dolaze s najviše instance od predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića nekako se prespore unose u izmjene zakonskih prijedloga koje resorno ministarstvo šalje u HS na raspravu, na raspravu i usvajanje, sve to ide nekako sporo i bojažljivo.
Klub zastupnika Socijaldemokrati ljuti ta sporost resornog Ministarstva pravosuđa i uprave u predlaganju zakonskih izmjena koje bi pomogle da Istambulska konvencija konačno u potpunosti bude operativno primjenjiva u RH, zar se uvijek mora čekati da pritisak javnosti na HDZ bude takav da bi im to moglo negativno se odraziti na slijedećim parlamentarnim izborima, pa da se onda posluša oporba, pa makar i da se prvotni prijedlozi oporbe predlažu kao prijedlozi vladajućih.
Klub zastupnika Socijaldemokrata je još 1. prosinca 2021. uputio predsjedniku HS Prijedlog zakona o izmjeni Kaznenog zakona s Konačnim prijedlogom zakona kojim se predlaže izmjena čl. 87. st. 1., st. 21. KZ kojim je propisano značenje izraza „zločin iz mržnje“ na način da se važeća definicija „zločina iz mržnje“ dopuni tekstom “ili kazneno djelo počinjeno od strane muškarca nad ženom motivirano njezinim spolom i mizoginijom, dakle femicid“.
Zašto smo uputili takav Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama KZ?
Femicid je najokrutniji oblik nasilja nad ženama, rodno uvjetovanog nasilja, a nedovoljno je prepoznat u RH. Femicid je prepoznatljiv po tome što je oblik rodno uvjetovanog nasilja u kojem počinitelj, najčešće muškarac ubija ženu upravo zato što je žena na način da razumijeva rodne uloge, ima predrasude i smatra da je on taj koji odlučuje i može odlučivati o njihovim odnosima.
Oko 89 tisuća žena i djevojaka namjerno je ubijeno prošle godine, izvijestili su tijela UN-a za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena. Alarmantan broj femicida jasan je podsjetnik da se čovječanstvo još uvijek bori s duboko ukorijenjenim nejednakostima i nasiljima nad ženama i djevojčicama.
Situacija kod nas također je zabrinjavajuća jer je samo do rujna ove godine ubijeno 13 žena i stoga je očiti pritisak javnosti na Vladu bio prevelik da se nešto izmjeni u važećem zakonodavstvu, pa se prišlo izmjeni i KZ, i Obiteljskog zakona i Zakona o kaznenom postupku i dakako Zakona o sudovima koji je trenutno u ovoj raspravi.
Uvodi se novo kazneno djelo teško ubojstvo ženske osobe, a među novostima su i istražni zatvor za kršenje mjere opreza, obavještavanje žrtve o izlasku nasilnika na slobodu, te povećanje kazne za silovanje.
Ovim prijedlogom Zakona o sudovima propisuju se posebni uvjeti za suce odnosno sutkinje koje rade na predmetima nasilja u obitelji. Godišnjim rasporedom poslova određuju se suci i sutkinje odnosno sutkinje i državni službenici i službenice za rad na takvim predmetima, a predsjednik suda mora voditi računa da određeni suci odnosno sutkinje imaju izražen osjećaj i sklonost za rad na predmetima te vrste uz obvezu redovitog pohađanja stručnog usavršavanja iz ovog područja kako bi se osigurala specijalizacija i najviša razina kompetencija za postupanje. Navedena obveza je propisana Akcijskim planom uz Nacionalni plan za ravnopravnost spolova za razdoblje do 2027.g.. Kako će predsjednik suda odrediti da određeni suci imaju osjećaj i sklonost za rad na tim predmetima? To je čista njegova slobodna ocjena i eventualno da provjeri koliko su određeni suci i sutkinje u prethodnim godinama bili zainteresirani za edukaciju iz ovog područja i pohađali takve edukacije. Čini se da će u pravilu takve predmete dodjeljivati sutkinjama jer po nekakvom ustaljenom mišljenju žene imaju više empatija za žrtve nasilja u obitelji. To se vidi i po Udrugama civilnog društva koje se bore protiv rodno utemeljenog nasilja, pa su u njima najaktivnije uglavnom žene. Pitanje je što ćemo s malim sudovima gdje predsjednik suda neće naći suce odnosno sutkinje koje posjeduju izražen osjećaj i sklonost za rad na tim predmetima? Takve predmete može slati jedino u veće sudove i tako ih zatrpavati predmetima obiteljskog nasilja.
Jasno je da je nužna specijalizacija sudaca odnosno sutkinja. U javnoj upravi i pravo…, u javnoj raspravi i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova navodi da se kontinuirano zalaže za specijalizaciju sudaca čiju punu realizaciju vidi u ustrojavanju posebnih odjela na svim sudovima i svim državnim odvjetništvima sa specijaliziranim sucima odnosno sutkinjama za obiteljsko i rodno utemeljeno nasilje.
Prijedlog nije uvažen, pa predlažemo predlagatelju da još jednom do drugog čitanja razmotri ovaj prijedlog pune specijalizacije sudaca odnosno sutkinja koji smatramo utemeljen i svrsishodan u predmetima obiteljskog i rodno utemeljenog nasilja.
Godišnji raspored sudaca, sutkinja od strane predsjednika suda koji imaju izražen osjećaj i sklonost za rad na predmetima te vrste uz obvezu redovitog pohađanja stručnog usavršavanja iz ovog područja ne može dozadovoljiti potrebu kontinuiteta u jednom sudu za specijalizacijom sudaca odnosno sutkinja za ove predmete.
Kad govorimo o transparentnosti za koju se zalažemo u svim segmentima hrvatskog društva ona je temelj borbe protiv korupcije. Stoga pozdravljamo prijedlog kojima se propisuje obveza javne ove objave svih sudskih odluka kojima se postupak okončava, dakle prije pravomoćnosti. To će koristiti i za ujednačavanja sudske prakse, bit će od koristi i odvjetnicima i znanstvenicima iz područja prava, studentima prava, a u konačnici svi građanima odnosno strankama u postupku.
Jedna od mjera Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021.-2026. je razvoj alata za javnu objavu i pretraživanje sudskih odluka zbog jačanja transparentnosti i dostupnosti sudskih odluka i stručnoj i općoj javnosti. U ovom trenutku je objava odabranih sudskih odluka omogućena kroz poseban informacijski sustav Vrhovnog suda RH SupraNova. Baza podataka u navedenom informacijskom sustavu je ograničena opsega i ne postoji automatizirani način anonimizacija već istu provode sudski službenici što nikako nije dobro obzirom da su sudski službenici ionako već preopterećeni i mnogi su otišli iz sudova na bolje plaćena radna mjesta.
U obrazloženju ovog zakonskog prijedloga navodi se da se, da su u izradu ovog zakonskog prijedloga pristupili su prvenstveno radi propisivanje javne objave svih sudskih odluka kojima se postupak dovršava na posebnoj mrežnoj stranci uz prethodnu anonimizaciju i poštivanje pravila o zaštiti osobnih podataka te osnove za donošenje podzakonskog akta kojim će se detaljnije propisati način anonimizacije, objave i pretraživanja anonimiziranih sudskih odluka.
Kad govorimo o dugotrajnim sudskim procesima nema valjda građanina koji je bio stranka u sudskom postupku i koji nije čekao na sudsku presudu godinama, a nekad i desetljećima. Nije čudo kad znamo da nam nedostaje sudaca, sudskih službenika, da su zgrade sudova neadekvatne, a digitalizacija nepotpuna, spora i nedovoljno učinkovita. Svake godine na sudove slijeva se više od milijun sudskih predmeta, a isto toliko se rješava. Dakle, nikad zapravo ne možemo doći do nekakve nule. Stoga se treba liječiti uzrok takvog stanja da bi posljedice odnosno isplate naknade za suđenje izvan razumnog roka bile minorne. Europski sud za ljudska prava u svojoj praksi izražava shvaćanje da zaštita prava na suđenje u razumnom roku kako je uređena važećim Zakonom o sudovima nije učinkovito ubrzavajuće sredstvo jer se primjenjuje bez mogućnosti podnošenja zahtjeva za isplatu primjerene naknade pa nema ni odštetni, ni preventivni učinak što je protivno Članku 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
S obzirom na navedeno predlaže se urediti institut zaštite prava na suđenje u razumnom roku na način da će se u slučaju utvrđivanja osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odrediti rok u pravili najdulji, najdulje 6 mjeseci osim ako okolnosti slučaja ne nalažu određene, određivanje duljeg roka u kojem sudac mora riješiti predmet te će se odmah odrediti i primjerena naknada koja pripada stranci zbog povrede prava na suđenje u razumom roku.
Vidjeli smo zapravo da ta naknada ne može biti veća od 4.650 eura što smatramo preniskim iznosom i predlažemo predlagatelju da razmisli o nekakvom adekvatnijem iznosu s obzirom na inflaciju. Naknada se isplaćuje iz Državnog proračuna, a zahtjev za isplatu naknade podnosi se ministarstvu nadležnom za pravosuđe.
Dakle, zbog izmjene instituta zaštite prava na suđenje u razumnom roku za provedbe ovog, provedbu ovog zakona procjenjuje se da će biti potrebno dodatna sredstva iz Državnog proračuna godišnje u iznosu od 200 tisuća eura. Bilo bi bolje da se taj iznos proračunskih sredstava utroši u stvaranje uvjeta da se sudske odluke donesu u razumnom roku, a ne da se naplaćuje naknada za ne donošenje presuda u razumnom roku i da se oni suci koji ne donose presude u razumnom roku stegovno kažnjavaju.
Ovim Prijedlogom Zakona o sudovima uvjeti za status pravosudnih inspektora dopunjuju se završetkom studija ekonomije s obzirom da se u sklopu nadzora nad pravilnim i zakonitim obavljanjem poslova sudske uprave nadzire i financijsko materijalna, materijalno poslovanje sudova. Ovaj prijedlog čini nam se kao dobro rješenje.
Ovim prijedlogom zakona mijenja se i dopunjuje odredba važećeg Zakona o sudovima o stalim sudskim tumačima i stalnim sudskim vještačima, vještacima s obzirom na utvrđivanje potrebe izmjena i dopune uvjeta i postupka njihovog imenovanja te osnova privremene zabrane obavljanje poslova i razrješenja. Poslove vještačenja mogu obavljati i specijalizirane ustanove odnosno državna tijela koja se upisuju u popis specijaliziranih ustanova državnih tijela. Popis vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.
Dakle, bilo bi dobro zabraniti pravnim osobama odnosno specijaliziranim ustanovama odnosno državnim tijelima da u postupku vještačenja podugovara vještake iz drugih pravnih osoba i da nam se ne bi dogodio ponovno Agrokor slučaj. Stalnom sudskom vještaku privremeno će se zabraniti i obavljanje poslova stalnog sudskog vještaka i kad se pokrene kazneni postupak za kaznena djela počinjenja iz nehaja. Odgovarajuće se primjenjuje i na pravne osobe za vještačenje.
Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću obavljeno je u roku od 15 dana i to u nekakvom vremenu godišnjih odmora od 7. do 22. kolovoza 2023., dakle moglo se ipak produžiti na 30 dana ne vidimo nekakvog zakonskog tu razloga. Stoga smatramo da je to išlo na štetu transparentnosti.
Evo, toliko hvala lijepa od Socijaldemokrata.
Hvala.
Gospođa Raukar Gamulin, Klub zastupnika Možemo!
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedavajući, uvaženi državni tajniče sa suradnicom. Pred nama su 11. Izmjene i dopune Zakona o sudovima. Već sama ta brojka jasno govori o potrebi ipak izrade novog zakona jer je broj izmjena zaista prešao jednu, da tako kažem pristojnu granicu. Ove izmjene i dopune kao što smo čuli, bave se propisivanjem obveze javne objave svih sudskih odluka kojima se postupak dovršava, zatim posebnim uvjetima za suce koji rade na predmetima nasilja u obitelji te unapređenjem zaštite prava na suđenjem u razumnom roku. Javnost objava sudskih odluka jest jedan od neophodnih koraka u postizanju više stupnja transparentnosti u pravosuđu te jest naravno važna i za struku i za širu javnost zbog ujednačavanja sudske prakse. Do sada je, moram napomenuti i lakšeg pokretanja sudskih revizija zbog različite sudske prakse. Do sada je bilo objavljeno oko 5%, dakle samo 5% odluka Županijskih sudova i još manji postotak odluka općinskih sudova što je doista zaista zanemariv broj objava. No, najveći broj odluka svih sudova mogao se i do sada objavit jer su one sadržane u informacijskom sustavu pravosuđa. Kao razlog da se do to do sada nije činilo, navodila se potreba da se odluke anonimiziraju. E sad, je li anonimizacija dobar izgovor ako znamo da je javnost postupka dio ljudskog prava na pošteno suđenje. Ovim prijedlogom zakona predviđa se bez iznimna anonimizacija svih sudskih odluka, čime se sigurno smo svakako, ne doprinosi transparentnosti pravosuđa, nego se zapravo postiže upravo suprotni efekt. Da bi se ostvario ljudsko pravo na javnost sudskih postupaka, neophodno je da naročito u predmetima od javnog interesa, javnost bude u potpunosti upoznata sa sudskim odlukama i kome se konkretno sudilo. U predmetima u kojima su stranke pravna osobe ili u predmetima u kojima sudjeluju političari i javne osobe, a posebno u predmetima u kojima se pojavljuje sumnja u korupciju, nema nikakvog razloga da se presude anonimiziraju. To ni po europskim standardima nije nužno, dovoljno je pogledati kako se citiraju odluke tj. presude Europskog suda za ljudska prava. One se naime nazivaju po imenima stranaka, čak po imenima fizičkih osoba, o čijem se slučaju radi. Npr. Marijan Marić protiv Hrvatske, Glavinić i Marković protiv Hrvatske itd. Sve to jasno ukazuje da obaveza anonimizacije sudskih odluka ne proizlazi iz Uredbe EU o zaštiti podataka. Više zemalja EU anonimizira sudske presude samo u slučaju opravdanog zahtjeva stranaka, ako interes zaštite privatnosti preteže pred interesom javnosti ili u specifičnim slučajevima obiteljskih odnosa ili opće sigurnosti. Neke zemlje uvažavajući javni interes izričito određuju da se neke odluke ne smiju anonimizirati. Do sada je anonimizacija objave presuda dovodila i do neprihvatljivog kašnjenja u objavi presuda. Tako je objava presuda Vrhovnog suda redovito kasnila više mjeseci u odnosu na vrijeme njihova donošenja, nekada i više od godinu dana. S druge strane presude Europskog suda za ljudska prava, objavljuju se na internetu praktički isti dan kada su bile donesene. Već sam napomenula da je predsjednik Vrhovnog suda 5. srpnja ove godine donio uputu po kojoj se postupci pred trgovačkim sudovima izuzimaju od postupka anonimizacije jer u njima sudjeluju pravne osobe, a pripremna ročišta kao i glavne rasprave su javni te stoga ne postoji opravdani razlog da se presude anonimiziraju. Po ovom prijedlogu čini se da se ova odluka predsjednika Vrhovnog suda ne uvažava te da će se anonimizacija odnositi na sve sudske odluke bez iznimke. Barem tako piše u 1. članku. Pitamo se naravno, da li je to u skladu sa slovom i duhom našega Ustava. Po Ustavu naime, sve rasprave sudske su javne i presude se izriču javno, u ime Republike Hrvatske i navedeni su opravdani razlozi kada se javnost može isključiti iz dijela ili iz cijele rasprave. Tu odredbu Ustava trebala bi slijediti i odredba o anonimizaciji. Uz pravosuđu koje slabo funkcionira u društvu sa visokim stupnjem korupcije od velike je važnosti da sudske odluke ne budu generalno anonimizirane. Po procesnim zakonima, čl. 336. st. 2. ZPP-a, čak i onda kada je javnost na glavnoj raspravi bila isključena, izreka presude, a to se u određenom dijelu odnosi i na identitet stranaka, uvijek mora biti javno objavljena. Ako želimo sačuvati ljudsko pravo na pošteno i javno suđenje, o svemu bi tome trebalo voditi računa pri objavi presuda i jasno u zakonu osigurati da se anonimizacija odluka provodi samo u striktno nužnom obliku i samo u posebno opravdanim slučajevima. O negativnim učincima anonimizacije, svjedoče npr. odluka Ustavnog suda kojom je bilo utvrđeno da su građanski iz Osijeka povrijeđena ljudska prava od strane ustanova pravosudnog sustava. No, zbog anonimizacije u objavi te odluke javnost nije mogla saznati koje su to konkretno pravosudne ustanove bile uključene, kao ni imena pojedinaca koji su u tome sudjelovali, a mi smatramo da tu informaciju javnost ne da samo ima pravo znati, nego mora znati jer bez toga nema prave transparentnosti pravosudnog sustava. Također je neprihvatljivo da ministar Pravilnikom propisuje način anonimizacije, jasno je zbog čega, da sada ne ulazim u tu raspravu, to bi zaista trebao normirati Sabor, a ne izvršna vlast i to detaljno nakon sveobuhvatne rasprave i to naravno u duhu našeg Ustava i njegove odredbe koju sam već spominjala o javnosti sudskih postupaka.
Želimo upozoriti da tekst prijedlog u čl. 1. predviđa objavljivanje samo onih sudskih odluka kojima se postupak dovršava. Time je zapravo iz objave isključen niz meritornih sudskih odluka koje su iznimno važne, ali formalno ne dovršavaju sudski postupak. Ako takva odredba iz čl. 1. bude prihvaćena neće se objavljivati ni djelomične presude, ni među presude, ni dopunske presude, a ovo ograničenje moći će se koristiti da neke bitne odluke se zaogrnu u formu koja će onemogućiti zapravo njihovu objavu. I smatramo također da bi se trebalo propisati dužnost objavljivanja važnih procesnih sudskih odluka kao i sudskih odluka o privremenim mjerama.
Nadalje, za odredbe koje propisuju posebne uvjete za suce koji rade na predmetima nasilja u obitelji smatramo da treba prihvatiti argumentiranu primjedbu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja se zalaže za licenciranje sudaca za rad na predmetima nasilja u obitelji kako je i predviđeno Akcijskim planom za provedbu Nacionalnog plana za ravnopravnost spolova i konkretno tom mjerom 3.12 na koju se poziva i izrađivač predlagatelj ovih izmjena.
S obzirom na zabrinjavajuće stanje sa nasiljem u obitelji u Hrvatskoj trebalo bi strjemiti ustrojavanju posebnih odjela na svim sudovima i svim državnim odvjetništvima sa specijaliziranim sucima i sutkinjama i državnim odvjetnicima i odvjetnicama samo za obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje kako i preporučuje pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. U prilog tome govori poražavajuća i užasna činjenica da je u posljednjih 20 godina ubijeno čak 400 žena, samo lani 13. Hrvatska je na trećem mjestu u EU po broju femicida. Tu poražavajuću statistiku smatramo da treba hitno mijenjati čemu može sasvim sigurno značajno pridonijeti i stručnije i posvećenije suđenje.
Pozdravljamo izmjenu da se povodom zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku uz određivanje roka za rješavanje predmeta istovremeno dosudi i primjerena naknada, a ne kao do sada da stranka tek u slučaju da sudac prekorači propisani rok do šest mjeseci u kojem treba donijeti odluku tek tada stranka može podnijeti zahtjev za isplatu primjerene naknade.
No, kao što su već mnogi moji kolegice i kolege već naglašavali, ostaje problem preniskih primjernih naknada koje mogu biti najviše do 4.650 eura, to je samo stara cifra od 35.000 kuna koja je određena prije dosta godina i tada je bila premala. Dakle, preračunajte sada u eure ta cifra kako kao što sam rekla je i prije bila debelo preniska, a sada ju je još pojela i inflacija. I pomalo je nevjerojatno da je predlagač ovih izmjena i dopuna potpuno ignorirao i inflaciju i mahniti rast cijena svega i time zapravo obezvrijedio i onako niske naknade koje su hrvatski sudovi dosuđivali.
Smatramo da je jedno ispravno rješenje da se zakonom ne propisuje maksimalna granica naknade koju naši sudovi mogu dosuditi za povredu prava na suđenje u razumnom roku. Visina takve naknade bi trebala ovisiti o dugotrajnosti i naravni spora i trebala bi se određivati slobodno i u primjerenom iznosu, imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava. Taj sud naime nije ograničen nikakvom propisanom gornjom granicom za iznose koje se može dosuditi, a oni su nekada i višestruko viši od onih koje u istim situacijama može po Zakonu o sudovima dosuditi naš sud.
Eto, nadamo se da će predlagatelji ovih izmjena i dopuna prihvatiti naše sugestije jer su one prvenstveno sugestije kako struke tako i interesa javnosti i uvrstiti ih u tekst do drugog čitanja.
Zahvaljujem.
Gospodin Dražen Bošnjaković govorit će u ime kluba HDZ-a.
Izvolite.
Hvala lijepo g. predsjedavajući.
Državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege.
Evo pred nama je važan zakon o izmjeni Zakona o sudovima i to je inače Zakona o sudovima jedan od temeljnih zakona kojima se uređuje pravosuđe, dakle i vrste sudova i organizacija sudova i upravljanje samim sudovima. I stoga kad god se, a već je 11 puta su bile izmjene ko što je rečeno, kadgod se zadire u tu materiju to budi interesa i stručne i sve javnosti u Hrvatskoj.
Pitanja koja se reguliraju ovim zakonom u svakom slučaju već u ovom prvom čitanju možemo reć da će donest napretke u svim onim segmentima o kojima se ovim zakonom zadire u ovu materiju i stoga evo klub HDZ-a će podržat u prvom čitanju, a koliko vidimo baš nekakvog prevelikog prostora za nekakav redizajn toga za drugo čitanje baš i nema.
Neke promjene koje su ovdje naznačene uvjetovane su i NPOO-om i stoga te promjene moraju zapravo se i provesti, ali neke su promjene zaista i ovako nakon što je uočeno u samoj praksi da stvari bi trebale i mogle bolje funkcionirat, mislim da su dobro ovdje pozicionirane.
Što se tiče ovog pitanja u kojem je bilo puno govora, a vezano za javnu objavu presuda, to je u svakom slučaju realizacija onog načela transparentnosti u pravosuđu i javnosti i tu možemo reć da i danas postoji načelo javnosti gdje u najvećem dijelu postupaka javnost nije isključena, dakle može sudjelovat, osim naravno u onom užem dijelu, a to je pogotovo vezano za obiteljske stvari gdje je javnost isključena, toga nema. Mislim, s jedne strane naše sudnice ne omogućavaju zapravo veliko prisustvo javnosti, a čini mi se da u velikom dijelu baš i ne postoji interes, osim u onim nekakvim temeljnim kaznenim postupcima kada zapravo postoji veliki interes javnosti. Mislim da zakonom dobro regulirano zapravo da će se pravilnikom odrediti sama anonimizacija i da ona mora bit u suglasju sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka i na koncu ministar će pravilnikom odrediti način i vrstu anonimizacije, a jasno uz prethodno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda. Predsjednik Vrhovnog suda ima svoje ovlasti izdavat naputke, ali napuci moraju bit u skladu sa zakonom. Dakle ne mogu bit kontra zakona i stoga ne sumnjam da će ovo pitanje bit, ovaj i pravilnikom detaljnije riješeno da ćemo ovaj dosegnut taj visoki stupanj transparentnosti koji objava presude u svakom slučaju jamči i donosi. Što se tiče zahtjeva za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku, taj razumni rok je nekakav načelni koji je primjerice oko 3 godine. Mi moramo znat da imamo već i određene rokove zapravo za dovršetak predmeta koji su propisani zakonom, a što se tiče razumnog roka tu treba zapravo vodit računa o složenosti predmeta. Negdje je predmet moguće riješit brzo jer sama, sami dokazni postupak ne traje toliko dugo, nema toliko dugo, toliko puno samih ovaj dokaznih prijedloga, a s druge strane neki predmeti gdje ima vještačenje, pa gdje ima zapravo nadvještačenje i takve stvari, to zapravo je puno kompleksnije i složenije, tako da je i tu taj nekakav rok sasvim sigurno duži. Međutim, mi danas imamo sustav gdje godišnje dolazi oko milijun i 200 tisuća predmeta pred naše sudove, dobro ste državni tajniče rekli, to je oko 2 milijuna ljudi ako gledamo u svakom predmetu da ih je minimalno dvoje, imamo još i one predmete koji su zapravo pred bilježnicima, to su oni što se tiče ovrha, to su oni što se tiče ostavina i to ulazi jasno u jednu širu ovaj masu, tako da ja bih volio vidjeti zapravo da imamo sustav u kome će ti zahtjevi za zaštitu prava za suđenje u razumnom roku, postati izuzetak. Ove izmjene koje vi predlažete su dobro došle da se u samom, samoj odluci da se i odredi naknada onima koji zapravo su povrijeđeni tim pravom i zapravo doživjeli su da, da se predugo sudi. Jasno da tu treba vodit računa i o odgovornosti onih koji vode te postupke i jasno ih u određenim postupcima, pa ako treba zapravo i sankcionirati za nešto što nema nikakvog smisla da se rasteže, osim ako se radi o velikom broju dokaznih radnji ili ogromnom broju predmeta. Ovo što je isto bilo govora vezano za suđenje u predmetima nasilja u obitelji, ta odredba u svakom slučaju je važna i tu je jako važno da u tim predmetima koji pogađaju i javnost i naše društvo i nisu usamljeni, nisu mali, treba itekako ljude koji na tome rade, treba im ponuditi i omogućit edukaciju. Edukacija je tu iznimno, iznimno bitna. Nekad je cijelo društvo zapravo o svemu tome poprilično, ovaj šutilo i bilo tiho ali danas se jako u javnosti, ovaj te stvari potenciraju i dobro da je tako i s te strane vidimo da to predstavlja veliku ugrozu cijelog društva i bez obzira na Istanbulsku konvenciju koju je ovaj sabor potvrdio treba uvesti te mjere i onima koji zapravo rade na konkretnim predmetima. Ključno je stvorit jednu atmosferu u društvu da toga nema, dakle nešto prije postupka jel kad dođe do samog postupka znači da se nasilje dogodilo i da mi sad zapravo samo po, po svemu tome kopamo i gledamo tko je kriv i gledamo zapravo tko će koliku kaznu dobiti, ali cilj je zapravo da u društvu toga bude što je moguće manje, a preventivno djelovati to nije samo na sudu. Sud izriče i donosi odluku, izriče kaznu koja treba bit odvraćajuća za sve one koji sutra to pokušavaju, ovaj napravit ali važna je atmosfera, važna je poruka koja dolazi iz svih segmenata društva i iz ustanova i institucija da se tako nešto ne dogodi. Bilo je riječi zapravo opće o konstrukciji te odredbe, možda za drugo čitanje vidjet da se ta, ta konstrukcija same odredbe nomotehnički malo poboljša, jer trebamo mi imat povjerenje i u predsjednike sudova zapravo. Predsjednici sudova znaju tko su im suci, poznaju njihov rad, imaju sve alate da vide statistiku, kako oni rješavaju predmete, jel to u redu ili ne i na koncu trebaju i popričat sa ljudima koji ovaj, za koje misli da bi to trebali radit. Možda u tom smislu nešto malo navest i propisat kao obvezu predsjednika sudova jer ovako ispada ono, postavlja nas ovdje pitanje i kako baš ćemo izmjerit da netko ima osjećaj i takve stvari. Tako da s te strane, ali meni je potpuno jasno da ovakva konstruirana nomotehnički odredba zadovoljava zapravo uvjete da budu izabrani i da ti poslovi budu povjereni svima onima koji imaju kompetentnost i jasno da ih se obveže kao što se vidi obvezat će ih se, da po ovaj, idu na sve edukacije koje će bit ponuđene. Što se tiče još jedne promjene, a to je zapravo inspekcija, to je isto dobro došlo, da u inspekciji mogu raditi ekonomisti jer ovaj, inspekcija u samom pravosuđu, mnogi misle da je to kontrola predmeta, da ćete vi tu nešto utjecat na suda, ali ne, ovo je kad radi ministarstvo, dakle kad radi izvršna vlast inspekciju unutar samog pravosuđa, to nije kontrola kako se rješavaju predmeti, to. Tu kontrolu vrši netko drugi, to su neposredno viši sudovi, a ovdje je kontrola zapravo više financijskog poslovanja sudova i to je dobro onda da mogu raditi i ekonomisti jer oni su tu itekako kompetentni da mogu reć nešto.
Što se tiče promjene vezano za vještake, tu se propisuje da oni moraju bit osigurani do određenog iznosa eventualne naknade štete što je sasvim u redu, to je danas i tako i ove nekakve stvari. Mi imamo u principu sada odredbu po kojem ministri imenuju vještake, do jučer su to bili predsjednici županijskih sudova za svoja područja. Mislimo da je ovo dobra odredba, na jednom mjestu će se vodit evidencija i popisi svih vještaka propisani su zapravo i svi uvjeti koje oni moraju ispunjavati. Vještaci su iznimno važni tako da mislim da i ova odredba jeste unapređenje.
Ovo vezano za savjetnike i pretvaranje ovih kunskih iznosa vezano za predmete u kojima oni mogu provoditi procesne radnje, to se sada pretvara u eura i to je jedna tehnička odredba.
U svakom slučaju ponavljam, ovo je zakon koji će u svakom onom segmentu koji regulira dovesti do određenih napredaka. Nije zakon po svom nekakvom obimu ni zamišljen drugačije i kao što je neko već ovdje prije rekao sasvim sigurno neće uzdrmat temelje sustava koji već funkcionira, ali će donest određena unapređenja jer i ne postoji neki zakon za koji možemo reć da će od da bi mogao njegovim donošenjem da bi se moglo zapravo stanje popravit od jučer na danas ili sutra. Tako da klub HDZ-a ovaj zakon će podržati u prvom čitanju.
Hvala lijepo.
Gospođa Karolina Vidović Krišto pojedinačna rasprava, izvolite.
Dame i gospodo.
Mi možemo donositi zakone koji su osmislili najmudriji pravnici svijeta, al ako ih u stvarnom životu implementiraju i provode lopovi i banditi ti zakoni ništa ne vrijede. I prije nego što argumentirano izložim realnost djelovanja hrvatskih sudova, dužna sam jasno i nedvosmisleno dokumentirati s kojim primitivnim i bahatim zlouporabama su hrvatski građani suočeni.
Sudovi u svakoj državi svijeta postoje kako bi se zakoni na ispravan način primjenjivali te kako bi se putem sudova postizala društvena pravednost. Sud mora biti neutralan teren na kojemu i najsiromašniji ili najneobrazovaniji građanin ukoliko su činjenice na njegovoj strani može pobijediti i najbogatijeg i najobrazovanijeg, to je naime civilizacijsko dostignuće.
U radu sudova se naravno mogu događati greške, ali te greške mogu i smiju biti isključivo rubna pojavnost. Ali ako sudac činjenice koje su mu na raspolaganju hladnokrvno ignorira i to činjenice koje se ne mogu ignorirati, kako bi donio protuzakonitu odluku onda to nije greška, a taj sudac nije sudac već je bandit.
Mi u hrvatskom pravosuđu imamo nažalost previše bandita, hrvatsko pravosuđe se koristi kao alat pojedinih korumpiranih struktura za oduzimanje imovine, za neplaćanje poreza, za pljačku poreznih obveznika, a evo konkretnih primjera. Imamo čuveni slučaj Trgovačkog lanca Pevec koji su iz svoje garaže bez ikakvih privatizacijskih akrobacija izgradili Višnja i Zdravko Pevec. Tvrtku Pevec je Porezna uprava blokirala zbog duga druge tvrtke, dakle Porezna uprava kao državna institucija korištena je kako bi se tvrtka oduzela njezinim vlasnicima. Za stečajnog upravitelja sud je imenovao izvjesnog Darka Šketa koji je skupa sa stečajnom sutkinjom Brankom Pleskald i policijskom inspektoricom Dušankom Kuštrić proveo možemo reći rijetku viđenu pljačku. Stečajni upravitelj Šket zaposlio je muža stečajne sutkinje Branke Pleskald i sina inspektorice Dušanke Kuštrić, a Zdravka i Višnju Pevec zbog apsurdnih krimena zatvorili i oduzeli su im kompletnu imovinu. Kada bi se primjenjivali kriteriji zbog kojih su Peveci bili u zatvoru onda bi TEdeschi, Todorić, Branko Roglić ili Pavao Vujnovac trebali biti doživotno na Golom otoku.
Trgovački lanac Pevec preuzeli su današnji Plenkovićev tajkun Pavao Vujnovac i šef Domovinskog pokreta Mario Radić i to za smiješnih 80 milijuna kuna. Za samo šest mjeseci od preuzimanja gospoda si je isplatila 111 milijuna kuna dobiti, a danas Vujnovac i Radić prodaju tvrtku Pevec i traže za nju 700 milijuna eura. Kako se ovo zove? Ovo se zove lopovluk u režiji suda, ovo se zove oduzimanje privatne imovine i ono što je najgore ovo se zove razaranje tržišta, razaranje gospodarstva te demontiranje pristojnosti i vladavine prava.
Drugi slučaj koji dokazuje kriminalno djelovanje trgovačkih sudova jest slučaj otimanja Dalekovoda i to ponovno organizaciji Pavla Vujnovca, kada kažem trgovačkih sudova govorim o sudovima u cjelini. Znači Dalekovod je otet od strukture Pavla Vujnovca i njegovog partnera koji je donedavno radio u tajnoj službi i Končara s kojim upravljaju mirovinski fondovi, znači novci poreznih obveznika, novci hrvatskih građana. To ne postoji nigdje u nijednoj uređenoj državi.
Pri toj otimačini Dalekovoda zbog koje je Hrvatska kao jedina članica EU od Međunarodne agencije FATF stavljena na sivu listu država koje peru novce, malim dioničarima je jednostavno oduzeta imovina. Netko tko je imao vrijednost dionica od 100 kuna njemu su Vujnovac, Končar i Končaru umanjili vrijednost na jednu kunu, znači njihova imovina je umanjena dame i gospodo za 99%. Cijeli postupak otimanja Dalekovoda nedvojbeno je bio protuzakonit, tako je Dinko Novoselec kum Zorana Milanovića npr. sam sebi dao razrješnicu što je izričito zabranjeno Zakonom o trgovačkim društvima. Prikazivali su krivo poslovna izvješća te još niz drugih nepravilnosti. Iz tog razloga su mali dioničari podigli tužbu tražeći da se sve to poništi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Kada čitate tužbu malih dioničara, jasno vam je da bi takva tužba u Portugalu, u Austriji ili u Češkoj bila automatski uhidbeni nalog za šefa HBOR-a, za tog Novoselca, Vujnovca ili Jurčevića jer trgovački sud bi u tim državama po službenoj dužnosti to proslijedio državnom odvjetništvu. Ali, što se dogodilo u Zagrebu?
Sutkinja Neda, odnosno pardon, Nada Nekić Plevko donosi presudu protiv malih dioničara i to na način da argumente iz tužbe uopće nije obrazložila u presudi. Znači presuda je bez obrazloženja. Dakle sutkinja Nekić Plevko ili je primila mito ili je ucijenjena ili je poslovno nesposobna. Ni u jednom ni u drugom ni u trećem slučaju ta osoba ne može biti sutkinja.
Država u kojoj suci ne čitaju tužbe, u kojoj suci glume da ne vide činjenice koje se ne mogu ne vidjeti jest država u kojoj vladaju bezakonje i nered. Dakle, imate 10 argumenata, a sutkinja 2 argumente spominje, a druge ignorira, kao da nisu ni napisani i donosi presudu protivno tužbi. Takav sud se ne može zvati sudom. Takav se sudac ne može zvati sucem, već banditom jer zbog tih sudova, hrvatsko gospodarstvo je na koljenima. Zbog tih navedenih sudskih odluka hrvatski građani nemaju povjerenja ni 1% u te sudove.
Zbog tih sudova Hrvatska nema stranih investitora, zbog tih smo sudova jedna od najsiromašnijih država EU, a imamo potencijala i trebali bismo biti jedna od najbogatijih. Dame i gospodo, kod ovakvih sudova ni najpametniji ni najvrjedniji hrvatski građani se neće odlučiti na poduzetništvo jer ući u rizik poduzetništva gdje nemaš nikakvo jamstvo da možeš poslovati na redovan način i uz zaštitu zakona, nitko tko nije kriminalno uvezan s pravosuđem, strukturama i medijima, nema šanse za uspjeh jer kada bi vladao red i kada bi se zakoni poštivali i svatko plaćao na isti način poreze i imao isti tretman državnog inspektorata ili banke, onda bi Hrvatska imala razvijeno poduzetništvo, onda bi bila veća zaposlenost, a Hrvatska bi od zemlje koja uvozi sve i svašta, bila izvoznica i bila bi država u koju bi se Hrvati vraćali.
Dakle neće biti ni napretka ni blagostanja ni većih plaća ni novih radnih mjesta dok dokazane bandite koji sjede u sudovima ne budemo izbacili iz sudova. Jer u slučajevima Dalekovod i Pevec, te sutkinje i stečajni upravitelji jesu kršitelji zakona i ne mogu se znati pravosudnim dužnosnicima, oni su, dakle u sadržajnom smislu, u svojim djelima, naglašavam, ne kao osobe, oni su banditi. A ako nisu banditi, neka me tuže pa ćemo i slučaj Dalekovod i slučaj Pevec raspravljati na sudu, je li tu bila riječ o nekakvoj grešci ili je to smišljeni lopovluk.
I ovo nije nikakva prijetnja. Ovo je obećanje da ćemo Hrvatsku europejizirati i urediti. Mi smo dužni Hrvatsku urediti kao državu u kojoj su svi jednaki pred zakonom i u kojoj svatko odgovara za svoja djela. Dakle upravo su suci oni koji su školovani kako bi skrbili za poštivanje zakona i koji su plaćeni da skrbe da se zakoni primjenjuju ispravno i jednako prema svakom pojedincu, neovisno o njegovoj financijskoj moći ili obiteljskoj pripadnosti.
Zato je odgovornost sudaca u društvu izrazito velika i njihove greške i kršenja zakona su za svako društvo znatno opasnija od prijestupa običnih građana. Svima mora biti jasno da oni koji su blokirali pravosuđe i koji su stvorili nered u sudovima, u DORH-u, u pravosuđu u cjelini, učinili su to kako boi mogli ovaj, ove hrvatske građane pljačkati, krasti i kako bi mogli zaštiti svoje korupcionaške strukture, a to su i HDZ i SDP i njihovi partneri, ali i lažna oporba. Netko tko je stvorio nered nije taj koji će ga ukloniti.
Zato nam je sveta dužnost urediti Hrvatsku. Prvi korak su DORH, sudovi i pravosuđe u cjelini jer, dame i gospodo, vladavina prava nema alternative. Uspostavit ćemo je. To vam jamčim.
Gđa Ljubica Lukačić, Klub zastupnika HDZ-a, završno.
Poštovani g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Evo na kraju ove rasprave o Prijedlogu Zakona o sudovima, nakon svega što je ovdje već rečeno, želim samo ponoviti neke stvari, prije svega, da će Klub HDZ-a podržati donošenje ovog Zakona u prvom čitanju te jednako tako da, vjerujem da će do drugog čitanja, ukoliko bude potrebno, biti moguće još neke stvari možda doraditi, iako ja osobno mislim, evo da je ministarstvo jako dobro pripremilo ovaj Prijedlog zakona.
Ovim se Prijedlogom zakona propisuju, ono što bih najprije rekla, posebni uvjeti za suce koji će raditi na predmetima nasilja u obitelji, od već godišnjim rasporedom poslova određuju se suci i državni službenici za rad na ovim predmetima, a predsjednik suda mora voditi računa da određeni suci imaju izražen osjećaj i sklonost za rad na predmetima te vrste uz, naravno uz obvezu pohađanja raznih edukacija kako bi se osigurala specijalizacija i najveća kompetencija ra…, najveća razina kompetencije za postupanje.
Čula sam već ovih dana i bilo je postavljeno pitanje kako će predsjednik suda znati ko ima osjećaja za suditi ovakve predmete, međutim sasvim sigurno se to već zna među sucima ko naginje čemu i ja ne vjerujem uopće da bi tu moglo doći do nekakvih problema i sami suci uvijek mogu izraziti svoju želju za radom na određenom području i naravno napredovanjem u tom dijelu i pohađanjem edukacija.
Ovaj se zakon, njegovoj izradi se također pristupilo radi propisivanja obveze javne objave svih sudskih odluka kojima se postupak dovršava. Odluke bi se objavljivale na posebnoj mrežnoj stranici uz prethodnu anonimizaciju i poštivanje pravila o zaštiti osobnih podataka, te osnove za donošenje podzakonskog akta kojim će se detaljnije propisati način anonimizacije, objave i pretraživanja anonimiziranih sudskih odluka.
Znamo da danas se, se odluke objavljuju na jednoj, na stranici Vrhovnoga suda koja stranica se zove Supranova, da baza podataka u navedenom informacijskom sustavu je ograničenoga opsega i ne postoji anonimizirani način anonimizacije već i …/Govornik se ne razumije./…provode sudski službenici, dakle trebalo bi se unaprijediti ovaj sustav.
Nadalje, ovim se prijedlogom izmjena zakona predlaže da se, da se unaprijedi institut suđenja, institut suđenja dakle u razumnom roku jer sada to nije dovoljno transparentno, nije dovoljno brzo i nije propisana mogućnost podnošenja zahtjeva za isplatu primjene, primjerene naknade štete.…/Upadica Radin: Hvala lijepa, dovršite rečenicu./…. Zahvaljujem. …/Upadica Radin: Dovršite rečenicu, molim vas, gđo../….
Ja ponavljam još jednom, kad kažem hvala lijepa može se dovršit rečenica, to s…, to, to sam rekao sto puta.
Mi smo sada gotovi sa raspravom, ja zaključujem raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

23

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, prvo čitanje, P.Z. br. 593
30.11.2023.
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima, prvo čitanje, P.Z. br. 593. Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak:
1. Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima.
1. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
Glasovalo je 109 zastupnica i zastupnika, 81 za, 28 suzdržanih pa je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF