Povratak na vrh
Rasprave po točkama dnevnog reda
Saziv: X, sjednica: 19
PDF
Svi govornici
10
Prijedlog zakona o hrvatskom jeziku, prvo čitanje, P.Z. br. 572
16.11.2023.
Jandroković, Gordan (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 11,15 SATI.
Poštovane kolegice i kolege molim vas da zauzmete svoje mjesta kako bismo mogli nastaviti s radom.
Pred nama je:
- Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, prvo čitanje, P.Z. br. 572
Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske na temelju čl. 85. Ustava i čl. 172. Poslovnika Hrvatskog sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina i Odbor za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Prije nego što dam riječ poštovanom ministru znanosti i obrazovanja Radovanu Fuchsu koji će govoriti u ime predlagatelja za stanku se, ne povrede Poslovnika. Što sam pogriješio. Kolega Zekanović.
Zekanović, Hrvoje (HDS)
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora evo koristim ovaj institut da ukažem na jednu važnu činjenicu. 238. Dakle svojevremeno se u Hrvatskoj potpisivala deklaracija o zajedničkom jeziku, a zapravo se radi o deklaraciji o zatiranju hrvatskog jezika, koja je govorila o tome da ne postoji hrvatski jezik nego da postoji jedan srpsko-hrvatska-bosanska-makedonska inačica jezika. Tu deklaraciju je potpisala Sandra Benčić. Ovo je jako važna činjenica, odmah na početku ove rasprave da znamo tko sve s nama sjedi u Hrvatskom saboru. Hvala lijepo.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Zekanović, ovo nije povreda Poslovnika. Vi imate tri opomene, ovo je četvrta i sad morate danas napustiti i ne sudjelovati više i morate izići van iz sabornice.
Kolega Bauk izvolite.
Bauk, Arsen (SDP)
Gospodine predsjedniče niste ništa pogriješili ali da ne bi došlo do povrede čl. 121. st. 2. Poslovnika, molim vas da utvrdite identitet predstavnika predlagatelja. Naime, 2010. godine Vlada RH čiji ste vi bili potpredsjednik zadužila je Radovana Fuchsa da nam dođe objasniti zašto ne treba donijeti Zakon o hrvatskom jeziku, a sada zadužuje Radovana Fuchsa, možda nekog drugog, da nam dođe objasnit zašto treba Zakon o hrvatskom jeziku. Pa, ako premijer vidi dvije Hrvatske, možda imaju dva Radovana Fuchsa. Molim vas da utvrdite o kojem se Radovanu Fuchsu danas ovdje radi. Hvala.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Radovan Fuchs jeste li vi isti onaj Radovan Fuchs koji je bio. Evo potvrđujem identitet. Može.
Prelazimo sada na obrazlaganje stanke. Kolega Daus izvolite.
Daus, Emil (IDS)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Uvaženi ministre tražimo stanku u ime Kluba IDS-a u trajanju od 10 minuta da bi se međusobno malo još posavjetovali ali zapravo da bi pozdravili što je prihvaćen prijedlog Kluba mladih IDS-a da tijekom javnog savjetovanja, da se u ovaj prijedlog Zakona o hrvatskom unesene i mogućnost uporabe dijalekta u odgojno-obrazovnim ustanovama, vrtićima i školama. Dijalekti su jako važan dio hrvatskog jezika, njihovo ograničavanje korištenja i učenja u takvim ustanovama dovelo bi do gubitka jezičnih bogatstava i raznolikosti koje krase hrvatski jezik, a koje je to bogatstvo jezika kad samo u mojoj Istri za glagole pričati ili govoriti možete reći još i ćekulan, predikan, gonan, parlo dien, kušeljan i svi se međusobno kapimo odnosno razumijemo. I zamislite kako bi izgledale nove generacije Istrijana i Primoraca da ne bi znali kega su to žerveove tri nonice stare kritikale ili kokove su miće bile po duškom kućice bele. Ili …/Govornik se ne razumije./… nisu ni slutiti mogli ća misli jedan mali ćovik i cilu božju noć proplaće za kozom kako je Balota pisao. Ali da zaključim možda najbolje stihovima zvane Črlje. Hrvatska zemlja ni lepćeg ćula glasi od glasa kih nije iz Istrije dopira, istrijanskega puka srce otpira. To glas je ćakavskeg drageg kanti, glas šperanci žulji i dela. I s tim mislima ujedno se zahvaljujem svima koji su na razne načine uključili se da sačuvamo dijalekte hrvatskog jezika u ovom zakonu jer najveće naše bogatstvo koliko god možda paradoksalno danas zvučalo je zapravo u našoj različitosti. Hvala lijepa.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Hoćete li miću stanku ili mogu dalje.
…/Upadica: Moremo dalje šjor prežidente./…
Hvala vam puno. Pa idemo onda dalje i pozivam sada u ime predlagatelja poštovanog ministra znanosti i obrazovanja, Radovana Fuchsa da predstavi Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku. Izvolite.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Ja sam Radovan Fuchs, pa ovaj.
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, uvažene zastupnice i zastupnici, danas počinje rasprava o Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru u kojem je prvi službeni govor na hrvatskom jeziku održao Ivan Kukuljević prije 180 godina. Svaki državni jezik temeljna je sastavnica identiteta naroda pa je tako hrvatski jezik neodjeljiv od hrvatskog identiteta i hrvatske kulture i onoga što nas razlikuje od drugih naroda. Tijekom povijesti hrvatski jezik bio je često zapostavljan, a nakon osamostaljenja Hrvatske, uporaba hrvatskog jezika određena je čl. 12. st. 1. Ustava RH koji propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Veliki broj država članica EU uporabu svojih službenih ili državnih jezika definira zasebnim propisom o jeziku ili detaljnije ta pitanja određuje u okviru nekog drugog propisa. Međutim, osim spomenute ustavne odredbe, u hrvatskom zakonodavstvu ne postoji propis koji na jedinstven način određuje ili detaljnije određuje uporabu hrvatskog jezika.
Hrvatski jezik materinjski je jezik pripadnika hrvatskog naroda i najvišeg broja stanovnika u Hrvatskoj. Njime se služe i Hrvati u BiH, kao i pripadnici hrvatske nacionalne manjine i jezične zajednice u Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Mađarskoj, Austriji, Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Italiji te u drugim državama u kojima žive pripadnici hrvatske jezične zajednice.
Pojam hrvatski jezik obuhvaća hrvatski standardni jezik koji se tradicionalno zove i hrvatskim književnim jezikom i hrvatskim jezikom i u svim svojim funkcionalnim stilovima obuhvaća jezik cjelokupne književne baštine na hrvatskom jeziku, kao i hrvatska narječje, čakavsko, kajkavsko i štokavsko.
Također, obuhvaća i sve narječne idiome te idiome kojima se služi dio Hrvata u inozemstvu, poput bunjevačkih i bokeljskih govora, moliško-hrvatskog, gradišćansko-hrvatskog i karaševsko-hrvatskog jezika. Hrvatski standardni jezik sustav je uređen normom na svim jezičnim razinama, on je autonoman i neovisan o drugim idiomima hrvatskog jezika te svi uče njegova pravila tijekom školovanja. Kao takav, hrvatski standardni jezik omogućuje nesmetano i jasno sporazumijevanje na svim područjima.
Jezik je osnovno i nezamjenjivo komunikacijsko sredstvo, on je nematerijalno dobro te najsnažnije obilježava identitet i pripadnost narodu. Stoga je skrb za hrvatski jezik i njegove idiome kao bitne odrednice nematerijalne kulturne baštine i nasljeđa hrvatskog naroda dužnost države i državnih ustanova, što je osobito važno za njegovo očuvanje, njegovanje i budući razvoj.
Shvaćajući da je jezik, jeziku potrebna skrb na odgovarajući način i da je potrebno zakonom urediti službenu i javnu uporabu hrvatskog standardnog jezika, Vlada je prihvatila inicijativu Matice hrvatske o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku. Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku upućen je na savjetovanje sa zainteresiranom javnošću tijekom mjeseca kolovoza ove godine, a reakcije javnosti bile su različite.
Od onih koji su davali potporu do onih koji su nastojanja da se zasebnim propisom na jedinstven način regulira pitanje uporabe i skrbi o hrvatskom jeziku iskoristili za ideološka prepucavanja i koji su, da tako kažem, strašili javnost kaznama za nepridržavanje zakona i možebitno nekakvom jezičnom policijom.
Želim u ovoj prigodi naglasiti da se zakonom utvrđuju osnovna pravila u službenoj, o službenoj i javnoj uporabi hrvatskog jezika i osigurava sustavna, stručna skrb o hrvatskom jeziku. Cilj ovog zakona nije kažnjavati, već zaštititi, poučiti i istaknuti dragocjenu vrijednost jezika kao instrumenta kojim se izražava identitet, povijest i kultura.
Koristim ovu priliku također, zahvaliti svima koji su sudjelovali u javnom savjetovanju tijekom kojeg je pristiglo 323 komentara i bilo je tu brojnih konstruktivnih komentara, prihvatili smo 39, a djelomično prihvatili 35, koji su itekako doprinijeli jasnoći i unaprjeđenju odredbi ovog propisa.
A sad se želim konkretnije osvrnuti na sam sadržaj zakona. Zakon o hrvatskom jeziku uređuje, Zakonom o hrvatskom jeziku uređuje se pitanje službene i javne uporabe hrvatskog jezika. Zakon propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski standardni jezik i latinično pismo glagoljica te da se na njemu odvija pismena i usmena komunikacija tijela, tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te svih javnopravnih tijela u Hrvatskoj. Od službene uporabe hrvatskog jezika izuzimaju se specifične situacije kada je moguće korištenje i lokalnih idioma.
Javnom uporabom hrvatskog standardnog jezika smatra se svaka usmena ili pismena jezična obavijest u prostoru namijenjenoj javnosti i široj publici uključujući u onu elektroničkim putem. Uz uporabu hrvatskog standardnog jezika u neslužbenim prigodama, moguće je javna uporaba narječnih idioma hrvatskog jezika, radi poticanja i uvažavanja regionalnih posebnosti. U medijskim sadržajima mogu se uporabiti i hrvatski narječni idiomi, posebno kada za to ima umjetničkih razloga i u sinhronizaciji inojezičnih filmova i kazališnih predstava. Nadalje, zakonom se na svim razinama službene i javne uporabe zaštićuju hrvatski toponimi, kao i dio .../nerazumljivo/... kao hrvatske jezične baštine.
U javnoj se uporabi nazivi kulturnih, sportskih, zabavnih i stručnih manifestacija, znanstvenih konferencija, priredaba, objekata ističu na hrvatskom jeziku, a u slučaju prijevoda na strani jezik, hrvatska inačica ističe se na prvom mjestu. Što se tiče uporabe hrvatskog jezika u međunarodnoj suradnji, javnopravna tijela Hrvatske i njihovi zastupnici, kada nastupaju u međunarodnom okruženju, u službenim i protokolarnim situacijama u kojima je osigurano prevođenje, služe se u pravilu hrvatskim standardnim jezikom.
Strani se jezik može rabiti prema potrebi. Jedna novina koju donosi ovaj Zakon je uvođenje obaveze tijela državne vlasti, tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te druga javnopravna tijela da osiguraju jezično uređenje normativnih akata, publikacija te izvješća i drugih dokumenata iz svoje nadležnosti na hrvatskom standardnom jeziku. Tijela državne vlasti i državne uprave to će osigurati zapošljavanjem lektora, a druga javnopravna tijela to mogu osigurati i vanjskom lektorskom uslugom.
U većini tijela državne vlasti i države, državne uprave te poslove već i sada obavljaju zaposleni lektori. Drugim javnopravnim tijelima ostavljena je mogućnost da mogu zaposliti lektora ili da mogu obavljanje tih poslova osigurati nabavom vanjskih lektorskih usluga što će svakako svako javnopravno tijelo zasebno procijeniti, a ovisno o opsegu takvih poslova u tom javnopravnom tijelu. Rad lektora osigurat će u službenoj uporabi terminološku usklađenost te pismenu i usmenu komunikaciju u skladu sa pravilima hrvatskog standardnog jezika.
Odredbe o uporabi hrvatskog jezika u obrazovanju propisuju da se nastava i drugi oblici odgojno obrazovnog rata u odgojno obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj izvode na svim razinama na hrvatskom standardnom jeziku. U dijelu komunikacije mogu se koristiti i neki od ostalih oblika hrvatskog jezika. Nadalje, čl. 12. st. 3. zakona jasno je propisano, čl. 3. osim na hrvatskom jeziku obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina ostvaruje se i prema odredbama posebnog zakona koji uređuje odgoj i obrazovanje na jeziku i pismu nacionalnih manjina, a st. 4. nastava i drugi oblici odgojno obrazovnog rada mogu se izvodit na nekom od stranih jezika sukladno propisima.
Želim istaknuti da je regulacija službene i javne uporabe hrvatskog jezika kako je predloženom zakonom u pravom sustavu komplementarna i ne ograničava primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH. Pripadnici nacionalnih manjina u skladu sa navedenim propisima imaju mogućnost obrazovati se na materinskom jeziku na svim stupnjevima obrazovanja od predškolskog do visokoškolskog. Program predškolskog odgoja i obrazovanja mogu biti i na jezicima i pismima nacionalnih manjina i dvojezični, a provode se u odgojno obrazovnim skupinama određene nacionalne manjine u predškolskim ustanovama osnovanim za djecu pripadnike nacionalnih manjina. Dvojezični programi su programi koji se realiziraju na hrvatskom jeziku i materinskom jeziku nacionalne manjine u ravnopravnoj zastupljenosti u dio programa predškolskog odgoja na jeziku i pismu nacionalne manjine obvezno se izvodi i na hrvatskom jeziku u trajanju od najmanje 10 sati tjedno po odgojno obrazovnoj skupini.
Pripadnici nacionalnih manjina svoje ustavno pravo na odgoj i obrazovanje ostvaruju trima osnovnim modelima i posebnim oblicima školovanja, modelom A, nastava na jeziku i pismu nacionalnih manjina, model B dvojezična nastava, model C njegovanje jezika i kulture. Pripadnici nacionalne manjine sami predlažu i odabiru model i program u skladu sa postojećim zakonima i svojim mogućnostima za realizaciju programa. Svi modeli i oblici školovanja u redovnom su odgojno obrazovnom sustavu RH.
No vratimo se na odredbe Zakona o hrvatskom jeziku. Zakon obvezuje Vladu da promiče učenje hrvatskog jezika u domovini i u svijetu te da vodi posebnu brigu o učenju i očuvanju hrvatskog jezika i kulture među Hrvatima i njihovim potomcima koji žive izvan granica Hrvatske. Također, Vlada je obvezna brinuti se o promicanju hrvatskog standardnog jezika u svijetu poticanjem njegovog poučavanja na inozemnim ustanovama, npr. otvaranjem katedri i lektorata za hrvatski jezik na stranim sveučilištima. Još jedna novina ovog zakona propisuje da donošenje nacionalnog plana hrvatske jezične politike.
Radi očuvanja društvene uloge i pravnog položaja hrvatskog jezika zakon obvezuje Vladu da u roku od dvije godine od dana stupanja zakona na snagu donese nacionalni plan hrvatske jezične politike. Nacionalni plan sadržavat će uz raščlambu postojećeg stanja i popis prioritetnih ciljeva i mjera koje obuhvaćaju pitanja javne i službene uporabe hrvatskog jezika. Nadalje, Vlada je također obvezna u roku od šest mjeseci od dana stupanja zakona na snagu imenovati vijeće za hrvatski jezik. Vijeće je predviđeno kao koordinacijsko i savjetodavno tijelo čiji će rad biti usmjeren na zaštitu, njegovanje i razvoj hrvatskog jezika. Vijeće se sastoji od predsjednika i 14 članova stručnjaka za hrvatski jezik koje imenuje Vlada na prijedlog ministra, ministara nadležnih za obrazovanje znanost i kulturu, predsjednika i kandidate će članova vijeća predlažu HAZU, Matica hrvatska, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Institut za hrvatski jezik, NSK-a, javna sveučilišta u Hrvatskoj Zagreb, Zadar, Rijeka, Osijek, Split, Pula te od strukovnih udruženja Hrvatsko filološko društvo, Društvo hrvatskih književnih prevoditelja, prevodilaca, Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja i Ministarstvo nadležno za vanjske i europske poslove.
Predviđeno je da sjedište vijeća za hrvatski jezik bude u Institutu za hrvatski jezik s obzirom da je institut znanstvena ustanova za istraživanje hrvatskog jezika čiji je osnivač RH, a prava i dužnosti u ime Vlade obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja.
Institut je zamišljen kao administrativno sjedište vijeća i on neće nadzirati rad vijeće već će pružati administrativnu, tehničku, stručnu i pravnu potporu radu vijeća kako bi ono moglo ispunjavati zadaće iz svog djelokruga. Hrvatski jezik doživio je svojevrsno priznanje ulaskom Hrvatske u EU kada je postao jedan od 24 službena jezika EU. To znači da hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke Europskom ombudsmanu, obraćati se institucijama i savjetodavnim tijelima EU i na njemu dobivati odgovor. Europski parlament je u svojoj komunikacijskoj strategiji usvojio jezičnu politiku višejezičnosti što znači da su svi jezici EU jednako važni pa se tako većina parlamentarnih dokumenata prevodi na sve službene jezike, a svaki zastupnik u Europskom parlamentu ima pravo izabrati na kojem će jeziku EU govoriti. No, sve to nas ne lišava odgovornosti već potiče na dodatna nastojanja za osiguravanjem sustavne, stručne i dugoročne skrbi o hrvatskom jeziku, posebno imajući na umu da živimo u globaliziranom društvu u kojem promicanje nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvatske predstavlja jednu od suvremenih izazova za hrvatski narod u domovini i inozemstvu. U današnjem užurbanom digitalnom dobu, izuzetno je važno zaštititi materinski jezik jer veliki jezici svakodnevno snažno prodiru u našu jezičnu zajednicu. Ponajprije radi potrebe iznalaženja jezičnih rješenja za nove osobito tehničke koncepte. Uz to radikalno se mijenja i komunikacijski obrasci i obrazac pa tako govornici sa što manje napora žele postići što veći komunikacijski učinak. U tom kontekstu očuvanje i promicanje hrvatskog standardnog jezika dobiva jednu novu dimenziju i u nacionalnom je interesu da se hrvatski jezik razvija sustavno i u okvirima struke, što se namjerava postići ovim zakonom i što je bio i povod donošenja zakona. Hrvatski standardni jezik i njegova uporaba trebali bi svakom pojedinačnom članu jezične zajednice biti važni jer je jezik dio identiteta svake osobe te snažan znak pripadnosti zajednici i narodu, a zaštita i promicanje hrvatskog jezika koji je stoljećima pod različitim zastavama i državnim uređenjima očuvao duh i identitet hrvatskog naroda, obilježje su domoljublja, kako prije 180 godina, tako i danas, a tako će zasigurno biti i u budućnosti. Gospodine predsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici, hvala vam.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala i ministru Fuchsu.
Idemo na replike. Ima ih 22.
Prvi je na redu kolega Bauk, izvolite.
Bauk, Arsen (SDP)
Zahvaljujem.
Gospodine ministre pažljivo sam pročitao tekst zakona i nakon kraćeg razmišljanja zaključio da je za njegovo opisivanje primjereno upotrijebit riječ koja je inače pojam koji se koristi za opisivanje situacije kojoj se pridaje mnogo pažnje, ali koja nakon detaljnijeg ispitivanja otkriva da je od malog ili nikakvog stvarnog značaja. To se na hrvatskom kaže nothing burger. Ne znam kako se kaže na engleskom i ne znam koji izraz vrijedi upotrijebiti. Po mom mišljenju ni za građane, ni za institucije i nakon donošenja i stupanja na snagu ovog zakona, neće se ništa promijeniti. Dakle hrvatski jezik će ostat hrvatski jezik kojim će govorit kako ste rekli Hrvati i bit će materinji jezik pripadnicima hrvatskog naroda, najvećem broju građana RH, a ovo je čisto ovako malo predizborno umiljavanje desnom biračkom tijelu samo me …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… čudi da se desne, kolege iz desne opozicije to podržavaju. Hvala.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Izvolite odgovor ministre.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Zakon mislim da itekako ima smisla zato što je kao što smo i naglasili pitanje u prvom redu standardiziranja hrvatskog jezika i donošenja jedne jedinstvene politike u normiranju i standardu hrvatskog jezika. Dakle, on ne zadire u onaj dio govornog jezika, ne zadire u dio umjetničkog nego upravo regulira ono na koji način bi se trebalo odvijati komunikacija između državnih tijela, konačno i na koji način ćemo i u nastavi hrvatskog jezika koristiti standardni hrvatski jezik. On ja mislim u prvom redu afirmira hrvatski jezik kao takav. Imamo razliku u standardiziranju jezika pa ako hoćete između srpskog i hrvatskog, upravo najveća razlika je upravo u onom standardnom dijelu i u onom dijelu gdje je on standardiziran. U govornom dijelu ta razlika je bitno manja ali u onom standardiziranom srpskom i hrvatskom je ona dijametralno suprotna.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Bačić, izvolite.
Bačić, Ante (HDZ)
Zahvaljujem predsjedniče.
Poštovani ministre, jezik je živa forma koja se s vremenom mijenja i drago mi je da ste u vašem izlaganju spomenuli upravo ovo ubrzano digitalno doba u kojem živimo i sve veće korištenje posebice od mlađih generacija novih digitalnih platformi, a tako i s time i skraćivanje i promjena hrvatskoga jezika. Zanima me upravo ovim zakonom koliko ćemo uspit zaštitit hrvatski jezik tj. koliko ćemo uspit jezikoslovcima, posebice ovim mlađoj znanstvenoj generaciji dati mogućnosti da nastave i jačaju istraživanja, razvoj ali i brigu i očuvanje samog hrvatskog jezika, posebice od nasrtaja novih digitalnih platformi i promjene koje dolaze s time. Zahvaljujem.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Upravo je to jedna od namjera donošenja ovog zakona. Ja mislim da sam spomenuo da imamo cijeli niz problema u segmentu tehničkih prevođenja, poglavito novih, novih pojmova riječi kad govorimo o digitaliziranim područjima platformama elektroničkom komuniciranju. Upravo vijeće za hrvatski jezik bi trebalo biti to koje će preporučiti na koji način će se skrbiti u tom segmentu, a između ostaloga to je i razlog što u vijeću sjede i predstavnici prevoditelja, ne samo naših ovdje udruge iz Hrvatske nego i naših prevoditelja iz EU i Europskog parlamenta jer kako je hrvatski jedan od jezika EU, a moglo bi se …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… vjerojatno i reći da je najveći nakladnik, pardon, EU to je jedan od elemenata zbog čega treba …
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Selak RAspudić izvolite.
Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Klub Mosta svakako će podržati Zakon o hrvatskom jeziku, ali će javno razotkriti i osuditi licemjerje onih koji ga u ovom trenutku donose jer to što ministar Fuchs koji nas je u prethodnom mandatu branio od Zakona o jeziku sada trči da ga predstavlja samo dosljedna oportunistička kontradiktornost HDZ-ove politike. I nije ništa čudnije nego što nou wey legasi honeymoon proširitelj hrvatskog leksika Andrej Plenković ili što će nam obljetnica Marulićeve Judite ministrica Obuljen Koržinek najednom stoje u prvom redu zaštite kako ste rekli dragocjene vrijednosti jezika.
A vama ministre nakon što ste upravo pokušali uvesti financijsku penalizaciju onih koji bi nas ta j jezik trebali poučavati, a onda se nakon jakog pritiska povukli čime ste dokazali da nemate pojma što vam se u krovnim zakonima događa, želim …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… prije svega čestitati što ste imali hrabrosti, da ne kažem …/Upadica predsjednik: Hvala./… drskosti pojaviti se danas u HS-u.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor na repliku.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Za sve donošenje određenih zakona, propisa i inih stvari postoje određene i politički trenuci i preduvjeti i tome slično, prema tome razlog zašto inicijativa prije 15 godina nije bila realizirana leži u nečem drugom, a ne u volji da li je netko htio ili ne osobno predložiti i donijeti neki zakon. A o ovoj vašoj diskusiji mislim da nemam šta dodat osim da je u poznatom vašem stilu, prema tome nastavite i dalje.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Povreda poslovnika kolegica Selak Raspudić, izvolite.
Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Čl. 238., možda ću se zapravo i složiti s ministrom Fuchsom okolnosti jesu bitno drugačije, imamo višegodišnju vladavinu Andreja Plenkovića i nikad prije jezična baština hrvatskog jezika nije do te mjere bila narušena anglizmima kao što je to slučaj danas, pa tako doista slažem se s vama, upravo zbog Andreja Plenkovića Zakonom o jeziku treba hrvatski jezik sada posebno štititi.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Selak Raspudić ovo je bila replika, a ne povreda poslovnika pa dobivate opomenu.
Kolega Pavić izvolite.
Pavić, Marko (HDZ)
Hvala lijepa.
Poštovani ministre, poštovani predsjedniče Sabora.
Pa simbolika je bitna i bila je bitna kad smo ulazili u EU znamo kolko je bilo tada emocija kada je hrvatski jezik postao 24. službeni jezik EU, kada smo predsjedali na hrvatskom jeziku i vodili EU u Bruxellesu i upravo je jezik temelj iskaza i zajednice i kulture i nacije. To je iskaz modernog suverenizma i ovaj zakon koji spaja zakon koji ne dijeli društvo koje imaju već 16 država članica i gdje upravo jedan od razloga je standardizacija, ali uvažavajući i manjine i narječja.
Moje pitanje vama je već ste sami rekli da bazično EU postaje jedan od najvećih nakladnika hrvatskog jezika, ako možete pojasniti što ste time mislili i kolika je volumen te standardne komunikacije koji mi imamo sa Bruxellesom upravo uvažavajući da smo zadnja država članica i da je 24. službeni …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… jezik u EU hrvatski?
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Evo g. zastupniče čini mi se da je EU odnosno Europska komisija i Parlament najveći nakladnik na hrvatskom jeziku jel negdje oko 2000 stranica teksta gotovo dnevno izlazi iz tiskare EU i Europske komisije. Tu se pojavljuje cijeli niz problema provođenja tih dokumenata na hrvatski jezik pa je zbog toga i predloženo da u vijeće za hrvatski jezik uđu i predstavnici upravo onih koji prevode u Bruxellesu ove sve skupa dokumente. Kako su oni zaposlenici Europske komisije predlagatelj predstavnika će biti u tom slučaju Ministarstvo vanjskih poslova, ali ovo je jedan izrazito važan segment koji nam u daljnjem funkcioniranju i razvoju hrvatskog jezika itekako treba.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Peović izvolite.
Peović, Katarina (RF)
Hvala.
Ovaj zakon je jedan od najtotalitarnijih zakona koji smo dobili u ovom Saboru, on je prije svega suprotan Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima koje izrijekom navodi jezičnu diskriminaciju kao nedopustivu. Ovaj zakon će kriminalizirati narječja, iako se deklarativno spominje bogatstvo hrvatskog jezika, ovdje se uistinu paradoksalno upravo kriminaliziraju narječja na koja ste danas pozvali kao bogatstvo književnog djela Katarine Zrinske koja je pisala na čakavskom, kajkavskom i štokavskom narječju.
Ovim zakonom će se omogućiti da se nastavnike zlostavlja jer ne mogu reći niti ča niti kaj, represija nad govornicima vjerovatno ima za cilj šizoglosiju znači koncentraciju na formu umjesto na sadržaj, a sam ministar je u svojem govoru naglasno više puta zapravo prekršio standard sadržava, sadržava …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… institut, institut …/Upadica predsjednik: Hvala lijepa./… i da ne navodim dalje …/Upadica predsjednik: Hvala kolegice Peović./… što ste sve naglasno prekršili …/Upadica predsjednik: Kolegice Peović hvala vam lijepa./…u svojem govoru.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor ministre.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Gospođo zastupnice potpuno ste otišli u krivo, sasvim u krivo. Ovaj zakon upravo omogućava suprotno od onoga što ste sada naveli, nastava dapače u školama se može odvijati i na nekom od idioma pri čemu je jedino regulirano da se nastava hrvatskog jezika mora izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku.
Dakle, kad govorimo o nekim drugim predmetima mogu se koristiti i neki od narječja. Pa valjda u Hrvatskoj djecu moramo naučiti standardnom hrvatskom jeziku.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Krstulović Opara, izvolite.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
.../Govornik naknadno uključen./... Hvala g. predsjedniče, uvaženi g. ministre.
Konačno, Hrvatska i hrvatski narod će imati Zakon o hrvatskom jeziku, nakon 180 godina, nakon što je naš časni i prečasnik Ivan Kukuljević Sakcinski 2. svibnja 1843. kazao, višnja slast i slava je moći govoriti svojim materinjski prirođeni jezikom. Isto tako ću dodati da je hrvatski jezik ustavna kategorija i da upravo ovaj Zakon služi kako bi tu ustavnu kategoriju pojasnio, razradio i sustavno uklonio nedoumice koje stvaraju manipulatori, kao maloprije kolegica koja je potpuno izokrenula namjeru ovog kvalitetnog, uključivog i jednostavnog, potrebnog zakona.
Molim, objasnite još jedan put koje su prednosti donošenja Zakona o hrvatskom jeziku.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa.
Dakle ja mislim da je to u prvom redu sustavna skrb o zaštiti i razvoju hrvatskog jezika u svim njegovim segmentima, a jedan od ključnih elemenata je naravno, briga o standardnom hrvatskom jeziku, rekao sam da je standardni hrvatski jezik nešto na čemu bi se trebalo odvijati sva službena i javna i pismena komunikacija između tijela državne i lokalne uprave i nešto što i u našim školama moramo poučiti svu djecu kako bismo jednog dana u određenim okolnostima mogli na tom jeziku komunicirati. To je taj jedan segment. Drugi je da ostavlja svu slobodu privatnog komuniciranja, umjetničkog stvaranja na onom hrvatskom jeziku kojeg netko koristi kod kuće ili neki pisac ili neki umjetnik će koristiti u nekakvim predstavama ili romanima.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Marić, izvolite.
Marić, Andreja (SDP)
Hvala lijepa poštovani ministre. Prema čl. 6 ovog Zakona kazuje se da se ovaj Zakon ne odnosi na jezik koji se koristi u vjerskim obredima, za slobodu književno-umjetničkog izražavanja, itd., a što je sa medicinom? Dakle mi liječnici obično u otpusnim pismima, na nalazima, itd., pišemo dijagnoze na latinskom. Vrlo je malo onih kolega koji pišu hrvatski, znači mi pišemo hipertenzija, arterialis, diabetes mellitus, itd.
Također je bilo nekih pokušaja da neki naši kolega čak izmijene i hrvatske riječi, pa imate umjesto riječi šok, krvotočni urušaj, što baš i nije zaživjelo. E sad, znači mi ćemo vjerojatno i dalje nastaviti na latinskom jeziku, osim ako vi to ovim jezikom sugerirate da bude sve na hrvatskom. Kakav je stav, evo, predlagatelja? Hvala.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Mislim da ovaj Zakon ne priječi donošenje ili pisanje dijagnoza na hrvatskom jeziku koje, koliko mi je poznato, poprilično malo se pišu od onog izvornog oblika pisanja dijagnoza, koriste se neki iskrivljeni latinizmi i mislim da to jednako tako, nije baš u najboljem svijetlu, duhu i onome što želimo postići, ali svakako da je i jedan od zadaća, pisanje rječnika kako tehničkih, medicinskih, kemijskih, fizikalnih pojmova, što se u kontinuitetu i izdaje. Čini mi se da jedan dio takovih rječnika, stručnih rječnika izdaje i sam Institut za hrvatski jezik, ali i neki drugi nakladnici.
Dakle ne ograničava se pisanje dijagnoza na latinskom jeziku, vjerojatno možemo to još dodatno promotriti za drugo čitanje, pa ćemo probati vidjeti do kraja da li …
.../Upadica: Hvala./... je dovoljno prostora ostalo za tako nešto.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Bedeković, izvolite.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa poštovani ministre. Jedna od kritika tijekom javne rasprave, odnosno javnog savjetovanja, ali općenito i u javnom prostoru je da zakon ne propisuje sankcije, odnosno da nema kaznenih niti prekršajnih odredbi, poput primjerice, jezičnih zakona koje ima Slovenija ili, recimo, jezičnog zakona koje ima Francuska. Ono što ja smatram je to da svrha ovog Zakona nije niti sankcioniranje niti kažnjavanje niti uvođenje bilo kakve tzv. jezične politike nego je svrha ovog Zakona, prije svega, skrb o hrvatskom jeziku u svim njegovim segmentima i svakako, osiguravanje dakle sustavnog razvoja i sustavne stručne skrbi o hrvatskom jeziku. Jednako tako, ovaj Zakon predstavlja dakle po prvi put jedan, dobiva nužni dakle institucionalni okvir za daljnji razvoj hrvatskog jezika i budućnosti, ali i osnovu za razvoj jezične politike pa vas molim vaš komentar o tome zašto je važno promišljati jezičnu politiku i slažete li se s time?
.../Upadica: Hvala vam./... Hvala.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Uvažena zastupnice, da, treba razvijati jezik, jezik je isto tako nešto što se dinamično razvija i kroz vrijeme i kroz prostor. Imamo strahovito puno utjecaja stranih jezika u hrvatskom jeziku, pogotovo kad govorimo o novim generacijama, maloj djeci, ako hoćete, imamo i pojavu sve većih potreba za logopedima, u konačnici zato što djeca već od 2 godine gledaju i slušaju preko raznoraznih tehničkih naprava od mobitela na dalje, nekakve klipiće i slično, gdje u vrijeme kada bi trebala usvajati, mi jezik pokupe jezike nekih drugih, drugih, od engleskog do, do ruskog i slično i zbog toga mislim da je itekako važno skrbiti o jeziku, ali i na način da buduće generacije govore …
.../Upadica: Hvala vam./... izvorno hrvatski jezik.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Raukar-Gamulin, izvolite.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Posebnom dopunom Vlade bilo je predviđena ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek da bude danas ovdje, međutim, nje nema. Nema ni predstavnika ministarstva kulture pa nema objašnjenja. Možda je zauzeta problemima sa isplatom bez natječaja EU sredstava Geodetskom fakultetu, nećemo to sada saznati, njoj sam imala jednu repliku, nema je, mislim da se trebala ispričati i objasniti zbog čega je nema.
A vas uvaženi ministre bih zapitala, vi ste pretpostavljam napravili projekcije za potrebe koja je potreba broja lektora predviđenih ovih zakonom. Zanima me koji je to broj po vašoj procjeni i vašim projekcijama i zanima me naravno gdje ćete tu četu i vojsku lektora nabaviti.
Zahvaljujem.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Prije nego što dam riječ ministru Fuchsu samo da vas izvijestim da će doći i ministrica kulture i medija. Samo su se podijelili ministri prvo će biti ministar Fuchs, pa onda ministrica Obuljen-Koržinek.
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Dakle, rektori će se naravno zapošljavati u onim institucijama u prvom redu tijelima državne uprave na osnovu javnih natječaja. A molim?
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Koliko? Pa u ovom času zaista ne znam koliko ih radi na stalno, a koliko ih radi na određeno vrijeme. Ali rekao sam da većina ministarstava i većina institucija ima već sada lektore. Prema tome, ono gdje mi vidimo najveći problem zapošljavanja lektora to je upravo na razini lokalne i regionalne samouprave i zbog toga smo upravo i ostavili ovu mogućnost da se ne naređuje zapošljavanje ovim zakonom, ne naređuje, nego ne zahtijeva zapošljavanje rektora, nego da oni mogu i na neki način usluge ugovorno priskrbiti izvan same kuće.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Stier, izvolite.
Stier, Davor Ivo (HDZ)
Hvala predsjedniče, poštovani ministre.
Evo imate dosta iskustva i u međunarodnim odnosima i ja ne vidim da ovaj prijedlog je puno drugačiji od onoga što mnoge druge države imaju pogotovo u Europi. Na primjer evo Španjolska ima čak i kao referentnu točku Kraljevsku akademiju za jezik i onda se zemlje Latinske Amerike sa svojim akademijama sa njom koordiniraju i tu se čuva standard jezika i dozvoljavaju naravno dijalekti. Ne vidim zašto bi to bio neki problem kada je u pitanju hrvatski jezik, možda da smirim evolucionarnu svijest kolegice. Sada je otišla ali i moj Argentinac Ernesto Che Guevara je prihvaćao takav sustav, nije imao nikakav problem da referentna točka bude u Kraljevskoj akademiji u Madridu i da se argentinska akademija s njim koordinira. Tako da evo ne vidim zašto bi ovo trebao biti problem ali čekam vašu reakciju.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepa.
Ne vidim ni ja zašto bi to trebao biti problem uvaženi zastupniče i mislim da je upravo ovaj zakon ide u smjeru i afirmativnom promoviranja hrvatskog jezika i poučavanja hrvatskog jezika i izvan granica Republike Hrvatske ne samo u zemljama u kojima žive pripadnici hrvatskog naroda bilo kao konstitutivni, bilo kao konstitutivni narod ili nacionalna manjina ili samo kao potomci prve, druge ili treće generacije iseljenika iz hrvatskih prostora, nego i u zemljama gdje nemamo eventualno tako brojne pripadnike hrvatskog naroda.
Zašto ne bi itekako Hrvatska imala interes i skrbila o tome da se o hrvatskom jeziku čuje i u zemljama izvan isključivog interesnog područja. Konačno i u Japanu pjevaju Zrinskog na hrvatskom.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Mrak-Taritaš, izvolite.
Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo.
Poštovani ministre ja ću se referirati na odredbu članka 9. koji kaže da se kad nastupa se u međunarodnom okružju se u pravilu koristi hrvatskim standardnim jezikom, pa bi bilo dobro da i iznad kažete ne upotreba hrvatskog jezika, nego upotreba hrvatskog standardnog jezika da bi vam bilo dosljedno jedno s drugim. Ali moje pitanje ide u jednom drugom smjeru.
Nakon donošenja ovog zakona koji je Zakon o hrvatskom jeziku, iako u principu govorimo o hrvatskom standardnom jeziku meni nije jasno da li je o hrvatskom jeziku ili o hrvatskom standardnom jeziku zakon. To je prvo pitanje, a drugo pitanje ono što me puno više zanima. Ako je već rečeno da u međunarodnom, komunikaciji i treba se koristiti hrvatski standardni jezik da li nakon donošenja ovog zakona kojim će jezikom se smjeti i trebati govoriti u Hrvatskom saboru hrvatskim jezikom ili hrvatskim standardnim jezikom.
Hvala lijepo.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Mislim da je negdje naprijed, ne znam točno koji je članak gdje je definicija hrvatskog jezika i rečeno je da hrvatski jezik uključuje i hrvatski jezik, ali i hrvatski govorni jezik i jednako tako i neke od njegovih drugih inačica. Da, u načelu hrvatskim standardnim jezikom, ali upravo zbog toga što nema penalizacije i nekakvih kazni mislim da bi bilo isto tako bespredmetno reći da moraju jedino i isključivo iako pogriješe neku riječ vjerojatno sam ju i ja možda sada pogriješio za to u nekom obliku odgovarati.
Ali ako je to jedan od bitnih elemenata zapisat ćemo, konačno ovo je prvo čitanje.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Kirin, izvolite.
Kirin, Ivan (HDZ)
Poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Da ponovim, hrvatski jezik je službeni jezik u Republici Hrvatskoj i jedan od službenih jezika EU. Hrvatski jezik je obilježje identiteta i pripadnosti hrvatskom narodu. U članku 19. Zakona ovim se člankom propisuje uporaba hrvatskog jezika u obrazovanju, te iznimke koje se odnose na obrazovanje djece pripadnika nacionalnih manjina kao i iznimke u vezi sa izvođenjem nastave i drugih oblika odgojno-obrazovnog rada na nekim od stranih jezika.
Molim vas kako je i u kojoj mjeri riješen kadrovski problem stručnog nastavnog kadra za Romsku nacionalnu manjinu?
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Uvaženi zastupniče, nacionalne manjine same određuju potrebu i način. Ono što zakon propisuje kad se govori o nacionalnim manjinama, odnosno obrazovanju je samo onaj dio predmeta koji se odnosi na hrvatski jezik gdje se hrvatski jezik mora izvoditi naravno na hrvatskom jeziku.
Moj ostali dio predmeta izvode nastavnici u školama nacionalnih manjina, a da li su pokriveni u potpunosti sa nastavnicima koji govore jezik nacionalne manjine to je drugo pitanje i naravno da u slučaju kad govorimo o romskoj nacionalnoj manjini vjerojatno nemamo toliki broj učitelja i profesora nekih od predmeta pa o tome bi trebalo naravno u dogovoru i sa samom romskom nacionalnom manjinom poraditi.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Vidović-Krišto, izvolite.
Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Gospodine Fuchs osmu godinu ove Vlade vi ste se sjetili donositi Zakon o hrvatskom jeziku kojeg se uobičajeno nećete držati. Ovaj zakon je na dnevnom redu dva dana prije obilježavanja žrtve Vukovara kako bi Plenkovićeva Vlada hrvatskoj javnosti odglumila tobožnju zaštitu hrvatskih vrijednosti.
Da podsjetim o kakvoj je Vladi i o kakvoj zaštiti hrvatskih vrijednosti riječ. Ministarstvo obrazovanja je nagradilo učiteljicu Snežanu Šević koja je napisala knjigu u kojoj kaže da je 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu izvršilo samoubojstvo, a da su hrvatski vojnici klali srpsku djecu i nizali dječje prste u lančiće. Dakle, politiku vaše Vlade osjećaju hrvatski učitelji, nastavnici i profesori na svojem mizernom standardu, a što se tiče hrvatskih nacionalnih vrijednosti vaša Vlada ne da ih ne štiti već briše pod s tim vrijednostima u svakom pogledu i u svim segmentima.
Jeste li svjesni da se hrvatski građani više ne daju varati i da više ne žele pljeskati primitivnim nekakvim vašim prijevarama.
…/Upadica predsjednik: Hvala vam lijepa./…
Jeste li toga svjesni?
Jandroković, Gordan (HDZ)
I izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Mislim da je diskusija kompletno promašena i ne znam gdje ste našli elemente i argumente da ova Vlada ne štiti hrvatske interese. To što je ovaj zakon danas na raspravi nema nikakve veze u konačnici sa obilježavanjem Dana sjećanja u Vukovaru. Što se tiče toga to je definitivno vrijeme i trenutak pijeteta kada bi svi kojima, koji žive u Hrvatskoj trebali naravno pognuti glavu i odati počast žrtvama Vukovara, ali ne samo Vukovara nego Škabrnje i svih onih koji su pali za Domovinu Hrvatsku.
No priče i uvlačenje elemenata nekih koji su se dešavali i vjerojatno će se dešavati treba staviti u potpuno drugačiji kontekst kad već spominjete nastavnicu koja je dobila nagradu prije dvije godine. Da, to je godišnja nagrada u kojoj sudjeluje 3000 ili 2000 kandidata od kojih onda 500 dobiva samo za taj jedan godišnji period.
Ta osoba je za te kriterije zadovoljila i prošla, …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… ali nismo naravno provjeravali nekakve povijesne podatke.
…/Upadica predsjednik: Hvala kolega./…
Nije dobro, ali se nagrada ne može oduzeti.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Burić, izvolite.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
Poštovani ministre Fuchs, poštovana ministrice Obuljen-Koržinek. Hrvatski jezik je simbol hrvatske državnosti i opstojnosti, lijepi i drevan jezik Hrvata koji je povijesno gledajući preživio sva svojatanja, a preživio je zahvaljujući hrvatskim velikanima koji su se odvažno i hrabro borili za njega.
Stoga mogu sa velikim ponosom kazati da je Zakon o hrvatskom jeziku svakako jasni izraz politike modernoga suverenizma koju provodi ova Vlada čuvajući hrvatske vrijednosti, hrvatski nacionalni identitet. A kao najveću vrijednost ovoga zakona vidim to što on daje potrebnu težinu hrvatskim filolozima, kroatistima, struci koja u stvari treba voditi na jedan sustavan način jezičnu politiku …
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
… što se i pretpostavlja ovim zakonom …
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
… a ja svakako čestitam …
…/Upadica predsjednik: Hvala kolegice Burić./…
… i bit će to povijesna odluka za …
…/Upadica predsjednik: Kolegice Burić! Hvala vam./…
Jandroković, Gordan (HDZ)
Idemo odgovor na repliku, izvolite.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Ne mogu ništa dodati nego reći da ste potpuno u pravu i da se slažem da je ovo povijesni trenutak i definitivno nešto što će dodatno doprinijeti afirmaciji Hrvatske i hrvatskog jezika kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Šimičević, izvolite.
Šimičević, Rade (HDZ)
Zahvaljujem predsjedniče hrvatskog sabora, poštovani ministri, poštovani ministre Fuchs.
Evo mnoge zemlje imaju zakone o jezicima, pa ne vidim u čemu je problem da ga ima i Republika Hrvatska. Koliko sam mogao pročitati temelj Zakona o hrvatskom jeziku zlatna formula kaj, šta, što koja je 2019. proglašena kulturnim dobrom Republike Hrvatske i stavljena na nacionalnu listu zaštićene nematerijalne baštine, a koju već 33 godine se održava na Selcu. Promiče je akademik, pjesnik, liječnik, diplomat Drago Štambuk.
I hrvatski jezik bi trebao biti ili nam je štit od globalnog anglo-američkog digitalnog nasrtaja a isto tako i od susjednih imperijalističkih političkih pretenzija da se kroz tzv. zajednički jezik ostvare njihovi ciljevi. Ono što vas želim pitati je hoće li uvođenjem još jednog sata hrvatskog jezika …
…/Upadica predsjednik: Hvala kolega Šimičević./…
… u osnovnu i srednju školu zaustavite nasrtaje.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Šimičević molim vas! 10 sekundi!
…/Upadica Šimičević: O.k./…
Izvolite kolega, odnosno ministre Fuchs.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Radi se uvaženi zastupniče o potrebi povećanja broja sati hrvatskog jezika i to je uvedeno u eksperimentalni model cjelodnevne škole upravo zbog toga kako bi se djeci u osnovnim školama broj sati povećao u svrhu boljeg poznavanja i usvajanja jezika i hrvatske književnosti.
Ja sam uvjeren da će nakon četiri godine ta satnica ući u sve škole u Republici Hrvatskoj, jer definitivno po svim pokazateljima imamo određeni manjak sati upravo u hrvatskom jeziku i u matematici i to je bila ideja i nastojanje da se u tom segmentu osnovnoškolski program promijeni.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolega Raspudić, izvolite.
Raspudić, Nino (MOST)
Kao što ste već čuli Klub zastupnika Mosta će podržati Zakon o hrvatskom jeziku. Važno je imati dobar i kvalitetan zakon. Ima ga i većina zemalja članica EU na koju se toliko volite pozivati, ali primijetit ću samo kao komentar, godinama već su dolazile inicijative od glavnog inicijatora ovoga svega, Matice hrvatske prema vama da se donese zakon o jeziku i apsolutno nije bilo nikakvog sluha. Kad vidi sad odjednom, valjda se javila potreba da se malo zahrvatuje, mi to pozdravljamo u superizbornoj godini, zakon se donosi.
I to je dobro. Čak, žao mi je što češće nisu izbori jer u predizborne svrhe vi ste spremni čak i na to da učinite nešto u hrvatskom interesu. Tako da evo, izražavam samo zadovoljstvo u tom pogledu.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Drago mi je g. zastupniče Raspudiću da ćete podržati ovaj Zakon, mislim da je, kao što sam i rekao, svima bi trebalo biti u interesu da se zakon podrži. Da li je izborna godina, nije izborna godina, mislim da to u ovom slučaju nije bitna intencija nije bila donošenje zakona zbog izborne godine, ali ako mislite da jest, onda je naravno i Mostu u interesu da na vjetru tih predizbornih kampanja podrži zakon pa da i on, da i vi kapitalizirate jednako tako.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Kolegice Bušić, izvolite.
Bušić, Zdravka (HDZ)
Hvala lijepa g. predsjedniče. A, g. ministre, evo, ja želim doista izraziti svoje veselje i radost da se ovaj Zakon konačno donosi i pogotovo zato što u ovom Zakonu također, se naglašava što, što će ovo značiti i za Hrvate izvan RH, pogotovo kad je, što se tiče očuvanju hrvatskog jezika u hrvatskoj nacionalnoj manjini u 12 europskih država i naravno i diljem, diljem svijeta gdje se nalaze naši Hrvati, a kao što ste već i naglasili, .../nerazumljivo/... oni koji žele hrvatski jezik učiti, a nisu Hrvati.
E sada, .../nerazumljivo/... ova će se strategija .../nerazumljivo/... to će se razraditi strateškim odnosno nacionalnim planom pa vas molim da nekako imate posebno u vidu da što više zapravo usmjerimo se prema Hrvatima, onim koji žele očuvati svoj jezik. Hvala lijepo.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala lijepo uvažena zastupnice. Pa Vlada i ministarstvo konkretno, znanosti i obrazovanja, upravo i djeluje u tom smislu, organizira nastavu hrvatskog jezika u cijelom nizu zemalja i gradova, kako Europe, tako i u nekim prekomorskim zemljama. Naravno da ima intenzivnu suradnju i poticanje i pomoć pri učenju hrvatskog jezika i za Hrvate u BiH, ali i u Srbiji. Ono što je kvaliteta i što je dobro da je u ovom Zakonu upravo naglašena skrb za jezik i jezičnu potporu i politiku prema Hrvatima izvan RH je bitno da neće sada više od administracije do administracije ta potpora biti intenzivna ili manje intenzivna ili svedena gotovo na minimum.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Hvala vam.
Kolegice Jelkovac, izvolite.
Jelkovac, Marija (HDZ)
Hvala lijepo poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Svakako vas pohvaljujem kao resor i pozdravljam donošenje ovog Zakona. Svaki jezik je, ustvari jezik svakog naroda je jedan od glavnih obilježja tog naroda i stoga smatram da, kao što je govor Sakcinskog bio vrlo značajan i danas je povijestan i važan za nas kao narod, tako mislim da će za jedno 100 godina ovaj korak donošenja zakona imati jedan povijesni značaj i važnost kojeg danas nismo ni svjesni.
To je bitno prije svega stoga što danas, a i u budućnosti ćemo sve više koristiti i strane riječi. Činimo to čak, mlađe generacije i nesvjesno i ovdje u HS-u budući puno puta integriramo europske direktive, puno puta se i nesvjesno pokušavaju koristiti i strane riječi ne nalazeći bolju riječ u hrvatskom jeziku, da bi se prenijelo ono što se treba prenijeti.
Mislim da je …
.../Upadica: Hvala vam./... stoga vrlo važno donošenje ovog Zakona.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Hvala. Upravo tako što ste rekli. Izloženi smo pritisku velikih jezika, pogotovo onih koji su u području elektroničkom u prvom redu, ali i u nekim tehničkim, tehničkim granama i vrlo često zbog razvoja upravo ovog segmenta ili dijela, da tako kažem, znanosti, pojavljuju se i neki pojmovi za koje u Hrvatskoj nemamo adekvatni prevod. To će biti jedna od zadaća, naravno, nekoga tko će danas-sutra promišljati, ali ne zato da bi nametnuo i sankcioniraju neupotrebu ovakvog hrvatskog prevoda, nego jednostavno da naznači koji bi bio adekvatni prevod sa neke tuđice, neke riječi koje u Hrvatskoj u takvom trenutku u datim okolnostima, recimo, nemamo.
Ali sigurno, neće nam metati obavezu da ju netko koristi i neće penalizirati odnosno …
.../Upadica: Hvala vam./... sankcionirati nekog tko je upotrebi.
Jandroković, Gordan (HDZ)
I zadnja replika, kolega Pavić, izvolite.
Pavić, Željko (Socijaldemokrati)
Poštovani ministre, vi ste upoznati sa činjenicom da nažalost naši maturanti bolje poznaju engleski jezik nego hrvatski jezik i da postižu bolje rezultate iz mature na, iz engleskog jezika nego iz hrvatskog jezika i zato mi je zbunjujuća činjenica da ste u čl. 12 ovog Zakona st. 2 napisali da se u slučajima kad je polaznicima razumljiva komunikacija na dijalektu, odgojno-obrazovni djelatnici i polaznici mogu u dijelu komunikacije koristiti nekim od oblika hrvatskog jezika.
Mislim da bi tu trebalo specificirati koji su to dijelovi tog programa, na kojim predmetima se to može raditi, a na kojim predmetima se to ne može raditi da se ne bi kasnije desilo, .../Govornik se ne razumije./... razlike, da sad klinci ne prevode još sa engleskoga na dijalekt pa nakon toga na hrvatski.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Izvolite odgovor.
Fuchs, Radovan (HDZ)
Mislim, uvaženi zastupniče, mislim da bi u definiranje dijalekata po pitanju njihove upotrebe za pojedine predmete ne bi bilo svrsishodno. Konačno, dijalekti se upotrebljavaju negdje gdje je to tradicionalno uvriježeno poput, da ne navodim sad koga i gdje, ali u nekim školama, poglavito manjim školama, profesori koriste određene dijalekte, da bi jednostavnije pojasnili, pojasnili neke pojmove djeci.
Ali zbog toga vam služi hrvatski standardni jezik u školi .../Upadica se ne čuje./...
.../Upadica: Kolega Pavić, molim vas./... Ne, netočno. Piše u zakonu da se hrvatski jezik mora izvoditi na hrvatskom standardnom jeziku, ali sad hoćete da se definira u Zakonu, pretpostavljam da idete u tom smislu, da li može biologija, kemija ili fizika na nekakvom, nekom od idioma ili razgovaramo o engleskom jeziku, ali možemo to riješiti kasnije.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Ovim smo došli do kraja replika pa sada prelazimo na izvješća odbora. Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Da.
Kolegice Bedeković, predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, izvolite.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi ministre, uvažena ministrice sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege.
Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu je o Prijedlogu Zakona o hrvatskom jeziku raspravljao u svojstvu matičnog radnog tijela na svojoj sjednici održanoj 9. studenoga ove godine i tijekom rasprave istaknuto je da je hrvatski jezik u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskog identiteta i hrvatske kulture, a hrvatski identitet i hrvatska kultura temeljne su .../nerazumljivo/... temeljni su dijelovi europskog identiteta i europske kulture.
Također je istaknuto kako se zakonom uređuje, kao što je već i rečeno, službena i javna uporaba hrvatskog standardnog jezika i svakako, osigurava se njegova stručna skrb o njegovom razvoju, između ostaloga i u uvjetima globalnih političkih, kulturnih i inih promjena. Zakonom se ne ograničavaju slobode književno-umjetničkog izražavanja niti se njima regulira privatna komunikacija, a ono što je posebno istaknuto je da ovaj Prijedlog zakona ne ograničava primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina niti Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH i nakon provedene rasprave, odbor je većinom glasova predložio HS-u da prihvati Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku. Svakako, sve primjedbe i prijedlozi i mišljenja iznijete u raspravi, uputit će se predlagatelju radi izrade konačnog prijedloga zakona.
Ono što imam potrebu naglasiti, da je odbor unatoč očekivanju da ćemo postići konsenzus, zakon prihvatio većinu glasova, pri čemu smo imali 2 glasa protiv, dakle protiv ovog .../nerazumljivo/... zakona glasovale su zastupnice SDP-a i stranke Centar, kolegice Glasovac i Puljak i stoga koristim ovu govornicu pozvati ih da još jednom promisli i da se uključe u konstruktivnu raspravu, a jednako tako sve vas pozivam da o ovom Zakonu promislimo i raspravimo upravo u kontekstu vremena u kojem živimo, u ozračju položaja hrvatskog jezika u kontekstu izazova suvremenog doba koje je, između ostaloga, obilježeno i promjenom komunikacijskih paradigmi koje u današnje vrijeme slijede digitalne trendove.
Dakle smatram da je donošenje ovog Zakona posve jedan prirodan i razumljiv politički čin jedne suverene države, što Hrvatska i jest kako bi svoj jezik što bolje i što djelotvornije i uredila i učvrstila i zaštitila kao jedan od službenih jezika EU.
Jezik, podsjetit ću i vjerujem da ćemo se svi ovdje složiti s time, ne pripada niti lijevoj niti desnoj opciji, jezik prije svega, pripada narodu i pripada hrvatskim građanima i pozivam vas da i u raspravi i u glasanju kad dođe na red, o prijedlogu ovog Zakona postignemo jedan opći konsenzus.
Hvala vam lijepa.
Jandroković, Gordan (HDZ)
Zahvaljujem kolegice Bedeković. Dužan sam ipak napomenuti da vi ovdje izvješćujete o onom što je bilo na odboru, glasovale su zastupnice kako žele glasovati, a vi svoj stav možete izraziti u svojoj raspravi u ime kluba ili pojedinačnoj raspravi, a ne kao predsjednica odbora jer bi to onda značilo da svaki predsjednik odbora koji dolazi može iskazivati osobne stavove, a to nije smisao obraćanja predstavnika odbora.
Sada, da li želi još netko od predsjednika odbora? Ne.
Onda otvaram raspravu. Prvi na redu u ime Kluba zastupnika nacionalnih manjina, poštovani potpredsjednik Sabora, kolega Radin. Izvolite.
Radin, Furio (Nezavisni)
G. predsjedniče, zastupnice i zastupnici.
Naravna je stvar da pripadnik neke nacionalne manjine, kad govori o hrvatskom jeziku pazi na svaku riječ koju će reći, ne iz straha nego iz senzibilnosti jer pripadnici nacionalnih manjina su senzibilni na svoj jezik i senzibilni na .../nerazumljivo/... na prvi službeni jezik jer ima i drugi službenih jezika koji važi, koji vrijedi u Hrvatskoj.
Zakon u svom standardiziranom ili koristeći druge termine, neke druge zemlje koriste druge termine za taj pojam jeziku, donose države koje to iz nekog razloga smatraju korisnim. Većina država u EU bez obzira na to što piše drugačije u ovome Zakonu to nema. U Italiji, npr. a navodim tu zemlju iz samo po sebi razumljivih razloga i zbog toga što ju poznajem, o talijanskom jeziku zakona nema, ali o tome se brine već od 1572. g., malo kasnije jer tada je malo ljudi govorilo oplemenjenim toskanim jezikom, toskanskim jezikom, Accademia della Crusca.
Ono što ona kaže, svi poštuju, a razni druge institucije, kao npr. Enciclopedia Treccani ili razni dikcionari koji proizlaze iz Accademie della Crusca i iz ove enciklopedije, pomažu u tom poslu. Ono što piše i što kaže Accademia della Crusca, a drugi ne primjenjuju, nema posljedice, jednostavno, ti ljudi se smatraju ignorantima. Ignoranti, to je cijela priča, a što je naj, najbitnije u svemu tome je da cijeli narod koji zna pisati na talijanskom jeziku ih smatra takvima i imaju manje uspjeha u životu. Od pamtivijeka znači u mnogim zemljama akademije se time bave, ali jezične akademije ne akademije koji imaju širi značaj.
Ovdje idemo zakonom i nacionalne manjine to naravno prihvaćaju ako se to odvija sukladno Ustavu, a Ustav kaže da je Hrvatska Republika Hrvata i pripadnika nacionalnih manjina. Ja sam čuo sad od nekih zastupnika, da čak i upotrebljavaju te razlike. Kada govore o jezicima nacionalnih manjina ne govore o stranim jezicima, govore o stranim jezicima i jezicima koje upotrebljavaju nacionalne manjine. Iz ovog zakona to nije razvidno.
To znači da jezici i analogno ovome zakonu idiomi i narječja nacionalnih manjina na primjer, također kao i jezici pogotovo zbog toga što su navedeni u registru nacionalne, nematerijalne baštine u Hrvatskoj znači su dio kulture Hrvatske, znači da u kurikulumu gospodine ministre navest ćemo i mogućnost da one škole koje to žele i narječja, što se nas stiče istro venetski i za sada istro venetski, ima ih više, istro venetski i istro romanski jezi, istriotski preciznije oni su dio ne samo talijanske nego i hrvatske kulture jer se nalaze u tom popisu.
Znači niti jezici nacionalnih manjina nisu strani jezici kada se upotrebljavaju u svrhama koje su navedene u zakonima kao svrhe koje proizlaze i vode do dvojezičnosti niti idiomi ili narječja. Naravno, određene odredbe u ovom zakonu za koji mi kažemo da ako građani Hrvatske smatraju da je on nužan mi ćemo ga isto podržavati. Određene odredbe ili najave nisu do kraja jasne što znači da su one interpretabilne. Ja govorim uvijek sa stanovišta jezika nacionalnih manjina.
To izaziva svojevrsnih netko je rekao straha, ja kažem strepnju u nacionalnim manjinama posebno nakon nesretnih izjava nekih članova radne grupe koja je izradila nacrt ovog zakona. I neću sada ići u detalje jer to bi umanjilo nivo onoga što hoću reći. Ali ti članovi koji imaju važne funkcije, iako v.d. funkcije, ali uvažene funkcije polazili su upravo od dvojezičnosti nazivlja u Istri da bi rekli pa kako, šta je to? To je protu ustavno. To ne samo što je protu ustavno, nego to pripada jednom organskom zakonu, jednom organskom zakonu evo ga ovdje Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, pa zato smo mi u razgovoru sa gospodinom ministrom dali prijedlog, nećemo ga nazvati amandman, dali smo prijedlog, amandmani dođu u drugom čitanju eventualno, da u članku 6. stavku 3. se dodaje: „kao ni Zakona o područjima gradova i općina u Republici Hrvatskoj osim Ustavnog zakona i Zakona o jeziku i obrazovanju itd.“ i drugih zakona koji uređuju dostignuta prava na području dvojezičnosti ili bolje rečeno ravnopravne uporabe jezika, jer tako piše u statutima, a u statutima se polazi s ciljem da se razina dvojezičnosti ili ravnopravne uporabe jezika ne smanjuje.
Dakle, prije sam govorio o akademijama koje prosuđuju jeziku i kažu tko ga upotrebljava pravilno a tko ne, a mi smo se odlučili na nešto, a ja to ostavljam naravno ministarstvu i Vladi i ovome Saboru. Odlučili smo se ne za odabir ljudi, tu barem jedna osoba će me shvatiti sigurno di ciara fama, jel' da? To znači kojih svi prihvaćaju kao znalci iz jezika, nego a valjda to nam je ušlo u genima delegatski.
Znači razne institucije će delegirati određene ljude slično kao Vijeće HRT-a, a tu ću stat.
Ja bih ovaj ja bih zadužio jednu instituciju koju svi prihvaćaju kao institucija gdje sjede ljudi kao koji znaju da ona odabere te ljude koji će onda reći to je pravilno, a to je nepravilno, a ne da dopuštamo to delegatskom sistemu ili sustavu kao što god hoćete ovaj jer to dovodi obično do čudnih posljedica, ali u to se ne umiješam, ali umiješamo, umiješamo se u druge stvari.
Nisu navedeni međunarodni propisi koji su, koji su viši od zakona, a njih ima. Zato što se možda njih podrazumijeva, ali međutim ovdje pište puno stvari koje se podrazumijevaju, a o njima se ne piše.
Nisu navedena stečena prava nacionalnih manjina koji su, koji su napisane u tim međunarodnim propisima. Smatramo da se to mora ispraviti, a onda postoji jedna čudna stvar i tu ne bi želio biti arogantan i neću biti arogantan nego ću reći tako. Piše ovim zakonom ne mijenjaju se niti ukidaju prava nacionalnih manjina s temelja stečena na temelju međunarodnih ugovora, Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina te stečena prava temelju tih zakona, statuta i općina.
Ne želim, budući da sam rekao da ovaj da ću birat riječi reći ću su samo slijedeće. Ne može oni ne mogu to ukinuti iz formalnih razloga, ne iz razloga što ovaj zakon nije važan zato što su sve to organski zakoni. Ovaj zakon u dva čitanja to nije i zato ne mogu to, ne mogu to i ne samo to navedeni su u Ustavu i u Ustavnom zakonu.
Što se tiče medija ovdje u Članku 11. piše da mediji na stranom jeziku, a opet bi pravio tu razliku strani mediji i mediji nacionalnih manjina da pišu puno i dobrih stvari, ali jedna stvar mi je čudna da će morat imati sažetak na hrvatskom jeziku. Sada je bi vama skrenuo pažnju na tu stvar, apsolutno znanstveni tekstovi, apsolutno i stručni tekstovi, ali tekstovi koji su namijenjeni tome da budu da se odnose na nacionalne manjine i samo na njih to nemaju, nema razloga da budu, da imaju sažetak. Ma zamislite La Voce del Popolo, izlazi 6 dana tjedno, svaki članak bi trebao imati sažetak na hrvatskom jeziku. Zamislite Radio Pulu, radio, radio ovaj Radio Rijeka koji imaju pola sata, 40 minuta, pola sata ja mislim na dan na talijanskom jeziku oni bi trebali imati sažetak na hrvatskom jeziku, a namijenjeni su, a namijenjeni su Talijanima, o oprostite tu piše tako, dobro onda ćete odgovoriti poslije. Ja kažem, a vi, ja kažem, ja govorim o interpretabilnosti znate, a nećete vi iz Vlade poslije interpretirat to, nego će interpretirat vijeće.
Što se tiče prometnih i drugih nazivlja u dvojezičnim općinama oni nisu napisani na hrvatskom i stranom jeziku nego na hrvatskom i na jeziku nacionalnih manjina, ako se oni to poklapaju, poklapaju se ali u Ustavu kaže da je, da se spomenu pripadnici nacionalnih manjina i njihov jezik u ustavnim zakonima. Znači moramo napraviti tu razliku, a prije kad sam govorio o, o zakonu o Zakonu o područjima županija, o Zakonu o područjima županija, gradova i općina u RH ja sam 2006. godine dao amandman koji vrijedi do dan dana gdje su navedeni u tom zakonu inače su navedeni sva mjesta do najmanjih mjesta u Hrvatskoj, a oni koji su dvojezični su navedeni dvojezično. Zašto? Zato što njihov službeni naziv je dvojezičan, oni se tako zovu Rovinj-Rovigno, Pula-Pola. Naravno da je hrvatski na prvom mjestu jer tako mi to prihvaćamo naravno.
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
Oni se tako zovu, to piše u organskome zakonu …
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
… koji proizlazi iz Ustava. Budući da je vrijeme isteklo stat ću ovdje. Gospodine predsjedniče ispričavam, potpredsjedniče ispričavam se.
Sanader, Ante (HDZ)
Sve u redu.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta poštovanog Zlatka Hasanbegovića.
Hasanbegović, Zlatko (Blok za Hrvatsku)
Poštovani potpredsjedniče …
Sanader, Ante (HDZ)
A pardon, pardon uvaženi zastupniče ispričavam se nisam pozdravio gore imamo goste pa pozdravljam učenike i učenice Tehničke industrijske škole Ruđera Boškovića u Sinju koji su naši gosti gore. /Pljesak./
Izvolite.
Hasanbegović, Zlatko (Blok za Hrvatsku)
Potpredsjedniče, ministri na početku bi prije iznošenja merituma istaknuo da će Klub Domovinskog pokreta poduprijeti usvajanje ovog zakona bez obzira na njegov konačni sadržaj. To ćemo učiniti iz načelnih političko nacionalnih razloga budući da podupiremo svaki zakonski prijedlog koji dodatno naglašuje i oživotvoruje hrvatsku državnu, narodnu, kulturnu u ovom slučaju jezičnu samobitnost. Među ostalim ne i presudno u ovom slučaju nasuprotnim trajnim pansrpskim presizanjima, kao i djelovanju i utjecaju hrvatskih neojugoslavenskih i neovukovskih zagovornika tzv. jednog policentričnog zajedničkog jezika koji se preko medija, politike i akademskog utjecaja već gotovo dva 10-ljeća obaraju na svaki pokušaj oblikovanja hrvatske državne i jezične politike utemeljene na konceptu hrvatske jezične samobitnosti.
Budući da se, će se danas rasprava odvijati u dva smjera, s jedne strane će se na tzv. ljevici na zakon obarati ispraznicama u navodnom pokušaju državne represije nad jezikom čega nema niti u tragovima, a s druge strane zakon će se braniti nazdravičarskim domoljubnim kič dosjetkama. Dopustite mi kako ne bi zaspali od dosade, a skoro sam zaspao tijekom dosadašnje rasprave, osvrnuti se na zakulisni meritum koji stoji u pozadini nastanka ovog zakonskog prijedloga. Krajnje pojednostavljeno, ali suštinski ovaj zakonski prijedlog je u svrhu pokušaja saniranja trajno načete HDZ-ove nacionalne pozlate dnevno politički motivirana zloporaba časne i opravdane inicijative Matice Hrvatske i njezina predsjednika Mire Gavrana s konačnim učinkom, barem u ovoj fazi prepuštanja ključne buduće poluge hrvatske državne i jezične politike u ruke koterije koja je proteklih 10.g. predstavljala najgorljivije protivnike donošenja tog istog Zakona o hrvatskom jeziku. Točnije, hrvatski jezikoslovni jaganjac želi se prepustit sjeni jezikoslovnog vuka Karadžića. Dakle o čemu je riječ kako bi shvatili o čemu raspravljamo bez prigodničarskog lupetanja o Marku Maruliću i Ivanu Kukuljeviću Sankcinskom.
Ovaj zakonski prijedlog treba gledati tek kao jednu ne nužno i posljednju etapu dugogodišnjih jalovih pokušaja oblikovanja suvisle državne jezične politike s obilježjem jezikoslovnog rata poznatog i kao pravopisni rat. S obzirom da hrvatsko medijsko i političko pamćenje traje koliko i ono zlatne ribice, pokušat ću krajnje sažeto i pojednostavljeno kronološki podsjetiti na ključne činjenice bez koje se ne može ni razumjeti pozadina nastanka ovog zakonskog prijedloga koji nije, ponavljam, nije u bitnim elementima podudaran s nacrtom Matice Hrvatske, akteri su uvijek isti, s jedne strane zagovornici institucionalnog oblikovanja državne i jezične politike, a s druge strane jezikoslovna siročad Vuka Karadžića i Đure Daničića među kojima i oni koje uznemiruje i samo postojanje jednoslova u, u hrvatskom latiničnom slovopisu koji se inače potpuno nepotrebno u ovom zakonskom prijedlogu naziva kolokvijalnim nazivom Gajica, po Ljudevitu Gaju, u osnovi tek kompilatoru, kao i u politici tuđih i starijih slovopisnih rješenja.
Dakle ja ću se vratiti ovdje na 2005., g. Đakić, sada ga nema, se sigurno sjeća, on je se pozorno tada bavio jezikoslovnim prijeporima. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, ministar Primorac utemeljio je Vijeće za normu hrvatskoga standardnoga jezika u kojem su sjedili najugledniji hrvatski jezikoslovci sa zadaćom oblikovanja državne i jezične politike na čelu s pokojnim akademikom Radoslavom Katičićem. Iste godine objavljen je i Hrvatski školski pravopis, a ministarstvo ga je preporukom odobrilo za uporabu u školama, a 2010. pojavio se i Babić, moguće u hrvatski pravopis usklađen sa zaključcima Vijeća za normu. Naravno u pozadini se odvijao pravopisni rat koji su povele prije opisane neovukovske, medijske, političke i akademske jazbine, kao uvijek u hrvatskom slučaju povezane i s lukrativnim nakladničkim financijskim interesima. Inače 2010. i 2012. u saboru se pojavljuje zakonski prijedlog Zakona o javnoj uporabi hrvatskog jezika koji ima i potporu Vijeća za normu, 2013. i zakonski prijedlog Matice Hrvatske, a koji je Vlada pomajke Jadranke Kosor naravno odbila 2013. i zakonski prijedlog Matice Hrvatske, a nakon toga i Milanovićeva Kukuriku Vlada i to na gotovo na istovjetan način da je Milanovićeva Vlada prepisala dijelove odbijenice Vlade pomajke Kosor. Epilog toga rata nastupio je 2012. kada je novi ministar Jovanović u duhu Khuen-Karoly Hedervaryja u stanci između isušivanja nogometne močvare Dekretom likvidirao Vijeće za normu Hrvatskoga standardnoga jezika, što je akademik Katičić koji je kao i ostali članovi o tome saznao iz novinstva, rezignirao prokomen…, rezignirano prokomentirao citiram duh hrvatskog jezika koji smo zagovarali, očito im nije odgovarao, bio im je smetnja, pa su nas onda i raspustili. Nikad potvrđena anegdota glasi da je Jovanovićevo ministarstvo pisanim putem o raspuštanju obavijestilo tek člana akademika Tomislava Ladana previđajući da je Ladan umro 3.g. ranije. Ministar Jovanović ide i korak dalje i ulogu svoga osobnoga komesara za hrvatski jezik dodjeljuje dotada irelevantnom Željku Joziću postavljenom na čelo Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, naravno riječ je o miljeniku današnje ministrice kulture gospođe Obuljen Koržinek koja je inače osobno bila protiv donošenja ovoga zakona sve dok nije stigla predizborna partijska direktiva s previšnjega mjesta. Dakle, ta dotična osoba upravlja kao nezamjenjivi trans partijski kadar svake vlade institutom kojeg je proglasio, ne znam po kojem mjerilu … krovnom ustanovom za proučavanje hrvatskog jezika, već i citiram „oblikovateljem hrvatske jezične politike“. Kuloarski dvojac Jovanovi-Jozić kolokvijalno se u to doba po jezikoslovnim hodnicima i gradskim kafanama koje su posjećivali i jezikoslovci i označavaju suvremenom inačicom dvojca Vuk Karadžić-Đura Daničić.
Misija instituta u tom kukuriku vremenu bila je dovršiti pravopisni rat likvidacijom nepoćudnih pravopisa, sastavljanja novog institutskog pravopisa navodno besplatnog kojeg je ministar Jovanović … dekretirao kao obvezatni. Podsjećam to je onaj pravopisa poznat u javnosti kao Jovanović-Jozićev pravopis koji se u ljeto 2016. usred predizborne kampanje bez naknade institutu besplatno dijelio uz jedne dnevne novine koje izlaze u Nakladi nakladnika kojeg je predsjednik Republike krstio i kao Handžar medija pa smo svjedočili paradoksu da jedan poslovično siromašni hrvatski javni institut pridonosi poslovnoj dobiti jednog privatnog dobrostojećeg nakladnika. Naravno obrnuti slučaj je nepoznat, što je jedno od obilježja djelovanja tadašnjeg i sadašnjeg ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Nasrtaj na zakonski prijedlog Matice hrvatske iz 2000. koji je tada opisan … i nedorađenim. Potom najava da će institut sastavit svoj prijedlog zakona koji nikad nije sastavljen.
Kada je u siječnju 2022. predsjednik Matice hrvatske izašao sa inicijativom za izradbu nacrata ovoga zakona jedan od onih koji su u više javnih nastupa oborio na zamisao o donošenju ovoga zakona bio je naravno ravnatelj Instituta za hrvatski jezik. U isto vrijeme pojava pamfleta protiv ovog zakona u po državi obilato dotjeranom glasilu SNV-a novost je naravno puka podudarnost ili koincidencija. Dakle, ovo je sažetak konteksta bez čijeg poznavanja je svaka rasprava o sadržaju ovog zakonskog prijedloga bespredmetna.
Što je njegov meritum? Kada zanemarimo činjenicu izostanka sankcija tzv. imperfektna norma deklarativne i simboličke dijelove koje nikoga na ništa ne obvezuju, pitanja lektorske službe koja se zapravo nužno i ne treba biti dio ovoga zakona, duša ovog kamilica zakona nalazi se u člancima 17. i 18. Vijeće za hrvatski jezik i djelokrug vijeća koji suštinski poništavaju smisao izvornoga nacrta Matice Hrvatske.
Naime, ključnu i na prvi pogled teško uočljivu ulogu u tom vijeću dobiva pogađate upravo Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje čiji je ravnatelj vukovski, al bez dubljeg jezikoslovnog uvjerenja, oprosti Vuče, predano nastupa kao protivnikove zakonske inicijative.
Ovdje ministre imamo i jednu bizarnost, to je za vaše ćate u stručnim službama. Naime, u zakonskom prijedlogu navodi se među različitim ustanovama Institut za hrvatski jezik, predmnijevam da je riječ o Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje koji je pokrenuo postupak promjene imena, ali koji se na današnji dan još uvijek zove Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje što je vidljivo i na mrežnim stranicama kao i u sudskom registru.
Umjesto da vijeće ima statut pravne osobe s javnim ovlastima barem kao vladin ured, poput Ureda za nacionalne manjine ili udruge, zakulisnom kombinatorikom predaje se u ruke jednog od javnih instituta kojem upravlja samozvani Jovanovićev komesar za hrvatski jezik. Kao što sam već rekao hrvatski jezikoslovni jaganjac prepušta se u administrativne, stručne, tehničke i pravne ruke jezikoslovnoga Vuka. Zašto? Kako? Po kojem mjerilu? Zašto to nije primjerice Leksikografski zavod ili Nacionalni i sveučilišna knjižnica? Naravno ne ulazeći u činjenicu da imamo i druge dvojbene odredbe o samom sastavu vijeća mehaničko nabrajanje predstavnika svih sveučilišta što je apsurd s obzirom na veličinu i tradiciju pojedinih odsjeka za kroatistiku katedri za hrvatski jezik i književnost itd., itd., o čemu više u drugom čitanju i amandmanima.
Zaključno, ovaj vladin zakonski prijedlog nije isto što i nacrt Matice Hrvatske to treba jasno istaknuti. Pričekat ćemo konačni prijedlog, a poštovani predsjedniče Matice hrvatske g. Gavran siguran sam da ćete svojim autoritetom učiniti sve da predlagatelj bez obzira na njegove dnevno političke i predizborne naknade u konačnom tekstu ukloni Vukovu sjenu s ovog zakona koji će ukoliko do toga ne dođe ostati neprovediv, mrtvo slovo na papiru ili u slučaju buduće koalicije tzv. ideološkoga moratorija instrument novog vukovskog nasrtaja na hrvatski jezik što je trajni nepromijenjeni slučaj od 2012. sve do danas.
Hvala.
Sanader, Ante (HDZ)
Imamo povredu Poslovnika poštovani Furio Radin.
Radin, Furio (Nezavisni)
238. Ja molim da mi dajete opomenu, jer ja stvarno tokom ili tijekom ovoga govora gospodina Hasanbegovića ja sam stvarno zaspao, a nije moj običaj unatoč godinama.
Hvala.
Sanader, Ante (HDZ)
A to što ste zaspali ne mogu vam dat za to opomenu.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika SDP-a poštovane Sabine Glasovac.
Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine potpredsjedniče, poštovani ministre sa suradnicama, poštovane kolegice i kolege.
U ime kluba SDP-a izreći ću stav koji je konstanta cijelo vrijeme kada govorimo o Zakonu o službenoj javnoj uporabi hrvatskoga jezika, a to je da je člankom 12. stavkom 1. Ustava određeno da je u Republici Hrvatskoj u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Time je utvrđena obveza svih tijela državne vlasti, jedinica lokalne i područne samouprave na obvezatnu uporabu hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Također uporaba hrvatskog jezika u medijima i drugim sredstvima javne komunikacije, u obrazovanju, u znanosti, u kulturi, u poslovnoj komunikaciji već je regulirana posebnim propisima poput Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, Zakonom o elektroničkim medijima, Zakonom o audio vizualnim djelatnostima.
Isto tako, obaveza uporabe hrvatskog jezika i latiničnog pisma u nazivima pravnih osoba propisana je Zakonom o trgovačkim društvima, Zakonom o ustanovama te Zakonom o udrugama. Obveza poznavanja hrvatskog jezika definirana je Zakonom o državljanstvu i Zakonom o reguliranim profesijama. Sukladno navedenome naš je stav da postoji sustavna zakonska regulativa kojom se uređuje način uporabe i položaj hrvatskog jezika u javnim komunikacijama.
Briga o uporabi hrvatskog jezika je stalna potreba koja zahtijeva sustavan i trajan proces, a sustavnost upotrebe hrvatskog jezika ne može se osigurati jednim zakonom, ni neće. Efikasniji učinak se postiže odgovornom brigom o uporabi hrvatskog jezika u svakoj djelatnosti zasebno.
Ono o čemu trebamo danas govoriti to je da je u Hrvatskoj trend čitanosti u kontinuiranom padu. Čak 60% građana ne čita, nije u godinu dana pročitalo niti jednu knjigu. Naši učenici pokazuju, to je Piza istraživanje već godinama su ispod prosječno čitalački pismeni. Godinama nas žaloste rezultati mature iz hrvatskog jezika. Zapitajmo se kakav je položaj književnika u našem društvu, učitelja, nastavnika, profesora hrvatskog jezika, kakav je položaj kazališta, umjetnika, kako se vrednuju znanstveni radovi na hrvatskom jeziku u odnosu na znanstvene radove na engleskom jeziku? Kakva je dostupnost literature u znanstvenoj i akademskoj znanosti na hrvatskom jeziku? Gdje su ona vremena kada su se sa malih ekrana javne televizije moglo uživati u jezičnoj ljepoti hrvatskog standardnog jezika kakvog su govorile Jasmina Nikić, Helga Vlahović, Željka Fatorini, Vesna Spinčić Prelog prošla naizgled nepovratno.
Danas nam je cijeli svijet na dlanu. Informacijsko i digitalno društvo piše neka nova pravila, sadržaje na pretek na svim jezicima. Djeca već u najranijoj dobi previru prstićima po mobitelu prateći na Youtubeu sadržaje na engleskom ili nekom drugom jeziku. Djeca već u predškolskoj dobi postaju bilingualna. Komunikacija na društvenim i komunikacijskim mrežama postaje sve kraća ograničena brojem znakova, opterećena gifovima, emotikonima itd. Jelovnici u restoranima, komunikacije u nekim velikim korporacijama, ugostiteljskim objektima na obali obavlja se i objavljuje na stranom jeziku. Hoće li se ovim zakonom išta od ovoga promijeniti. Budimo iskreni i recimo da neće. Zašto? Zato jer je jezik živi organizam, a na životu ga njeguju i obogaćuju samo oni koji ga govore, a njegovo održanje i život ovisi o generacijama koje dolaze, koje mahom iz Hrvatske odlaze u neke druge zemlje prihvaćati, govoriti i živjeti neke druge jezike iz nužde.
Jezik neće zaštititi, sačuvati ni obogatiti nikakvo normativno uređenje pa ni ovaj zakon. Jezik će ovisiti o našoj snazi da se borimo sa problemom starenja nacije, odlaska iz Hrvatske, dolascima u Hrvatsku, suženim opsegom korištenja jezika, učenjem i poučavanjem hrvatskog standardnog jezika. Izvorni govornici i izvorne govornice hrvatskog jezika temeljem vlastitog jezičnog osjećaja jedini su pravi jezični autoriteti za vlastiti materinski jezik, a to ne može i nikada neće moći regulirati ni Vijeće, ni ovaj zakon. Jezik se opisuje, jezik se ne propisuje. On se govori, piše, čita. Ne može se zakonom ni ograničiti, ni regulirati pogotovo ne ovakvim zakonom ovakvog sadržaja i ovakvog naziva.
Ovo je zakon pogrešnog naziva. Ne može se zakon zvati Zakon o jeziku barem ne ovaj koji je ovakvog sadržaja, jer objekt i tema ovog zakona nije jezik sam, nego ako čitamo zakon eventualno njegova javna upotreba ili javna primjena. Jezik kao takav zapravo je apstraktna kategorija koja ne postoji bez govornika i ne postoji ako se ne upotrebljava, a upravo je reguliranje njegove upotrebe u javnom životu eventualno biti svrhom ovakvih zakonskih prijedloga.
Primjerice Slovenci imaju Zakon o javnoj rabi slovenščine ili u prijevodu na hrvatski Zakon o javnoj uporabi slovenskog jezika, a mi imamo Zakon o javnoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, no ovaj zakon zove se Zakon o hrvatskom jeziku. Drugo, zakonska regulacija uvijek je povezana sa nekim povodom, razlogom, potrebom da se nešto regulira. Možda je povoda za donošenje ovog zakona bilo više devedesetih godina kada se jezik osamostaljivao ili prije ulaska u EU 2013. godine ako je već bilo nekih strahova od utapanja hrvatskog jezika u moru drugih europskih jezika. Ali danas 10 godina nakon što je hrvatski jezik priznat kao 24 službeni jezik EU, kada je više nego jasno da hrvatski jezik EU nije ni ugrozila, nije ugrozila čime su nas neki također plašili, nego upravo obratno dala nam je na volju da svoj jezik njegujemo kako mi znamo, želimo i umijemo.
Postavlja se pitanje treba li nam Zakon o hrvatskom jeziku i kakav bi on trebao biti? Većina jezikoslovaca smatra da je hrvatski jezik u boljem položaju nego što je ikada bio ako govorimo o njegovoj normiranosti, o njegovoj standardiziranosti, o tome da se slobodno razvija, da je priznat i u zemlji i u inozemstvu, čak 95,25% stanovnika RH prema popisu stanovništva iz 2021. godine izjasnilo se da im je hrvatski materinski jezik. Međutim, zagovornici zakona u medijima su često spominjali da hrvatski jezik ugrožava i u anglizmi pa da nam je zato potreban o jeziku onda pred nas dođe ovakav zakon koji ne štiti hrvatski jezik od anglizama. Zato što se od anglizama ne možemo zaštiti ovakvim zakonom. Često su spominjale srbijanske jezične i kulturne pretenzije prema hrvatskom jeziku i hrvatskoj kulturi i onda dobijemo pred nas zastupnike zakon o jeziku koji ne štiti hrvatskih jezik od tih i takvih pretenzija zato što se od toga hrvatski jezik ne može zaštititi zakonom o jeziku barem ne ovakvim.
I što nam onda ostaje, od čega ili od koga zakonski štitimo hrvatski jezik ovakvim zakonom o jeziku? Odgovor na to pitanje nismo dobili.
Ovo je također zakon bez sadržaja, to je praktički zakon ispražnjen od ikakvog sadržaja. Ovdje je više riječ o nekoj rezoluciji ili deklaraciji o jeziku jer u konačnici nema penalnih odredaba za što se budimo realni i iskreni mi niti ne zalažemo ali to će u konačnosti značiti da ako se zakon provodi dobro, ako se ne provodi opet dobro. On je ispražnjen od sadržaja zapravo i zbog toga jer znači da se on samo na deklaratornoj razini dotiče pojedinih pitanja javne i službene upotrebe hrvatskog jezika ili uporabe kako vam drago, ali ništa posebno ne definira niti daje okvire što se tim zakonom štiti, od koga se štiti i što ćemo tim zakonom u stvarnosti dobiti.
Ovaj zakon je isto tako na neki način protjeran iz Ministarstva kulture i medija kao siroče u tuđoj kući. Evo meni je žao nema gospodina Hasanbegovića, bio je ministar, pa mogao je on predložiti Hrvatskom saboru ispred svog ministarstva zakon o jeziku i naravno da bismo mi bili protiv njegove vizije Zakona o hrvatskom jeziku, ali samo kažem treba preuzeti i na sebe dio odgovornosti i za ono što niste učinili ili pokušali učiniti, a danas dijelite tu nekakve, nekakve prodike.
Iz ovog zakona nije jasno zapravo zašto je ovlašteni predlagatelj zakona Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a ne Ministarstvo kulture i medija što bi bilo daleko prirodnije jer je jezik kako se to uobičajeno naglašava stvar kulture i identiteta, a naravno neizostavno, ali tek nakon toga obrazovanja i znanosti. Primjerice u Sloveniji je nositelj svih jezičnih pitanja Ministarstvo kulture, a kad se već spominje Slovenija često se spominjao upravo slovenski jezični zakon kao uzor našim predlagateljima. Činjenica je da je u Sloveniji zakon o javnoj upotrebi slovenskoj jezika mrtvo slovo na papiru jer iako ima čak i novčane kazne dosad nitko nije kažnjen iako bi prvi koji bi trebali biti kažnjeni temeljem tog zakona upravo novčanim kaznama bile bi korporacije poput Apple-a ili Netflix-a jer ne podržavaju slovenski jezik premda bi po zakonu to morale.
I zaključno iako su mnogi jezikoslovci upozoravali da nema potrebe za donošenjem zakona o jeziku, da se jezik najbolje štiti njegovim proučavanjem i poučavanjem, a nikako paragrafima i zakonima vladajući su se odlučili na donošene zakona pogrešnog imena bez ikakvog povoda, zakona bez sadržaja i smisla, zakona kojim čak ni izvorni predlagači nisu zadovoljni, ali potiho gunđaju jer ne smiju glasno. Bit će to zakon kojim zapravo nitko neće biti zadovoljan, koji u stručnom smislu neće ostaviti nikakav pomak, ali koji će poslužiti jedino da se bukači s desne strane umire i da ih se uvjeri u nacionalnu osviještenost vladajućih pseudo zaštitom nacionalnog blaga našeg jezika što neosporno jest, ali s ovakvim zakonom zaštiti neće. Bit će to jedini zakon kojeg se nitko neće morati pridržavati i koji praktički ništa neće propisivati, a kojemu će jedini cilj biti oformljivanje nekog vijeća koje će nešto vijećati i davati neke savjete koji će se moći i ignorirati kao što ih je Sanader ismijavao, ignorirao kao članove prethodnoga vijeća.
Dakle, protiv ovakvog Zakona o hrvatskom jeziku ne znači biti protiv hrvatskog jezika nego znači biti protiv manipulacije hrvatskim jezikom. Znači biti protiv zlouporabe hrvatskog jezika u predizborne svrhe što HDZ ovim činom radi. Stvaranje nekakvog dodatnog regulatornog tijela može rezultirati novim razdorima i u jezikoslovnoj struci, ali i u društvu općenito.
Isprva se govorilo da je riječ o integrativnom dokumentu koji će objediniti sve govornike hrvatskoga jezika, a dosad smo dobili samo dodatne podjele u društvu i etiketiranje onih koji se ne slažu s idejom donošenja ovakvog zakona o jeziku te njihovo obilježavanje kao mrzitelja svega hrvatskoga, a počele su ponovno i stare prepirke o tome tko bi trebao, tko bi se trebao baviti reguliranjem pravopisa kako bi se ponovno moglo krenuti u ostvarivanje profita na toj najprofitnijoj knjizi od kad je hrvatske države.
Vrijeme će pokazati da će politika koja zagovara ovaj i ovakav zakon o jeziku biti prva koja će pokazati da joj je taj zakon suvišan s time da će toj politici zakon o jeziku postati suvišan odmah nakon izbora. Zato je proročanski govoreći ovakav zakon o jeziku suvišan već danas.
Sanader, Ante (HDZ)
Ispucali smo iznošenje … vraćamo se natrag na točku dnevnog reda. Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Mosta zastupnika Raspudić i Selak Raspudić.
Izvolite.
Raspudić, Nino (MOST)
Kolegice i kolege.
Važno je donijeti Zakon o hrvatskom jeziku, bilo bi dobro da smo ga imali i prije godinu dana i prije pet i prije 10 i prije 20 iz nekih i nekih znanih razloga nismo ga imali, ali Bogu hvala da ćemo ga sada dobiti.
Zakon je manjkav, u puno stvari nedorečen, u nekima i šlampav, u nekima i nepismen, ali sve se to da popraviti kako amandmanima u drugom čitanju tako i u budućnosti kada će nas i praksa usmjeravati kako mijenjati i poboljšavati taj zakon.
Zašto je važno donijeti taj zakon? Mi ga ne donosimo zato što ga ima većina zemalja članica EU, to može biti argument onima koji u javnosti histeriziraju kako je ovo nešto zadrto, šovinističko isključujuće, čuli smo u Saboru i totalitarno, pa onda kažemo pa dobro pa jel totalitarna Francuska, Belgija, Švicarska, Španjolska, Litva, Poljska, Slovenija da ne idemo dalje?
Taj zakon nije važno donijeti ni zato što već imamo Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u RH pa se doista čini čudnim da imamo Zakon o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina, a nemamo Zakon o hrvatskom jeziku u RH koja je nacionalna država hrvatskog naroda i drugih građana. Taj zakon je potrebno donijeti zato što za razliku od ove pomalo naivne vizije jezike anarhične kao eto jezik ne treba čuvati i njegovat i on ima svoje puteve, to nije istina, to nije istina za standardni jezik.
Čuli smo od zastupnika Radina primjer Italije, u trenutku kada je Italija ujedinjena sastala se jedna komisija kojom je predsjedao Alessandro Manzoni najveći tada najpoznatiji talijanski književnik i oni su vijećali i donijeli odluku da se za jezik nove države uzme toskanski što je razumljivo jer je velika književnost Firence i Dante, Petrarca, Boccaccio nastao na tom narječju, rade se obvezatni rječnici, gramatice, pravopisi i jezik se uči. U tom trenutku samo 3% Talijana izvan Toskane je znalo toskanski al su ga učili u školi, učili su ga poslije kroz tisak.
Kako bi se sporazumjeli čovjek sa Sicilije i čovjek iz Furlanije da nije standardnog jezika koji je zajednički, dijelom uvijek propisan, dijelom uvijek umjetan? Niste otkrili toplu vodu ako kažete da je standardni jezik umjetan, da on je dijelom umjetan, al on ima i svoju logiku i svoj …
Kako će se sporazumjet čovjek s Hvara i čovjek iz Bednje? Pa na hrvatskom standardnom jeziku kojeg će obojica učiti u školama, to je bit standardnog jezika.
Imamo problem očito danas u javnoj i službenoj uporabi hrvatskog standardnog jezika. Kada je krenula ova inicijativa mi smo zatražili službeno sastanak u Matici hrvatskoj, ljubazno su se odazvali, primili nas i sve nam izložili. Urezalo mi se u pamćenje ono što je omiljeni profesor s Filozofskog fakulteta Stjepan Damjanović rekao to je da je osnovni poticaj zakona je da nitko u Hrvatskoj ne smije biti diskriminiran zato što zna samo hrvatski jezik.
Uđite u hotel u stranom vlasništvu, svi natpisi ovo što vas vodi prema bazenu ili prema sobama napisano je na stranom jeziku, nema na hrvatskom. Za nas je lako učili smo svi engleski u školi, a što stariji naši sugrađani? Kako ga se može dovesti u situaciju da u njegovoj Hrvatskoj on koji zna samo hrvatski ima nerazumljive upute gdje mu je soba, gdje mu je bazen u hotel? To je recimo jedan poticaj.
U Ustavu u čl. 12. već smo čuli određeno je da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latično pismo gajica. Vrlo često ono što se navede u Ustavu je kasnije razrađeno kroz zakone, do sada to nije bio slučaj očito je potrebno da se i neke stvari ovdje zakonski odrede.
Svi napadi koji su se čuli u javnosti ticali su se stvari kojih uopće nema u ovom zakonu, dakle oni su napadali neka strašila puristička, restriktivna koja nemaju veze s ovim, oni su napadali nešto što nije ovaj zakon tako da na te napade se neću ni osvrtati. Onda imamo i minimiziranje kao eto pa nije to sad potrebno imamo pametnija posla, a potrebno je bilo ići u Sarajevo i vijećati tamo sa bivšom braćom i potpisivati Deklaraciju o tzv. zajedničkom jeziku. Tu ima smisla ulagati energiju, a nema smisla ulagati energiju, doći u HS isti ti potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku kada se govori o Zakonu o hrvatskom jeziku, to je gubljenje vremena.
Što se tiče Nacionalnog plana hrvatske jezičke politike, pozorno ćemo pratiti da to ne ostane mrtvo slovo na papiru. Mi imamo Nacionalnu strategiju razvoja zdravstva, svi znaju što treba učiniti u zdravstvo ali do sada nitko nije imao političke snage, nadam se da se neće slična stvar dogoditi sa javnom i službenom uporabom standardnog hrvatskog jezika. Što se tiče Vijeća za hrvatski jezik čuli smo da je veliki problem tobošnji to što će fizički oni sjetiti na Institutu za hrvatski jezik. Nevažno je hoće li oni sjediti tu u Matici hrvatskog ili možda u NSK koji ima najreprezentativnije prostorije. Puno je važnije što će to Vijeće raditi. Tom Vijeću će se u budućnosti morati dati neki instrumenti. Ako ništa mogućnost da se sankcionira, uglavnom su to tvrtke u stranom vlasništvu koji u hrvatskoj državi nemaju natpise na hrvatskom jeziku. Nek bude na bilo kojem drugom jeziku ali mora biti i na hrvatskom. Ponavljam nitko u hrvatskoj ne smije biti diskriminiran zato što zna samo hrvatski, hrvatski jezik. Kad sam rekao da je zakon šlampav, institut se zove Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, iz nekog razloga piše samo Institut za hrvatski jezik. Tu treba biti precizan. Važno je definirati i razinu i vrstu obrazovanja lektora. Za raditi taj lektorski posao u skladu s ovim zakonom, je li nužno završiti diplomski studij Kroatistike, je li dovoljan preddiplomski, hoće li taj posao moći obavljati i oni koji su diplomirali opću lingvistiku, to je sve potrebno bolje definirati. Nadalje, ovo što se dogodilo sve ovo je naravno politika ali nekad iz namjera koje su politikantska i nisu najčasnije može ispasti dobra stvar. Hoće li HDZ ovim dobiti koji politički poen? Možda i hoće, super, dobijte. Nama je puno važnije da se konačno donese Zakon o hrvatskom jeziku, a svi sebi upišite na konto da sad odjednom se Hrvat u HDZ-ovu probudio. Gdje je bio lani, gdje je bio preklani, imamo insajderske informacije iz Matice Hrvatske da su i ranije nuđene ove stvari ali se nije htjelo ni čuti, a sad u izbornoj godini odjednom može. Super, izvrsno, upišite vi to sebi na konto nama je važno da se zakon donese. I na koncu zabavno je što je ovo situacija one basne o gavranu i lisici. Ali doslovno protagonisti su gavran i lisica. Miro Gavran, vrijedni predsjednik Matice Hrvatske i Radovan Fuchs, ne znam gdje je sad, Fuchs je njemački lisica. Dakle Gavran je držao u kljunu vrijednost, Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku, lis ga je malo namamila, njemu je to ispalo, lisica je uzela koristi za sebe, ali nema veze. Nek se on donese, mi ćemo ga slijedećih godina usavršavati.
Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Da prije svega sumiramo ono što je prethodno ovdje rečeno. Vidjeli smo one koji su prespavali čitav saborski mandat ali ih je eto jedino uspjelo probuditi vlastito predavanje. Vidjeli smo i moraliziranje oko toga kako je nepravedno da se one koji se protive ovakvom zakonu naziva mrziteljima svega hrvatskoga dok se istodobno generalizira i sve one koji će poduprijeti ovaj zakon, naziva ili otprilike svodi da primitivne i ograničene desničare koji nemaju pravo na osjećaj prema jeziku, znanje o jeziku i politički stav prema vrednovanju tog istog jezika. Je li ovaj zakon bitan ili nebitan, hoće li on nešto promijeniti ili neće? To je i dio rasprave koji se vodio prethodno u javnosti, a koji smo danas mogli čuti u Hrvatskom saboru. Na tom tragu prije svega želim istaknuti da odgovor već postoji. Jer to koliko je ovaj zakon bitan i što on hoće ili neće promijeniti već pokazuje čitava javna rasprava koja mu je prethodila, a koja se dogodila prije i nego je i jedno slovo zakona bilo poznato. I ona razotkriva ono što je nama koji pratimo jezičku politiku i slijedom vlastite struke poznato i od ranije, a to je da se Hrvati još uvijek nisu riješili svog jezičnog kompleksa i uopće pitanja određenja vlastitog emancipiranog hrvatskog identiteta. I zato ova rasprava jest važna. U tom smislu s obzirom da se naši stavovi o ovom pitanju razilaze, što je dobro jer trebamo imati demokratsku raspravu o ovako bitnom pitanju, ja primjerice pozdravljam činjenicu da je tu kolega Pupovac koji je podržao Deklaraciju o zajedničkom jeziku i koji će danas u ime Kluba SDSS-a iznijeti svoj stav o ovom zakonu. Doduše, bit će zanimljivo vidjeti na koji način će glasovati o ovom istom zakonu s obzirom na jedinstvo vladajuće koalicije koja je prije svega zasnovano na idealima i zajedničkim vrijednostima. No, neobično mi je da recimo nema ovdje kolegice Benčić koja je podržala tu istu Deklaraciju o zajedničkom jeziku, dakle smatrala je da je jezično pitanje bitno i da o njemu mora izraziti svoj stav, a sada kada je premijerska kandidatkinja ne uključuje se u ovu raspravu u Hrvatskom saboru jednako kao ni kolega Glavašević koji je lingvist i čije bi mišljenje bilo vrijedno čuti. Od svega onoga s čime ću zaključiti ovu raspravu, možda bi vrijednije bilo da performativno se samo okrenem prema ministrici Obuljen Koržinek i evo barem 10 sekundi ako neću do kraja odšutim. Jer trebalo bi i dulje duboko u oči gledati osobu koja je odbila Zakon o jeziku, koja je odbila 500-tu obljetnicu Marulićeve Judite i umjesto toga proglasila godinu čitanja, a sada ne samo da je došla ovdje u prve redove braniti Zakon o jeziku, nego je toliko inzistirala na tome da je dekretom naknadno stiglo da će Zakon braniti i ministrica kulture. Znamo da je i ministar Fuchs prethodno odbio isti zakon i možda se i ne trebamo čuditi ovolikom licemjeru kada dolazi od HDZ-a. Mi ćemo svakako podržati Zakon o hrvatskom jeziku ali i javno razotkriti o sujeti licemjerja onih koji ga u ovom trenutku donose. Jer to što ministar Fuchs koji nas je u prethodnom mandatu branio od Zakona o jeziku, sada trči da ga predstavlja samo je dosljedna oportunistička kontradiktornost HDZ-ove politike. I to nije ništa čudnije nego što no way legacy …/Govornik se ne razumije./… proširitelj hrvatskog leksika Andrej Plenković ili što će nam obljetnica Marulićeve Judite ministrica Obuljen Koržinek, najednom stoje u prvom redu zaštite dragocjene vrijednosti jezika. Ministra je posebno lijepo bilo vidjeti s obzirom da je prethodno pokušao financijski kroz izmjene zakona penalizirati upravo nastavnike koji će taj isti jezik podučavati, pa mu svaka čast na hrabrosti što se nakon toga usudio pojaviti u HS. Jezik treba njegovati, u jeziku se treba odgajati i jezik treba štititi. Materinji jezik prije svega je toplina doma, ali i izlazak iz njega u zajednicu kojim se sporazumijevamo s drugima. Njegova zakonska regulacija stoga nije njegovo umrtvljenje, hipernormiranje ili novčana penalizacija krivog govora kao što protivnici očuvanja hrvatskog jezika i kulture pokušavaju prikazati. Hrvatska treba biti samosvjesna u procjeni svojih ključnih identitetskih odrednica, njihovom očuvanju i promociji na svjetskoj sceni.
Osvrnut ću se i na prethodnu intenzivnu raspravu koja se vodila o ovom zakonu u medijima.
Nije li indikativno da svi oni koji potpisuju Deklaraciju o zajedničkom jeziku jer ona nam očito treba, koja želi zaustaviti represivne, nepotrebne i po govornike štetne prakse razdvajanja jezika su isti oni koji smatraju da nam Zakon o hrvatskom jeziku ne treba. I to je u redu jer svatko odlučuje njegovati neku jezičnu baštinu. Posljedično od toga je neodvojivo graditi i neki kulturni odnosno nacionalni identitet, ali nemojmo se lagati da ne znamo tko i koju baštinu jer skrivanje iza različitih lingvističkih puku neprohodnih argumenata tek je paravan za nečije političke stavove i odnos prema hrvatskom i kao takvom od susjednih zemalja emancipiranom identitetu. Naš odnos prema tome je jasan, Hrvatska je suverena i samostalna zemlja čija je bitna identitetska odrednica hrvatski jezik koji treba njegovati i obogaćivati. U tom smislu u Zakonu o jeziku nema ništa sporno nego ga kao još jedan korak na tom tragu treba podržati.
I dozvolite mi da se još jednom na samom kraju osvrnem na predlagatelja ovog zakonskog rješenja.
Legasi, hanimun, da nama otpali političari nešto uvjetuju? No way. Milanoviću…/Govornik govori na engleskom jeziku/…. Hrvatski očito nije dovoljno odlučan i muževan, pa se eto na kraju nalazimo u situaciji da svi oni dežurni dušebrižnici koji uporno postavljaju pitanje da što će nam Zakon o zaštiti jezika, da im upravo naš vrli premijer svojim javnim istupima daje nedvosmislen odgovor, da našu jezičnu baštinu osvijestimo i štitimo od nasrtaja ne samosvjesnih briselskih birokratskih kadrova. Kako je stoga upravo onaj koji predlaže zakon i temeljni razlog zašto je taj zakon nužno donijeti možemo sarkastično zaključiti da je ovo sjajan, nažalost i jedini samokritički postupak koji ćemo od Andreja Plenkovića ikada doživjeti. Stoga bi…/Upadica Sanader: Vrijeme, vrijeme./…ovoga puta mogao i opravdano zapljeskati sam sebi.
Sanader, Ante (HDZ)
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Možemo! poštovanog Damira Bakića.
Bakić, Damir (Možemo!)
Poštovana ministrice sa suradnicom, poštovani kolegice i kolege, dobar dan drugi put danas.
U čl. 3. st. 2. predloženog Zakona o hrvatskom jeziku se kaže, hrvatski državljani imaju pravo na hrvatskom standardnom jeziku podnositi peticije Europskom parlamentu i predstavke Europskom Ombudsmanu, te se obraćati institucijama i savjetodavnim tijelima EU na hrvatskom standardnom jeziku i na njemu dobivati odgovore.
U javnom savjetovanju građanin Denis Gaščić je predložio da se engleska odnosna švedska posuđenica „ombudsman“ zamijeni hrvatskim nazivom „pučki pravobranitelj“. Eventualno radi dodatnog pojašnjenja pomirljivo nastavlja građanin Gaščić riječ „ombudsman“ staviti u zagrade. Ne može, predstavnik predlagatelja u očitovanju kaže, ne prihvaća se, te autoritativno nastavlja, na službenoj mrežnoj stranici kao službeni prijevod izraza „European ombudsman“ na hrvatski standardni jezik stoji „Europski Ombudsman“, samo tako, čak se i ne kaže na kojoj to mrežnoj stranici stoji i tko je to tako zapečatio. I šta sad da se na ovo kaže? Potpuno je nejasno zbog čega ovaj zakon, od koga ili od čega on štiti hrvatski jezik jer ne vidi se zapravo da je hrvatski jezik ugrožen, izgleda kao da se ovdje pokušava strukturirati neki napor da se hrvatski jezik zaštiti od samih govornika hrvatskog jezika. A ako naš jezik treba zaštititi onda mu prvenstveno treba zaštita od ovakvih pokušaja da ga se kontrolira.
Vlada tj. predlagatelj u obrazloženju kaže, hrvatski jezik svakodnevno se razvija i obogaćuje ukorak s potrebama suvremenog društva, te je u nacionalnom interesu da se razvija sustavno i u okvirima struke, što se namjerava postići ovim zakonom. E sad nejasno je iz predloženog zakonskog teksta kako se to i čime namjera postići da se jezik razvija u okvirima struke. Od tri stvari kojima se to ovdje nastoji dvije su posve općenite i sadržajno isprazne, a treća prilično problematična. Prvo, u čl. 16. se najavljuje radi zaštite osiguranja slobode uporabe i poticanja razvoja hrvatskog jezika Vlada donosi Nacionalni plan hrvatske jezične politike s popisom prioritetnih ciljeva i mjera, pa se u st. 2. onda kaže, Nacionalni plan obuhvaća pitanja javne i službene uporabe hrvatskoga jezika koja su definirana ponajprije ovim zakonom s raščlambom postojećeg stanja i razradom posebice slijedećih točaka. E sad, već ovo „raščlamba postojećeg stanja“ zvuči dosta zabrinjavajuće, a od spomenutih slijedećih točaka ovdje ću citirati samo onu prvu navedenu pod A, društvena uloga i pravni položaj hrvatskoga jezika u Hrvatskoj i u međunarodnom okružju. Ne razumijem dovoljno koliko i koliko sadržajno će se Nacionalni plan baviti pravnim položajem hrvatskog jezika u Hrvatskoj.
Drugo što institucionalno ovaj zakon nudi i uvodi je uspostava Vijeća za hrvatski jezik kao savjetodavnog tijela Vlade. Zamišljeno je da se vijeće sastoji od predsjednika i 14 članova, stručnjaka za hrvatski jezik koje imenuje Vlada na prijedlog ministra nadležnih, ministara oprostite nadležnih za obrazovanje, znanost i kulturu, a kandidate za vijeće predlagat će različite institucije.
Djelokrug, djelokrug vijeća opisan je u Članku 18. podjednako ezoterično kao i spomenuti nacionalni plan. Npr. pod točkom a) kao prvo i osnovno stoji skrb o hrvatskom jeziku. Dok u točki e) djelokruga piše praćenja provedbe ovog zakona. I da, u djelokrug vijeća spada i ono navedeno pod f), a to je sudjelovanje u izradi onog ranije spomenutog nacionalnog plana.
Treće i ono što stvarno brine je Članak 10. stavak 2. u kojem se tijelima državne vlasti i državne uprave nameće zapošljavanje lektora. Nitko naravno ne umanjuje važnost, a pogotovo ne negira potrebu uređenja normativnih akata na standardnom hrvatskom jeziku, ali ovo je rigidno i nadvija dugačku zabrinjavajuću sjenu jezične kontrole i nadzora.
U praksi uz sve loše posljedice birokratskog nametanja zapošljavanja ovo bi se moglo pretvoriti i u opasne akcije čišćenja od nepoćudnih riječi, a to na svaki način treba spriječiti jer jezici redovito i mnogo razmjenjuju riječi pa strane riječi oduvijek ulaze i u naš jezik, a zbog njih on nije nimalo manje naš i nimalo manje hrvatski.
Završit ću s komentarom još dvije ne baš nedužne odredbe ovog zakona. U Članku 11. stavak 2. kaže se, uz uporabu hrvatskog standardnog jezika u neslužbenim prigodama, u neslužbenim prigodama moguća je javna uporaba narječnih idioma hrvatskog jezika radi poticanja i uvažavanja regionalnih posebnosti. Ovime se implicira da je ovako nešto dakle javna uporaba narječnih idioma da, dakle da je ovakvo nešto nedozvoljeno u službenim prigodama. Hoće li onda kako to u javnom savjetovanju primjećuje kolega Alenko Gluhak u službenim prigodama uzrečica …/Govornik se ne razumije./… nije pošteno, postati nezakonita.
I drugo, u Članku 15. stavak 2. piše, u javnoj uporabi nazivi kulturnih, sportskih, zabavnih i stručnih manifestacija, znanstvenih konferencija, priredaba i objekata ističu se na hrvatskom jeziku, a u slučaju prijevoda na stranom jeziku hrvatska inačica ističe se na prvom mjestu.
Ovo je neprovedivo, a i da jest bilo bi štetno jer nitko ne može predvidjeti kako će oni jezični redari tretirati npr. Zagrebački električni tramvaj ili Vaterpolo klub Primorje ili Zagreb film festival. Da i ne spominjemo nazive brojnih međunarodnih konferencija s tradicijom koje se održavaju u Hrvatskoj, imaju svoje mjesto u internacionalnoj znanstvenoj zajednici i imaju svoje dobro ime na engleskom.
Sve u svemu nema se baš mnogo dobroga za reći o ovom zakonskom prijedlogu, ako bih morao istaći bar jednu stvar onda je to svakako to što se ne uvode i ne propisuju kazne zasad, a hrvatski jezik je živ i zdrav, hvala na pitanju u dobroj formi i kondiciji i ne treba mu ni lait couch, a ni ovaj zakon.
Zahvaljujem.
Sanader, Ante (HDZ)
Imamo povredu Poslovnika, poštovana Marija Selak Raspudić.
Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Članak 238., da hrvatski jezik je živ i zdrav, možda po vašem mišljenu mu ne treba ovaj zakon, ali mu treba društvo nekih drugih jezika pa mu tako treba primjerice deklaracija o zajedničkom jeziku. I ne znam zašto ovdje ljudi nisu otvoreni, hajmo imati otvorenu raspravu. Vi recite ne želimo zakon o samo hrvatskom jeziku, ali želimo deklaraciju o zajedničkom jeziku pa ćemo onda raspravljati što nosi jedno, a što nosi drugo, a ovako se skrivati iza kvazi znanstvenih argumenata zapravo gurati vlastitu političku ideologiju koja nas podsjeća na neka prošla …
…/Upadica Ante Sanader: Vrijeme./…
… neće proći nezapaženo.
Sanader, Ante (HDZ)
Iskoristili ste to kao repliku, dobivate opomenu.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika SDSS-a poštovanog Milorada Pupovca.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana gospođo ministrice, državna tajnice, poštovane kolegice i kolege, priča o jeziku ima svoje sjajne i ima svoje tamne strane i u povijesnom i u aktualnom smislu te riječi, ali prostora da o tome govorimo danas i ovdje i ovim povodom koliko god možda bi trebalo nemamo pa i nećemo o tome govorit. Samo slušamo manje sjajne i više tamne priloge ovoj raspravi.
Dakle, RH od svoje samostalnosti ima uspostavljen stabilan jezični režim uključujući i ustavno pravni aspekt toga režima od Ustava, ustavnih zakona i specifičnih zakona kojima se regulira službena upotreba hrvatskoga jezika. Nažalost ta upotreba nije dovoljno nadzirana, nije dovoljno kontrolirana kao što nije inače slučaj sa zakonima i njihovim provođenjem. I doista se događa da govornici hrvatskog jezika nerijetko obični građani jesu neravnopravni u odnosu na druge jezike. Bilo da je riječ o etiketama proizvoda koji kupuju u trgovinama, bilo da je riječ o nekim drugim oblicima pisanih ili nepisanih tekstova. I to je činjenica. Da li je trebalo donositi ovaj zakon ili unapređivati postojeću zakonsku praksu, to ostaje otvoreno pitanje. Ostat će otvoreno naročito kad se vidi kako će se ovaj zakon provoditi i čemu će u konačnici biti njegova krajnja svrha. Da li za to da govornika hrvatskog jezika učini u novim okolnostima, kao što smo to činili u 200 godina povijesti o kojoj danas ovdje ne smijemo govoriti jer ćemo odmah biti etiketirani iz veoma niskih politikantskih razloga, a možda i niskih autentičnih pobuda, ali o tom, potom. Ne bih volio da mi netko kaže da sam manje jezični patriot ovoga jezika samo zato što sam druge etničke pripadnosti ili što možda imam drugačiji pogled na to kako upravljati jezikom u društvene sfere. Toga smo se mnogo naslušali i od nekih predlagača, a i od nekih sudionika u raspravi. Ja sam za jezičnu toleranciju općenito, ako je moguće i u raspravi o jeziku. Sad što se tiče same stvari. Dakle ovo je zakon, nije zakon koji bi trebao ikoga uplašiti. Ne bi trebao nikoga uplašiti. Usporedbom sa drugim zakonima koje, kojega ima jedan broj zemalja članica EU i zemalja našega susjedstva, ovaj zakon spada među liberalnije zakone. Da ne kažem liberalne zakone, sve ovisi o tome kakva će biti uloga tijela koja se predlažu. Sve ovisi o tome u krajnjoj liniji tko će prevladati u tim tijelima. Da li će se eliminirati one koje je jedan od prethodnik govornika zagovarao tokom većega dijela svojega govora da ih treba eliminirati, a afirmirati neke koje nije imenovao. O tome ovisi borba unutar hrvatskog jezika, a ne samo između onoga što je ostalo od zajedničkog jezičnog nasljeđa, još uvijek traje i trajat će. Nije od jučer. No mi se u tu borbu sad nećemo upuštat, samo ćemo reći nekoliko riječi o tome što je. Dakle ovaj zakon nije zakon koji nosi sankcije sa sobom. Nije zakon koji podržavljuje jezik kao što to čine neki drugi zakoni u nekim drugim zemljama članicama EU. Ono što ovaj zakon ima, a ima ga jedan gotovo svaka zemlja koja je donijela specifičan zakon na srednje europskom i južno europskom prostoru, a to je da jezik tretira kao kulturnu baštinu i kao kulturno naslijeđe, a ne kao znanje i kao vještinu i umijeće. To je jedan specifičan rakurs pristupa jeziku sa specifičnim ideološko političkim svjetonazorom koji ima svoje prednosti, ali ima i svoje velike mane. U kojima nacionalno državni aspekti prevladavaju nad komunikacijsko govorničkim aspektom. Pa se može više preko jezika štiti nacija nego štiti govornika. Ponekad postoji potreba i za tim, ali ako potreba predugo traje onda je to loše za govornike toga jezika, u pravilu. Što se tiče dakle odredbi pojedinih, ja ću se usmjeriti na nekoliko. Prvo pitanje standardnosti. Sasvim je sigurno da posljednjih 200 godina je standardnost u svojoj razumijevanju i u svojoj praksi evoluirala mnogo puta i da ono što je nekada bilo pojmljeno razumijevano kao standardnost u jeziku danas više ne može biti osnova za to. U tom smislu ako se previše inzistira na standardnosti, a premalo na javnom jeziku, premalo na, previše na standardnom jeziku, a premalo na javnom jeziku u svim njegovim sastavnicama. Bilo kojem jeziku, pa onda i hrvatskom jeziku. Onda možemo imati problem da oni koji jezičnim inženjeringom upravljaju procesom standardizacije, otuđe taj jezik od živih govornika i živoga javnoga jezičnoga uma. Znam da su ovo riječi apstraktne ali imam ih potrebu ovdje reći. Drugo što bi htio reći jeste to da ako danas želimo emancipirati, a neki od kolegica i kolega su to s pravom primijetili ne samo ovdje u Hrvatskoj nego i nama susjednim zemljama, emancipirati govornike u okolnostima sve veće nadmoći globalnih i regionalnih jezika, dobar je način povećanje broja sati za hrvatski jezik, ali ne samo za njegovu standardnu formu nego za njegove javne uloge, javne komponente. Jer 200 godina mi nismo stvarali samo književni jezik, mi smo stvarali i javni jezik koji je trebao osigurati javnu komunikaciju i ravnopravnost govornika toga jezika u odnosu prema drugima. Danas tu ravnopravnost nećemo moći osigurati ukoliko nećemo osiguravati da govornici našega jezika budu višejezični.
Da u to što ulazi opća nastava jezika ulazi i višejezičnost, sposobne da razluče što pripada jednom, što pripada drugom jeziku uz svoju intuitivnu meta jezičnost i onu koju će naučiti u školskom sustavu i koju će naučiti u cjelokupnom obrazovanju. To rade napredne zemlje i čuvaju svoje jezik i poput Švedske i poput Norveške i poput Njemačke. Njemačku navodim kao zemlju koja nema svoj poseban zakon ili Austriju, ali imaju visok stupanj višejezičnosti koji omogućava ljudima funkcionalnu ravnopravnost u odnosu prema drugim jezicima i drugim govornicima.
Ali istovremeno reguliran odnos između dominantnih jezika i onih koji nisu dominantni, a hrvatski jezik nije dominantan osim samoj Hrvatskoj. A i tu ću sada reći nešto o tome kako ne bi smio biti dominantan. Ne bi smio biti dominantan i ovaj zakon sadrži u sebi gospođo ministrice određena mjesta koja su riskantna po ravnopravnost manjinskih jezika i pisanom bilo da je riječ o članku 6. stavku 3., bilo da je riječ o članku 8. stavku 4. i stavku 3., bilo da je riječ o članku 11. stavku 5., bilo da je riječ o članku 15. o kojem je govorio moj kolega Radin treba se učiniti jasnim da se odredbama iz tih pobrojanih članaka neće na bilo koji način anulirati ili za one koji budu provoditelji zakona dovesti u pitanje da li najbolje znaju je li treba imati u obziru samo Zakon o hrvatskom jeziku ili Zakon o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina.
Htio bih još nešto reći. Kolega Bakić je sa pravom rekao hrvatski jezik je živ i zdrav i jeste već dugo i otporan i već dugo. Otporan zbog vlastite vitalnosti, otporan zbog samosvijesti koja postoji kad je posrijedi specifičnost hrvatskog jezika u odnosu na zajedničku jezičnu osnovu novo štokavsku koju dijelimo sa Srbima, Bošnjacima i Crnogorcima i drugim kojima je to materinji jezik ili prvi jezik.
Ali nismo otporni na netoleranciju, nismo otporni na netoleranciju prema razlikama u jeziku. Nismo otporni na ono što može služiti kao neka vrsta markera preko kojega se prepoznaju drugi i drugačiji i tu nam treba preciznija odredba u zakonu da ćemo biti tolerantni i da njegujemo toleranciju.
Zašto bi ćirilićno pismo koje se u ovom zakonu nabraja kao jedno od tri hrvatskih povijesnih pisama, zapadna ćirilica ili bosančica, zašto bi ćirilićno pismo trebalo biti proganjano u Hrvatskoj kao što jeste? Inače da nije tako ne bi se šef komunalnog redarstva u nekoj općini sjetio da će maknuti neki spomenik na kojem je obitelj ispisala prezime i ime pokojnika na ćirilićnom pismu. Ne bi se oni koji se danas pozivaju na zakonitost odupirali provođenju odredaba Zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma i čekićem i demonstracijama i najrazličitijim oblicima opstrukcije da se provede ravnopravnost pisma. Ne bi djeca imala strahove da uče to pismo.
Još ću nešto reći za kraj. Ako ne bude tako, da ovaj zakon razumije da je u svakom jeziku pojedinac onaj kojeg se ne smije lišiti prava izbora, prava izbora na riječ, pravo izbora na oblik, prava izbora na iskaz, onda će ovaj zakon služiti kao pretpostavka za ograničavanje slobode u jeziku. Ja se nadam da to neće biti. Jer dominantno u hrvatskom jeziku takvih razdoblja je bilo malo, ali ih je bilo. I ima zagovornika i danas. Drugo, još htio bih jedanputa reći razlike u poimanju toga što je više hrvatsko, a manje hrvatsko ne bi smjele biti prijepor, razlike za mržnju među nama.
I zadnje. Ni jedan jezik koliko god bio potreban zakon da bi ga učinio ravnopravnim prema drugima neće sačuvati jezik, ako to ne urade njegovi govornici, ako ne stvorimo snažnu zajednicu govornika, ako ne stvorimo snažnu …
…/Upadica Sanader: Vrijeme./…
… javnu praksu našega jezika.
Hvala vam.
Sanader, Ante (HDZ)
Imamo povredu Poslovnika poštovana Marija Selak-Raspudić.
Selak Raspudić, Marija (Nezavisni)
Članak 238.
Vi ne možete reći da ova rasprava nije sjajan lakmus papir. Tako imamo one iz kluba MOŽEMO koji su protiv Zakona o hrvatskom jeziku, ali su zato za deklaraciju o zajedničkom jeziku. Imate nas iz Kluba Mosta koji su protiv deklaracije o zajedničkom jeziku, ali smo zato za Zakon o hrvatskom jeziku, a čini se sad i da imate one koji su i za deklaraciju o zajedničkom jeziku i za Zakon o hrvatskom jeziku i to pokazuje da je novi ministar Anušić bio u krivu kada je rekao da je vama, kolega Pupovac, istekao rok trajanja jer vama nikada …
.../Upadica: Vrijeme./... neće isteći rok trajanja.
Sanader, Ante (HDZ)
Evo, ovo ste iskoristili za repliku, dobivate opomenu, to je vaša treća opomena. Gubite daljnje pravo rasprave.
Poštovani Marko Milanović Litre, povreda Poslovnika.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedniče, potpredsjedniče Sabora. Evo, doviđenja Miloradu Pupovcu koji odlazi iz sabornice. Naime, kolega Pupovac, nevjerojatna je dvoličnost i licemjerje koje ste iskazali sad za ovdje za govornicom koji se zagovara za pravo izbora na iskaz, a vi ste opcija, zajedno sa nekim ovdje u ovom HS-u koji pokušava zabraniti ljudima da govore tri riječi zajedno jer tobože potiču na … govor mržnje. Govor mržnje po vašem, po vašem ovaj …
.../Upadica: Vrijeme./... po vašoj procjeni, a ovdje govorite …
.../Upadica: Vrijeme./... o pravu na iskaz.
Sanader, Ante (HDZ)
Vi ste to iskoristili kao repliku, dobivate opomenu.
Povreda Poslovnika, Nino Raspudić.
Raspudić, Nino (MOST)
Čl. 238, iz izlaganja g. Pupovca nejasno je na koja se to razdobalja referirao kada kaže da su bila neka manja razdoblja kad jezik nije bio slobodan. Je li to i razdoblje od '45. do '90., jer podsjetit ću, dr. Ivan Šretar, da je doživio progon, linč '84. zato što je kao liječnik u zdravstveni karton napisao umirovljeni časnik umjesto penzionirani oficir. Je li to bilo razdoblje široko, tolerantno, da je moglo i ovo i ovo?
Sanader, Ante (HDZ)
I vi ste to iskoristili kao repliku, dobivate opomenu. Slijedi povreda Poslovnika, poštovani Milorad Pupovac.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, ne kanim odgovarati na sve što sam čuo, samo bih htio o toj osnovi čl. 238 zamoliti kolegu da govori jasnije i razgovjetnije da razumijemo što govori. Što su to, tre, tri riječi koje netko zabranjuje? Neka ih glasno izgovori ovdje u ovom Saboru i sabornici, nek se ne boji jer su već bili izgovarane i nitko za njih nije odgovarao, pa vjerojatno neće ni on ako misli da je to nešto što se …
.../Upadica: Vrijeme./... može ponositi.
Sanader, Ante (HDZ)
I vi dobivate opomenu jer je to bila replika. Poštovani Marko Milanović Litre.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Sabora, to tri riječi su „Za dom spremni“. „Za dom spremni“ koji stoji na HOS-ovom amblemu, dečki koji su se borili za Hrvatsku protiv vašeg etosa, protiv vašeg etnosa, koji je, koji je napadao našu zemlju. Ako je nekoga sramota te tri riječi, to je njihov problem, ali i vi i vaše proizvoljno procjenjivanje što je zakon, odnosno što je govor mržnje, po vašim uvjetima ne bi se trebalo dozvoljavati i ne bi vi ovdje trebali govoriti o pravo na iskazu ikoga, a vi pokušavate zabraniti da netko …
.../Upadica: Vrijeme./... izgovori te tri riječi zajedno.
Sanader, Ante (HDZ)
Vrijeme.
I vi dobivate opomenu, koristili ste to kao repliku.
Povreda Poslovnika, poštovani Milorad Pupovac.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Štovani g. potpredsjedniče, ja ovdje ne kanim nikoga podsjećati ni na čiju ustavnu dužnost niti zakonsku, ali ću samo reći da postoje pozdravi u modernoj povijesti Europe, uključujući i hrvatsku, kojeg se moderna Europa i svjetska civilizacija odrekla i osudila u bilo kojoj inačici. O tome što to znači za mene kao predstavnika srpskog naroda …
.../Upadica: Vrijeme./... neću vam ovdje govoriti.
Sanader, Ante (HDZ)
Dobro. Vi ste to, nije bila povreda Poslovnika, dobivate opomenu.
Sada je rasprava u ime kluba zastupnika, zastupnica Centra, GLAS-a i Stranke s imenom i prezimenom, poštovana Anka Mrak-Taritaš.
Mrak-Taritaš, Anka (GLAS)
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovana, ne mogu reći, poštovane kolegice i kolege.
Pitala sam se cijelo vrijeme koliko će trebati vremena da u raspravi o ovom Zakonu, koji se zove Zakon o hrvatskom jeziku dođemo do ustaškog pozdrava i evo, došli smo. I treba jasno reći da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav. I tu staviti točku i završiti. Kad smo dobili Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku i kad dobijemo prijedlog takvog zakona, ja sam se i ono što mi je bilo bitno, da, šta je smisao i cilj zakona? Ako razumijem šta je smisao i cilj zakona, onda se mogu prema tome tako i postaviti.
Ovo, zakon je, prije svega, besmislen, nepotreban, a rekla bih, čak i opasan, rasprava će ići kako će ići popodne, očekujem da će se i u raspravi otvoriti ta tema. Jednako tako, u pripremi sam išla vidjeti koja je bila namjera radne skupine Matice hrvatske koja je zakon sastavila i nije mi bilo baš do kraja jasno, ali ono što se može čuti u javnosti je da su bili inspirirani donošenjem takvog zakona u Srbiji i sad moram biti do krajnje linije sarkastična, natjecanje sa Srbijom ne treba biti razlog za donošenja zakona niti bilo koji put, pa tako ni ovaj put.
Da je ovo zakon koji govori o korištenju hrvatskog standardnog jezika, da je ovo zakon koji nekako drugačije to definira, meni bi bilo jasno o čemu je riječ, ali u, i u replikama koji su bili na ministri, ministar je rekao zakon nema sankcija. Pa još bi bilo dobro da i zakon ima sankcija.
Dakle, ajdemo ponoviti Ustav, Ustav propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski standardni jezik i latinično pismo, a standard je određen pravopisom, gramatikom i rječnikom. Jednako tako dajte da ponovimo još jedanput kako je definiran standardni hrvatski jezik i to ispravno na samom početku ovog prijedloga zakona. Hrvatski standardni jezik sustavno je uređen normom na svim jezičnim razinama, autonoman je i neovisan o drugim idiomima hrvatskog jezika te je nužno da svi uče njegova pravila tijekom školovanja kao takav nadregionalni i nadidiomski sustav hrvatski standardni jezik omogućuje nesmetano i jasno sporazumijevanje na svim područjima. Apsolutno jasno. Kroz zakon malo govorimo o hrvatskom standardnom jeziku, malo govorimo o hrvatskom jeziku.
Dakle, ono što želim još jedanput napomenuti, a slijedeće je, kad koj… u raspravi koju ćemo voditi u parlamentu je nekako malo ostalo nedefinirano, dakle govorit ćemo hrvatskim jezikom, ali kako onaj tko zna standardni hrvatski jezik će govorit njime, a koji ne zna će govorit hrvatskim jezikom pretpostavljam, jer ono što bi bilo za očekivati kad dobijete prijedlog ovakvog zakona koji govori Zakon o hrvatskom jeziku da je napisan na hrvatskom standardnom jeziku. Još jedanput moram upozoriti što se i prethodno upozorilo na odredbu Članka 3. i kaže predstavke europskom ombudsmanu, bilo bi za očekivati da je pučki pravobranitelj tu korišten, ako već govorimo o Zakonu o hrvatskom jeziku. Ja moram priznati ono što vi svi dobro koji sjedite meni s desna znate ovaj ćete zakon donijeti vjerojatno uz neke manje izmjene i ono što me posebno veseli je slijedeće. Da ćemo konačno vjerojatno dobiti prijedloge svih zakona koji dolaze u ovu sabornicu bez obzira da li su zakoni ili izmjene i dopune na hrvatskom standardnom jeziku jer to u ovom trenutku nije slučaj. Pretpostavljam da će i sabor zaposliti dodatno lektore i da prije neg što dođe na plenarnu sjednicu ćemo dobiti da su lektori pregledali i da prijedlog koji imamo je napisan na hrvatskom standardnom jeziku jer dobro znate svi zajedno da to danas nije slučaj, da mi zakone em u smislu opreme dobivamo u različitom, različitim formama, a jednako tako dobivamo vrlo često zaista, teško mi je upotrijebiti tu riječ, ali nekako moram upotrijebiti riječ to je nekako polupismeno.
Moram se referirati dalje na recimo i ovaj zakon ima apsolutno u svojem smislu i svojem opremi niz poteškoća odnosno ja bih rekla neusklađenosti. Ako u član…, ako se Članak 9. isključivo odnosi na upotrebu hrvatskog standardnog jezika u međunarodnoj suradnji onda naslov iznad Članka 9. bi trebalo tako i glasiti, upotreba hrvatskog standardnog jezika u međunarodnoj suradnji, a ne na način na koji je to napisan. Dakle, i čak kad ste pisali zakon niste bili dosljedni, niste vodili računa negdje govorite hrvatski, negdje govorite i hrvatski standardi, negdje se odredba odnosi na hrvatski standardni, a u naslovu je hrvatski pa bi to bilo zgodno regulirati i napisati.
Zatim, zakon propisuje naravno uvodi još jedno novo paratijelo kao da nam dosada toga nije bilo dosta, pa ćemo imati to još jedno. Voljela bih znati čemu ono služi osim da bude sinekura odabranima, to je ovaj puta Vijeće za hrvatski jezik. Zakon propisuje da je sjedište vijeća u Institutu za hrvatski jezik koji za vijeće obavlja administrativne, stručne, tehničke i pravne poslove. Baš me zanima gdje bi trebalo to vijeće ako ne u Institutu za hrvatski jezik. Ne znam gdje bi to moglo biti, a ako institut obavlja administrativne, stručne, tehničke, pravne poslove koje to onda poslove obavlja vijeće i zašto ga uopće treba imenovati i zašto ponovo uvodimo neko paratijelo jer imamo onda Institut za jezik pa lijepo taj Institut za jezik može odraditi taj posao.
Nešto što je opaska na ovaj zakon koji dobro zapravo pokazuje čim bi se Vlada ipak možda treba pozabaviti, ali to joj nije u peti. Recimo umjesto da predlaže zakone kojim propisuje obveze Narodnim novinama kad je u pitanju regulacija jezika bilo bi recimo onako dobro da se osigura da Narodne novine obavljaju svoju temeljnu funkciju, a to je da recimo objavljuju češće pročišćene verzije zakona. To obzirom na sve silne izmjene i dopune bi bilo zaista nekako bolje i nekako korisnije.
Postoje još neke odredbe za koje apsolutno mi nisu jasne. Voljela bi zaista da ako već želimo imati takav zakon da onda zovemo zakon o korištenju hrvatskog standardnog jezika ili korištenju hrvatskog jezika jer bi se, ovaj zakon odnosi na to, ali su vrlo zanimljive one odredbe koje su meni sporne, a to je, da zakon regulira uporabu jezika u javnim promidžbenim porukama i obavijestima i to u citiram, govorenom, pisanom, tiskanom ili rukopisnom ili elektroničkom obliku, pa stvarno i to u turističkoj zemlji ćemo na hrvatskoj, na hrvatskom pisati obavijesti. Em je glupo da budem potpuno jasna, em potencijalno i opasno.
Zakon ide i dalje pa hoće regulirati jezik u promidžbenim porukama koje nisu javne pri tom uopće mi nije jasno što se ovim želi reći, ali nešto što je bilo i navedeno, a što bih se i ja mogla složiti, a to je da mi imamo problem da postajemo nepismeni kao nacija. I to ja uopće nemam dileme da se s tim složim.
Pogledajte kako izgledaju mature, dakle državne mature gdje djeca na maturama veliki uspjeh imaju iz engleskog jezika, a iz hrvatskog jezika mislim da na zadnjoj maturi da ne kažem krivo, al je zaista pokazao se taj loš uspjeh i to nam je problem. Ali kolegice i kolege, pitam vas jer je evidentna podjela i točno vidimo i kako će se glasati i vidi se već i kroz raspravu kako će biti, dal će ovaj zakon riješiti taj problem koji imamo, dal se, dal će se ovakvim zakonom to rješavati? Sigurna sam da neće, to se rješava nekim drugim zakonima, načinom govorenja, poticanjem i svim ostalom, to neće riješiti ni ovaj zakon. Zbog toga što se tiče nas u klubu mi zasigurno ovaj zakon nećemo podržati, a ono što apsolutno mogu reći da je on besmislen i nepotreban, ali sve bi bilo to u redu, dakle ide ona super godina, izborna godina, već smo u predizbornoj kampanji, HDZ će se hvaliti da je eto on nakon dugog niza godina uspio donijeti, donijeti Zakon o hrvatskom jeziku i sve to bi bilo okej, evo stavit ću si kvačicu, napravili su i to da on djelomično i nije opasan, u kojoj mjeri i kako vrlo brzo će se vidjeti, ali ono na, na što ukazujemo, dakle u školovanju djece kad je hrvatski jezik onda na hrva…, dakle ona, ona satnica na hrvatskom jeziku mora biti u hrvatskom standardnom jeziku, sve one druge satnice mogu biti na nečem drugačijem ili na h… odnosno na hrvatskom jeziku, dakle ako, ako nemamo problem onda ajdemo si stvorit problem.
Još jedanput ponavljam, ustav propisuje da je u Hrvatskoj u službenoj upotrebi hrvatski standardni jezik, to nam je propisano ustavom. Jednako tako ako smo željeli definirati način uporabe jezika onda je to tako trebalo i glasiti i definirati u zakon, ovako idemo donijet zakon, u raspravi ajdemo probati se tu pokazati koje su razmimoilaženje, na kraju dana ćemo taj jezik, ja uopće nemam dileme donijeti, ali onda će nastati niz problema. Upozoravam već, već, već sad da bi bilo dobro da ovaj se ovaj zakon još jedanput pročita, pa da vidimo tamo i sam zakon nije na…, nije napravljen na hrvatskom standardnom jeziku napisan, da se napravi tehnički ispravan i da bude apsolutno jasno na što se što odnosi i kako se odnosi, a ne da zapravo vidimo da je rezultat zakona Vijeće za hrvatski jezik, baš odlično za sinekure pojedinaca, ali ono nakon što se donese taj zakon prvo na što ćemo inzistirati kad dođu slijedeći zakoni u HS da su lektorirani, pa ajmo vidjeti, hvala.
Sanader, Ante (HDZ)
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika HDZ-a poštovanog zastupnika Andre Krstulovića Opare.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Poštovana gospodo, kolegice i kolege saborski zastupnici i svi koji nas prate na televiziji i putem medija.
Zakon o hrvatskom jeziku nastao je kao čin ljubavi i osjećaj odgovornosti koji kao narod gajimo prema hrvatskome jeziku i domovini. Hrvatski jezik je narodotvoran i to kroz sva stoljeća, te je prava potvrda slavne Humboldtove tvrdnje „Prava domovina je zapravo jezik“ ili još bolje kako Zlatko Tomičić pjeva „po njemu jesam ono što jesam, on otkriva našu mudrost i strast, po njemu znadem tko sam, gdje sam, on brani našu stoljetnu vlast“.
Zakon o hrvatskom jeziku sastavni je dio i derivat je cijele hrvatske povjesnice od doseljenja do danas.
Ivan Kukuljević Sakcinski je u svome govoru 2. svibnja 1843. u sabornici kazao „Mi smo potomci onih pređah koji su u staro vrijeme materinjski svoj jezik na toliko ljubili da su ga u 9. stoljeću ispovjednici vjere katoličke, kao i grčke u istu crkvu uveli i njega time u svijetu sa najstarijim grčkim i latinskim usporedili, a u domovini svojoj nad njim mi ga uzvisili.“
180.g. nakon ovog slavnog govora mi sabornici, nasljednici tih časnih ljudi na čelu sa plemenitim Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim donosimo zakon kojega je on tako srčano želio. Dovršavamo njegov posao, ali i ostvarujemo obvezu našeg naraštaja, onog naraštaja koji će u povjesnici biti upamćen po zlatnoj epohi kad je hrvatska domovina ispunila sva svoja povijesna očekivanja i ciljeve zbog kojih se stoljećima krvarilo. Imamo u Domovinskom ratu obranjenu i ostvarenu samostalnu demokratsku državu u potpunosti sljubljenu i integriranu sa zapadno-kršćanskim svijetom, državu hrvatskog naroda i onih koji je vole svim svojim srcem, u kojoj učimo od matere, govorimo i pišemo, te umiremo sa hrvatskim riječima na usnama.
Domoljubi okupljeni u Matici Hrvatskoj i oko nje koja nas 181.g. uči hrvatskome jeziku pokrenuli su inicijativu i sačinili početni prijedlog zakona sa jasnim načelima koja su u ovome tekstu pred nama, a koji u sebi nosi i brojne prijedloge prikupljene na intenzivnom i plodnom javnom savjetovanju. Matičinu inicijativu su poduprli HAZU, Rektorski zbor, Društvo profesora hrvatskog jezika, Hrvatsko društvo književnika, Crkva u Hrvata i mnogi drugi. Valja ovo ovdje naglasiti jer njihova zajednička želja proizlazi iz iskrene namjere da hrvatskoj državi i narodu donesu samo dobrobit, a da nikome ne nanesu zlo.
Vlada nam je pripremila dokument koji je suvremen, provediv, jednostavan i svima razumljiv, s kojim će biti lako očuvati, njegovati i razvijati hrvatski jezik u idućim godinama, u razdoblje u kojem mu ne znamo što i kako će biti, u kojima zasigurno možemo očekivati daljnje ubrzanje svijeta, nove vjetrometine i ugroze od kojih ga želimo zaštititi.
Naglašavam, hrvatski je jezik u svojoj ukupnosti i cjelovitosti temeljna sastavnica hrvatskog nacionalnog identiteta i hrvatske kulture.
U njemu se prepoznaju jasni znaci vremena kroz koje smo kao narod prolazili. Hrvatski jezik je jedinstven i po tome jer su njegove tri ravnopravne sastavnice čakavski, kajkavski i štokavski, snažno uzajamno prožete naslagama naše višestoljetne pismenosti, tradicije književnosti. Parafraziram slavnog i velikog profesora Radoslava Katičića, koji je između ostalog i potpisnik one povijesne Deklaracije o imenu položaja hrvatskog jezika iz 1967. koje je potpisao sa matičarima ali i predsjednik Vijeća za normu hrvatskog jezika koje je 2012. ova Vlada ukinula. Zakon o hrvatskom jeziku je uključiv, ne isključuje nikoga, nema nikakvih ukidanja ili zabrana, nema kažnjavanja niti jezične policije. Kako su i prije nego li je tek zakon ugledao svijetlo dana, prstom upirali, optuživali dežurni sijači stalne protimbe. Mi zakon donosimo budući da smo zrelo razvijeno društvo koje mora njegovati i imati normu standardnome jeziku s kojim se svi u Hrvatskoj razumijemo i čakavac na Jadranu i kajkavac na našem sjeveru, štokavac u srednjoj Bosni i na hrvatskome jugu. Zakon ne donosimo zato jer naše manjine imaju Zakon o zaštiti i uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina pa moramo i mi. Pa neka ga imaju i dobro je da ga imaju i oni su baštinici koji obogaćuju hrvatski kulturni prostor. Ne donosimo zakon jer ga ima većina europskih zemalja, ne donosimo ga ni zato kako neki špekuliraju da se moramo štitit od posizanja s istoka, ne. Zakon donosimo kako bismo mu osigurali promišljenu i planiranu budućnost, a ne da se, da ga strogo propisujemo jer jezik se ne može propisivati. On se piše, on se čita, on se govori, on se ne propisuje. Zakon ne donosimo kako oporba govori radi predizborne kampanje, napadajući HDZ. E pa istine radi, proučite moje govore iz prošlog saziva i iz ovoga saziva, u kojem sam nekoliko puta najavio zakon i njegovu potrebu. Pročitajte zapravo sve te rasprave koje smo toliko puta iznijeli i koje su sasvim sigurno doprinijele da taj zakon konačno i bude na našim klupama. Mi smo ako ste imali prigodu slušat, od nekih kolega koji se predstavljaju kao intelektualci morali, morali bi se bar u ovome trenutku suzdržati od svojih žustrih izričaja kojima izražavaju svoje negodovanje i optužuju drugu stranu da iz politikantskih razloga želi donijeti ovaj zakon. Tomu nije tako. U ovome trenutku bi oni se morali praktički pridružiti postizanju potrebnog suglasja svih domoljubnih političkih snaga u Hrvatskome saboru i hrvatskome narodu. Uživajmo i blago izgovarajmo naš plemeniti jezik, odbacimo ljutnju, zluradost, naizgled dopadljive doskočice pune sočnih epiteta na stranim jezicima. Nepotrebno, nekorisno, nedostojno ovako plemenite i važne teme u ovome časnome domu. Profesor iz Možemo insinuira o jezičnim policijama koje će uredovati po Zagrebu. Pa to mi uopće nije jasno gdje je pronašao tako nešto, to je nedostojno profesora, jer to nije istina. Takva odredba u ovom zakonu ne postoji. Možda bi oni htjeli da postoji kako bi mogli jer su razočarani što ga nema, kako bi mogli upirati prstom i kazat, aha, vi želite jedan nedemokratski zakon. Nije tako. Ovaj zakon je moderan, uključiv. Nema kazni kako neki razočarano kažu. Pa zašto bi zakon trebao imati kaznu. Možda u to komunističko doba su postojale kazne, zbog hrvatskog jezika se odlazilo u zatvor. Mi imamo afirmativni zakon. Potpredsjednica sabora je neki dan na Odboru insinuirala na neustaštvo koje se probudilo u našoj namjeri da donesemo ovaj zakon, pa to je nečuveno. To je nečuveno. I ona izražava žal što nema argumenata kako bi mogla prstom pokazat da je ovo jedan netolerantni, neuključiv, loš zakon. Ja u toj vašoj razočaranosti ne mogu vam pomoći ali vi možete pomoći sebi i shvatiti što hrvatski narod želi i dati ruku i dati doprinos za ovaj zakon, koji je potreban nama kao razvijenom demokratskom društvu. Najvrjednija i najvažnija osobina Zakona o hrvatskom jeziku je njegova potpuna otvorenost, uključivost i demokratičnost jer u svojoj osnovi ima Vijeće za hrvatski jezik koje samostalno promišlja o budućnosti hrvatskog jezika, procjenjuje i usmjerava, daje savjete, preporuke i prijedloge mjera za zaštitu hrvatskog jezika. Hrvatsko je sastavljeno, Vijeće je sastavljeno od vrha jezikoslovne struke. Druga važna značajka zakona jest i odredba kojom se Vladi propisuje obveza donošenja nacionalnog plana hrvatske jezične politike sa popisom prioritetnih ciljeva i mjera. U tom stvaranju dokumenta koja nije popis želja nego vrlo jasna rasčlamba postojećeg stanja i razrada važnih pitanja, sudjelovat će najznačajniji stručnjaci iz više područja znanosti. Posebno će se voditi računa o sustavima pomoću kojih će se učiti hrvatski jezik, naši potomci ali stranci koji su odlučili se ovdje doseliti. Radit će se i na razvoju nazivlja, posebno onog iz tehnološkog polja kojim se sve više i više suočavamo. Nacionalni plan će djelatno provoditi mjere za provođenje razvoja hrvatskog jezika u budućnosti. Ovaj zakon daje veliku pozornost i zapostavljanoj struci lektora koji će raditi u svim javnopravnim tijelima kako bi svi tekstovi bili razumljivi i baki u Slavoniji i ribaru u Komiži jer hrvatski čovjek ne smije biti diskriminiran ukoliko ne pozna niti jedan drugi jezik osim hrvatskoga. I ovaj zakon mu to omogućuje. Važno je naglasiti da je posljednjih godina od kad je hrvatski jezik postao služben u EU, najveća produkcija hrvatskog jezika, upravo u prevoditeljskoj službi u Bruxellesu. Tisuće i tisuće stranica se proizvode svakoga tjedna i njima treba pomoći, dati im tijelo koje će ih savjetovati da izbjegnu dvojbe kada se suočavaju sa stranim terminima brojnih stranih jezika koje bi morali prevesti na hrvatski jezik, e kako bi ga i mi razumjeli. Zahvaljujem gospođi ministrici i gospodinu ministru što su nam predstavili ovaj prijedlog i koji su zajedno sa svojim suradnicima razradili izvrstan dokument kojega ćemo mi sabornici sasvim sigurno sa prijedlozima ovdje iznešenima još bolje, još više poboljšati i nadam se uskoro donijeti. To je zapravo najbolji način sa kojim zakon postaje svojina hrvatskoga naroda po važnosti u razini sa onim povijesnim dokumentima koje je ovaj Časni dom već donosio.
Bio sam ovdje u ovoj sabornici te zime 1990. kad se donosio hrvatski Božićni Ustav i tada smo u članku 12. stavili jednu jednostavnu, tako jasnu i kratku odredbu, a to je: „Hrvatski jezik je službeni jezik u Republici Hrvatskoj kao i latinično pismo.“ Može li biti kraće i jednostavnije? I bogu hvala što naša djeca čitajući taj članak i ne slute koliko je želja, muka, suza i žrtve dalo da bismo imali takav jednostavni članak. Bogu hvala, oni žive u modernome društvu i sad je došlo vrijeme da taj članak oživotvorimo kroz zakon.
Takav je i zakon jednostavan, kratak, jasan, provediv. Zakon kojega će svaki hrvatski čovjek moći pročitati, razumjeti, biti ponosan na njega. Predsjednik Sabora u ono doba, pjesnik Vladimir Nazor nam je ostavio svoju pjesmu o jeziku i njoj pjeva. Ne znamo da li smo gradili mi njega ili on je nama svoju dušu dao, a sada nov kada mulj i suša prijeti u ovom lomu i gaženju svega još nikad Hrvat nije bolje znao da mu je s njime živjeti i umrijeti.
Jeste li se ikad upitali koliko su Hrvati pjesama, tekstova posvetili hrvatskom jeziku? Preradović je pjevao o jeziku roda svoga. Silvije Strahimir Kranjčević, A.G. Matoš, Tin, Tonči …/Govornik se ne razumije./… ili još dalje u prošlog Petar Zoranić je uskliknuo; „blaženi slovuć bit će njegov glas dok onaj živući bude hrvatski stas“ sve do slavnoga Marula Splićanina koji je spjevao Storiju svete udovice Juditu versi hrvatski složeno.
Da su naši slavni preci imali svoju državu i slobodni hrvatski jezik u njoj vjerujem da ne bi toliko žudili za hrvatskim jezikom i toliko mu pjevali. Izražavali su svoj domoljubni žar, suprotiva Turkom ali i suprotiva silniku koji im je jezik, to jedino što im je preostalo htio, ali nije uspio uništiti i nije mogao jer je hrvatski nama u genima bio on čakavski, kajkavski, štokavski. Bilo koji iz tog zlatnog trojstva koji je u jedinstvu, u stoljetnim iskustvima i borbom ipregniran postao naš jedinstveni hrvatski jezik.
Istinski hvala svim našim …/Govornik se ne razumije./… koji su nam jezik sačuvali i predali ga da ga damo potomcima koje učimo budu ponosni na njega. Na nama je zbog svih njih, ali i naše djece dragi gospođe i gospodo zastupnici donijeti ovaj za narod i Domovinu prevažni, uzvišeni zakon koji će dugo ostati zapamćen u našoj povjesnici. Vodite računa o tome. Ostat će dugo onoliko koliko nam živo srce bije. Hvala vam lipa i živio hrvatski jezik!
Reiner, Željko (HDZ)
Sada će u ime Kluba zastupnika HSS-a i Radničke fronte govoriti poštovana zastupnica Katarina Peović.
Izvolite.
Peović, Katarina (RF)
Evo dragi sudionici ove rasprave sad ste imali i jako dobru ilustraciju kako to izgleda kada jezik nije elastično stabilan u vremenu kako se definira jezik u prvom srednje i učimo u prvom srednje već se arhaično upotrebljava kao jedan oblik muzeološkog primjerka, citiramo Mažuranića ali tako i govorimo kao da se jezik nije razvio u vremenu. Citiramo Ivana Kukuljevića Sakcinskog ali ne priznajemo da je jezik od tada prošao nekakve razvojne faze. Valjda bismo se trebali vratiti u razdoblje ahavaca ili čega već ne.
No, ono što ja želim ovdje pokazati je da je ovaj zakon izuzetno loš i da će on imati zapravo dosta loše posljedice potpuno suprotno onom što je ovdje predstavljač želio reći. No, prije svega upozorila bih vas na jednu simptomatičnu činjenicu da je sam predstavljač zakona mucao dok je čitao sa papira taj zakon i predstavljao taj zakon, da je nesigurnost u čitanju teksta, dakle ne usmenog govora, nego čitanju teksta bila prisutna i kod samog predstavljača. A da je sam predstavljač pokazao kako nitko danas ne može i to ću pokušati dokazati uistinu zadovoljiti standard, a prije svega ako ni u čemu drugome, a onda u naglasnoj štokavskoj normi. Pa je tako predstavljač govorio da nešto ne sadržava umjesto sadržava, institut umjesto institut, globalizirano umjesto globalizirano, identitet, umjesto identitet, standardizirano itd. Prevodi umjesto ono što bi njegovi puristi željeli, a to su prijevodi itd. itd.
Ono što on i njegovi žele učiniti sa ovim zakonom je jedna šizoglosija, strah, nesigurnost kod govornika, kriminalizacija dijalekta, koncentracija na formu a ne sadržaj što već 30 godina zapravo od tih fundamentalista, jezikoslovaca i dobijamo, da se ljudi u javnom prostoru boje govoriti, da ljudi više paze na to kako će, što reći nego što će reći. Posljedice zakona nitko to neće moći ostvariti, a pogotovo ne zato što jezikoslovci ili policajci u jeziku stalno izmišljaju nove elemente koji nisu pravilni pritom se međusobno uopće ne slažu. Jezična savjetovanja nude različite stavove u tome primjerice kaže li se ponovo ili se kaže ponovno? Dakle, mi kao nacija ne znamo kako se kaže again, engleski izraz, mi ne znamo kako se again, na pravilnom hrvatskom. Tko će dakle, odlučiti je li neki primjer diskursa standardni ili nije? Drugo, zašto nitko to neće moći savladati? Zato što štokavski standardni naglasak, kao što sam ilustrirala, prosječni nespiker, govornik ne može do kraja usvojiti, nemaju ga niti tu fundamentalni, fundamentalisti lingvisti.
Treće, govor se ostvaruje u realnom vremenu i ne može se toliko kontrolirati. Sve to vodi u nesigurnost, strah od jezika i shizoglosiju, ekstreman fokus na formu nauštrb sadržaja komunikacije i autocenzuru, a možda je vladajućima to upravo i cilj. Druga najvažnija stvar je žestoko maltretiranje nastavnika, što će biti posljedica ovog Zakona koji više ne smiju koristiti dijalekt i pazite, meni je ministar u replici odgovorio, a nigdje to u zakonu ne piše, usput rečeno, da se to odnosi samo na hrvatski jezi, na predmet hrvatski, na svim drugim kao predmetima će se moći koristiti dijalekt, to nigdje u zakonu ne piše, ali samo pokazuje intenciju zakonodavca da se što šire, a onda, ako ga napadneš, onda to suzi, promovira diktatura u jeziku.
Jasno da nitko ne govori jakim dijalektom, ali ovo znači da kad kažem na nastavi „kaj“ ili „ča“ ti već kršiš zakon. Dakle, danas je ministar rekao da je to samo pravilo za hrvatski jezik, nigdje u zakonu ne piše. To su odredbe prikladne za totalitarne režime i argument da to postoji u nekim drugim zemljama nije validan. Postoje zakoni o jeziku, ali oni nisu u ovoj formi, znači postoje zakon o jeziku koji su u nekim drugim formama, a i jako puno zemalja uistinu nema zakon o jeziku.
Treća stvar je povezana s ovim prethodnim. Radi se da je prijedlog prepun, uistinu veličanja dijalekata, a brani im prisutnost u javnoj sferi, to je u potpunom proturječju i pokazuje da slavljenje bogatstva hrvatskog jezika za ovaj Zakon predstavlja običnu frazu i ne znači ništa. To bogatstvo se sada treba povući u podrume i u svoja 4 zida rezervirati za dane piva i dane folklora, ali u javnoj sferi ta .../nerazumljivo/... to bogatstvo jezika treba biti ograničena.
Također, kada zagovornici prijedloga kažu, ne zadire se u privatnu komunikaciju, kuhinjski jezik i jezik kafića, pa taman bi to trebalo. Pa je li nam još samo to treba? Pa da nam netko u kafiću dolazi govoriti na koji način trebamo govoriti? S kojim pravom se zadire u javnu komunikaciju svakog pojedinca? Non stop smo ovdje slušali da je jezik pitanje hrvatskog identiteta, ali jezik je pitanje identiteta svake osobe, svakog čovjeka, to je normalna komunikacijska dimenzija naše psihologije i to žele ograničiti. To je kao da se određuje koja je pravilna boja kose, boja kože, odjeće, izgleda, to je u demokratskom društvu nedopustivo, jezik je izraz identiteta svakog pojedinca i nijedan režim nema pravo oduzimati mu pravo na izražavanje u javnoj sferi kako želi.
Dapače, univerzalna Deklaracija o ljudskim pravima izrijekom navodi jezičnu diskriminaciju kao nedopustivu. Citiram, svakome pripadaju sva prava i slobode utvrđene u ovoj Deklaraciji, bez razlike bilo koje vrste, kao što je rasa, boja kože, spol, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno, društveno podrijetlo, imovina, rođenje ili drugi status. Također, u deklaraciji piše, citiram, svi su pred zakonom jednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu bez ikakve diskriminacije, svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija kao od svakog poticanja na takvu diskriminaciju, čl. 7, znači ovakav zakon krši Deklaraciju o ljudskim pravima.
Zakon tvrdi da neće biti učinka na nijednoj društvenoj razini, a prijedlog baš promiče diskriminaciju i isključivost, pa tako u čl. 11 imamo izrazito konzervativan, ali prije svega, neznanstveni pristup iz perspektive čiste ideologije standardnog jezika gdje se kaže i predviđa da samo standardni dijalekt se može koristiti u javnoj usmenoj i pismenoj komunikaciji uz velikodušno dopuštanje upotrebe nestandardnih dijalekata u neslužbenim prigodama.
Takvo zamišljanje strogo razdvojenog, razdvojenih standardnog dijalekta i nestandardnih dijalekata štetno je i socijalno isključivo, a u znanosti o jeziku i u praksi neodrživo. Naime, razni kodovi kojima pojedinci vladaju stalno su u kontaktu u umu u tog pojedinca između raznih pojedinaca i skupina u društvu te utječu jedni na druge, pogotovo u usmenoj komunikaciji, zbog toga je nemoguće očekivati da jezična proizvodnja velikog broja ljudi koji sudjeluju u javnom diskursu bude potpuno standardna. Primjerice, standardnim naglascima, kao što sam rekla, praktički je nemoguće ovladati, pogotovo općoj populaciji ako u djetinjstvu i ranoj mladosti nije bilo dovoljno neformalne izloženosti tog naglasnom tipu, što kroatisti dobro znaju, pogotovo neštokavci.
Ne radi se samo o općim pravilima koja se mogu naučiti u školu, nego i učenju svake pojedine riječi i njezinog naglasnog tipa, kao što sam ilustrirala, sam ministar u svu pažnju i koncentraciju nije sposoban držati se štokavskog standarda u naglasku i to je sasvim normalno i nitko se toga ne treba sramiti. Također, ako zakon navodno želi promovirati bogatstvo hrvatskog jezika kao skupa raznih narječja i dijalekata, čl. 6, kako onda možda istodobno zagovarati upotrebu samo jednog, strogo ograničenog koda standardnog dijalekta u javnom diskursu?
Javni diskurs je s političke perspektive najvažniji oblik diskursa pa nije jasno zašto bi se iz njega isključili nestandardni dijalekti odnosno jezična proizvodnja koja kombinira nestandardne i standardne elemente, a ta je kombinacija najčešća u javnoj komunikaciji. Ta dva pogleda se potiru i riječ je o čistoj floskuli i strategiji kojom se zapravo promovira siromaštvo hrvatskog jezika samo jedan kod standardni dijalekt smatra se legitimnim, tako se smije govoriti u javnosti, tu će se producirati, naravno, sve te jezične, pravopisne savjetnike, tu će se sad stručnjaci pojavljivati kako je ispravno govoriti, a sve drugo su nepravilne, netočne, neprecizne, loše varijante hrpe pogrešaka koje treba ispraviti učenjem pravilnoga jezika itd., takva perspektiva u potpunoj je suprotnosti sa svime što se u znanosti i u jeziku o komunikaciji zna i što se promovira. U lingvistici se naime zna i to da su svi kodovi kojima se služe pojedinci i razne društvene skupine ujedno i sredstvo iskazivanja raznih identiteta, ako je standardni dijalekt jedini legitimni kod u javnom diskursu onda svi identiteti koji se iskazuju nestandardnim dijalektima i kombinacijom nestandardnih dijalekata i standardnog dijalekta postaju također nelegitimni i nepoželjni prikladni samo za neformalne i privatne prigode.
Da, radi se o delegitimaciji velikog broja identiteta govornika hrvatskog jezika.
Ako se zakonom legitimira takva ideologija standardnog jezika onda se sasvim opravdano može očekivati da će se kod velikog broja ljudi pojačati ono što se promovira već 30 godina jezična nesigurnost, strah od jezika i jezična samomržnja odnosno šizoglosija. U praksi to znači da bi veliki broj ljudi mogao odustati od govorenja i pisanja u javnoj sferi zbog dojma da ne znaju pravilan jezik, a to je upravo suprotno od socijalne uključenosti. Radi se o socijalnom isključivanju, promociji jezične nesigurnosti i stigmatizaciji većine hrvatskih dijalekata identiteta koji se njima iskazuju.
S obzirom na sve navedeno može se zaključiti upravo suprotno od onog što piše u zakonu da će učinak zakona biti neznatan. Što uopće donosite zakon ako će učinak zakona biti neznatan, ali nije to točno. Učinak zakona će nažalost biti itekako znatan. Može se očekivati da će ako se zakonom legitimira ideologija standardnog jezika i korištenje samo standardnog dijalekta u javnom, u diskursu desiti recimo to da poslodavci mogu tražiti od budućih zaposlenika da pokažu znanje standardnog dija… standardnog dijalekta. U praksi to znači jezično testiranje u kojem će literatura za pripremu biti razni jezični savjetnici koji su iz lingvističke perspektive zbirke neznanstvenih, subjektivnih, ideoloških, nesustavnih i štetnih ideja o jeziku koje mogu samo povećavati strah od jezika i jezičnu nesigurnost. Neki će pojedinci biti uspješniji u takvim testiranjima od drugih iako elementi koje savjetnici zagovaraju ne prenose poruke kvalitetnije od elemenata koje savjetnici kritiziraju i time će se smanjiti pravo na jednaki tretman u dijelu zapošljavanja i rada.
Uz to zakonom se predviđa da se iz javnog diskursa isključe govornici koji se služe nestandardnim dijalektima ili kombinacijom standardnog i nestandardnih dijalekata. Radi se o oduzimanju prava na javni diskurs i na sudjelovanje u javnoj sferi velikom broju govornika hrvatskog jezika odnosno riječ je o promociji izravne diskriminacije po jezičnoj osnovi.
Učinak ovog, u ovoj kategoriji ne može se dakle procijeniti kao neznatan nego sasvim suprotno kao vrlo velik. Radi se o zakonu kojim se pokušava legitimirati i institucionalizirati jezična diskriminacija. Svaki pojamni oblik nekog jezika ujedno su sredstvo iskazivanja raznih izvan jezičnih identiteta i u demokratskom društvu ne postoji legitiman razlog da se isključi iz javne sfere i javnog diskursa odnosno javne govorne i pisane komunikacije osoba koja ne govori standardnim dijalektom.
I zaključno, dakle ono što ćemo mi ovdje dobiti je opasan zakon koji možemo samo predvidjeti koje će imati reperkusije ali zasigurno će imati posljedice zlostavljanja nastavnika u nastavi bilo hrvatskog jezika, bilo drugih predmeta. Imat će za posljedicu nesigurnost običnih govornika u javnom prostoru. Imat će za posljedicu jezičnu policiju i proizvodnju ogromnu publikaciju raznih ispravnih kodova kako se smije, ne smije govoriti i imat će u konačnici sigurno za posljedicu ogromnu, ogromnu nesigurnost u javnom govoru, šizoglosiju, ljudi će se bojati govoriti i što je ispravno, a više će paziti na formu nego sadržaj, ali to je nažalost stvarno i sad vidimo ovdje na način na koji se ovdje govorilo kod nekih govornika samo ću vas upozoriti da sam skoro pa sigurna da su standardni govornici, govornici hrvatskog jezika puno bolje razumjele one koji govore teškim dijalektom u ovom tu saboru nego kolegu Hasanbegovića ili kolegu Oparu koji se izuzetno trude govoriti navodno hrvatskim standardnim dijalektom. Naši govornici prosječni imaju puno više problema sa takvim tipom govora nego sa teškim, teškim dijalektima.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista govorit će poštovani zastupnik Marko Milanović Litre.
Izvolite.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Poštovane kolegice i kolege, poštovana ministrice nisam siguran da smo ja i gospođa Peović čitali isti zakon odnosno prijedlog zakona, ali dobro to je ovaj svakome valjda po svome.
Danas raspravljamo, raspravljamo o pitanju od velikog značaja donošenju Zakona o hrvatskom jeziku. Ovaj zakon treba biti dokaz predanosti našoj kulturi i baštini te svjetionik našeg nacionalnog identiteta kao što smo već, kao što je već nekoliko saborskih zastupnika ovdje naglasilo.
Naše putovanje do ovog trenutka prožeto je poviješću, ako se vratimo mislima u prijelomni trenutak hrvatske povijesti 1843. godinu tada se Ivan Kukuljević Sakcinski hrabro i vizionarski obratio Hrvatskom saboru na našem materinjem jeziku. Prvi put nakon stoljeća dvorana Hrvatskog sabora odzvanjala je hrvatskim jezikom, jezikom koji je bio potisnut i marginaliziran pod tuđinskom vlašću kroz povijest. Od 13. stoljeća latinski je bio službeni jezik no govor Sakcinskog označio je početak nove ere, doba u kojem će naš jezik ponovno zauzeti mjesto koje mu pripada u našim školama, uredima i javnom životu.
Ovim predloženim zakonom nije riječ samo o formaliziranju statusa hrvatskog jezika, radi se o odavanju počasti, borbi i težnjama naših predaka. Radi se o ispravljanju povijesnih nepravdi i vraćanju onoga što je inherentno naše. Ne može se precijeniti važnost jednog ovakvog zakona iako i on ima manjkavosti i mana. Više od 150 godina hrvatski jezik suočava se sa brojnim prijetnjama i pokušajem razvodnjavanja. Sjetimo se bečkog književnog dogovora iz 1850 godine koji je nastojao podvesti naš jezik pod jedinstveni jezični kišobran pogubnih političkih saveza i neprirodnih društvenih konstrukcija. Sjetimo se kako je Ante Starčević otac Domovine žestoko kritizirao takvu politiku.
Starčevićeva bitka nije bila samo protiv politike već i protiv vladajućih i nadolazećih ideologija, a osobito onih koje je propagirao Vuk Stefanović Karadžić. U Karadžićevim jezičnim zamislima i učenjima Starčević je shvatio pravu narav njegovih namjera. Karadžić je posijao sjeme hegemonističke ideologije velike Srbije i to kroz jezik. Karadžićevo zalaganje za standardizirani jezični pristup među južnim Slavenima prema Starčevićevom mišljenju bio je veo, odnosno smokvin list za srpsku dominaciju i negiranje hrvatstva. Ta kulturna i jezična hegemonija izravno je ugrožavala jedinstveni identitet i suverenitet hrvatskog naroda što je Starčević u potpunosti razumio. Shvatio je da bi prihvaćanje Karadžićevih jezičnih načela otvorilo put političkom i kulturnom pokoravanju Hrvatske pod krinkom jezičnog jedinstva.
Taj ideološki sukob između Starčevića i Karadžića bio je simbol širih borbi između hrvatskog i srpskog nacionalizma u čijem je središtu bio jezik i identitet. A ne trebamo zaboraviti ni novosadski dogovor iz 1854. godine kojim je naš jezik označen kao hrvatsko-srpski i kojim se ponovno htjela ostvariti prvobitna ideja Vuka Karadžića samo ovog puta u izmijenjenom i uljepšanom obliku. Ali danas imamo priliku napraviti još jedan povijesni iskorak poslati jasnu poruku da Hrvatska cijeni i čuva svoj jezik.
Nismo sami u ovom nastojanju. Mnoge nacije unutar i izvan EU donijele su zakone za zaštitu svojih jezika Francuska, Švedska, Poljska, Slovačka, Slovenija, Mađarska, Rumunjska, Estonija, Latvija, Litva, Malta, Belgija, Finska, Švicarska, Španjolska, Irska, Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Kosovo i drugi koji su priznali važnost pravne zaštite svojeg jezika.
Kao i svaka značajna promjena, ovaj prijedlog ima svoje protivnike. Samo spominjanje Zakona o zaštiti hrvatskog jezika izazvalo je bijes onih koji se drže zastarjelih pojmova zajedničkog jezika i nastranih, zaostalih ideologija Vuka Karadžića i bravara iz Kumrovca. Njihove reakcije podsjećaju na scenu iz bajke „Šuma Striborova“ u kojoj samo pogled na novo izlegle ptičice, snahu guju, odnosno snaga guja otkriva svoj zmijski jezik i otkriva svoju pravu narav. Evidentno je da hrvatski jezik ostaje bojno polje, lakmus test namjera i političkih ideja kojima pripadamo.
Važno je napomenuti da je zakon ovakav kakav je nesavršen i nadamo se da će u drugom čitanju doći do revizije. Nije jasno definirano što se događa u trenutku nepoštivanja zakona. Popustljivost koja otvara vrata za kontinuiranu zlouporabu i nepoštivanje našeg jezika osobito u privatnim medijima ipak čak i u sadašnjem obliku ovaj je prijedlog korak prema naprijed u jačanju hrvatskog identiteta.
Danas postoji otpor prema svemu što afirmira hrvatski jezik, što otkriva duboko ukorijenjene predrasude i zadojenost anti hrvatskim idejama, ideologijama i vrijednostima. Kritičari zakona izrazili su zabrinutost, a naša je dužnost konstruktivno se pozabaviti tim zabrinutostima. Kao što sam već napomenuo značajna kritika je nepostojanje kaznenih mjera u zakonu. Ovaj se aspekt smatra nedostatkom odnosno pozivom na kontinuirano nepridržavanje zakona. Međutim, nadam se da je ovo početna popustljivost, strateška odluka koja dopušta razdoblje prilagodbe i obrazovanja.
Prava bit ovog zakona nije u kažnjavanju već u njegovanju, poštovanju i privrženosti našem naslijeđu. Još jedno područje spora uključuje potencijalne financijske implikacije posebice u pogledu zapošljavanja lingvista i lektora. Iako će biti troškova povezanih sa ovim mjerama oni nisu pretjerani kada se usporede s kulturnim i intelektualnim obogaćenjem koje donose.
Ulaganje u jezike je ulaganje u naš nacionalni identitet. To je mali trošak u usporedbi sa gubitcima koje snosimo kulturnom erozijom. Neki kritičari tvrde da bi obvezno zapošljavanje lingvista u državnim tijelima i drugim javnim institucijama moglo dovesti do nepotizma ili favoriziranja. Iako takve zabrinutosti nisu neutemeljene, ako pogledamo dosadašnji rad ove Vlade te zabrinutosti zanemaruju onu širu sliku.
Potreba za lingvističkim stručnjacima nije izmišljotina nego dugogodišnja nužnost koja je formalno priznata i regulirana ovim zakonom. Zakon samo institucionalizira ono što bi već trebala biti standardna praksa u očuvanju jezičnog integriteta službene komunikacije. Ovaj zakon nije bit i kraj našeg lingvističkog putovanja. To je zapravo temeljni početak, temeljni korak. Zakon postavlja temelje za snažniju i sveobuhvatniju jezičnu politiku budućnost. Lakše je izmijeniti postojeći zakon dok identificiramo nedostatke i propuste, nego krenuti od nule.
Predloženim zakonom utvrđuje se primat hrvatskog jezika u službenoj i javnoj komunikaciji s čime se postavljaju temelji za ekspanzivniju jezičnu politiku. Značaj zakona nadilazi puku regulativu, sažima deklaraciju naših kulturnih vrijednosti i prioriteta. Jezik nije samo medij komunikacije to je srce našeg nacionalnog etosa, to je plovilo koje nosi našu povijest, naše tradicije i naše kolektivno sjećanje.
Središnje obilježje ovog zakona je osnivanje Vijeća za hrvatski jezik. Ovo će tijelo imati ključnu ulogu u oblikovanju naše nacionalne jezične politike. Njegova učinkovitost uvelike će ovisiti o predanosti naše Vlade i društvenih sudionika prema hrvatskom jeziku.
Ako je vijeće samo simbolički entitet, njegov će utjecaj biti ograničen. Međutim, ako se osnaži i podupre, može biti katalizator značajnih i pozitivnih promjena u našem jezičnom krajoliku. Vijeće treba sačinjavati osobe visokog ugleda i stručnosti u području lingvistike i kulturologije. Članove treba birati po znanju, čestitosti i predanosti očuvanju i promicanju hrvatskog jezika.
Ovo Vijeće ne smije biti pokolebano političkim vjetrovima i partikularni i stranačkim interesima, već bi trebalo stajati kao bastion lingvističke znanosti i zagovaranja. Moramo shvatiti što doista znači brinuti se za naš jezik i kako ovaj Zakon služi kao odskočna daska prema ponovnom osnaživanju nacionalnog identiteta.
Briga za hrvatski jezik nije prazna floskula, to je aktivna predanost osiguravanju da naš jezik, ne samo preživi, nego i napreduje. To znači osigurati da hrvatski jezik bude primaran način komunikacije u našim školama, državnim tijelima i javnim subjektima. To uključuje stvaranje okruženja koje njeguje i slavi naše različite dijalekte i lokalne idiome, prepoznajući ih kao sastavne dijelove našeg jezičnog nasljeđa.
Nastojanje da zaštitimo hrvatski jezik nije izolirano od globalnog konteksta, zadiranje engleskog i drugih jezika u naše javne i privatne sfere je fenomen koji ne možemo zanemariti. Od natpisa u našim gradovima do terminologije koja se koristi u raznim stručnim područjima, društvenim mrežama, bilježimo sve veći priljev stranih riječi neprilagođenih našem jezičnom okviru.
Ovaj Zakon korak je suprotstavljanju takvim trendovima, osiguravanju da hrvatski jezik ostane na prvom mjestu u našem narodu. Hrvatsko društvo književnika i drugi kulturni subjekti izrazili su zabrinutost da je primarni cilj zakona eliminirati riječi i utjecaje susjednih jezika, posebice srpskog. Moramo shvatiti da je ključno zaštititi naš jezik od neprimjerenih vanjskih utjecaja. Riječ je o tome da se hrvatski jezik postavi kao kamen temeljac naše nacionalne komunikacija i da se osigura njegova pravilna uporaba i razvoj.
Briga da bi lokalni dijalekti i regionalne jezične varijante mogle biti potisnute ovim novim zakonodavstvom je neumjesno. U zakonu se izrijekom spominje zlatna formula hrvatskog jezika ča, kaj, što, koja odražava našu jezičnu raznolikost. Zaštita i promicanje našeg standardnog jezika ne znači zatiranje naših dijalekata. Umjesto toga, oni koegzistiraju, obogaćujući jedan drugoga.
O našoj zajedničkoj volji ovisi učinkovitost Vijeća za hrvatski jezi, a time i uspjeh ovog Zakona. Ako je zakon samo simbolična gesta, onda vijeće neće imati nikakvu svrhu, a kao što su rekle kolege iz oporbe, ovaj Zakon će koristiti kao smokvin list za nadolazeće izbore.
Međutim, ako smo istinski predani revitalizaciji našeg jezika, onda ovo Vijeće može postati moćna snaga za jezično i kulturno pomlađivanje. Financijska potpora vijeću je ključna. Potrebni su mu resursi za administrativni, tehnički, pravni i znanstveni rad. Uspoređujući troškove zaštite našeg jezika s lošim financijskim upravljanjem u drugim sektorima, postaje jasno da ulaganje u naš jezik nije samo nužno nego i moralni imperativ.
Zaključno, ovaj Zakon ne smije biti kraj nego početak. Poziv na akciju za sve nas koji držimo do svoga jezika, poziv na nastavak dijaloga o našoj jezičnoj baštini i njezinom mjestu u suvremenom svijetu, na ovaj Zakon moramo gledati kao na živi dokument koji se razvija, kako se razvijaju, kako se razvijao i naš jezik i društvo.
Zakon o jeziku reafirmacija je našeg identiteta, izjava da hrvatski jezik nije samo sredstvo komunikacije, već i sama duša našeg naroda, izjava je to da cijenimo svoju prošlost, da smo svjesni svoje sadašnjosti i da smo predani budućnosti u kojoj će hrvatski jezik i dalje biti izvor ponosa i zajedništva.
Klub Hrvatskih suverenista prihvatit će ovaj Prijedlog zakona, nadamo se da će doći do izmjena do drugog čitanja i smatramo da je ključni dio naše kulture odnosno da je jezik ključni dio naše kulture i ostavštine koju ćemo prenijeti budućim generacijama obogaćene i pune životu. Hrvatski jezik je više od riječi i gramatike, to je utjelovljenje onoga što jesmo kao ljudi, to je naša povijest, naša kultura i naš identitet.
Hvala vam.
Reiner, Željko (HDZ)
U ime Kluba socijaldemokrata govorit će poštovana zastupnica Ivana Posavec Krivec. Izvolite.
Posavec Krivec, Ivana (Socijaldemokrati)
Hvala poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovane kolegice i kolege.
Pitanje hrvatskog jezika, pitanje Zakona o hrvatskom jeziku, je li možda ono kako je ovaj Zakon i trebao nositi ime, pitanje zakona o korištenju hrvatskog jezika, prvoklasno je političko pitanje. Prvoklasno je političko pitanje o kojem raspravljamo u najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu RH, na mjestu u kojem sjede političke stranke centra, lijevog i desnog političkog spektra, ali ovo pitanje, pitanje o hrvatskom jeziku ne smije biti pitanje politikantstva.
Ovo pitanje ne bi smjelo biti pitanje podjela na ideologije. Ovo pitanje bi trebalo biti pitanje koje sa velikom političkom odgovornošću sagledavamo svi skupa, odgovorno gledajući u ono što je naša mlada država u zadnjih 30-ak godina proživjela, što je proživjela možda u svojoj višestoljetnoj povijesti, ali i ono što očekujemo, u što očekujemo da ona izraste.
Govoriti o jeziku nije jednako govoriti u zemlji koja ima milijune ljude ili milijarde ljudi i u jednoj maloj zemlji kao što je Hrvatska. Nije jednako govoriti u zemlji koja unutar svojih granica ima populacija koja se smanjuje i koja se iseljava i zapravo taj jezik, taj jezik ubavi na kojem su nas učili tepati, te jezik ubavi prenosi u svoje nove domovine. I onda često nije čudo kada svi skupa kažemo da je za jedan mali narod pitanje jezika pitanje identiteta, pitanje kulture, pitanje povijesti i pitanje tradicije.
Otvara se pitanje da li je ovo idealan zakon s kojim smo se mi danas mogli susresti? Tu je bilo danas svakakvih ocjena i zasigurno je i ocjena nekih mojih kolega da to nije idealno rješenje, da možda ovaj zakon ne zaslužuje nositi ime zakon, da se možda trebao zvati Deklaracija o hrvatskom jeziku jer gledajući iz perspektive toga da on nema neke odredbe koje bi bile kaznenog karaktera, on onda u svom segmentu nije i provediv u cjelini onako kako je zamišljen već je na jednoj razini deklaratornih prijedloga. Zato se vraćam na ono o čemu sam i sa kolegicom raspravljala ovdje u klupi, možda se je trebao zvati Zakon o korištenju hrvatskog jezika. Ali bez obzira što on u svojoj suštini ima ili kako se zove, ovo je zakon u prvom čitanju, ovo je zakon kojim se pokušava dodatno unaprijediti i zaštiti pitanje standardnog hrvatskog jezika.
Iako sam ja kajkavka ja ovdje za ovom govornicom u HS ne govorim standardnim hrvatskim jezikom, ali vjerujem, ali vjerujem da me razumijete, vjerujem da me razumijete kao što me razumiju kolege čakavci, da me tako razumiju i kolege štokavci i to je vrijednost onog što i ovaj zakon ovdje ostavlja u nasljeđe, dakle to je vrijednost koju ovaj zakon prepoznaje, prepoznaje naša narječja, prepoznaje naše dijalekte, prepoznaje naš govorni jezik i prepoznaje naš standardni jezik.
Ovdje se otvara i dosta pitanja u kom smjeru bi se on mogao unaprijediti kako bi on stvarno mogao zaživjeti. Što to znači zaštita hrvatskog jezika u njegovoj punini? Ne znam koliko uopće ljudi u Hrvatskoj, u općoj populaciji zna da o zakon, da o hrvatskom jeziku u Hrvatskoj ne postoji zakon? Postavljam si i to pitanje, dakle nama je hrvatski jezik nešto s čime se mi u svom svakodnevnom životu susrećemo, to je jezik koji naša djeca uče u školi, koji imaju u kurikulumu, to je jezik koji ima najveću satnicu, to je jezik kojem bi se trebali najviše posvećivati, ali da li ljudi znaju da on zapravo ni na koji način nije reguliran? Ali taj mali jezik je postao službenim jezikom EU, svi naši građani, građani RH mogu se obraćati svim institucijama EU na tom jeziku i možda ako ne zbog naših građana u Hrvatskoj možda taj hrvatski jezik treba zakonom zaštititi upravo zbog građana koji ga koriste u međunarodnom, u međunarodnom području.
Žao mi je kada se iz ovoga zakona iščitavaju stvari koje u njemu uopće ne pišu, žao mi je kada se on koristi ha i sa desnice i sa ljevice za nešto što njemu ne bi trebao biti cilj. Da, slijedeća godina je predizborna godina, mi smo svi političari, mi svi idemo na izbore, ali ako nekom Hrvatska nije na srcu ne znam što radi u HS, ne znam što radi na političkoj sceni i ovaj zakon i sve što nosi predznak hrvatskog zapravo nije mjesto na kojem trebamo sukobljavati naše ideje, to trebaju biti po meni, po mom osobnom mišljenju neka, neka druga područja.
Dakle voljela bi da ovdje do drugog čitanja, a to će posebice reći kolege u svojim pojedinačnim raspravama, kažemo što mislimo da nije dobro, što mislimo da je dobro, što mislimo da treba unaprijediti i voljela bi da zakonodavac to sve čuje, da jednako čuje i jednu i drugu stranu, da jednako čuje sve nas koji zastupamo građane RH koji govore ovim jezikom na svom dijalektu, na svom narječju bez obzira koje su nacionalne pripadnosti, bez obzira da li su većinski narod u Hrvatskoj ili su manjinski narod i da se to sve ugradi u jedan vrijedan zakon koji bi u tom slučaju ostao za generacije koje su pred nama.
Vraćam se na tezu koju sam rekla da je možda ovo trebala biti deklaracija, ali isto tako znam, kao što znate i svi skupa da imamo već jednu Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i da ona jest iz nekog prošlog vremena i da možda upravo nije bila tendencija da imamo poveznice i da se na nju naslanjamo, pa onda možemo razumjeti i nakanu predlagatelja da se ide u smjeru zakona. Ali ako se ide u smjeru zakona onda ajmo svi zajedno probat osigurati da to uistinu bude tekst koji će imati sve zakonske elemente i po kojem će se onda moći uistinu u punini taj zakon štititi.
Ja osobno volim vidjeti da je u ovom tekstu akceptiran i hrvatski narod u obliku hrvatskih manjina koji žive u 12 zemalja, negdje su ustavom priznati u pojedinim zemljama kao nacionalne manjine, negdje nisu.
Ja ne znam kolegice i kolege koliko je od vas imalo priliku susresti se upravo u tim zemljama, upravo sa tim ljudima, ne znam koliko smo mi svi skupa svjesni što njima znači pojam hrvatskog jezika to je njima najveća poveznica sa Hrvatskom i to nije u negativnom kontekstu. Oni žive u nekim sredinama u kojima možda i ne znaju jezik svoje zemlje, ali znaju svoj materinji jezik, znaju ubavi jezik hrvatski. I mislim da moramo u nekom trenutku kada govorimo o zaštiti hrvatskog jezike, hrvatskog identiteta, hrvatske kulture misliti i na te ljude, a ne samo na one ljude koji žive ovdje u Hrvatskoj.
Kada bismo raspravljali o ovom zakonu sa lingvističkog aspekta onda zasigurno ima različitih promišljanja i uopće pitanja neki ga uspoređuju i sa engleskim jezikom i govore o tome što jezik čini jezikom, ja ću tu raspravu prepustiti kolegicama i kolegama koje su za to stručne, ja priznajem da ja to nisam. Ali ono na što se pokušavam vratiti i sa čim ću završiti, kada govorimo o kulturi i kada govorimo o identitetu, kada govorimo o grbu, zastavi, himni ili o svim obilježjima jednog naroda i jedne nacije onda to ne može pripadati samo nekima, to mora biti naše zajedničko dobro. Bilo bi dobro da do takvih zajedničkih ideja i tekstova dolazimo upravo na neki konsensualni način, zajednički, da procjenjujemo kada je politički trenutak, da takve rasprave ne dobivaju taj populistički i politički kontekst već da raspravljamo o meritumu, o potrebi i o stvarnosti.
Mi u klubu smo bili među prvima koji su ovdje u slobodnom govoru podržali inicijativu da se krene raditi na Zakonu o hrvatskom jeziku, kada smo takvu ideju i inicijativu podržali, ona je bila u nakani zaštite hrvatskog jezika kao identitetskog pitanja i u tome ne vidimo spora. Mi smo to učinili i prije nego što smo vidjeli prvi, drugi, treći ili bilo koji nacrt, ne onaj ni Matice hrvatske, ne ni onaj predlagateljice i sa velikom pažnjom ćemo sačekati drugo čitanje. Nadamo se da će puno stvari o kojima će biti ovdje danas govora i o kojima je bilo danas ovdje govora od strane klubova da će biti uzeti u obzir, da će se kroz vijeće za jezik mnoge stvari definirati. I vraćamo se na početnu tezu, što je starije kokoš ili jaje, da li je prvo trebala biti strategija ili je prvo trebao biti zakon, ali to su uvijek one vječne rasprave na kojima ne znamo što je početak, što je kraj. Vijeće za hrvatski jezik ako se ne varam je dobilo nekakvu viziju ili cilj da bi kroz dvije godine kako je rekao ministar trebali imati predloženu strategiju o razvoju hrvatskoga jezika i zapravo je to sve nešto što ćemo sa osobitom pažnjom pratiti i na taj način ćemo reagirati.
Evo drago nam je da se o ovoj temi raspravlja i voljeli bi da se o njoj raspravlja što hladnije glave i što sa manje strasti u ovom politikantskom smjeru i ideološkim podjelama jer taj jezik nije jezik političara, to je jezik naroda, to nije jezik ove generacije, to je jezik velikog broja generacija prije nas, a vjerujem i iza nas, a sada i službeni jezik EU.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Zamolili su me iz informatike da iz tehničkih razloga napravimo jednu kratku stanku. Sad je 15,45 vidimo se u 15,55.
STANKA U 15:45 SATI
Reiner, Željko (HDZ)
NASTAVAK NAKON STANKE U 15:55 SATI
Poštovane kolegice i kolege, nastavljamo sa radom sa pojedinačnim raspravama i prva će govoriti poštovana zastupnica Karolina Vidović Krišto.
Izvolite.
Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Hvala lijepa.
Gospodine predsjedavajući da pričekamo predstavnike iz Vlade?
Reiner, Željko (HDZ)
Evo tu su iza stupa ne vidite ih, ali evo. Evo samo izvolite.
Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Dame i gospodo.
Jezik je temelj identiteta svake nacije i to svatko iole obrazovan zna. Neću sada analizirati povijest ugnjetavanja i zatiranja hrvatskoga jezika, ali naš jezik upravo kao temeljni nacionalni identitet jest stoljećima bio zabranjivan, obezvređivan i ono što je posebno apsurdno to osporavanje traje i u samostalnoj Hrvatskoj državi.
Upravo današnja Vlada, ali i vlade u zadnjih 20 godina sustavno obezvrjeđuju hrvatsku kulturu i nacionalni identitet, ali kao što danas imamo činovnike koji upravljaju Hrvatskom kojoj nije briga ni za nacionalni identitet ni za svakodnevni život hrvatskih građana tako smo u svojoj prošlosti imali prave, hrabre borce za hrvatski identitet i kulturu.
Mi Hrvati imamo dugu tradiciju obrane hrvatskog jezika i kulture, mnogobrojni hrvatski intelektualci su plaćali skupu cijenu za svoje zalaganje za očuvanje hrvatskog nacionalnog identiteta. Čak i u komunističkoj diktaturi 1967.g. bilo je dovoljno hrabrih i poštenih hrvatskih ljudi koji su se zalagali za očuvanje hrvatskog jezičnog identiteta. Tadašnja Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika bila je ujedno i početak slobodarske borbe hrvatskoga naroda čiji je rezultat bio neovisna Hrvatska 25 godina nakon navedene deklaracije. Današnja Hrvatska suočena je možemo to medicinskim rječnikom nazvati, s mutacijom protuhrvatskog virusa jer upravo ovaj prijedlog zakona svjedoči o temeljnom problemu današnje Hrvatske, a on se zove laž kao osnova javnog djelovanja te gušenje svake transparentnosti i demokratske kulture u javnome prostoru. Akademska zajednica je djelomično korumpirana, a većinski dio je ušutkan. Putem sustavnog korumpiranja medija i naravno blokiranog pravosuđa nacionalni identitet služi kao sredstvo za manipuliranje hrvatskom javnošću. Ako je dakle hrvatski jezik Ustavom definiran kao službeni jezik RH, a jest, ako je hrvatski jezik službeni jezik u EU, a jest, kako to da nitko ne pita zašto do sada nismo donijeli Zakon o hrvatskome jeziku. Scenarij je jasan jer donošenje ovog zakona u 8. godini Plenkovićeve Vlade ima samo jedan cilj. Ono treba poslužiti varanju hrvatskih građana. Dakle Plenkovićev HDZ sada donosi Zakon o hrvatskom jeziku pa će ga samozvani ljevičari tobože napadat, što treba emocionalizirati hrvatske građane kako bi u Plenkoviću i njegovim pomagačima vidjeli branitelje hrvatskih nacionalnih vrijednosti. To što je stanje u hrvatskom javnom prostoru bez ikakve dileme takvo, da se sve što je hrvatsko ugnjetava, a upravo to se čini u režiji Plenkovićeve i Vlada zadnjih 20 i više godina, ovim se zakonom treba prikriti. U medijima se upravo nameću teze da hrvatski nije samostalan jezik, a te su teze nametnule i Račanova i Sanaderova i Milanovićeva i Plenkovićeva Vlada. Zamislite da netko u Norveškoj tvrdi da je danski jezik norveški ili obrnuto jer su ti jezici izrazito slično. Ili da netko tvrdi da luksemburžani nemaju svoj luksemburški jezik. To je jednostavno nemoguće, a upravo takve anomalije imamo u Hrvatskoj. Zatiranje hrvatskog identiteta i klevetanje svega što je hrvatsko, jest sveprisutno u medijima koje upravo financira Plenkovićeva Vlada. Stanje u medijima kojim se upravlja iz Ministarstva kulture jest antihrvatsko kao što je i antieuropsko. To je politika koja primjerice financira Pupovčeve novosti za koje piše izvjesni Boris Dežulović koji je prostački nekoliko puta vrijeđao žrtve Vukovara. Ta bi osoba u svakoj civiliziranoj državi zbog toga kazneno odgovarala. Dežulović se čak hvalio da je u transporteru JNA ulazio u okupirani Vukovar. Dakle, Dežulović se divi srpskim zločinima koji su osuđeni od cijelog demokratskog svijeta. On se divi pjesmi koju su u Vukovaru pjevale četničke horde, a koja glasi, Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate. Dakle, vi iz HDZ-a trebate u obzir uzeti nedvojbenu činjenicu, da Dežulovića financiraju Plenković i HDZ. To je dokumentirano. Neki dan je Dežulović kojega financirate, usporedio Hrvatsku vojsku s Hamasom. Očitujte se o ovim činjenicama ako imate hrabrosti. Možete li si zamisliti da netko u Francuskoj vrijeđa Resistance, da netko u Češkoj vrijeđa žrtve Lidica, da netko iz Ukrajine uđe s ruskom vojskom u okupirani ukrajinski grad, dakle takav bi ekspresno završio u zatvoru, a Boris Dežulović vrijeđa silovane Vukovarke i majke ubijene djece u Vukovaru. To je kazneno djelo što on radi. Dakle Hrvatska doživljava da Vlada troši novce poreznih obveznika, kako bi plaćala razno razne dežuloviće koji slave zločine i sustavno vrijeđaju sve hrvatske ali i europske vrijednosti. To je stvarna politika HDZ-a i vaše lamentiranje o svemu i svačemu neće promijeniti istinu ovih argumenata niti će vas vaše vrijeđanje i omalovažavanje te neodgovaranje na činjenice spasiti od sigurnog polaganja računa koji ćete morati položiti. Vi Hrvatsku primitivizirate i provincijalizirate razno raznim cajkaškim subkulturama. Vaši medijski plaćenici bjesnilom i mržnjom reagiraju na hrvatsku tradiciju kao što su naše tamburice, a ti isti se dive cajkaškom polusvijetu koji nije i nikada neće biti dio hrvatske kulture. Manipulacije o velikom interesu za cajke u Hrvatskoj jesu obična laž, jer dobar dio posjetitelja tih koncerata su primjerice posjetitelji iz Republike Srpske. Kada se pak na maksimirskom stadionu okupi 50 tisuća ljudi na koncertu Progledaj srcem, onda HDZ, SDP mediji kleveću, vrijeđaju i omalovažavaju ljude koji slušaju duhovnu glazbu. Dame i gospodo Zakon o hrvatskom jeziku je potreban ali će se od strane sadašnje vladajuće garniture svejedno kršiti. Jer kao što se krše Zakoni o bankama ili Europska uredba o zaštiti osobnih podataka, tako će i sadašnja vladajuća garnitura potpomognuta svojim korumpiranim medijima, kršiti i Zakon o hrvatskome jeziku i obezvrjeđivati sve što je hrvatsko. Hrvatska ima jedan jedini put izlaska iz krize, a to uključuje i baštinjenje hrvatske kulture i hrvatskog identiteta, a taj put jest poštivanje zakona i njegovanje europskih vrijednosti tj. funkcionalna vladavina prava. Put do pravednosti u Hrvatskoj vodi preko raščišćavanja nagomilanih zlouporaba i kažnjavanja počinitelja koji su uspostavili neredi korupciju u Hrvatskoj. Sigurna sam da ćemo imati hrabrosti kao i 1967. te uspostaviti red, pravednost i pristojnost u jedinoj nam domovini. Za kraj, gospođo Obuljen Koržinek, vi ste ovdje kao ministrica kulture u ime predlagatelja. Niste ni jednom uzeli riječ te vam nisam imala priliku replicirati. Vi imate mogućnost u svakom trenutku uzeti riječ u ime predlagatelja te ću vam sada postaviti pitanje, a vi ste dužni odgovoriti Hrvatskome saboru. Dakle, gospođo Obuljen Koržinek, kao, tražim objašnjenje za slijedeće činjenice. Kao državna tajnica dubioznog i korumpiranog ministra kulture Bože Biškupića, 2010. godine ste osobno donijeli odluku i dali potporu za izdavanje knjige izvjesne Snježane Kordić, koja je u toj knjizi ili bolje rečeno u tom pamfletu, tvrdila da hrvatski jezik ne postoji i da je to hrvatsko-srpski jezik. Što vi onda zapravo zastupate? Hrvatsko-srpski jezik iz 2010. godine za što ste trošili novce hrvatskih poreznih obveznika ili današnji prijedlog o hrvatskome jeziku. Vaša sklonost zlorabi novca poreznih obveznika tu smo sklonost vidjeli u aktualnom slučaju Geodetskog fakulteta gdje ste vodećim ljudima tog fakulteta omogućili primitivni lopovluk. Recite mi je li kod vas u pitanju samo gramzljivost pa onda dobivate mito od tih dubioznih osoba kojima dajete državne novce ili ste vi ideološki netrpeljivi jednostavno prema svemu što je hrvatsko? Molim vas odgovorite. Dužni ste odgovoriti.
Reiner, Željko (HDZ)
Imamo jednu repliku poštovanog zastupnika Marka Milanović Litre.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Poštovana kolegice Vidović Krišto evo tijekom današnje ove rasprava ko… koja još zapravo nije ni krenula jer pojedinačne rasprave nisu krenule imali smo već jasan stav odnosno dvije strane sabornice koje, u kojoj je jedna zagovarala ovaj zakon, a drugi smo mogli čuti od onih koji su potpisivali nekakvu zajedničku temeljnu ja bi rekao strukturu zakona s ovih prostora, a to je lijeva strana sabornice zašto taj, takva odbojnost koju vidimo od strane ljevice, a zašto je HDZ upravo u ovom trenutku odlučio ići sa prijedlogom ovog zakona kad znamo da je već u prošlosti odbijao donositi ovakav zakon.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Vidović Krišto.
Vidović Krišto, Karolina (OIP)
Hvala vam kolega Milanović Litre.
Ja ću vam odgovoriti iskreno i ne želeći vas uopće uvrijediti ili, ili bilo što slično tomu. Koja ljevica? Koja strana sabornice? Koji lijevi i desni? Lopovluk nije ni lijevi ni desni, kriminal nije ni lijevi ni desni, on je kriminal i lopovluk i korupcija. Ovakve se teme nameću upravo kako bi se hrvatski narod osjećao ugrožen od nekakve tobože ljevice, kao što ljevica izvlači iz naftalina nekakve tobože teme roditelj 1, roditelj 2, kako se samo ne bi govorilo o njihovim zajedničkim korupcijama kao što je to afera HEP plin broj 2, gdje smo vidjeli zajednički orkestrirani lopovluk HDZ-a, SDP-a, Domovinskog pokreta i Možemo!. O čemu mi pričamo?
Zakon o hrvatskom jeziku 2023. godine, rekla sam u raspravi pa davno je trebao biti donesen. Nema razlike između tih politika, zajedno su uvezani i sve ih moramo detronizirati jer je to jedini način da Hrvatska izađe iz ove krize, a to ćemo i uspjeti.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada će govoriti poštovana zastupnica Majda Burić.
Izvolite.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovana ministrice Obuljen Koržinek, kolege i kolegice evo ja sa velikim ponosom i radošću pozdravljam Zakon o hrvatskom jeziku koji po prvi puta u hrvatskoj povijesti donosi upravo Vlada premijera Plenkovića. Hrvatski je jezik simbol hrvatske opstojnosti i državnosti, naš lijepi i drevan jezik Hrvata koji je povijesno gledajući preživio sva moguća svojatanja, a preživio je i osnažio se zahvaljujući našim velikanima koji su se za njega hrabro i odvažno borili. Od Franjevaca trećeredaca, popova glagoljaša pa do u naše vrijeme, u vrijeme 20. i 21. stoljeća Stjepana Babića, prof. Brozovića, prof. Ladana, Milana Moguša i mojih profesorica sa riječkog Filozofskog fakulteta od Silvane Vranić, Marije Turk, Sanje Zubčić itd., itd.
Svakako postoje svetinje, a jedna od njih jest hrvatski jezik kao temeljna sastavnica hrvatskog identiteta i hrvatske kulture i po jeziku smo to što jesmo i zato ga treba iznimno čuvati i njegovati, učiti i razvijati.
Stoga s ponosom mogu istaknuti da je Zakon o hrvatskom jeziku vrlo jasan izraz politike modernoga suverenizma koju vodi ova Vlada čuvajući hrvatske vrijednosti i hrvatski nacionalni identitet i našu tisućljetnu uljudbu. Kao najvećom vrijednošću ovoga zakona moram spomenuti da je to upravo davanje težine i dužnoga poštovanja hrvatskim filolozima, kroatistima odnosno struci koja se na jedan sustavan način treba baviti jezičnom politikom što se i pretpostavlja ovim zakonom.
Osobno me ne iznenađuju apsurdne i uzaludne izjave i kojekakve deklaracije s istoka, međutim danas u 2023. godini iznenađuje rekla bih nazadan stav SDP-a i njihove zastupnice Glasovac za koju hrvatski jezik nije hrvatski već takozvani što je kazala na Odboru za obrazovanje, dakle citiram gospođu Glasovac, kazala je takozvani hrvatski jezik i time ustvari legitimirala sebe i svoju stranku.
Ono što također moram kazati jest da svi oni koji hrvatski jezik nazivaju takozvanim kao što je SDP ili bi ga najradije utopili u neki nepostojeći zajednički jezik kao što je Možemo! oni ili nažalost ne znaju niti osnove povijesti hrvatskoga jezika ili tu povijest žele falsificirati.
Ono što ja želim naglasiti da svakako čestitam na donošenju ovoga povijesnoga zakona koji će sigurno s protekom vremena naći mjesto u povijesti hrvatskoga jezika isto kao što će u toj povijesti hrvatskoga jezika naći mjesto i prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Europskom parlamentu koji je održao tada hrvatski europarlamentarac Andrej Plenković.
Što se tiče mišljenja gospodina Bauka i Raspudića koji govore o predizbornom umiljavanju pa da upravo i jeste tako, a nije tako i to odgovorno tvrdim, međutim da i jest tako moje pitanje gospodinu i Bauku i Raspudiću a što se vi to onda niste umilili u vrijeme SDP-ove Vlade i spriječili recimo rasturanje Vijeća za normu hrvatskoga jezika kojeg je Vlada SDP-a u stvari dva puta dokinula.
Prema tome, te teze su potpuno, potpuno promašene i deplasirane i lažne. Imali smo već prilike čuti da zakone o jeziku ima 16 država članica EU, a osim toga i države izvan EU u našem okruženju i ni jedan od tih zakona kao niti ovaj zakon ne zadire u jezik privatne komunikacije, ne isključuje prava jezičnih ili nacionalnih manjina, nije purističan, nema veze sa jezičnom policijom i sa svime onime što smo danas imali prilike čuti od dijela oporbe.
Zakon o hrvatskom jeziku propisuje uporabu hrvatskog jezika u javnoj i u službenoj komunikaciji i tim zakonom skrb o hrvatskom jeziku dobiva u stvari jedan nužan institucionalni okvir, a kao što sam već i rekla prema mojem mišljenju njegova najveća vrijednost zakona jest u tome što se daje velika težina, važnost uvažavanja i dužno poštovanje filolozima, kroatistima i ljudima koji se bave jezikoslovljem.
Donošenje ovoga zakona bit će svakako povijesna odluka Hrvatskoga sabora i zato treba pozivati na što veći konsenzus jer bi Zakon o hrvatskom jeziku trebao biti iznad svih ideologija i zato što je on nacionalni interes prvoga reda. Zakon je moderan, on je uključiv, on je vrlo uravnotežen, otvoren, nije restriktivan i nije purističan. Ne uvidi politiku u jezik, upravo naprotiv. Njime se daje poticaj za sustavno vođenje jezične politike i to kroz krovno tijelo sastavljeno od najboljih kroatista, vjerujem najboljih kroatista , filologa sa najvećim znanstvenim ugledom.
I to je bitno spomenuti. Također se imputiralo posebice na sjednici odbora vezano uz to, vezano uz četrdesete godine 20. stoljeća, pa naglašavam još jedanput da ovaj zakon ni na koji način se ne može dovesti u vezu sa nakaradnom i sramotnom politikom iz toga vremena. I ako ćemo već o godinama i o povijesnim razdobljima, onda je ovaj zakon na liniji sljedećih godina. Bašćanska ploča oko tisuću i stote, prva hrvatska tiskana knjiga editio princepis iz 1483. Prvi hrvatski rječnik 1595., prva hrvatska gramatika, prvi zastupnički govor na hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru do 1967. i naše Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog jez8ka.
Dakle, ako govorimo o godinama onda je ovaj zakon na liniji upravo tih godina. Također želim kazati nešto i o Vijeću za hrvatski jezik kojem ovaj zakon daje zakonsku pretpostavku. Mislim da je to vijeće prijeko potrebno. Povijest samog vijeća više je puta ovdje danas komentirana. Znakovito je da su HDZ-ove Vlade želeći tijelo koje skrbi o hrvatskom jeziku osnivale vijeće, a svaka SDP-ova vlast ga je ukidala vodeći se ne znam kakvom politikom. Nadam se da to nije bila politika jezičnog unitarizma i nebrige za hrvatski jezik i stvaranje nereda i kaosa.
Vijeće je svakako jedino državno mjerodavno tijelo koje ima skrbiti o hrvatskom jeziku, a kad se iz struke izbace stručnjaci, onda se u stvari otvara prostor amaterizmu što nikako nije dobro. Zato u potpunosti podržavam sastav Vijeća kao što ga propisuje ovaj zakon, jer se strukom mora baviti struka.
I ono što bih još kazala a vezano je uz standardizaciju, bilo je danas i ovdje riječi i nekakvih glasova kako hrvatski jezik nije standardiziran. To je jedna velika i obična laž. Standardizacija hrvatskog jezika u najširem mogućem smislu počela je još u 16. i 17. stoljeću sa Vrančićevim rječnikom i Kašićevom gramatikom. Naravno ubrzano se razvila u 19. stoljeću. Sama obilježja standardnoga jezika jest to da je on normiran, da je normiran pravopisom, gramatikom, rječnikom i naravno gramatičkom leksičkom, stilističkom pravopisnom normom i imali li sve to hrvatski jezik? Ima. Norma se uči i hrvatski standardni jezik nikome nije materinji. Dakle, hrvatski standardni jezik se uči i trebamo ga svi učiti. On je autonoman, on je neovisan o drugim idiomima hrvatskog jezika, nadregionalni je i nad dijalektalni idiom a ne sustav kao što piše …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
… u prijedlogu, pa molim evo da se i to uzme na znanje i da se ta omaška popravi.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa.
Imamo tri replike.
Prva je poštovane zastupnice Bedeković.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Poštovana kolegice vi ste se u svom izlaganju, odnosno u svojoj raspravi u jednom dijelu osvrnuli na povijesni razvoj hrvatskog jezika i doista povijesno gledajući moramo, dakle naglasiti da je hrvatski jezik povijesno gledajući preživio sva moguća svojatanja i da moramo zaista reći da je hrvatski narod pod raznim zastavama uspio tijekom povijesti sačuvati svoj identitet i svoj jezik kao vlastito identitetsko obilježje. I upravo je donošenje ovog zakona zaista jedan posve ja bih rekla prirodan i posve razumljiv politički čin jedne suverene države kakva Hrvatska i jest i to sa nakanom kako bi uredila, učvrstila i zaštitila hrvatski jezik u budućnosti kao što su to učinile brojne zemlje članice EU i svakako ovo je jedan moderan, uključiv i nerestriktivni zakon koji predstavlja temelj za oblikovanje jezične politike u budućnosti, pa vas molim vaš komentar upravo o ovom segmentu u oblikovanju i jezičnoj političkoj u budućnosti, zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam poštovana kolegice Bedeković.
Da, evidentni su povijesni nasrtaji na hrvatski jezik još od bečkoga dogovora iz 1850. i novosadskog dogovora iz 1954.g. koji su imali vrlo, vrlo jasan cilj, asimilirati hrvatski jezik, a u konačnici ga proglasiti i nepostojećim, ali opet naglašavam, zahvaljujući hrvatskim velikanima koji su se borili za hrvatski jezik hrabro i odvažno, a posebice tu misleći na sve ljude koji su radili na Deklaraciji o nazivu i položaju hrvatskoga jezika ja duboko držim da je i ovaj Zakon o hrvatskom jeziku o kojem mi danas raspravljamo upravo na toj liniji i da, da je, da nije previše ako kažem da je, da je ovaj zakon ustvari možda i realizacija i ostvarenje Krležine oporuke iz 1967.g., a sve vezano uz Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika…/Upadica Reiner: Hvala./….
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Glasovac.
Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala.
Kolegice Burić, krivo su vas informirali, budući da vi niste članica Odbora za obrazovanje, pa su vam prenijeli krivo. Ja sam rekla zakon o takozva…, tzv. Zakon o hrvatskom jeziku nije isto što i tzv. hrvatski jezik, a ovo sam obrazložila u ime kluba, Zakon o hrvatskom jeziku. Ne možete vi regulirati hrvatski jezik koji je apstraktan, kojeg ljudi govore zakonom, možete regulirati eventualno njegovu uporabu u javnom i službenom govoru i pismu, jezik kao takav ne, ali njega u uporabi da, al vi ste to odbili kao HDZ, evo 2010.g., evo ja ovdje imam mišljenje predsjednice Vlade Jadranke Kosor u kojem na prijedlog da se regulira uporaba hrvatskog jezika u javnom govoru i pismu vaša Vlada kaže ne, nema potrebe, on je već ustavom regulirano, al to nije bilo dosta, to ste napravili i 2013. kad niste glasali za taj zakon Hrvatskih laburista ovdje u HS.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Poštovani zastupnik, poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam.
Poštovana zastupnice Glasovac, ja sam bila prisutna, živa i zdrava na Odboru za znanost, obrazovanje i kulturu kada ste vi kazali, citiram, tzv. hrvatski jezik. Time ste legitimirali samu sebe, označili svoju stranku kao onu koja se nije pomakla dalje od 1945.g., vi slobodno ostanite u tom vremenu, a HDZ će i dalje gledati u budućnost, ali jako, jako dobro poznavajući i poštujući hrvatsku povijest, povijest hrvatskog jezika i to je sve što vam potpredsjednice HS imam za reći.
Reiner, Željko (HDZ)
Kolegica Glasovac digla je povredu poslovnika, u čem je povrijeđen poslovnik?
Glasovac, Sabina (SDP)
Ja sam povrijedila čl. 238. jer sam optužila kolegicu Burić da nije bila na odboru, a zapravo ona je bila na odboru, ali nije dobro čula. Znači ponovit ću, tzv. Zakon o hrvatskom jeziku je ono što je rečeno i to nije isto kao i tzv. hrvatski jezik, ali ja nažalost nisam dobila odgovor na pitanje zašto je HDZ bio protiv Zakona o hrvatskom jeziku 2010. i 2013.g., 2010.g. kada je u svom mišljenju taj prijedlog Dragutina Lesara odbila premijerka Jadranka Kosor, a 2013.g. kad zastupnici nisu glasali za taj prijedlog zakona kojeg su tada predlagali Hrvatski laburisti?
Reiner, Željko (HDZ)
E sad ovako, da ste se zaustavili na prvom dijelu onoga ne biste povrijedili poslovnik i apsolutno bi bili u pravu. S ovim drugim ste replicirali, pa vam moram dati opomenu.
Ovaj, poštovani zastupnik Bauk je dignuo povredu poslovnika također.
Bauk, Arsen (SDP)
238., ja ću zasigurno dobiti opomenu, ali šteta je propustit priliku.
Kolegice Burić, spomenuli ste '45., vaš kolega koji slijedeći replicira kolega Opara je upravo spomenuo osobu koja je bila na čelu '45. citirajući njegovu pjesmu o hrvatskom jeziku koja je napisana 1942., tako da dobra je bila '45. po tom pitanju što se tiče hrvatskog jezika, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, to je bila replika, pa vam kao što ste i sami rekli moram dati opomenu, ali repliku ima kolega Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa.
Ovo sada već počinje cirkus sa lijeve strane i ja radi istinitosti moram kazat, član sam odbora i da točno je gđo. Burić da je gđa. potpredsjednica Glasovac na odboru kazala ne samo ono što ste joj vi ukazali nego i nešto što sam joj ja odbio i žao mi je šta je tako nešto izrečeno. Kazala je da nam samo nedostaje još Ured za čistoću hrvatskog jezika i da se sa ovim zakonom vraćamo u 80., u 80.g. nazad aludirajući na neoustaštvo ljudi koji su ovaj zakon htjeli i donijeli. To je nečuveno tako nešto kazati i to od strane potpredsjednice sabora.
Možete relativizirati koliko god hoćete vaše riječi, al je činjenica da ste vi i vaša stranka još jednom protiv osjećaja Hrvata, kao što ste bili i '90.-te kad sam bio u ovim klupama i glasovali ste protiv suverenosti RH, to je žalosno.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Poštovani kolega Krstulović Opara, ja ću se samo nadovezat na vas. SDP ne samo da je likvidirao Vijeće za normu hrvatskog jezika dva puta, '90.-tih godina razoružali su hrvatski narod, '91.g. napustili sabornicu uoči glasovanja o hrvatskoj samostalnosti i nakon toliko godina niti u 2023. nisu evoluirali i ja ne vidim tu nikakav pomak nabolje. Sjetimo se samo toga da nisu bili niti za Ukrajinu i da sada čujemo u stvari vrlo, vrlo neugodne, nezgodne, netočne izjave s te strane međutim ono što vam želim kazat je da ćemo se složit i vi i ja i vjerujem većina ovdje da je ovaj zakon zaista povijesni i.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro. Slijedeća pojedinačna rasprava bit će poštovanog zastupnika Andrej Krstulović Opara. Izvolite.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Danas sam na uvodnome govoru u ime Kluba govorio o vrijednostima ovog zakon, razlozima njegovog donošenja, govorio sam o dokumentu kojega je predložila Matica Hrvatska i ljudi okupljeni oko njege i kojega je Vlada, na najbolji mogući način obradila i pustila u javno savjetovanje na koje se javio veliki broj naših sugrađana i sa svojim djelatnim doprinosom su doveli do ovog dokumenta s kojim možemo biti itekako zadovoljni. Odmah ću ovom prigodom kazati slijedeće. Sve ove insinuacije koje smo danas imali prigodu čuti, da je riječ o zakonu koji je tempiran za predizbornu kampanju, je jedna apsolutna i notorna neistina. Reći ću slijedeće kao podsjetnik, a vi provjeravajte. Prošle godine u veljači je Matica Hrvatska izašla sa svojim, svojom viješću i priopćenjem da kreće u izradbu tog dokumenta. Nekoliko mjeseci kasnije na Svetoga Antu, 13. lipnja u HNK-u predsjednik Matice je o svojoj velikoj 180-oj godišnjici Matice, govorio o HNK-u i najavio potrebu donošenja hrvatskog jezika, Zakona o hrvatskom jeziku. Nekoliko mjeseci nakon toga je Odbor za normu hrvatskog jezika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u studenome prošle godine, dao potporu toj inicijativi. Dao je potporu toj inicijativi i Hrvatski rektorski zbor, dali su potpori ovoj inicijativi i društvo profesora, srednjoškolskih profesora hrvatskog jezika, dala su, dali su potporu ovoj inicijativi članovi Hrvatskog društva književnika, crkva u Hrvata. Svih ljudi koji su se javili i dali potporu ovome zakonu su na najgori mogući način uvrijeđeni vašim tvrdnjama da je riječ o HDZ-ovom zamagljivanju glasačkog tijela kako bi se postigli nekakvi niski predizborni bodovi. To gospodo ne stoji. Nemojte vrijeđati ove istinske, kvalitetne hrvatske institucije i pojedince koje ih čine. Mi smo se ovdje naslušali s ove strane, cijelog, cijelog niza vaših nepotrebnih uvreda, izmišljenih uvreda, to još nekako je postalo nažalost normalno u ovome domu ali nemate pravo ocrnjivati institucije koje su stale iza ovog Zakona o hrvatskom jeziku. To nemate pravo jer time radite ne samo uvredu njima, nego i bacate ljagu na ovaj visoki dom. Kazat ću i slijedeće. Vlada nam je pripremila dokument koji je suvremen, koji je provediv, koji je jednostavan, koji je svima razumljiv, kojim će biti lako očuvati, njegovati i razvijati hrvatski jezik. U idućim godinama, u budućnosti koja ne znamo kakva će bit, hoće li donijeti vjetrometine, hoće li donijeti nekakve ugroze, mi smo spremni ga zaštititi. Kao što su ga bili spremni zaštiti kroz povijest velikani koji su nam ga doveli do ovdje i dali ga nama da o njemu brinemo i da ga damo svojim potomcima. Za tako nešto je potreban zakon. Zakon koji neće propisivati jezik jer se jezik ne može propisati. Jezik se može pisati, govoriti i čitati, voliti, sanjati na njemu. Nema tu propisivanja, nema oktroiranja, kako su neki od kolega kazali. Isto tako su i kazali da je ovaj zakon nije potreban, da je štetan i opasan. To je kazala gospođa koja je mene optužila za moj arhaični način govorenja. Ja govorim hrvatskim jezikom. Duboko impregniranim i obojanim mojim splitskim čakavskim izričajem i toga se ne sramim, ponosan sam na to. Ponosan sam jer baštinim ako hoćete i Marka Marulića, Splićanina koji je pisao u versi hrvatskih složeno. Storiju svete udovice Judite. Ne sramim se svog govora, da možda on podsjeća na govore Franje Tuđmana i sad znam zašto vam takav kićeni, raskošni, epitetima iz vokabulara prošlih vremena, rječnik smeta. Smeta vam jer vam smeta i Franjo Tuđaman. Da ja sam ponosan na njegove rečenice i koristim ih i citiram ih kao što citiram i Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Ivana Mažuranića i da gospodine Bauk, predsjednika sabora velikog pjesnika Vladimira Nazora, na kojega sam ponosan. Imamo pravo bit ponosni na njega. I uvijek ću se poslužiti tom baštinom hrvatskog jezika, kako bi mlađima približio njegovo bogatstvo i njegovu vrijednost. Kažu zakon je opasan. Da, ovaj Zakon o hrvatskom jeziku je opasan za srpsko-hrvatski, opasan je za zajednički jezik balkanskih naroda koji ne postoji. Opasan je za one koji su potpisnici deklaracije o zajedničkom jeziku. Opasan je za sve one koji žele negirati hrvatski jezik i hrvatski narod i hrvatsku kulturu, opasan je. Ali i zbog toga nije represivan nego je uključiv, moderan, jasan, koji gleda unaprijed i da Zakon o hrvatskome jeziku, utvrđuje zakonski osnivanje Vijeća za hrvatski jezik. Onog vijeća kojeg su lijeve Vlade 2000. i 2012., potpisom ministra izbrisale i ukinule. Drugo vijeće koje je ukinuo ministar Jovanović 2012. vodio je Radoslav Katičić, ovaj čovjek. Čovjek koji je '67. bio sa hrabrim matičarima i potpisao Deklaraciju o imenu i položaju hrvatskog jezika '67. u osvit Hrvatskog proljeća čime je bacio iskru Hrvatima da se izbore za neovisnu i slobodnu Hrvatsku državu.
I da, u trenucima kada smo stvorili sva svoja ostvarenja i ciljeve ovaj naraštaj je bio svjedokom stvaranja samostalne demokratske Republike Hrvatske u Domovinskom ratu iskovane slobode. I da, došli smo u trenutak civilizacijskog dostignuća kao i ostali europski narodi da donesemo zakon koji ćemo zaštititi za budućnost našeg jezika ne da bismo s tim zakonom nekome nešto zapriječili. Dapače, pročitavši ovaj zakon vidjet ćete da se itekako pažljivo sa njime odnosimo prema jezicima naših manjina, prema svim našim …/Govornik se ne razumije./… prema mojoj čakavici, vašoj kajkavici, prema štokavici sa hrvatskog juga i srednje Bosne.
Jel' to trojstvo ta tri idioma čini naš hrvatski jezik? A standard, standardni hrvatski jezik kojega ovim zakonom reguliramo i dajemo mu mogućnost da traje i dalje je iznikao iz tog zlatnog trojstva koji je nota bene odlukom 2019. godine upisan u nematerijalnu, u listu nematerijalnih kulturnih dobara ta zlatna formula ča, kaj i što.
I kažu neki danas opet insinuirajući da će jezična policija po gradu Zagrebu zabranjivati strane natpise ili sa će biti zabranjeno govoriti u školi ili u nastavnome procesu dijalektom. Upravo suprotno. Pročitajte članak 6. stavak 2. koji jasno govori da se u pojedinim trenucima čak i na satovima hrvatskog jezika može ukoliko je to potrebno i dapače podupire se korištenje lokalnoga jezika jer on je također sastavni dio naše baštine. On je također dio hrvatskoga jezika na kojega smo ponosni. Drugi narodi tu jedinstvenog nemaju kao što ga mi imamo. Da imamo trojstvo koje tvori jedan i imamo dogovorni standardni jezik kojega mi danas ovdje govorimo kako bismo se svi razumjeli.
Isto tako ja bez ikakvog problema u privatnoj komunikaciji razumijem mog prijatelja Međimurca, on razumije moje prijatelje sa Komiže. Zašto? Jer smo stoljećima se slušali, stoljećima smo se čitali, stoljećima su pisali na svim idiomima. I toliko smo si međusobno proželi naše idiome, naše dijalekte da smo obogatili naš standard koji je suvremen i koji može bez ikakvog problema ukoliko bude učeno onako kako mi držimo i kako će nas Vijeće za hrvatski jezik usmjeravati uz nacionalni plan jezične politike koji je također nužnost navedena u ovome zakonu, koju Vlada mora donijeti, koji će nam omogućiti da u 21. stoljeću naši mladi naraštaji a i mi možemo suvereno funkcionirati i uistinu biti i ono što smo i postigli.
…/Upadica Reiner: Hvala./…
Službeni jezik EU na ponos i na korist svim državljanima, …
…/Upadica Reiner: Hvala./…
… svim Hrvatima u Republici Hrvatskoj i izvan nje.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Imamo više replika. Prva je poštovane zastupnice Bedeković.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala lijepa poštovani kolega Krstulović-Opara.
Očito je da se zakonom među ostalima protive i oni koji su bili potpisnici Deklaracije o zajedničkom jeziku 2017. godine i kao što ste rekli taj zakon je opasan za potpisnike te deklaracije i opasan je svakako i za SDP. Zašto? Zato što je očito iz rasprava, iz njihovih stavova da je SDP kao junior partner Možemo u Zagrebu odan gospođi Sandri Benčić koja je 2017. godine potpisala Deklaraciju o zajedničkom srpsko-hrvatskom jeziku i time je negirala hrvatsku povijest, negirala je povijest hrvatskog jezika i zadala je zapravo opalila šamar svima onima koji su se stoljećima borili za naš drevni i lijepi hrvatski jezik kao što je to svojedobno izjavio, rekao i zapisao Vladimir Nazor.
Molim vaš komentar.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović-Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala vam predsjednice Odbora za kulturu, znanost i obrazovanje.
Ja ću odgovoriti ovako ima li bolje prigode onima koji su sada protiv Zakona o hrvatskom jeziku da promijene svoje mišljenje i operu probleme i rekao bih teške terete koje nose sa sobom poput primjerice odbijanja glasovanja za hrvatsku suverenost devedesete godine. Mogu sada popraviti svoje grijehe i glasovati i postići toliko željeno hrvatsko nacionalno jedinstvo. Ima tu i izgubljenih slučajeva, neka bih, njihov problem. Njima poručujem da, ovaj zakon je opasan, opasan po vas. Ali tome smo se odupirali, odupirali su se naši prečasnici, oduprijet ćemo se i mi, a hoće i naša djeca.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Habijan.
Habijan, Damir (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Poštovani kolega svjestan sam da ste se osobno angažirali mnogo oko izrade ovog prijedloga zakona. To se danas možda najbolje vidjelo zapravo u emocijama koje ste iznijeli prilikom iznošenja u ime kluba, ali i sada u svom pojedinačnom govoru i tim više jer govorimo o Zakonu o prijedlogu hrvatskog jezika. Očekivao sam u današnjoj raspravi više nekog konsenzusa i zapravo zadovoljstva svih nas da napokon nakon toliko godina i godina donosimo i svjedočimo o raspravi o Zakonu o hrvatskom jeziku.
Međutim, danas ovdje na žalost čuli smo i sami ste spomenuli nekoliko epiteta dodijeljenih ovom prijedlogu zakona poput besmislen, nepotreban, opasan. Štoviše smatram da je ovaj prijedlog zakona itekako smislen, dakle on ide za tim da očuva zapravo hrvatski identitet, tradiciju, kulturu, da je itekako potreban jer je jezik kao što ste sami rekli zapravo nematerijalno dobro i obilježje identiteta i pripadnosti određenom narodu.
Kada govorimo o tome da je opasan ja doista ne vidim iz ovih odredbi gdje se nazire ta opasnost za bilo koga. Prema tome, zašto se sramimo svog jezika? Čemu danas ova retorika i zašto zaziranje od ovog Prijedloga zakona? Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala vam kolega Habijan. To sam rekao već, ovi koji su protivni, bili su protivni na sami, na samu najavu donošenja zakona, makar nisu niti vidili tekst jer im to njihova ideološka .../Govornik se ne razumije./... potka zahtijeva jer su dobili valjda partijski zadatak jer su ih tako naučili i onda kad su vidjeli tekst koji je uključiv, moderan, koji ne penalizira, koji ne proganja, koji nema, kako kaže profesor tamo iz Možemo!, koji nema jezičnu policiju, našli su se razočarani i traže neke elemente kojim bi dokazali svima, a i nama da taj Zakon je zapravo neprijateljski pa onda govore o neoustaštvu, o opasnosti, o proganjanju, o nedemokratičnosti, itd.
Ja se nadam da će do drugog čitanja oni koji su protivni shvatiti da je ovo civilizacijski iskorak, sazrijevanje društva kao i kod ostalih europskih društava u 21. st. gdje nas globalizacija naprosto dovodi da moramo zaštiti svoje najvažnije …
.../Upadica: Hvala./... identitetske segmente i da će glasovati za.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Peović.
Peović, Katarina (RF)
Hvala. Kolega Opara, rekli ste, ne sramim se svojeg govora. Pa ne morate se vi sramiti svoga govora i to je stvarno dobro da se ne sramite svojeg govora, ali ovaj Zakon vam onemogućava da govorite čakavski u javnom govoru, znači vi imate Zakon koji, kad kažem na nastavi kaj ili ča kršiš zakon.
Nije stvar u tome, znači da se institucije odredi da pišu na standardu, to bi bio u redu, korektan prijedlog, ali javna uporaba jezika u kojoj ne smiješ koristiti dijalekt je stvarno totalitarno obilježje. Uvlačite totalno krive argumente da se tu nekog, ne znam, nekom smeta jer tako govorio Tuđman, Tuđman nije baš govorio kao vi, on je imao jedan sasvim drugi idiom, to nije uopće bio taj, vi imate puno više čakavizama, što pozdravljam …
.../Upadica: Hvala. Poštovani, poštovani … /... ali to se ovim Zakonom onemogućava.
Reiner, Željko (HDZ)
… zastupnik Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Uopće ne kanim s vama debatirati jer svi vaši, sve vaše manipulacije i laži ovdje iznesene su potpuno komične. Potpuno komične.
Al' dajte mi objasnite, kako ste vi mislili ukinuti privatno vlasništvo? Kakav je to mentalni sklop? Je li taj isti mentalni sklop vam zabranjuje da donesemo jedan demokratski Zakon o hrvatskom jeziku? Oćemo ovako razgovarati? Nećemo, kolegice.
Ne lažite i ne implicirajte mi nešto što nisam kazao. I da, ako hoćete, ja vam mogu održati jedan govor od 15 minuta i na kajkavskom i na čakavštini. Ali to ne zaslužujete, to ću napraviti nekom drugom prigodom.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Milanović Litre.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući, poštovani kolega Krstulović Opara. Danas smo vidjeli da postoje ovaj, dva različita pristupa ovom zakonskom prijedlogu, kao što sam rekao, Hrvatski suverenisti će podržati ovaj Prijedlog iako smatramo da nije u potpunosti, ovaj, napravljen onako kako smo mislili da će bit. Bio je tu su drastične izmjene, ne bih rekao drastične, ali ključne izmjene u odnosu na ono što je bilo predloženo od strane Matice hrvatske.
Povijesno i identitetski, mislim da bi trebali imati takav zakon, da smo ga trebali imati odavno već pa me sad samo zanima, što je, što je ponukalo HDZ da u ovom trenutku donese taj Zakon, pogotovo pod palicom Andreja Plenkovića, koji, morate i sami priznati da mu fali jedan, fali jedan nacionalni senzibilitet, više je on taj proeuropski, moderni suverenizam, ali, kao što sam rekao, pa čak i kad dolazi od njega, prihvatit ćemo ovakav zakon u nadi da će se ipak poboljšati do drugog čitanja, a i u budućnosti.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala lijepa. Meni je drago da bi podupirete zakon, ali to što ste sada iskombinirali zapravo ne stoji. Vlada Andreja Plenkovića je odlučila o 30. svibnju kao Danu državnosti, Vlada Andreja Plenkovića je napravila domoljubni gest i proglasila 18.11. Danom sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Vlada Andreja Plenkovića je donijela cijeli set braniteljskih zakona i ojačala Hrvatsku vojsku, napravila toliko domoljubnih iskoraka kakve mi nismo vidjeli desetljećima. Zakon kojega donosimo nema nikakve veze sa predizbornom kampanjom, lijepo sam prije kazao. Godinama se priprema, a znate i sami, niste bili u prošlome sazivu, u prošlom sazivu sam govorio o potrebi donošenja zakona i od onda radimo.
Zašto do sada nije bio donošen? Zbog toga jer Hrvati još nisu tada shvatili i nisu došli do toga da nam je jezik, da nam jezik postaje ugrožen vjetrometinama globalizacije. Danas kada smo postali službeni jezik EU, kada smo izloženi desetinama, desetinama riječi svakodnevno koje dolaze u …
.../Upadica: Hvala./... najvećoj produkciji hrvatskog jezika u Bruxellesu, mi moramo reagirati …
.../Upadica: Hvala./... kao i ostale, ostale zemlje u Europi.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala. Poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam poštovani kolega Opara. Kako vi komentirate ljude koji bi hrvatski jezik najradije otopili u jedan nepostojeći zajednički jezik, kao što je to, recimo Sandra Benčić i Možemo!, koja je potpisala tzv. Sarajevsku deklaraciju iz 2017. i to kao, citiram, mirovna i ljudskopravaška aktivistkinja. Ja vas molim da mi komentirate politiku jezičnog unitarizma i asimilacije, ne samo u 19. i 20. st., već u 21.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
.../Govornik naknadno uključen./... ja sam kao vječni optimist, domoljub koji želi konsenzus. Nadam se, nadam se da će shvatiti i popraviti svoju pogrešku i svojoj grupaciji kao kandidatkinja za premijera shvatiti da je i kao hrvatska zastupnica mora razumjeti da je Zakon o hrvatskom jeziku interes hrvatskog naroda, onoga kojega ona tamo zastupa. I svi ovi koji se protive Zakonu o hrvatskom jeziku, da shvate da im je ovo prigoda da operu svoje grijehe iz prošlosti kako svoje tako i svojih političkih partnera. Ponovit ću, biti protiv neovisnosti RH '90.-te godine i nastaviti dalje rušiti važne identitetske komponente hrvatskoga naroda kao što je Zakon o hrvatskom jeziku je neoprostivo, meni nerazumljivo. To je moj komentar evo im prigode da se …/Upadica Reiner: Hvala./… …/Govornik se ne razumije./… tom problemu.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada će govoriti poštovana zastupnica Katarina Peović, izvolite.
Peović, Katarina (RF)
Količina floskula i količina patetike koja je natopila ovaj sabor u ovoj raspravi bojim se da će se danima morati čistiti. No ja bih se vratila na meritum stvari.
Navodno se ovim zakonom štiti jezik od srbijanskih svojatanja, a Srbije ovaj zakon ne da se ne tiče nego se uistinu stvarno ne tiče. Umjesto toga argumenta koji ponavljate ko papige koji uopće nema veze s ovim zakonom, stradat će ljudi iz Hrvatske jer neće moći govoriti svojim jezikom.
Ponavljam, upotreba standarda se širi sa službene na javnu upotrebu, javna znači da moraju svi isto govoriti to je problem. Neke institucije pišu na standardu to je službena upotreba, u redu, ali javna to je već obilježje totalitarnog sustava. I istina ponešto sam pogrešno citirala onaj članak na koji je upozorio ministar pa ću ga sad točno citirati jer je malo promijenjen, znači dodan je čl. 12. koji kaže da se hrvatski jezik kao predmet mora držati na standardnom hrvatskom jeziku, mora se odvijati na standardu. Ali i to je problem ministre jer je za profesore, nastavnike to gotovo nemoguć zadatak, kao što sam ilustrirala i vašim govorim i nemogućnošću zadovoljenja barem onog štokavskog naglasnog standarda, a kamoli vokabulara koji se i kod vas miješa što bi bilo ispravno što ne bi jel ti sad jezični pravilnici, stručnjaci koji će nam sad govoriti što je zapravo ispravno, što nije.
Znači profesore se stavlja u nemoguć, nemoguću poziciju i golem pritisak je na njima stavljen da ih izložimo kritikama da ne govore ispravno da govore dijalektalno. Djeci je apsolutno nemoguće govoriti standardom jer ga tek moraju naučiti. Svi drugi predmeti istina je, tako je u zakonu stoji moraju se i dalje odvijati na standardu i stavili ste samo iznimku u slučajevima kada je polaznicima razumljiviji dijalekt što je opet krivi kriterij jer kriterij mora bit slobodno jezično izražavanje nastavnika koji su pod golemim pritiskom na svojem radnom mjestu. Ali samim ovim dodatkom da ste stavili u drugim predmetima da se može koristiti dijalekt, zapravo vi indirektno pristajete odnosno potvrđujete tezu da se djeci lakše može prenijeti neko znanje na dijalektu u pojedinim slučajevima.
A što se tiče argumenata Majde Burić tu bi se malo osvrnula, a to zato što oni predstavljaju klasične kroatističke klišeje koje su lingvisti opovrgli, a važno je da ih se napomene. Jedan od osnovnih klišeja koji treba opovrgnuti da je hrvatski standard autonoman. Hrvatski standard sigurno nije autonoman, to je Brozovićeva teza koja ne stoji jer je standardni dijalekt stalno u kontaktu s drugim dijalektima i kod pojedinaca i na društvenoj razini.
Znači taj kontakt vi zapravo muzealizirate zato sam kritizirala kolegu Oparu jer to je ono, pokuša da se muzealizira jezik da ga se stvarno izvuče iz one konkretne i žive komunikacije u kom on mora biti uistinu fleksibilan, mora biti uistinu promjenjiv i mora se reagirati na ono što stvarno je kako su to rekli lingvisti, jeziku je svejedno jel mislim možete vi njega čuvati i braniti, strepiti oko njega jel, a ljudi govore tim jezikom taj jezik je živ i vi ga ne možete kontrolirat kolikog se vi to trudili.
A što se tiče kolege Stiera, nije sad ovdje, ali on mi je rekao da Španjolska ima referentnu točku španjolsku akademiju za jezik i onda se zemlja Latinske Amerike sa svojim akademijama s njom koordiniraju i tu se čuva standardni jezik kad dozvoljavaju se dijalekti pa tu samo mogu reć s tim se apsolutno slažem. Mislim bilo bi dobro da je ovaj naš zakon dozvolio dijalekte, ali ovaj zakon nije dozvolio dijalekte ali ovaj zakon nije dozvolio dijalekte on ih kriminalizira. A neću ulazit u raspravu ali uistinu ovaj argument upravo ide u smjeru policentričnih jezika na što se neprestano referirate jel Snježanu Kordić i to vama jezicima koji su zapravo isti jezi, zapravo ovo što je naveo kolega Siter ide upravo u smjeru toga da postoje policentrični jezici što je ovdje nebitno.
Ali mi smo znači kaže kolega Opara uvrstili ča, kaj i što, to je čista floskula. Mi nismo uvrstili ča, kaj i što mi smo samo uvrstili što, a kaj i ča su kriminalizirani i to je ovaj zakon uistinu napravio i to će se izvoditi na ko zna koje načine.
Ovdje također mogu isto tako primijetiti u nekim raspravama da HDZ može otić udesno i može kontrolirat jezik vrlo rigidno, ali ne bi ga još rigidnije kontrolirali, pa tako kolega Milanović Litre i ko je još ono zazivao, mislim Vidović Krišto trebalo bi još i kazne novčane. Pa vi bi svi tu bili penalizirani minimalno kod štokavskih naglasaka. Meni je bilo jako slatko kolega Litre kad ste vi odmah nakon mene krenuli raspravljati pa je gle rekli danas raspravljamo pa ste se ispravili raspravljamo, što je pogrešno, znači raspravljamo je pogrješno prvo ste rekli ispravno, ali to je normalan jezik razumijete, to se ne treba niti smije kontrolirati.
Vi kad govorite o nekoj očuvanju jezične čistoće, purizmu, obrani, svi napadaju hrvatski mi ga branimo, ono Turci navališe mi ono u prvim redovima, ali to ne razumijete što zapravo branite zato što ni sami ne zadovoljavate taj standard niti ćete ga ikad zadovoljavati jer je on zahtjevan. I zato se ovaj zakon uistinu može pretvoriti stvarno, pazite ovdje sad stvarno nema kazni što je dobro, ali uistinu se može pretvoriti u jednu ono distopiju gdje se svako kada kaže u razredu nastavnik koristi ča ili kaj penalizira pa će se onda nastavnici međusobno isto raspravljati da li je nastavnik iz fizike bio u pravu kad je prešao na dijalekt po čl. 12. koji dozvoljava prelazak na dijalekt u slučaju da se djeci lakše može objasniti ono što se tumači na dijalektu ili nastavnik fizike nije imao zapravo pravo preći na dijalekt nego se morao držati standarda.
Ne bi boljela da se probudimo u takvoj budućnosti gdje se nastavnici međusobno kontroliraju je li bilo opravdano prijeći na dijalekt ili ne. Ali ovaj zakon nažalost to predviđa, on mislim kolega Litre je rekao nešto u smislu danas smo kao to postavili jel, kao model, ali ga muči ta popustljivost šta se dešava kad se krši zakon. Trebali bi zapravo još jače i još rigidnije diskutirat o tome što bi bile kazne i on poziva na akciju, kaže on u svojem pozivu da se taj zakon kao jedan moment prilagodbe dopusti dok se svi nismo naučili kako se to govori na standardu, a onda trebamo krenuti s kaznama, otprilike ono ko sa razvrstavanjem otpada najprije dobiješ opomenu pa ćeš onda dobit kaznu.
Ja mislim da to nije dobar put i da bismo mi stvarno morali to izbjeći i da se ovdje mora napomenuti da ovaj zakon nije potreban.
Što se tiče 16 zemalja koje imaju ovaj zakon, to je jako važan argument koji se s kojim se treba uhvatiti u koštac. Znači to je pitanje koje treba uistinu postaviti ako 16 zemalja ima taj zakon što to zapravo znači? Da li tih 16 zemalja ima zakon koji kriminalizira dijalekte? Im li 16 zemalja zakon koji ne dozvoljava u nastaviti korištenje dijalekata? Ima li tih 16 zemalja zakon koji u javnom prostoru onemogućavaju dijalektalne govore? Ja bih rekla da nema i ovo što je govorio kolega Stier što me upozoravao na Španjolsku i zemlje Latinske Amerike govori upravo suprotno, znači imamo mogućnost i uključivanja dijalekata u standardni jezik.
U svakom slučaju ja pozivam da ovaj zakon odbijemo, taj zakon je loš, on je nepotreban i potencijalno vrlo opasan.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro. Imamo jednu povredu poslovnika digla je poštovana zastupnica Bedeković.
Izvolite.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Pa poštovani predsjedniče 238., ja zaista moramo iako nisam imala namjeru ali moram reći da je kolegica ovdje iznijela niz neistina i niz laži. Ja ju molim da zaista prvo dobro pročita zakon, a onda drugo da dobro prouči i da kvalitetno barata terminologijom.
Dakle, prvo kaže da se ovim zakonom kriminalizira kajkavsko i čakavsko narječje odnosno dijalekt. Pa ja sam kajkavka, dajte molim vas kolegice hrvatski standardni jezik počiva na zlatnoj formuli ča, kaj, što.
Drugo, vi govorite da ljudi u svakodnevnom govoru govore dijalektima, …/Upadica Reiner: Hvala./… ma ne govore dijalektima nego mjesnim govorima …/Upadica Reiner: Hvala./… a tu vam je ogromna razlika. Dajte si ponovite gradivo.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepa. To je bila replika ipak pa vam moram dati opomenu.
Ali repliku ima poštovana zastupnica Glamuzina.
…/Upadica Peović: A odgovor na repliku./…
Reiner, Željko (HDZ)
Dajte pročitajte poslovnik konačno pa ćete shvatit da na povrede poslovnika se ne odgovara.
Izvolite.
Glamuzina, Katica (Socijaldemokrati)
Zahvaljujem predsjedavajući.
Kolegice Peović nešto bi vas htjela pitat, ja nisam lingvistica al sam se konzultirala sa doktoricom lingvističke znanosti iz Međunarodne lingvističke zajednice jer smatram da smo mi ovdje u Hrvatskoj ipak malo pristrani prema našem jeziku, razmatranja nekakva koja mi je ona poslala uključuju sljedeće kaže, reguliranje jezika se nikad nije radilo radi samog jezika već radi promoviranja određenog društvenog modela. Važno je napomenuti da je iskustvo kroz povijest pokazalo kako ustoličavanje državnog jezika ipak često ima namjeru isključivosti. Jezični modeli koji promoviraju jedan jezik iznad svih drugih uglavnom su alati za promoviranje etničkog ili nacionalnog identiteta i održavanje kulturalne i političke hegemonije jedne grupe, želje za jezičnom regulacijom uglavnom proizlaze iz etno nacionalističkog diskursa koje promovira monolitne društvene modele i u konfliktu je sa pluralističkim društvenim modelima. Mišljenje doktorice znanosti iz lingvistike pa se fokusirala na rad istraživanja slavenskih jezika. Zanima me vaš mišljenje o njezinom osvrtu.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Peović.
Peović, Katarina (RF)
Pa mislim drago mi je da ste citirali nekog ko evo i nije iz našeg znači znanstvenog kruga, nije iz našeg političkog kruga koji može neovisno gledati na taj zakon i ustvrditi da to sigurno je oblik hegemonije, kontrole, pokušaja discipliniranja govornika u jeziku.
Ali možda ljudi i ne razumiju koliko je to opasno jer im nije jasno da ono što jezična policija može uistinu do čega ona može dovesti, a mi smo tome svjedočili '90.-tih i onim razlikovnim rječnicima jel kad se svako bojao da ne upotrijebi neki srbizam jer bi bio iz društva izgnan možemo početi mucati, možemo početi strašiti se kako ćemo govoriti. Koncentrirati se na formu, a ne sadržaj i to je ta šizoglosija koja je sigurno posljedica ovakvih represivnih i hegemonijskih totalitarnih zakona.
Reiner, Željko (HDZ)
Povredu poslovnika dignuo je zastupnik Krstulović Opara. U čemu je povrijeđen poslovnik?
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Molim vas dajte mi opomenu jer ću prekršit čl. 238..
Kolegice Peović o kakvoj jezičnoj policiji koja će proganjati ljude vi govorite? U kojem ste vi to zakonu našli? Možda u nekom prokomunističkome priručniku kojim se školujete?
U ovom tekstu nema nikakve policije, nema represije, nema kazne, ovaj zakon je suvremen, moderan, uključiv, protiv nikoga nije, afirmativan je i primjenjiv je u svim, rekao bih svim modernim jezicima sa drugim važnim komponentama koje proizlaze iz hrvatske kulturne …/Upadica Reiner: Hvala./… jezične baštine.
Reiner, Željko (HDZ)
Naravno, da je to ovaj, za opomenu. Idemo sad na repliku poštovanog zastupnika Grmoje.
Grmoja, Nikola (MOST)
Ovdje se svašta moglo čuti od toga da u Srbiji dakle se neće i da, da Srbiji u biti nije stalo do toga što se događa u Hrvatskoj, kakav se zakon donosi. Mi imamo činjenice dakle gdje se i ikavski i hrvatski govor proglašava bunjevačkim, imamo posezanja za hrvatskom književnošću. Imamo niz situacija dakle ja ne znam gdje vi živite, o čemu vi pričate, a još mi je više čudno slušati zastupnice koje govore o tome kao da je nešto loše da u hrvatskoj dominira hrvatski jezik i kultura. Oni pričaju o nekoj hrvatskoj kulturnoj hegemoniji, da je to, da je to nekakva opasnost, što. Za koga je to opasnost? Zašto se vi bojite hrvatskog jezika, hrvatske kulture i hrvatskog identiteta. Čega se vi bojite? Ja, ja meni stvarno nije jasno što ja ovdje slušam. Evo.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Peović.
Peović, Katarina (RF)
Pa slušajte malo bolje, jel, mislim ono što sam ja. Nemoj Nikola govorit na nešto što je netko drugi reko, govori ono što sam ja rekla, znači ono što sam ja rekla da ovaj zakon neće imati nikakvog učinka na Srbiju i ako netko misli da će ovaj zakon imat učinka na Srbiju, onda ja mislim da taj sjedi u krivom parlamentu. Ovaj će zakon imati učinka na ljude koji žive u Hrvatskoj i on će ostavit duboke tragove na naše govornike našeg hrvatskog jezika i pokušava se ono rasprava svesti na potpune, mislim floskuletine i potpuno nepotrebne sukobe koji se ovdje uopće ne rješavaju ovim zakonom. Ovim zakonom se kriminaliziraju dijalekti. I ako ste toliko zainteresirani za hrvatski jezik, onda bi ste vi kao nekakvi suverenisti trebali govorit ovo što ja govorim. Pa oni su isto kao, oni se proglašavaju isto nekim, jel tako Nikola, ne znam. Jel vi jeste, ne znam točno više …/Upadica Reiner: Dobro, hvala lijepa./… tko je, tko nije.
Reiner, Željko (HDZ)
Sada repliku ima poštovani zastupnik Milanović Litre.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Ne znam evo, meni je nevjerojatno slušati ovdje vas kako govorite o totalitarnom zakonu što ste spomenuli tijekom svog izlaganja, a vi ste zapravo zadojeni totalitarnim ideologijama koje su doživjele svoju propast i koje ne funkcioniraju u današnjem modernom svijetu. To je vaša rezonanca zapravo cijelog ovoga danas, ovoga danas ovaj što smo slušali od vas, a šizofreno je bilo slušati kako govorite o ljudskim pravima i citirate ovaj, ljudska prava ovdje. Vaša doktrina, odnosno vaša ideologija koja je zastupljena bila, bila je zapravo izvorno od Vuka Karadžića koji je tražio jedno ujedinjenje štokavaca i koji je posijao sjene velikosrpske hegemonije, a kasnije Tito '54. godine ako ne varam u Novosadskom dogovoru je proglasio to hrvatsko-srpskim jezikom. I danas od vas slušamo da je ovaj zakon nepotreban. Pa to je stvarno nevjerojatno, ja mislim da to nitko nije očekivao.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Peović.
Peović, Katarina (RF)
Pa genijalno je da vi ne razumijete da kajkavski i čakavskog nema u Srbiji. Ne znam da li vam je to poznato, znači, vi branite štokavski dijalekt koji vas povezuje sa Vukom Karadžićem, ali dobro, otom-potom. Znači ja bi još, još vas upozorila da postoji jedno lijepo istraživanje parlametra koje je gledalo učestalost upotrebe termina Jugoslavija, Tito itd., vi ste negdje na samom vrhu. Nitko tko se uopće smatra ljevicom nije niti blizu tog vrha. Znači, to vam živi stvarno samo u vašim glavama i vi nemate o čemu pričat ako nema Jugoslavije. Jer ovo vam je prilike da pokažete svoj suverenizam, da obranite hrvatske dijalekte. Ljudi u školi neće više moć govorit ća niti kaj. I umjesto da vi stojite sad tu sa mnom i branite dijalekte, vi o nekoj Jugoslaviji. Potpuno promašeno.
Reiner, Željko (HDZ)
Kolega Milanović Litre ima. Ja ću vam dat naravno povredu Poslovnika, vodite računa da vam je to treća. Izvolite.
Milanović Litre, Marko (Hrvatski suverenisti)
Hvala vam poštovani predsjedavajući.
Kolegice, 238. Kolegice Peović ako i jesam spominjao Jugoslaviju i Tita, to je najvjerojatnije zbog vas i vaših drugova koji ju ne spominjete ali sasvim sigurno želite da se provode njezine politike i politike bravara koje su propale, koje su dokazane da nisu funkcionirale, a to što ja spominjem, ja samo upozoravam hrvatski narod da takvi ljudi postoje u Hrvatskom saboru i da ovdje sjede.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, ja vam temeljem čl. 240. st. 2. moram izreći opomenu s oduzimanjem riječi do kraja rasprave o ovoj temi odnosno za današnji dan.
Ovaj, sad će pojedinačno govorit poštovana zastupnica Urša Raukar-Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Dakle, Ivan Kukuljević Sakcinski pa da spomenem i činjenicu da mi je šukundjed što ne znači ništa da sam ja zbog toga pozvanija govoriti o hrvatskom jeziku, ali naprosto je bio moj šukundjed, borio se politički u 19. stoljeću da hrvatski jezik postane službeni jezik dok je Hrvatska bila u državnim zajednicama pod Austrijom i pod Mađarskom. Danas u samostalnoj hrvatski gdje je Ustavom propisano da je u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, političko zalaganje za hrvatski jezik ipak postaje tužno politikanstvo pred izbore ili možda želja pojedinaca da budu upisani u povijest kao novi kukuljevići, hrabri borci za hrvatski jezik. U samostalnoj Hrvatskoj u kojoj je službeni jezik ponavljam, hrvatski jezik. Pa moram priznati da mi se to ne čini ni osobito hrabrim, a bome ni revolucionarnim. Što nam donosi ovaj Prijedlog zakona? Prije svega činjenicu da u izradi ovog prijedloga nisu bili uključena društva književnika, dakle književnici, pisci, oni koji žive od jezika i za jezik, koji jezik stvaraju i koji jezik čuvaju. Neshvatljivo i potpuno neprihvatljivo. Ovim Prijedlogom zakona osigurava se sloboda uporabe hrvatskog jezika.
Ja ne znam tko nama to brani da upotrebljavamo hrvatski jezik. Ne sjećam se niti jednog slučaja da se bilo kojem građaninu ili građanki onemogućila uporaba hrvatskog jezika u RH.
Sjećam se jedino da smo imali premijera koji je služio hrvatskom građevinama i ne sjećam se baš da su članovi Matice hrvatske ili HDZ-a koji danas inzistiraju na osiguranju sloboda i uporaba hrvatskog jezika i zaštiti hrvatskog jezika tada reagirali na premijera koji uopće nije znao hrvatski jezik ili da danas reagiraju na premijera koji, tako, voli koristiti i engleski i francuski i njemački pokazujući svoju, svoj, kakav je on poliglot i europejac, look at the numbers, kaže nama naš premijer.
Nisam čula da je netko od zagovornika ovog Prijedloga na to reagirao. Isto tako, nisam, osobno sam nedavno u jednoj raspravi o zakonu upozorila potpredsjednika Vlade g. Tomu Medveda da naziv institucija trebaju biti na hrvatskom jeziku i da je neprihvatljivo da se za novoustanovljeni centar u tom zakonom, zakonom propisuje jedino engleska kratica, OSINT, Open sources intelligence, bez ikakvog efekta, dakle potpredsjednik Vlade koja danas predlaže ovaj Zakon. To je bilo prije par mjeseci.
Ovim Zakonom se štiti hrvatski jezik. Ja se pitam od koga? Od engleskog jezika, od srpskog? Pa zašto se sumnja u snagu hrvatskog jezika, u njegovu ljepotu, u njegovu glazbenost, u njegovo bogatstvo, u hrvatsku književnost, u hrvatsku poeziju? Jezik ne poznaje granice. Otima se političkim i politikantskim sapinjanjima. Isprepleće se s drugim jezicima i tako se obogaćuje i nema te snage koja će spriječiti i ukrotiti jezik u nečije uske političke ili politikantske interese.
Ovaj Prijedlog zakona predviđa političko tijelo, vijeće koje osniva Vlada koja će brinuti li skrbiti o društvene ulozi i pravnom položaju hrvatskog jezika u Hrvatskoj, o promicanju korištenja hrvatskog jezika u službenoj i javnoj uporabi. Ja sam malo zbunjena. Kojim jezikom mi onda to govorimo?
Koji je to, po Ustavu RH, službeni jezik u RH? Koji mi, koji jezik djeca uče kao materinji jezik i na kojem jeziku se drži nastava u obrazovnim ustanovama, od vrtića do sveučilišta? Doista, ove odredbe su neki vremeplov koji nas vraća u 40-e g. 19. st. kada se Kukuljević zajedno s Ilircima borio da hrvatski jezik postane službeni jezik. I da, u tom Vijeću nisu predviđeni predstavnici udruga književnika niti HND-a. Objašnjenje da se odredbe ovog Zakona na njih ne odnose pa zato nisu predviđene u tom Vijeću su doista poražavajuće jer ako netko, ako je netko pozvan da uz jezikoslovce govori i brine o jeziku, to su sigurno književnici, pisci i pjesnici novinari, ljudi kojima je pisana riječ i oružje i oruđe njihovog poziva i uloge u društvu. Dakle imamo 15 članova vijeća koje osniva politika, Vlada i koji imaju ekskluzivno pravo arbitrirati o nečem vrlo važnom i nečem što je kolektivno.
I da, ovaj Prijedlog zakona predviđa cijelu vojsku lektora koji će ući u sve pore državne i lokalne vlasti i uprave. Nije potpuno jasno gdje će se naći toliki broj lektora, ali se vidi jedna zgodna mogućnost za zapošljavanje podobnih kadrova i otvaranje biznisa za .../nerazumljivo/... za firme za vanjske lektorske usluge.
Ako se samo malo stvari otmu političkoj kontroli, lektoru mogu u sekundi postati i jezična policija od koje će strahovati govornici hrvatskog jezika. Kako će lektori paziti na provedbu odluka vijeća instituta, a istodobno osigurati i slobodu upotrebe, a upravo ovaj Zakon sadrži niz stavki kojima se ta sloboda, ovisi o tome tko drži vlast, može ozbiljno ugroziti.
Svakako ovakva politička kontrola jezika preko vijeća i vojske lektora može nam ponovno vratiti pokušaj uguravanja riječi kao što su zrakomlat i dalekovidnica koji hrvatski jezik nije usvojio. Ovaj Prijedlog zakona jest potpuno anakron, ne razumije niti slijedi navike usmjerenja ili potrebe mladih generacija, promjene u načinu pisanja, pismenosti, komunikacije, a digitalna komunikacija i umjetna inteligencija daleki su SF za naše matičare.
Prilika je to samo s jedne strane za nova uhljebljivanja u neke politička vijeća, grupica onih koji će raspravljati o jeziku izvan vremena i prostora i s druge strane, busanja vladajućih u domoljubna prsa, kako je, eto, njima stalo do hrvatskog jezika pred izbore.
Ali, pogledajmo stvari iz drugog ugla. Kakvi su nam rezultati o čitanosti i kupovini knjiga u Hrvatskoj? Gotovo 60% građana RH u godinu dana nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu. Tek svaki 5. građanin kupio je knjigu i tako kupovina knjiga stagnira već podosta godina. Eto, ja mislim da bismo o tome trebali raspravljati i tražiti rješenja kako takve poražavajuće statistike možemo poboljšati.
Potrebna nam je svijest o golemom skoku i promjenama u samom pisanju, čitanju, komuniciranju, da imamo već tu prisutnu umjetnu inteligenciju, da se javni jezik izmijenio. Trebaju nam programi, trebaju nam projekti, a ne vijeća akademika i matičara koji razglabaju nad riječima i nekakvi odbori koji se boje propisati lektiru koja bi tematski i sadržajno odgovarala duhu vremena.
Željeli bismo čuti od Ministarstva kulture kakvi su rezultati Nacionalne strategije o poticanju čitanja od 2017.-2022. Kakvi su rezultati programa Godine čitanja 2021. koja se protekla i na '22.? Nažalost po rezultatima istraživanja čitanosti, nisu optimistični.
Željeli bismo čuti od Ministarstva kulture nove, konkretne akcijske planove čitanja, poticanja pismenosti, digitalizacije jezične baštine, poticanja prijevoda i promoviranja hrvatske knjiženosti u inozemstvu kako bi se ta poražavajuća statistika promijenila na bolje. Željeli bismo da Ministarstvo obrazovanja konačno krene u pravo i sveobuhvatnu reformu obrazovanja na tragu one koja je grubo prekinuta 2016., da se lektira propisuje, čita i obrađuje u skladu s potrebama i interesima mlade generacije.
Mlade generacije koja masovno odlazi iz ove države jer im je preko glave, između ostalog, i ovakvih rasprava. Zaključno, potrebna su takve akcije Ministarstva kulture i Ministarstva obrazovanja. Jedino tako ćemo na pravi način u ovom trenutku nastaviti borbu Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Iliraca za hrvatski jezik. Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Imamo nekoliko replika. Prva je poštovanog zastupnika Bauka.
Bauk, Arsen (SDP)
Zahvaljujem. Kolegice Raukar, iznijeli ste niz dobrih zapažanja, ali meni je posebno, a tiče se, između ostalog i povijesnih tema jer ste nam obznanili i dio obiteljskog, kako se to hrvatski kaže, backgrounda, ovaj, dakle od 1102., od kad je Hrvatska pod stranim vladarima, nismo imali ni zakon o hrvatskom jeziku niti samostalnu državu, a hrvatski jezik i hrvatski narod su preživjeli.
Preživio je hrvatski jezik i Austro-Ugarsku, Ugarsku i Austriju, dio je bio pod Osmanskim carstvom, Hrvati iz BiH govore hrvatski jezik. Preživio je jednu i drugu Jugoslaviju i sada kad smo dobili samostalnu državu i postali članica EU i naš jezik je službeni jezik EU, sad odjednom hrvatski jezik u opasnosti i treba ga štititi. Moj jedini koga se još treba štititi je možda HDZ, pa neće nam valjda i jezik ukrasti.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Raukar-Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Da, moram priznati da je današnja rasprava ponekad u zamahu nekih govora, imala sam osjećaj kao da sam u nekoj državi u kojoj hrvati jezik nije službeni jezik, u kojoj imamo nekakvu stranu vlast ili neprijateljsku vlast pa se sada tako hrabro izlažemo opasnostima i borimo se za hrvatski jezik. Hrvatski jezik jest činjenica, on postoji stoljećima i opstao je, preživio je sve političke sustave i opstat će zahvaljujući govornicima hrvatskog jezika i mi moramo brinuti o ovome o čemu sam zadnje govorila, o tome zašto se u Hrvatskoj toliko malo čita. Trebamo brinuti o tome da napravimo programe, da imamo projekte koji će čitanje omasoviti, da se, da naprosto kultura čitanja postane nešto što imanentno hrvatskim građanima. Ja osobno mislim da je to ona prava borba i zaštita, ako ćemo tako reći, hrvatskog jezika.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović Opara.
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana gđo Urša Raukar. Vaš časni prečasnik je, naravno, priznajem, bio moje nadahnuće i zbog toga je možda nekima smetao moj, uvjetno rečeno, starinski jezik, ali vama ne daje pravo da odreknete pravo Hrvatima da imaju zakon o hrvatskome jeziku zbog toga jer imate, kako kaže g. Bauk, taj lijepi plemeniti backgroung.
To vam ne daje pravo da budete, da iznosite neistine i kad kažete da će Vijeće za hrvatski jezik biti imenovano od politike i zapravo političko tijelo. To vam ne daje pravo da manipulirate sa podacima koje nemate, a pogledajte podatke ceha književnika koji su nakon uspješnih sajmova u Osijeku, Splitu i Interliberu u Zagrebu pokazali da je sve veći broj mladih ljudi koji čitaju. Provjerite to i onda iznosite podatke ovdje.
Nemam previše vremena za ulaziti u debatu s vama, imam jako puno argumenata koji će vas razuvjeriti, vjerujem da građani ovo o čemu ja govorim znaju procijeniti i da znaju prave informacije.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Raukar-Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem. G. Opara. .../Upadica se ne čuje./... Krstulović Opara, oprostite, imate pravo. Nemam ja ništa ni protiv kakvog zakona, ali znate što se ja pitam, g. Krstulović Opara? Od ovih 2, 33 godine hrvatske samostalnosti, HDZ je na vlasti 25. Gdje je zakon bio u hrvatskom jeziku? Moglo bi se to postaviti pitanje i nekima, nekima drugima.
Ja vama mogu samo odgovoriti, da, što se tiče podataka, to su podaci koji su izašli na stranici modernih vremena, izneseni su u manifestaciji Noć knjige, to ove godine, '23. možete pogledati na stranicama, nisam govorila napamet i mi svi vrlo dobro znamo da je čitanje veliki problem u Hrvatskoj i ja ću ponovno ponoviti, ja smatram da se upravo takvim pozitivnim akcijama, pozitivnim programima …
.../Upadica: Hvala./... će se najviše napraviti za hrvatski jezik, a ne politikantstvom.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Krstulović Opara dignuo je povredu Poslovnika. U čemu je povrijeđen Poslovnik?
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Dajte mi opomenu za kršenje čl. 238. Moram ovo iskoristiti i odgovoriti gđi Urši Raukar Bramulin.
Zakon se donosi u ovome vremenu jer je hrvatska Vlada i hrvatski narod završio jedan veliki proces dovršavanja svih ciljeva, svih strateških ciljeva, postali smo duboko integrirani u Europu, osigurali smo zemlju, osigurali smo njezino funkcioniranje, sad je vrijeme da se posvetimo sebi, svome blagu, svom identitetu i zaštitimo ono najvrjednije kroz stoljeće što nas je sačuvalo. Jezik nas je sačuvao, jezik će nas sačuvati. Naše je dužnost brinuti o njemu na način kako su brinuli naši prečasnici. Nisu imali te, tih alata, mi ih imamo i mi ćemo ih iskoristiti.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro. To je bila replika pa vam moram dati opomenu. Druga vam je opomena .../Govornik se ne razumije./...
Kolegica Orešković ima repliku sada.
Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Kolegice Raukar Gamulin, evo kao nasljednici za Ivana Kukuljevića Sakcinskog, čestitam vam na vašem sjajnom govoru. Tri kratke opaske. Prvo, rekli ste da danas mladi malo čitaju, vrlo vjerojatno malo čitaju, ali sasvim sigurno više od danas razriješenog i novoimenovanog ministra, a i neki drugi ministri iz ove Vlade bi se tu mogli pridodati.
Drugo, di je bio HDZ do sada? Pa evo, 2010. i 2012. bili su protiv donošenja ovakvog zakona jer su smatrali da za njim nema potrebe. Ali, ono najvažnije što bih vas htjela pitati, što mislite o čl. 16 st. 2 pa podstavak d kaže ovako, razvoj nazivlja na hrvatskom standardnom jeziku u okviru normiranja i jezičnoga planiranja, imam dva nova naziva, jedan bi bio koruptokracija, to bi bila vladavina koruptivno osuđene političke stranke državom, koruptokracija, jasno samo po sebi, drugi naziv mi mogao biti njonjizacija institucija. To je ono kada institucije nemaju snagu…
.../Upadica: Hvala. Poštovana zastupnica… /... provoditi ono što bi po Ustavu i zakonima trebale.
Reiner, Željko (HDZ)
… Raukar-Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Dakle ono što, da, dugujem zapravo odgovor, sad, koristit ću, ispričavam se, kolegice, g. Krstuloviću Opari, vijeće jest političko tijelo. Vlada ga bira. Vlada je političko tijelo, mislim, vrlo jednostavno. Ne vidim u tome, to je naprosto činjenica.
A što se tiče novih riječi, da, nove riječi, ovo vam sa –kracija, ovo, koruptokracija, morali bismo naći hrvatske inačice, upravo to je ono što se nastojalo raditi 90-ih, to silovanje, oprostite, da iskoristim tu grubu riječ, ali doista se radilo o tome, sjećamo se svi ili mi stariji, koliko se u medijima forsiralo te .../nerazumljivo/... te riječi kao što je, koje sam spomenula, zrakomlat, npr. ili dalekovidnica pa eto, jezik se izborio i jezik je jači od nas, jezik je jači od politike, a …
.../Upadica: Dobro. Sljedeća rasprava bit će … /... naročito od politikantstva. Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
… poštovanog zastupnika Arsena Bauka.
U, pa tu vidim da se radi o, skoro pa o korupciji.
Bauk, Arsen (SDP)
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Optimisti kažu da je čaša polupuna, a pesimisti da je čaša poluprazna, tako da, moju jutarnju repliku da je zakon sličan ono što se može nazvati nothing burger, Vlada bi trebala shvatiti kao pohvalu, odnosno mogli ste i puno gore, toga sam se i bojao, ali niste, ali mogli ste, a neki i to zamjeraju.
Donji dom španjolskog parlamenta je prije 2 mjeseca, prvi put je dopustio govore na katalonskom, baskijskom i galicijskom, poslije sam pročitao galješkom, ne znam kako se točno izgovara, jeziku, i to u sklopu dogovora dakle socijalističkog premijera Sancheza sa strankama koje zastupaju te etničke lingvističke ili druge zajednice. To pokazuje da u zemljama koje su dugo u EU, koje su dugo samostalne, ne da su samostalne, bile su kolonijalne sile, pitanje jezika, identiteta i svega onoga je i dalje bitno političko pitanje.
Ne samo to, danas su predstavnici tih stranaka zatražile da španjolska vlada zatraži od EU da se ti govori budu službeni i u EU. Ja mislim da je Hrvatska i hrvatski narod i hrvatski jezik samom činjenicom da je Hrvatska članica EU u boljoj poziciji nego katalonski, baskijski i galicijski jezik i u tom smislu ono što sam rekao kolegici Raukar, doista je upitno koji je smisao i cilj donošenja Zakona o jeziku, da ga se zaštiti, kad je naš jezik preživio sve ove povijesne Scile i Haribde, ne znam je li to točno hrvatski, jesam dobro izgovorio, ovoga, kroz stoljeća.
Uostalom, nakon mišljenja Vlade RH iz 2010. g. čiji je član bio i današnji ministar Fuchs da taj Zakon nije potreban, koristili su se argumenti za koje danas kolege iz HDZ-a, zastupnike koji ih koriste maltene optužuju za nedovoljnu razinu domoljublja.
I zbog toga u tom smislu su snažniji, to dodatni argument za to da je ovo predizborni zakon i nema tu ništa, ništa nelogično, ono što bih ja ipak kolege sa desnice, iz oporbe, oni koji se deklariraju kao desne oporbene stranke, da im nije, ja mislim da ustvari nema potrebe da u tom smislu oni pušu u predizborna jedra HDZ-a, mislim da to njima neće donijeti koristi, a HDZ-u hoće, ali to je moje, to je moje, ovaj, to je moje mišljenje.
Kada govorimo o razlici hrvatskog ili srpskog jezika, onda me, mislim da ću, gđo ministrice i predložiti amandman na drugo čitanje zakona, da se sada 200 i nešto godina, da kajkavski narječje bude službeni standardni hrvatski jezik, a nakon toga, za 200 godina čakavsko, tako da ćemo se 400 godina sigurno razlikovati od srpskog jezika jer oni nemaju ni čakavsko ni kajkavsko narječje.
Je l' tak? Prema tome, prema tome, to je ovaj jedna nepotrebna, nepotrebna ovoga, rasprava, dakle ja kad gledam emisije iz BiH, onda kad Hrvati, recimo, u parlamentu krenu govoriti hrvatski, ja njih razumijem, onda dođu Bošnjaci i znate što se desi? I njih razumijem. A onda dođu Srbi i njih razumijem, čak ne pričaju ekavicu. Onda pogledam crnogorski parlament, i njih razumijem. Onda u Srbiji, njih razumijem iako ne razumijem zašto to govore, ali razumijem što govore. Prema tome, prema tome, ta priča je potpuno nebitna.
Primjerice, imamo skupinu osoba za koje mi tvrdimo da su Hrvati, a oni sami za sebe tvrde da nisu Hrvati. To su tzv. Bunjevci koji govore tzv. bunjevačkim jezikom. Rekao sam, kolegice Burić, tzv. bunjevački jezik, iako oni smatraju da oni nisu Hrvati i da je njihov jezik bunjevački i dosta sliči jeziku ikavskom, ovaj narječju, dijalektu, što li to već.
Također, čuo sam i jednog mog dobrog prijatelja da govori o hrvatskim jezicima, odnosno da su tri narječja, ustvari tri jezika i da smo odabrali štokavski za standard i okej. Ja sam inače u školi najviše volio matematiku, znam, takav sam, čudan pomalo, ali imao sam i predmet koji se zvao hrvatski ili srpski jezik. Obično bi imao četvorku iz njega, iz hrvatskog 5, iz srpskog 3 pa je to u prosjeku bila četvorka. E, i kažu mi, ustvari ja sam za sebe mislim, ako mi ovako dobro ide u govorima, kad sam učio u školi hrvatski ili srpski jezik, zamislite što bi tek bilo od mene da sam učio samo hrvatski. Gdje bi mi bio kraj, kolegice i kolege?
A većina vas je isto, čini mi se, imala predmet koji se tako zvao, na svu sreću, ovoga, moja učiteljica u, predmetne nastave nije bila iz mog mjesta pa je čak i govorila hrvatski, ali one koje su bile iz mog mjesta su ono imale jednu, jednu ovako zanimljivu kombinaciju čakavskog pučiškog dijalekta jer pazite, ovi iz Povlja odakle mi je mama, govore skroz drugačije, a ovi iz Pražnica, 7 km dalje imaju jedan, jedan ovako melodičan, melodičan naglasak. Mi, mi smo inače zadirkivali da pjevaju dok govore.
Znalo mi je smetati u crtićima, vjerovali ili ne i to sam čak prije jedno 15 godina u Saboru i rekao, uvijek kada bi bio nekakav onako malo otkačeniji tip u crtićima, bila je sinkronizacija na dalmatinski dijalekt. Baš me to smetalo. Smetali su me i lokalizmi na televiziji nacionalnoj, bilo je previše, po mom mišljenju tada, ovoga kajkavskog govora, odnosno zagrebačkog slenga na hrvatskoj televiziji, ali to mi je samo smetalo, to je stvar ukusa, dakle nije bilo problematično jer lancun se i dalje kaže lancun i nema toga koji će sad meni u 50 i nekoj godini me natjerati da je to plahta u svakodnevnom jeziku.
Bila mi je zanimljiva jedna anegdota koju ću vam ispričati. 2010. g. bio sam na ručku u jednom splitskom restoranu, za ovu prigodu nije bitno tko je platio i ovoga, i donijeli su nam maslinovo ulje i zamislite šoka kad su mi donijeli istarsko maslinovo ulje u splitskom restoranu. .../Upadica se ne čuje./...
Ne. A kako je osoba s kojom sam bio na ručku, bila iz ovih krajeva i ja sam se najnormalnije okrenuo njoj i ljutito rekao kaj su nam ovo donijeli, a zamislite onda tek mog šoka kad sam skužio šta sam izgovorio. Prema tome, bez zakona o hrvatskom jeziku, ja sam sva tri dijalekta relativno dobro svladao i nema tog zakona koji će me sada natjerati da to promijenim. Ja čak ne mislim da je to loše.
Ako iz nekog čudnog razloga mi prestane politička karijera, idem djeci predavati matematiku, to će inače biti na Braču ako bude jer znači, tako, tako sam nekako planirao, onda ću i dalje pokušati govoriti tako da me oni razumiju. A oće to bit kut ili kantun, to ćemo vidjeti od toga kako to pedagoški bude djeci, ovoga, u tom trenutku, odgovaralo.
Poštovane kolegice i kolege, u ime Kluba Domovinskog pokreta Zlatko Hasanbegović je spomenuo nešto što se zvalo .../nerazumljivo/... nazdravičarsko domoljublje ili nazdravičarske upadice i tome slično, oko ovog Zakona, koje su dolazili, neću reći čak ni sa desne strane sabornice. Ja bi tu ustvari tri strane, evo tri narječja, tri strane. Dakle oni koji smatraju zakon ne treba, oni koji smatraju da zakon treba i oni koji smatraju da zakon treba ako će im to donijeti nekakav politički poen i to su tri skupine u ovome Saboru o ovome zakonu. Prema tome, da citiram jednoga koji je govorio krivu verziju hrvatskoga, tzv. srpski, kako je samo za sebe reći, srce se svugdje kaže srce i tu Boga nema.
Ne znam što je mislio pod time, ali nije mislio na ovu religijsku, nego da nema toga koji će to promijeniti nikakav zakon i ništa drugo. Dakle jeziku je svejedno, nama nije svejedno jer kad nam postane svejedno, onda bi trebali otići odavde. Neću podržati prijedlog zakona u prvom čitanju, mada me je, ovoga, kolega Opara malo zaintrigirao kad je citirao Vladimira Nazora i još je rekao da je bio predsjednik Prezidijuma Narodne Republike Hrvatske, nije, je li? Ali citirali ste ga i citirali ste njegovu pjesmu, on je Bračanin. To isto može bit argument. Vidim da imam nešto replika pa ćemo nastaviti.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Prva replika je poštovane zastupnice Posavec Krivec.
Posavec Krivec, Ivana (Socijaldemokrati)
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Dragi Arsene, prije više od 20 godina si me naučio što je to šugaman. Do tada to nisam znala. Nadam se da si i ti nešto naučio od mene od mog kajkavskog. Ali, vidiš, ovaj Zakon ne priječi ni tebi ni meni da govorimo svojim narječjima, da govorimo svojim mjesnim jezicima. Ovaj Zakon samo traži da u službenom dopisivanju i govorenju budemo na standardnom hrvatskom jeziku i to, čini mi se, više u pisanom obliku, nego u govornom obliku i zato bi voljela da ti i dalje pričaš o šugamanima, a ja o nekim svojim stvarima i kad se ti vratiš u školu i djeci predaješ matematiku, da koristiš svoje riječi i da te svi razumiju, a ja nešto što sam naučila iz povijesti, da isto tako kažem na svom hrvatskom istoj toj djeci i da u budućnosti zajedno oplemenjujemo taj govor.
Reiner, Željko (HDZ)
Prije nego što dam odgovor na repliku, moram dati povredu Poslovnika kolegi Krstuloviću Opari. U čemu je povrijeđen Poslovnik?
Krstulović Opara, Andro (HDZ)
Dat ćete mi još jednu opomenu. 238.
.../Upadica: To će nažalost biti treća ako … /... Je.
Ali nemojte mi oduzimati vrime jerbo san osta kratko dok se s vama tumačim pa mi vratite nazad.
.../Upadica: E, dobit ćete vi vrime. Dobit ćete./... Hvala lipa.
Šjor Arsene, lipo ste parićali ovu istoriju. Tili ste nas smistit i učinit dišpet sa svojim batudama i lipo ste rekli da ćete poći u skulu zajedno sa meštrovicima čine matematiku. Tamo vam je i misto.
E, i nećete nan uspit ovdje protumačit jerbo ste iz toga tamo livoga kantuna otišli puno puno …/Govornik se ne razumije./…. Ovoga će zakona bit, tili vi to ili ne tili.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro, ovaj moram temeljem čl. 240. st. 2. dati opomenu i ovaj oduzet riječ do kraja rasprave o ovoj temi.
S obzirom da je sad ovaj suprug Dalmatinke mogao bi i na čakavskom, ali nećemo.
Odgovor, odgovor poštovanog zastupnika.
Bauk, Arsen (SDP)
Poštovana kolegice Posavec Krivec, ovaj zakon nam govori da je podne u 12 sati, pa na kojem se jeziku inače dosad ovoga vršila službena korespondencija tijela državne uprave i svih ostalih? Na hrvatskom standardnom književnom jeziku jer je po čl. 12. Ustava u RH u službenoj upotrebi hrvatski jezik i čak i kad bi netko krenuo napisati dopis na bilo kojoj iskrivljenoj inačici koristeći ne znam koje riječi i dalje ne bi bio sankcioniran po, po ovome zakonu, ono zamolio bi ga, molim, molimo vas da nam objasnite što je re…, što, što ste, što je pjesnik htio reći i upravo zato sam ovaj zakon nazvao „nothingburger“. Kad bi znao hrvatsku varijantu ili inačicu toga rekao bih onda, al to je jedan anglizam koji mi je simpatičniji u ovom trenutku, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Burić.
Burić, Majda (HDZ)
Hvala vam poštovani zastupniče Bauk, ja znam da se vi volite često zezati i zafrkavati, ali mislim da je ova tema puno, puno preozbiljna da bi se ona redikulizirala i banalizirala.
Ono što vam također želim naglasiti jest da mlađe starojezično razdoblje u razvoju hrvatskoga jezika, dakle skrenuti pozornost na 13. i 14. stoljeće kad se ustvari razdvajaju starohrvatski i starosrpski jezik i starosrpski se odnosi na raške dijalekte, a starohrvatski na panonske, primorske i dinarske i upravo to što sam rekla jest ustvari evidentna razlika u strukturama tih organskih sustava triju jezika koji su se razvili iz zajedničkog zapadno južnoslavenskog prajezika.
I odgovorite mi na pitanje zašto kao ministar u Vladi Milanovića niste spriječili raspuštanje Vijeća za normu hrvatskoga jezika?
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Bauk.
Bauk, Arsen (SDP)
Zahvaljujem, nisam spriječio jer nisam mogao, a vjerojatno nisam ni znao, da budemo iskreni. Nisam se time bavio, to je meni u tom trenutku bila, kako predsjednik Vlade voli reći, ne tema, eto to je odgovor.
Što se tiče, što se tiče ovoga što ste pitali oko odnosno što ste komentirali oko izričaja. Pa ja mislim da je neke stvari zbog, upotrijebit ću ponovo izraz tzv. plenkizam, dedramatizacije i relaksacije dobro reći na jedan malo slobodniji i opušteniji način da se ipak vidi da to nije ništa onako, da to nije nikakav bauk s malim b, nije ni otrovno kao arsen sa velikim A, tako da, tako da je to način na koji o nekim temama komuniciram, a pomnom analizom zakonskog prijedloga ocijenio sam da ovoga o ovoj temu mogu i malo lepršavije zato što se i nakon usvajanja ovog zakona …/Upadica Reiner: Hvala./…hrvatski jezik će ostat hrvatski jezik i ništa se neće promijeniti, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Katarina Peović.
Peović, Katarina (RF)
Kolega Bauk, ne znam, mene sad malo vi tu zbunjujete. Da, nije, nije mi baš nekako jasno kako to sad, tu se neka ljevica formira koja se staje uz čakavski i kajkavski govor, a ova desnica se staje uz štokavsko narječje Vuka Karadžića, pa čini mi se koda dolazi do nekih čudesnih preokreta u kojima bi možda naše političke pozicije mogle bestragom nestati i možda bismo se mogli probuditi u šoku vlastitih identitetskih politika. Ne znam da li ste toga svjesni, ali šalu na stranu. Ovaj vi ste rekli da ćete vi kao profesor matematike govorit na svom mjesnom govoru, ali to vam neće biti nažalost omogućeno ovim zakonom osim ako ne postoji baš neki, baš specijalni razlog zašto ćete na tom govoru morati objasniti neke matematičke pojmove.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Bauk.
Bauk, Arsen (SDP)
Neće me imat ko kaznit, jel me neće imat ko kaznit na temelju kojeg članka zakona.
…/Upadica Peović: Sad./…
Sad? Ha slušaj, dakle što se tiče ovoga, ovog, ove relativizacije političkih, političkih odnosa koje ste rekli, dosta ima takvih slučajeva, slučajeva u Hr…, sve je počelo od toga kad smo mi postali bolji od Slovenaca u skijanju, a oni od nas u košarci, otada vam se sve ovoga relativiziralo, tako i ovo. Dakle, kada je 2009.g. čini mi se HDZ radio s SDSS-om koaliciju u Vukovaru onda a) nije bilo Ministarstvo branitelja i ćirilica je bila definirana u Statutu kao službeno pismo o glasovima HDZ-a i SDSS-a, a ona je došla 2012.g., vukovarski branitelj i logoraš je postao ministar branitelja, ovoga mi smo nastavili provodit Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, a odjednom je to postao problem za kolege iz HDZ-a, tako vam je i ovo, sve vam je relativno.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Vesna Bedeković će sad govoriti.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala vam lijepa.
Evo poštovane kolegice i kolege, ako ja dobro pamtim i dobro gledam na sat mi sad negdje već ulazimo u 6. sat čini mi se rasprave, jel tako, negdje od 11 i pol, pola, pola 12 raspravljamo o Zakonu o hrvatskom jeziku i to je dobro, dobro je da smo proveli i da provodimo ovu raspravu, da iznosimo svoje stavove i ja sam pokušala evo tijekom ove rasprave pratiti i nekako bilježiti i zapisivati neke razloge protiv, protiv zakona. Prvo ovako redom sam ih popisala prvo kaže zakon neće ništa promijeniti, pa onda razlog zakon je besmislen i nepotreban, pa onda teza da se jezik zakonom ne može zaštititi, pa onda pitanje treba li nam uopće Zakon o hrvatskom jeziku, pa onda zanimljivo pitanje a gdje ćemo nabaviti svu tu četu lektora, pa onda pitanje treba li ili ne treba u zakonu biti sankcija, pa određeni dio kolegica i kolega žale što sankcija nema jer onda nema li teško imaju na što prigovarati, ali da ih i ima oni ne bi ih prihvatili i ne bi za to glasali. Onda tu imamo tvrdnju da je ovo jedan od najtotalitarnijih zakona, da je on puristički. Onda imamo razloga dakle zakon odnosno o zakonu se raspravlja uopći obljetnice Vukovara ne bi li se postigao dodatni nacionalni naboj, pa onda imamo slijedeću tvrdnju, tezu da zakon donosimo u predizborno vrijeme ne bismo li malo zahrvatali i ne bismo li dobili još koji i pokoji glas više, pa onda idemo isto tako sa primjenom korištenjem određenih pojmova poput hrvatskog standardnog dijalekta. Ja za taj pojam nisam nikad čula, ja nisam lingvist ali sam pitala moje poštovane profesore taj, taj pojam izraz hrvatski standardni dijalekt ne postoji, a ide u prilog dakle protivljenju s razlogom da ovaj zakon ugrožava hrvatski standardni dijalekt. I evo sad smo čuli tezu maloprije promišljanje da ljevica podupire ća i kaj, a desnica da se opredjeljuje za što.
Ja moram reći da sada kad ovo sve dakle stavim na, na okup neke od ovih razloga mi je dosta bilo teško, teško slušati, a ja ću onda s obzirom da sam ja kajkavka se malo našaliti zaista uz dužno poštovanje prema svima jer svi imamo pravo izreći svoj razlog ili svoje protivljenje ili razlog radi, radi kojega smo za zakon pa ću reć kad sve ovo stavim i pobrojim rekla bih svojim mjesnim kajkavskim govorom, mojim obiteljskim kajkavskim govorom koji su me naučili moji bake, djedovi, mama, tata rekla bih rešibivas no sila nego slušava, kad sve ovo pobrojimo.
Dakle, što je bitno ovdje? Bitno i najvažnije je da ovaj zakon trebamo donijeti i važno je naglasiti da jezik treba njegovati i da jezik treba čuvati. Važno je naglasiti da je ovaj zakon moderan, da je ovaj zakon uključiv, da zakon ne brani, da zakon ne ulazi u privatnu komunikaciju, da zakon ne ulazi i ne brani umjetnički izričaj, zakon skrbi o budućnosti hrvatskog jezika. To je važno ovdje naglasiti, skrbi o budućnosti hrvatskog jezika i predstavlja temelj za oblikovane, oblikovanje jezične politike u smislu između ostaloga skrbi za hrvatski jezik u budućnosti u globaliziranom vremenu. Već sam rekla da povijesno gledajući je hrvatski jezik preživio sva moguća svojatanja i da smo dakle pod različitim zastavama uspjeli sačuvati svoj identitet, da smo uspjeli sačuvati svoj jezik kao bitno obilježje identiteta, ali kad govorimo o suvremenom dobu. Dakle, to su činjenice povijesne kojih svi moramo biti svjesni, moramo iz znati, a kad govorimo o suvremenom dobu onda svakako moramo naglasiti da je naš hrvatski jezik dobio svojevrsno priznanje ja ću reći onog trenutka kada je ulaskom u Hrvatske u punopravno članstvo EU postao prihvaćeni ovaj i jedan od službenih jezika EU.
Ono što je važno naglasiti da moramo biti svjesni vremena u kom živimo. Živimo u 21. stoljeću, moramo biti svjesni položaja hrvatskog jezika u kontekstu izazova suvremenog doba. Doba koje je više nego ikad obilježeno promjenom komunikacijskih paradigmi koje slijede nove digitalne trendove. I zato ja smatram da je ovaj zakon između ostaloga i svojevrstan štit od tih novih globalnih nasrtaja i zato ga je, zato ga je važno donijeti. I naglasit ću ponovno ono što sam rekla već nekoliko puta u više replika da je zapravo donošenje zakona jedan posve prirodan i razumljiv politički čin jedne suverene države, a to Hrvatska i jest kako bi upravo svoj standardni, dakle standardni jezik koji počiva naglasit ću i ponoviti na zlatnoj formuli tog jedinstva ća, kaj, što, što bolje uredila, što bolje učvrstila, zaštitila kao što su to učinile mnoge zemlje članice EU. I naravno ono što ću ponovno naglasiti zaštitila, učvrstila, uredila kako bi temeljem ovog zakona mogli nastaviti oblikovati našu jezičnu politiku. Dakle, u zakonu izrijekom stoji da će vijeće u određenom zakonskom roku, a to je 2 godine načiniti dakle nacionalni plan razvoja hrvatskog jezika kao, kao strateški, kao strateški dokument na temelju kojega dakle idemo dalje sa dakle provođenjem naše jezične politike.
Zašto je važno u vremenu u kome živimo promišljati jezičnu, jezičnu politiku? Prije svega da bi se hrvatski jezik mogao dakle standardni hrvatski jezik o njemu govorim, da bi se mogao razvijati u skladu s najvišim i profesionalnim i etičkim ali i civilizacijskim standardom i kako bismo hrvatskom našem jeziku zapravo osigurali jednu promišljenu i dobro planiranu budućnost jel.
Dakle, sljedeća stvar dakle ono što evo zaista uz dužno poštovanje to je ta priča o tome da će trebati puno lektora, da nećemo gdje ćemo naći sve te silne lektore, kako ćemo, što ćemo, mene evo uz dužno poštovanje malo to vuče na svojevrsni defetizam. Dakle, šta ćemo, ne možemo mi to unaprijed, ne možemo naći te stotine lektora, ali mislim pa zar sad nismo u situaciji u situaciji da na radiju, televiziji, pa na kraju krajeva pisani radovi prije objave moraju se lektorirati. I sada imamo dakle veliki broj, hvala Bogu dakle, određeni stanoviti broj naših lektora koje ćemo u budućnosti naravno pojačati sukladno potrebama.
Opet kažem, mislim da u svim ovim našim raspravama na umu trebamo imati što je suština ovog zakona, to je uređivanje dakle, komunikacije uređivanje hrvatskog standardnog jezika u hrvatskom i javnom prostoru i naravno u prostoru EU čija smo članica.
Opet naglašavam, ovaj zakon ne ulazi u privatnu komunikaciju, ne ulazi u umjetnički izražaj. Dakle, vi možete, dakle umjetnici i dalje stvaraju na hrvatskom jeziku na način vrlo kreativan i upravo onakav koji njima odgovara. To je umjetničko izražavanje, to nije reguliranje standardnog hrvatskog jezika. Evoga, tu smo negdje s vremenom hvala vam lijepa.
Reiner, Željko (HDZ)
Imamo dvije replike, pardon prvo imamo povredu poslovnika kolegica Burić. U čem je povrijeđen poslovnik?
Burić, Majda (HDZ)
238. povrijeda poslovnika. Dakle, čuli smo danas puno izjava ovdje koje zaista nisu znanstveno utemeljene, a jedna od njih, jedna od neistina jest ona Karadžića o štokavskom narječju kao srpskom. Ta teza iznijeta prije više od 150 godina u njegovu pamfletu činjenično je neutemeljena i u znanosti odavno, odavno odbačena pa kako nemam repliku nego povredu poslovnika molim vas da to komentirate sa aspekta doktorice znanosti.
Reiner, Željko (HDZ)
Dobro to je bila replika, a ne povreda poslovnika pa ne možete dobiti odgovor od kolegice Bedeković. Ali repliku ima poštovana zastupnica RAukar Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Uvažena kolegice, kao što sam rekla 25 godina ste na vlasti, dva puta ste odbili glasati tj. glasali ste protiv Prijedloga Zakona o hrvatskom jeziku u tih 25 godina, sada ste osmu godinu na vlasti i sad tek ste vi tako hrabro i srčano se zalažete za zaštitu hrvatskog jezika. Ja zaista ne znam od koga zapravo tako srčano i hrabro cijela vaša ekipa kao da neki stranci ovdje vladaju.
Ali možete li mi objasniti zbog čega HDZ nije ranije donio taj zakon? Da li vam je možda trebalo prvo da Europa potvrdi hrvatski kao jezik? Zbog čega je trebalo 25 godina? To meni mislim zapravo mi to nije jasno zašto sada jer jesmo pred izbore, to naprosto jesmo? Zašto svih ovih osam godina ovih pa da uzmemo cijeli HDZ na vlasti 25? Eto to je moje pitanje.
Zahvaljujem.
Reiner, Željko (HDZ)
Odgovor poštovane zastupnice Bedeković.
Bedeković, Vesna (HDZ)
Hvala lijepa.
Poštovana kolegice Raukar Gamulin vi znate da ja vas izuzetno cijenim i poštujem, a znate i vrlo dobro vam je poznata činjenica da je HDZ …/Upadica Reiner: Možemo malo dozvoliti kolegici Bedeković da govori, može?/… i poznata je isto tako činjenica da je HDZ na vlasti već 15 godina, jednako tako je poznata činjenica da Možemo na tu istu vlast želi silom želi doći svim mogućim snagama i to istaknuvši gospođu Sandru Benčić vašu šeficu kao wanna be premijerku koja je bay the way malo ćemo sad u naš jezik unijeti, unijeti širene i vanjskih utjecaja 2017.g. potpisala Deklaraciju o zajedničkom srpsko-hrvatskom jeziku i time je i time je negirala povijest hrvatskog jezika, negirala hrvatsku povijest i opalila šamarčinu, šamarčinu svima onima koje su se stoljećima borili za naš hrvatski jezik. I vi sa suzama ili bez suza dakle u takvim okolnostima želite …/Upadica Reiner: Dobro./… želite doći na vlast …/Upadica Reiner: Hvala./… Teško. Ne teško nego nikako. E nećete.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Sada će u ime predlagatelja …/Upadica Bedeković: Narod će to prepoznat./… govoriti poštovana ministrica Nina Obuljen Koržinek.
Izvolite.
Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Hvala vam g. potpredsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici.
Uzela sam riječ u dogovoru sa kolegom Fuchsom kako bismo se referirali na jednu od tema koja se sada počela tijekom ove rasprave ponavljati zašto sada donosimo ovaj zakon, a zašto ga nismo donijeli ranije. Ja ne znam možda smo trebali u prvoj godini hrvatske državnosti donijeti sve zakone o svim područjima, ali ja ne znam što bi onda radili saborski zastupnici i što bismo radili u ovom Saboru.
Dakle, Vlada svaka pa i naša ima teme prioritete u različitim resorima. Mi smo vrlo jasno kada smo prihvatili inicijativu, ovu inicijativu za donošenje zakona koja je došla od strane stručnjaka okupljenih oko stožernih hrvatskih institucija rekli da smatramo da je nakon trećeg desetljeća hrvatske državnosti. Nakon 10 godina našeg članstva u EU, nakon ja znam da to nije drago čuti posebno u ovoj drugoj strani Sabora nakon svih strateških postignuća koje smo ostvarili da je vrijeme da donesemo i Zakon o hrvatskom jeziku upravo ovakav uključiv, suvremeni zakon, zakon koji se okreće prema budućnosti jer oni izazovi koje smo imali 90-tih godina u trenutku stvaranja naše države, izgradnje nacionalnih institucija u neovisnoj i suverenoj državi, pa i afirmiran na naše kulture identiteta sasvim sigurno nisu isti oni izazovi i za našu kulturu i za naš identitet, pa i za naš jezik u kojima se nalazimo danas.
Ako smo se devedesete borili da se dokažemo kao neovisna država koja je desetljećima bila u državno-pravnim vezama i većim zajednicama danas se ovom temom bavimo baš na isti način kako se bave i sve druge neovisne države jer je jezik, kultura, identitet u prvom redu potrebno očuvati, ne zaštititi, očuvati, promovirati i razvijati usprkos poteškoćama koje dolaze zbog globalizacije, zbog velike konzumacije proizvoda kulturnih i kreativnih industrija koji su iz drugih zemalja, iz drugih jezika, drugih kultura.
U tom smislu sve što naša Vlada radi i kroz ulaganje u obrazovanje, a nema vremena ponoviti sve ono što smo napravili u sustavu obrazovanja i što se tiče jačanja institucionalnog i novih kurikuluma i novog pristupa obrazovanju, svega onoga što radimo u području kulture, pa u ovom konkretnom slučaju i promicanje kulture čitanja, Nacionalnom strategijom poticanja čitanja, poticanjem čitanja u svim segmentima, duplim sredstvima u odnosu na ono što smo naslijedili od SDP-ove Vlade što se tiče poticanje knjige i nakladništva. Intervencije u apsolutno svaki segment, knjižnice, bibliobusi, poticanje čitanja, autori, prevoditelji, sajmovi, izgradnja infrastrukture, knjižnica. Dakle, apsolutno svaki segment poticanja knjige i čitanja našao se ne u programu i željama, nego u konkretnim realizacijama i postignućima. E na tom tragu se može iščitavati i donošenje ovog zakona. Ja mislim da je danas bilo jako puno vrlo konkretnih i pitanja koje ćemo mi razmotriti i prijedloga, komentara i da sasvim sigurno do drugog čitanja i mnogi oni zastupnici koji možda nisu do kraja niti pročitali tekst pa su pronalazili u njemu neke stvari koje se ne nalaze će vidjeti da je ovo jedan uključiv, suvremeni tekst okrenut budućnosti, a dat ćemo kroz rad vijeća koje će okupljati stručnjake, neće biti političko tijelo i formuliranje nacionalne politike promicanja jezika, dalje usmjeravati naše aktivnosti koje neće samo i neće se provoditi samo unutar ovog zakona nego u svim resorima u prvom redu resorima obrazovanja i kulture. Zato i jesmo danas ovdje zajedno.
Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala.
Imamo tri replike.
Možete se vratiti na mjesto poštovana ministrice.
Prva je poštovana zastupnica Orešković, izvolite.
Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Ministrice ne znam bi li riječ „pun kuferizacija“ bila prihvaćena kao neko novo nazivlje, ali recimo to bi bila situacija u kojima je i meni a i građanima pun kufer vaših manipulacija. Kada se pozivate na to da ranije niste mogli donijeti ovaj zakon jer ste eto brinuli o strateškim postignućima. Pa po strateškim postignućima niti vi osobno, a niti ova Vlada Andreja Plenkovića ne može se mjeriti sa Jadrankom Kosor koja je Hrvatsku dovela u situaciju da zatvaranjem pretpristupnih pregovora može ući u EU. E vidite, baš je ona potpisala zaključak, a onda time govori i u ime HDZ-a kojim se odbija prihvatiti prijedlog Laburista i Dragutina Lesara, identičnog zakona. Tada nije bilo rečeno da je zakon neadekvatan, da ga ne podržava struka ili da nešto u njemu treba doraditi, to ste mogli i kroz zakonska čitanja, nego da nije potreban jer hrvatski jezik dovoljno štiti članak 12. Ustava, a onda je to isto HDZ ponovio i 2012. …
…/Upadica Reiner: Odgovor poštovane ministrice./…
… za vrijeme Vlade Andreja Plenkovića, strateška postignuća …
…/Upadica Reiner: Izvolite./…
… u manipulacijama i lažima.
Reiner, Željko (HDZ)
Molim vas! Hajde zaustavite se.
Izvolite.
Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Poštovana gospođo zastupnice, temelj dijaloga je slušati i odgovarati, ja sam zaista slušala i zato sam i uzela riječ. Upravo sam zato rekla ovaj zakon danas se bavi recimo promocijom zaštite upotrebe hrvatskog, u našem slučaju hrvatskog jezika kao što se s tim pitanjem i problemom nose danas mnoge zemlje.
Spomenula sam globalizaciju, spomenut ću brojne međunarodne tvrtke koje djeluju u Hrvatskoj kojih je sve više, strane radnike koji djeluju u Hrvatskoj. Činjenica je da se u poslovnom svijetu počinje događati da je strani jezik uglavnom engleski jezik dominantno prisutan u nekim poslovnim zajednicama. I smatramo da je danas, baš danas potrebno urediti ovaj segment javne upotrebe kako nitko ne bi bio diskriminiran zato što govori samo hrvatski jezik. Okolnosti su značajno drugačije.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Davor Ivo Stier.
Stier, Davor Ivo (HDZ)
Hvala gospodine potpredsjedniče, poštovana gospođo ministrice.
Slažem se sa vama da 90-tih bilo je dovoljno to donijeti u Ustavu da je hrvatski jezik službeni jezik i da, tada su bili drugi prioriteti možda važniji nego donijeti ovakav jedan zakon. Moglo se možda i prije, dobro da se sada donosi. To što u određenim situacijama nekada dođe i do spoznaje da je sada taj trenutak ili što će neko reći prije su bili neki liberalniji vidovi, sada možda i neki konzervativniji oko ove teme, a to me podsjeća kada su nešto slično pokušavali imputirati i Churchillu, kažu da je on odgovorio da je on imao neka socijalistička rješenja dok je bio mlad i srčan, a kasnije kad se opametnijo je bio konzervativniji, pa možda je i to dio objašnjenja.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana ministrica.
Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Hvala vam g. zastupniče.
Da, mislim okolnosti, vrijeme i izazovi diktiraju i odgovore. Spomenut ću, jutros sam navodno prozvana što nisam bila jutros odmah od jutra na raspravi, bila sam na Međunarodnoj autorskoj konferenciji, standardnom okupljanju koje organizira HDS ZAMP i Glazbenički sektor. Tema je umjetna inteligencija i ta prva predavanja koja su jutros bila, koja su projicirala što nas čeka 2030. i 2040.. Kad govorimo o nastanku kreativnih sadržaja nisu bila samo zanimljiva u smislu toga što možemo očekivat da će donijet tehnologija nego u smislu metajezika koji je korišten, koji ne koristi anglicizme ili anglizme ili strane riječi, koji koristi upravo metajezik koji ne pripada niti jednom jeziku jer to je ono što, način razmišljanja naslonjen na tehnologiju. Ovo nije pitanje samo hrvatskog jezika…/Upadica Reiner: Hvala./…ovo je pitanje svakog jezika, a onda i naših …/Upadica Reiner: Hvala./…kompetencija uopće izražavanja.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Bauk.
Bauk, Arsen (SDP)
Da ste …/Govornik se ne razumije./…slušali onda biste razumjeli da nije nama problem što vi sad donosite ovaj zakon nego što je prije 13.g. i takva je bila valjda sudbina i tako su se karte poklopile, upravo ministar Fuchs bio ovlašten od Vlade da nam objasni zašto ovaj zakon ne treba donijeti i zato je legitimno propitivati zašto ga baš sad se donosi.
Što se tiče ovoga što ste rekli anglizama, o anglizmima, našao sam jedan, jedan dobar ovaj, jednu, jednu dobru rečenicu koju ćemo pokušati dešifrirat…/Govornik se ne razumije./…ili dakle ako ne vrednujemo vještine nećemo moć ni razvijati one vještine koje donose dodatnu vrijednost, pa tako i sa ovim zakonom, što je dodatna vrijednost u osnovi ovog zakona? Govorit ćemo ko i dosad, pisat ćemo ko i dosad i zemlja će se vrtit oko sunca ko i dosad i oko svoje osi, hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana ministrica.
Obuljen Koržinek, Nina (HDZ)
Jako puno prijedloga u saboru oporba vrlo principijelno odbija samo zato što dolaze od strane pozicije. Pa ja bih različite situacije u kojima se su, su se nalazile različite Vlade saborski odnosi u tom trenutku ostavila za ta vremena.
Ponovit ću, ovaj je zakon u ovom trenutku okrenut u prvom redu prema onome što dolazi u budućnosti, prema činjenici, pa i ovdje se navodilo koliko, koliko je u upotrebi strani jezik, činjenici da sve većom integriranošću, a tada smo ulazili u EU i hvala što ste nas pohvalili, g. Fuchs je bio ministar, ja sam bila državna tajnica, vrlo smo aktivno u tom procesu sudjelovali. Dakle ovaj zakon gleda vrijeme koje je ispred nas, kada se stvari neće nužno podrazumijevati …/Upadica Reiner: Hvala./… i svi vi to jako dobro znate.
Reiner, Željko (HDZ)
Sad će govorit poštovana zastupnica Zdravka Bušić, izvolite.
Bušić, Zdravka (HDZ)
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Pa gđo. ministrice i g. ministre, ministrice hvala vam lijepo da ste evo na objašnjenju ovog, ovog jer to je bilo potrebno ja mislim jer su mnoga, mnogo je toga izrečeno što nema veze sa ovim zakonom i što nije niti namjera ovog zakona.
Donošenjem Zakona o hrvatskom jeziku skrb o hrvatskom jeziku i književnosti dobiva nužan institucionalni okvir kojim se hrvatskom jeziku omogućuje nesputan razvoj na dobrobit hrvatskoga naroda i sveukupne hrvatske kulture.
Ovdje želim također naglasiti i mislim da je bitno danas da se Zakon dono…, o hrvatskom jeziku donosi upravo u 180. obljetnici važnoga događaja u hrvatskoj povijesti, a to je 1843. kada je Ivan Kukuljević Sakcinski po prvi put držao govor na hrvatskom jeziku u HS, te pozvao uvođenje hrvatskoga jezika u škole, urede i javni život.
Također u ovom kontekstu želim podsjetiti i na zaključak HS iz listopada 1847. o uvođenju hrvatskoga jezika kao službenog jezika u javnoj uporabi. A danas čuvanje hrvatskog, hrvatskog identiteta, njegovanja tradicije i kulture, kao i skrb za proučavanje hrvatskoga jezika unaprjeđivanjem sustava proučavanjem hrvatskoga kao drugog, kao stranog i kao nasljednog jezika s ciljem olakšanja suradnje i povratka, te integracije Hrvata u Hrvatsku predviđeno je našim Nacionalnim razvojnom strategijom RH.
I slijedom, ja bih željela citirati nešto iz te, iz te Nacionalne strategije, ali slijedom te Nacionalne strategije zapravo i promicanje učenja hrvatskoga jezika, što zapravo i piše u strategiji, u domovini i u svijetu ja želim citirati, želim istaknuti čl. 13. st. 5. ovoga zakona koji glasi:
Vlada uvodi posebnu skrb o učenju i o čuvanju hrvatskoga jezika i kulture među Hrvatima i njihovim potomcima koji žive izvan granica Hrvatske, te se brine o promicanju hrvatskog standardnog jezika u svijetu poticanjem njegova proučavanja na inozemnim obrazovnim ustanovama.
Evo u tome kontekstu i slijedom toga želim naglasiti upravo to kako Zakon o hrvatskom jeziku ima izuzetnu važnost za Hrvate izvan RH i evo ja želim se najviše na to osloniti nekako i najviše to istaknuti i kako je hrvatski jezik odnosno govor Hrvata izvan Hrvatske integriran zapravo on je postao ovim zakonom i naglašava se da je on integralni dio korpusa govornika hrvatskog jezika. Izrijekom je navedeno kako uz standardni hrvatski jezik i tri narječja čakavsko, kajkavsko i štokavsko idiome i mjesne govore u Hrvatske, hrvatski jezik obuhvaća idiome kojima se služe, služi dio Hrvata u inozemstvu poput bunjevačkog i bokeskog govora, moliško hrvatskog, gradišćansko hrvatskog ili kraševsko hrvatskoga jezika. Izuzetna važnost u zakonu usmjerena je i na učenje i proučavanje hrvatskog jezika izvan Hrvatske, a promicanje i unapređenje učenja hrvatskoga jezika među potomcima hrvatskih iseljenika jedno je od nekoliko ključnih pitanja koja će se razraditi u nacionalnom planu Hrvatske jezične politike koji će na prijedlog Vijeća usvojiti Vlada RH. Jezična i identitetska integrativnost u ovom prijedlogu zakona je provedena potpuno i cjelovito te će nedvojbeno imati veliki i značajan doseg za očuvanje i razvijanje hrvatskoga identiteta. U tom smislu i uz činjenicu da se ovdje, da se ovdje jako visoko vrednuje nužnost poticanja učenja i proučavanja hrvatskog jezika izvan RH koji je poglavito usmjeren na Hrvate izvan RH te da se u skrbi o hrvatskom jeziku vodi briga o ukupnosti govornika jezika i njegovoj široj uporabi u identitetskom i u integrativnom smislu on jako puno donosi. S pozicije brige za Hrvate izvan RH ovo je jedan vrlo važan korak pa i za Hrvate u BIH jer ovaj zakon obuhvaća sve Hrvate i sve govornike hrvatskoga jezika te ima afirmativno i pozitivno identitetsko značenje. Naime, zbog poznatih povijesnih okolnosti za hrvatski narod i naciju, možda i više nego za neke druge, vrijede poznate riječi umnoga Humboldta, a to su „Die wahre Heimat ist eigentlich die Sprache“. Naime, prava domovina je zapravo jezik. U susretima i razgovorima s brojnim našim sunarodnjacima koji žive izvan lijepe naše pitanje ovog zakona uvijek je bila vrlo važna tema. Svi su iskazivali svoje veliko zadovoljstvo ovim zakonom u stručnom, funkcionalnom ali i u onom simboličnom smislu i za njih i za cijelu Hrvatsku i s tim se ja u potpunosti slažem. Pripadnici hrvatske nacionalne manjine su očuvali svoj jezik jer je jezik prava domovina, a to je najbolja potvrda ove Humboldtove izreke koju koriste mnogi narodi koji su imali svoju državu i druge mehanizme nacionalne identifikacije. Zato je ovaj Zakon o hrvatskom jeziku još važniji i bitniji za hrvatski narod. Hvala lijepa.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani kolega Miletić ima repliku.
Miletić, Marin (MOST)
Poštovana kolegica, jedna replika vama.
Ako sam ja dobro upoznat sa vašim radom, vi ste od početka stvaranja Hrvatske države, ako se mogu tako izrazit, u vrhu države, bili ste kod prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Kako vi, izađite iz kutije, znam da je to teško, ne mogu ni ja iz Mostove kutije, al ajmo reći izađite iz kutije sad HDZ-a i razmišljajte malo šire. Kako se vama čini da danas u 2023. kada vlast želi donijeti neki zakon da čuva svoj materinji jezik, reakcija pojedinaca, a govorit ću u svojoj raspravi itekako, je neću reć zastrašujuća ali nevjerojatna. Dakle mi pričamo kako ćemo zaštitit svoj jezik, to je hrvatski jezik, a pri tom ta ista ekipa ode u Sarajevo i potpiše Deklaraciju o očuvanju jugoslavenske kulture jugoslavenskog jezika. Pa tko je tu normalan, tko je tu lud, a tko je normalan. Evo, molim vas vaš komentar.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovana zastupnica Bušić.
Bušić, Zdravka (HDZ)
Hvala, hvala lijepa evo da ste, poštovani kolega da ste to napomenuli i spomenuli i hvala vam da ste do iznijeli. A sigurno, ja se slažem tu s vama. Ja, zato je baš, upravo zato trebamo mirno i razložno govoriti i očuvati svoj hrvatski jezik i ja zahvaljujem za ovo, za ovo što ste vi kazali. Upravo se slažem s vama. Hvala.
Reiner, Željko (HDZ)
Poštovani zastupnik Marin Miletić.
Miletić, Marin (MOST)
Hvala vam potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana gospođo Kristina Zadro Omrčen, poštovana ministrice, poštovani ministre sa suradnicom, kolege vladajući i kolege iz oporbe.
Pojedinačna rasprava je, a inače ljubim slobodu više od svega. Moji imaju katkad glavobolje od mene, al baš zato jer je pojedinačna dat ću si sad oduška do kraja. Moje viđenje materinjeg jezika, hrvatskog jezika, nastupa, govora i uvježbavanja jer mi nikad nismo dovoljno dobri i ja sam 16 godina radio kao učitelj i nisam dovoljno dobar u tome, a to je moj jezik. Dakle stalno rast, nepredovat, razmišljat o svome materinjem jeziku i moj stav vam je, ja gdje god bi došao, ne mako se ovdje, vi koji me malo bolje poznajete znate da govorim istinu, vi koji me ne poznajete možda me osjećate. Ja bih uvijek govorio samo hrvatski jezik. Svaki službenik nastup hrvatski jezik, u Bruxelessu hrvatski jezik, u New Yorku hrvatski jezik, u Parizu hrvatski jezik, a onda ako sam poliglot ili ako stvarno znam toliko dobro druge jezike, svoju umnost na obrazovanje, sve ostalo što sam stekao u nekim kružocima u nekim dakle nakon tog službenog dijela, razgovarao bi naravno sa svjetskim čelnicima, europskim čelnicima kao što premijer ili netko zna nekoliko jezika savršeno, ja znam samo jedan strani je li engleski ali dakle razgovarao bih tamo na takav, ali u službenim nastupima ma samo materinji jezik. To je jezik moje majke, to je jezik mog oca, to je jezik mog dida, to je jezik moje babe, moje none, mog pradjeda i moje generacije iza. I to što je ljevica pogubljena, dakle pogubljena, potpuno pogubljena misli da mi nešto kokošarimo pa valjda smo mi MOST-ovci toliko ljudi svako zna da svoje ideale spremni smo sve izgubiti pa i ovu poziciju ovdje.
Kad ja vjerujem da je nešto istina ma mene ne zanima nitko, ne možete me ucijenit, na možete me uplašit ja sam spreman glavu izgubiti kad ja vjerujem da je nešto istina, a ove tu floskule od Arsena Bauka tamo je vjerojatno u klubu, dođi ovdje Arsene u sabornicu, ti si se, ti si se usudio nas MOST-ovce prozivat da mi ovdje se uvlačimo HDZ-u. Srami se i kad dođe reći ću mu to u facu, mislio sam da će biti ovdje. Dakle, mi kad mislimo da je nešto dobro to podržimo, kad mi mislimo možda smo mi u krivu, al kad mi mislimo da je nešto krivo mi to nećemo podržati makar nas koštalo glave. I tu treba biti jasan, a moj materinji jezik pa to je identitet, to je kultura, to je nacija i moj jezik treba njegovati, čuvati i raditi sve što možemo da ga sačuvamo za sve one generacije koje dolaze. I onda smo čuli ovdje moje kolege koji su pametniji od mene, doktori znanosti kolega Nino Raspudić, kolegica Marija Selak Raspudić lijepo su argumentirali stavove i spominjali su i Španjolsku i Francusku i Poljsku i Švicarsku i Litvu i ne znam ni ja Sloveniju itd., itd. i rekli dakle sve države gotovo EU imaju jezik ali pazi vi Hrvati i slušajte sad koji apsurd pa meni je, dakle ja ovo slušam cijeli dan i gorim lud sam bio što mi je rasprava tek sada, sutra idem za Vukovar ranije, dakle htio sam prije govorit da mogu malo biti u privatno sa svojom obitelji, ali ok Bogu hvala, svako daje svoju žrtvu i nešto što treba odraditi. Ekipa ovdje Sandra Benčić perjanica ne znam koga, samo sebe i svoje ekipice i nikog, nikog drugog ona ne može ni vodit ni bit perjanica. Dakle, ta žena ode u Sarajevo potpiše ne znam koje 2012. ako se ne varam ili '17., pazite '17., '17. i potpiše deklaraciju koja želi sačuvati jugoslavensku kulturu, meni se povraća sada dok ovo govorim jer je moj ćaća borio se za ovu državu i generacije iz moje obitelji su ginule za ovu državu i fra Julijan Ramljak iz Stankovaca je robijao za ovu Hrvatsku zato jer je uslijed propovjedi citirao proroka Izaiju i rekao je svaka država i narod koji te ne bude priznalo Bogom nestat će sa lica zemlje i nadoda tako će biti i s ovom državom i dobio 30 godina Golog otoka, napisao je 3 knjige Urota nečastivog. Ma o čemu mi pričamo? Nakon 16 godina robije premjestili ga u Gradišku itd., itd. Ljudi ginuli, ljudi robijali za slobodu, za identitet, a onda ovi tu koji kokošare, ovi tu koji plaču za svojom Jugom, znači oni svaki dan plaču, dakle totalna neka oikofobija, mrze svoj dom il ga bar ne vole, plaču za Jugom, nariču za tim da… daj brate iseli se onda ako je ne voliš. Ti se ne moraš s nama slagat, možda smo mi za tebe ognjištari, možda smo mi za tebe nazadni ljudi koji ne znam šta vole tradicionalnu obitelj. U redu, ne moramo se mi slagat, ali daj, daj malo voli ovu zemlju po kojoj hodaš, ajd bar malo je voli. Mi imamo zakon, jezik kao u nacionalnim manjinama, al pazite to im ne smeta, a smeta im što želimo imat zakon o svom jeziku. Ma koja je to ekipa, pa šta je to, pa kakvi su to ljudi, od kud su oni ispali? Dakle, njima ne smeta što imamo Zakon o nacionalnim manjinama to im je kao super, al kad mi želimo napraviti zakon o svom hrvatskom jeziku e onda smo mi kao što, ne znam zaostali, ma sramota.
A istina je ta kao što je rekao profesor Domjanović, kolega Raspudić ga je citirao nitko ne smije biti diskriminara, diskriminiran u Hrvatskoj jer zna samo hrvatski jezik. To je naš jezik, a to što znate Hrvati pate jer pod Jugom dobro se to skakalo po glavama pa onda uvijek maleni smo šuti, pst, je li rekao sam vam gdje god dođem ako je nešto službeno jel me trebate prevoditelja, prevoditelja, prevod… ne zanima me ili neću doći. Jel me trebate, prevoditelja i bit ću normalan, pristojan sigurno neću osramotiti svoju državu, trebate me prevoditelja frende. A onda ćemo mi razgovarat, vodit politike sve što treba na ne znam na engleskom ili nekom drugom jeziku. Ali ekipa ne voli svoje, u stvari ne znam koga oni vole dopodne ne vole sebe poslijepodne ostatak Hrvatske.
Vrijeme donošenja zakona, ha da to je i nama MOST-ovcima diskutabilno je li. Izbori će bit u 3., 4. mjesecu jer ako premijer ne odluči zakajlat pa budu u 9. ali kako god mi ćemo bit spremni, pa sad evo u izbornoj godini ovo, ono. I da li to možemo kritizirat? Da. Da li se s time slažemo ako pričamo o vremenskom terminu? Da. A da, ali pazite vi logike nemoj podržat nešto što može biti dobro uz popravke amandmana i ostaloga zato jer ga donose sad prije izbora. Pa kakva je to ljubav prema mojoj zemlji? Pa ne dižem ja ruku za nešto jer donose ovi, je li nešto dobro ili nije dobro za moj narod, za ovu državu. Ali još jednom ću vam reći i neka hrvatska javnost to zna Sandra Benčić je otišla u Sarajevo 2017., nisam ja otišao, iskopajte meni šta hoćete pa me pljujte i skačite mi po glavi i žena potpiše, potpiše deklaraciju dokument koji svašta u njemu nešto pište i o tom ćemo kad dođe vrijeme svašta piše, ali između ostaloga zaštitimo jugoslavensku kulturu i jezik. I pazite živimo u demokraciji, meni je čak i to legitimno, meni je legitimno, pa mi imamo predstavnice komunista odnosno je li ne znam šta su to radnička al evo ajmo reć neki moderni komunisti, ekipa koja kaže uzeli bi vam privatno vlasništvo za sve to što vi Hrvati i Hrvatice radite građani RH što se mučite i svojim znanjem mi bi vam to uzeli. Onda imamo ekipu tih eko ne znam ni ja šta su koji se zalažu za degrowth je tako vi lijepo nemojmo rast, nemojmo napredovat jedimo buba švabe namjerno sam sad sarkastičan, meso ostavimo itd. i krave su krive za CO2. Ok, mi se ne moramo slagat jer smo u demokraciji i u demokraciji svako ima pravo govorit štogod želi pa kolikogod to nekom bilo glupo ili ne, živimo u demokraciji, ali da je njima sprdnja ovo tu zaštita hrvatskog jezika i da im to smeta, a ljudi odu u Sarajevo i potpišu za zaštitu jugoslavenske kulture, ma previše je čak i kad od njih dođe, stvarno je previše.
Klub Mosta će podnijeti nekoliko amandmana, mi mislimo da ovaj zakon može bit bolji, kolega Raspudić, kolegica Marija Selak i ja smo razgovarali sa našim velikim hrvatskim književnikom koji je nažalost priznat je više vani nego tu je li predsjednik Matice hrvatske Miro Gavran izložio nam je cijelu priču, mi smo odlučili to kao klub Mosta podržati, a s dodatnim amandmanima ćemo pokušati ispraviti što o ono mi mislimo da može bit bolje napisano.
Hvala.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Replika kolegica Orešković.
Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Pa ovo je jedna malo specifična replika, moram primijetiti da koliko sjedim i slušam ovu raspravu u sabornici više sam puta čula da se govori o Sandri Benčić u kontekstu njezine kandidature ili mogućnosti da postane premijerka nego što se priča o tijelu koje bi ovaj zakon trebalo provoditi. To najbolje govori o tome gdje su strahovi i pri tom ju za neke glupe teze o tome da je štitila što jugoslavenski jezik za to ju prozivaju oni koji su ovu državu pokrali ili oni koji ne znaju kako bi institucije trebale funkcionirati jer umjesto da se sad u junačka hrvatska prsa busaju na zaštiti jezika trebali su štititi institucije tada kada su imali prilike kada su bili u vlasti, afera Borg, nezakonita i neustavna smjena Mostovih ministara itd., al evo problem je Sandra Benčić kao potencijalna premijerka.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Kolega Miletić će odgovoriti na repliku.
Miletić, Marin (MOST)
Kolegice Orešković, hvala vam na vašoj replici, omogućili ste mi da još jednom podsjetim hrvatsku javnost da nijedna politička opcija od devedesete do danas nije bila spremna napustiti svoje pozicije moći radi poštenja i da nijedna politička opcija nije u toj borbi protiv korupcije, kao što su Mostovci i moj kolega Nikola Grmoja kao predvodnik i kao predsjednik Antikorupcijskog vijeća. I za nas se ne veže nikakve prljavštine i ako se bude za koga vezalo tog neće bit.
A ja cijenim i vašu borbu, iako bi moj narativ bio nešto drugačiji … ali ne moramo ni biti isti, različiti smo. A kolegicu smo spominjali zato jer njezin klub ovdje postoji u HS-u, žena je otišla u Sarajevo i potpisala tu deklaraciju. To ima političku težinu o tome treba govoriti. A s druge strane ona će vam biti premijerka kad ja budem premijer RH, to ćete se uvjeriti.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Pojedinačnu raspravu ne, imamo povredu poslovnika gospođa Orešković, izvolte.
Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Da samo pojasnim, institucionalno neznanje je također krimen. A što znači institucionalno neznanje? To znači da ljudima koji nemaju ovlasti za donošenje pojedinih odluka omogućiti da djeluju u ime tijela javne vlasti, tako je nastala Borg skupina tako što je Most na mala vrata otvorio da uđu u hodnike i sobičke Vlade RH.
Hrvatska se brani time što će naše institucije funkcionirati i time što će naši građani moći funkcionirati i živjeti ovdje na oba …/Upadica Vidović: Hvala./… ova zahtjeva upravo je vlada HDZ-a …/Upadica Vidović: Hvala./… pala. Hrvatski jezik će …/Upadica Vidović: Evo ja imam institucionalno znanje./…biti prisutniji u zemljama EU nego unutar granica RH.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Imam institucionalno znanje da vam dodijelim opomenu jel ovo nije bila povreda poslovnika, niste rekli ništa … kako pa eto opomena.
A Davor Ivo Stier ima pojedinačnu raspravu, izvolite.
Stier, Davor Ivo (HDZ)
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicom, kolegice i kolege.
Ovo je doista važno pitanje, važan prijedlog zakona i upravo zbog toga mi već jedan određeni niz sati raspravljamo o tome. Ja ne mogu raspravljati sa jednog stručnog aspekta, nisam lingvist, nisam filolog, nisam jezikoslovac čak hrvatski i nije jezik koji najbolje znam, rođen sam i odrastao sam u Argentini, tamo sa se školovao pa mi je španjolski u tom smislu i bolji od hrvatskoga, ali smatram da je hrvatski meni materinjski jezik ako uzmemo da sam ga od majke naučio. Doduše i moja majka je rođena u Argentini, Hrvatica al je rođena u Argentini tako da prenijela mi je taj jezik sasvim sigurno najbolje što je mogla i znala, a vjerojatno ne tako dobro kao možda ste ga i vi rođeni i koji ste ovdje odrasli, međutim materinjski jezik jest.
I ono kad sam došao u Hrvatsku devedesetih i usporedio neke situacije sa španjolskim govornim područjem, vidio sam kako ipak je možda trebalo urediti i slažem se sa onim što je ministrica prije rekla, tada su bili drugi prioriteti, ali sada jest i vrijeme da se to evo i zakonom uredi.
Sjećam se kasnije kada su bile neke rasprave, ne mislim sada na pitanje naravno političke težine važnosti da se hrvatski jezik tako i naziva, ne kao što se nekada govorilo srpsko-hrvatski itd. nego i u Republici Hrvatskoj gdje je i Ustavom utvrđeno da je hrvatski književni jezik službeni jezik ili standardni jezik, ali bilo je tu prijepora. Sjećam se jedanput sam vidio na naslovnoj stranici naših novina da li se piće neću ili ne ću i o tome se čak i premijer izjašnjavao. To je na primjer u Argentini bilo nezamislivo. Postoji referentna točka, odnosno institucija, akademija koja o tome odlučuje. Postoji u svakoj državi španjolskog govornog područja ili gotovo u svakoj, istovjetna jedna akademija. Sve surađuju sa onom najvažnijom, a to je kraljevska akademija za španjolski jezik u Madridu. I jednostavno takvih prijepora nema i to ne znači da nema dijalekta ili da nema nekih drugih mogućnosti gdje se ponekada dvije ili tri različite varijante dozvoljavaju. Ali jednostavno time se bavi struka i ne bavi se time politika. Sasvim sigurno teško da može predsjednik Vlade trebat se izjašnjavati o takvim nekim stvarima. I zato mislim da je red potreban i da se u tom kontekstu treba pozdraviti i ovaj prijedlog koji dodatno razrađuje, uređuje ovo područje. Mislim pogotovo članak 17. ovog prijedloga sa osnivanjem Vijeća za hrvatski jezik daje odgovor na to pitanje.
Nije da nije bilo prije, možda nekih referentnih institucija, ali sad se to sa snagom zakona uređuje. Točno se kaže koje su mu nadležnosti, sastav. Netko će htjeti dati neke amandmane poboljšati ili ne, ali mislim da intencija i sam prijedlog kao takav je dobar i to treba podržati.
Bilo je tu nekih tijekom ove današnje rasprave neki koji su problematizirali pitanje anglicizma i činjenica jest ne samo hrvatskom nego cijelome svijetu s obzirom da je engleski dominantan jezik. Neki bi rekli lingua franka što nije samo po sebi, ne vidim u tome da je to loše. Dapače omogućava komunikaciju sa ljudima i na međunarodnoj sceni, ali to ne znači da se treba onda i bolje sačuvati svaki nacionalni jezik, pa tako i naš hrvatski.
Te neke rasprave su me podsjetile na jednu tribinu na Hrvatskom katoličkom sveučilištu di je Boris Bek na jedan vrlo ležeran, ali pametan način se referirao na te anglicizme, odnosno na tu tezu da nije ni bitno da li se jezik zove ovako ili onako. Neki su čak i tada problematizirali da li će biti hrvatski ili srpski ili kako se već bilo tako razno raznih prijedloga, jer ćemo svi na kraju govoriti engleski.
I onda je on pokazao na svom mobitelu poruke djece koje su kombinirali engleske riječi sa hrvatskim riječima. Doduše nekada i te engleske riječi bi konjugirali ili deklinirali prema hrvatskom jeziku. Međutim, došao je do zaključka, dakle to je neka vrsta hrvatskog, engleskog ili engleskog hrvatskog ali zaključak hrvatski, engleski neće nikad biti isti kao i srpski engleski.
Prema tome, te razlike i politička težina toga naravno je vezana za identitet jednog naroda i mislim da to treba isto ovdje uzeti u obzir zašto je važno i na ovaj način zakonom urediti ovo područje. Na kraju treće pitanje koje sam htio u ovom svom govoru pojedinačnom istaknuti jest i važnost uređivanja ove teme zbog položaja Hrvatske i u Europi i u svijetu. Dakle, kad sam prije spomenuo slučaj španjolskog govornog područja, gdje je naravno puno veće, puno više ljudi govori španjolski. Međutim, kada gledamo i Hrvatsku moramo opet naglasiti hrvatski je službeni jezik u Republici Hrvatskoj, ali je i službeni jezik u BiH, službeni je jezik EU. Prema tome, važno je i ovo zakonski urediti i zbog rada svih europskih institucija gdje se svi dokumenti moraju isto tako izdati i na hrvatskom jeziku.
I osim toga prema Povelji Vijeća Europe imamo hrvatski jezik koji je zaštićen i u osam drugih država gdje žive naše hrvatske manjine. Stoga uređivanje ovoga područja je itekako bitno zbog stvaranja jedne takve referentne točke što ovaj članak 17. i stvara u ovom zakonu, koji će omogućiti jednostavno da ne bude nekog nereda oko hrvatskoga jezika, nego da bude reda ne u smislu neke represije, nego jednostavno u smislu uređivanja što pogotovo za neke kao što je moj slučaj koji smo rođeni izvan Hrvatske, koji smo djeca hrvatskih iseljenika je itekako važno imati tu jasnoću i takav red na ovom području.
Mislim da na kraju bih želio istaknuti još i jednu temu, a to je važnost jezika kao integrativnog čimbenika. To možemo vidjeti u Italiji, na primjer talijanski poluotok je bio politički fragmentiran. Jezik i kultura su ti koji su bili integrativni čimbenici. Ako hoćete i hrvatskih zemalja koje isto tako nisu uvijek imali taj integritet i oko čega naša politika u povijesti je vodila važne bitke upravo je hrvatski jezik, pa danas ću reći i hrvatski standardni jezik jedan integrativni čimbenik što ne treba nikako biti na štetu posebnih dijalekata, ali integrativni čimbenik hrvatski književni jezik sasvim sigurno mora biti afirmiran. I mora biti afirmiran i zbog onoga o čemu smo raspravljali neki dan kad smo imali izvješće o migracijama.
Dakle, ta demografska kretanja upravo traže da afirmiramo hrvatski jezik kao taj integrativni čimbenik ako želimo i po tom pitanju imati hrvatske ljude, hrvatske građane bez obzira čak i na neko etničko porijeklo, al koji će prihvatiti i kroz hrvatski jezik tu ljubav prema hrvatskoj domovini i pridonijeti njenom razvoju.
Zbog svega toga mislim da se ovaj zakon mora podržati, ja ću to učiniti i to će i učiniti vjerujem i većina zastupnica i zastupnika, hvala.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala lijepo, imamo dvije replike.
Kolegica Urša Raukar, izvolite, Gamulin.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem.
Uvaženi kolega, ja se jako slažem s vama da se o hrvatskom jeziku treba, recimo to vašim rječnikom, brinuti ili voditi računa o normama i o svemu tome, struka. Mislim da ćemo se složiti da je politika ta koja se trebala izboriti za to da hrvatski jezik postane službeni jezik ove zemlje. To su nas, naši preci obavili i mislim da sada trebamo struki, struci pardon, prepustiti brigu i norme i sve da sad ne ulazimo u detalje o hrvatskom jeziku. Al vidite, ako jedno tijelo osniva Vlada RH to je par excellence političko tijelo. Zbog čega to nije prepušteno nekoj instituciji kao što je HAZU, kao što je Filozofski fakultet, kao što je …/Upadica Vidović: Hvala./… Institut za jezik? Evo, hvala, pardon.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Izvolite odgovor …/Govornik se ne razumije./….
Stier, Davor Ivo (HDZ)
Hvala vam kolegice, ja, način na koji ja iščitavam ovaj zakon upravo daje toj struci ulogu koju mora imati, barem načina kako je to ovdje u čl. 16. i čl. 17. objašnjeno, ide upravo u tom, u tom smjeru. Naravno da čim mi donosimo zakon, mi smo političko tijelo, najviše predstavničko tijelo na koji i bira Vladu, kojoj Vlada odgovara, naravno da tad donosimo zakone, donosimo i političke akte i političke odluke, pravne akte i političke odluke, ali na temelju ovakvog zakona vjerujem da će upravo ovo pitanje biti regulirano, biti uređeno prema pravilima struke, a ne da se o tome stalno politizira.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Kolegica Maksimčuk.
Maksimčuk, Ljubica (HDZ)
Hvala lijepo potpredsjedniče.
Uvaženi kolega Stier, cilj ovog zakona je osigurati kvalitetnu razinu hrvatskog jezika u službenim dokumentima. Jezik pripada narodu, pripada i desnoj i lijevoj strani sabornice. Stoga ga moramo očuvati, naravno promovirati i unaprjeđivati.
U okviru Središnjeg državnog ureda za Hrvate postoji, postoje potpore za programe učenja hrvatskoga jezika. Program učenja hrvatskog jezika ima osobitu važnost u smislu promicanja hrvatskog jezika i kulture, promicanju povezanosti, povezanosti između RH i, s iseljenim Hrvatima. Koliko ovaj program može biti poticaj u povratku naših iseljenika i njihovih potomaka u RH?
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Izvolite odgovor.
Stier, Davor Ivo (HDZ)
Hvala vam kolegice na tom pitanju. Ja mislim da već sada postojeći okvir potiče, a s ovim zakonom još dodatno se može poraditi na tome da druge, treće, četvrte, pa i nekada i peta generacija naših iseljenika odnosno njihovi potomci budu povezani sa domovinom zahvaljujući tome što će učiti, što će naučiti hrvatski jezik, što će se onda na taj način moći i povezati i komunicirati s rodbinom i zavoliti možda i čak i vratit se odnosno doć u Hrvatsku.
Reći ću vam jedan detalj iz moje biografije. Ja sam govorio hrvatski dok sam živio u Argentini, možda ne tako dobro kao danas, al kad sam došao baš na tečaj hrvatskog jezika ne samo da sam usavršio jezik nego sam donio odluku da želim ovdje živjeti. Mislim da će i drugi možda upravo na taj način donijeti takve odluke.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala vam.
Povredu poslovnika, treću…
…/Upadica Raukar Gamulin: Znam, hvala./…
… povredu poslovnika prijavljuje, izvolite.
Raukar-Gamulin, Urša (Možemo!)
Zahvaljujem, 238..
Pa htjela bi ipak reći da učenje hrvatskog jezika za naše iseljenike nije od nedavno. Ja poznajem ljude jer sam dovoljno stara da znam ljude i prije u Jugoslaviji da eto su isto tako išli i imali, su učili hrvatski jezik bez obzira kako se on zvao. Mi smo ga zvali …/Govornik se ne razumije./…, a nekad se zvao hrvatski i srpski, pa hrvatski ili srp…, svakako se to mijenjalo, mi smo ga uvijek zvali hrvatski…/Upadica Vidović: Hvala./…zato što će jezik uvijek preživjet, samo da sad znate nije ovo novo…/Govornik se ne razumije./…
…/Upadica Vidović: Ne, ne, prešlo je već, gledajte kolko je sekundi…/…
Hvala puno.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
…12 sekundi je prošlo, a sad će replicirat kolega Ivo Stier vjerojatno kroz povredu poslovnika, pa ćete vjerojatno obadvoje dobit opomenu.
Stier, Davor Ivo (HDZ)
238. jer nemam druge mogućnosti.
Prvo da se složim sa tom konstatacijom da se i prije učio hrvatski jezik za, i za hrvatske iseljenike i njihove potomke, razlika je bila što su te stipendije išle samo onima koji su bili u jugoslavenskim klubovima, oni koji su bili u hrvatskim domovima nisu mogli, barem tako je bilo u Argentini, tek nakon '90.-tih su i nama otvorili mogućnosti da dobijemo te stipendije, hvala vam.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala, naravno i to je povreda poslo…, ovaj obodvoje ste dobili opomenu, a Erik Fabijanić će pojedinačnu, ne na talijanskom ili na hrvatskom.
Fabijanić, Erik (Nezavisni)
Pa evo moram podijeliti sudbinu kolege Davora Ive Stiera jer ni meni hrvatski nije materinji jezik nego je tatinski ili kako ćemo ga zvat ne.
Ovaj u samom tekstu zakona, razgovarao sam sa ljudima koji se time bave svakodnevno i to više 10-ljeća, ha šta reć? Mislim nit štete, nit koristi, ni mu, ni bu, što bi rekli u nekim dijelovima, u nekim dijelovima Hrvatske.
Činjenica je da, dakle podsjetimo se, postojala je Deklaracija o hrvatskom jeziku od '67.g. koju je potpisao jedan velikan hrvatske književnosti, dakle Miroslav Krleža, ovaj neki su zbog toga politički nastradali, a pogotovo Matica Hrvatska u toj prošlosti, ali činjenica je da Ustavom SR Hrvatske iz '76. godine hrvatski jezik je službeni jezik u Socijalističkoj RH. Nakon toga on je definiran i Ustavom dakle sadašnje RH što je i normalno i što je dobro. Dal nam treba više, dal nam treba manje, ne znam, ali kad se politika bavi jezikom koji je svetinja jednom narodu, a ako imaš dva jezika onda imaš dve svetinje, ako imaš tri jezika valda ih imaš tri onda ulazimo u neke opasne situacije koje su nam se događale ranih devedesetih jer smo i među intelektualcima, pa i među Akademskoj zajednici nažalost imali velike dodvoriste određenoj vlasti zašto što postojali su dakako ljudi koji su bili Jugoslaveni pa su imali krizu identiteta pa su postali novopečeni Hrvati, pa imamo i Hrvatske studije da bi bio diplomirani Hrvat ne, ovaj dobro ti studiji se danas ipak bave nečim drugim ne. Ali ok, o tom po tom, mislim svako ima svoj stav o tome što treba, što ne treba.
No činjenica je da u tim nekim ranim devedesetima išlo se revitalizirati ne hrvatski jezik nego NDH-azijski jezik zato da bi se gdje su se uzimale njemačke složenice koje su pretvarane u hrvatske riječi, pa smo onda opet izvitoperili hrvatski jezik u NDH-azijski jezik. Jedan među njima spomenula je kolegica Raukar, a to je šta smo rekli zrakomlati. Dakle, ja sam bio u hrvatskoj vojsci, bio sam branitelj i onda imate tu evoluciju hrvatskog jezika koji se bave dodvorice ne zakoni i propisi. Najprije u hrvatskom vojniku ono kad si na ratištu al si u položaju pa si u stanju mirovanja pa dobivaš i neki dnevni tisak, pa dobivaš u Hrvatskom vojniku piše helikopter pa onda prođe neko vrijeme pa onda ti piše zrakomlat, pa onda piše vrtolet da bi danas američki Hokovi opet bili helikopteri. Evo, to je kada želimo izvitoperiti nešto što je uvijek bio jezi koji je preživio i NDH-aziju, mislim dolazi ipak iz jednog kraja gdje Baščanska ploča koju ovdje imamo u HS-u je sa Otoka Krka. Tako da jezik je svetinja, ali poigravanje jezikom od strane političkih dodvorica je vrlo opasno, da ne spominjem isto tako ne Zakonom o jeziku kojeg nismo imali, imali smo jednog ministra, ministricu bolje rečeno koja je rekla da samo Hrvati odnosno mogu predavati hrvatski jezik. Dakle, Englez to ne može predavat, Srbin sačuvaj Bože mi smo to imali u propisima znate, ljudi su zbog toga dobivali otkaze devedesetih godina i to je nažalost činjenica. To je žalosno. Umjesto da dijelimo i da taj jezik koje je i moje i vaše bogatstvo jer ovdje se svi razumijemo, govorimo više-manje istim jezikom, iako recimo da kolega Dretar ako govori svojim jezikom ja ga sigurno neću razumjet kao ni kolegu iz Čabra kojeg sva sreća ovdje nema jer bi isto tako njega teško razumio, ali vas sve druge kolege više-manje razumijem.
I dakle imali smo to dodvoravanje dakle pa smo koristili, ja ću podsjetit pa imali smo Zakon o športu. Zašto? Jer se u Zagrebu govori šport, to je germanizam, ali šport su nažalost izmislili Englezi, ne kao što su Hrvati izmislili kravatu, pa smo ga ipak vratili u sport što je anglizam. Mislim čisto ovako da se malo zabavljamo jer je pitanje, mi u biti kroz ovaj zakon želimo da imamo čuvare Svetoga Grala što je normalno jer jezik koji je živ nije statičan on je fluidan mora bez daljnjega biti zaštićen, ali u onom kulturološkom, ali ekspanzivnom smislu. Jer recimo kad mi govorimo o možemo govoriti o pravopisu i o gramatici, ja ću samo podsjetiti jednu stvar, neko vrijeme se govorilo o sintagmi predsjednik je Franjo Tuđman primio tog i tog. Zašto? Zato da bi opet uvlačili se u tuđe jezike zato da bi pokazali da je to hrvatsko. Onda ja pitam da li kad se politika bavi jezikom da li mi uništavamo svoj jezik jer je to i moj jezik, kolkogod tatinski, a ne materinski ili nije? Pa evo i sad recentno, vrlo recentno, ja ću podsjetit radnik na početku ove države nije bio radnik, bio je posloprimac jer na hrvatskom radnik nije ono radnik svetogrđe, to je proleterski, to je komunjarsko ne znam šta je, ljudi koji jedu malu djecu, radnici su ljudi koji jedu malu djecu, da bi onda taj posloprimac se vratio da bude radnik, baš evo u doba kada je bio ministar sadašnji potpredsjednik Sabora, a da bi danas čak meni i kolege koji su sličnog političkog opredjeljenja govorili radna snaga. Ljudi radna snaga može biti i vol, radnik je čovjek.
I sada da mislim daleko od toga da mi je to struka, ali baš zato što mi nije materinji nego samo „tatinski“ onda u pravilu pazim kako neke stvari govorim ili barem pokušavam biti veći Hrvat nego što jesam.
Spomenuti su Bunjevci ovdje, jesu li Bunjevci dakle u Mađarskoj su Bunjevci kao i u Srbiji navedeni kao ne Hrvati zato da bi se smanjio broj Hrvata i da bi se umanjila prava tih skupina i manjina, zato mi je drago da je ovdje u ovom tekstu stavljeno Bunjevci, na kraju krajeve ima jedan meni blizak župan koji je bunjevačkog porijekla, a imamo i jednog potpredsjednika Vlade koji je bunjevačkog porijekla za one koji ne znaju, tako da stvar je u biti vrlo, vrlo interesantna.
Kad mi … opet govorimo o samom jeziku, dakle i o gafovima koje se događa u književno standardno jeziku u nomotehnici, pa evo ga za vrijeme jedne vlasti imali smo Zakon o zdravstvu koji je djelatnost i onda smo odjedanput to preimenovali u Zakon o zdravlju. Pa ako imaš, mislim ako je Ministarstvo zdravlja, a ne zdravstva dakle ne djelatnosti nego zdravlja to znači da su svi zdravi, pa je onda to sad sva sreća vraćeno. Tako to su neke opservacije uzimajući u obzir i sve ove rasprave koje smo dosada slušali. Da, postoji po ovome što vidim, postoji još, slažem i s onim što je rekao kolega Radin s onim primjedbama koje je dao i sad je pitanje tko je pravi Hrvat da li po krvnim zrncima, po rodovniku, po rodoslovlju ili kako ćemo već reći ili tko ispravnije govori hrvatskim jezikom jer u biti nitko ne govori jer svako ima neku svoju kadencu u tim. Recimo meni je simpatično kad ministrica kulture vuče po svom dubrovačkom, to mi se jako sviđa, mislim to mi je, sviđa mi se kad Dalmatinci imaju isto svoje, svoje, ali imamo jedan problem što u televizijama koje imaju nacionalnu koncesiju, nemojte me krivo shvatit kad slušam nekoga onda nije dobro da čujem iz kojeg kraja dolazi ako ništa drugo iz objektivnosti jer će navijat više za svoj kraj. Dakle, to je jedno iskustvo recimo koje je talijansko iskustvo. Onog trenutka kada ti ideš raditi na nacionalnoj televiziji tog trenutka ne smije znat da li si iz Napulja ili iz Toskane, ne smije se znat ako imaš pravilnu dikciju. Mi to, mi to ovim zakonom nećemo riješiti ali mora se znati da li se u Rijeci za jednu gradsku četvrt kaže Bežica ili se kaže Bežica, ful je bitno i kod poštivanja lokalnih i ono što tu je, što tu je i navedeno.
Postoji ta zabrinutost, daleko od toga da ne, dakle nemam ništa protiv da institucije imaju lektora, dapače, dapače, samo ako je to nametnuto onda ćemo imati inflaciju lektora i slažem se isto s time taj čuvar svetoga grala mora biti jedna nezavisna institucija koja nije pod utjecajem bilo koje politike jer to može imati stalne promjene.
A sad konkretno baš jedan dio, a tu sam se baš i potrudio kad govorimo o čuvarima i sastavu svetoga grala, a to je kaže ovako, Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, a onda kaže kao član i Hrvatsko društvo konferencijskih prevoditelja. E vidite išao sam u konzultacije među …
…/Upadica Davorko Vidović: Hvala./…
… strukom dok je bila rasprava. U hrvatskom standardnom i književnom jeziku se kaže prevoditelj. Prema tome molim da ispravite ovo Društvo hrvatskih književnih prevodilaca.
Zahvaljujem.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala, isteklo je vrijeme.
Pojedinačnu raspravu ima kolegica Dalija Orešković.
Orešković, Dalija (Stranka s imenom i prezimenom)
Ovakav Prijedlog Zakona o hrvatskom jeziku pokazuje čime se bave dokone gospođe i dokona gospoda kada su na vlasti. Iako smo u ovoj raspravi već podsjetili kako se HDZ ranije odnosio prema potrebi donošenja ovakvog zakona svejedno ću ja to još jedanput ponoviti. Dakle, u lipnju 2010. godite tadašnja HDZ-ova vlada je dala mišljenje kojeg je potpisala tadašnja premijerka Jadranka Kosor u kojem se ukazuje da ne postoji potreba za donošenje ovakvog zakona jer uporabu hrvatskog jezika štiti Članak 12. Ustava RH. I istovjetan stav ponovljen i 2 godine kasnije za vrijeme vlade Zorana Milanovića prilikom glasanja.
Ništa se u međuvremenu promijenilo nije ni nakon ulaska RH u EU. Hrvatski jezik ni na koji način nije ugrožen, ali to je ionako sporedno pitanje. To samo pokazuje licemjernost ove vlasti i to na jednoj blažoj razini, a puna razina licemjerja ogleda se u činjenici da se donošenje ovog zakona opravdava zaštitom hrvatskoj jezika od ni manje ni više nego globalizacije. I to kažu pripadnici političke stranke koja je u proteklih 10 godina preko milijun hrvatskih građana potjerala iz Hrvatske u svijet i to u države u kojima će im za život biti važniji brojni drugi jezici, sve samo ne hrvatski. Pri tome značajan broj članova HDZ-a, a i vladajuće većine govori nekim jezikom koji nije niti službeni, niti standardni hrvatski, nije niti dijalekt pa čak niti lokalni govor već neki čudan oblik kolokvijalno prepoznat kao rvatski i to s vrlo malo ili nimalo prizvuka bilo kakve učenosti. Da to kažem puno jednostavnijim riječima nakon uvođenja i izglasavanja ovog zakona upitno je koliko će se predstavnika vladajuće većine u Hrvatskom saboru uopće moći javiti za riječ jer dobar dio pripadnika tamo zvanih redova i klupa ima problem i sa čitanjem na standardnom hrvatskom jeziku, a kamoli sa vlastitim izražavanjem. Doduše taj problem ima i čitav niz ministara.
Prema tome, zaključak je da nam treba zakon koji će štiti hrvatski jezik već nam prije svega treba zaštita građana onih koji hrvatski jezik govore bilo da je standardan ili u dijalektu od pogubnih politika HDZ-a.
A pored navodne zaštite od globalizacije zanimljivo da je ministrica kulture obrazložila da je također jedan od bitnih razloga koji govori u prilog potrebe uvođenja ovog zakona, zaštita od diskriminacije kako nitko ne bi bio diskriminiran samo zato što govori jedino hrvatski jezik. E sad postoji u dijelu javnosti sumnja da neki ministri ne govore niti jedan strani jezik pa takvog ministra ovakav zakon ne može zaštiti niti u zemlji, niti u inozemstvu i štitila bi ga samo bolja naobrazba ili bolja selekcija ministara od strane samog premijera.
Suština jezika je važna ako postoji država koja dobro funkcionira i ako postoje građani koji svoj jezik mogu slobodno konzumirati i razvijati kroz vrijeme. Čini mi se da Hrvatska nije na tragu ispunjavanja ovih uvjeta.
Ovo što HDZ provodi s ovim prijedlogom zakona su čiste predizborne manipulacije kako bi se pokušala lažno difamirati opozicija ili barem jedan dio opozicije kojima će se pokušati prišiti da su na strani nekih drugih, a ne domoljubnih vrijednosti. Sve to skupa samo je jedan snažan razlog zašto ću glasati protiv.
Hvala.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Hvala.
Kolega Prkačin bi sad trebao govoriti, ali ga nema ovdje pa je izgubio pravo na raspravu, ali kolegica Peović je ovdje pa će ona završno u ime Kluba zastupnika HSS-a i RF-a.
Izvolite.
Peović, Katarina (RF)
Turci nalegoše na jazik hrvatski, to je sažetak ovog zakona. Zapis popa Martinca o bitki na Krbavskom polju 1493., sve je puno zaštite, skrbi, strepnje nad prodorom čega, pa anglizama i srbizama. Ali osim što nitko danas ne naliježe na jezik hrvatski osim u glavama paranoičnih lingvista koji misle da će uspjeti očistiti jezik od nepodopština bilo anglističkih, bilo srbizama, druga je stvar tu još problem. Dakle vi branite jezik od engleskog i srpskog tako da zlostavljate građane RH i branite im da javno govore hrvatskim govorima. Zbogom logiko, zbogom demokracijo. Dva su problema, prvi je problem neće se moći ispuniti taj standard, kako sam pokazala analizom štokavskog, štokavske naglasne norme kod samog ministra u uvodnom govoru, dakle ministre pali ste na ispitu, ne zadovoljavate normu i drugo sami jezikoslovci se ne slažu oko toga što bi bio standard. Primjer vam je ponovo i ponovno. Znači dvije riječi koje nema suglasja oko toga što je standard, a takvih primjera ima puno. Ali to ne znači da ovaj Zakon o hrvatskom jeziku nije opasan, naime on će od svih govornika u javnom prostoru zahtijevati govor na standardnom hrvatskom jeziku. Zakon se ne odnosi, to je izuzetno važno ponoviti još jednom, zakon se ne odnosi samo na službenu komunikaciju, što bi bilo u redu da ste definirali. On ne znači da se između ministarstava mora dopise slati na službenom jeziku, što bi bilo sasvim opravdano, ne. On se odnosi na svu komunikaciju u javnom prostoru, koja od sada mora biti na standardu. Ovdje se upotreba standarda širi sa službene na javnu komunikaciju, to je društvo nadzora i u budućnosti kako smo čuli od nekih koji zazivaju to, i kazne. Neće biti reperkusija kaže kolega Bauk, ja bi dodala za sada, jel. Ali u vašem zakonu postoji mogućnost da se to i penalizira. Znači javno, znači da svi moraju u javnom prostoru na standardu govoriti, to se odnosi znači na sve. Rezultati su nažalost, nesigurnost, strah od jezika, šizoglosija, koncentracija na formu, a ne na sadržaj onoga što se govori i drugo još gore, ajmo iz aspekta radničkih prava, maltretiranje nastavnika koji po prijedlogu ne smiju više koristiti dijalekt na nastavi, ok hrvatskog jezika, ali zapravo i drugih nastavnih predmeta, osim kaže se u opravdanim situacijama, nastavnici više ne mogu koristiti kaj ili ća, to znači da krše zakon. Zakon navodno želi promovirati bogatstvo hrvatskog jezika kao skupa raznih narječja i dijalekata kako kaže čl. 6. ali zapravo zagovara upotrebu samo jednog strogo ograničenog koda standardnog dijalekta u javnom diskursu, kolegice Bedeković, standardni dijalekt vam je jedna znanstvena ono forma. Američki lingvist Blumfield 1944., britanski lingvist Tradgil 1999. koristi taj termin, dakle odavno se koristi ali jasno da je to nepoznanica ako se čitalo samo Brozovića i ništa više. No da se vratimo zakon želi promovirati dijalekte, sve je puno veličanja dijalekta ali im se čudesno brani prisutnost u javnoj sferi tako da je slavljenje bogatstva hrvatskog jezika obična fraza. Dijalekti su rezervirani za Dane piva i folklorne događaje. S kojim pravom zadire zakon u pismo i govor pojedinaca? Govor pojedinaca je stvar osobnog identiteta, a taj ne može biti podređen nekoj apstrakciji kao što je nacionalni identitet. Nacionalni identitet je identitet svih ljudi koji žive u Hrvatskoj, a ne neki muzeološki predmet koji se treba braniti. Zaključno, laku noć dijalekt, dobro jutro šizoglosijo i da treba napomenuti ovaj zakon ne ulazi u umjetnički izražaj ali ulazi u svakodnevni govor, u svakodnevno pismo pojedinaca, što znači kršenje Opće deklaracije o ljudskim pravima koja izrijekom navodi jezičnu diskriminaciju kao nedopustivu.
Vidović, Davorko (Socijaldemokrati)
Kolegica Glasovac, završno u ime Kluba SDP-a.
Glasovac, Sabina (SDP)
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Na kraju evo današnje rasprave iskoristit ću priliku još jednom sažeti stav Kluba SDP-a o kome sam već i govorila na početku ove rasprave. Naš je stav da je Ustavom, čl. 12. st. 1. vrlo jasno određeno da u RH u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo. Time je utvrđena obveza koja se već na neki način i provodi, a to da sva tijela državne vlasti, jedinice lokalne i regionalne uprave i samouprave imaju obveznu uporabu, obvezu uporabe hrvatskog jezika i latiničnog pisma. Osim toga u javnoj i službenoj uporabi hrvatski jezik se definira još u 8 zakona. To je Zakon o odgoju i obrazovanju u