Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 19

PDF

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
08.11.2023.
U ime Kluba zastupnika MOŽEMO govorit će poštovana zastupnica Sandra Benčić.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
Danas smo na aktualcu višekratno od premijera čuli, a i kao odgovor na moje potpuno deseto pitanje čuli smo samohvalu Andreja Plenkovića koliko je novaca Vlada, pazite sad, nabavila Vlada je nabavila novce iz europskih fondova. A čuli smo i više puta od Andreja Plenkovića da je Vlada ta koja financira projekte iz EU fondova. I ja bih zaista voljela skupit sve te njegove izjave u jedan malo poduži video i pitat primjerice Europsku komisiju šta misli o takvim tvrdnjama kada recimo Andrej Plenković govori da je on taj koji gradu Zagrebu primjerice daje novce iz europskih fondova za projekte. Evo voljela bih da malo čujemo nešto o tome. Zašto? Pa zato jer prvo novci iz europskih fondova se ne nabavljaju, ne nose se u crnim torbama, ne švercaju se preko granice nego se dobivaju na temelju operativnih programa i dobivaju se na temelju formule izračuna, dakle koliko pripada svakoj zemlji primjerice iz kohezijske politike odnosno iz kohezijskog fonda upravo na temelju indikatora koliko je ta zemlja zapravo siromašna, kolika je nezaposlenost, koliki su neki drugi strukturni problemi itd.
Dakle, upravo alokacija za 2021. i 2027. imala je i detaljno opisanu metodologiju dodjele po zemljama, pa je tako jasno i vidljivo zašto je Hrvatska dobila toliki novaca koliko je dobila, a to je zato što su nam naravno svi razvojni pokazatelji bili izuzetno loši. Međutim, kada se premijer baš u ovom tjednu hvali sa time da je on nabavio novce i da on dodjeljuje novce iz EU fondova to je pomalo autogol, jer baš u ovom tjednu imamo situaciju eksplozije dakle korupcijska hobotnica je na steroidima doslovno u smislu broja afera koje se dnevno pojavljuju a vezane su sve za vladajuću stranku u vezi upravo trošenja sredstava iz EU fondova. Pa smo tako ovaj tjedan počeli sa hobotnica krakom Vican – Rimac. Sjećate se rektorica bivša zadarska uhićena je ovaj tjedan zato što nije, odnosno spriječila je naplatu garancije na koju je sveučilište imalo pravo za jednu građevinsku tvrtku, a na zahtjev Josipe Rimac kako bi zapravo naravno Josipa Rimac zaštitila interese te privatne tvrtke, a naravno na teret poreznih obveznika, odnosno na štetu svih nas. Također radilo se naravno o projektu financiranom iz EU fondova. Ponovit ću da su i jedna i druga inače bile velike uzdanice premijera Plenkovića koji evo još jednom se pokazalo ima sjajan radar za kadar.
Nakon toga imamo situaciju sa Geodetskim fakultetom koja se vuče već nekoliko mjeseci, dakle danas je pohapšeno više od 20 ljudi koji su zajedno sa dekanom i ostalim osobljem, zaposlenicima Geodetskog fakulteta stvorili svoju mini hobotnicu po uzoru na onoj na nacionalnoj razini, a kako bi preko različitih tvrtki izvlačili novce iz EU fondova na način da su se prikazivali fiktivni računi za radnje koje nisu obavljene. I onda krešendo! Na kraju dana još jedna afera također vezana uz Geodetski fakultet, ali vezana i za ministricu kulture koja je 19,1 milijun kuna dodijelila tom istom Geodetskom fakultetu, tom istom dekanu bez natječaja da obavi snimanje nakon potresa.
I to bi sve bilo u redu da ona nije te novce isplatila, a moguće i izvijestila prema Fondu solidarnosti u punini, a da je posao napravljen u jednoj četvrtini onoga što je ugovoreno. Evo toliko o tome kako se nabavljaju i dodjeljuju fondovi EU.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
15.11.2023.
I idemo na zadnju raspravu u ime Kluba zastupnika Možemo!, poštovani kolegica Kekin, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Dakle drage građanke, znajte da od danas pa do kraja godine svako jutro kad ustanete, spremite djecu za vrtić i školu, pristavite ručak, na brzinu spremite sebe da biste odjurile na posao, jurit ćete na posao na kojem ćete raditi besplatno. Svaki dan od sada do nove godine, žene u EU raditi će besplatno, dok će muškarci, naravno, zarađivati. Takav je naime, jaz u plaćama između žena i muškaraca u zemljama EU.
Žena u EU zarađuje čak 12,7% manje nego muškarac. U Hrvatskoj to znači da zarađuje 1032 eura neto manje godišnje za isti posao, dakle u radnom vijeku jedan stvarno dosta dobar auto. Nažalost žene su u EU, a i u Hrvatskoj, naviknute na neplaćeni rad. Osim ovog detalja da su za jednak posao drastično manje plaćene, žene uz to obavljaju značajno veći dio neplaćenih kućanskih poslova, kao i brige o djeci i drugim članovima obitelji koji trebaju brigu.
Europska komisija kaže da žene u prosjeku provedu 90 minuta više dnevno, dakle sat i pol svaki dan, obavljajući nužne poslove za koje nisu plaćene. U Hrvatskoj, prema istraživanjima, 3 puta više kućanskih poslova, 2,5 više brige o djeci obavljaju žene. Dakle, žene već šljakaju besplatno, a to rade prije posla i nakon posla, a sad će to raditi i za vrijeme radnog vremena, od sad do kraja ove godine.
Gdje su uzroci tog problema? Dio uzroka leži u tome da žene češće imaju prekide u karijeru u odnosu na muške kolege jer nesrazmjerno više koriste roditeljski dopust. Osim toga, češće rade skraćeno upravo radi nužne skrbi o djeci i starijima i potrebitim članovima obitelji. Tu skrb, naravno, pružaju, besplatno.
Osim toga, sektoru u kojima su žene većinski zaposlene, poput socijale, zdravstva i obrazovanja su slabo plaćeni sektori. Osim toga, u Hrvatskoj konkretno, koja je zemlja u EU, s najvećim postotkom prekarnih, dakle nesigurnih radnih mjesta, ta radna mjesta popunjavaju uglavnom upravo žene. Dakle žena ima koliko volite na nesigurnim slabo plaćenim radnim mjestima, te dakako, na potpuno neplaćenom radu, skrbi unutar obitelji i kućanskih poslova. A gdje žena nema? Nema ih na direktorskim pozicijama, unutar EU, svega 34% i čak su i tamo plaćene za te iste pozicije 23% manje nego muškarci.
U Hrvatskoj, konkretno, udio žena u nadzornim odborima dioničkih društava, to su one masno plaćene pozicije, iznosi bijednih 25%. Udio žena u upravama tih dioničkih društava, dakle to su one još masnije plaćene pozicije iznosi još bjednijih 16%. Dakle što je radno mjesto bolje plaćeno, manje su šanse da žena na njega dođe.
Navedena razlika u plaćama dodatno se povećava s godinama i razvojem karijere, što doprinosi manjem potencijalu koji žene imaju za štednju i ulaganja, što pak povećava rizik od siromaštva u starosti. To dovodi do toga da nakon radnog vijeka u EU razlika u mirovinama između muškarca i žena iznosi gotovo 30%. Što bismo trebali raditi da se taj jaz prevaziđe? Što bi vladajuća većina trebala raditi? Pa recimo trebala bi aktivno raditi na implementaciji onih politika koje će žene osloboditi prije svega neplaćenog rada, npr. aktivno poticati očeve da koriste roditeljski dopust, što je praksa koja je u Hrvatskoj na najnižim granama jer su očevi ti koji više zarađuju, pa je u drugih 6 mjeseci većini obitelji financijski neizdrživo da žena, da žena ode radit, a muškarac ostane na roditeljskom dopustu. Potrebno je omogućiti i dostupnu skrb za djecu, no i druge osobe unutar obitelji koje spadnu na ženska leđa ukoliko društvo ne osigura adekvatna rješenja. Potrebno je aktivno raditi na osiguravanju sigurnih radnih mjesta, a pogotovo je potrebno zaštititi trudnice koje rade na određeno i koje često gube posao kada poslodavac shvati da su trudne. Naš je klub tražio da se zabrani neproduljivanje ugovora trudnicama, dakle da ih se zaštiti od otkaza, a tražili smo i da im se osigura puno pravo na rodiljne naknade, što trenutno nemaju. Vladajući HDZ to je odbio. U Zagrebu s druge strane nakon za građane i građanke iscrpljujuće vlasti HDZ-a i Bandića, aktivno radimo upravo na tim politikama koje će rasteretiti žene neplaćenog rada, širimo kapacitete staračkih domova, širimo kapacitete skrbi za djecu s poteškoćama u razvoju, širimo kapacitete za osobe s invaliditetom, a za djecu? Za djecu smo pokrenuli val izgradnje vrtića kakav ovaj grad još nije vidio, ulažemo više od 100 milijuna eura, dakle slijedeći 8. mart biti će pred izbore i podsjećam žene u ovoj zemlji ne trebaju nam ni čestitke, ni ruže…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…treba nam jednaka plaća …/Upadica predsjednik: Hvala vam./…za jednak rad, pa ćemo si cvijeće kupiti same.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
16.11.2023.
Slijedi rasprava iznošenje stajališta u ime Kluba zastupnika Možemo poštovanog Damira Bakića.
Poštovane kolegice, poštovane kolege.
Prije nekoliko dana dobili smo ponovljeno pismo grupe članova Akademske zajednice u kojem se ukazuje na neke neetične postupke u sustavu znanosti i visokog obrazovanja i traži naša zajednička akcija, ovime se pridružujem tom pozivu.
Posljednjih se mjeseci u našem javnom prostoru množe vijesti o nečasnim i neetičnim djelovanjima članova Akademske zajednice, protagonisti su na uglednim nerijetko i na čelnim pozicijama, a ne nedjela njihova u rasponu od plagiranja i pomaganja pri stjecanju nezasluženih akademskih titula i počasti do opravdanih sumnji ili čak i dokazane krivice za počinjenje kaznenih djela, od pronevjere društvenog novca do ponižavajućih krađa.
Posve nedavno jedan je ministar tada s još ministarske pozicije pokušao steći naslovno znanstveno znanje, nažalost taj primjer nije jedinstven, čak i u mandatu ove Vlade jer takvih slučajeva je bilo još, slučajeva u kojima neki visoki službujući dužnosnik traži i dobiva akademsku titulu ili znanstveno nastavno zvanje.
Znanstveno nastavno napredovanje za vrijeme obnašanja državne dužnosti nije nezakonito, no ono je duboko neetično, neetično je jer čak i u slučaju nespornih postignuća stvara prostor sukoba interesa i trgovina utjecajem. A kada je riječ o najvišim državnim dužnosnicima taj sukob interesa je dvostruk jer u njemu se na očiti način nalazi kandidati i visokoškolska institucija. Time se ozbiljno narušava akademska čestitost koja je temelj funkcioniranja akademske zajednice. To nije samo pitanje ugleda, također to nije samo pitanje kvalitete nečijeg znanstvenog rada ili doprinosa za vrijeme obavljanja najodgovornije dužnosti, to je doslovno rušenje temelja Akademske zajednice jer njezino se djelovanje zasniva na kritičkoj i nepristranoj ocjeni svakog znanstvenog rezultata i svačijeg znanstvenog i nastavnog doprinosa.
Svatko tko se pita u kakvoj su vezi ovakva znanstveno nastavna napredovanja s pozicije moći, sa zloupotrebama ovlasti i kriminalnim djelovanjem sveučilišnih profesora pa čak i dekana ili rektora, previđa očito jer doktorske disertacije bez znanstvenog doprinosa jer časopisi bez čitatelja, jer studijski programi bez studenata, jer dekani bez stida kao kako oni koji su pronevjerili društveni novac, tako i oni koji ih lažno svjedočeći štite, to nije samo slučajni koloplet, to je direktna posljedica urušavanja temeljnih etičkih načela na kojima se zasniva znanstveni i sveučilišni rad. Zato nam nema druge nego krenuti iznova graditi i stjecati povjerenje.
Za početak poslušajmo apel iz pisma i suspendirajmo znanstveno nastavno napredovanje javnih i državnih dužnosnika za vrijeme dok obavljaju dužnosti na koje su izabrani. Nadalje, promijenimo nedavno usvojen Zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti tako da se zakonom uspostavi nacionalno etičko tijelo u sustavu znanosti i visokog obrazovanja. Takva etička tijela postoje na nižim razinama, ali ona nisu dovoljna.
Reforma sustava visokog obrazovanja i znanosti nedvojbeno je bila nužna, međutim unatoč brojnim apelima iz Akademske zajednice novi je zakon ukinuo nacionalno etičko tijelo u području znanosti i visokog obrazovanja. Sada je prilika da se taj propust ispravi.
Ministre Fuchs, i vama se ovom prilikom obraćam, vi ste na potezu. Novi zakon pruža vam velike ovlasti, ali s njima pred vas stavljaju veliku odgovornost. Osigurajte nesmetan i od stranačkih i svih drugih partikularnih utjecaja oslobođen rad novoizabranog Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, kao i Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Na tim je tijelima da uspostave relevantne i objektivne kriterije i osiguraju njihovu primjenu, te unaprijede kvalitetu i studija i znanstvenog i istraživačkog rada, da reafirmiraju načela i akademske vrline bez kojih je istraživački rad nevrijedan, a nastavni rad s mladim generacijama nedostojan.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
17.11.2023.
Sljedeće iznošenje stajališta u ime Kluba zastupnika Možemo!, poštovana Urša Raukar-Gamulin.
Hvala. Ovaj govor, ovaj slobodni govor danas posvećujemo Vukovaru. Svim stradanjima građana Vukovara, svim braniteljima Vukovara. Glas Siniše Glavaševića bio je među posljednjim glasovima iz opkoljenog grada. Njegov glas važan je i danas i upućujemo ga svima, ali naročito onima koji politički i politikantski manipuliraju žrtvom Vukovara stvarajući podjele, stvarajući nove neprijatelje i nova neprijateljstva i time otežavaju budućnost Grada heroja.
Siniša Glavašević, Priča o neprijateljima. Život je pun zagonetki, ali najzagonetnije je to kako od prijatelja nastaje neprijatelj. Jeste li ikad pomišljali zašto je lakše steći neprijatelja nego prijatelja? Cijeli sam život želio biti okružen dobrim, vrijednim ljudima koje svi poštuju i vole. Sreća je bila na mojoj strani, barem do sada. Ostao sam u ruševinama Vukovara, ali s ljudima uzdignuta čela. Mnoge od njih nisam ni poznavao, mnogi od njih još jučer nisu ni bili svjesni svoje snage. Vjerujte najljepše što vam se sada u Vukovaru može dogoditi jest da uđete u prostoriju punu ljudi i sa svima se pozdravite. Često i ne znate ali događa se da vaši pozdravi i vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To doduše neće smanjiti nastalo neprijateljstvo ali će vam umanjiti tugu. A može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti pa da samu sebe pretvori u prah. U ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi, zato ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja za početak i to je dovoljno.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
21.11.2023.
Idemo sada na izlaganje poštovane kolegice Miloš u ime Kluba zastupnika Možemo!, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege, ja ću danas ponovno o socijalnim temama, ovaj put o malo široj slici jer vjerujem da su to pitanja koja su hrvatskim građanima važna, vjerujem da su to teme koje bi trebale biti glavne teme u saboru, glavne teme u političkim programima stranaka i glavne teme na narednim izborima.
Ako pred ove izbore malo zavrtimo film unatrag možemo vidjeti da ni u ovom mandatu Vlada nije bila spremna napraviti one velike, stvarne i nužne reforme u nizu sektora koji su bitni za životni standard građana, od stanovanja, preko reforme obrazovanja, preko reforme zdravstva do politika zapošljavanja. To su reforme koji se, koji se zapravo godinama čekaju, to su reforme koje se do danas nisu dogodile, a koje bi mogle predstavljati zaokret, značajan zaokret u kvaliteti života naših građana.
Kao što znamo, godinama se Hrvatska nalazi u ozbiljnoj stambenoj krizi, cijene stanova i cijene najma divljaju, a Vlada niti u ovom, niti u prošlom mandatu se još uvijek nije bavila stanovanjem i još uvijek nemamo niti jednu mjeru stambene politike osim sada već naširok, naširoko kritizirane mjere APN-a.
Godinama isto tako je poznat problem urušavanja javnog zdravstva, a reforme ni u ovom mandatu se nisu dotaknule rješavanja ključnih problema. Umjesto da se ulaže u javni zdravstveni sektor, u ljude i naročito u zapuštenu primarnu zdravstvenu zaštitu ide se linijom manjeg otpora i dodatno se time narušava zdravstveni sustav nauštrb privatnog.
Isto tako znamo da godinama zbog niskih plaća dolazi do velikog iseljavanja, reforme nisu uspjele adekvatno, adekvatno adresirati taj problem, međutim istovremeno se godinama gurala pod tepih tema migracija sve dok ta tema nije eksplodirala, a čak i kad je ona eksplodirala i upravo zato što se gurala pod tepih ni dan danas nemamo reguliran rad stranaca, rad stranaca koji vrlo često rade u lošim uvjetima, niti imamo danas integracijsku strategiju, a na kraju smo još jednog mandata.
Ja vjerujem da razlog zbog kojeg se ove reforme nisu provodile nije samo u nedostatku znanja već prije svega i u nedostatku hrabrosti da se provode stvarne političke promjene, političke hrabrosti da se krene u reforme, u reforme koje će biti u javnom interesu ma koliko te reforme bile teške, reforme u javnom interesu čak i kada one izazivaju otpore i da se krene u reforme čak i kad one možda nisu popularne za stranačke rejtinge.
Iako se iz saborskih klupa s meni desne strane vrlo često čuje paljba po Zagrebu i kritike Zagreba, činjenica je da smo u Zagrebu itekako pokazali da imamo hrabrosti za prave promjene, uhvatili smo se u koštac s teškim problemima, s problemima koji kao što i sami znate su godinama zanemarivani, s problemima kao što znate u koje godinama apsolutno nitko nije htio dirati. Provodimo velike i nimalo lake reforme jer smo svjesni da jedino takvim reformama možemo donijeti stvarne promjene za građane. Prvi smo krenuli u borbu s eksplozijom cijena stanovanja i dok se i dalje prodaju državni stanovi, dok zbog APN-a cijene stanova lete u nebo, u Zagrebu smo krenuli u drugom smjeru, krećemo u gradnju javnih stanova, zaustavili smo rasprodaju gradskih stanova, napravili smo …/Govornik se ne razumije./… kriterije za socijalni i za priuštivi najam. Bilo je tu različitih otpora i ta reforma nimalo nije bila laka, ali na njoj smo ustrajali jer je ona pravedna, ustrajali smo jer je pravedna i jer njome dajemo stanove onima koji ih najviše trebaju.
Nikada u povijesti Zagreba isto tako nije bilo toliko masovnog ulaganja u vrtiće, nije bilo takvog zaokreta i upravo zbog toga ćemo do kraja mandata po prvi put u Zagrebu upisati svu djecu u vrtiće.
Kao što znate, izmijenili smo i Mjeru roditelj odgajatelj upravo da bi svima omogućili upise u vrtiće, ni to nije bilo lako, ali napravili smo takve reforme jer smo dobili mandat da radimo prave promjene.
Nitko se isto tako i dobro znate nije usudio restrukturirati niti jedno javno poduzeće kao što smo se mi usudili restrukturirati Zagrebački holding. Krenuli smo u taj poduhvat i holding ne samo da danas uspješno posluje nego holding i zapošljava nove radnike na onim poslovima koji su stvarno potrebni da se poboljšavaju kontinuirano javne usluge za građane i zapošljavamo radnike na sigurne, a ne više na prekarne poslove. Itekako smo pokazali da imamo hrabrosti za promjene.
I ono što je izrazito bitno, usmjerili smo politički razgovor na one teme koje su uistinu bitne za životni standard građana i zato i danas ovdje govorimo o vrtićima, o školama, o stanovanju, o sigurnom zapošljavanju, o javnim uslugama, o socijalnim pravima za djecu, o umirovljenicima, o osobama s invaliditetom. To su po nama jedne od glavnih političkih tema, to su teme koje brinu građane i to bi i takve teme bi trebale upravo biti prioriteti za nadolazeće izbore, hvala.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
22.11.2023.
I vama.
Gospođa Ivana Kekin, Klub zastupnika MOŽEMO.
Izvolite.
Hvala vam predsjedavajući.
Kolege mediji su temelj demokracije ako su slobodni. Ključni su elementi u informiranju javnosti, a istinite i provjerene informacije javno su dobro ako su mediji slobodni. Na žalost medijska sloboda ugrožena je gotovo kao mnoge ugrožene i rijetke vrste i doista suočeni sa praksama unutar EU poput onih u Mađarskoj ili Poljskoj gdje se sloboda medija kontinuirano srozava, suočeni sa vijestima poput onih o ubojstvima novinara i novinarki unutar EU, upravo onih novinarki i novinara koji su razotkrivali spregu političke korupcije i mafije možemo se sa strepnjom zapitati i o budućnosti demokracije.
Države koje su duboko nedemokratske su velikim dijelom postale takve i ostaju takve upravo zbog i zahvaljujući strogoj kontroli medija. Zato pozdravljamo namjeru da se u Europskom parlamentu donese europski akt o slobodi medija kojim bi se dodatno s najviše europske institucionalne razine poslala poruka o obvezi članice EU da osnažuju i štite slobodu medija.
Ipak zabrinjavaju upozorenja Europske federacije novinara da se u trenutnom procesu trijaloga vrši pritisak da se sam sadržaj akta vrati na izvorni tekst Europske komisije, jer upravo je u tom tekstu prema mišljenju same struke, samih novinara nedostajalo jasnoće i potencijala za provedbu, te je baš Europski parlament obavio vrijedan posao u jačanju onih odredbi o medijskim javnim servisima sa naglaskom na zaštitu javnih medijskih servisa od uplitanja vlada i s naglaskom na izmjene kojima bi se osiguralo primjereno predvidivo održivo i višegodišnje financiranje javnih medijskih servisa.
Takvo financiranje prvi je preduvjet za neovisnost javnih medijskih servisa kao što je to i jasna zaštita od uplitanja trenutnih vladajućih garnitura. Hrvatska kao članica EU ima mogućnost utjecati u trijalogu koji se odvija, te snažno apeliramo da svoj utjecaj iskoristi odgovorno i na javnu korist što znači beziznimnu podršku u jačanju medijskih sloboda i donošenju zajedničkih mjera na razini EU koji će tu slobodu beskompromisno štititi. Žao mi je što ne možemo podrazumijevati da je upravo takva beskompromisna obrana slobode medija jedna od najvećih vrednota oko koje imamo apsolutni konsenzus neovisno o tome s koje strane političkog spektra dolazimo i neovisno o tome kakve inače različite perspektive imamo. No, iskustvo nas upozorava da tome nije tako.
Vlada kojoj je na čelu Andrej Plenković najavljuje legislativu kojom će se kontrolirati što portali pišu. Ministrica kulture napada medije i to napada baš one koji rade najozbiljniji novinarski posao i koji otkrivaju afere koje idu na štetu javnog interesa. Proziva upravo te medije da šire lažne vijesti bez i jednog dokaza i onda evo neki dan napada poimence jednu od najboljih istraživačkih novinarki koje ova zemlja ima, jednu od najpedantnijih novinarki Doru Kršul, napada ju zbog njenog rada.
Istodobno se premijer osobno pojavljuje sa cijelom svitom svojih ministara na rođendanu nekog medija kako je medijskim redakcijama svojedobno krstario i bivši šef Ivo Sanader i govorio o slobodi medija. Zar to nije paradoks? Premijer govori o važnosti slobode medija na rođendanu jednog medija dok njegova Vlada otežava rad i napada one medije koji mu ne idu niz dlaku. Očito je da Plenković misli da slobodu trebaju imati oni koji o njemu i njegovoj Vladi pišu lijepo. To nije sloboda medija, to je kontrola medija.
Želim ovdje istaknuti kako upravo u gradu Zagrebu naša uprava provodi potpuno drugačiju politiku prema medijima. Jeste li kada vidjeli konferencije koje grad radi u suradnji sa medijskim kućama? Niste, jer znamo da na taj način politika se previše isprepliće sa medijima i kriteriji za podršku medijskim sadržajima u gradu Zagrebu izrađeni su u suradnji sa krovnim novinarskim društvom HND-om i sva financiranja su transparentna. To je teži put, ali vjerujemo da je bolji put i za grad i za demokraciju. Takvu politiku očekujemo i od vladajućih, ne ovih doduše.
Apeliramo još jednom da vladajući postupe odgovorno i zauzmu se za pravu sveobuhvatnu zaštitu slobode medija barem u Europi kad već ne žele doma u Hrvatskoj.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
23.11.2023.
U ime Kluba zastupnika Možemo! govorit će poštovana zastupnica Jelena Miloš.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege ja bih zapravo nastavila govoriti o Stečajnom zakonu. Dok sa bila tu sa, na prosvjedu sa radnicama šibenske Revije neki klubovi su završili svoj govor u doslovno jednu minutu, rasprava je završila o zakonu koji ja smatram da je jedan od najbitnijih zakona u Hrvatskoj u području radnog prava i koji je nažalost generacijska trauma radnika u Hrvatskoj. Svi se sjećamo, i radnica naravno, svi se sjećamo još uvijek nažalost primjera tisuća poduzeća koja propadaju, koja se bore zapravo za spas i za nastavak poslovanja, a gdje država zapravo godinama ništa oko toga nije učinila. Sjećamo se i DIOKI-a, sjećamo se nikada prežaljene sinjske Dalmatinke, sjećamo se Kamenskoga, sjećamo se svih tih poduzeća i mislim da je po meni izrazito sramotno rekla bih da do dan danas mi nemamo stečajni okvir koji zapravo nudi i koji potiče nastavak poslovanja, restrukturiranje poduzeća i nastavak poslovanja u Hrvatskoj.
Dakle, u Hrvatskoj ljudi kada čuju riječ stečaj zapravo misle da to znači baš to, kraj poduzeća, propast i to misle s pravom. Zašto? Zato što najveći broj stečaja u Hrvatskoj nažalost i tako završi. Završi likvidacijom firme. Završi raspodjelom imovine. Završi otpuštanjem radnika i to tako da radnici uglavnom nikada ne dobiju svoje potraživanja ili dobiju ih vrlo malo, a često to ne dobiju dakle ni državna ni lokalna, ni država ni lokalna zajednica, a sve što se dobije da mjestu nekadašnje industrije nikne još jedna nekretnina ili nikne parking zbog kojeg je i firma uništena, pa sjetimo se opet i Kamenskog.
No, stečaj zapravo ne bi trebao biti kraj, mi bi trebali imati drugačiji ozbiljniji stečajni okvir koji ne mijenja samo kune u eure kao što je to ovaj zakon promijenio, nego bi stečaj prije svega trebalo gledati kao priliku za nastavak poslovanja, priliku da se sačuva znanje ljudi, priliku da se sačuvaju radna mjesta, a ne samo da se rasprodaje, rasprodaje imovina. Do dan danas zapravo takav okvir nemamo. Ono što imamo, kakav okvir imamo je zapravo recept za uništavanje poduzeća koji proizlazi poprilično iz lošeg zakonodavnog okvira koji se ne mijenja na vrijeme i ne mijenja se dovoljno. Znači ono što se događa ja sam taj okvir sažela u nekoliko koraka.
Dakle, prvo firma se nađe u problemu, ali stečaj se ne otvara na vrijeme. Dakle, i dalje se predugo čeka s otvaranjem stečaja čak i kad je zapravo 2015. uvedeno da FINA to radi po službenoj dužnosti nakon što firma provede 120 dana u blokadi.
Drugo čak i kad se stečaj zatraži i dalje protekne puno vremena kad se stečaj uistinu i otvori jer su sudovi naime pretrpani. Ni taj problem se već duže vremena ne rješava.
Treće jednom kad se stečaj otvori firma je već prezadužena u nekim slučajevima, ali recimo da ima još uvijek nade. Međutim, stečajni postupci traju toliko dugo da smo vidjeli da neki radnici nažalost i umru, a da nikad ne dočekaju svoje plaće, često ih ne dočekaju. I tako dugi postupci naravno onda stvaraju velike troškove pa na kraju više košta stečajni postupak nego što se uspiju naplatiti radnici i nego što se uspiju naplatiti vjerovnici. I tko su zapravo najveći gubitnici u tome, pa naravno radnici, pa naravno država i naravno lokalna samouprava. To je ono što je rezultat nebrige za postupke stečajeva i to je nebriga zapravo za usmjeravanje gospodarstva.
I četvrto, jednom kad je stečaj već u tijeku, pitanje je zapravo koja je motivacija recimo jednom stečajnom upravitelju da nastavi proizvodnju, koja je motivacija? Pa evo prema trenutnom stečajnom okviru ona je vrlo slaba jer zapravo stečajni upravitelj dobije istu naknadu iako uspije osigurati nastavak poslovanja što pak iziskuje puno truda i puno angažmana. I ista mu je stvar zapravo da rasproda imovinu i da likvidira poduzeće, zapravo je naknada ista i država ni na koji način ne potiče okvir koji u principu promovira nastavak poslovanja, koji na vrijeme reagira da se poduzeća restrukturiraju i koji daje motivaciju stečajnom upravitelju da izvadi firmu iz problema.
Nažalost i imamo slučajeve nebrige za poduzeća ne samo u privatnom sektoru nego i države. I sjetimo se samo sudbina i Imunološkog zavoda i brodogradilišta i Instituta Rade Končara stotine drugih firmi koje su se našle u problemima su zapravo slika nebrige države. I meni jednostavno apsolutno neodgovorno taj način upravljanja poduzećima i već sam tu govorila da recimo Uljanik ove godine 107 dana bio u blokadi. Pa na koji način se zapravo uopće upravlja poduzećima? I evo ovo je još jedan primjer da nam je nužan drugačiji okvir, drugačiji okvir gdje se država više brine i za svoja poduzeća i za gospodarstvo.
Hvala.
Hvala lijepa.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
24.11.2023.
Sada će u ime Kluba zastupnika Možemo govoriti poštovana zastupnica Ivana Kekin.
Izvolite.
Hvala vam predsjedavajući.
Dragi kolege.
Evo osvrnula bih se na protekli tjedan koji je bio zaista loš tjedan za ministra Beroša, a u ponedjeljak smo sa drugim oporbenim klubovima predali zahtjev Ustavnom sudu u kojem tražimo ocjenu ustavnosti tzv. Beroševe reforme čije su posljedice gubitak zdravstvenog osiguranja za više od 100.000 naših građana jer se nisu osobno pojavili na šalteru HZZO-a jednom u tri mjeseca.
U Hrvatskoj treba to reći ministru Berošu, ima puno ljudi koji se nisu pojavili jer to nisu mogli iz zdravstvenih razloga, iz imovinskih razloga jer žive negdje daleko, nema javnog prijevoza, zbog dobi ili recimo kao jedan slučaj o kojem smo govorili zato što su na bolničkom liječenju bili u tom trenutku. Dakle, mi smo čuli za slučaj gospođe koja je završila u bolnici radi obiteljskog nasilja što je povezano uz druge teme danas i radi toga se nije mogla osobno javiti na HZZO koji joj je onda uskratio zdravstveno osiguranje.
Obzirom da je to protivno Ustavu RH koji jamči građanima pravo na liječenje i pravo na zdravlje, vjerujemo da će Ustavni sud također reći da te odredbe nisu ustavne jer u Ustavu nigdje ne stoji da se građani moraju jednom u tri mjeseca sami javiti na šalter HZZO-a. Oko toga ocjenu ustavnosti tražila je i Pučka pravobraniteljica koja je osim toga ministru predala izvješće oko slučaja Line Budak koja je sedam mjeseci nakon što je obavila pretragu saznala da je nalaz te pretrage pokazao da ima karcinom dojke, sedam mjeseci nakon što je obavila pretragu. U izvješću je Pučka pravobraniteljica ustanovila da je Lini Budak povrijeđeno ustavno pravo na zdravlje. Slučaj Line Budak, njezina hrabrost da ga javno izloži i trud institucije pučke pravobraniteljice da ga kvalitetno istraži zapravo sjajno ocrtava na jednom primjeri šire uvriježene prakse i slabe točke i svu nefunkcionalnost našeg zdravstvenog sustava. Od loše prevencije, od kasne detekcije, od devastirane primarne zdravstvene zaštite, od loših upravljača u našim bolnicama koji su mahom HDZ-ovci, kojima se prilagođavaju pravilnicima za produljenje radnog odnosa, od nepostojećih postupnika, algoritama i jasnih protokola, od miješanja javnog i privatnog, uvijek, naravno na štetu javnog i na korist privatnog, od lista čekanja koje su rezultat svega što sam do sada navela, od nedostupne radioterapije u javnom sustavu koja se uglavnom bilda u privatnom, evo, možemo krenuti od slučaja Medikola i svih HDZ-ovih ministara do danas koji su platili Medikolu milijardu kuna, a mogli su to osigurati u javnom sustavu za 60 milijuna kuna, do linearnih akceleratora čija je javna nabava upravo završena i sasvim je izvjesno da slijede žalbe i da linearni akceleratori koji bi nas trebali liječiti narednih 20 godina neće biti funkcionalni u punini, do odlazaka liječenja u privatni sektor, do odlazaka liječenja u inozemstvo od kad je Plenković, premijer 900 liječnika, više do 900 liječnika je otišlo u inozemstvo, od nedostatnih mehanizama kontrole kvalitete do očajne komunikacije u slučaju pogrešaka zdravstvenog sustava, vidimo da slučaj Line Budak nije jedinstven nego dapače, da su dijelovi koji su doveli do toga da je Lina Budak saznala 7 mjeseci nakon pretrage da ima rak, ono s čim se hrvatski građani svakodnevno, svakodnevno susreću.
Te probleme osjećaju svi oni, to više što su bolesni, a ne osjećaju ih samo oni poput ministra Fuchsa koji sa zaštitarima dolaze preko reda obaviti svoje pretrage. Pučka pravobraniteljica naglasila je i kako je hajka koja se digla na Budak štetna i odvraćajuća za sve pacijente koji se žele pritužiti na postupanje u zdravstvenom sustavu. Nakon toga, ministar ju je ponovno u rijetko bešćutnom istupu napao. I još jednom odbio preuzeti odgovornost za nefunkcionalnost zdravstvenog sustava kojim upravlja.
Uz to, ustanovili smo da su se na sistematske preglede koje je ministar pompozno najavio odazvalo tek 10% građana i da se na tim sistematskim pregledima u zemlji koja ima najviše indikatore pušenja i debljine ustavilo da naši građani, stvarno šokantno, imaju povišen rizik za hipertenziju i za dijabetes. Sad ćemo te iste ljude slati u pregrijani bolnički sustav da još malo zaguše dodatne liste čekanja, tako da, mislim da nam slijedi da će se sirotinja liječiti kod svećenika, a bogati HDZ-ovci u privatnim poliklinikama, ako HDZ uskoro ne siđe s vlasti.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Možemo!
30.11.2023.
NASTAVAK NAKON STANKE U 12:15 SATI

Evo stanka nam je istekla, 15 je pa ovaj idemo na iznošenje stajališta u ime klubova zastupnika i nezavisnih zastupnika. I prvi će u ime Kluba zastupnika Možemo govoriti poštovani zastupnik Bojan Glavašević.
Izvolite.
Postoje ljudi koji svojim vizionarstvom, svojom karizmom, svojim radom i znanjem ostavljaju dubok trag u društvu. Ne govorim samo o vrsti traga koja ostaje zabilježena isključivo u udžbenicima iz povijesti kao nekakva natuknica nego o tragu u dušama i svjetonazoru ljudi čije živote dotaknu. Takvi ljudi su iznimno rijetki, a najčešće ne dobiju priznanje za svoj rad tokom života nego tek nakon smrti.
Jedan takav čovjek napustio nas je prošlog tjedna i ta činjenica nas ostavlja kao zemlju, kao zajednicu i kao društvo u ogromnom gubitku. Zlatko Šešelj bio je iznimka o pravila o posthumnom priznanju jer je već za života bio smatran uistinu iznimnim čovjekom koji je za obrazovanje u Hrvatskoj napravio mnogo. U udžbeničku natuknicu o njemu učit će to da je bio vrhunski klasični filolog i prevoditelj, da je bio Socijaldemokrat, zastupnik u HS-u i osnivač Prve privatne škole u Hrvatskoj. Svaka od tih stavi je impresivna sama po sebi i o svakoj od njih bi se moglo govoriti dugo. Ali ja ne želim danas govoriti o tome, danas želim govoriti o onome što ne može stati u natuknicu niti u udžbenik, o tome što i tko je bio Zlatko Šešelj i o tome što i tko smo svi mi čije živote i pogled na svijet je obilježio svojim radom.
Zlatko Šešelj bio je klasičar. Biti klasičar ne znači samo poznavati latinski i grčki jezik i književnost. Biti klasičar znači da si čuvar nasljeđa staroga svijeta, to znači da baštiniš drevne vrijednosti koje su uklesane u temelje naše civilizacije. Biti klasičar znači razumjeti Europu u njezinoj duhovnoj i fizičkoj anatomiji bolje od ikoga zato što razumijevanjem jezika koji su je oblikovali razumiješ i način na koji je izvan jezična stvarnost bila preslikana i utisnuta u svijest svih njihovih govornika, koji su Europu oblikovali kroz duga tisućljeća njezine povijesti. Biti klasičar znači da dok stojiš u Koloseumu u Rimu ne vidiš ruševine nego borbe gladijatora kao da se odvijaju tik pred tobom, dok u sjeni Vezuva hodaš ruševinama Pompeja, znaš točno koliki je bio užas koji su ljudi osjećali za vrijeme njegove erupcije '79. g jer se privodio Plinija koji je tome svjedočio. I znaš, da se ne kaže da je vulkan eruptirao, nego erumpirao i znaš da je to arhaizam u latinskom jeziku. Kad si klasičar, romanski jezici su ti mačji kašalj jer poznaješ jezike iz kojega su se razvili. Biti klasičar znači i biti dio jedne malene, ali vrlo bliske i vrlo eklektične zajednice koja nadilazi nacionalne granice.
To je jedna vrlo posebna zajednica, a Zlatko Šešelj je bio jedan od njezinih najvažnijih i najutjecajnijih članova. Zlatko Šešelj se cijeli život borio da učenje klasičnih jezika ostane dio kurikuluma u školama jer je znao da moraš razumjeti svoju povijest i svoje korijene da razumiješ svoju sadašnjost i da će za latinskim i grčim uvijek biti potrebe jer su oni mnogo, mnogo više od deklinacija i konjugacija.
Životno djelo i naslijeđe Zlatka Šešelja je, između ostaloga i činjenica da danas u Hrvatskoj, u usporedbi sa ostalim europskim zemljama, živi uistinu nadprosječan broj klasičara, a to znači ljudi koji razumiju dušu Europe i koji je razumiju bolje od ikoga.
To je ono što nam je dao i to je spomenik trajniji i od mjedi Zlatka Šešelja. Neizmjerno sam ponosan i počašćen što sam ga poznavao i zahvalan sam na svemu što je napravio i što je naučio i mene i nebrojene druge generacije klasičara. Za kraj, kolegice i kolege, želim ispratiti profesora Šešelja trenutkom šutnje na njegovo putovanje preko rijeke Stiks. Ako želite, možete mi se pridružiti.
.../Govornik šuti za govornicom./...
Requiem aeternam dona eis, Domine, et lux perpetua luceat eis.
PDF