Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 19

PDF

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
08.11.2023.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govorit će poštovani zastupnik Domagoj Hajduković. Izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Pa nekoliko proteklih dana sa strepnjom i vrlo neugodnim osjećajem pratimo slučaj trovanja navodno nakon konzumacije mineralne vode s okusom u Rijeci.
Ne tako davno imali smo vrlo sličan slučaj isto tako, nakon konzumacije mineralne vode koji zamalo nije imao tragične posljedice. Kako smo mogli čuti od ministra Beroša, trenutno je više građana hospitalizirano zbog sumnje na trovanje hranom i danas tijekom dana mediji su izvještavali o sve većem broju ljudi. Dok nas ministar Beroš uvjerava kako je zdravstveni sustav spreman i odgovara brzo i efikasno na moguće ugroze trovanja hranom, iako bi se i o tome dalo raspravljati, a posebno o činjenici da nekoliko dana institucije šute, mislim da je dobar trenutak zamisliti se o sigurnosti hrane u Hrvatskoj.
Naime, postavlja se pitanje kako uopće proizvodi ovakve kvalitete mogu završiti na policama trgovina, odnosno u ponudi ugostiteljskih objekata. Ministar Beroš se požurio proglasiti nenadležnim jer se sporni napici, koji su navodno prouzrokovali tegobe, pune u Austriji. Kakav kukavički bijeg od odgovornosti za zdravlje naših građana.
To ne mijenja činjenicu da je narušeno zdravlje naših sugrađana i kako se ovakav propust uopće mogao dozvoliti. Pitanje je li ministar Beroš spreman preuzeti odgovornost za tužbe koje bi s potpunim pravom oštećeni građani mogli podići protiv države koja ih nije zaštitila. Više sam puta za ovom govornicom raspravljao o kvaliteti hrane i pića koja se konzumira u Hrvatskoj. Upitna kvaliteta hrane koja dolazi na naše tržište dugo je već bila tema. Nadali smo se da ćemo ulaskom u EU zapravo, da će ulaskom u EU zapravo biti onemogućeno proizvodima takve kvalitete doći na naše tržište ali po svemu sudeći tu se nije puno toga promijenilo.
Ovaj je problem tim veći jer su proizvodi lošije kvalitete u pravilu jeftiniji, a mnogim našim građanima posebno gotovo milijun blokiranih ili onih koji žive na rubu siromaštva to je odlučujući faktor u odabiru artikala ne zbog toga što nisu osviješteni o kvaliteti primjerice domaćih proizvoda već zbog toga što ih materijalna situacija ograničava i ne mogu birati ništa drugo do onoga što je najjeftinije. Stoga krajnje je vrijeme da poduzmemo odlične zakonodavne i upravne korake kako bi osigurali visoku kvalitetu hrane i pića za svoje građane.
Dok se mi jedva nosimo sa osiguravanjem sigurne hrane i pića, da ne govorimo o kvaliteti zemlje u našem susjedstvu idu i korak dalje. Prema najavama Italija bi trebala postati prva nacija bez sintetičke hrane čime želi dati primjer kako se to može regulirati. Oni se vode mišlju kako je kvaliteta hrane temeljna i ne mogu pristati na polarizirano društvo u kojem će se kvalitetna hrana proizvoditi samo za bogatu elitu.
Dok su Talijani uvjereni da bi svi trebali moći dobro jesti nama ostaje da se zapitamo jesmo li mi, je li sintetičko meso zaista meso, je li sintetičko mlijeko zaista mlijeko? Što nam sve taje deklaracije proizvoda i što zaista unosimo svakodnevno u svoje tijelo. Uvjeren sam da hrvatski proizvod barem što se kvalitete tiče može biti konkurentan ne samo na našem već i širem europskom tržištu. Problem je taj što se stječe dojam da mi namjerno sustavno i smišljeno uništavamo našu proizvodnju i namjerno se činimo ovisnima o uvozu ne samo iz EU već i iz trećih zemalja koje nemaju visoke standarde EU u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, odnosno prehrambenih.
Zadnji primjer ovoga jest katastrofalno nošenje sa epidemijom afričke svinjske kuge, ali mogao bih vjerojatno provesti cijeli dan za ovom govornicom nabrajajući sve promašaje ove Vlade u odnosu prema stočarskoj i ratarskoj proizvodnji. Umjesto da jačamo svoju poljoprivredu i kratke lance opskrbe koji bi isporučivali garantirano zdravu i kvalitetnu hranu mi je stalno ograničavamo, kompliciramo i ne štitimo. Nakon ekološke katastrofe u Osijeku pravimo se kao da se ništa nije dogodilo.
Proizvodnja hrane nije samo gospodarsko pitanje već i sigurnosno i demografsko posebice za istok Hrvatske kao što smo mogli danas tijekom dana već i čuti. Ne tako davno sam za ovom govornicom govorio o tome kako je proizvodnja hrane nikad bitnija u svjetlu nove geopolitičke i globalne gospodarske situacije. To se naravno nije promijenilo.
U budućnosti suverenost će se ogledavati i u mogućnosti samodostatnosti u opskrbi hranom i vodom. Potencijal koji ovdje imamo je ogroman, ali iskorištavamo li ga? Krajnje je vrijeme da počnemo.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
09.11.2023.
Dobro, sad je 13 sati. Imamo slobodne govore. U 13 sati imamo slobodne govore. Sada je 13 sati, sad ćemo prekinut ovu raspravu, idemo na slobodne govore.
Prva prijavljena je poštovana zastupnica Romana Nikolić u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata.
Zahvaljujem potpredsjedniče Sabora.
Poštovane kolegice i kolege zastupnici.
5.11. obilježio se Svjetski dan romskog jezika koji se u Hrvatskoj slavi kao romski nacionalni praznik, a 2008.g. povelju o proglašenju toga dana prihvatio je i HS.
Romi se širom Europe i dalje suočavaju sa nedostatkom integracije, marginalizacije i diskriminacije, jedini su još uvijek koji nemaju svoju državu. Stoga oni koji su odlučili svoje korijenje pustiti u našoj državi moramo im omogućiti da se osjećaju punopravnim članom nacionalne zajednice i da im se poboljša status u RH.
U Hrvatskoj Romi su mlada populacija sa prosjekom od 22 godine i to čini 50% ukupne romske zajednice. Žene bez škole je dvostruko više nego muškaraca i najveći broj njih je radno neaktivan ili je u statusu domaćice, a i oni koji su zaposleni uglavnom rade na privremenim, povremenim sezonskim poslovima.
92% romskog kućanstva živi u riziku od siromaštva, 85% kućanstva koristi socijalne usluge, jedna trećina Roma i dalje živi u ruševnim i neadekvatnim objektima, 70% živi u segregiranim naseljima bez društvenih sadržaja, 17,3% žena Romkinja su nepismene. Odustajanje od škole je gorući problem, a odustaju zbog financijskih razloga, ranih sklapanja brakova, loših obrazovnih rezultata i maloljetničkih roditeljstva.
Maloljetnička trudnoća ih uvlači zapravo u začarani krug iz kojeg teško pronalaze izlaz, odustajanje od škola što za posljedicu kasnije ima i teži pristup tržištu rada koji dovodi do siromaštva i socijalne isključenosti u nedostatku zdravstvene zaštite te loših životnih uvjeta. Stoga je potrebno tu nisku razinu obrazovanja rješavati inkluzivnim obrazovanjem i to počevši još od najranije dobi od predškolskog odgoja i obrazovanja desegregacijom u školama kako bi mogli ostvariti svoj puni potencijal i usmjerili ih na kvalitetan način života dostojan svakoga čovjeka.
U kontekstu stanovanja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje je ukazao na poteškoće pri provedbi Operativnog programa za romsku nacionalnu manjinu odnosno Godišnjeg programa za unapređenje životnih uvjeta romske nacionalne manjine za 2022.g. navodeći da je tijekom te godine od Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina zaprimljeno ukupno 914 odluka o dodjeli pomoći što je višestruko premašivalo raspoloživa sredstva za provedbu samoga programa pa svi koji su i zaprimili odluke nisu mogli zapravo biti uključeni u tu provedbu.
Središnji državni ured je rekao da će 2023.g. uključiti u njih u sve ostale prijave, no međutim to ostaje i dalje nejasna činjenica kako će se to provesti ukoliko zaista ne dođe do značajnog povećanja raspoloživih sredstava.
Osim velikih potreba za unapređenjem stanovanja kroz oblike pomoći poput nadogradnje kupaonica, popravaka krovišta i drugih radova na postojećim stambenim objektima, veliku prepreku u unapređenju stanovanja Roma pružaju i određene jedinice lokalne samouprave. Ja sam primjer takvog ponašanja i stav jednog načelnika koji pitanje legalizacije romskoga naselja gdje romska zajednica živi bez vlasništva nad svojim zemljištem, a općina po tom pitanju rješavanja te problematike ništa ne poduzima. Takvi primjeri nesavjesnoga ponekad i diskriminatornog ponašanja čelnika lokalnih samouprava samo i otežavaju poboljšanje statusa Roma u RH.
Podsjetimo se da su i romska djeca često žrtve govora i zločina iz mržnje, žrtve su vršnjačkoga nasilja koje se često odvija u obrazovnim ustanovama što je nažalost posljedica ukorijenjenih predrasuda prema romskoj zajednici. Svatko ima pravo oblačiti, izgledati, izražavati se u skladu sa svojom kulturnom tradicijom i nitko nema pravo ugrožavati ničije dostojanstvo i sigurnost. A ono na čemu najvažnije mi trebamo radit i inzistirati je potreba za promicanjem temeljnih vrijednosti prihvaćanja drugačijih od nas, tolerancije i empatije u odnosu prema onima koji nisu istoga opredjeljenja, statusa ili porijekla.
Inkluzivno obrazovanje omogućilo bi svakom od njih da ostvari svoje pune potencijale i usmjerilo ga na kvalitetan način života dostojan svakoga čovjeka. Uz osiguranje potrebnih uvjeta i odgovarajuće podrške jedinica lokalne samouprave, ali i Vlade RH mogu se prevladavati izazovi i poteškoće rada s djecom romske populacije jer svako dijete ima pravo na besplatno obrazovanje, a tretmanima kao što su socijalna usluga poludnevnog boravka ili neke druge mogu itekako utjecati na motivaciju i spremnost za učenje i u konačnici uspjeh djece.
I za kraj još jednom bih čestitala svim pripadnicima romske nacionalne manjine Svjetski dan romskoga jezika i pružila mu svu podršku u ostvarivanju, pružila im svu podršku u ostvarivanju snova da jednom zauvijek prestanu biti nevidljiva skupina društva i da ih se poštuje na način kako to dolikuje svakom čovjeku na ovoj planeti.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
10.11.2023.
NASTAVAK NAKON STANKE U 11,45 SATI

Molim vas zauzmite vaša mjesta, molim vas zauzmite vaša mjesta.
…/Upadica se ne razumije./…
Dobro.
Prva je gđa. Ivana Posavec Krivec koja će iznosit stajalište Kluba zastupnika Socijaldemokrati.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS.
Danas Socijaldemokrati povodom obilježavanja Svjetskog dana posvojenja otvaraju pitanje sve većeg broja nezbrinute djece u domovima s jedne i rastućeg interesa posvajatelja s druge strane. S pravom se pitamo je li post covid razdoblje i sve ono što se događalo u tom periodu dovelo do eskalacije nasilja i siromaštva? No svakako ohrabruju brojevi iz 2022.g. kada bilježimo rekordnih 196 posvajanja i ove godine kada je ostvareno gotovo 137 posvojenja. To su najbolji rezultati u zadnjih 10.g. i nadamo se da ćemo u tom smjeru nastaviti i dalje. Ali ono što mi vidimo i gdje vidimo još dodatnog prostora za poboljšanje su točke o kojima ću danas nešto probat reć. Naime, u naš registar potencijalnih posvojitelja upisano je 960 osoba, u Hrvatskoj trenutačno imamo 188 djece koja imaju ispunjene pretpostavke za posvojenje, znači više od broja koji je ove godine djece posvojen. Uz postojeće inicijative za izmjenama zakona i proširenje broja socijalnih usluga među kojima je i dostupnost Škole za posvojenje i za posvojitelje kao formalnog procesa koji je nužan da bismo uopće ušli u proceduru posvojenja upozoravamo i na nedostatak inkluzivnosti u izmjenama Obiteljskog zakona koji bi trebao osigurati jednaku pravnu sigurnost i prava na posvojenje za sve parove bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Socijaldemokrati teže društvu koje poštuje ljudska prava, tolerira manjine i različitost i osigurava posvajanje djece i istospolnim parovima. To je naprosto doseg naše civilizacije i vremena. Nejasno je kako i nakon presude Visokog upravnog suda prema kojoj istospolni parovi u Hrvatskoj mogu zajedno pristupiti procjeni za posvojitelje i ne smiju biti diskriminirani temeljem svoje seksualne orijentacije ta odredba još uvijek nije zaživjela u hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu i vladajući se na isto oglušuju.
Štoviše u prilog prava istospolnim partnerima za posvajanje idu i prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Za nas Socijaldemokrate prioritet je da djeca bez adekvatne roditeljske skrbi budu deinstitucionalizirana i da im se osigura topli dom u kojem će imati skladan obiteljski život i kvalitetnu brigu i skrb neovisno jesu li im pritom roditelji otac i majka ili dvije mame i dva tate.
Naglašavamo da je nelogično što istospolni partneri ne smiju posvajati djecu, a mogu ih udomljavati. Obzirom da se radi o istoj vrsti obiteljske dinamike i života ispada da vladajući samo lažno drže branu za posvajanje i posljedično kompliciraju život istospolnim partnerima koji moraju ulaziti u daljnje birokratske zavrzlame kada djeca napune 18 godina.
Nadamo se da će apel udruga, svih onih koji se bave posvajanjem i problematikom, ali i prakse europskih zemalja biti smjerokaz koji će dovesti i do izmjena Obiteljskog zakona koji očekujemo i pred ovim Saborom, kao i Zakona o posvajanju i da ćemo onda moći upravo dosegnuti ono što je već rečeno da u Hrvatskoj treba biti pozitivna praksa.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
15.11.2023.
4. rasprava, Klub zastupnika Socijaldemokrati i zastupnik Bernardić, izvolite.
Poštovani predsjedniče, zastupnice i zastupnici, da je korupcija u Hrvatskoj raširena pojava to znaju već ptice na grani. Po indeksu percepcije korupcije Hrvatska zaostaje debelo za europskim prosjekom, u prosjeku za čak 14 bodova, a primanje u prestižnu organizaciju OECD-a upravo zbog antikorupcijskih zakona koji su loši nije bilo otežano nego je praktički bilo onemogućeno. Očiti primjer jednog takvog zakona je Zakon o sukobu interesa koji je izmijenjen pod izlikom proširenja jurisdikcija na više dužnosnika, a zapravo je suzio prave ovlasti i pravu snagu ovlasti Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i od njega de facto napravio tijelo bez zuba. Bez ovlasti zaista utječe na prijestupe dužnosnika, a potvrda toga je da su dvije bivše šefice povjerenstva i Dalija Orešković i Nataša Novaković morale otići kada su jednostavno u svom radu postale neovisne od Vlade RH koja ih je tamo imenovala.
Sjetimo se da je povjerenstvo donijelo brojne odluke o prijestupu i kršenju načela dužnosti, kad je sukob interesa u pitanju, protiv brojnih vladajućih političara, ali i oporbenih. Sjetimo se afera Banožića, Ćorića, Butkovića, Aladrovića, Kuščevića, Marića, Tolušića, Gabrijele Žalac, kao i samog predsjednika Vlade Plenkovića u aferi Helsinki ili u aferi grupa Borg. Inače afera Agrokor o kojoj se ovih dana puno priča u javnosti je ona afera zbog koje je na korupciju i izvlačenje novaca iz same tvrtke morala otići i potpredsjednica Vlade Martina Dalić. Sjetimo se da je također bio veliki politički pritisak na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa koje je išlo toliko daleko da je nekadašnji dav i glavni tajnik HDZ-a Lovro Kuščević najavljivao smanjenje ovlasti tog povjerenstva, pa i ukidanje tog povjerenstva i to se upravo dogodilo ovim zadnjim izmjenama. Što reći o zemlji iz koje se iz INA-e može ukrasti jedna milijarda bez da to itko vidi ili prodati plin iz državne kompanije po cijeni od jedan cent kako bi se on dalje raspačavao i prodavao od strane distributera i privatnih profitera koji su na tome masno zaradili? Sprega vlasti i korupcije nažalost u Hrvatskoj je toliko jaka da zapravo više nikoga ne čudi što se na mjesto čela USKOK-a, dakle organizacije koja bi se trebala baviti i boriti protiv organiziranog kriminala i korupcije nitko nije javio i to je ona istina o našoj zemlji, u Hrvatskoj se krade gotovo na svemu, a počelo se krasti i na sadnji drveća. Medije je proteklih dana punila obavijest kako će Grad Zagreb za sadnju 8 tisuća stabala u Gradu Zagrebu izdvojiti 462 eura po pojedinom stablu. Na zagrebačkom Bundeku posađena su već stabla Medvjeđe lijeske. Iako je naizgled možda riječ o dobroj inicijativi i pokušaju da se nešto napravi jer stvarnih projekata u Gradu Zagrebu koji bi se realizirali nema, kad zapravo malo dublje zaronite ispod površine vidite da je u ovom konkretnom slučaju motiv isključivo da se uzmu pare.
Prema cjeniku na stranicama Zrinjevca jedno takvo drvo Medvjeđe lijeske košta 710 kuna, 95 eura. Ako se tom, ako se toj cijeni doda na tržištu trošak iskopa, npr. rupe od kubika bagerom koji je 15 eura po kubiku i zatrpavanje od 10 eura po kubiku i radni sat bagera između 35 do 50 eura po kubiku, ispada da u najgorem slučaju to jedno drvo može koštati 150 eura u nabavi. To znači da ekipa u gradu, Tomašević i njegov direktor Zrinjevca Grgić kojeg se već istražuje zbog nabavke robotskih kosilica, pokušava na jednom drvetu maznuti 300 eura u prosjeku. To nije provizija od 10%, to je provizija od 200%, o tome se ovdje radi. Prema tome, očito je kad se završi mandat ove gradske vlasti za godinu i pol dana bit će po ovom, a i po brojnim drugim primjerima itekako posla za pravosudna tijela RH, pravda je spora, ali vjerujemo još uvijek u Hrvatskoj dostižna. I nakon što smo imali zlatne wc-e u Gradu Zagrebu ova vlast je nastavila sa nabavkom zlatnih kosilica, a očito ćemo imati i zlatno drveće. Hvala vam lijepo.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
16.11.2023.
Slijedi rasprava u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata poštovani Domagoj Hajduković.
Hvala lijepa.
Gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Prije nekoliko tjedana govorio sam o slučaju Željka V. 43-godišnjaka s invaliditetom iz Belog Manastira koji živi na ulici, ovo su fotografije sa društvenih mreža. Drago mi je da je i moj govor, ali i nastojanje pojedinaca koji nisu odustali od Željka zapravo doveli do toga da ovaj slučaj nadam se konačno dobije pozitivni završetak.
Naime, kako doznaje jedan portal, neću ga imenovati da ne reklamiram nikoga, ali ljudi su si i novinari su si dali truda, obitelj ovoga 43-godišnjaka od države prima novac da se o njemu skrbi, a unatoč tome Željko spava na ulici. Osobe iz bliskog obiteljskog kruga su za taj isti portal tvrdili kako su u više navrata nadležnim institucijama prijavljivali da su Željkovi majka i očuh iako su mu zakonski skrbnici i za to primanju naknade o njemu uopće ne brinu. Rođaci tvrde i kako ga uža obitelj tjera da prosi na cesti i donosi im novac. To je samo evo jedna tužna sudbina.
Naravno institucije su dugo šutile, nisu reagirale, obraćali su im se pojedinci, rođaci dakle odgovore dobivali nisu, pa čak je i gradonačelnik Belog Manastira Tomislav Rob se službeno više puta obratio centru i to po samim riječima odnosno kako piše u dopisu Grada Belog Manastira 4. lipnja 2020., 7. rujna 2021., 14. veljače 2022. i onda 30. rujna 2022. i konačno 16. listopada 2023., dakle pet dopisa je bilo potrebno da valjda da nekom svane da se nešto treba učiniti.
Ovdje bih se još posebno zahvalio gospođi Luciji Vrbanić jednoj hrabroj Belomanastirki bez koje vjerovatno niti ja, a onda niti šira javnost nikad ne bi znala za slučaj Željka V.
Ono što su novinari doznali je da je nakon posljednjeg dopisa Grada Belog Manastira u listopadu ove godine su obavijestili da će građanin biti upućen na liječenje i nakon toga u ustanovu socijalne skrbi kako nam je rekao gradonačelnik. Dakle, priča Željka dobiti će sretan završetak ja se nadam, da će biti smješten u ustanovu gdje će mu moći biti pružena potrebna pomoć.
No moje pitanje je za sve vas kolegice i kolege jest, zašto je bilo potrebno toliko prijava? Zašto se čekalo te silne godine da se Željku pomogne? Dakle, ako se već oglušuju na prijave pojedinaca i građana, ali oglušiti se na pet dopisa od gradonačelnika koji je na taj isti slučaj upozoren od tih građana je zaista skandalozno. I onda se zaista možemo zapitati, a što ste naše ustanove rade? Jer ono čega se ja bojim kolegice i kolege, koliko je ovakvih slučajeva u Hrvatskoj za koje ne znamo? Koliko je koliko Željka V. postoji u Hrvatskoj, u Belom Manastiru, u Osijeku, u Vinkovcima, u Splitu, u Rijeci, u Zagrebu, u Dubrovniku, a za koje ne znamo, za koje možda građani nisu primijetili da imaju problem za koje se možda već i javljaju Centrima za socijalnu skrb ali ih se ignorira. I na žalost naš sustav očito ne funkcionira dobro jer smisao sustava, smisao institucija, smisao socijalne skrbi jeste da se pruži skrb i zaštita onima koji to trebaju. Osoba koja ima svoje legalne skrbnike koji za to i primaju naknade od države spava na ulici, prosi, otvara vrata ljudima u trgovini ne bi li dobio koji cent. Pokraj službi koje to znaju, koje su obaviještene i koje ne poduzimaju ništa. Pa ako je zaista je cijena da sustav funkcionira, da o svakom slučaju progovorimo ovdje, ja sa ovoga mjesta pozivam građanke i građane Hrvatske koji znaju za ovakve slučajeve da se jave bilo meni, bilo nekom od zastupnika da to možemo problematizirati u Hrvatskom saboru. Jer bojim se kolegice i kolege bez reforme sustava, bez fleksibilizacije sustava da može pomoći onima kojima pomoć treba, on smisla nema ako to ne radi. Nema smisla dok god su Željci V. i slični na ulici, nema smisla dok god oni moraju prositi, trpe nasilje ili zanemarivanje od onih istih kojima ti centri plaćaju naknade. Hvala.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
22.11.2023.
Hvala.
Gospodin Hajduković Klub zastupnika Socijaldemokrati, izvolite.
Hvala potpredsjedniče.
Kolegice i kolege, ovo je Luka, on je kao i mnoge druge osobe naši sugrađani ovisni o inzulinu koji su u Hrvatskoj diskriminirane i ne mogu dobiti vozačku dozvolu druge kategorije. Sve što Luka želi je raditi tj. osobe oboljele od dijabetesa ne mogu biti profesionalni vozači. Profesionalni vozač koji oboli od dijabetesa u Hrvatskoj i završi na inzulinu automatski se bezobzirno i bez ikakvih kriterija otima kruh iz ruku odnosno oduzima mu se dozvola, ukida mu se pravo na pošteni rad u struci neovisno o kvaliteti regulacija dijabetesa i mišljenju stručnjaka, sve to usprkos ogromnom manjku radnika u toj branši.
Oboljeli od dijabetesa mogu predstavljati opasnost u prometu za sebe i za druge ako nemaju razine šećera ukrvi pod kontrolom jer njihov pad može dovesti do hipoglikemijskog šoka. Hipoglikemijski šok je stanje koje nastaje kada razina šećera u krvi padne značajno ispod normalne te to može biti životno opasno stanje koje treba trenutno liječiti.
Međutim, suvremena tehnologija poput kontinuiranog praćenja glukoze inzulinskih pumpi može pomoći u značajnom smanjenju rizika od hipoglikemije. Najnovije smjernice Endokrinološkog društva za hipoglikemiju u dijabetesu potiču veće usvajanje ostvarenog napretka u tehnologiji i lijekovima i u zakonodavstvo. Danas postoje različite vrste uređaja za praćenje razine šećera u krvi uključujući mjerače glukoze u krvi i kontinuirane monitore glukoze te druge tehnološke sprave koje u realnom vremenu mogu pacijenta obavještavati o razinama šećera u krvi odnosno slati mu upozorenja ako dolazi do promjena.
Tehnološki napredak i nova saznanja doveli su do toga da je na nivou EU donesen prijedlog da se maksimalno trajanje vozačke dozvole prve kategorije za osobe s dijabetesom produlji s pet na 10 godina kao i da se oboljelima od dijabetesa omogući profesionalni angažman kao vozača. Dati ću vam jedan primjer, u Velikoj Britaniji promjene medicinskih standarda za vozačke dozvole za osobe s dijabetesom stupile su na snagu još 2011.g., tamo pacijenti uopće ne moraju prijaviti da boluju od dijabetesa Agenciji za izdavanje vozačkih dozvola ako su vozači prve kategorije, dakle automobila ili bicikla te ako kontroliraju dijabetes dijetom ili tabletama, ali moraju ako su na inzulinu. Ako vozači uzimaju bilo koji lijek protiv dijabetesa koji nije inzulin ne moraju obavijestiti agenciju osim ako su imali dvije epizode teške hipoglikemije u zadnjih 12 mjeseci ili ako je njihova svijest o hipoglikemiji oslabila.
Vozačima druge kategorije autobus dakle kamion, vozila preko 7,5 tona nalaže se da prijave agenciji ako imaju bilo koji oblik dijabetesa za koji uzimaju lijekove. ako imaju dijabetes liječen inzulinom takvi će vozači svaki puta kada podnesu zahtjev za dozvolu druge kategorije morati predočiti tri mjeseca kontinuiranog očitavanja razina šećera. Drugim riječima, Velika Britanija već više od desetljeća omogućava oboljelima od dijabetesa da budu vozači druge kategorije.
Slična je praksa i u nama susjednoj Sloveniji koja nikad nije provodila nepotrebnu diskriminaciju osoba na inzulinu kada je riječ o profesionalnim vozačkim dozvolama. Tako u Sloveniji vozaču druge skupine koji ima dijabetes koji se liječi lijekovima liječničko uvjerenje može se izdati ili produljiti ako specijalist medicine rada, prometa i sporta utvrdi sposobnost za vožnju na temelju nalaza liječnika koji liječi vozača, dakle dijabetologa ili odabranog osobnog liječnika. Nalaz mora sadržavat procjenu pacijentovog razumijevanja rizika za razvoj hipoglikemije i odgovarajućeg nadzora bolesti u smislu sprečavanja hipoglikemije. Dakle, moguće je izdavanje dozvole za drugu kategoriju pod određenim uvjetima.
A gdje je u svemu ovome Hrvatska? Prema pravilniku koji je sada na snazi još u kamenom dobu. Savjetovanje o novom pravilniku o vozačkim dozvolama je odavno gotova, čak je i očekivani rok za objavu novog pravilnika 13. rujna već mjesecima iza nas. Na upit o ovome problemu Ministarstvo zdravstva kada uopće odgovori, kaže da je u pitanju složen proces koji uključuje konzultacije s drugim ministarstvima i da čine sve da se što prije taj proces okonča.
I tu dolazimo do Luke i Luki sličnih sa početka ove priče. Omogućimo ljudima da rade, naravno ako se kontroliraju ako imaju pozitivno mišljenje dijabetologa te mi Socijaldemokrati pozivamo ministra Beroša i Ministarstvo zdravstva da konačno donese novi pravilnik koji neće diskriminirati naše sugrađane oboljele od dijabetesa.
Hvala.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
24.11.2023.
Prije nego što dam riječ poštovanoj zastupnici Sabljar Dračevac pozdravimo na galeriji učenice i učenike Ekonomske škole Imotski. /Pljesak./
A sada će u ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govoriti poštovana zastupnica Renata Sabljar Dračevac.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Uvaženi potpredsjedniče, uvažene kolegice i kolege.
Sutra ćemo obilježiti Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama, stoga želim tom prilikom upozoriti kako se suočavamo sa gorućim političkim problemom nasilja koje ne jenjava već se produbljuje. Unatoč naporima nevladinih organizacija posvećenih pomoći ženama koje su preživjele nasilje država i njezine institucije nisu postavile učinkovit sustav prevencije i suzbijanje nasilja.
Iznimno je poražavajuće da čak i nakon ratifikacije Istambulske konvencije vidimo gotovo nikakav pomak u rješavanju ovog ključnog pitanja. Partnersko nasilje često se tretira kao prekršaj umjesto kao kazneno djelo što dovodi do nedovoljno ozbiljnih kazni za počinitelje.
Ova praksa pokazuje da kažnjavanje kao u specijalnoj tako i u generalnoj prevenciji ne uspijeva. Jedan od ključnih problema je izricanje minimalnih kazni u slučajevima partnerskog nasilja. Kritično je razviti i implementirati mjere prevencija nasilja nad ženama i djevojčicama, a obrazovanje za rodnu ravnopravnost mora postati integrirani dio našeg odgojno obrazovnog sustava. Bez ovih promjena nasilje ostaje društveno prihvatljivo, a nasilnici ostaju nekažnjeni.
U RH i dalje prevladava rodno neutralan pristup nasilju u partnerskim vezama unatoč nedvosmislenim statistikama koje pokazuju da su žene najčešće žrtve. Nužno je uspostaviti rodno osjetljivi mjere i jačati integriranu podršku žrtvama putem suradnje svih nadležnih službi od policije, socijalne skrbi, Zavoda da zapošljavanje u suradnji sa ženskim nevladinim organizacijama koje pružaju pomoć ženama žrtvama nasilja.
Dosadašnji program edukcije javnih službenika pokazali su se nedjelotvornim i rodno neosjetljivim. Prošle godine 13 žena izgubilo je život, a šest ih je ubijeno od strane partnera. Većina femicida dogodi se u trenutku kad žrtve odluče napustiti počinitelja. Broj kaznenih djela nasilja u obitelji povećavao se za alarmantnih 250% od 2015.g..
Zbog nepovjerenja u institucije žrtve često šute o nasilju koje trpe. Vladi je trebalo previše godina da prihvati mjere koje su nevladine organizacije uporno tražile. Hrvatski zakonski okvir mora konačno prepoznati femicid kao oblik ubojstva žene motiviran mizoginijom.
Socijaldemokrati su suočeni sa poražavajućim statistikama prvi predložiti uvođenje femicida kao zasebnog kaznenog djela u Kazneni zakon. Nažalost, Vlada je tada iznijela negativno mišljenje o našem prijedlogu. Nakon dvije godine napokon su reagirali i sami predložili ono što su ranije odbili. U tom razdoblju preko 20 žena je izgubilo život, samo zato što su žene, dok su brojne druge trpile fizičko i druge oblike nasilja. Borba protiv ovog nasilja mogla je biti znatno učinkovitija da su zakoni na vrijeme omogućili alternativne mjere.
Dakle, iako su posljednji politički potezi korak u pravom smjeru nužno je shvatiti da strože kažnjavanje nije dovoljno, edukacija posebice putem spolnog odgoja u osnovnim i srednjim školama ključna je komponenta cjelovitog rješenja, nažalost naš zaključak o uvođenju spolnog odgoja koji bi odražavao stav Vlade prema direktivi EU odbačen je. Smatramo da je vrijeme da se prepozna hitnost i ozbiljnost ovog problema te da se zajednički djeluje kako bismo stvoriti sigurno okruženje za sve naše građane jer nasilje nad ženama nije samo statistika, to su ljudi čiji je život u opasnosti.
Hvala.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
28.11.2023.
Sedmi klub zastupnika su Socijaldemokrati govorit će kolega Bernardić. Izvolite.
Poštovani predsjedniče Sabora, uvažene kolegice i kolege.
Svima je jasno da korupcija ubija Hrvatsku, korupcija ubija našu zemlju, ali ono što je više gura u ponor je neefikasnost i upravo je ta neefikasnost u radu državnih institucija na primjeru ovog velikog prosvjeda seljaka koji se događa u Slavoniji razotkrila sve slabosti hrvatske poljoprivrede.
Prosvjed svinjogojaca otkrio je izrazitu nekompetentnost ministarstva, zakašnjela reakcija ministarstva dovela je u pitanje živote i egzistenciju brojnih slavonskih obitelji, ali s druge strane i općenito nastavak hrvatske poljoprivredne proizvodnje kad je u pitanju svinjogojstvo. Zakašnjela reakcija dovela je također do velikog bunta ljudi koji tamo prosvjeduju ne zato jer su politički izmanipulirani nego zato što su očajni, zato što ne vide načina kako da nastave svoju proizvodnju bez velike štete koju će pretrpiti na računima svojih obiteljskih gospodarstava.
Također ovaj prosvjed i ova kriza razotkrila je da zapravo Ministarstvo poljoprivrede pojma nema koliko je proizvođača, koliko je grla stoke, koji su upisani u registar domaćih životinja i razotkrila je sve slabosti sustava koji iz godine u godinu bez obzira na silna ulaganja koja idu u hrvatsku poljoprivredu, na silne eure koje Hrvatska odvaja za hrvatsku poljoprivredu rezultira padom domaće proizvodnje.
To se najviše vidi na bilanci uvoza u odnosu na izvoz poljoprivredne proizvodnje koja je u 2021.g. nadmašila uvozom, što znači da Hrvatska koja je poljoprivredna zemlja uvozi više poljoprivrednih proizvoda nego što ih izvozi.
To je sramotno i to je porazno za zemlju koja se pozicionira kao uz turističku silu kao zemlja koja također može prehraniti pola ove regije. To je nešto što je rezultat na žalost politika koje ne štite nacionalne interese i koji su doveli primjerice do rasprodaje ključnih i vitalnih dijelova državnih poduzeća ili kompletnih državnih poduzeća.
Neću sada govoriti poimence, ali svi znamo o tome što se događalo u slučaju INA-e, svi znamo što se događalo u slučaju Agrokora, svi znamo što se događalo u slučaju Petrokemije i drugih poduzeća koja su zbog nebrige države kao vlasnika i zbog jednostavno ne želje da se ne upravlja nacionalnim interesima kako se treba upravljati završila u stranom vlasništvu, a strano vlasništvo samo po sebi nije loše ako se smanjuje proizvodnja i ako se ne štete nacionalni interesi onda itekako postoji razlog za propitivanje takvih odluka koje su tome prethodile.
S druge strane Europska unija ima jasne procedure kad je u pitanju zaštita zdravlja građana i činjenica je da ne treba ovu krizu iskorištavati za populističko razračunavanje sa modelom funkcioniranja EU. On je takav kakav je. Nama je EU u mnogočemu pomogla da budemo organiziraniji, stručni, bolji, a s druge strane krivica je Vlade i vladajućih pogotovo Ministarstva poljoprivrede i nadležnih službi što nisu na vrijeme spriječile i stavile pod kontrolu ovu svinjsku kugu koja je rezultirala zapravo velikom tragedijom ljudi, pogotovo svinjogojaca koji žive u Slavoniji.
Stoga im ovim putem mi kao klub Socijaldemokrata želimo dati jasnu i nedvosmislenu potporu i želimo ih podržati u njihovim nastojanjima da se njihovi problemi riješe što prije i da se obeštete. Također, ova je kriza zapravo otvorila put prema onome što se zove odlučivanje u slučaju krize. I ako pogledate zapravo da je kroz ovu krizu se moglo vidjeti kako su pojedini poljoprivredni subjekti u Republici Hrvatskoj, pojedina prerađivačka industrija otkupljivali to svinjsko meso za 0,80 eura, tj. 0,80 eura po kili žive vage, a imali su informaciju najvjerojatnije da će država to kasnije radit za euro i 20 onda govori ova kriza između ostalog i o tome da je jednostavno u Hrvatskoj nije moguće proći ni kroz kakvu krizu bez da netko na tome masno ne zaradi. I to su na žalost stvari koje također dolaze iz Ministarstva poljoprivrede i koje su pokazale na potpunu tromost i korumpiranost sustava.
I za kraj želim reći da kako bi jačali institucije EU moramo biti svjesni da ono što su pojedini zastupnici u Europskom parlamentu napravili, a glasali su za to da Hrvatska i male zemlje nemaju pravo veta neće pomoći jedinstvenoj EU, nego će pomoći upravo dodatnom raslojavanju …
…/Upadica predsjednik: Hvala vam./…
… od EU.
Hvala svima koji su sudjelovali u raspravi.

-

  • Iznošenje stajališta Kluba zastupnika Socijaldemokrati
29.11.2023.
U ime Kluba zastupnika Socijaldemokrata govorit će poštovani zastupnik Domagoj Hajduković, izvolite.
Hvala lijepo.
Kolegice i kolege prošli sam tjedan upozorio na diskriminaciju sa kojom se suočavaju naši sugrađani oboljeli od dijabetesa, oni koji su ili žele biti profesionalni vozači. Međutim diskriminacija osoba oboljelih sa dijabetesom nije samo ograničena na ovaj vid diskriminacije. Naime, djeca koja su oboljela od dijabetesa ne mogu upisati srednju školu koju žele, primjerice medicinsku školu. A inače ta su djeca na neki način i predisponirana za to zanimanje budući da razvijaju empatiju kako su i sami bolesni prema pacijentima i u pravilu su jako dobri medicinski stručnjaci. Do ove godine upis djece sa dijabetesom u medicinsku školu vladao je poprilični kaos. Za upis je potrebna liječnička svjedodžba Medicine rada, a praksa Medicine rada je najblaže rečeno neujednačena. Neke Medicine rada pri procjeni djeteta sa dijabetesom postupaju profesionalno i etički, dakle rade individualnu procjenu svakoga ponaosob pri tome uvažavajući mišljenje pedijatra dijabetologa.
No na žalost postoje mnoge Medicine rada koje će dijete odmah odbiti sa obrazloženjem da ima dijabetes tipa 1, odnosno da je ovisno o inzulinu. Dakle, mišljenja stručnjaka, napredak tehnologije, znači od senzora, pumpica, aplikacija itd. i kvaliteta regulacije dijabetesa naše djece njih se uopće ne tiču. Jedino što su spremni je provoditi apsolutnu diskriminaciju naših sugrađana.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja u suradnji sa Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i drugim institucijama izdalo je popis zdravstvenih kontra indikacija za upis u srednje škole u kojima za upis u srednju Medicinsku školu stoji između ostalim, da dijete mora imati stabilno stanje svijesti. Suludi zaključak, dakle pojedinih Medicina rada je da djeca sa dijabetesom nemaju stabilno stanje svijesti.
Pri diskriminaciji djece njima čak ne smeta ni činjenica da u istom dokumentu stoji da se bilo koji medicinski preduvjet može ignorirati ako kandidatu s teškoćama je dostupna odgovarajuća prilagodba. Stručnjaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo sudjelovali su u izradi spomenutog popisa kontra indikacija, te su se službeno izjasnili da i sad citiram: „dijabetes tipa 1 ne predstavlja apsolutnu medicinsku kontra indikaciju za osposobljavanje za zanimanje medicinska sestra, medicinski tehničar.“ Kraj citata.
Dakle, niti same Medicine rada nisu u stanju provoditi ono što im Hrvatski zavod za javno zdravstvo kaže. U Hrvatskoj postoji referentni centar za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes Ministarstva zdravstva koji kaže u svojem mišljenju sljedeće, citiram: „Kao pedijatrijski dijabetolozi želimo istaknuti činjenicu da su djeca sa dijabetesom tipa 1 pametna, ambiciozna, sposobna i uspješna kao i njihovi vršnjaci, a zbog svoje bolesti i boravka u bolnici često imaju izraženiju empatiju i razumijevanje za bolesnike te nerijetko biraju zanimanja koja su usmjerena na pomaganje drugim ljudima.“
U zaključku također dodaju, citiram: „U suvremene načine liječenja, dobru edukaciju i postojeću tehnologiju ne postoje zapreke zbog kojih se osoba sa dijabetesom ne bi mogla obavljati odgovoran i nesebičan posao medicinske sestre, tehničara uključujući i rad u smjenama.
Dapače, upoznao sam u Osijeku nedavno jednoga liječnika također oboljeloga od dijabetesa kao adolescenta koji je također liječnik, pedijatar. Dakle, njegova bolest na nikoji način ga ne priječi u obavljanju njegovog plemenitog zanimanja. Neke medicinske škole doduše su upisale djecu sa dijabetesom, no takav upis ne bi bio moguć bez kvalitetnih i odgovornih Medicine rada koji svoj posao rade etički, odgovorno i kvalitetno. Ali na žalost neke to ne rade.
Lijekovi i tehnologija omogućuju i našoj djeci i sugrađanima oboljelima od dijabetesa da potpuno normalno funkcioniraju. No, tu nestaje diskriminacija kolegice i kolege, jer su djeca oboljela od dijabetesa tipa 1 su također odbijena za zvanja vozač, soboslikar, instalater grijanja i klimatizacije, slastičar, veterinarski tehničar itd.
Posebice me ovo boli kada govorimo o slastičarima jer se tu perpetuira predrasuda da su valda bolest dobili zato što su jeli puno slatkog. Pa valda bi trebali u 2021. stoljeću konačno neke predrasude razobličiti. Zato još jedanput, iako sam postavio i pismeno pitanje pitam nadležna ministarstva i ministre kada ćete prestati sa diskriminacijom naših sugrađana oboljelih od dijabetesa i ovisnih o inzulinu.
PDF