Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 7

PDF

89

  • Konačni prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132
13.07.2021.
Dobro jutro poštovane zastupnice i poštovani zastupnici.
Danas započinjemo s:

- Konačnim prijedlogom Zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132

Predlagatelj je Vlada na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. u vezi s čl. 190. Poslovnika Hrvatskog sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona. Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za zaštitu okoliša i prirode.
Sada će nam predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje. S nama je poštovani državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Mile Horvat.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
Uvaženi predsjedniče Sabora, uvažene zastupnice, uvaženi zastupnici.
Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, ja ću proći kroz one dijelove i one članke koje smo između dva čitanja kao vaše sugestije prihvatile. Dakle, u odnosu na prvo čitanje u konačnom prijedlogu zakona sadržajno su izmijenjeni sljedeći članci, izmijenjen je čl. 11. st. 1. kojim se propisuje ovlast Vladi RH umjesto ministra za donošenje odluke u slučaju sprečavanja nastanka ili otklanjanja posljedica šteta uzrokovanih višom silom ili u slučaju druge opasnosti materijalna dobra i okoliša. Ova primjedba je bila traženje uvažene zastupnice Dalije Orešković i to smo prihvatili.
Čl. 36. st. 5. je mijenjan u kojem je riječ i zamjenjuje se riječju ili te sada odredba glasi da je financijsko jamstvo bankarska garancija ili drugi odgovarajući ekvivalentni financijski instrument kao što je polica osiguranja ili drugo. I to je traženje saborskog Odbora za zaštitu okoliša.
Čl. 70. smo promijenili odnosi se na javnu uslugu i u kojem je brisan st. 5. da korisnik javne usluge koji nije u kućanstvu usluge prikupljanja reciklabilnog otpada ugovora s ovlaštenom osobom pod komercijalnim uvjetima. Ovo je bilo traženje uvažene zastupnice Mirele Ahmetović i prihvatili smo ovu njezinu sugestiju.
Čl. 73. koji se odnosi na javnu uslugu i u kojem je pojam kućanstvo zamijenjen širim pojmom korisnik te je tako proširen opseg primjene kriterija za umanjene cijene javne usluge koji moraju poticati sve korisnike, a ne samo kućanstva da odvojeno predaju biootpad, reciklabilni otpad, glomazni otpad, opasni otpad od miješanog komunalnog otpada. Ova sugestija je bila na traženju saborskih zastupnica gospođe Mirjane PUljak i gospođe Mirele Ahmetović i to smo prihvatili.
Čl. 135. st. 3. koji se odnosi na javnu uslugu i to kad u nadzoru zakonitosti odluke o načinu pružanja javne usluge ministarstvo obustavi primjenu odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno je umjesto privremene odluke donijeti odluku o nužnom načinu pružanja javne usluge i naplatiti jedinstvene cijene javne usluge za vrijeme obustave odluke.
U istom članku dodani su stavci 5., 6. i 7. prema kojima izvršno tijelo jedinica lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba dužno odluku o nužnom pružanju javne usluge dostaviti ministarstvu i objaviti u službenom glasniku i na mrežnim stranicama jedinica lokalne samouprave u roku od 15 dana od dana donošenja. Zatim ako Visoki upravni sud RH u postupku ocjene zakonitosti ukine odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javne usluge predstavničko tijelo je dužno donijeti novu odluku u roku od 45 dana od dana objave presude Visokog upravnog suda RH u Narodnim novima, a do donošenja nove odluke javna usluga se pruža temeljem odluke o nužnom načinu pružanja javne usluge i naplati jedinstvene cijene usluge. Ova sugestija je bila na traženje Ministarstva pravosuđa i uprave.
Čl. 168. st. 1. dodane su točke 20., 25 kojima se propisuju kazne u iznosu od 10 do 100.000 kuna za prekršaj Gradu Zagrebu odnosno jedinici lokalne samouprave ako ne postupi sukladno prije spomenutom čl. 135. i ne donese odluku o nužnom načinu pružanja javne usluge i naplati jedinstvene cijene za vrijeme obustave odluke. Ako odluka o nužnom načinu pružanja javne usluge ne sadrži propisano i ako nije dostavljena ministarstvu ili nije objavljena u službenom glasniku i na mrežnim stranicama jedinica lokalne samouprave u propisanom roku te ako jedinica lokalne samouprave nije osigurala pružanje javne usluge temeljem odluke o nužnom načinu pružanja javne usluge. Ova sankcija je bila predviđena odnosno je traženje Ministarstva uprave i pravosuđa.
Mijenjali smo i čl. 181. st. 4. i čl. 192. u kojima su brisani datumi 3. srpanj 2021., što je rok iz Direktive 904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš te je rok za ispunjenje navedenih obveza određen kao danom stupanja na snagu ovoga zakona. Ovaj rok se odnosi na čl. 181. objava opisa mjere za smanjenje potrošnje plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu iz popisa a dodatka 3 ovog zakona, to su čaše, posude za hranu itd.
I čl. 17. st. 1. zabrana na stavljanje na tržište u RH plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu iz popisa b dodatka 3, to su štapići, slamke, pribor za jelo, tanjuri, čaše, posude itd. i proizvoda koji su načinjeni od okso razgradive plastike. Mijenjani čl. 185. st. 2. gdje je skraćen rok sa 12 na 6 mjeseci za donošenje pravilnika iz čl. 5. dakle to su ovi pravilnici koje je ministarstvo dužno donijeti da bi se uskladilo sa ovim tekstom zakona i konačno, dodatak 3, uz svaki popis jednokratnih plastičnih proizvoda, to je popis A, od popisa A do popisa G, dodani su podnaslovi sukladno Direktivi 904, a kojima je označena obveza za određeni popis proizvoda na traženje sa, to je bilo na traženje saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode. Odbor za zakonodavstvo je imao 64 nomotehničke primjedbe koje smo prihvatili, Ministarstvo prostornog uređenja i graditeljstva je imalo 4 nomotehničke primjedbe koje smo također, prihvatili i ugradili u ovaj tekst zakona. Ministarstvo uprave imalo je 27 nomotehničkih primjedbi, isto su prihvaćene i Vlada i Vladin Ured za zakonodavstvo je imalo 11 primjedbi nomotehničkog karaktera i one su ugrađene u ovaj Prijedlog zakona, tako da je ovo sad konačno pročišćeni tekst za drugo čitanje.
Hvala.
Ostanite, državni tajniče, imate nekoliko replika.
Prvi je na redu kolega Grmoja, izvolite.
Hvala. Poštovani državni tajniče, iznijeli ste tu niz nekakvih sitnih korekcija i primjedbi koje ste prihvatili u ovoj verziji zakona, ali ono što nikako ne želite prihvatiti i što konstantno gurate, to je ovaj preskupi sustav centara za gospodarenje otpadom koji puno koštaju naše građane, a i zbog kojih će odvoz znači, biti skuplji, to će u konačnici sve platiti građani, umjesto da se konačno okrenete cirkularnoj ekonomiji, znači izgradnji više sortirnica, reciklažnih dvorišta i to je zapravo jedini način kako možemo ispuniti ove ciljeve koji su pred nama.
Dakle, držite se tog sustava koji je skuplji, koji je u konačnici lošiji i štetniji za okoliš i koji ne ide u onom smjeru za kojeg vi deklarativno govorite da se za njega zalažete.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče. Dakle, vezano za centre za gospodarenje, oni su obuhvaćeni, predviđeni samo načelno čl. 12 i čl. 13. Centri za gospodarenje su definirani u planu gospodarenja otpadom koji je ova Vlada zatekla, dakle oni su već bili u PGO-u definirani, definirane lokacije, definirane ovaj, ovaj, količine, itd., mi samo provodimo ono što je bilo u planu gospodarenja zacrtano.
Mi ovdje nismo rekli niti način financiranja niti kapaciteti, mi u ovom Zakonu ne definiramo te stvari, ali se postavlja jedno osnovno pitanje, ako smo si zadali ciljeve da ćemo do 2030. g. imati reciklirano negdje oko 60% količine komunalnog otpada, a 10% smijemo odlagati, šta ćemo raditi s onom razlikom od 30% komunalnog otpada koje se ne reciklira i koje se ne smije odložiti?
Hvala vam. Kolegice Vučemilović, izvolite.
Hvala lijepa. Poštovani državni tajniče, svi znamo, nije nikakva tajna, da Hrvatska stoji jako loše kada je u pitanju količina plastike koja se odvojeno prikuplja i reciklira, na samom smo začelju EU. Isto tako, poznato je da EU od ove godine je donijela novu uredbu, novi porez koji je na razini EU temeljem količine nereciklirane plastike. Je li naše Ministarstvo gdje ste vi državni tajnik radilo određene projekcije koliko će ta naša nebriga i neorganiziranost koštati porezne obveznike RH u nekom budućem razdoblju, barem do 2030., mada bi bilo logično jer sve projekcije se rade do 2050., da imamo određenu znači brojku koliko će nas to godišnje koštati.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvažena zastupnice. Dakle, mi smo ovim Zakonom postavili vrlo visoke ciljeve, iz tih razloga smo postavili vrlo visoke ciljeve u recikliranju ili pripremi za ponovnu oporabu otpadne ambalaže, pa čak i plastike jer vidimo da je tu do '25. g. moramo čak 65% mase otpadne ambalaže reciklirati ili pripremiti za ponovnu uporabu. Da li imamo dovoljno kapaciteta tehnoloških, industrijskih za to, to je pitanje.
Mi dakle pripremamo čak i jedan poziv gdje ćemo, tražimo sad iskaz interesa da vidimo otprilike kakav je interes upravo da ti kapaciteti za reciklažu se pojačaju. Dakle da pomognemo industriji reciklaže da se pojačaju kapaciteti, kako bi prevenirali upravo ovaj problem odnosno opasnost od plaćanja velikih poreza za nerecikliranu tonu.
Kolega Habijan, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče, ja ću se osvrnuti na jedan problem miješanog komunalnog otpada, konkretno u gradu Varaždinu. Dakle, proteklih nekoliko tjedana, grad Varaždin suočio se s navedenim problemom, obzirom da je inspekcija naložila uklanjanje miješanog komunalnog otpada s područja jednog prigradskog naselja gdje se nalazi pretovarna stanica, obzirom da isto služi samo za pretovar smeća, ne i za odlaganje odnosno skladištenje otpada. Prijetila je bojazan da bi ulice grada mogle biti zatrpane smećem, odnosno otpadom i ovim putem želim zahvaliti i Ministarstvu odnosno ministru i vama, državnom tajniku i Vladi u cjelini, što ste proteklog tjedna, evo održali jedan sastanak u Ministarstvu na kojem je taj problem, koliko sam shvatio, privremeno riješen i ja vas molim, radi hrvatske javnosti, odnosno prije svega, radi stanovnika grada Varaždina, ako možete ukratko dakle iznijeti što je na tom sastanku dogovoreno i kakav je konkretni prijedlog rješenja.
Hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče.
Kao što ste rekli, cijeli prošli tjedan smo se bavili problemom odloženog otpada u Varaždinu na jednu plohu pretovarne stanice, dakle, inspekcija je naložila da se, dakle, zabranila je odlaganje komunalnog otpada i na tu površinu, na tu plohu i naredila je uklanjanje i dala je rok za uklanjanje toga otpada. Mi smo našli načina da se interventno taj dio ukloni, razgovarali smo i ministar je razgovarao sa čelnicima grada Varaždina, novoizabrani gradonačelnik i njegovim suradnicima koji su shvatili ustvari da su lokalne samouprava je isključivo nadležna za zbrinjavanje komunalnog otpada i provođenje politike gospodarenja otpadom u njihovom prostoru. Mislim da ćemo ovaj tjedan dobiti konkretne ugovore sa određenim odlagalištima gdje će se onda omogućiti normalno odlaganje odnosno zbrinjavanje otpada do kraja 2021.g.
Hvala.
Kolegice Petir, izvolite.
Hvala vam g. predsjedniče.
Gospodine državni tajniče.
Ja ću se osvrnuti na jedan problem koji je prisutan na lokalnoj razini gdje zbog neosviještenosti pojedinaca s jedne strane i nepravodobnog odgovora sustava s druge strane događa se da pojedini građani ne prikupljaju otpad odvojeno i ne predaju ga komunalnom poduzeću već ga zbrinjavaju rekla bih na jedan poprilično neprihvatljiv način tako da taj otpad spaljuju u okviru svojih kućanstava, nerijetko odbacuju u šume i vodotokove. Naravno da to pogoršava kvalitetu života cijele lokalne zajednice ako se spaljuje još k tome plastika da tu mogu biti također plinovi koji štetno utječu na ljudsko zdravlje. Mene zanima kako će ustvari ovaj zakon odgovoriti na potrebu snažnijih kontrola što od strane komunalnih redara što od strane nadležne inspekcije kako bi se ove pojave suzbile u korijenu?
Hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvažena zastupnice Petir.
Dakle, čl. 140. ovog zakona smo jasno definirali ovlasti komunalnog redara gdje smo predvidjeli da komunalni redar je ovlašten utvrditi identitet osobe koja je neovlašteno u prostor stavila odbacila otpad. Ukoliko to nije moguće nekakav normalan način on ima pravo tražiti pomoć i intervenciju nadležnog MUP-a i naravno komunalni redar može čak podnijeti određene tražiti pomoć suca za prekršaj u određenim slučajevima.
Dakle, komunalni redari trebaju imati jednu ključnu ulogu u lokalnoj samoupravi u kontroli neovlaštenog odbacivanja otpada u prostor.
Kolegice Mrak Taritaš, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS-a.
Poštovani državni tajniče.
Odredbom čl. 16. definirate centre za ponovnu uporabu otpada, dakle to je nešto što imamo sad u ovom zakonu, ja znam za neke centre odnosno teško da se to mogu zvati centri, znam za neke aktivnosti koje su vezane da uz ponovnu uporabu pojedinih i predmeta i svega ostalog, zanima me kako je zakonodavac predvidio način rada tih centara odnosno tko da ih osnuje, da li je tu tema privatne inicijative ili je tema jedinica lokalne samouprave odnosno regionalne samouprave jer je naravno tema otpada jedna vrlo osjetljiva tema. Tema je na način da se moramo prema tome ponašati posve drugačije nego što sad činimo, dakle tema i ponovne uporabe i recikliranja tako da cijenim da je dobro da imamo te centre, ali me zanima što je … dalje? Jedno je napisati na …/Upadica predsjednik: Hvala./… papiru, a drugo je stvarnost.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvažena zastupnice.
Dakle, mi kad smo sebi postavili ciljeve onda smo rekli da su ciljevi u recikliranju i pripremi za ponovnu uporabu. Dakle, centri za ponovnu uporabu će imati jednu ključnu ulogu u ostvarivanju ovih ciljeva, to su građevine koje obavljaju postupke dekategorizaije otpada, oni moraju imati dozvolu za gospodarenje, moraju biti upisani u očevidnik za sakupljača odnosno moraju biti upisani u evidenciju centara za ponovnu uporabu koja se vodi pri županijskom uredu.
Dakle, mi smo to u načelu predvidili način osnivanja centara za ponovnu uporabu i dakle taj svaki centar može dekategorizaiju provesti na način da vidi da li roba koja ulazi kod njih ispunjava namjenu u suštinu namjenu za koju je provedena kako bi se mogla dekategorizacija onda i provesti.
Kolega Đakić, izvolite.
Hvala lijepa g. predsjedniče HS-a.
Gospodine državni tajniče.
Lijepo je čuti da ste prihvatili određene primjedbe u prvom čitanju, no nisam čuo da ste nešto rekli i o onim primjedbama koje sam ja izrekao. Ja pozdravljam sve izmjene koje idu u cilju postizanja što veće efikasnosti zbrinjavanja otpada, no međutim mislim da u čl. 97. je nužno dodati sakupljače i razdvojiti oporabitelje od sakupljača otpada i to ću inzistirati i dalje jer smatram da samo tako postižemo transparentnost, kvalitetu i veću kontrolu u tom vrlo škakljivom terenu gdje se skupljanje i oporaba ne mogu ić zajedno.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče.
U svakom slučaju skupljanje i oporaba su jedan tehnološki proces, dakle nema oporabe bez skupljanja bez sakupljenih reciklata nema mogućnosti recikliranja.
Vi pošaljite amandman i vidjet ćemo sadržaj tog amandmana u kom pravcu idete sa svojim prijedlogom pa ćemo se izjasniti oko toga.
Kolegice Baričević, izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani predsjedniče HS-a, uvaženi državni tajniče.
U medijima i javnosti vrlo često slušamo o lošem stanju u području gospodarenja otpadom te su uvijek u prvom planu centri za gospodarenje otpadom i dalo bi se zaključiti da u druge dijelove sustava gospodarenja otpadom ne ulažemo, pa me zanima da li ima pomaka i kakvi su rezultati u odvojenom prikupljanju komunalnog otpada i recikliranju i da li smo imali ulaganja u infrastrukturu u tom smjeru?
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvažena zastupnice.
Dakle, svakako da smo imali to smo već kad god smo imali raspravu na ovu temu uvijek isticali i apostrofirali smo iznose sredstava koje smo kroz razne projekte za izgradnju reciklažnih dvorišta, izgradnju sortirnica, kompostana, bioenergana itd. koje smo uložili. I činjenica jeste da naša lokalna samouprava, čelnici lokalne samouprave se nisu na najsjajniji način snašli u konzumiranju svih ovih mogućnosti dakle vjerojatno su tu zapreke i, i imovinsko pravni odnosi itd. određeni propisi iz graditeljstva. Uglavnom, uvijek je na raspolaganju određena količina novca za izgradnju sustava i infrastrukture za gospodarenje otpadom. Mi ćemo tom politikom ići i do kraja i određen dio tih sredstava je predviđen i u narednom operativnom programu i sa tim ćemo izaći u javnost kad to bude bilo potrebno.
Sada će replicirati kolegica Zmajić, izvolite.
Hvala predsjedniče.
Poštovani državni tajniče, svjedoci smo da nas je neki dan posjetila predsjednica državne komisije gđa. Ursula i odobrila nam prijedlog našeg Nacionalnog plana oporavka i otpornosti u visini od 47,5 milijardi kuna. Kako je tim planom oporavka i otpornosti predviđen iznos od 1,25 milijardi kuna za gospodarenje otpadom, zanima me koje su to investicije i projekti uvršteni u taj naš Nacionalni plan i oporavka za gospodarenje otpadom? Hvala.
Zahvaljujem se.
Prije odgovora, samo malo državni tajniče, prije odgovora imamo povredu Poslovnika, kolega Grmoja.
Povrijeđen je čl. 238., ne radi se o predsjednici državne komisije nego valjda Europske komisije. Ako vi u HDZ-u imate nekakve aspiracije da EU postane nekakva nadržava mi ćemo se oštro tome suprotstaviti. Dakle, Europa je zajednica suverenih, suverenih država.
Baš vam hvala na vašoj intervenciji, ali to je bio lapsus, vjerojatno to svak zna osim onoga ko je zlonamjeran, tako da vam evo opomena zbog toga.
Izvolite sada.
Zahvaljujem se.
Uvažena zastupnice kao što ste rekli za naredni period je predviđeno negdje oko milijardu i 200 milijuna kuna za izgradnju infrastrukture i dogradnju infrastrukture u RH u gospodarenju otpadom. Uglavnom su to projekti vezano za bioplinska postrojenja, za izgradnju kompostana, za izgradnju reciklažnih dvorišta, sanaciju odlagališta i mislim da je nešto predviđeno čak i za sortirnice.
Sada će replicirati kolegica Benčić, izvolite.
Zahvaljujem se.
Poštovani državni tajniče, evo ja bih vas molila da objasnite zbog javnosti na koji način će plaćati otpad odnosno odvoz otpada kućanstva koja ujedno primjerice povremeno iznajmljuju sobu ili dio stana za turističke svrhe, na koji način će se to razlikovati i po kojim tarifama, za kućanstva ili po onima za nekućanstva?
Izvolite odgovor.
Uvažena zastupnice, dakle ovdje se radi o, o, o strukturi cijene javne usluge. Svi znamo da javna usluga se sastoji od onoga svoga obaveznoga dijela i od tzv. fiksnog i od varijabilnog dijela koji treba da potiče građane na odvojeno sakupljanje otpada kako bi onda oni imali kroz tu manju količinu odloženog otpada u, u, u ovaj, u kantama imali manji račun. Ovaj dio koji se odnosi na, ovaj dio cijene koji se odnosi na fiksni iznos, njegova uloga je kao što smo jučer to i rekli na, na, na saborskom odboru jeste da se kroz određeni fiksni iznos, stalni iznos na računu osigura kvalitetno pružanje usluge svim građanima i oni koji imaju veću količinu otpada i oni koji imaju manje količine otpada jer onaj kamion koji prolazi mora proći kraj svih korisnika.
Dakle, na čelnicima lokalne samouprave jeste da donesu cjenik i da provode politiku cijena u pružanju usluga u, u, u gospodarenju otpadom u JLS.
Hvala lijepa.
Kolega Brkan, izvolite.
Poštovani državni tajniče, na tragu ovoga što je gđa. Benčić maloprije pitala, možete li zbog hrvatske javnosti ponoviti. Znači, tko određuje cijenu obvezne minimalne javne usluge, jel to JLS? Da li također u biti predstavničko tijelo JLS ima mogućnost i donošenja kriterija za umanjenja cijene obavezne minimalne i javne usluge i posebno s naglaskom u kontekstu privatnih iznajmljivača koji bi u ovu kategoriju spadali u ne kućanstva? Znači kolko ja čitam zakon sve je na predstavničkom tijelu JLS koje same mogu donijeti kriterij i obveznu minimalnu cijenu.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče.
Dakle, ključna odluka je odluka JLS, znači općinskoga vijeća o načinu pružanja javne usluge. U toj odluci smo čak predvidjeli i mogućnost da se ugrade kriteriji za umanjenje cijene prema nekim situacijama. Iz te odluke onda proizlazi i donošenje cjenik. Cjenik predlaže davatelj usluge. Taj cjenik, ono što je vrlo bitno, mora ići na javnu raspravu građanima, 30 dana građani imaju pravo da se očituju na, na, na elemente toga cjenika. Taj cjenik iza toga da bi se mogao staviti u funkciju na njega mora dati suglasnost i čelnik izvršne vlasti, dakle načelnik i gradonačelnik Grada Zagreba mora provjeriti prije svega da li je taj cjenik po svojim elementima u skladu sa zakonom, da li ima mjere koje motiviraju građane na odvojeno sakupljanje i onda dati suglasnost na taj cjenik. Taj cjenik mora ići na javnu raspravu, dakle na uvid javnosti. Prema tome, apsolutno je transparentno da politiku cijena u korištenju javne usluge određuje lokalna samouprava.
Hvala vam.
I zadnja replika kolega Borić, izvolite.
Hvala lijepo.
Uvaženi državni tajniče, prijedlog ovog Zakona o gospodarenju otpadom jasan je ulaz ove vlade u područje zelenih politika koje će obilježiti buduća 10-ljeća ispred nas i jasno je da smo primijetili znači jako rastući problem onečišćenja okoliša plastikom. Reagirali smo kroz izmjene zakona tj. zakon, zabranili znači plastične vrećice od 15 do 50 mikrometara, zabranili proizvode, plastične proizvode za jednokratnu upotrebu i još niz drugih mogućnosti koje daje zakon. Ušli smo jasno sa ciljevima i za reciklažu, i za uporabu i za odlaganje. Što je problem? Ovo što čujemo od nekih političkih opcija, a to je ono na čemu će oni vjerojatno danas inzistirati da se ide u politiku zatvaranja Centara za gospodarenje otpadom.
Ja pitam, s obzirom da imamo nekoliko centara, da smo zatvorili brojna odlagališta otpada, što bi prouzročila takva politika takvih opcija kada bi krenuli zaista u tom smjeru i zatvorili ove centre koje smo izgradili a plus to zatvorili i sva ona odlagališta na kojima se do sad odlagalo …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… znači otpad?
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče Borić.
Dakle, konkretno da smo zatvorili centre, a istodobno imamo i obvezu zatvaranja odlagališta neusklađenih, a infrastruktura je izgrađena kako je izgrađena prema inicijativi lokalnih čelnika, mislim da bi se našli u poziciji da ne bi imali gdje odlagati određenu količinu miješanog komunalnog otpada.
Hvala državnom tajniku. Možete se vratiti na mjesto jer su gotove replike.
Želi li netko od izvjestitelja odbora uzeti riječ? Da.
Kolegica Benčić u ime Odbora za zaštitu okoliša i prirode.
Izvolite.
Zahvaljujem vam se.
Odbor za zaštitu okoliša i prirode jučer je na 20. sjednici raspravio Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, odbor je ovo raspravio kao matično radno tijelo.
U uvodnom obrazloženju državni tajnik, a zahvaljujem se i državnom tajniku i svim službenicima ministarstva koji su jučer vrlo detaljno obrazlagali ovaj prijedlog zakona, prezentirali su razlike između rješenja koja se predlažu konačnim prijedlogom u odnosu na rješenja iz prvog prijedloga zakona. O tome je već više državni tajnik ovdje govorio pa neću o detaljima, govorit ću o stvarima o kojima se zapravo raspravljalo i koje su bile sporne.
Dakle, nakon uvodnog obrazloženja jedna od članica odbora osvrnula se na to da je u prvom čitanju dano izdvojeno mišljenje o neusklađenosti predloženog zakona sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. Isto tako ona se obratila povjereniku za informiranje i uputila mu je predstavku kojom je ukazala na moguće povrede čl. 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, a iz razloga što svi komentari koji su pristigli dakle, nisu svi dobili adekvatan odgovor one odgovore koji jesu mogući po Zakonu o pravo na pristup informacijama.
Povjerenik se očitovao i ustupio je predmet na postupanje Uredu za zakonodavstvo Vlade RH koje je nadležno za primjenu tog zakona i ono što je bitno da je povjerenik zaključio da se odgovor koji je bio davan na određene komentare, a koji glasi ne postoji odgovor nije predviđen Zakonom o pravu na pristup informacijama i da se takav odgovor u javnim savjetovanjima ne može davati.
Dakle, nakon toga u nastavku značajan dio rasprave vođen je vezano uz čl. 101. koji regulira poticajnu naknadu kao mjeru kojom se potiče jedinice lokalne samouprave da u okviru svojih ovlasti provode mjere kojima se smanjuje udio miješanog komunalnog otpada u komunalnom otpadu koji nastaje na području te jedinice. Izražena je dvojba o prihvatljivosti predloženog modela sa stajališta najuspješnijih jedinica lokalne samouprave koje ostvaruju 60% i više neke odvojenog prikupljanja otpada, budući da će one na ovaj način biti kažnjene ukoliko u jednoj godini smanje za primjerice 1% odvojeno prikupljanje otpada. Međutim, nakon toga predstavnici ministarstva detaljno su objašnjavali da će se sada gledati stopa prikupljenog otpada samo unutar jedne godine, dakle neće se više biti referentno godina 2015. jer upravo zbog toga je dolazilo do te nepravde da oni koji nisu povećali stopu odvajanja, a već su bili na 50 plus posto su zapravo plaćali kazne, a bili jedni od najuspješnijih.
Također želim dodati da je članica odbora iz reda javnih znanstvenih i stručnih djelatnika ujedno članica Zelene akcije izrazila žaljenje što odbor nije održao sazvanu sjednicu koja je bila intencija razmotriti dodatne neke teme predloženog zakona, međutim naglasila je da organizacije civilnog društva smatraju da predloženi zakon nije dovoljno ambiciozan, da ne ide dovoljno u pravcu zamjene modela regionalnih centara za gospodarenje otpadom prema zapravo kružnom gospodarstvu i kružnoj ekonomiji i isto tako naglasila je da studije izvodljivosti za centre za gospodarenje otpadom predviđaju kapacitete koje su puno veći dakle za puno veće količine miješanog otpada nego što trenutno postoji na razini županija, a smatra da bi se zapravo te količine trebale planirati na razini 2024. i 2025.g. kada ćemo imati nadamo se manje miješanog otpada.
Također smo raspravljali o modelu odnosno o pitanju cilja, bilo je od strane mnogih nevladinih organizacija prigovoreno to da je cilj iz Nacionalnog plana gospodarenja otpadom bio 60% do '22., a sad smo na 55% do 2025. kako je predviđeno ovim zakonom, međutim iz ministarstva je objašnjeno da je razlika u tome što se ovih 60% odnosilo samo na odvojeni otpad dakle na stopu odvajanja, a 55% na stopu odvajanja i recikliranja odnosno ponovne uporabe, tako da je na neki način ministarstvo smatra da se te dvije stvari ne mogu uspoređivati.
Dodatne dvojbe iskazane su i vezane uz obaveznu minimalnu javnu uslugu i cijenu obavezne minimalne javne usluge gdje su korisnici razvrstani u dvije kategorije, kategoriju korisnika kućanstvo i kategoriju korisnika konji nije kućanstvo.
Dakle, istaknuto je da se u kategoriji ne kućanstva može javiti primjerice privatni mali iznajmljivač koji iznajmljuje jednu malu sobu i generira malu količinu otpada i s druge strane veliki hotel ili pak mali kiosk i s druge strane tvornica i da ta cijena ne bi smjela biti u potpunosti ista nego da bi te kategorije trebalo razlikovati kako bi se onima koji su manji kako bi im cijena ukupna bila niža. Eto to su nekakve ključne stvari o kojima smo raspravljali, neću čitati sve, vrlo detaljno izvješće imate i na stranicama i na stranicama saborskog odbora, a vjerujem da ćemo i u raspravi čuti još više informacija. Hvala.
Sada ćemo prijeći na raspravu, prvi je na redu Klub zastupnika MOST-a i poštovani kolega Nikola Grmoja, izvolite.
Dobar dan svima.
Dakle, samo kratko vezano uz koncept i ovo što je kolega Borić govorio jer naš stav je poznat, dakle oko koncepta gospodarenja otpadom. Njega smo prezentirali dok smo bili dio vlade i kroz konkretne zakone politike. Rekao je kolega Borić, dakle ako bi se odustalo od tih Centara za gospodarenje otpadom da bi bilo pitanje što, što bismo uopće napravili, u kakvoj bi se situaciji našli. A stvarnost i činjenice demantiraju politiku vladajućeg HDZ-a i g. Borića jer gdje god su zaživjeli Centri za gospodarenje otpadom mi tamo imamo probleme, od Marišćine do Kaštijuna, dakle i što se tiče znači kvalitete zraka, što se tiče troškova za građane u smislu znači odvoženja otpada i svugdje se taj koncept pokazao promašen, a sad bi ga, ne sada nego kroz cijelo ovo vrijeme vladajući HDZ, g. Borić i Ministarstvo zaštite okoliša guraju ovaj promašeni koncept i pokazalo se dakle i dole u Lucinom Razdolju gdje mi od 2007. imamo jednu fantomsku agenciju sa 3 zaposlena, gdje je ulupano u njihove plaće znači milijune, a ništa se nije realiziralo. Imali smo sad i poništeni natječaj jer su znači sredstva koja su predviđena odnosno ono što je pristiglo na natječaj cifre su puno veće od onoga novca koji je predviđen, predviđen za to.
Dakle, sasvim je jasno da je ovaj cjelokupan koncept promašen, da trebamo od njega odustati i vidjeti dakle gdje je moguće ići u promjene, a ne se držati toga. Znate koji je argument g. Horvata, državnog tajnika iz ministarstva, znači to je planirano, to je nama zadano. Pa ako je nešto loše i ako se pokazuje kao loše onda treba tražiti ovaj nekakav drugi, drugi način, a imamo druge načine gospodarenja, gospodarenja otpadom.
Dakle, ja mislim da su svi klubovi dobili i mailove, znači proteste određenih udruga koji se bave ovim pitanjem i u tom smislu ja mislim da je vrijeme da vlada sjedne, da vidi što napraviti po pitanju ovih Centara za gospodarenje otpadom, pa uostalom sjetimo se Piškornice, po čemu mi pamtimo te Centre za gospodarenje otpadom nego po aferama, dakle i evo vidimo tamo gdje su izgrađeni pamtimo ih po lošoj kvaliteti zraka, po većim cijenama znači odvoza, odvoza otpada i to je nešto na što mi u MOST-u ne možemo pristati. Dakle, zalažemo se za cirkularnu ekonomiju, za više znači reciklažnih dvorišta, više sortirnica. To je jedini način kako možemo ove ciljeve koji su postavljeni pred nas ispuniti.
Pozivam dakle vladajuće, pozivam kolegu Borića, pozivam ministarstvo da odustanu od dokazano lošeg koncepta koji je pokazao znači loš i za hrvatske građane i za hrvatsku državu i da prestanu prodavati dakle priče da se radi o nečem bez čega mi ne možemo, upravo suprotno, taj koncept dakle pred nas stavlja jedan nemoguć izazov da sve ove ciljeve koje smo postavili pred sebe ispunimo, a u konačnici će skuplje koštati hrvatske građane, netko će se možda namiriti, netko će napuniti džepove, možda zato kolega Borić ovako silovito, ovako srčano brani ovaj koncept. Hvala.
Idemo. …/Upadica: Nema replika/…Nema replika.
Imamo sada drugu raspravu, Klub zastupnika Centra i GLAS-a i poštovana kolegica Mrak-Taritaš, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Pred nama je u drugom čitanju Zakon o gospodarenju otpadom.
Ja ću za početak naglasiti dvije stvari koje ću samo naglasit iz razloga da ne zaboravim, pa sam to odlučila na početak. Jedno je svim zakonima koje sad imamo u posljednje vrijeme se definira naknadna procjena učinka propisa i to uvijek se branimo direktivama EU. Propise treba kontrolirati stalno, stvarno vidjeti, nijedan od zakona nije uklesan na kamen, u kamen i tokom vremena vidjeti što i kako treba mijenjati i mijenjati brzo i ekspeditivno.
Druga stvar, komunalni redari. Dakle, postala je već trajno u svim zakonima kad ne znamo ko bi se trebao nečim baviti onda to prebacujemo na komunalne redare, pa se komunalni redari bave svim. Između ostalog bila je tu i jedna replika uvaženom državnom tajniku i on je rekao komunalni redari će ići, pa bilježiti, pa vezano uz otpad. Dakle, oni se bave od čepiranjem pasa, mačaka, preko otpada do vezano uz tende, nadstrešnice i niz drugih stvari. Mislim da je došlo vrijeme da stvarno ozbiljno porazmisli o činjenici da se i njih onda definira vezano uz određene poslove, ali to je jedna tema koja je šira od ovog Zakona o otpadu.
Mi moramo konačno odlučiti kako se odnosimo prema otpadu. Otpad već davno nije smeće. Otpad ima zaista određene vrijednosti i mi moramo konačno ko država odlučiti što i kako ćemo radit. Ne može nam se desiti, a to smo imali priliku gledati iz prvih redova da odjedanput kažemo da sve što smo do sad radili ništa ne valja i sad idemo ispočetka, pa onda to radimo godinu, dvije, pa se onda vraćamo na stari model. To jednostavno nije dobro. To su nekakve odluke koje mora donijeti struka na razini zemlje i to mora biti stalno.
Dakle, svatko od nas dnevno proizvodi 1,01 kilogram otpada. To vam znači na godišnjoj razini, svatko od nas bez obzira proizvodi 370 kilograma otpada i to se sve ovo vrijeme nije smanjilo. Analize su rađene proteklih nekakvih 30-tak godina i to vam je otprilike to. I sad je samo pitanje kako se svatko od nas pojedinačno doma odnosimo prema otpadu, kako se to odnosimo u smislu gospodarenja i u smislu jedinica lokalne samouprave i države.
Kad gledate uopće glavne one ciljeve i načela, imate ih 5. Jedno je sprečavanje nastanka, drugo je ponovna uporaba, treće je recikliranje, četvrta je tema odnosno postupci oporabe i peto je zbrinjavanje. Dakle, u tim svim postupcima, uvijek će ostati dio otpada s kojim nećete moći napraviti ništa. Dakle, nema perpetuum mobile, da sve radite i da je nula. Nećete moći napraviti ništa. Ali ja bih krenula od početka.
Sprečavanje. Dakle, odnos prema otpadu kreće od najranije dobi. Pogledajte našu djecu u vrtićima. Naša djeca u vrtićima apsolutno se odgajaju na način da odvajaju otpad, pogledajte da se nose različite stvari od doma, nose, kad tete .../nerazumljivo/... odnosno neću reći tete, odgajateljice kažu, donesite nekakvu plastiku, donesite nekakav karton pa djeca od toga rade nešto drugo, to je zapravo taj odgoj od najranije životne dobi, ja se pitam gdje on po putu nestane. To se pitam iz razloga kad dođete do nekakvih postotaka, kako nas ocjenjuju drugi. Hrvatska reciklira 16%.
Dakle, mi recikliramo 16%, europski prosjek je 43, recikliranje i kompostiranje, susjedna Slovenija 62%. To je podatak koji sam sad ovaj, skupila i išla vidjeti da budu najsvježiji mogući podaci. Dakle to je ono što je Ministarstvo na odboru za, nadležnom Odboru za zaštitu prirode i okoliša rekla da je odvajanje i recikliranje.
Dakle vi morate odvajati. Odvajati morate doma, dakle to je postupak koji ide. Morate se odgajati da to radite, onda morate naučiti se doma odvajati. Onda kad se naučite odvajati, morate se npr. naučiti da ako uz papir stavite i nešto drugo što nije papir, da taj papir više neće do, dakle da ako se smoči, ako se nešto desi s tim papirom, neće moći ići dalje.
Dakle, važnost edukacije od najranije životne dobi, važnost našeg življenja, dakle to je ono što moramo napraviti doma i što trebamo činiti doma. Onda vam tu dolazi uloge jedinice lokalne samouprave koja u trenutku kad je dakle, tema, o tom ću u pojedinačnoj raspravi nešto više govoriti, ali ona temu koju otvaramo, a to je način na koji plaćate.
Tu vam ima, dakle, ljudi koji kažu, tu odmah možemo usporediti i sa cijepljenjem i sa puno toga. On kaže gle, ja odvajam, a moj susjed ne odvaja pa onda to ide u zajedničke kante pa baš me briga. Pa, dakle, kad je odnos baš me briga nije dobar odnos. Dakle, ono što trebate poticati, morate poticati i reći svom susjedu, ako živite u višestambenoj kući, imate kantu za papir i ako u tom papiru nađete nešto što nije papir, to je mogao baciti, a živi vas u kući 20.
Dakle netko od vas 20 je to mogao baciti, nije mogao baciti netko iz, ne znam, iz nekog drugog mjesta. Dakle, otpad nije samo zakon. To zapravo cijelu raspravu želim tako i voditi. Mi možemo imati najbolji mogući zakon na ovom svijetu i može nam zakonske odredbe biti najbolje moguće, ali tu ima niz, niz stvari, dakle. Ono što tražimo od jedinica lokalne samouprave da se kroz cijenu stvarno načina na koji plaćate, ima mogućnost da se nagradi onaj koji o tome vodi računa.
Da li je to moguće i koliko je moguće, ja nisam do kraja sigurna, ali ajdemo probati doći do toga što bliže jer dio cijene mora biti fiksno jer vi morate imati aute, vi morate, odnosno koji odvajaju, morate imati kante i sve ostalo. Onda dolazite zapravo, dakle uloga države je ona nekakva krovna uloga, da imamo zakone, da znamo što treba raditi, nije uloga države da se tvrdoglavi pa onda ima na, onda Ustavni sud kaže ljudi moji, niste to dobro napravili.
Ali, vratit ću se još malo na ovu ponovnu uporabu i recikliranje. Dakle, već u postupku proizvodnje više nema otpada, taj, odnosno nema smeća. Taj otpad treba biti za nešto drugo. Jednako tako, imamo tu odredbu čl. 16 koji govori o centrima za ponovnu uporabu. To je nešto na čemu treba inzistirati, to je nešto što, uvijek kada vam se jedna niša zatvori, otvori se druga ništa.
Za kraj ću govoriti i reći nešto vezano uz potres koji se desio na području grada Zagreba, odnosno na Banije, kosa crta, Banovine. Postoji jedan projekt i o tom ću govoriti cijelo vrijeme s ove govornice, možda nekom dođe do ušiju. Dakle, Ursula von der Leyen je u jednom trenutku rekla da jedna od, odnosno imala je veliki govor, jedna od tema koja može se .../nerazumljivo/... gospodarstvo, u ovom stoljeću je i novi Bauhaus. Dakle, Bauhaus koji je bio jedna ideja sa, gdje se je dizajnirao namještaj, a da bude i da svi ti predmeti budu dostupni svima. Dakle bio je vezan uz graditeljstvo, način građenja, način uporabe i svega ostaloga.
Rekla je da je došlo vrijeme za poticaj u gospodarstvu jednog novog Bauhasa i da će biti nekakvih 5, 6 zemalja koji mogu ući u pilot-projekt. Ja mislim da je to pilot-projekt koji je idealan za Hrvatsku. Iz kog razloga? Vi na području Banije odnosno Banovine ćete morati srušiti, ja neću sad biti dr. Rukavina pa iz rukava reći 500, 600, 700 zgrada, ali ćete jedan određenu količinu zgrada morati srušiti jer nećete moći s njima ništa drugo napraviti.
Dobit ćete građevinski materijal, taj građevinski materijal možete recikliranjem stvoriti prefabrikate koje možete koristiti dalje za gradnju. Idealno za područje Banije i Banovine ako tamo još više uopće ima ljudi jel su svi digli ruke od toga, da se napravi takva jedna, takav jedan, jedan pogon, takvo jedno gospodarstvo. Kao prvo ljudi će radit, kao drugo nećeš, jer sad se, sad nitko ne zna što će s tim građevinskim materijalom, nećeš nasipavati nekakve rupe jer ne znaš što ćeš s tim, dakle ljudi će raditi i moći će graditi kuće od određenih prefabrikata. Meni se to čini, to je tema otpada. Dakle, ti imaš građevinski otpad kojeg recikliranjem dobivaš za, dobivaš novu vrijednost, zaposlio si ljude i napravio si pomak.
Ja sam to govorila s ove govornice, nekoliko puta sam rekla i nekim ministrima iz naravno vladajućim i više ne znam što da činim. Ljudi moji, osvijestite gdje smo, što smo i nešto napravite. To je tema ako se hoćete pametno baviti otpadom. Hvala lijepo.
Sada ćemo čuti dvoje zastupnika iz Kluba zastupnika SDP-a, poštovana kolegica Udović je prva, nakon toga kolega Jakšić, izvolite.
Poštovani predsjedniče HS, drage kolegice i kolege, predstavnici ministarstva.
Evo moram se osvrnuti zapravo na moj govor koji sam ovdje u sabornici imala u prvom čitanju Zakona o gospodarenju otpadom i tada sam rekla da se radi o netransparentnom, nedemokratskom, ali slobodno možemo reći i zakonski neusklađenom prijedlogu zakona. A da je tome tako zapravo govori i činjenica da sam ukazujući na isto u odgovoru povjerenika za informiranje dobila i potvrdu svojih razmišljanja. Naime, u svom odgovoru on između ostalog navodi. Uvidom na portal e-savjetovanja utvrđeno je da izvješće o provedenom savjetovanju kako je objavljeno ne odgovara izvješću sa analizom komentara i odgovora na isto u materijalima koji su dostavljeni saborskim zastupnicima. Evo ovo je već jedna informacija koja nas može malo zabrinuti.
Nadalje, između ostalog potvrđuje i ukazuje na činjenicu da je uvidom u sustav e-savjetovanja utvrđeno kako je prema opcijama filtriranja odgovora na komentare u svim objavljenim izvješćima vidljivim svim korisnicima za one do sada moguće „prihvaća se“, „djelomično se prihvaća“, „primljeno na znanje“ i „ne prihvaća“, moguće filtrirati i mogući odgovor „ne postoji odgovor“.
E pa ovo moramo posebno istaknuti i moramo napomenuti, kako je to i sam povjerenik rekao, ova opcija nije u skladu s normativnim okvirom za provedbu savjetovanja s javnošću u kojoj se jasno navodi kako se izvješće objavljuje s odgovorima na pristigle komentare i mišljenja, te s obrazloženjem razloga za ne prihvaćanje onih komentara koje nije bilo moguće prihvatiti. Opcija odgovora „ne postoji odgovor“ ne predstavlja odgovor u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, pa izvješće koje sadrži ovaj tekst ne bi smjelo uopće biti moguće objaviti na portalu e-savjetovanje.
Postavlja se pitanje tko je za ovo odgovoran?
Predlagatelj tj. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, vladin ured za zakonodavstvo ili predsjednik HS koji treba brinuti o postupku donošenja zakona?
Evo danas mi ovdje u sabornici trebamo raspravljati o prijedlogu zakona koji je u proceduru ušao ne poštujući zakonsku regulativu.
Postavlja se uopće smisao onda rasprave i pisanja amandmana jer zapravo ne znamo da li raspravljamo o zakonskom prijedlogu.
I kako mi je ministar prošli puta rekao u svojoj replici da sve to što govorim vezano na primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama govorim krivo, sada slobodno mogu reći da ono što on i ministarstvo na čijem je on čelu rade je potpuno krivo.
Evo kakav će zapravo biti epilog ovog zakona vrijeme će pokazati jer vjerujem da će u četvrtak biti izglasan, no iako je u raspravi puno puta ponavljano o kakvim se sve nedostacima zakona radi.
Evo ja se moram ponovno osvrnuti zapravo na cjelokupan sustav koji ova vlada i dalje bazira na regionalnim centrima odnosno Centrima za gospodarenje otpadom.
Da li će vlada postići cilj koji si je ovim zakonom smanjila u odnosu na što je bilo postavljeno u prijašnjem zakonu? Pa ja baš i ne vidim. Ne vidim s obzirom da ovakvi centri nisu učinkoviti, vrlo su skupi, a koliko su skupi vidjet će građani kada zapravo budu dobili nove račune, pogotovo oni građani koji žive u sredinama gdje takvi centri još nisu uspostavljeni jer oni mogu očekivati poskupljenje računa za više od 100%. Mi u Primorsko-goranskoj županiji možemo uskoro očekivati povećanje one konačne cijene, znači onu cijenu koju će platiti građani, sigurno za nekakvih 30 do 40%, svi drugi mogu očekivati itekakvo povećanje. I zato je zapravo lukavo ministarstvo sada u ovom prijedlogu zakona uvrstilo mogućnost da lokalna samouprava može biti ta koja će subvencionirati cijenu. Znači opet sve spuštamo na lokalnu samoupravu, a ministarstvo je to koje postavlja zakonsku regulativu. Evo zahvaljujem.
Nastavit će kolega Jakšić.
Hvala poštovani predsjedniče sabora, predstavnici ministarstva, kolegice i kolege zastupnici.
Dakle, u RH kad pričamo o gospodarenju otpadom i što želimo postići puno puta kad bi to gledao netko sa strane ko nije upoznat s time što sve spada u gospodarenje otpadom i što je sve potrebno razraditi pomislio bi da doista raspravljamo o nekim novim formulama za nuklearnu fiziku. Jako puno toga si zadamo i jako puno toga postavimo s ove ili one strane. Sve u svemu, na kraju ispada da bi shvatio kako razvrstavati otpad, da ti treba neka posebna škola, a da bi shvatio kuda dalje s tim otpadom i kako ga obraditi, pitanje je da li bi našli dovoljno obrazovanih ljudi u RH da to rastumače onima koji će to na kraju dana sve platiti, a to su naše sugrađanke i sugrađani.
Ovaj Zakon, osim usklađivanja s europskih direktivama gdje je puno toga prepisano, ne odgovara na onaj krajnja pitanja što će se događati s cijenama, što će biti s tehnologijama i što nas čeka u narednih 10, 20, 30 godina sa gospodarenjem otpada u RH. Imamo jako puno primjera u EU, od onih koji su puno uspješniji od nas, koji znaju što raditi sa otpadom koji imaju jasno razrađen sustav, kao što imamo primjera u EU, pa i u našem bližem okruženju, gdje nažalost se ne gleda javni interes, zaštita građana, zaštita gospodarstva, zaštita okoliša, nego se uglavnom vodi računa o tome kako da se zaštite nečiji privatni interesi, od biznismena koji su se ubacili u smetlarske operacije, imamo jedan primjer u gradu Rimu, gdje danas imamo apsolutno zatrpan grad sa otpadom i zato mi je žao što opet ne razgovaramo o tome koje su te tehnologije koje ćemo imati u našim centrima.
Imamo primjer Marišćine i Kaštijuna gdje dobivamo jako puno povika da nije dobro. Imamo u Koprivničko-križevačkoj županiji pripreme za Regionalni centar za gospodarenje otpadom Piškornica, gdje je tender u tijeku, ali još uvijek nije do kraja odgovoreno koja je to tehnologija i što će ona nositi našim građanima, pogotovo onima koji žive u okruženju, a ono posljednje pitanje na koje uopće nemamo odgovor je to koju će cijenu građani plaćati, koliko će to poskupiti jer doći u posjed feasibility studije i vidjeti koja cijena je tamo obećana je malte ne tajna operacija. I onda si postavljamo pitanje zašto građani ne vjeruju u gospodarenje otpadom na taj način, zašto ima toliko povika, zašto u konačnici se pojavljuje u nekim gradovima RH i građanski revolt.
Prevaljivanje odgovornosti za buduće provedbe Zakona o gospodarenja otpadom ovim putem kojim smo mi krenuli, isključivo pod a) na teret građana i isključivo pod b) opet na jedinice lokalne samouprave kroz tu mantru jedinice lokalne samouprave mogu subvencionirati, izgleda kao ništa drugo nego pranje ruku nad nečim što netko u startu sumnja da na kraju neće uspjeti i neće donijeti i one benefite koje smo obećali građanima koje smo u konačnici obećali i EU i kad smo ulazili u nju, ali i kad smo prihvaćali neke njezine stavove prema gospodarenju otpadom.
I doista nejasno mi je kad će se napraviti taj jedan politički switch da konačno donesemo na koji način želimo uvesti burze sekundarnih sirovina, na koji način želimo opuštati otpad u ponovnu oporabu, a ne da i danas imamo situaciju da ispada za masu tih kategorija koje naši građani sortiraju i naša komunalna poduzeća prikupljaju, da ispada da je jeftinije to opet voziti sve kao miješani komunalni otpad jer kad platiš sve ono što trebaš platiti da bi to netko zbrinuo, ušao si u apsolutni minus.
Kao što je i dovesti jasnu razradu građanima i poticanja što oni mogu dobiti i što mogu očekivati ako će se držati svega onoga što razvrstavanje otpada od njih traži, koji su za njih benefiti, koliko će eventualno jeftinije plaćati svoje račune, pa i na koji način će biti nagrađivani. Nemamo danas razrađen opet sustav, niti kažnjavanja, niti nagrađivanja, ali ono što je najbolnije, što i dalje očito nismo donijeli odluku sami sa sobom, da li želimo biti među razvijenijim europskim zemljama kad pričamo o gospodarenju otpadom ili želimo ostati i dalje zemlja koja će imati interventna rješenja, ali interventna rješenja koja obično na kraju vuku na nečiji privatni interes određenih lobija koja nažalost, i danas u RH imamo.
Hvala vam lijepo.
4. rasprava bit će rasprava Kluba zastupnika HDZ-a i poštovanog kolege Josipa Borića, izvolite.
Hvala vam lijepo uvaženi predsjedniče HS-a, državni tajniče, kolegice i kolege.
Rasprava o Zakonu o gospodarenju otpadom, malo me iznenadila na početku jer smo imali jednog gospodina koji je silno zagovarao reformu tj. drugačiji način gospodarenja otpadom, ali nije uspio ponuditi rješenje, onda je otišao, kao što inače nudi svoje reforme koje onda završavaju s kaznenim prijavama, a onda smo imali i raspravu kolegice iz SDP-a koja je suvlasnik jednog centra za gospodarenje otpadom i kaže, Vlada je kriva što će tamo poskupiti usluga.
Znači imamo logiku koju bi trebalo onda pretočiti u raspravu o ovom Zakonu. Ja ne razumijem tu logiku jer jednostavno ono što ovdje piše nije ono što vi govorite i sad se moramo onda opet vraćati u neku prošlost, da bi podsjećali na one iste koji su provodili također, politike gospodarenja otpadom, kao što je to SDP koji je izgradio prvi centar za gospodarenje otpadom, a to je ta Marišćina u kojoj je kolegica, jedan od suvlasnika kao načelnik općine Viškovo i onda određuju pravila, a ta pravila kažu bit će skuplja za sve građane, a za to je kriva Vlada i sad bi se trebali oko toga ovdje raspravljati.
To nije istina. Znači, što nudi ovaj prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom? Očito da ćemo ga svi gledati na različiti način, kao što ga gledaju i dijelovi RH na različite načine. Od Dalmacije do kontinentalnog dijela, Slavonija, otoka, Istre, Primorsko-goranske županije, Grada Zagreba, svatko ima svoj način gospodarenja otpadom.
Obveza je svih da stvorimo centre za gospodarenje otpadom. To je rečeno 2006. g., to nije rečeno prošle godine niti prije 5 godina. Znači 2006. g. i taj koncept je opstao, on se nije promijenio. Bilo je pokušaja kao što su bile te mini reforme od gospodina Grmoje koji su bili 2 puta po 6 mjeseci u Vladi pa morali biti izbačeni iz tih .../nerazumljivo/... zato jer su nudili nešto tko nije imalo kraja. Znači, pokušavali su pričati da je svaka sredina za sebe onaj koji proizvodi i koji završava sa tim otpadom na kraju i sve je riješeno u toj maloj sredini, a to nije moglo biti.
I danas imamo priču, napravio malo više reciklažnih dvorišta, malo više sortirnica i mi smo riješili problem.
Uvijek ima onaj MKO ili kako mi kažemo miješani komunalni otpad koji ostane, što ćemo s njime? Hoćemo li na najjednostavniji način na prvo brdo pa isprazniti pa to košta nula, kao što se radilo desetljećima u RH pa je to zadatak da saniramo ili ćemo od toga stvoriti neku politiku tj. sustav koji se stvara evo već punih 15 godina za kojeg utvrđujemo da nije baš najuspješniji, ali da ipak postoji i da ga negdje moramo zbrinjavat i pretvoriti u nešto da bi bio na kraju nekakav proizvod kojeg se može negdje ili prodati ili ga barem posuditi ili dati nekome da ga na kraju kažemo zbrine? Isto je sa svim ostalim reciklatima od plastike, papira, stakla, metala, baterija, guma itd., itd.
I gdje smo sada? Imamo direktive iz 2018. i 2019.g. s kojima se moramo uskladiti i u dijelu koji se tiču plastičnih proizvoda, u dijelu ambalaži i ambalažnom otpadu, odlagalištima otpada, otpadnim vozilima, o baterijama, akumulatorima, o otpadnim baterijama akumulatora, otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi znači imamo određen obveze i to činimo kroz ovaj zakon i postavljamo najveće moguće ciljeve u deset godina do 2025. 55%, 2030. 60%, 2035.g. 65% recikliranja.
Je li to ambiciozno? Ja mislim da je dovoljno. Kažu iz udruga da nije dovoljno iako je ovo iznad svih prosjeka, ja mislim čak i EU. znači mi smo ambiciozniji, ali nije dovoljno jer kažu da to nije dovoljno dobro.
Krećemo ono što sam rekao u politiku zelene politike koje se tiču dijela ajmo zabraniti ono što nam vidljivo smeta i zagađuje okoliš, znači plastični proizvodi za jednokratnu uporabu od štapića, slamki, pribora za jelo itd., plastičnih vrećica rekli smo od 15 do 50 mikrometra, ajmo to zabranit s 1.1.2022.g. Mi kažemo opet je nedovoljno ambiciozno, trebamo zabraniti sve plastične proizvode. Je li to moguće samo tako? To moramo razmisliti.
E sad kad mi krećemo u to naravno da se neko osjećao nije dobro s obzirom da je HDZ krenuo u taj prostor zajedno sa svojim koalicijskim partnerima u … zelenih politika i tu nalazimo sada na … sad više ništa nije dobro zato što smo mi krenuli nego zato što nismo sad dovoljno ambiciozni. E sad tu ambiciju treba procijeniti.
I kada pokušavamo posložiti cijeli sustav od samog stvaranja i generiranja otpada od kućnog praga pa do njegovog zbrinjavanja koji bi trebao imati finale u centru zbrinjavanje otpadom ili u oporabiteljima koji ga kao sekundarnu sirovinu onda ponovno pretvaraju određene proizvode, mi kažemo stvaramo sustav i za to predviđamo alate, objekte, predviđamo sufinanciranja, predviđamo i dajemo sredstava, fond ovlaštujemo da se brine o tome, dajemo okvir u kojem ćete vi kao lokalne samouprave svoju politika zbrinjavanja otpada. I što je dobro? Na početku je mandata svakog lokalnog čelnika, ne možeš reći došli ste mi u trećoj godini i u drugoj godini mandata nisam ništa napravio. Na početku mandata su tu svi, mnogi već sa mnogim iskustvima, odličnim iskustvima koji su čak i bolji od onoga što imamo kao neko prolazno vrijeme, čak i na europskoj razini. I mi kažemo, e sad mi više ne bi to, mi bi sad nešto drugo. Ali što je to drugo, nitko nije ponudio. Dođite ovdje i recite što je to drugo. Nisu centri za gospodarenje otpadom da vidimo što je to drugo.
Nije to riječ ja se zalažem za cirkularnu ekonomiju, kružno gospodarstvo i što si s time riješio? Ništa. Reci mi što je rješenje jer mi smo u županijama u Istarskoj, u Primorsko-goranskoj probali ovaj sustav, on nije savršen, on ima problema, ali on je generirao događanja na čitavim prostorima županija. Zatvorena su odlagališta brojna, ne sva, što ćemo sa tim saniranim zatvorenim odlagalištem? Kako ćemo mi na otoku Rabu zbrinjavati otpad ako ukinemo centar za gospodarenje otpadom? Molim da mi to kaže Grmoja ili da mi to kaže netko iz SDP-a i što ćemo mi radit. Hoćemo li ponovo otvoriti novo odlagalište? To je rješenje ako je to rješenje pa ćemo raditi isto što smo radili desetljećima ili je to neko drugo rješenje koje vi imate, a da mi ne znamo. E to bi ja volio čuti u ovoj raspravi jer nije problem reći netko je kriv, uglavnom Vlada.
Ovdje, ovdje je sve na lokalnoj samoupravi. Usvojen je članak koji jasno dajem svakome što se tiče cijene da sam odredi kakvu će cijenu imati na svom prostoru. Ima mogućnosti umanjenja za one za koje smatra da treba nagraditi, ima kriterije koji mu dozvoljavaju to umanjenje od gospodarstva do pojedinačnog člana kućanstva, sam ih izvoli izmisli i stavi ih u svoj cjenik.
Predstavničko tijelo raspravlja o cjeniku tj. o kriterijima samo, a izvršno tijelo načelnik, gradonačelnik donosi cjenik koji mora biti na javnoj raspravi, ne može ga donijet prije javne rasprave tj. savjetovanja 30 dana. Znači sve se posložilo da ti kao čelnik počinješ upravljati sa svojim prostorom tj. gospodariš otpadom i sve je na tebi i predstavničkom tijelu.
Vlada ti je dala okvir, ako ćete se pozivat za nečinjenje na Vladu da vam je ona naredila da poskupite cijenu, to će vam biti loše ne piše nigdje ovdje. Što je Vlada učinila? Da vam smanjimo troškove koje imate sada za oporabu ovih drugih reciklatora, plastike, papira, metal sufinancirat ćemo iz fonda ugovorno iznose. Izvolite to staviti u svoju ukupnu cijenu troška zbrinjavanja otpada.
Vi kao lokalne samouprave ako želite podizati cijenu možete taj dio prebaciti na sebe kao čelnici i reći ja ću svojih milijun kuna umjesto u onu cestu izdvojiti za to da moja domaćinstva manje plaćaju ako je to potreba da se dogodi, to moramo reć, to nije Vlada to je lokalna samouprava i HDZ i SDP i bilo koja druga opcija. I svako pozivanje na to da je sad Vlada kada smo upravo mi inzistirali da Vlada spusti nama dolje da mi odlučujemo o održivosti naših sustava, kada to ovaj zakon dozvoljava e mi sad kažemo e nećemo sad. E tu je razlika od onih koji hoće i znaju i mogu primijeniti i žele da kad smo ušli u to desetljeće zelenih politika u kojima ćemo se itekako brinuti o okolišu, ali i prvenstveno o zbrinjavanju otpada i da to više nije besplatna kategorija, kao što nije bio ni do sada, al smo se činili ili pravili da je, a nije bio, nikada nije bio, samo su bili drugačiji odnosi i manje se plaćalo zato jer se očito najlakše zbrinjavalo taj otpad, a to je rekao sam, prvo brdo, pa ćemo u onu udolinu baciti taj kamion, pa će već doć neko nakon 10.g. i to sanirat. To prestaje biti politika zaštite okoliša.
Ja sam zadovoljan da na mome otoku više nema ni kilogram otpada koji ostaje na tom otoku i to će nešto koštati. Ali postoje elementi, postoje alati u rukama čelnika lokalne samouprave da uz pomoć ovog zakona, uz pomoć agencija vlade, a to je fond i ministarstva generiraju politiku zbrinjavanja otpada na svom prostoru koja će biti uspješna.
Hvala vam.
Idemo dalje, sada je na redu Klub zastupnika Domovinskog pokreta i poštovani kolega Škoro, izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče i poštovani predstavnici ministarstva.
S obzirom na kozmetičke promjene u odnosu na prvo čitanje kad smo iznijeli svoj stav da je sustav gospodarenja otpadom u Hrvatskoj na začelju EU jer se previše otpada odlaže, jer se premalo odvojeno prikuplja i reciklira, jer se veći dio biorazgradivog otpada još uvijek odlaže umjesto odvojeno prikuplja, jer je sustav odvojenog prikupljanja problematičnog i opasnog otpada slab i učinkovit.
Mi ne možemo podržati ovakav prijedlog zakona.
Već smo napomenuli da cijelim sektorom gospodarenja otpadom u stvari upravlja klijentela koja u naše ime troši golemi novac, odgovornosti naravno nema, niti tko za nju pita i u tom smislu ovaj zakon ne donosi nikakvu promjenu. I dalje dakle neće biti ništa od brze i efikasne izgradnje nacionalne infrastrukture sortirnica, komposišta i centara za ponovnu uporabu bez čega nije moguće ispuniti ciljane stope recikliranja. Težište svih aktivnosti bit će na infrastrukturi za obradu smeća, a ovim zakonom nadležno ministarstvo održava na životu regionalne centre za smeće koji su skupi i štetni promašaji, a zanemaruje smanjenje i ponovnu uporabu otpada.
Centri za gospodarenje otpadom za čiju se skupu izgradnju već 10-ljećima pripremaju mnoge županije koje su inače u ovom sektoru bez iskustva, kompetencije i odgovornosti, trebale bi biti nositelji provedbe ovog zakona iako županije nemaju iskustva jer se time ne bave, to čine gradovi i općine, nemaju ni znanja, ni kompetencije jer takvih kadrova županija nikada nije ni trebala niti imala.
Već sam rekao govoreći prvi puta na ovu temu, a slično upozoravaju i neke udruge koje su podnijele prijave protiv regionalnih centara za smeće i drugih spornih dijelova zakonodavstva pred hrvatskim i europskim pravosudnim tijelima da dva već izgrađena takva centra riječka Marišćina i pulski Kaštijun iako smo za njih platili preko 300 milijuna kuna za svakoga imaju silnih problema u radu, njihov doprinos recikliranju jednostavno ne postoji. Emisija čestica i neugodnih mirisa su gotovo svakodnevne, a jedan od njih već je dva puta sudski izgubio tzv. okolišnu dozvolu.
Međutim, klijentelističke snage time kao da nisu taknute, pa se planira niz slijedećih centara sličnih značajki i najavljuju se cifre od pola milijarde kuna ili nešto malo manje po svakom centru. Eto prigode za vantroškovničke radove i pogodovanje.
U svakoj od županija koje planiraju izgradnju takvog centra to je projekt koji će biti najveća investicija koju su ikada županijske vlasti vodile i kontrolirale. Upravo zato ih tako zdušno brane unatoč svim argumentima neovisne struke i unatoč poraznom iskustvu sa već spomenutim Marišćinom i Kaštjunom. Nije važno ni to da je zdrava alternativa i do 10 puta jeftinija, kao niti to da se ovim investicijama ne omogućuje postizanje ciljeva recikliranja nego suprotno, stvara se velika ugroza i šteta za okoliš i građane.
Što se tiče brige za građane i cijene koju će oni u konačnici platiti valja napomenuti da je ministarstvo u zakon ugradilo i sporne odredbe o formiranju cijene javne usluge iz Uredbe o otpadu koju je nedavno osporio ustavni sud.
Drugi je problem što su sve članice EU trebale u svoja zakonodavstva prenijeti načela iz Direktive o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš, čl. 17. direktive koja je stupila na snagu još u srpnju 2019., jasno kaže da je sve trebalo bit gotovo do 3. srpnja ove godine, a danas je 13. srpnja i mi po običaju kasnimo i evo još raspravljamo o konačnom prijedlogu, a Europska komisija nas zbog toga može novčano kazniti, vjerojatno neće, ali može.
Treće, u ovom je zakonu najveći problem detektiran u plastici i proizvodima od plastike odnosno plastičnim vrećicama, pa se posegnulo za zabranom. Doduše, kada zabrana stupi na snagu trgovci mogu potrošiti svoje zalihe, ali jedno je sigurno, svi troškovi koji će nastati ići će na teret potrošača, dakle građana jer je već npr. poskupilo mlijeko u plastičnoj boci za 50 lipa, mnogima nebitno, ali onima koji imaju mala primanja i troše mlijeko svaki dan, vrlo bitno.
Što se tiče famoznih plastičnih vrećica njih u Hrvatskoj proizvodi oko 30 kompanija koje zapošljavaju 800 ljudi, a posljedice smanjenja korištenja takvih vrećica u EU su već naravno osjetili. Protiv potpune zabrane vrećica u Hrvatskoj su HGK, HUP i HOK, te su Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja koje vodi g. Tomislav Ćorić predložili poseban HGK znak. Tim znakom označile bi se vrećice koje imaju dio recikliranog sadržaja i to je napominju dobar model i za okoliš i za gospodarstvo, no taj prijedlog naravno nije prihvaćen. Zbog toga je zatražena odgoda roka za primjenu ovog zakona. Zabrana vrećica prema njihovom prijedlogom stupile bi na snagu tek 2024.g. uz to što bi se tvrtkama koje ih proizvode pomoglo novcem iz NPOO-a jer su neke od tih tvrtki kupile strojeve za proizvodnju tih vrećica novcem EU koji im je odobrila nadležna hrvatska ministarstva i agencije 2018.g..
U cijeloj priči oko plastičnih vrećica je ključno to da europska direktiva ne traži zabranu vrećica već smanjenje njihova korištenja, što je cilj koji je Hrvatska već postigla, pa se možemo s pravom pitati zašto opet pilimo granu na kojoj sjedimo jer smo smanjili korištenje plastičnih vrećica za 60% samo njihovom naplatom.
Slovenci koji su puno više ekološki osviješteni dozvoljavaju proizvodnju vrećica od 80% reciklata. Predložili su to i hrvatski proizvođači našem ministarstvu, ali isto nije prošlo.
Proizvođači plastike su 2019.g. bili na sastanku u ministarstvu, te su pitali spremaju li se ikakve zabrane. Poručeno im je da nema nikakve zabrane niti nakane za ukidanje, ali eto, u veljači već 2020. čuli su da se te vrećice koje oni proizvode, od čega živi tih 800 ljudi ipak zabranjuju. Što bi bila alternativa plastičnim vrećicama?
Papir, ali papir možda nije alternativa jer su sječe šuma, izbjeljivanje silne količine vode i klora koji se koristi u proizvodnji papira daleko opasniji po okoliš. Biorazgradive vrećice također, nisu alternativa jer za njih nema dosta sirovina, one se proizvode od krumpira i kukuruza. Važno je reći to da se biovrećice ne razgrađuju same od sebe nego ih treba kompostirati jer kad ih baciš na smeće, one su isto što su i vrećice od plastike. Jedan proizvođač plastike iz Bjelovara je rekao otprilike ovako, dio našeg asortimana bit će zabranjen. Na taj asortiman otpada dio ljudi i dio strojeva, oni idu izvan funkcije. Ti će ljudi morati na Burzi jer nemam drugi posao za njih, a tvrtka će ostati kapitalno oslabljena jer ću im isplatiti otpremnine. Nestaje dio prihoda i nestali likvidnost.
Dakle, ne zagovarajući opstanak plastičnih vrećica, želim reći da su brojne studije pokazale da su one za sada ipak prihvatljiva ambalaža jer ako proizvođač nafte ne pretvori polietilen u granulat, on će ga spaliti, a kad ga spali, kud to ide, u atmosferu i što se događa? Opet zagađujemo.
Stoga je jasno da je postupno stavljanje van upotrebe kritičnih vrsta plastičnih proizvoda dio rješenja je, ali bi uspostava sustava kružnog gospodarenja plastikom u kojem bi se uključili poduzetnici i obrtnici i iz branše „plastičara“ uz edukaciju građana, da primjerice, plastičnu vrećicu možete koristiti više puta, nitko ne kaže da ne smijete, pitanje je vaše dobre volje, isto dalo neke rezultate, tu možemo uključiti i neke od udruga iz kojih je nastala platforma Možemo! pa da mogu i oni povući jedan dio novaca i zvat ljude, osvijestiti ih kako se koristi plastična vrećica više puta.
Na kraju, kad se već uvodi restrikcija na jedan dio proizvoda, onda se moglo razmisliti i o aktivaciji puno većeg gospodarskog potencijala u izgradnji kružnog gospodarenja plastikom našeg društva. Potencijal je ogroman jer više od 300 tisuća tona plastike se godišnje baca, umjesto da se izgradi snažna mreža za odvojeno prikupljanje, procesiranje i recikliranje.
Za sada u tome prednjači jedino HS čiji su toaleti, barem oni muški, nakon zadnje rasprave, umjesto s jednom košarom za otpatke opremljeni sa njih 5 i čestitam zaslužnima za ovaj potez, dakle u muškom WC-u u Saboru možete posebno odložiti plastiku, posebno staklo, posebno biootpad, posebno aluminij, a u ovu 5. ide komunalni otpad, ostali, a možda jedino da razdvojimo papir od drveta. Hvala lijepo.
Idemo sad na zadnju raspravu kluba, to je poštovani Marin Lerotić u ime Kluba zastupnika IDS-a, izvolite.
Poštovani predsjedniče, kolegice i kolege.
Evo, pred nama je još jedan zakon kojim se usklađujemo s europskih regulativama, a za kojeg smatramo da je donesen brzopleto i sa nizom manjkavosti, što su uočili, ne samo zastupnici u Saboru, već i šira javnost. Donošenjem ovog Zakona ne ide se na ruku građanima, iznajmljivačima, poduzetnicima, a tu prvenstvo mislim na one male privrednike. Smatram diskriminirajućom odredbom po kojem korisnik se može svrstati i u kategoriju kućanstvo i u kategoriju po kojoj nije kućanstvo, a kad ste korisnik se stvara u kategoriju po kojoj nije kućanstvo, plaća veću naknadu.
Tu prvenstvo mislim na one male. Riječ je o ljudima koji istu kuću ili prostor koriste i za primjerice obrt ili neku uslužnu djelatnost i za stanovanje, a može se raditi i o različitim odnosima kad vlasnik iznajmi prostor u svom kućanstvu nekome druge za obrt, a on stanuje na istoj adresi. Da li zaista zakonodavac smatra da je ispravno i pravedno da je cijena minimalne i javne usluge jedinstvena za sve korisnike privrede, tj. za korisnike kategorije korisnici koji nisu kućanstvo. Minimalna javna usluga zahtijeva minimum sredstava koja su potrebna za rad sustava, što obuhvaća sve fiksne troškove, kao što su nabavka vozila, opreme, troškovi deponija, troškovi djelatnika, servisiranje vozila, ali i one koje sam Zakon nameće, poput izgradnje reciklažnih dvorišta i ti fiksni troškovi čine otprilike od 50 do 70% ukupnih troškova.
Ovakvom formulacijom zakona, zakonodavac bitno povećava račune manjim poduzetnicima i obrtnicima, dok smanjuje onim velikima jer npr. trgovački centri će plaćati istu minimalnu uslugu, kao npr. postolari, auto-kamp kapacitete 10 tisuća ljudi plaćati će istu cijenu kao i auto-kamp u vlasništvu OPG-a sa recimo, kapacitetom 12 ljudi. Hotel kapaciteta 100 soba plaćati će istu cijenu kao i mali privatni iznajmljivači, iako trgovački centar troškovno bitno više utječe na poslovanje komunalnih poduzeća u troškovima minimalne javne usluge, od npr. postolara.
Zakonodavac inzistira da veliki poslovni subjekti, turističke kuće, trgovački centri povećaju svoje profite, a da njihove stvarne troškove snose građani i mali poduzetnici. Jedino ispravno zakonsko rješenje bilo bi da korisnici učestvuju u fiksnim troškovima razmjerno omjeru u kojem opterećuju sustav, tj. razmjerno realnom trošku kojeg stvaraju.
Sukladno prijedlogu zakona, zakonodavac te troškove svjesno prebacuje na manje poduzetnike, iako ih oni, ponavljam, ne stvaraju. Također, smatramo da je potrebno jasnije definirati što se smatra otpadom ambalažom, budući da se u reciklažnom dvorištu skuplja više različitog vrsta otpada, a što bi prema Zakonu trebao financirati upravo Fond, isticanjem da Fond financira troškove otpada koji se sastoje pretežito od otpadne ambalaže, uključujući i sve ostale vrste otpada koje se zaprimaju u reciklažnom dvorištu.
Ono što treba pohvaliti je angažman mnogih zastupnika, raznih udruga i organizacija koje su prepoznali važnost ove teme i to da je prihvaćena da javna komunalna poduzeća prikupljaju sav otpad, kako miješani, tako i reciklabilni, pogotovo kod kategorije „nije kućanstvo“ jer bi nas u suprotnom očekivao teški kaos. Međutim, ovaj zakon ne nudi rješenja, nije ambiciozan i nema neku viziju i bojim se da će nas još više dovesti u probleme i upitnost provedbe, umjesto da bude sve suprotno. Prema tome, vjerujem da nam slijedi još jedan period zagađenja, povećanje računa za građane i šteta za zdravlje. Treba bolje propisati ciljeve smanjenje potrošnje, treba bolje regulirati odgovornost proizvođača kao i mogućnost otvaranja zelenih radnih mjesta u kontekstu razvoja sustava za jednokratnu upotrebu. Bojim se da smo napravili dva koraka nazad umjesto jedan naprijed.
Došli smo do kraja rasprave po klubovima, prelazimo na pojedinačne rasprave. Prva je na redu poštovana kolegica Anka Mrak Taritaš.
Izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče HS-a.
Poštovani državni tajniče, kolegice i kolege.
Ovu raspravu kada je riječ o otpadu zaista možemo sa nekoliko razina voditi, a ja bih sada u ovoj pojedinačnoj se nekako se osvrnula na onu bazičnu kad se mi vratimo doma u svoj stan između svoja četiri zida ili ono što naši građani očekuju od ovog zakona.
Što naši građani očekuju? Oni očekuju da otpad plaćaju prema količini koju proizvode, oni očekuju da kad stave otpad u kantu bez obzira da li je riječ o obiteljskim kućama, više stambenim da se otpad redovito odvozi i oni očekuju da relativno blizu svoje nekretnine u kojoj žive ili rade imaju mjesta na koja mogu odlagati otpad onaj koji je predmetom ponovne uporabe.
Dakle, tu dio posla mogu odraditi oni sami, ali dio posla se očekuje da odrade država odnosno jedinice lokalne samouprave. Ajdemo posvetit tri točke, prva točka da se plaća otpad prema količini koja se proizvodi, tu u cijeni znamo da imamo fiksni i varijabilni dio. Znamo da je taj fiksni dio definiran novim zakonom o određenom postotku, a varijabilni dio onda je prepušten zapravo jedinicama lokalne samouprave da odrede odnos koji je. U fiksnom dijelu je nabava naravno kanti u kojima će se odlagati otpad i naravno odvoz. I to nije svud isto i ne može bit svud isto i to nije isto u velikim gradovima i nekim drugim stvarima da ne govorim recimo o velikom broju jedinica lokalne samouprave koje se nalaze uz more, koje imaju one pikove, koji za vrijeme turističke sezone imaju puno veće potrebe i odvoženja i odlaganja i svega ostalog nego za vrijeme godine, oni moraju funkcionirati i mora sve funkcionirati za vrijeme turističke sezone jel po tome prepoznajemo.
Da li je moguće napraviti tu određen balans? Moguće je. Da li to očekujemo od ovog zakona i dalje od jedinica lokalne samouprave? Očekujemo. Da se otpad redovito odvozi, ne moram vam reći da je slika pojedinih gradova bila kako to izgleda kad se otpad ne odvozi. Ja uvijek nekako dajem usporedbu sa gradom koji najboljem poznam u kojem živim, to je Grad Zagreb gdje kad vi dolazite do ove sabornice možete vidjeti koliko je kanti, možete vidjeti koliko imamo uz kanti bačenog otpada, to je sve slika nas, ali slika uopće sustava da se taj otpad redovito odvozi. U Zagrebu je cijelo vrijeme bila priča kako i što činiti i ja se duboko nadam da ćemo tokom vremena prestati biti ovaj kantograd koji smo bili nego ćemo se pretvoriti u nešto drugo.
Ta tema zelenih otoka, oni mogu biti ako u Ljubljani koja nije tako daleko od nas, to može funkcionirat ja se nikad ne mogu načuditi zašto to ne može funkcionirat kod nas. Mogu biti zeleni otoci, sve može biti ukopano, ništa ne mora biti vani, ali slika ako na tim zelenim otocima ako uz one spremnik u koji ide postoji još otpad sa strane je slika nas. Ali ako su ti spremnici pretrpani i vi ništa u njih više ne možete staviti onda je to slika jedinice lokalne samouprave koja ne radi svoj posao.
Dakle, mi tu zaista trebamo postaviti si ključno pitanje što mi možemo učiniti za naše građane? Dakle naše građane zanima onaj račun koji dobijemo, dakle njih zanima da im neko redovito odvozi njihov otpad i zanima ih da ti računi ne budu veći. E sad, da li je moguće to uspostaviti ravnotežu između jednog i drugo, to je ono pitanje za milijun dolara. Nisam nikad sigurna da li je to sve zajedno moguće uspostaviti, ali tu trebamo zapravo težiti tome.
Ono kad sam u mislima odnosno rekla neki gradovi, imali smo primjere Rima gdje se nije odvozio otpad gdje je grad bio zatrpan otpadom, najavu je bio i primjer jednog našeg grada na svu sreću to se nije govorim o Varaždinu, to se bez obzira na najavu nije desilo.
Dakle, bavljenje otpadom je jedan ozbiljan posao, ne samo ono svakodnevno bavljenje da se redovito odvozi, da o tome vodimo računa nego bavljenje otpadom i iza toga.
Postoji još jedna priča koje se uopće nismo dotakli, a to je priča da s jedne strane zaista svi navijamo i mislimo da trebaju biti automobili na baterije, električni automobili, a druga priča vam je šta ćemo raditi s baterijama, šta ćemo raditi s tim automobilima …/Upadica Radin: Hvala lijepa./… ali to je za neku drugu raspravu.
Hvala.
Hvala i vama.
Replika gospođa Vesna Nađ.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana zastupnice.
S obzirom na obnovu koja ide puževim korakom i u Gradu Zagrebu, a i u Sisačko-moslavačkoj županiji, mene zanima bila ste ministrica graditeljstva što sa građevinskim otpadom? Čini mi se da u Gradu Zagrebu kao da je ministar Horvat u nekakvom dealu sa ministrom Ćorićom pa ova obnova ide tako sporo da ne bi taj građevinski otpad bio u središtu Zagreba na hrpama. Kud ćemo sa tim građevinskim otpadom? Očito nema ideje ni u Gradu Zagrebu kuda sa tolikim građevinskim otpadom.
Ja vidim već i u Sisačko-moslavačkoj županiji po šumama i uz puteve građevinski otpad odložen samo tako.
Hvala.
Fala.
Odgovor molim.
Hvala lijepo na vašem pitanju.
Dakle, ja sam radila u jednom projektu obnove Cvelferije iza poplave. Mi smo tada srušili 480 obiteljskih kuća koje su bile glavninom rađeni od čepića, dakle ne od klasične opeke nego od zemlje i oni su se kad je bila ta poplava niste imali tu što spasiti i mi smo to tad koristili kao tampon za obnovu puteva, dakle za nabijanje pojedinih i šumskih puteva i ostalo se je to koristilo i točno smo znali zašto koristimo i to je bilo dobro iskorišteno.
Tema građevinskog otpada, ja sam se tu referirala i na kad sam imala raspravu u ime kluba baš vezano uz građevinski otpad. Dakle, obnova koja je sad u Zagrebu to nije sustavna obnova vođena od strane države, to je pojedinačno ljudi. Ja živim u takvoj kući koja je imala štetu iza potresa i mi kad smo taj građevinski otpad imali se vozilo na područje drugih županija jel se nije imalo gdje na području Grada Zagreba. To je tema koju mora riješit gradonačelnik Grada Zagreba zajedno s resornim ministrom.
Fala lijepo. Nemate više replika.
Sad je na redu g. Josip Borić. Izvolite.
Hvala vam lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Evo želim nastaviti tamo di sam stao dok sam govorio u ime kluba i osvrnuti se na još neke momente važne u ovom zakonu. Prije svega spomenuti znači da obveza reciklažnog dvorišta više nije za općine do 3000 stanovnika i za više od 3000 kada mogu imati i mobilno reciklažno dvorište, ali onda na svakih 25.000 više moraju napraviti jedno fiksno reciklažno dvorište i mislim da je to pomoglo puno malih lokalnih samouprava da ne ulažu, pogotovo ako su na nekom manjem prostoru, na nekom obuhvatu jedna pored druge da ne trošimo te novce da bi stvarali takve prostore, a neće se koristiti s obzirom da ih ima puno i previše. Tako da evo to pozdravljam i to je dobro.
Što se tiče minimalne javne usluge i samog cjenika, jasno je propisano i ne puno drugačije nego što je bilo do sada, ali jasno određeno što je kućanstvo i što nije kućanstvo. Procedure donošenja cjenika, znači ništa nije na vladi i ministru, nema nikakvih suglasnosti. Ono što je isto dobro da ste ukinuli planove gospodarenja otpadom za lokalne samouprave. Oni su sada i tako više-manje svi isti. Tako da novi načelnici osim župana i gradonačelnika Grada Zagreba ne trebaju donositi planove gospodarenja otpadom. Za to su brigu preuzele više razine, to su regionalne samouprave i županije.
Kako ćete odrediti cjenik? E tu je sad svaki čelnik ponaosob, prije svega direktor komunalnog društva. Cjenik određuje direktor komunalnog društva. Mora ga napraviti u skladu s kriterijima koji su ovdje napisani. Poprilično su slični dosadašnjima, ali daju puno više mogućnosti da se ne dogodi da se neopravdano ne opterete domaćinstva i da se opet provede priča vlada je kriva zato jer je cjenik tj. cijene gospodarenje otpadom na našem području postale veće. To ovaj zakon ne nudi. Svatko ko se bude pozivao na zakon i govorio da je to zbog toga govorit će krivo. Zašto? Jer opet direktor komunalnog društva mora sagledati ukupne troškove na vlastitom prostoru u kojem zbrinjava otpad u godišnjoj razini. Te troškove on mora riješiti kroz novi cjenik. Kako će on to riješiti? Piše ovdje uz suglasnost izvršnog tijela, a to je načelnik i gradonačelnik grada, ali nakon što provede javnu raspravu. To je ona najvažnija poruka. Znači, građani će biti i moraju biti upoznati s time što će se događati na njihovom prostoru.
Svi oni koji raspravljaju da će opet bit netko drugi kriv govore krivo jer to ovdje ne piše. I jasno su dane ovlasti svakome od čelnika lokalne samouprave što da čini. To je taj proces u slijedećim godinama koje ćemo gledati i u Gradu Zagrebu i u Gradu Zagrebu, i u gradu Sinju i u drugim gradovima, da vidimo te politike kako ko na svom prostoru gospodari otpadom.
Ono što je zabrinjavajuće da mi još danas još uvijek govorimo o nabavi kanti nakon 10-tke provedenih natječaja. Znači da postoje ljudi koji nisu zainteresirani, čelnici lokalnih samouprava koji nisu zainteresirani za tu priču, gdje ste dobivali 85% bespovratnih sredstava da nabavite kante za svoje stanovništvo, da ste dobivali vozila, komunalna vozila koja te kante isprazne i odvedu, da ste dobivali mogućnost sada sufinanciranja fonda za ono što se do sada nije naplaćivalo neće se naplaćivati ni dalje, a to su sve vrste otpada osim miješanog komunalnog otpada, znači i plastika i papir i staklo, metal, itd., sve što ste vozili bilo je u onoj ajmo reći drugom dijelu cjeniku minimalnoj javnoj usluzi. Varijabilni dio ovisi o vama i piše ovdje jasno ili ćete po kilogramu ili ćete po volumenu. Koliko će koštati vaša kanta od 120 litara određuje direktor komunalnog društva uz suglasnost načelnika i gradonačelnika ako ima zbrinjavanje i odvozi otpad na Centar za gospodarenje otpadom. Mi znamo koliki su troškovi oporabe reciklata, plastike, papira itd., to su isto troškovi koji ulaze u ukupan trošak zbrinjavanja otpada. Što nudi država? Ugovore sa fondom za svaku pojedinu kategoriju u sufinanciranju troška. Je li to dobro? Ja mislim da da. To su konačni pomoći lokalnoj samoupravi od strane fonda. Zašto bi bio protiv ovog zakona? Onda sam protiv svakog svog čelnika koji je do sada stvarao taj trošak, a nije mu ga imao tko platiti osim same lokalne samouprave ili komunalnog društva. Znači dajemo puno mogućnosti, ali dolje je život, dolje se zbrinjava otpad i dolje će se događati aktivnosti ko zna bolje znat će ko ne zna morat će se potruditi temeljem ovog zakona.
Fala.
Gđa. Danica Baričević prva replika.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Evo uvaženi kolega Borić, jako ste dobro istaknuli i u vašem izlaganju u ime Kluba HDZ-a, a sad i u pojedinačnoj raspravi ovaj prijedlog zakona i vidljivo je da se procedure pojednostavljuju i koji će se okvir zakona, da će doprinjeti i sprječavanju nastajanja otpada i dalje, tako ste istakli upravo je i suradnja između ministarstva i fonda koja je regulirana ovim zakonskim prijedlogom vidljiva iz natječaja koji su i sad bili u tijeku da fond, s obzirom da smo mi otočani, fond sufinancira i prijevoz otpada s otoka, nabavu spremnika i druge komunalne opreme i sanaciju divljih odlagališta i to su sve značajna sredstva koje pojedine JLS nemaju i one će zasigurno pomoći da se …
Fala.
Mogli ste završit rečenicu.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Kolegice Baričević, pa evo ja se sjećam izmjena Zakona o otocima kada smo to upravo, kad smo imali sjednicu na otoku Hvaru onda smo rekli da ćemo uvesti i sufinanciranje fonda za prijevoz otpada sa otoka na kopno. I to su veliki troškovi i mi smo to uveli kroz javni poziv i javni natječaj kao fond i to funkcionira i da komunalna društva koja odvoze otpad s kopna imaju pravo sufinanciranja, naravno nije to 100%, ali ti olakšava i ti troškovi su onda za komunalno društvo manje, kao i sve ostalo što ovdje olakšava znači sada da lokalna samouprava ne prevali mogući trošak, novi trošak zbrinjavanja otpada na domaćinstva i građane. I tu postoje elementi. Ko će ih i kako koristiti? Ako ste vrlo jednostavan načelnik i ne želite se previše brinut, vi ćete to prebacit na građane. Ako se želiš brinut naći ćeš načina kroz ovaj zakon i kroz svoj cjenik da to ne učiniš.
Gđa. Sanja Udović druga replika.
Zahvaljujem.
Poštovani kolega Borić, evo malo ću se osvrnut na vaše izlaganje kasnije u pojedinačnoj raspravi, a sada bih rekla repliku vezano na vašu raspravu gdje se ove odredbe znači pojedine spuštaju na čelnike lokalne samouprave gdje kažete da je lokalna samouprava odgovorna kako bi napravila svu potrebnu infrastrukturu kako bi sustav gospodarenja otpadom funkcionirao i gdje ste istakli zasluge i ministarstva i fonda. No međutim željela bih ukazati da je fond provodio postupak nabave odnosno dodjela ugovora za pojedine spremnike je trajala punih 3.g.. Zašto je fond bio taj koji će provoditi javnu nabavu? Očito zato jer nema povjerenje u čelnike lokalne samouprave. Puno je onih koji su htjeli to napraviti puno, mislim puno prije odnosno čim su se stekli uvjeti, a isto tako i nabavku sortirnica i nabavku kompostana. Znači, zašto je ministarstvo inzistiralo na centralnom postupku javne nabave?
Fala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo kolegice Udović.
Ja se ne slažem s vama jer vi ste mogli i bez fonda nabaviti kante ako ste htjeli, ali su svi čekali i pomoć države i htjeli su da to netko drugi plati s time da obvezu i dalje imate vi kao lokalna samouprava. Ko se nije javio, nije nabavio. To je svima jasno mislim, a svi su imali priliku. I zato govorimo da ovaj zakon tiče drugačije neke dijelove RH. Mi znamo što imamo u nekim prostorima RH. I izdvajam nas u Primorsko-goranskoj županiji i u Istarskoj županijama i nekim drugim županijama koji su cjelokupni sustav koji je bio baziran na zakonima više-manje priveli kraju i imamo trošak za razliku od drugih koji to nisu radili, što ne znači da neće jer sada dolaze one odredbe kazni ovdje, ima i kazni ovdje, podosta za oni koji neće, ne žele itd. i misle da je to nečije drugačije, da je to problem nekog drugoga, ne njih koji dolje žive i koji su dužni po zakonu zbrinjavati komunalni otpad, kao što su dužni i dodati tj. dati kućanstvu vodu ili zbrinuti oborinsku odvodnju ili odvodnju. To je njihova dužnost. Tako da ne razumijem to što ste mi rekli.
Fala lijepa.
Gđa. Marijana Petir.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Kolega Boriću, govorili ste o tome da u stvari postoji nedostatak političke volje kod pojedinih čelnika lokalne samouprave da osiguraju financijske i provedbene kapacitete kako bi se odgovorno pristupilo zbrinjavanju otpada.
Ja bih vas tu u stvari zamolila za pomoć u traženje odgovora na jedno pitanje koje mene jako muči jer ako znamo da 444 kilograma otpada proizvede godišnje svaki stanovnik RH kako je moguće da se nitko ne zapita zašto pojedini građani ili pojedina kućanstva nikad ne predaju otpad jer pretpostavljam da nije riječ o tome da oni sami oporabljuju taj otpad i da je tu odgovornost na velikoj razini već da taj otpad zbrinjavaju na jedan neprikladan način, znači ko je tu odgovoran, tko mora uć u trag takvim postupcima i sankcionirati ih?
Fala.
Odgovor.
Hvala lijepo.
Ono što ja mogu reći iz iskustva, znači da uređeni sustav prepoznaje one koji ne daju otpad. Znači ako imate kante, ako imate vozila, ako imate čipirane kante, ako imate sustav i cjenik i sve ostalo vi na svome računu prvih 6 mjeseci ili u godinu dana vidjet ćete tko vam nije predao otpad. S takvima komunalno društvo razgovara i postoje kazne. Oni će vam dat 10-tke objašnjenja zašto tog otpada nema, a mi znamo da ga mora biti i da je on negdje drugdje završio i da to nastaju onda oni divlji deponiji koji opet dođu na trošak lokalne samouprave i opet je to višestruko veći trošak od onoga što se nudi kroz mogućnosti koje daje ovaj zakon. Zato je na lokalnim čelnicima, ne zato što ja imam nešto, nemam ništa protiv njih i ja sam bio …/Govornik se ne razumije/…imamo ih ovdje koliko hoćeš, nego da prepoznaju što im ovaj zakon nudi. Ako to prepoznaju vrlo lako će složiti i cjenik i sve ostalo kad već znaju, imaju iskustva koliko im košta sustav u toku godine, troškovi nisu rasli previše, ali će rasti ako budemo imali nered u cijelom sustavu.
Fala.
Gđa. Vučemilović.
Hvala lijepa.
Poštovani kolega Boriću, svi znamo da je najveći problem u stvari nerazvrstani otpad i to je problem onda koji se preljeva na Centre za gospodarenje otpadom i tu se nekako vrtimo u krug, stalno nam nedostaje ta primarna selekcija otpada koja bi smanjila taj udio nerazvrstanog otpada. Imamo svijetlih primjera nije da ih nemamo i Prelog i recimo grad Osijek, otok Krk itd. da ne nabrajam, ali i dalje imamo problem koji je vezan i za našu glavnu gospodarsku granu, a to je turizam. Znači turisti kad dođu svoje dobre navike uglavnom ostave kod kuće i to su sva istraživanja pokazala da turisti se ne ponašaju na isti način kad je u pitanju razvrstavanje otpada kod kuće i na odmoru i to su vam istraživanja u cijeloj EU pokazala ima svijetlih primjera, ali velika većina ne vodi računa o tome.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Mogu prihvatiti da ima i toga, ali ima ako nema sustava znači ako postoji sustav u privatnim kućama koje se bave iznajmljivanjem, ako imate pet kanti u koje odlažete otpad svaki će vas turist pitat gdje će staviti pojedinu. Ako imate samo jednu kantu on naravno ne može napraviti ništa osim sve staviti u tu istu kantu to je to, a onda istraživanje može potvrditi to. A to opet povlači o čemu govorim, koliko je nas ili koliko čelnika lokalne samouprave želi uspostaviti sustav jer to iziskuje određene troškove i kada se to uspostavi onda vrlo brzo sve primijetimo. To govorim iz iskustva, prije pet godina i danas što se događa recimo na mome otoku. Znači to je moguće, a primarna selekcija se događa na kućnom pragu tj. u kući, onaj ko hoće odložiti stavit će, ako ne želi napraviti deset koraka on će to sve staviti u istu kantu i onda ide u miješani komunalni otpad, a onda sve završi negdje u centru za gospodarenje otpadom …/Upadica Radin: Hvala./… ili na nekom brdu pa se isprazni dolje i ne košta ništa.
Hvala lijepo.
I na kraju gospođa Dreven Budinski.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Poštovani kolega Boriću.
Zakonom se i određuje nadležnost u vezi izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, znači ministarstvo izdaje dozvolu za obradu opasnog otpada te opasne i neopasni otpad za postupke korištenja otpada, a županijsko tijelo izdaje dozvole za neopasni otpad i sve ostale postupke uporabe i zbrinjavanje i piše da je to rok propisuje da se dozvola za gospodarenje otpadom izdaje na rok od deset godina. Pa evoga mene interesira s obzirom da dolazim iz Varaždinske županije gdje je nama otpad problem već punih 30 godina i pitam vas da li je taj rok dovoljan ili bi ga trebalo smanjiti ili povećati?
Hvala lijepa.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo kolegice.
Ja mislim da je dovoljno deset godina, deset godina je poprilično dugo razdoblje i hvata gotovo tri mandata nekog lokalnog čelnika. Ako želiš riješiti problem ti ćeš se s tim problemom morati uhvatiti u koštac i primjenjujući zakoni o podzakonske akte i riješiti problem.
Ako nema centra za gospodarenje otpadom to je na regionalnoj razini i imaju oni obvezu da ga riješe. Mislim da je i tu podosta vremena prošlo i stvari su se ipak pokrenule, bez obzira što mi mislimo da se ništa ne događa, događa se i imamo rokove, ali imamo i kazne i penale koje će plaćati država i sve to netko mora kažem staviti u sustav. ovaj zakon stavlja to u sustav i daje najveću ovlast lokalnoj samoupravi jer je to i tako izvorna ovlast lokalne samouprave da se brine i o vodoopskrbi i odvodnji i o zbrinjavanju otpada. Pa ne može to raditi ministarstvo niti ministar, bilo tko, ali Grad Zagreb ili netko drugi pokazat će vrijeme recimo oni su u statusu županije, što će se događati sa gospodarenje otpadom u sljedećih nekoliko godina na ovom prostoru. …/Upadica Radin: Hvala./…
Da li je ovo njima pomoć ili ne? Ja mislim velika pomoć i Gradu Zagrebu.
Nemate više replika, hvala.
Sada je na redu gospođa Marijana Petir.
Izvolite.
Hvala vam g. potpredsjedniče HS-a.
Državni tajniče, ravnateljice, zastupnice i zastupnici.
Možemo reći da izbjegavanje proizvodnje otpada prvi je izbor koji imamo kod zaštite okoliša, međutim sve što trošimo prije ili kasnije ipak se pretvori u otpad. Stoga bi nam u gospodarenju otpadom prevencija nastajanja otpada i ponovno korištenje trebali biti prioritet.
Prema dostupnim podacima koje imam iz 2017.g. 46% komunalnog otpada u EU se reciklira i kompostira. Hrvatska nažalost čini to u bitno manjem postotku. Međutim, moramo reći da se prakse razlikuju od države do države i da neke države još uvijek koriste u većini slučajeva odlaganje komunalnog otpada na odlagališta. Bogatije zemlje te zemlje koje se bave turizmom proizvode više otpada.
Iako komunalni otpad predstavlja manje od desetine od 2,5 milijardi tona otpada proizvedenog u EU svake godine vidljiv je i složen problem, prvenstveno zbog sastava izvora otpada te veze sa obrascima potrošnje.
EU postavila je vrlo ambiciozne ciljeve za recikliranje zbrinjavanje, ali sama odlagališta kako bi se potaknuo prelazak na kružno gospodarstvo te je u tom smislu usvojen i novi akcijski plan u kojem se traže dodatne mjere za postizanje ugljično neutralnog, ekološki održivog, netoksičnog i potpunog kružnog gospodarstva do 2050.g. uključujući stroža pravila o recikliranju.
Države članice trebaju povećati visoko kvalitetno recikliranje, napraviti odmak od odlagališta otpada i svesti spaljivanje na najmanju moguću mjeru. U Hrvatskoj je zabilježen rast odvojenog prikupljanja otpada za 11%, a smanjenje odlaganja 18% u protekle četiri godine. Dakle, ipak se krećemo prema naprijed.
No posljedice dosadašnjih obrazaca potrošnje na klimu i okoliš su velike, troši se energija, povećavaju se emisije CO2, a ustvari uvođenjem principa kružnog gospodarstva smanjio bi se pritisak na okoliš, povećala bi se sigurnost nabava sirovina, konkurentnost i inovacije, ojačalo gospodarski rast, čak su neke procjene do kojih sam ja došla da bi to bilo 0,5% BDP-a i svakako bi se otvorila nova radna mjesta, potrošači bi imali dugotrajnije, otpornije i vrjednije proizvode.
Sve ove argumente govorim zbog toga što mi se čini da još uvijek nismo do kraja svjesni zbog čega je tako važno održivo i kružno gospodariti sa otpadom i to pokazuju podaci, vidimo da zaostajemo u Hrvatskoj u postizanju za ciljevima EU koji se odnose na smanjenje otpada, uglavnom zbog slabih tehničkih i financijskih kapaciteta gradova i općina za prikupljanje i razdvajanje otpada te poticanje recikliranja.
Pretvaranje otpada u resurs ustvari je bit kružnog gospodarstva, ako ponovo proizvodimo ponovo koristimo i recikliramo te ako otpad jednog sektora postane sirovina drugog sektora, možemo se onda približiti kružnom gospodarstvu u kojem se otpad smanjuje na najmanju moguću mjeru te se resursi koriste efikasno i održivo. Poboljšanjem gospodarenja otpadom možemo umanjiti i zdravstvene i okolišne probleme, smanjiti emisije stakleničkih plinova te izbjeći negativne učinke na lokalnoj razini, kao što su to narušavanje krajolika zbog odlagališta otpada te zagađenje vode i zraka.
Hrvatska treba postići održivo gospodarenje otpadom, u tom smo svi složni, ubrzati recikliranje, ograničiti uporabu odlagališta i stvoriti poticanje za promjene u ponašanju potrošače i u tome će nam pomoći i ovaj Zakon. Dakle država nam daje zakonski okvir, ali i mi naravno, moramo uložiti i napore i hitno promijeniti svoje ponašanje. Već sam spomenula, reći ću još jednom, na lokalnoj razini, događaju se situacije u kojima zbog neosviještenosti pojedinaca s jedne strane, zbog neodgovarajućeg odgovora sustava sa druge strane neki naši građani, umjesto da otpad odvojeno prikupljaju, da ga predaju komunalnim poduzećima ga zbrinjavaju na neprimjeren način, spaljuju plastiku, odbacuju otpad u šume, lokalne vodotokove, sve to ima dalekosežne posljedice i ako znamo da svaki stanovnik proizvede godišnje 440 kilograma u prosjeku otpada, onda mene uvijek iznova čudi kako se netko tko je odgovoran ne pita gdje je taj otpad završio, ako nije predan nadležnom komunalnom poduzeću, stoga apeliram na snažniju aktivnost komunalnih redara i inspekcija zaštite okoliša u ovakvim slučajevima.
Hvala. Hvala, imate replike. Prvu repliku ima g. Borić.
Hvala lijepo kolegice Petir. Govorili ste o tome da ima onih koji ne zbrinjavaju otpad, tj. ponašaju se kako se ponašaju. U drugim državama mi vidimo nekad i oduševljenje naših građana koji odu u, ne znam, Švicarsku ili Austriju ili Njemačku i kažu, najbolji kontrolor tog da li netko radi kako treba ili nije prvi susjed, naravno, jer su stekli kroz vrijeme obvezu da nešto rade kako treba. Kod nas to još nije i neće sigurno biti neko duže vrijeme, što ne znači da neće ni kod nas, kako se to kaže, nadići.
Ali, što je važno u ovom Zakonu. Znači u ovom, pripremi ovog Zakona i konačno prijedloga i u prvom čitanju i u drugom čitanju, sudjelovala je grupacija upravo onih koji ovise o odredbama ovog Zakona, to su pružatelji usluga zbrinjavanja otpada i oni kažu, ovaj Zakon je nama odličan, dobar. A na lokalnoj razini imamo svakakvih političkih opcija, svih vrsta i sad mi je nejasno, da se oni slažu, oni koji direktno ovise o ovom Zakonu i njihovom poslovanju, da oni kažu nama je ovo dobro, a da njihovi politički eksponenti na višoj razini kažu .../Upadica: Hvala./... ovaj Zakon ne valja ili su im čak i lokalni čelnici i ovo ne valja i ne pridonosi. .../Upadica: Hvala lijepa./... Jednostavno tu ima problema i .../Upadica: Hvala./... nije mi jasno zašto su .../Govornik se ne razumije./...
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Pa kolega Boriću, ja mislim da bi ovo pitanje doista trebalo biti lišeno svih ideoloških podjela, no vidimo da tome nije tako, da su mnogi koji su dobili izbore na zelenim temama u vrlo kratkom roku presvukli kapute i ponašaju se potpuno drugačije, njihovo razračunavanje korupcijom ustvari pokazuje da se korupcija dodatno gomila, a zelene teme i zbrinjavanje otpada na pravilan način pale su u drugi plan.
Ja razumijem i podržavam odredbe zakona koje idu u smislu održivijeg gospodarenja otpadom i koje također, daju, kao što je državni tajnik rekao, i dodatne ovlasti komunalnim redarima. Ono na što ja apeliram da ti komunalni redari ne izlaze na teren samo po prijavi nego da sami od sebe, što im je u opisu posla, obiđu teret, posebice u manjim lokalnim sredinama i vide što se događa, kako bi ustvari te protuzakonite pojave spriječili u samom njihovom nastajanju.
Gđa. Anka Mrak-Taritaš, replika.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, kolegice Petir, vi ste u uvodnom dijelu vašeg, odnosno izlaganja i takvo vam je izlaganje cijelo vrijeme, odgovornost pojedinca, odgovornost pojedinca prema otpadu kojeg zapravo stvara i neodgovorno ponašanje dalje s tim otpadom. I tu ima strašno puno istine, ali ono što mi se čini i tu bih voljela i nekakva vaša iskustva, važnost edukacije.
Dakle mi od najranije životne dobi djecu u vrtićima odgajamo, ali ja mislim da je važnost edukacije kroz cijelo vrijeme, možda i nekakve emisije koje jesu ili eventualno nekakvi spotovi da se ukaže što neodgovornim ponašanjem činimo. One slike, jedanput godišnje su one zelene čistke koje se rade u šumama, kontinuirano se radi iz podmorja i ono što ostanete zabezeknuti, da netko izvlači nekakav frižider ili nekakvu pećnicu ili nekakav auto, uopće vam nije jasno, koji je napor netko napravio da dotegli taj otpad tamo, odakle ga ovi izvlače.
Hvala.
Hvala. Hvala. Odgovor, izvolite.
Hvala g. potpredsjedniče, kolegice Mrak-Taritaš. Da, ja se isto iznova čudim koje napore netko želi uložiti da bi na neregularan način zbrinuo otpad, a ne želi uložiti duplo manje napora da bi ga zbrinuo na način kako je to propisano zakonom. Slažem se s vama da je edukacija izuzetno bitna, no, rekla bih da je tu bitno cjeloživotno obrazovanje, ako tako možemo reći jer ako mi djecu učimo u vrtićima i u školama na koji način će oni pristupiti zbrinjavanju otpada, odvojeno ga prikupljati i stvarati manji pritisak na okoliš, ukoliko to nije podržano na svim razinama, od lokalne samouprave pa i samog kućanstva ili komunalnog poduzeća, onda imamo problem.
Ja se sjećam prije, davno godina je to, doduše bilo, ali mi smo kao klinci udružili i počeli sakupljati papir odvojeno. Morali su naši roditelji platiti kontejner koji će nam se dovesti da skupljamo taj papir, onda smo morali platiti da se taj kontejner odveze i na kraju .../Upadica: Hvala./... je taj papir završio na komunalnom otpadu, dakle to nije dobra poruka.
Hvala lijepa. I na kraju, g. Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS-a, poštovana kolegice. Svaki zakon ima za cilj riješiti određene probleme, pa i ovaj o gospodarenju otpadom. Pored zakona, rekli ste, važna je isto tako i edukacija. Međutim, ljude korisnike ne interesira ni ministarstvo ni fond ni lokalna samouprava, njih interesira što ovaj Zakon donosi, da li će oni plaćati više ili manje zbrinjavanje otpada.
Hvala lijepa.
Hvala i vama. Izvolite odgovor.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče. U pravu ste naravno, kolega Šimičeviću, ljude zanima hoće li oni platiti otpad onoliko koliko proizvedu i to im sustav mora osigurati, ne da plaćaju tuđi otpad ili ono što je netko zaboravio zbrinuti ili je zbrinuo na neadekvatan način. No, kako bi potaknuli naše građane da sa punom sviješću i savješću pristupaju ovom problemu, ja doista mislim da moramo više uložiti u informiranje i u samu edukaciju na svim razinama i uspostaviti sustav koji će biti učinkovit. To je zadatak i lokalne samouprave i komunalnih poduzeća koji moraju znati broj kućanstava, broj korisnika i na kraju krajeva, imati povratnu informaciju da li onda svi surađuju sa tim sustavom onako kako je to zakonom propisano.
Hvala lijepa. Nemate više replika. Hvala.
Sada je na redu gđa. Vesna Vučemilović. Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče hrvatskog državnog Sabora. Poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Namjera mi je u ovoj pojedinačnoj raspravi osvrnuti se, ne samo na posljedicu i način na koji mi rješavamo ovim Zakonom problem otpada, nego isto tako i na uzrok. Znači mislim da i tu se slažem sa ovim, sa svima koji su govorili prije mene, da premalo se mi bavimo uzrokom, odnosno našim načinom života, našom strukturom gospodarstva koje je glavni uzrok ustvari ove ogromne količine otpada koju mi proizvodimo. Naime, vratit ću se malo u povijest, ja sam počela raditi 1990. g. u jednoj prehrambeno-prerađivačkoj industriji u proizvodnji piva i u to vrijeme 100% ambalaže je bila povratna ambalaža. Znači samo 31 g. prije sva ambalaža je bila povratna ambalaža. Kada smo išli u trgovinu, nosili smo košaru ili kako mi u Slavoniji kažemo ceker, je li, i bilo nam je to normalno.
Sada govorimo da ćemo zabraniti plastične vrećice i drama je. Ha ne znam. Možda se trebamo svi malo zapitati kako to naš način života utječe u principu, i na ove ogromne količine otpada koje mi proizvodimo. Tamo negdje sredinom 90-ih pojavila se ta famozna PET ambalaža. Najprije su to bili gazirana pića, sokovi pa voda, itd., i odakle nam je došla ta tehnologija, sa Zapada. Vrlo brzo smo se mi naučili toj komociji. Da onako lijepo staviš ruke u džep, uzmeš tamo vrećice, sve što ti treba, ne moraš nositi nikakve boce i u tom razdoblju, u te 30, u tom razdoblju od 31 g., što se desilo?
Emisije CO2 su se prepolovile jer naša industrija je jednostavno, zatvorila se, evo. Gase se tvornički dimnjaci, prošle godine šećerana u Osijeku, ali količina otpada se udvostručila i ne treba previše biti vidovit i ustvrditi kako je gospodarenje otpadom u vremenu koje je pred nama uistinu ključno. Mi smo imali nekakve obveze i jedinice lokalne samouprave su još 2014. neke stvari trebale riješiti, nisu riješile ni do dana današnjeg. Ne sve, ali neke i sada se to prebacuje na razinu regije odnosno županije, ali opet, kada pogledamo kako se to rješava u Kaštijunu ili Marišćini, ne možemo biti zadovoljni i ne možemo biti optimisti.
U replici kolegi Boriću sam ukazala malo i na tu našu strukturu gospodarstva. Činjenica je da turizam kao gospodarska građana generira ogromne količine i to nerazvrstanog otpada. Zbrinjavanje tog otpada nosi sa sobom brojne izazove, o nekima sam i govorila gdje nam iz Zagreba dolazi miješani komunalni otpad i biootpad u Donji Miholjac i imamo ozbiljnu ugrozu, ne samo što se tiče kvalitete zraka nego isto tako, što se tiče kvalitete tla jer se zagađuje taj digestat sa mikroplastikom, onda dolazi na naše oranice i ide u naše podzemne vode.
Pogledajte što se dešava u Zagrebu kada u principu idemo u tu nekakvu primarnu selekciju otpada. Mene osobno je stid, uistinu me stid da glavni grad svih Hrvata i ulice glavnog grada svih Hrvata izgledaju ovako kako izgledaju. Nogostupi su krcati sa kantama. Spremnici za različite vrste otpada se mogu držati nigdje dalje nego na nogostupima. Zagreb je prljav i Zagreb smrdi. To je činjenica. Možda će nova uprava nešto učiniti, ne vidim da se išta pomaklo sa mrtve točke.
Primarna selekcija otpada je nešto što je nužno i na to se svi moramo jednostavno naučiti. To da mi baš nemamo kapaciteta za preradu plastike koja je odvojena baš i ne stoji jer imate u Osijeku tvornicu koja od reciklirane plastike radi jednokratnu plastiku i uvoze plastiku iz arapskih država iz cijelog svijeta jer nemaju dovoljno sirovine ovdje u Hrvatskoj.
Promjene koje ovaj Zakon donosi, ha mislim da ćemo osjetiti samo na računima. Najiskrenije, zbrinjavanje otpada košta i ti računi će definitivno biti veći nego što su sada. Donekle se tu na nas potrošače i korisnike kućanstva prebacuje i neodgovornost pojedinih jedinica lokalne samouprave koje do sada nisu napravile ništa. To je isto činjenica i ja sam malo u replici državnom tajniku rekla, osvrnula se na taj porez koji je EU od ove godine uvela na plastiku koja se ne reciklira i bojim se da će to na razini RH biti značajna stavka jer mi ne odvajamo i ne recikliramo dovoljno plastike.
Evo, pokušala sam čisto dočarati plastično kako je izgledao naš život prije samo 31 godinu, znači nije to bilo tako davno. Potrošačke navike se mogu promijeniti, ali na tome treba raditi i tome trebamo težiti. Ako budemo samo rješavali posljedice, ali ne i problem tamo gdje nastaje nećemo daleko stići jer uzrok je taj na koji se ustvari trebamo fokusirati.
Hvala.
Imate nekoliko replika, prvu repliku je tražio g. Dretar.
Hvala lijepa poštovani predsjedavajući.
Poštovana gospođo zastupnice.
Pratio sam vašu repliku gospodinu državnome tajniku no nismo uspjeli dobiti podatak pa ću vas još jednom pitati, nemamo trenutno projekcije koliko će porez na ne reciklirajuću plastiku koštati porezne obveznike. Možete li vi kao stručnjakinja za financije dati evo ovdje za hrvatsku javnost neku približnu procjenu?
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa na pitanju kolega Dretar. Kada se donosio proračun onda sam vidjela da na poziciji Ministarstva financija je predviđen određeni iznos, mislim da se radi nešto oko 800 eura po toni što u Hrvatskoj nije mala stavka i ove godine to je još u nekakvoj preliminarnoj fazi, ali bojim se da od iduće godine bi to moglo zaživiti značajnije i tu bi onda Hrvatska odnosno porezni obveznici RH mogli dosta loše proći ukoliko mi ne povećamo taj udio plastike koja se skuplja i reciklira.
Nisam dobila odgovor to ste vidjeli i vi jel, ali mislim da ćemo ga dobiti kada budemo usvajali državni proračun za iduću godinu.
Hvala.
Gospodin Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS-a.
Poštovana kolegice.
Evo svjedoci smo i svjesni smo da je gospodarenje otpadom jedan od problema u RH i nadam se da donošenjem ovoga zakona da ćemo riješiti bar one inicijalne probleme, ali ja bi sada ovdje postavio pitanje odgovornosti nas Hrvata. Hrvati kad odu u svijet i bilo gdje oni se ponašaju u skladu sa zakonima, pridržavaju se reda međutim mi smo najgori u svojoj domovini. I da li može zakon riješiti problem naše svijesti? Ja mislim da ne može i da mi moramo poraditi na svijesti. Ako već nije dovoljna edukacija onda mislim da bi možda u ovim situacijama bilo dobra i represija jer samo na takav način možemo održati Hrvatsku zdravom, čistom i lijepom onakvu kakvu treba našim potomcima.
Hvala.
Hvala. Odgovor.
Hvala lijepa kolega Šimičeviću. U potpunosti se slažem s vama i na odborima sam nekoliko puta već pitala što je sa, mi stalno govorimo o tim nekim afirmativnim mjerama, idemo educirati, ali to jednostavno nije dovoljno i određena penalizacija treba biti za jedinice lokalne samouprave, da krenemo od toga, a onda, iskreno ja radim određena istraživanja među studentima svake godine vezano za zelene potrošače i o tome koliko su osviješteni i činjenica je da oni znaju i afirmativno se izražavaju kada ih se pita, ali očigledno bi trebalo malo poraditi i na ovom dijelu jer nije dovoljno samo educirati. Tu smo mi već dosta napravili i sad idu raznorazne promidžbene poruke i radi se još od vrtića nadalje, ali mislim da bi trebalo krenuti i sa, a ne jako velikim, ali malo represivnim …/Upadica Radin: Hvala lijepa./… mjerama, da slažem se.
Posljednja replika gospođa Petir.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče.
Kolegice Vučemilović govorili ste o tome da su bila velika očekivanja da će se u Gradu Zagrebu uvesti jedan drugačiji progresivniji način zbrinjavanja otpadom, nažalost to se nije dogodilo. To nam pokazuje da je ipak sustav taj koji mora imati prvu i glavnu riječ, neće biti dovoljan sam zakon ako čelnici te lokalne samouprave ili bilo koje druge ne promijene pristup prema zbrinjavanju otpada, no važan je i taj jedan pristup koji mi kao građani, koji kao pojedinci imamo.
Prema nekim podacima ministarstvo je uložilo preko 53 milijuna kuna u edukativne kampanje, kampanje kojima želi promijeniti način ponašanja. Sad ste i sami rekli da očigledno to nije dovoljno da bi trebalo uvoditi još neke mehanizme, a potkrijepili ste to i na primjeru ponašanja turista kada dođu na obalu, pa ako možete nešto više o tome reći.
Hvala. Odgovor.
Hvala lijepa kolegice Petir.
Pa evo kolega Borić se sa mnom ne slaže, ali istraživanja ga demantiraju uistinu, a rađena su u Švedskoj, Njemačkoj znači u državama koje su odakle dolaze turisti, tu mislim na Njemačku, ali isto tako i u državama koje imaju dosta razvijenu svijest kada je u pitanju primarna selekcija otpada, jednostavno ljudi te svoje dobre navike ostave doma i ovdje se ipak na odmoru malo više opuste, ali onda nama rade probleme i to je činjenica.
A što se tiče našeg glavnog grada, evo ja dosta hodam, volim hodati pa onda često hodam i sad pogotovo kada su ovako visoke temperature to uistinu izgleda strašno. Meni je to ja ne znam u Osijeku koji ima daleko veći postotak primarne selekcije otpada nećete naći na nogostupima kante, spremnike za razdvajanje otpada u Zagrebu je to najnormalnije i meni je to uistinu neprihvatljivo.
Nadam se da evo još je kratko vrijeme, ali mislim da ako se po tom pitanju nešto ne napravi Zagreb možemo preimenovat u kantograd.
Hvala gospođo Vučemilović, nemate više replika.
Sada je na redu gospodin Josip Đakić.
Izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Pa evo pred nama je drugo čitanje Zakona o otpadu u kojem zakonu se poboljšavaju dosadašnji postignuti ciljevi i on je zapravo novela onoga što Hrvatska želi postići u svojim ciljevima u zbrinjavanju otpada.
Zakon je konceptiran i definiran kako bi postigao javni interes u skupljanju, prijevozu i obradi otpada. Otpad je ne samo sirovina, ne novi proizvod, on je i energija koja ako se pravilno upotrebljava i kroz ovaj zakon može se vidjeti da su ciljevi u njemu jasno definirani i da oporabitelji ovoga otpada mogu biti oni koji stvaraju novi proizvod, sirovinu i energiju.
Najgore kada neki naši ljudi u Hrvatskoj zovu energane spalionicama, što je zapravo krivo i stvara jedan metež i krivu sliku i dojam. Pun je svijet energana koje su na otpad i one su korisna stvar koja najbolje zbrinjava i proizvodi električnu energiju. Stoga mislim da i ovim zakonom ćemo postići jedan od tih ciljeva.
No ja bih htio još dodatno poboljšati sve ono što je napravljeno dobro u ovom zakonu i reći sljedeće da postoje stvari koje su definirane u ciljevima, postoji javni interes o skupljanju, prijevozu i obradi otpada, pa tako on je u nekom dijelu i dobro povezan, recimo u čl. 29. je čak opisano što to treba biti i kako se to može, ali u nekim drugim posebnim kategorijama otpada to nije definirano. Tako da u čl. 29. u st. 3. pa imamo podastvke 1. „kao sakupljač otpada započeti obavljati djelatnosti skupljanja otpadom postupkom skupljanja otpada na cijelom području RH“, to je negdje kasnije u posebnim kategorijama otpada nestalo i ja bih želio da se zbog kontrole, transparentnosti i jasnoga uvida u prikupljeni otpad, prevezeni otpad i dostavljen oporabitelju na oporabu raščlani to tako da sam pripremio i određeni amandman kako bi sve ovo dobro što je bilo još bolje poboljšali onim stvarima koje bi trebale izgledati na sljedeći način. A s obzirom da ne govorim sada o detaljima i praksi koja se zapravo javno vidljiva i dostupna što se događalo u proteklom vremenu i trebamo to jasno otkloniti.
Mojim amandmanom koji sam uputio u ovu proceduru u čl. 97. iza st. 1. dodaje se novi st. 2. koji bi trebao glasiti, „osoba koja namjerava sklopiti ugovor sa fondom za obavljanje skupljanja otpada radi ispunjavanja ciljeva odvojenog skupljanja elektroničkog otpada iz čl. 59. st. 1. dužna je pribaviti ovlaštenje.“
Mislim da to nije ništa pretenciozno niti prebitno, ali bitno transparentnije prikazuje one koji skupljaju, predaju tako da jedan sam sebi ne može pisati ni otpremnice, ni blokove, ni vagati, niti bit sam sebi kontrola.
I tako iza st. 6. dodati novi stavak koji bi trebao glasiti „ovlaštenje se izdaje osobi koja ispunjava uvjete kao što to ispunjava uvjete i za gospodarenje otpadom“, a to ovlaštenje se izdaje na pet godina i mislim da je to jasno. Ima još u st. 11. iza riječi obrade dodaju se riječi sakupljanja.
Evo to je cijeli moj problem koji ja vidim u ovom zakonu još da bi se on približio stvarnosti, da bi bio što efikasniji i bolji da bi se ciljevi koji su postavljeni u svim kategorijama skupljanja posebno u posebnim kategorijama skupljanja i oporabe otpada došlo do onoga što želimo, a to je 85% domaće elektroničke opreme ili guma ili nekih drugih proizvoda da se skupi ili 65% da se postigne cilj koji je zadan u ovim zakonom, a i europskim pravilima koja moramo dostići.
Hrvatska danas dosta lijepo izgleda i moram reći da sam jako zadovoljan kao osoba prolazeći spram onih prijašnjih punih naših staza, cesta papira, plastike i svega ostaloga, danas je to sasvim drugo. Mogućnost življenja na prostoru RH, a i pohvalno je da taj otpad postaje zapravo sirovina, postaje energija i postaje novi proizvod, pa vas molim da i ovo uvažite što sam vam dao …/Govornik se ne razumije./…
Hvala lijepa, nemate replike pa, nemate replike pa onda ovaj.
Gospođa Romana Nikolić dok se to očisti je sada na redu.
Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Sabora.
Poštovani predstavnici ministarstva, uvažene kolegice i kolege zastupnici.
Danas raspravljamo o Konačnom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom koji ima za cilj do 2025. zabranu stavljanja na tržište određenih plastičnih proizvoda.
Ponovno ću istaknuti kao i u pravom čitanju da je klub SDP-a podnio prijedlog zakona prošle godine u veljači u kojem smo tražili zabranu stavljanja u promet plastične vrećice i određene proizvode za jednokratnu upotrebu i to sve u svrhu smanjenja negativnog utjecaja na okoliš, posebice na vode, morski okoliš, zdravlje ljudi te doprinos uspostavi kružnog gospodarstva.
Vladajući su to tada odbili iako su se prenosile direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Time smo propustili priliku da Hrvatska bude barem u nečemu prva i prezentira se na europskom tržištu, da smo ne samo država koja brine o okolišu već i da stvara prostor za inovativnu i novu industriju i da iskoristimo to europsko tržište. Tek sada uvodimo te promjene koje su odavno mogle već zaživjeti temeljem našeg prijedloga zakona.
Mi ovim konačnim prijedlogom tek od 1. siječnja 2022. ćemo zabraniti stavljanje na tržište lagane plastične vrećice za nošenje uz izuzetak vrlo laganih plastičnih vrećica, 3.7.2024. zabraniti proizvode na tržištu koji imaju plastični čep ili poklopac.
Također bi istaknula je ključan problem ovog prijedlog isključivanje javnosti i uskraćivanje ustavnog prava područja lokalne samouprave, a time i njihovo stanovništvo jer se kroz ovaj prijedlog zakona spalionice opasnog otpada pretvaraju u objekte državnoga značaja i interesa te da lokacije centra za gospodarenje otpadom, odlagalište i spalionice moraju biti planirane dokumentom prostornog uređenja, a da ove djelatnosti mogu obavljati gotovo svi, kao i to da lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost zbrinjavanja otpadom ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno servisne, gospodarske ili poslovne namjene.
Drugim riječima, jedinice lokalne samouprave dužne su preuzeti planirane lokacije i uskladiti ih sa planovima više razine dok na sve ostale građevine za gospodarenje otpadom ne mogu nikako utjecati već ih svatko može graditi bilo gdje pa čak i u gospodarskim zonama koje su često u blizini stambenih naselja.
Osvrnula bih se na proces ukidanja statusa otpada, za ukidanje statusa otpada potrebno je priložiti brdo dokumentacije i sam proces ukidanja traje mjesecima. Ukidanje statusa otpada trebalo bi proizlaziti iz samih dozvola za rad i elaborata jer se njih ne može dobiti ako se ne dokaže da je proces na kompostani i dobivanje komposta prihvatljivog organskog otpada. Još jednom bih istaknula i osnovni problem, a to je slaba edukacija građana u pogledu razvrstavanja i općenite svijesti o važnosti prikupljanja biootpada. Razdvajanjem štedimo, čuvamo prirodne resurse i smanjujemo količinu otpada koja se vraća u prirodu. Bez odvojenog sakupljanja otpada i recikliranja neodrživ je sustav gospodarenja otpadom.
Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Sada je na redu gospođa Sanja Udović.
Izvolite.
Evo nastavit ću ovu pojedinačnu zapravo raspravu na ono što sam iznijela i kao stav Kluba zastupnika SDP-a.
Naime, kao što sam naglasila ovaj novi zakon i dalje zapravo podupire političku orijentaciju Vlade HDZ-a, a to je da se naš sustav gospodarenja otpadom i dalje naslanja na centre gospodarenja otpadom, ali ovaj puta uz spalionice otpada koje će se također moći graditi no bez konzultacije javnosti i struke.
Naime, mene kao čelnika lokalne samouprave izuzetno zabrinjava isključivanje lokalne samouprave u radu odnosno u planiranju centara za gospodarenje otpadom, ali da ne kažemo posebno spalionice jer spalionice sada postaju objekti od državnog interesa pa onda zapravo lokalna samouprava je po zakonu dužna te iste centre odnosno građevine planirati u svojim prostornim planovima. Tako da lokalna samouprava više ne može upravljati svojim prostorom što joj je dato u djelokrug rada.
Također moram reći da zapravo centri za gospodarenje otpadom kako su zamišljeni su odnosno predstavljaju zadnju točku ja bih rekla u sustavu gospodarenja otpadom. kolegice i kolege su puno govorili o primarnoj selekciji, ja moramo također istaknuti da umjesto što smo se fokusirali na ovu zadnju točku u sustavu gospodarenja otpadom smo morali svoj fokus staviti na primarnu selekciju otpada, ali isto tako i na uspostavljanje tržišta sirovina jel sirovinama u RH praktički ne postoji što znači da u budućnosti troškovi gospodarenja otpadom odnosno troškovi za krajnje korisnike će samo rasti, a rasti će isto tako i u onim dijelovima Hrvatske gdje centri za gospodarenje otpadom nisu počeli raditi jer sama fizibiliti studija centara pokazuje da su se oni trebali nasloniti na spalionice odnosno energane koje po onom prijašnjem zakonu trebalo izgraditi ministarstvo odnosno država, no međutim u ovom proteklom je to izostalo i sada ti isti centri plaćaju više od 800 kuna za zbrinjavanje goriva koji nastaje obradom otpada u tim istim centrima.
No isto tako centri u svojoj cijeni moraju sadržavati i nešto što se zove rezervacija za planiranje ploha u budućem poslovanju tih centara i postojeće cijene koje iznose negdje realno znači ta cijena na ulazu u centar iznosi nešto više od 100 eura zapravo neće biti dostatna. To je prepoznalo i ministarstvo odnosno fond pa tako planira u svom financijskom planu sufinanciranje zbrinjavanja goriva iz otpada, ali se zato postavlja pitanje što će biti kada to izostane, što će biti kada fond više ne bude sufinancirao tu cijenu zbrinjavanja i što će biti kada postojeći centri budu morali planirati za budućnost svog poslovanja razvoj novih ploha. Jedna takva ploha vam dođe nešto više od 20 milijuna kuna, pa to će se sve preliti na naše građene koji će to onda morati platiti u cijeni prikupljanja i odvoza otpada jer će komunalna društva to morati ugraditi u svoju cijenu.
Dakle, bez da se radi i dalje i da se fokusirano radi na primarnoj selekciji otpada, ova nadogradnja troškova funkcioniranja centara za gospodarenje otpadom će izuzetno opteretiti naše građane. I zato zapravo mi ukazujući na ovo, ali i na sve ostale nedostatke ne možemo prihvatiti ovakav prijedlog Zakona gospodarenja otpadom jer on ne radi u interesu naših građana nego dapače, naše građane dodatno opterećuje, a da pri tome ne rješavamo problem gospodarenja otpadom odnosno zaštite okoliša jer je poznata stvar da u RH gospodarenje otpadom zapravo predstavlja onu najlošiju kariku u zaštiti okoliša.
Evo zahvaljujem.
Hvala lijepa. Nemate replika. Hvala.
Sada je na redu gospodin Jure Brkan.
Izvolite.
Dobar dan poštovani predsjedavajući.
Poštovani državni tajniče sa suradnicom, drage kolegice i kolege.
Evo ispred nas je Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom znači drugo čitanje je već, od prvog do danas mi dosta pričamo o svim aspektima predloženoga zakona, argumentirano raspravljamo o svim njegovim manama i postojećeg zakona i ovoga kojega se predlaže.
Međutim, isto trebalo bi istaknuti i pozitivne stvari koje nam donosi ovaj prijedlog Zakona o gospodarenju otpada. Najpozitivnija po meni i najbolja stvar što upravo nastavlja graditi sustav održivog gospodarenja otpadom, ovaj zakon u biti nastavlja sve pozitivne stvari iz postojećega koje su do sada dovele do toga da je koliko toliko RH odvaja više otpada nego što je odvajala prije četiri godine. Isto tako miješani komunalni otpad zbrinjava na normalan i zakonit način.
Mi sve to govorimo i u kontekstu zelene tranzicije i naše obaveze kao članice EU u prelasku na zeleno održivo gospodarstvo sa ciljem smanjenja zagađenja i očuvanje prirode i okoliša.
Isto tako možemo da se spomenem i onoga što su kolege iz oporbe govorile vezano za kršenje odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Ukoliko postoji takva se desilo vezano za ovaj prijedlog zakona u biti da je Zakon o pravo na pristup informacijama u kontekstu davanja odgovora na e-Savjetovanju nije bilo u skladu sa normativnim okvirom kakvi se propisuje u Zakonu na pristup informacijama, svejedno to ne smanjuje vrijednost zakona ovoga u gospodarenju otpadu niti koristi koje će društvo imati o usvajanju ovoga zakona.
Mi smo na Odboru za zaštitu okoliša i prirode nekoliko navrata posebno detaljno čuli i od predlagača sva obrazloženja vezana za pozitivne strane ovoga zakona. Isto tako na našim sastancima odbora imali smo i u biti učestvovali su u raspravi i razne ekološke udruge, organizacije civilnog društva, a s druge strane bi imali i stručne gospodarske organizacije poput HGK-a, HOK-a. Oni su u biti najviše koplja lomili oko ove odluke iz našega zakona da se ukida jednokratna plastični proizvodi, a isto tako da se oko plastičnih vrećica za nošenje debljine stjenke manje od 50 mikrometara.
Stalno je bilo u biti priča o tome da li to treba sad naglo prekinuti, ekološke udruge i organizacije civilnog društva uglavnom su zahtijevale skoro trenutačno ukidanje skoro svih plastičnih proizvoda. S druge strane Gospodarska komora i oni su govorili koliko je ljudi zaposleno u tome sektoru, koliko će ljudi biti pogođeno takvom odlukom i kako sve još to nije spremno da se dogodi.
Međutim, nama je svima jasno naše obaveze nama je svima jasno da želimo održivu zelenu ekonomiju, nama je također svima jasno da je ono što je predlagač rekao da već pet godina se komunicira sa proizvođačima plastičnih proizvoda, da je odavno počeo taj dijalog s njima i u konačnici da sve to stupa na snagu 1.1.2022.g. i svi do tada u tom periodu imaju dovoljno vremena da se prilagode prelasku na u biti da se prilagode zabrani stavljanja na tržište određenih plastičnih proizvoda.
Pored ove zabrane ovim zakonom su se odredili i novi viši ciljevi odvajanja recikliranja otpada do 2035.g. i novi niži ciljevi za odlaganje otpada tako da u svrhu doprinosa kružnog gospodarstva EU RH treba ostvariti sljedeće ciljeve, ponavljam, najmanje 55% mase ukupnog komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu uporabu do 2025.g., 60% do 2030., a 65% do 2035.g.
Ovim zakonom se također propisala i nadležnost vođenja evidencija i očevidnika za djelatnosti gospodarenja otpadom koje vode nadležna županijska upravna tijela, isto tako propisala se javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, što sve čini javnu uslugu, tko su korisnici javne usluge, obračun, cijena javne usluge, obaveze korisnika davatelja javne usluge te jedinica lokalne samouprave.
Dakle, puno novih stvari koje će omogućiti našem društvu da brže, sigurnije i bolje prijeđe na zelenu održivo gospodarstvo …/Upadica Radin: Hvala./… i stoga ne vidim zapreke da se ovaj zakon izglasa ovakav kakav je predložen.
Hvala lijepa.
Gospodin Borić prva replika.
Hvala lijepo.
Kolega Brkan dobro ste iznijeli ovaj svoj dio pogleda na ovaj zakon, ali mene stalno evo logično ne funkcionira ova rasprava koju provodi klub SDP-a u kojem jedna gospođa koja je suvlasnik jednog centra, ajmo reći s obzirom da je načelnica Općine Viškovo koji gospodari otpadom u našoj županiji i sada zakon nudi mogućnost pomoći, da fond pomaže u onom dijelu gdje se stvaraju troškovi, a oni uporno najavljuju već evo nekoliko puta nam je već najavila da će nam poskupiti ajmo reći zbrinjavanje tog otpada u tom centru za nekih 30 i više posto. Znači zakon ti pomaže, ja sam protiv zakona, ali ćemo vam povećati cijenu to je nekakva poruka te rasprave. Ja to ne razumijem, ali dozvoljavam da svatko misli šta hoće.
Ono što je važno znači konačno stvaramo sustav koji je dogovoren sa lokalnom samoupravom tj. sa čelnicima iz grupacije koji se brinu da taj sustav može funkcionirati i da stvara što manje troškove. Kakva su vaša iskustva u vašoj županiji tj. vi ste bili donedavni čelnik …/Upadica Radin: Hvala./… i je li to blizu onoga što mi već imamo u našoj županiji ili što tamo treba učiniti da bi to bilo bolje.
Hvala lijepa. Odgovor.
Kao što ste rekli gradimo sustav i ako želimo odgovorno i dobro upravljati sustavom to nešto i košta.
I mi smo toga u biti kao čelnici JLS bili uvijek svjesni i normalno da taj trošak dodatni nismo htjeli prebaciti kompletan na naše sugrađane. Što ste vi rekli, sretan je onaj koji ima dostupan Centar za gospodarenje otpadom, sretan je onaj kojemu fond u tome prijevozu do toga centra pomaže. Grad Makarska nažalost od 2004.g. nema odlagalište otpada. Naša županija još nije sagradila Centar za gospodarenje otpadom. Stoga se mi mučimo dugi niz godina i grad Makarska sufinancira prijevoz odvoženja otpada diljem Hrvatske sa velikim, značajnim iznosom. U tome nam pomaže fond i mi smo mu zahvalni na tome. Međutim, ne možemo reći da to sve što je država napravila za nas sada odjednom će poskupit dalje odvoz i prikupljanje otpada. Ako se racionalno i pametno gospodari može cijena ostati ista.
Fala lijepa.
Gospodin Pavić.
Poštovani zastupniče, ja sam se javio iz dva razloga. Prvi je taj što sam vidio da je g. Borić digao repliku, pa sam očekivao da će napast SDP i bio sam u pravu. Pozdrav kolega Boriću. Ovoga i da ga odmah ispravim, znači naša kolegica nije suvlasnica otpada nego je zapravo ona načelnica Ooćine Viškovo, a općina Viškovo je suvlasnica tog odlagališta, tako da ne bi bilo tu nekakvih dilema i …/Upadica iz klupe se ne razumije/…e, ha, pa nije to isto.
Drugo, htio sam, htio sam…
Ovo sad replicirate govorniku, jel da?
Da, da.
Htio sam skrenuti pozornost i vi ste pričali o vrećicama za, za nošenje robe koje se zapravo bacaju, jednokratne vrećice i ovoga vrećice koje zapravo stvaraju velike probleme. Mislim da je bilo dovoljno vremena da se oni koji te vrećice proizvode da zapravo svoju proizvodnju promijene odnosno da se preorijentiraju i da rade sasvim drugi asortiman sa istim radnicima na drugim strojevima. Međutim, pitanje je koliko su bili agilni i da li su bili spremni na to.
Fala lijepa.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se uvaženom zastupniku na replici.
Kao što ste rekli u biti g. Borić je upravo mislio, gđa. Udović je odgovorna osoba u vlasniku dijela Centra za gospodarenje otpadom. Međutim, kao što ste rekli, kod nas nije zabrana, no zabrana stavljanja na tržište plastičnih vrećica …/Govornik se ne razumije/… je do 50 mikrometara. Svaki proizvođač takvih vrećica u dosadašnjem periodu, znači njemu nije zabranjeno, on ih može izvozit ako ima tržište za to, a isto tako prilagoditi svoje proizvode i proizvodnju za neke drugačije tipove vrećica ili neke druge ostale plastične ambalaže.
Ali u konačnici ovaj Zakon o gospodarenju otpadom, mi ga donosimo zato da bi naš okoliš i priroda bili čišći, da takve stvari ne bi završile u okolišu. Nama u jadranskim obalnim gradovima je pogotovo teško što kad takve vrećice završe u moru onda ih je teško više pokupit, one trajno ostaju u moru i zagađuju naš okoliš. Zbog toga ja držim da je dobra stvar da se prekine i u biti zabrani stavljanje na tržište takvih vrećica.
Fala.
Nemate više replika.
Sada je na redu gđa. Urša Raukar Gamulin. Izvolite.
Hvala g. predsjedavajući, poštovani tajniče.
Dakle, jučer se ovdje pred saborom udruge okupljene u inicijativu „Zero Waste Hrvatske“ poručile da je ovaj prijedlog zakona nedovoljno ambiciozan i time nedovoljno radi na poboljšanju kvalitete života naših građana i zaštite okoliša. To su udruge koje se doslovce godinama, neke bome i 10-ljećima bave izradom i razradom programa za gospodarenje otpadom slijedeći najnovije trendove i dobre prakse iz drugih zemalja. Uporno upozoravaju na goreće probleme tog važnog segmenta zelene tranzicije i uvijek predlažu inovativna rješenja, učinkovita rješenja koja vode smanjenju, ponovnoj uporabi i recikliranju otpada.
Glavne zamjerke ovom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom su da samo nabrojim neke, zamjena cilja odvojenog prikupljanja otpada od 60% do 2022., slabijim ciljem od 50% recikliranog otpada do 2025.g., mada su neki gradovi i općine dokazali da se može i bolje od tog zacrtanog cilja od 60%. Istina je da se sada radi i o recikliranom otpadu, a ne samo odvojenom, ali i dalje smatramo da je cilj trebao biti minimalno 60%. Zatim uporno nametanje obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre umjesto ekološki prihvatljive obrade u vlastitim postrojenjima, centri to skupo naplaćuju nakon čega su gradovi prisiljeni dizati račune građanima. Također je problematično da se obaveza donošenja planova gospodarenja otpadom prebacuje sa JLS na županije što je u potpunosti suprotno načelima održivog decentraliziranog gospodarenje otpadom koje je diljem svijeta dokazano najučinkovitije i najodrživije.
Upozoravaju isto tako da se u prijedlog novog zakona prenose tek minimalni zahtjevi EU direktiva bez većih i potrebnih ambicija koje pokazuju odgovornije zemlje poput Slovenije, Irske, Francuske, Austrije, mislim da. Dobar primjer su mjere za smanjenje jednokratne plastike, one se svode na zabranu samo određenih štetnih i jednokratnih plastičnih proizvoda, dok za ostale nisu propisane nikakve mjere niti ciljevi smanjenja koji se nalaze u toj Direktivi o jednokratnoj plastici. Također iako se zakonom zabranjuju lagane plastične vrećice, što je korak naravno naprijed, ne zabranjuju se najtanje jednokratne plastične vrećice koje su poznato je jedan od sigurno najvećih zagađivača.
Naglašavaju isto tako dodatnu zabrinutost činjenicom da se zakonom omogućuju različite interpretacije brojnih članaka koji se vrlo lako mogu onda i iskoristiti zapravo na štetu i građana i građanki. Najbolji primjer za to, već je to sve spomenuto, je način izračuna cijene javne usluge. Ne definiraju se mehanizmi kojima bi se građane zaštitilo od nepravedne strukture cijena te zapravo nagradilo za pravilno postupanje s otpadom. Dakle ne treba biti stručnjak za gospodarenje otpadom da bi se vidjelo s koliko stručnosti, znanja i imperativnog javnog interesa udruge okupljeno u Zero waste Hrvatska se bave temom gospodarenja otpadom.
I zato smatram neprihvatljivim činjenicu da u javnoj raspravi u prevelikom postotku nisu uopće uzeti u obzir argumentirani komentari i prijedlozi, ne samo Zero waste Hrvatske nego i brojnih građana, civilnih organizacija i građanskih inicijativa jer čemu onda javna rasprava, ako nema mogućnosti dijaloga između izrađivača zakona i zainteresirane javnosti i struke. Čemu onda održavanje neke, da tako kažem, puke forme bez volje za istinskom suradnjom koja bi sigurno izrodila bolji prijedlog zakona koji zaista određuje smjer gospodarenja otpadom u sljedećih 10 godina, što je jedan sigurno od stupova zelene tranzicije, za koju, nadam se, više ne treba dokazivati koliko je važna i hitna jer zeleni razvoj Hrvatske nema alternativu.
Hvala.
I vama.
Sada je na redu g. Tomislav Okroša. Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi predstavnici Ministarstva, cijenjene kolegice i kolege zastupnici.
Vezano za Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, istaknuo bih primjer dobre prakse iz sredine iz kojeg dolazim. Grad Vrbovec i općine Dubrava, Gradec, Farkaševac, Rakovec i Preseka, suvlasnici su komunalnog poduzeća Komunalac Vrbovec. Jedna od djelatnosti poduzeća je prikupljanje i zbrinjavanje otpada, a da se pametno promišljalo, govori i realizirani projekt sanacija odlagališta otpada Beljavine. Projekt je financiran sredstvima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost kao i svih 6 jedinica lokalne samouprave. Rezultat saniranog i proširenog odlagališta otpada je da stanovnici s područja navedenih općina i grada Vrbovca imaju najmanju cijenu odvoza otpada u široj okolici.
Kako se od stupanja na snagu ovog Zakona zabranjuje stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda i plastičnih vrećica, dobro je da se podigla svijest građana o odvajanju i recikliranju otpada. To smo postigli sufinanciranjem, nerijetko i do 85% izgradnje i opremanja reciklažnih dvorišta. Nabavkom mobilnih reciklažnih dvorišta, kao i dodjeljivanjem kanti za odvojeno prikupljanje otpada svakom domaćinstvu. Isto je bitno napomenuti da donošenjem ovog Zakona o gospodarenju otpadom, obveznici izrade Plana gospodarenja otpada postaju RH i županije i Grad Zagreb, a ne više jedinice lokalne samouprave. Smatram da je Zakon izuzetno bitan i važan, stoga ćemo, naravno, podržati ovaj Zakon.
Hvala.
I vama. Gđa. Zmajić je tražila repliku.
Hvala. Kolega Okroša, vi ste čelnik jedinice lokalne samouprave i u obvezi ste poštivati odredbe i propise Zakona o gospodarenju otpadom. Zanima me kako biste vi postupili u vašoj općini vezano za odvajanje komunalnog otpada?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo na pitanju. Naravno da smo radili i sudjelovali na svim natječajima Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost te smo nabavili mobilno reciklažno dvorište kojim periodično prikupljamo i razvrstavamo otpad u svih 27 naselja u općini Dubrava. Isto tako, izradili smo i u rad pustili reciklažno dvorište gdje građani besplatno mogu zbrinuti otpad.
Nabavili smo i podijelit ćemo svakom kućastvu kante za odvojeno prikupljanje otpada, papira i plastike. Isto tako smo u više naselja postavili lokacije sa zelenim otocima, a i odradili smo i niz edukativnih radionica za stanovnike.
Gotovo? Je. Hvala lijepa, nemate više replika.
G. Davor Bernardić ima sljedeću raspravu. Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče HS-a, uvažene kolegice i kolege. Ono što sam rekao i prvi put kada u ovoj dvorani nije bilo puno zastupnika, isprike na glasu, mislim da je zbog klime u autu, manje zbog delta soja.
Ono što sam rekao prvi puta je da ovaj Zakon kasni najmanje godinu dana. Dakle gospodarenje otpadom u Hrvatskoj nažalost pokazuje kako je Hrvatska zapravo potpuno nespremna za novu paradigmu EU, a to je Zeleni novi plan.
Dakle Zeleni novi plan je ključni dokument EU s kojim se jednostavno svi dokumenti i u Hrvatskoj i u EU moraju uskladiti, a on predviđa društvenu i ekonomsku transformaciju Europe do 2050. g., to znači da će apsolutno cijela ekonomija morati počivati upravo na tim održivim principima. Gospodarenje otpadom je prvi preduvjet za prelazak na cirkularnu ekonomiju. Dakle, po principu 3R, reduce, to znači smanji otpad, reuse, ponovo iskoristi proizvod i recycle, recikliraj. Dakle Hrvatska će sasvim sigurno s obzirom na trenutno stanje morati puno intenzivnije raditi na tranziciji s trenutne linearne prema kružnoj ekonomiji i to usvajanjem i discipliniranom provedbom upravo Strategije zelene transformacije Hrvatske. No, kakva je zapravo realna situacija u Hrvatskoj? Hrvatska debelo kasni s implementacijom otpadnih direktiva, zbog čega su već iz EU komisije najavili penale, odnosno financijske kazne za Hrvatsku.
Reći ću vam samo jedan primjer, dakle, za jedno nesanirano odlagalište Italija je plaćala milijun EUR-a dnevno kazne, dakle te kazne mogu biti toliko drastične. Hrvatska kasni i s implementacijom Waste Pekić Direktive o zbrinjavanju ambalažnog otpada, Hrvatska kasni sa uskladbom s Direktivom za posebne kategorije otpada, Hrvatska kasni, a to nas posebno zabrinjava, sa uskladbom Landfill Direktive koja predviđa saniranje postojećih odlagališta. A u Hrvatskoj nažalost niti jedno odlagališta, dakle reći ću ponovo, niti jedno odlagalište nije sanirano po europskim standardima jer se još uvijek na sva odlagališta odlaže neinertizirani otpad, dakle to je bio otpad zajedno s ostalim otpadom zbog kojeg se javljaju plinovi, koji izaziva truljenje i jednostavno izaziva smrad. Možda najbolji primjer za to je najveće hrvatsko odlagalište otpada Jakuševac koji smrdi već 20-tak godina stanovnicima cijelog Zagreba, a posebno smrdi stanovnicima Novog Zagreba jer Zagreb samo naoko ima odvajanje otpada i na kraju sav otpad izgleda da završi na istoj hrpi.
I stoga pozdravljam najave nove gradske vlasti Grada Zagreba i g. Tomaševića i g. Klisovića kao predsjednika gradske skupštine koji su još i u vrijeme izborne kampanje istaknuli kako je nužno što prije zatvoriti odlagalište otpada Jakuševac. Ja ih naravno pozivam da to što prije naprave kako se taj smrad po Novom Zagrebu i po ostalim dijelovima grada ne bi tako širio i kako bi jednostavno dali sve od sebe da konačno u Gradu Zagrebu imamo normalan sustav gospodarenja otpadom.
Što se tiče vlade, ono što treba reći da zadnjih 5.g. nije apsolutno ništa napravljeno po pitanju zbrinjavanja otpada jer se nažalost u Hrvatskoj cijelo vrijeme igra ping pong između JLS-ova s jedne strane, između vlade s druge strane i na taj način se prebacuje odgovornost, a u biti se ne rješava problem. Odavno sam govorio u ovom saboru da je potrebno da država u potpunosti preuzme odgovornost za sustav zbrinjavanja otpadom jer u konačnici onaj tko će morati plaćati penale su na kraju dana hrvatski građani i to je nešto što ne smijemo dopustiti. Dakle, građani bi zbog neodgovornosti države i lokalnih jedinica uskoro mogli imati duplo veću cijenu odvoza smeća. Dragi zastupnici, to ne smijemo dopustiti i zato je naša odgovornost da jednostavno upozoravamo na to i ovdje predstavnike vlade kako bi što prije sanirali odlagališta u Hrvatskoj i kako bi što prije primijenili sve otpadne direktive kako jednostavno naše ljude koji žive u našoj zemlji ne bi doveli u tu situaciju. Hvala vam lijepa.
Fala i vama. Imate dvije replike. Prvu repliku je tražila gđa. Vučemilović.
Hvala lijepa.
Poštovani kolega Bernardiću, govorili ste o smradu koji se širi iz Jakuševca. Pa ja ću vam reći taj smrad iz Zagreba se širi sve do Donjeg Miholjca jer se miješani komunalni otpad sa biootpadom vozi u bioplinsko postrojenje u Donjem Miholjcu i tamo se zbrinjava na način koji je potpuno neprikladan. I sve dok vi pozdravljate novog gradonačelnika ja ću ga prozivati dok ne prestane sa tom štetnom praksom kojom truje zrak, našu plodnu slavonsku zemlju i podzemne vode. Hvala lijepo.
Odgovor izvolite.
Odgovorit ću vam. Pa evo poštovana zastupnice naravno da problemi ne postoje od jučer, problemi su sigurno nagomilani i kad je Grad Zagreb, ali i cijela Hrvatska po pitanju i to je ono zapravo što sam rekao, s čim ste se vi složili sa mnom, da u Hrvatskoj niti jedno odlagalište otpada nije zapravo sanirano jer postoji taj neinertizirani otpad gdje se zapravo taj biootpad miješa sa ostalim otpadom i to stvara smrad, stvara plinove, stvara truljenje i jednostavno to je nešto što se u Hrvatskoj mora riješiti jer ponavljam dobit ćemo penale. Vjerujem da je za potpuno rješavanje pitanja otpada u Gradu Zagrebu potrebno neko vrijeme, ali mislim da će to biti prioritet buduće gradske vlasti kao što bi mogao postati i prioritet hrvatske vlade jer ukoliko ne riješimo pitanje otpada ne samo da ćemo se zatrpati u smeću nego ono što je najgore građanima ćemo natovarit na vrat upravo veće cijene odvoza smeća, što nikako ne smijemo dopustiti.
Gospodin Klarić.
Uvaženi kolega Bernardić, vi kao i brojni drugi ste spomenuli zatvaranje Jakuševca, ali niti od vas, ali niti od tih brojnih drugih nisam čuo alternativu Jakuševcu u ovom trenutku. A meni se osobno čini da je Grad Zagreb prošle godine u ovo vrijeme bio puno čišći nego što je danas, da je bilo puno pokošenijih parkova, da nije bilo lišća i da nije bilo toliko smeća po ulicama kao ove godine. Apro po vaših pohvala aktualnom gradonačelniku ja očekujem da će se konačno mrdnut nešto po tom pitanju.
Izvolite odgovor.
Pa dobro, kolega Klariću, dobro ste primijetili. Kao prvo možda je Zagreb bio čišći, ali je bio lockdown, dakle ljudi su jednostavno, nije ih bilo na ulicama u to vrijeme toliko koliko ih je možda danas.
Druga stvar vezana za izvršnu vlast. Dakle, ja ovdje nisam ih hvalio niti kudio bilo koga nego sam iznosio samo činjenice. Prema tome, onaj tko je najodgovorniji za rješavanje pitanja otpada na razini Hrvatske je Vlada RH, a u Gradu Zagrebu gradonačelnik Zagreba i očekujem naravno da će svi postupiti sukladno onome što su govorili na razini Hrvatske, a i na razini Grada Zagreba da će se konačno riješit to pitanje otpada u cijeloj Hrvatskoj i na Marašćini, ali isto tako, na Marišćini, ali isto tako i u Gradu Zagrebu i da će se konačno zatvoriti taj Jakuševac. O tome su mnogi govorili, vjerujem da tu postoji plan, da postoji ideja, da postoji inicijativa i ono što je najvažnije da postoji dobra volja da se to napravi. Hvala vam.
Hvala i vama.
Sada je na redu gđa. Mirela Ahmetović. Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče HS, poštovane kolegice i kolege.
Otok Krk je prije nekoliko dana pristupio „Zero Waste“ strategiji gospodarenja otpadom odnosno strategiji maksimalnog smanjenja nastanka i povećavanja ponovne uporabe, recikliranja i kompostiranja otpada. Time si je Krk otvorio vrata u društvo najboljih europskih praksi u gospodarenju otpadom. Otok Krk je počeo još 2005. kada je ostatku Hrvatske i velikom dijelu Europe to bio nedohvatljiv san. Kad kažem otok Krk, onda mislim na njegove građane. Mislim na građane koji su prvi u Hrvatskoj prihvatili takav cjelovit sustav zbrinjavanja otpada u RH.
Danas je otok Krk čvrsto na poziciji ekološki najosvješćenijih sredina upravo zahvaljujući volji i razumijevanju tih istih građana. Oni ne trebaju kazne niti poticajne naknade, kakvima su bili nepravedno kažnjavani, tako reći do danas. Otoku Krku treba pomoći u optimizaciji sustava prikupljanja otpada i zato smo odlučili provesti Zero waste strategiju jer smo odgovorni i jer želimo biti bolji. Istovremeno želimo smanjiti trošak odlaganja otpada upravo za nas za građane koji su odgovorni, koji smo odgovorni i koji zaslužuju da se njihova odgovornost isplati. U tom kontekstu zahvaljujem Ministarstvu gospodarstva i održivoga razvoja i Vladi RH na prihvaćanju moje primjedbe koju sam dala u prvom čitanju ovog Zakona, a kojom se spriječio rizik rasta odnosno prevaljivanja fiksnih troškova na građane koji bi ih morali platiti da primjedba nije prihvaćena.
Isto tako, zahvaljujući te primjedbe, na otoku gdje se 70% otpada generira tijekom turističke sezone, spriječio se rizik da se taj otpad ne evidentira i da se stoga nepravedno otok s najboljim rezultatima u odvajanju otpada penalizira. Naravno, ti penali platili bi se iz proračuna jedinice lokalne samouprave odnosno, moramo toga biti svjesni, iz džepova hrvatskih građana otoka Krka.
Zbog svijesti koliko se truda i novaca uložilo u ovih 16 godina od strane tih istih građana, kako bi se implementirao uspješan model gospodarenja otpadom, na Odboru sam predlagala i dodanu kategorizaciju jedinica lokalne samouprave prema uspješnosti u odvajanju otpada, pa one koje ne ostvaruju nacionalni cilj, ali su nadohvat tog cilja, ne bi trebale plaćati istu cijenu, odnosno poticajnu naknadu po toni jednake cijene kao i oni koji su miljama daleko od tog cilja.
Želim da cijela Hrvatska razmišlja kao otok Krk, želim da cijela Hrvatska razmišlja kao građani otoka Krka i da znaju da će se njihovo odgovorno ponašanje nagraditi. Ostaje, međutim, problem u ovom Zakonu, cijena osnovne minimalne javne usluge. Govorimo o fiksnoj naknadi, koja je jednaka za sve korisnike unutar kategorije kućanstvo i nekućanstvo. Kod kategorije nekućanstvo nastaje problem jer se jednako tretira građanin koji iznajmljuje jednu sobu sa hotelom od 2 tisuće ležajeva. Isto tako, izjednačuje se mali kiosk sa tvornicom. Čl. 66, doduše, dana je mogućnost da jedinice lokalne samouprave donesu kriterije za umanjenje cijene javne usluge za pojedine korisnike, ali čl. 73 propisao je da ti kriteriji moraju poticati korisnika da odvojeno prikuplja otpad i kad mogu, da ga kompostiraju.
Međutim, to je nedovoljno. Zašto je nedovoljno? Jer su ovi korisnici, odnosno korisnici nekućastva i bez ovog uvjeta naprosto neusporedivi. Ne možete usporediti generiranje otpada od strane jednog penzionera koji tijekom turističke sezone iznajmljuje jednu jedinu sobu i hotel sa 2 000 ležajeva, a koji je to kriterij koji će omogućiti da oni, da dokažemo da se potiče odvojeno prikupljanje otpada? Dakle oni su svjetlosnim godinama neusporedivi. I ne trebaju nikakve kriterije da bi se ta neusporedivost vidjela.
Isto tako, želim iskoristiti ovu priliku i ukazati na propust u prijedlogu Zakona koji je potrebno ispraviti, a na što je Klub SDP-a uložio i amandman, govorim o nepokrivenom financiranju troškova usluge prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi i usluge preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu, koji se ne financira sukladno odredbi čl. 65 st. 2 ovog Zakona, ali da ne opterećujem raspravu, amandman je uložen i ja vjerujem da ćete ga prihvatiti.
Hvala. Gđa. Benčić je tražila repliku.
Zahvaljujem se. Poštovana kolegice Ahmetović. Vi ste i govorili o nekim mogućim modelima pravednije sustava naplate na samom Odboru i zašto zapravo će doći do .../nerazumljivo/... nepravde prema onima koji su manji potrošači, koji su mali, imaju male obrte, kiosk, itd. i onima koji jesu veliki, koji zaista moraju plaćati veći dio, veći fiksni dio. Pa možete, molim vas, nam reći, na koji način bi zapravo taj sustav bio pravedniji?
Hvala lijepa. Jednako kao što bi se trebali kategorizirati, što bi se trebalo kategorizirati, jedinice lokalne samouprave koje su nadomak ostvarenja nacionalnog cilja odvajanja otpada i da one budu u povlaštenijem položaju, odnosno da plaćaju manju cijenu odvajanja otpada, odnosno odvoza otpada od onih koji su daleko od njih, tako bi se trebale i kategorije koje generiraju puno manje otpada od onih koje generiraju gomilu otpada, kategorizirati i njima omogućiti, naprosto niža cijena. Ne može jednaku fiksnu naknadu, a znamo da je oko 95% naknade zapravo fiksno u svim našim javnim poduzećima, jednako plaćati i jedan mali korisnik koji zaista iznajmljuje samo jednu jedinu sobu i onaj veliki hotel od 2000 ili više ležajeva.
Hvala lijepa. Nemate više replika, hvala.
Sada idemo na klubove zastupnika, prva je, prvi je Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka odnosno gđa. Sandra Benčić. Izvolite.
Zahvaljujem se. Dakle, navest ću sada nekoliko razloga zbog kojih Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka ne može podržati ovaj prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom.
Prvo, istaknula bih još jednom i zahvalila se zapravo na trudu zastupnici Udović koja nam je pokazala zapravo i dokazala putem povjerenika za informiranje da proces e-savjetovanja nije bio u skladu sa procedurom i nije se poštovao Zakon o pravu na pristup informacija, te jedan velik dio pristiglih komentara nije dobio zadovoljavajući odgovor, a isto tako nisu niti uvršteni u konačni prijedlog zakona.
Drugi razlog je razlog što su zapravo Centri za gospodarenje otpadom i dalje osnovna zapravo strategija za zbrinjavanje nerazvrstanog komunalnog otpada gdje zapravo se jako jako velik dio sredstava iz EU iz prioritetne osi za okoliš troši upravo na izgradnju predimenzioniranih po nama Centara za gospodarenje otpadom.
Naime, kada govorimo o predimenzionirani, o čemu govorimo?
Mi smatramo da ako bi i postojala potreba za Centrima za gospodarenje otpadom, a uvijek ćemo imati jedan dio otpada koji nećemo moć niti razvrstati, ni ponovno uporabiti itd., da je preduvjet, da je preduvjet za svaku županiju odnosno regiju u kojoj se išao planirat Centar za gospodarenje otpadom trebao biti postavljeni u potpunosti sustav za prikupljanje, razdvajanje, ponovnu uporabu, sortirnice, reciklažnog dvorišta itd. kako bi zapravo osigurali da onda zaista ti Centri za gospodarenje otpadom budu samo za onaj preostali dio nakon što smo maksimalno, maksimalno ponovno uporabili i iskoristili sve ono što smo od otpada iz kućanstava i pravnih subjekata mogli. Tada, tada u tom slučaju mi ne bi imali studije izvodljivosti kakve imamo danas za pojedine Centre za gospodarenje otpadom koji su rađeni na temelju brojki iz 2018., 2019. i 2020. o količinama ne nerazvrstanog komunalnog otpada.
I šta se onda događa?
Imate evo primjer o kojem sam često govorila u Dubrovačko-neretvanskoj županiji gdje je planiran Centar za gospodarenje otpadom iznad Malostonskog zaljeva gdje postoje ozbiljni rizici da bi bilo kakvim, bilo kakvim prolaskom otpadnih voda iz Centra za gospodarenje otpadom u podzemne vode one mogle završiti u Malostonskom zaljevu čime bismo zapravo onemogućili proizvodnju i stavljanje na tržište kamenica i školjki, drugih školjki iz Malostonskog zaljeva koji je zaštićeno područje i isto tako smo te kamenice uspjeli zaštitit. Dakle, zašto? Zato jer je predimenzioniran jer je rađeno na brojkama koje su ili sada ili koje su iz 2018. i 2019., a taj CGO bi npr. trebao biti gotov dok se izgradi za 3.g., 4.g. itd., dakle to je krivi pristup.
Druga stvar, što se tiče zabrane i stavljanja na tržište određenih plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu. Prvo, mi smatramo da je trebalo biti ambicioznije i pokriti sve što se može pokriti od jednokratnih proizvoda. Drugo, ali za svaki od tih proizvoda staviti tzv. katovdejt, dakle kada, kada zabrana stupa na snagu. Na taj način bi proizvođači imali dovoljno vremena se pripremiti. Dakle, mi smo apsolutno za to da se makne sva jednokratna plastika, ali smo isto tako za to da se svi proizvođači i svi oni koji koriste to na kraju krajeva, primjerice caterinzi itd., da se imaju vremena pripremit. I ne samo to, još važnije, da mi ovdje u Hrvatskoj proizvodimo zamjenske proizvode, da mi proizvodimo zamjenske proizvode i u tom trenu kad nema više te jednokratne plastike koristimo naš proizvod i zaposlili smo dodatni broj ljudi, a nismo nužno izgubili radna mjesta. I to je ono što mi zovemo pravedna zelena tranzicija.
Također smatramo da treba postojati jači proaktivni pristup u financiranju vlasti, lokalnih vlasti na svim razinama što se tiče postavljanja infrastrukture za razdvajanje otpada. Zahvaljujem se.
Gospodin, hvala lijepa, g. Josip Borić će govorit u ime Kluba zastupnika HDZ-a, također završno. Izvolite.
Hvala vam lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Evo završno u ime Kluba HDZ-a, s obzirom da su iznesene i neke nove primjedbe na zakon želim reći slijedeće. Znači nikada do sada u cjenicima koje su formirale lokalne samouprave tj. lokalna komunalna poduzeća, ta gospođa koja ima jednu malu sobu nije bila izjednačena s hotelom od 1000 smještajnih jedinica. To nije jednostavno bilo moguće, niti su jednaki uvjeti, niti su jednake cijene, niti su jednaki spremnici koji se koriste, niti je bilo što jednako u tom odnosu. Tako da pokušavajući se koristiti sa ovim odredbama kućanstvo i ne kućanstvo se pokušava opet stvoriti jedna slična priča.
Zašto je ovaj zakon dobar? Jer ćemo konačno vidjeti, npr. uzet ću Grad Zagreb, konačno da vidimo kako formiranje zelenih politika funkcionira na ovako velikom gradu, gotovo 800.000 stanovnika. Svi smo čuli, imamo odlagalište nesanirano još uvijek u funkciji, što je velika prednost sada s obzirom na cijenu koštanja otpada u odnosu na Primorsko-goransku i Istarsku županiju gdje plaćamo odvoz otpadana na Centre za gospodarenje otpadom. Svi su obećali u kampanji mi ćemo to zatvoriti, čuli smo prvo zatvaranje 2025.g., na kraju mandata, na kraju mandata, ne 2022.-2023., na kraju mandata. Kakva je to poruka? I dalje ćemo koristiti benefite nezatvorenog odlagališta koje smrti. Ajde se potrudite vi gospodo u zelenim politikama ili zeleno-lijevom bloku zatvorite ga što prije i recite građanima koliko to onda košta i tko će preuzeti taj trošak.
Što je ovaj zakon omogućio? Omogućio je gradonačelniku da vrlo brzo formira novi cjenik kroz Holding kojeg ima, kroz njegovog čelnika koji će propisati temeljem ovih kriterija apsolutno sve varijable tog cjenika, pa i hotel, ne znam Westin ili bilo koji drugi koliko će plaćati on, a koliko će plaćati građanin u stanu od 40, 30, 50 kvadrata sa jednim, dva, četiri ili šest članova obitelji. To ćete propisati. Nakon toga ćete doći u Skupštinu, nakon što Skupština najprije izradi kriterije na čelu sa SDP-om i donese kriterije temeljem kojeg će se formirati taj cjenik od strane direktora komunalnog društva.
Onda će gradonačelnik dati suglasnost. Ali uvijek morate imati u podsvijesti da još uvijek zbrinjavate na odlagalištu koje nije sanirano. Ono dnevno prima otpad, malo ga pokrije sa dijelom zemlje i to funkcionira. I to nam je benefit dosadašnjeg zbrinjavanja otpada u ovom gradu za razliku od mnogih drugih sredina gdje toga nema.
Mi nemamo gdje odložiti onaj višak o kojem govori gospođa Benčić. Onaj najmanji dio miješanog komunalnog otpada njega moramo odvesti. Mi nemamo ga gdje staviti jer smo sanirali kako kaže gospodin Bernardić, nema ni jednog saniranog. Ima saniranih odlagališta u potpunosti u skladu sa onime što od nas traži Europska komisija i Europska unija i fondovi jer ne možete dobiti uporabnu dozvolu na navedenom objektu ako niste radili u skladu sa onime što vam je propisano. Ne možete dobiti. Ako si dobio znači da si napravio sve.
Imamo problem kojim se olako prilazi, a to je kompostiranje. Pa nije problem napraviti jednu kompostanu. To je veliki problem danas napraviti. Sve ćete napraviti i sanaciju i pretovaru i reciklažnu i sortirnicu. Kompostanu to je malo teži problem. I ima ih jako malo. Zašto? Jer je problem. Na koji način funkcionira, na koji način se zbrinjava i na koji način se prelama trošak izgradnje jedne takve kompostane na leđima onih koji plaćaju a to su građani.
Oni koji su bili ili su htjeli već sudjelovati u stvaranju sustava, a govorim opet o građanima i moje županije, Istarske županije itd. Znamo što nas košta. U mojoj općini svako domaćinstvo ima komposter. Imati komposter znači jedan račun u godini platiti manje, jer imate popust od 8 do 9% na svakome računu. To vam je ušteda jednog računa godišnje. Želiš kompostirati? Kompostiraj. Dat ćemo ti komposter, plaćaj manje i to je u redu.
Ja smatram da imamo dobrih iskustava da možemo učiti da je ovaj zakon to učinio konačno u suradnji sa lokalnom samoupravom i ponovo spominjem grupaciju pružatelja usluga u zbrinjavanju otpada koji su rekli da ovo njima ide u pomoć i u korist. I zato mi je neobično da oni koji su predvodnici zelenih politika danas govore protiv ovog zakona, a imat ćemo priliku kažem vrlo brzo shvatiti da li je ta politika bila uspješna, da li je riješila ono što je obećala u predizbornim kampanjama ili se samo naslonila na ono objašnjenje koje će biti najlakše.
Bio je loš zakon, kriva je Vlada, a mi smo radili sve najbolje što znamo.
Sada će gospođa Mirela Ahmetović govoriti ispred Kluba zastupnika SDP-a također završno.
Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege.
Pa s obzirom da sam u svojoj raspravi prilično zorno prikazala problem, odnosno probleme i negativnosti zakona koje su ipak ostale unatoč izvjesnom poboljšanju zakona a kolega Borić je ovdje iznio neke tvrdnje koje ne korespondiraju sa onim što piše u zakonu, a imam potrebu ispraviti ga.
Dakle, obvezna minimalna usluga naplaćuje se, a govorim o fiksnoj naknadi, naplaćuje se unutar pojedine kategorije korisnika, korisnici su ne kućanstva i kućanstva istovjetno. Dakle, svi u kategoriju kućanstvo i svi u kategoriji nekućanstvo plaćaju istovjetnu cijenu minimalne javne usluge.
Kad govorimo o zamišljenom penzioneru koji iznajmljuje jednu sobu, iako je on i kućanstvo i nekućanstvo po ovom zakonu ovdje će se tretirati kao nekućanstvo. Unutar te kategorije taj isti koji iznajmljuje jednu jedinu sobu je istovjetan onome koji iznajmljuje 2000 ležaja hotelu i oni plaćaju identičnu cijenu minimalne javne usluge.
Pročitajte zakon i to je nelogičnost o kojoj sam progovorila. I doduše da, jedan od članaka zakona kaže da postoje kriteriji koje omogućuje jedinicama lokalne samouprave, predstavničkim tijelima da donesu popuste unutar pojedine kategorije ali kriterij koji se mora ostvariti jeste da se potiče korisnika na odvojeno prikupljanje otpada.
A kojim ćete to kriterijem poticati ovu jednu osobu koja iznajmljuje samo jednu sobu da odvojeno prikuplja otpad, a istovremeno nećete poticati hotel da odvojeno prikuplja otpad. E o toj nelogičnosti ja govorim. Dakle, zakoni služe da budu provedivi na terenu, da budu logični i da idu u korist građanima RH, a ne da se samo donesu kako bi se donijeli i kako bi se ispunile europske direktive.
Otok Krk ne treba ničiju direktivu da bi bio ekološki otok. Građani otoka Krka su prije 16 godina implementirali, odnosno počeli implementirati cjelovit sustav gospodarenja otpadom. Njima penali i kazne ne trebaju da bi bili savjesni i da bi bili odgovorni. Njima treba pomoć da se njihov sustav optimizira, da budemo bolji i od najboljih u Europi ne samo u Hrvatskoj.
Ali nemojmo to činiti preko leđa građana koji su uložili ne samo trud, ne samo vrijeme, nego i svoj novac jer ne zaboravimo sredstva i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i ministarstva i jedinica lokalne samouprave i javnih poduzeća. Pa nisu to sredstva iz džepa Andreja Plenkovića ili bilo kojeg drugog premijera. To su sredstva građana RH u ovom primjeru građana otoka Krka. I nemojmo ih trpati u isti koš sa neodgovornima. Nemojmo iznositi ono što ne stoji.
Zakon je vrlo jasan, ja sam ga vrlo jasno pročitala i tražim da se ovakva nepravda ispravi.
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Sada mi morate reći najprije Borić ili Borić jer ja sam tu čuo Borić malo prije. Dobro, gospodin Borić, izvolite povreda Poslovnika.
Hvala lijepo.
Članak 238. u dijelu gdje omalovažava kolegica Ahmetović moju raspravu, niti sam jednom riječju se osvrnuo niti na otok Krk, niti na građane tog otoka. Debelo ih poštujem u svakom pogledu i sve ono što su učinili. To što ste pokušali ostaviti dojam da ja tamo nešto miješam s obzirom na taj odnos, ja tvrdim da sam u pravu jer vi imate zajedničko poduzeće koje se brine. Mi na Rabu imamo dva poduzeća koja se brinu o zbrinjavanju otpada i svatko ima svoja iskustva.
Ja tvrdim odgovorno da nikada ni do sada ni u buduće nisu u istoj kategoriji bili niti taj pojedinac, niti hotelsko naselje.
Molim vas, bila je replika. Moram vam dati opomenu.
Gospodin Mile Horvat će, državni tajnik govorit će u ime predlagatelja.
Izvolite.
Zahvaljujem se uvaženi zastupnici.
Dakle, na kraju ove rasprave ja ću se vama svima zahvaliti na mišljenjima, stavovima koje ste iznijeli. Slušamo ih, uvažavamo i cijenimo. Naravno ne moramo svi razmišljati o istoj stvari na isti način ali trebamo raditi isti posao i ići ka istom pravcu da bi ovaj zakon koji nije ni malo jednostavan saživio u životu trebaju mnogi promijeniti svoje načine ponašanja, načine razmišljanja. Trebamo educirati građane, trebamo najmanje ljude educirati u cijeloj toj stvari.
I naravno čelnici lokalnih samouprava akteri političkog života trebaju shvatiti da je njihova uloga u gospodarenju otpadom sada puno složenija, konstruktivnija, kreativnija i odgovornija.
Amandmane koje smo dobili ćemo pogledati danas, sutra ćemo se o njima izjasniti i samo ću završiti. Dakle, da ne ostane u zraku ipak se o 305 odlagališta saniralo 210 na stručan, tehnički prihvatljiv način tako da ne bude u zraku da se ništa, da ni jedno odlagalište u RH nije sanirano.
Hvala vam.
Hvala i vama. Ostanite imate tri replike.
Gospođa Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče, dakle ovaj zakon će biti usvojen u četvrtak, nema tu nikakvih tajni. No vi ste već jedno vrijeme državni tajnik u ministarstvu, pa bez obzira kako se zvalo. Sa otpadom se mučimo svi, muči se država, muče se jedinice lokalne samouprave a temelj su između ostalog i građani koji moraju biti na adekvatan način educirani i to cijelo vrijeme naglašavamo.
Mene zanima vi kao državni tajnik za resor otpada šta bi vi, koji rezultat vi očekujete dakle na kraju mandata ove Vlade? Koje su to poboljšice i koji je to iskorak u smislu otpada i odnosa prema otpadu koji je za očekivati? Kad uzimamo neke postotke vidimo da to jednostavno nije dobro i da su različiti dijelovi Hrvatske u različitom stanju od otoka Krka koji odlično odrađuje posao, do nekih drugih i većih gradova koji ne odrađuju odlično.
Koji bi to bio rezultat koji bi vas zadovoljio, odnosno kojim bi mogli reći da je posao dobro odrađen.
Hvala gospođa Mrak-Taritaš.
Izvolite gospodine.
Zahvaljujem uvažena zastupnice. Dakle, postavili ste mi vrlo teško i kompleksno pitanje šta bi nas zadovoljilo? Dakle, sebi smo zadali ciljeve, matematičke ciljeve u ovome zakonu. Da li ćemo se tim ciljevima približiti ne znam, vidjet ćemo. Ja sam optimista po prirodi.
Digresija jedna. Volio bih kada bi grad Rijeka više odvajao otpada, kad bi se maknuo od onih 12, 13% i onda bi vjerojatno i situacija na Marinščini kao centru koji je paradigma nečeg što nije dobro, što je neuspješno, štetno bilo sasvim drugačije.
Gospodin Đakić.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče, državni tajniče.
Pa još jedanput zahvaljujem što ste saslušali našu raspravu, što konstruktivno razmišljate i što ste vjerojatno shvatili da je nužnost i potreba kako bi se postigli ciljevi zadani u zakonu, da se sakupljanje definira kao posebno, a uporaba ili prerada otpada onako kako smo to predložili u amandmanu. Vjerujem da ćete i to prihvatiti i tada će zakon biti cjelovit, transparentan i sagledavati sve one stvari koje su potrebne kako bi sakupljanje imalo također dozvolu na pet godina kao i uporaba.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem se.
Uvaženi zastupniče, dakle sakupljanje jeste dio cjelovitog sustava. Sakupljanje je segment koji organizira, kontrolira, financijski prati itd. Fond za zaštitu okoliša kao naše operativno tijelo.
Mi smo postavili kriterije u ovom zakonu unutar kojih se svi i sakupljači i uporabitelji trebaju ponašati. Ja se nadam da će taj sustav profunkcionirati na najbolji način jer u jednoj široj raspravi bi mogli konstatirati da prošlo vrijeme baš nije bilo, u prošlom vremenu baš nije bilo idealno ponašanje i korelacija između ta dva bitna segmenta i subjekta u gospodarenju posebnim kategorijama otpada.
Hvala.
Gospodin Pavić.
Poštovani tajniče, nadam se da ćemo se složiti sa time da na žalost otok Krk i stanovnici Krka su zapravo što se tiče zbrinjavanja otpada iznimka u Hrvatskoj. Takvih ima malo. Mi smo u Krapini proveli obuku naših stanovnika kako da odvajaju otpad, a nakon toga su stanovnici dobili samo dvije kante plavu i zelenu – plavu za papir i zelenu za ostali otpad.
E sad oni koji su malo savjesniji na zelene otoke odvoze staklo i plastiku i odvoze u reciklažno dvorište još materijal za kompostiranje, ali samo oni koji su savjesniji a ostali se snalaze kako znaju i umiju. To vam je hrvatska stvarnost i tu trebate nešto napraviti po tom pitanju jer inače ćemo završiti tamo gdje nam nije mjesto.
Hvala.
Odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče. Apsolutno ste u pravu kad ste detektirali da je to hrvatska stvarnost i o tome bi mogli jako puno pričati, o različitim navikama, ponašanjima ljudi unutar RH. Ali zadnja rečenica što ste rekli da mi to trebamo nešto poraditi preskočili ste, vi trebate koji ste čelnici lokalnih samouprava, vi prvo trebate nešto poraditi koji ste u direktnoj komunikaciji sa građanima, sa korisnicima javnih usluga, sa davateljima javnih usluga kojima, koje morate dovesti u red u svom ponašanju, a mi kao država, kao ministarstvo smo ovlašteni samo da propisujemo mjere koje unutar kojih se treba ponašati. Dakle, mjere koje trebaju određeni subjekti provoditi.
Gospodin Pavić povreda Poslovnika, vi znate kako će završiti, ali izvolite.
Povreda Poslovnika 238., ja nisam tamo lokalni čelnik, lokalni čelnik je kolega iz HDZ-a i provodi to kako smo mi rekli.
Gospodin Pavić, gospodin Pavić moram vas, moram vas zaustaviti.
Da su oštrije, da su oštrije kazne bilo bi drugačije.
Moram vas zaustaviti, moram vas zaustaviti i imam pravo vas zaustaviti po Poslovniku. Imate opomenu.
Zaključujem raspravu, glasovat, jer je bila replika naravno, glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.
Pauza do 1 sat i 5 minuta. Otvorite prozore molim vas radi provjetravanja.
Hvala.

STANKA U 12,55 SATI.

89

  • Konačni prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132
14.07.2021.
Sada idemo na izjašnjavanje o amandmanima na Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132. Predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena. Amandmane su podnijeli zastupnik Josip Đakić, Klub zastupnika HDZ-a, Klub zastupnika IDS-a, zastupnica Sanja Udović, Klub zastupnika SDP-a.
Prijedlog amandmana dostavljen vam je elektroničkom poštom. Molim predstavnika predlagatelja da se očituje o podnesenim amandmanima, poštovani državni tajnik Mile Horvat.
Najprije o amandmanu br. 1 zastupnice Sanje Udović.
Zahvaljujem se.
Predloženi amandman zastupnice Sanje Udović se ne prihvaća. Odredbom se definira odlagalište i to kako je propisano Direktivom EU 31/1999, naime ako određena građevina udovoljava definiciji odlagalište ista se smatra odlagalištem te nema potrebe zasebno navoditi u definiciji mogućnost da se odlagalište nalazi u sklopu određenog kompleksa građevina kao što je npr. Centar za gospodarenje otpadom.
Poštovana zastupnice, nema je ovdje prema tome o tome moramo glasovati.
Drugi amandman je Kluba zastupnika HDZ-a.
Amandman Kluba zastupnika HDZ-a se prihvaća.
Postaje sastavni dio zakona.
Amandman br. 3 Kluba zastupnika SDP-a.
Amandman se prihvaća u izmijenjenom obliku, vezano je za amandman Kluba zastupnika HDZ-a prethodno prihvaćenog.
U ime Kluba zastupnika …/Upadica se ne razumije./… dobro.
Poštovana zastupnica Ahmetović.
Hvala lijepa.
Pa mislim ustrajemo odnosno prihvaćamo da se ovakvo rješenje dostavi jer se amandman de facto prihvatio jel tako.
…/Upadica se ne razumije./…
Moramo definirati, jel povlačite amandman ili?
Povlačimo amandman koji je isti. Nama je dovoljno da je rješenje bolje za građane.
Dakle, amandman je povučen. Hvala lijepa.
Amandman br. 4 Kluba zastupnika IDS-a.
Amandman br. 4 se odbija, cijena obvezne minimalne javne usluge je dio cijene javne usluge. Svi korisnici javne usluge na nekom području pružanja iste trebaju participirati plaćanjem minimalnih sredstava kako bi se osigurala dostupnost usluga. Ta sredstva ne mogu ovisiti o opsegu korištenja usluge već trebaju osigurati postojanje i dostupnost usluge.
Naime, iznos cijene i obvezu plaćanja obvezne minimalne javne usluge koju imaju vlasnici nekretnina određene jedinice lokalne samouprave ne može određivati komunalno društvo odnosno davatelj javne usluge već upravno predstavničko tijelo građana koji su između ostaloga i sami korisnici te usluge.
Mišljenja samo da je potreban konsenzus i rasprava predstavničkih tijela oko visine obvezne minimalne javne usluge, a kako bi ona bila što manje zastupljena u odnosu prema cijeni za proizvedeni otpad.
U ime Kluba zastupnika poštovana zastupnica Nemet.
Zahvaljujem.
Mi tražimo glasanje po ovom amandmanu jer smatramo da cijena minimalne javne usluge treba biti u cjeniku javne usluge, a ne u odluci jedinice lokalne samouprave. Ne može politika određivati nešto što je isključivo ekonomska kategorija i umjesto iznosa tražimo da stoji kriterij za izračun.
Hvala.
Amandman br. 5 istog Kluba zastupnika.
Amandman se odbija, naime na temelju odluke o načinu pružanja javne usluge davatelj usluge dužan je donijeti cjenik koji ovisno o kriteriju količine predanog otpada određuje jediničnu cijenu za preuzimanju 1 kg miješanog komunalnog otpada ili volumena spremnika. Cijena obvezne minimalne javne usluge određuje predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave svojom odlukom, osim toga, odredbom čl. 66 st. 2 toč. 2 i čl. 73. propisuje se i mogućnost predstavničkom tijelu da odredbi kriterije za umanjenje cijene javne usluge koji moraju poticati korisnika da odvojeno predaju biootpad, reciklabilni, komunalni otpad, glomazni otpad, opasni komunalni od miješanog komunalnog otpada.
Stoga nema razloga da se cijena obvezne minimalne javne usluge poveća manjim gospodarskim subjektima u odnosu na veće.
U ime kluba zastupnika poštovana zastupnica Nemet.
Zahvaljujem.
Tražimo glasanje i po ovom amandmanu i postavljamo pitanje da li zakonodavac smatra da je ispravno i pravedno da je cijena minimalne javne usluge jedinstvena za sve korisnike privrede, tj. za korisnike kategorije koji nisu kućanstvo. Minimalna javna usluga zahtijeva minimum sredstava koja su potrebna za rad sustava, što obuhvaća, naravno sve fiksne troškove. Ovakvom formulacijom zakona, zakonodavac bitno povećava račune manjim poduzetnicima i obrtnicima, dok smanjuje velikim poduzetnicima.
I amandman br. 6 zastupnika Josipa Đakića.
Amandman br. 6 se ne prihvaća.
Naime, ciljevi gospodarenja otpadom su se promijenili od 2007. g. kada je donešen prvi Plan gospodarenja otpadom RH. Danas se ciljevi odnose na količinu otpada koja se reciklira, a ne na sustav sakupljanja stoga više nema razloga da Fond ugovara i nadzire uslugu sakupljanja otpada, osim u sustavu povratne naknade, a posebno ne samo jednu vrstu posebne kategorije kako je ovdje u amandmanu predloženo, već je usluga sakupljanja sastavni dio obrade, odnosno recikliranja.
Isto tako, u vezi kontrole količine otpada, nadzor sakupljača je jednak kontroli obrađivača, odnosno reciklera, a ona uključuje ispunjavanje pratećih listova u kojima se upisuju podaci o vrsti, količini otpada, proizvođaču, prijevozniku, posredniku, sakupljaču i obrađivaču i tim, te vođenje očevidnika nastanka i tijeka otpada, tzv. ONTO sustav u kojem su podaci o tijeku otpada odnosno tko je od koga preuzeo i kome predao otpad, koliko i koju vrstu otpada. Dodatni nadzor podataka i razrada dodatnih obveza moguća je i kroz ugovor između Fonda i obrađivača odnosno reciklera.
Poštovani zastupnik Đakić.
Hvala lijepo državni tajniče.
Predloženim amandmanom želi se nadopuniti postojeća odredba čl. 97, radi transparentnosti i kontrola baš onoga o čemu ste sada na kraju govorili. S obzirom na sudske postupke koji se sada već vode protiv određenih subjekata koji su sami sebi pisali, vagali, dostavljali, obračunavali i podnosili Fondu za naplatu. Stoga ne možete me uvjeriti da ovaj prijedlog amandmana nije dobar i da nije, ne vodi transparentnosti i javnosti ovoga dijela te da sakupljanje bude odvojeno od obrade ili oporabe otpada. S time bi dobili transparentnost, kontrolu, dobili bi sve ono što je potrebno. Tražim glasovanje o ovog amandmanu.
Hvala lijepa. Hvala vam.

89

  • Konačni prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132
15.07.2021.
Konačni prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, drugo čitanje, P.Z.E. br. 132.
Predlagatelj je vlada. Rasprava je zaključena.
Amandmane su podnijeli zastupnik Josip Đakić, Klub zastupnika HDZ-a, Klub zastupnika IDS-a, zastupnica Sanja Udović i Klub zastupnika SDP-a.
Pregled vam je dostavljen elektroničkim putem, izjašnjavanje smo proveli, glasujemo sada o amandmanima koje predlagatelj ne prihvaća.
1. je zastupnice Sanje Udović, vlada ne prihvaća.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Nije dobio potreban broj glasova.
Amandman 2. Kluba zastupnika HDZ-a je prihvaćen, pa postaje dio konačnog prijedloga zakona.
Amandman br. 3. Kluba zastupnika SDP-a je povučen, ne moramo glasovati.
Amandman br. 4. Kluba zastupnika IDS-a vlada ne prihvaća, moramo glasovati.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Nije dobio potreban broj glasova.
Isti klub zastupnika 5. amandman, vlada ga ne prihvaća.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Nije dobio potreban broj glasova.
I 6. zastupnika Josipa Đakića vlada ne prihvaća.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Amandman nije dobio potreban broj glasova.
Sada prelazimo na glasovanje o Konačnom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Glasovalo je 120 zastupnika i zastupnica, 75 za, 2 suzdržana i 43 protiv, te je na taj način donesen Zakon o gospodarenju otpadom.
PDF