Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 7

PDF

57

  • Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, prvo čitanje, P.Z.E. br. 132
10.06.2021.
Poštovane zastupnice i poštovani zastupnici dobro jutro.
Prije nego što krenemo jedno podsjećanje, HS je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića jednoglasnom odlukom proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva kao trajan spomen na tu odluku 2008.g. na ulazu u HS postavljen je reljef sv. Josipa rad kipara Šime Bulasa. Evo započinjemo u mirnom, svetom tonu.
Izvolite kolegice Vidović Krišto.
Gospodine predsjedniče jako mi je drago da ste …/Govornica se ne razumije zbog najave./… na ova današnji veliki dan 333 godine uživamo zaštitništvo sv. Josipa, htjela sam vas zamoliti ako možemo odati počast svima onima koji su od 1687.do danas dali svoje živote za Hrvatsku državu.
Hvala vam lijepa na toj inicijativi, ali nemamo običaj, ima dosta datuma koji bismo mogli obilježavati i minutom šutnje, međutim znamo koje su prilike. Hvala vam na inicijativi, evo htio sam se samo podsjetiti nas sve ovdje i naše građane da je na današnji dan donešena ta odluka. Hvala vam lijepo svima.

Idemo dalje, dakle sada je na redu:

- Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, prvo čitanje, P.Z.E. br. 132

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika HS-a.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona. Raspravu su proveli Odbor za zaštitu okoliša i prirode i Odbor za zakonodavstvo.
Molio bih sada predstavnika predlagatelja da nam da dodatno obrazloženje. Pozdravljam ministra gospodarstva i održivog razvoja poštovanog kolegu Tomislava Ćorića i molim ga da se uvodno obrati.
Izvolite.
Poštovani predsjedniče HS-a g. Jandrokoviću, poštovane saborske zastupnice i zastupnici.
Prije svega zadovoljstvo mi je danas pred vama predstaviti Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom. Ovaj zakonski prijedlog definitivno je najkompleksniji zakonski akt koji je ministarstvo imalo priliku donijeti u proteklih nekoliko godina. Brojem primjedbi, intenzitetom rasprava koje se vode po pojedinim komponentama gospodarenja otpadom doista zaslužuje i biti predmetom vjerujem konstruktivne rasprave pred HS-om danas.
Dopustite da vam predstavim sam prijedlog zakona. Dakle, ključno uloga kružnog gospodarstva u ostvarenju ambicioznog cilja pretvaranje Europe u klimatski neutralnom kontinentu 2050.g. kao i smanjenje onečišćenja i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti zapravo su i razlozi odnosno baza za ovaj prijedlog zakona koji je danas pred vama.
Eksploatacija prirodnih sirovina se u posljednjih 50 godina ustostručila, iskorištavanje prirodnih resursa i prerade u materijale, goriva i hranu dovodi do približno polovine ukupnih emisija stakleničkih plinova i uzrokuje više od 90% gubitka biološke raznolikosti.
U Hrvatskoj ali i cijeloj Europi još uvijek smo previše linearni i ovisni o prirodnim resursima koji se prerađuju u proizvode te konačno odlažu kao otpad. U EU samo 12% materijala koji se upotrebljavaju u industriju dolazi do recikliranja.
Europski zeleni plan i novi Akcijski plan za kružno gospodarstvo predstavljaju okvirne planove ključnih europskih politika i mjera u području klime i okoliša, a čije je provođenje i zadatak ove generacije i za što je potrebna snažna sinergija sektorskih politika.
Strategija niskougljičnog razvoja RH, novi propisi iz područja klime dokumenti su koji usmjeravaju našu tranziciju prema klimatski neutralnom i resorno učinkovitom društvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja upravo zbog toga ide sa ovako ambicioznim u nekim momentima vrlo ambicioznim Zakonom o gospodarenju otpadom.
Novi Zakon o gospodarenju otpadom koji je danas predstavljamo dio je cilja Europskog zelenog plana, a prioritet je smanjenje i ponovna oporaba materijala pri recikliranju.
Provedba ovog zakona usko je vezana sa zakonodavnim prijedlozima i inicijative politika za održive proizvode i novih regulatornih okvira za baterije, otpadna vozila, smanjenje prekomjernog ambalažnog otpada i ostale. Ono što slijedi je vrlo intenzivno razdoblje u ovom području i promjene koje će utjecati na svakog od nas, a sve s ciljem da smanjimo količine otpada koje nastaju, ponovno ga oporabimo, recikliramo, a odlaganje svedemo na najmanju moguću mjeru.
Politika održivih proizvoda, poticaj kružnom dizajnu proizvoda kroz prioritet smanjenja i ponovno oporabe pri recikliranju uvodi model poslovanja koji će spriječiti štetni utjecaj na okoliš proizvoda te ojačati proširenu odgovornost proizvođača. Ovakva održiva politika proizvoda značajno smanjuje količinu otpada.
Međutim, kada se otpad ne može izbjeći njegova ekonomska vrijednost mora biti obnovljena, a njegov štetan utjecaj na okoliš i klimatske promjene minimizirana. Posebno se ističe jačanje tržište sekundarnih sirovina i nus proizvoda i to posebno sekundarnih sirovina sa obveznim sadržajem recikliranih materijala.
Donošenje Zakona o gospodarenju otpadom dio je usklađivanja s pravnom stečevinom EU koja je u području gospodarenja otpadom izmijenjena, dopunjena tijekom 2018.i 2019.g. kroz Direktive o otpadu, o ambalaži i ambalažnom otpadu, o odlagalištima otpada, otpadnim vozilima, baterijama, akumulatorima, električnoj i elektroničkoj opremi te o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.
Spomenute izmjene europskog zakonodavstva iz 2018. koje odnose na otpad donose više i zahtjevnije ciljeve koji su ugrađeni u ovaj zakonski prijedlog. Do 2015. najmanje 55% mase komunalnog otpada mora se oporabiti recikliranjem i pripremom za ponovnu oporabu. Do iste godine potrebno je reciklirati najmanje 65% mase ukupne otpadne ambalaže. Do 2030. pet boce trebaju sadržavati najmanje 30% reciklirane plastike. Do 2035. na odlagališta otpada treba odložiti najviše 10% mase ukupno proizvedenog komunalnog otpada iz 2025. Do 2035. Najmanje 65% mase komunalnog otpada mora se oporaviti recikliranjem i pripremom za ponovnu oporabu.
Plastika odnosno jednokratni plastični proizvodi naša su svakodnevica zbog svoje visoke funkcionalnosti i relativno niskog troška. Iako plastika ima korisnu ulogu u gospodarstvu i ključne promjene u mnogim sektorima zbog njezine sve veće uporabe i u proizvodima kraćeg životnog vijeka koji nisu osmišljeni za ponovnu uporabu ili isplativo recikliranje proizvodnja i obrasci potrošnje povezani s njome postaju sve neučinkovitnije ili …/nerazumljivo/… stoga se u kontekstu akcijskog plana za kružno gospodarstvo europske strategije za plastiku u kružnom gospodarstvu problem stalnog porasta nastanka plastičnog otpada i odlaganja plastičnog otpada u okoliš, posebno u morski okoliš mora riješiti kako bi se ostvario kružan životni ciklus plastike. U EU od 80 do 85% morskog otpada čini plastika pri čemu plastični predmeti za jednokratnu uporabu čine 50%, a predmeti povezani s ribolovom 27% ukupne količine otpada u moru. Plastični predmeti za jednokratnu uporabu uključuju čitav niz uobičajenih potrošačkih proizvoda koji se brzo troše i odbacuju nakon što se jednom upotrijebe, a u svrhu za koju su namijenjeni, rijetko se recikliraju i često bivaju odbačeni u okoliš kao otpad. Stoga su plastični proizvodi za jednokratnu uporabu i ribolovni alat koji sadržava plastiku posebno ozbiljan problem u kontekstu morskog otpada. Predstavljaju ozbiljnu opasnost za morske ekosustave, biološku raznolikost i zdravlje te nanose štetu djelatnostima kao što su turizam, ribarstvo i pomorski promet. S obzirom da su za dio plastičnih proizvoda za jednokratnu uporabu na raspolaganju odgovarajuće održivije odnosno okolišno prihvatljivije alternative ovim prijedlog zakona zabranjuje se stavljanje na tržište slijedećih jednokratnih proizvoda od plastike. To su štapići za uši, pribor za jelo, tanjuri, slamke, štapići za miješanje napitaka, štapići za balone te posude za hranu odnosno spremnici i čaše za napitke izrađene od ekspandiranog polistirena uključujući njihove čepove i poklopce. Određeni plastični proizvodi za jednokratnu uporabu završe u okolišu zbog neodgovarajućeg zbrinjavanja. Za te proizvode često nedostaju informacije o bitnim karakteristikama proizvoda ili odgovarajućem načinu zbrinjavanja otpada. Stoga takvi plastični proizvodi za jednokratnu uporabu moraju biti odgovarajuće i označeni, a oznaka sadržavati informacije za potrošače o prikladnim mogućnostima u pogledu gospodarenja otpadom za proizvod ili o tome koje načine zbrinjavanja otpada za taj proizvod treba izbjegavati, a u skladu s hijerarhijom.
Kada je riječ o plastičnim proizvodima za jednokratnu uporabu za koji nisu na raspolaganju odgovarajuće i održive alternative u skladu s načelom onečišćivač plaća. Uvode se programi proširene odgovornosti proizvođača za pokrivanje potrebnih troškova gospodarenjem ovih oblika otpada te troškova mjera za podizanje svijesti svih građana, a radi sprječavanja nastanka ovog otpada.
Potrebno je spomenuti i problem onečišćenja okoliša odbačenim plastičnim vrećicama za nošenje osobito u vodnim tijelima što ugrožava vodne ekosustave. Plastične vrećice za nošenje debljinom stjenke manjom od 50 mikrona tzv. lagane plastične vrećice za nošenje koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica za nošenje koje se troše, rjeđe se ponovno uporabljuju od debljih plastičnih vrećica za nošenje. Ove lagane plastične vrećice za nošenje zbog toga brže postaju otpad te se njima zbog njihove male mase češće onečišćuje okoliš otpadom. Trenutačne stope recikliranja laganih plastičnih vrećica za nošenje vrlo su niske te zbog toga niz praktičnih gospodarskih poteškoća u bliskoj budućnosti vjerojatno neće dosegnuti značajniju razinu samog recikliranja. U smislu smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje koje se trebaju poduzeti trebaju dovesti do održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica za nošenje i ne smiju uzrokovati ukupno povećanje proizvodne ambalaže, a mogu se uključivati ograničenja stavljanja na tržište poput zabrane.
Iako je u RH 2019. godine uvedena obveza naplate laganih plastičnih vrećica za nošenje na prodajnom mjestu roba ili proizvoda njihova potrošnja nije zadovoljavajuće umanjena. Podaci ukazuju n ukupni rast potrošnje plastičnih vrećica za nošenje u RH u 2019.-toj u usporedbi s 2018.-tom godinom. Iako je pad zabilježen u kategoriji laganih plastičnih vrećica za nošenje ipak je došlo do ukupnog povećanja potrošnje plastičnih vrećica, a što nije u skladu sa zadanim ciljem. Stoga se zabranom stavljanja na tržište laganih plastičnih vrećica za nošenje želi potaknuti korištenje debljih plastičnih vrećica, a radi sprječavanja nastajanja otpada i ponovne oporabe.
Osim spomenutih mjera koje su izazvale najveći interes javnosti, zakonom se uređuju i ostala pitanja gospodarenja otpadom pa tako vezano za dozvole za gospodarenje otpadom, a u odnosu na važeći Zakon o održivom gospodarenju otpadom za neke postupke oporabe kao i za postupak sakupljanja svih vrsta otpada umjesto dozvole za gospodarenje otpadom uvodi se upis u očevidnik koji vode nadležni županijski uredi čime se pojednostavljaju i ubrzavaju postupak ishođenja dokumenata potrebnih za postupanje s otpadom, primjerice biološka oporaba, energetska oporaba neopasnog otpada, oporaba otpadnog ulja radi proizvodnje biogoriva itd.
Nadalje, ovim zakonskom prijedlogom određuju se nadležnosti za vođenje evidencije i očevidnika za djelatnosti gospodarenja otpadom prema kojoj županjski uredi odnosno Grad Zagreb vode očevidnik sakupljača i oporabitelja, očevidnik nusproizvoda, evidencije prijevoznika, posrednika trgovaca i reciklažnih dvorišta i evidenciju centara ponovne uporabe. A ministarstvo vodi očevidnik ukidanja statusa otpada.
Ovim zakonom precizno se propisuje i javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada.
Kao što je poznato, tijekom izrade ovog prijedloga zakona u ožujku 2021.g. Ustavni sud RH donio je odluku, a vezano za zahtjev većeg broja stranaka za ocjenu suglasnosti Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom i Zakona o održivom gospodarenju otpadom s Ustavom RH, te je prijedlog zakona koji je danas pred vama u potpunosti usuglašen s odlukom ustavnog suda.
Nadalje, predloženim zakonom uvode se nove odredbe u centrima za ponovnu uporabu, što do sada nije bilo regulirano. Pojednostavljuje se postupak vođenja Očevidnika o nastajanju i tijeku, pripisuju se odnosno propisuju nadležnosti i uvjeti za gospodarenje otpadom iz rudarske industrije. Propisuje se da obveznici izrade Plana gospodarenja otpadom RH jesu RH odnosno županije odnosno Grad Zagreb, što je izmjena u odnosu na sadašnju obvezu koju su imale JLS. Regionalni pristup planiranju jedne od važnijih preporuka koje je Europska komisija uputila RH u svom Izvješću o provedbi Europskog zakonodavstva o otpadu iz 2018.g.. Istim izvješćem ocijenjena je i potreba za jačanjem ekonomskih instrumenata u gospodarenju otpadom, te se ovim prijedlogom propisuje obveza proizvođačima proizvoda u okviru proširene odgovornosti i načinu organiziranja sustava proširene odgovornosti proizvođača putem Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Određuju se posebne kategorije otpada za koje se propisuju posebni uvjeti gospodarenja odnosno plaćanje posebnih naknada. U cilju transparentnosti sustava uvode se i savjeti za potrebne kategorije otpada kako bi proizvođači koji plaćaju naknade i obrađivači koji otpad obrađuju pratili i analizirali mjere u sustavima posebnih kategorija otpada i na tržištu sekundarnih sirovina. Propisuju se ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom, prije svega poticajna naknada, naknada za odlaganje otpada, naknada zbog blizine odlagališta i naknada za korištenje odlagališta, povratna naknada i naknada gospodarenja otpadom u okviru proširene odgovornosti proizvođača. Smanjuje se broj odredbi u vezi prekograničkog prometa otpadom, određuje se sadržaj i nadležnost za informacijski sustav gospodarenja otpadom, propisuje se inspekcijski i upravni nadzor nad primjenom zakona, te prekršajne odredbe, prijelazne i završne odredbe.
Zaključno na sve navedeno, sukladno smjeru kojem težimo u budućnosti kroz integraciju kružnog gospodarstva i sektora gospodarenja otpadom. Sustav gospodarenja otpadom predložen ovim zakonom ima zadatak ispunjenja vrlo ambicioznih ciljeva u gospodarenju otpadom do 2035.g., a što sam prethodno imao priliku i navesti. Sprječavanje nastanka otpada i ponovna uporaba, jedan je od tih ciljeva. Povećanje recikliranja i smanjenje odlaganja otpada, poticanje inovativnih rješenja za proizvode i materijale, podizanje svijesti javnosti o važnosti sprječavanja nastanka otpada i ponovnoj uporabi materijala odnosno predmeta, te obnovi ekonomske vrijednosti otpada koji se ne može izbjeći.
Poštovane saborske zastupnice i zastupnici, s obzirom na značaj ove teme za sve naše građanke i građane, za jedinice lokalne i regionalne samouprave, u konačnici za cijelu RH, siguran sam da današnja rasprava koja će se voditi po pojedinim člancima ovog zakona će ići prije svega u smjeru da ovaj prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom omogući svima nama, kako na razini Vlade RH, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, županija odnosno gradova i općina, da u narednom razdoblju sustav gospodarenja otpadom u RH dodatno unaprijedimo, a sve s ciljem zaštite okoliša i bioraznolikosti u RH, povećanje ponovne uporabe recikliranja, ponovne uporabe materijala, dakle sve s ciljevima koji sami po sebi nose čišću ekološki i okolišno zaštićeniju RH.
Hvala vam lijepa na pozornosti.
Zahvaljujem ministru.
Možete ostati za govornicom s obzirom da idu repliku, a ima ih 21.
Prva je na redu kolegica Nikolić, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče sabora.
Poštovani ministre, ja bih se osvrnula na proces ukidanja statusa otpada. Naime, za ukidanje statusa otpada potrebno je priložiti hrpu dokumentacije i sam proces ukidanja je dugotrajan, znači traje mjesecima i zanima me što je tome uzrok, da li sporost administracije i komplicirani uvjeti ispunjavanja ili nestručnost konzultantskih firmi koje uslužno obavljaju taj posao i pri tome na njemu dobro i debelo zarađuju? I zanima me zašto je sad nakon što ste odbili, prošle godine odbili naš prijedlog Zakona o zabrani stavljanja u promet plastičnih vrećica i jednokratne ambalaže, ali sad ste je uglavili u ovaj prijedlog zakona, zašto ste naš odbili, ali sad ste eto ipak odlučili naknadno pameću da je to bila dobra stvar i sad ste ga uglavili u prijedlog?
Izvolite odgovor.
Poštovana saborska zastupnice, dopustite da ne komentiram rad konzultanata u kontekstu rješavanja ovih pitanja.
A što se tiče ovog prijedloga zakona držimo da ovakav prijedlog zakona danas 2021.g. predstavlja prije svega dobar i adekvatan smjer kojim RH treba ići. On ne predstavlja populističku težnju jedne političke opcije kao što je to predstavljao vaš prijedlog zakona prije 2.g. ako se ne varam, 2019. je to bilo. Jednostavno, ovo je trenutak u kojem rješavamo sva pitanja vezano s gospodarenjem otpadom, a ne samo jedno kako ste vi tada, a vjerojatno vizavi ideje da se približite biračima htjeli učiniti. Hvala lijepa.
Idemo na 2. repliku, kolegica Nađ izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče HS.
Poštovani ministre Ćoriću, kao što znate goleme količine plastičnih vrećica završavaju u rijekama, Jadranskom moru i u okolišu. Stoga predlažem da u ovom zakonu zabranite sve vrećice, ne samo ove lagane plastične vrećice, znači sve jednokratne vrećice kako bi zapravo ostvarili, kao što ste rekli, ambiciozne ciljeve, a zapravo cilj nama treba biti zaštita zdravlja ljudi, životinja i čist okoliš. Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa poštovana zastupnice Nađ. Moram priznati da smo na razini Ministarstva analizirali sve tri kategorije, dakle i vrećice manje od 15 mikrona, kao i ove veće, višekratne. Ono što se zapravo u konačnici postavlja kao teza je da za nošenje, odnosno prijenos nekih oblika proizvoda u kontekstu ovih najmanjih vrećica još uvijek ne postoj adekvatna alternativa, a ono što svakako treba upozoriti je činjenica da kod ovih velikih višekratnih vrećica imamo znatno, prije svega veću njihovu dulju trajnost s jedne strane i s druge strane nemamo problem toliko izražen kao kod vrećica od 15 do 50 mikrona, koje su u najvećoj uporabi.
Ono što valja istaknuti da EU direktiva ne ide u smjeru potpune zabrane, kao što znate, već je, prijedlozi su išli, odnosno zakonodavna aktivnost na razini EU je u cilju smanjenja .../Govornik se ne razumije./... .../Upadica: Hvala./... međutim nismo to postigli uvođenjem naplate.
Hvala lijepa. Kolega Kirin, izvolite.
Poštovani predsjedniče, poštovani ministre, prijedlog Zakona se predlaže radi usklađivanja važećeg zakona sa pravnom stečevinom EU. Slijedom direktive određuju se novi viši ciljevi korištenja i recikliranja otpada do 2035. i korištenja vrijednih sastojaka kao dio kružnog gospodarstva. Ovdje ću spomenuti obvezu RH radi zbrinjavanja našeg nuklearnog otpada i lokacija je određena Trgovska gora i Čerkezovac, to je bivše vojno skladište koje je u pripremi i otpad će biti zbrinut po propisanim standardima. Da li je sa predstavnicima jedinica lokalne samouprave razgovarano i da li im je objašnjeno da je to naša obveza i potreba jer je to i pogranično područje?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa g. Kirin na vašoj replici. Dakle sa jedinicom lokalne samouprave, riječ je Dvoru na Uni, načelnikom Dvora na Uni, kontinuirano se komunicira još od zapravo 2017. odnosno 2018. g.
Naravno da prema idejama zbrinjavanja odnosno skladištenja nisko i srednje radioaktivnog otpada uvijek postoji otklon i na razini naših stanovnika u tom području, ali isto tako i prekogranično, međutim držimo da jedan takav objekt gdje god da se gradio mora udovoljavati najvišim ekološkim i sigurnosnim prije svega, standardima i sigurni smo da ćemo u narednom razdoblju pokazati da će to biti takao.
Hvala vam lijepo.
Kolegice Benčić, izvolite.
Zahvaljujem se, poštovani ministre.
Da, ovaj Zakon svakako predstavlja u jednom dijelu iskorak, a to je svakako dio koji se tiče zabrane stavljanja na tržište jednokratne odnosno vrlo sada malog dijela jednokratnih proizvoda od plastike. Nama se čini da bi bilo važno da se u zakonu već sada propiše, propišu cut off datumi za druge vrste proizvoda od jednokratne plastike kako bi se proizvođači mogli na vrijeme pripremiti i transformirati svoju proizvodnju na nešto drugo. Posebno vaš želimo pitati, da li ste predvidjeli i da li namjeravate predvidjeti grant sheme bilo iz EU fondova, bilo iz nacionalnog proračuna, koje će omogućiti proizvođačima koji su do sada proizvodili primjerice, plastične vrećice koje se zabranjuju, da se transformiraju i da ne izgubimo radna mjesta jer zelena tranzicija mora biti i pravedna tranzicija.
Hvala. Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa saborska zastupnice Benčić.
Prvi dio vašeg prijedloga držim konstruktivnim, međutim u ovom trenutku dosta će biti teško s obzirom na širinu jednokratnih proizvoda od plastike odnosno njihovu brojnost. Bilo bi dosta teško odrediti konkretne proizvode koji u nekom cut offu, kako ste rekli, bili izašli iz uporabe, međutim to u narednom razdoblju, o tome možemo promišljati.
Što se tiče grant shema odnosno naše reakcije u kontekstu zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, 30.5. je završio natječaj u vrijednosti 1,1 milijarda kuna koja je upravo omogućio hrvatskim firmama povećanje proizvodnih kapaciteta, uvođenje novih tehnologija i upravo je to ono što smo komunicirali u samom početku izrade ovog Zakona, negdje prije godinu i par mjeseci, proizvođačima ovog tipa plastičnih vrećica, tako da vjerujem da smo upravo učinili ovo što ste vi kroz svoju repliku zapravo i naglasili da bi bilo potrebno.
Kolegice Juričev-Martinčev, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Ovaj Zakon između ostalog propisuje i određuje strukturu cijena javne usluge, koja se kako Zakon nalaže, sastoji od cijene za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijenu obvezne minimalne javne usluge. Nadalje, ta cijena se razlikuje, odnosno propisuje jedinstvenu cijenu za kategoriju kućanstva i ona koja to nisu. Znači u toj kategoriji, odnosno tamo gdje nisu kućanstva, u istu kategoriju spadaju i mali iznajmljivači i hoteli i bolnice i crkve i optičarske radnje, itd.
Hoćete molim vas, pomoći, našim gradovima i općinama sada u odgovoru kako bi ta cijena bila što pravednija. Što je njima činiti kako bi zaista ta jedinstvena cijena, kako zakon propisuje bila različita s obzirom na djelatnost koju obavljaju.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa poštovana zastupnice Juričev-Marinčev.
Kao što znate upravo vaše pitanje bilo je adresirano s različitih strana prema Ustavnom sudu RH upravo propitujući ustavnost pojedinih odredbi naše uredbe od prije godinu, godinu i nešto dana. S jedne strane imamo one koji žele da se naplata otpada vrši sukladno otpadu koji se stavlja u kantu, dakle da varijabilni dio bude jedini zastupljen, s druge strane imamo jedinice lokalne samouprave i one koji u njima imaju odgovornost da sustav funkcionira, koji su zapravo tražili da im se prilagodimo i omogućimo fiksni dio. Ministarstvo je i tada i sada išlo srednjim putom, jasno imajući na umu činjenicu da ne možemo svima udovoljiti.
Dakle, fiksni dio treba odražavati onaj dio usluge koji mora biti garantiran, a sve ostalo treba biti varijabilni dio koji će stimulirati naše građanke i građane da odvajaju i tako preuzmu odgovornost za čisti okoliš, skupa sa svima nama.
Kolegice Udović, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre.
Evo ovo izvješće o provedenom savjetovanju koje prati prijedlog ovog zakona zapravo nije izrađeno sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama jer od ukupno zaprimljenih 1721 primjedbu i komentara za 848 je napisano da ne postoji odgovor, a 108 da su primljeni na znanje. Zapravo to nije nešto što predviđa zakona niti je u skladu sa zakonom.
Stoga zapravo smatram da se ne radi o zakonitom prijedlogu zakona i da je potrebno da se izvješće izradi u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama kako i Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom bio predložen sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama kao i Poslovniku HS-a.
Ignoriranjem 956 primjedbi i komentara zainteresirane javnosti moram kao saborska zastupnica reagirati i tražiti zaštitu od Povjerenika za informiranje.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa.
Možete skinuti masku kad govorite.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem na replici, poštovana saborska zastupnice Udović.
Vaše pravo je da reagirati i da tražite zaštitu, vaše pravo je da i promišljate o tome da je ova procedura bila nezakonska kako ste rekli i to sve je krivo, ali to je vaš problem, a ne nas kao predlagatelja ovog zakona.
Hvala lijepa.
Kolegice Petir, izvolite.
Hvala predsjedniče.
Poštovani g. ministre.
Zakonodavni okvir EU u području zaštite okoliša mogli bi reći …/Upadica predsjednik: Kolegice i kolege molim vas malo tiše./… u svijetu u tom smislu su i ciljevi poprilično ambiciozni, ovaj zakon prati te ambiciozne ciljeve. Da bi ih mogli ostvariti osim naravno promjene ponašanje za što je potrebna i edukacija, potrebna su i značajna financijska sredstva, ali potrebno je provesti i jednu pravednu zelenu tranziciju našeg gospodarstva.
U tom smislu već ste i sami rekli da je ministarstvo počelo poduzimati određene mjere i raspisalo natječaje kako bi pomoglo gospodarstvenicima u promjeni tehnologija koje bi bile više prijateljski raspoložene prema okolišu, pa me u tom smislu zanima što ministarstvo poduzima i što planira poduzeti u smislu zelene tranzicije?
Samo bih se referirala na pitanje zbrinjavanja radioaktivnog otpada, smatram da to pitanje treba rješavati u dijalogu sa Slovenijom i da u Hrvatskoj ne treba graditi odlagalište nuklearnog otpada.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Poštovana zastupnice Petir.
Razumijem vašu zabrinutost zbog izgradnje jednog takvog postrojenja, međutim RH je nužna zbrinuti odnosno odgovorna i dužna zbrinuti nisko i srednje radioaktivni otpad i od te odgovornosti ne možemo pobjeći.
Što se tiče naših aktivnosti u proteklom razdoblju, a vezanih uz područje gospodarenja otpadom za područje iz gospodarenja otpadom u proteklih nekoliko godina ugovoreno je ukupno 4 milijarde kuna, pri čemu je taj iznos utrošen u različitim smjerovima. Izdvojit ću informativne izobrazbe aktivnosti koje su postigle pun pogodak u kontekstu informiranja i edukacije naših građana. Tu smo među našim najmlađima dobili najveće saveznike odvajanja otpada u izgradnju reciklažnih dvorišta odnosno nabavku mobilnih jedinica utrošili smo 444 milijuna kuna, u izgradnju sortirnica …/Upadica predsjednik: Hvala./… utrošit ćemo 175 milijuna kuna itd. dakle itekako mislimo na to.
Hvala lijepo.
Kolega Škoro, izvolite.
Hvala vam g. predsjedniče.
Poštovani g. ministre.
Mi ovim zakonom javnost još jedanput upozoravamo da su resursi ograničeni, ratovi se nisu vodili zbog resursa nego zbog raspodjele jel tako, znači moramo i to i sami kažete, promijeniti zakon. Često ste koristili riječ ambiciozan pridjev, ja ne znam kako tumačite da je ovo ambiciozno ako je vrlo jasno i EU to traži od nas da mi povećavamo ciljeve u sferi prikupljanja i recikliranja.
Naime, naš Plan gospodarenja otpadom predviđa do 2022.g. 60%, a vi ovim zakonom smanjujete to na 55% do 2025.g. Što je po vama tu ambiciozno?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo g. zastupniče Škoro na vašoj replici. Ja ću vas samo kratko upoznat s podacima. 2012.-2015., rast odvojenog prikupljanja otpada bi je 1%-tni bod, a smanjenje odlaganja 3%-tna boda. 2016.-2019., to je zadnja godina za koje imamo potpune podatke, rast odvojenog prikupljenog otpada bio je 11%-tnih bodova, a smanjenje odlaganja 18%-tnih bodova, dakle učinili smo ogroman iskorak i bili smo ambiciozni, posebice u razdoblju 2017.-2019. i 2020. vidjet ćemo temeljem podataka koji će biti gotovi u zadnjem kvartalu ove godine.
Ambiciozno je zato što je uz to ambiciozno i realno, a onaj tko je pisao Plan gospodarenja otpadom 2017.g. koji vam je pripremao ovo pitanje odnosno ovu repliku bio je jednostavno nerealan, to je odgovor na vaše pitanje.
Kolega Begonja, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče.
Poštovani ministre.
U prijedlogu zakona od čl. 27. do 48. uređuje se pitanje djelatnosti gospodarenja otpadom. Mene zanima uloga općine i grada u procesu izdavanja dozvola za prikupljanje, skladištenje, termičku obradu, spaljivanje i suspaljivanje opasnog otpada.
Naime, ne tako davno Grad Drniš je morao pokrenuti tri sudska spora da bi se takve dozvole jednoj pravnoj osobi i to ne jedna nego tri dozvole, poništile. Dakle, na koji način jedinica lokalne samouprave može utjecati na postupak izdavanja dozvola za gospodarenje opasnim otpadom jer su razne vapnare i cementare dobivale dozvole za gospodarenje takvim otpadom što je na Upravnom sudu poništeno.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa gospodine saborski zastupniče Begonja na vašoj replici.
Ovo konkretno pitanje odnosi se na spor između grada Drniša i pravne osobe koja funkcionira ako se ne varam na teritoriju grada Drniša odnosno čitavog višegodišnjeg procesa koji se vodio prvo na razini grad ta osoba, a onda se je prenio i na nacionalnu razinu. Jedinica lokalne samouprave u svakoj fazi, a prije svega u kontekstu procjene utjecaja na okoliš jednog ovakvog postrojenja uvijek može sudjelovati i sudjeluje u konačnici svojim dionicima odnosno sudionicima u samom povjerenstvu. I to je najbolji mogući način za svaki objekt pa i za objekte odnosno postrojenja koja se bave gospodarenjem otpadom. Tu smo posebno obazrivi.
Hvala.
Kolega Lenart, izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre, pred nama je još jedan reciklirani Zakon o otpadu, a o ozbiljnosti predlagatelja zakona dovoljno govori činjenica da je na primjedbe iz e-savjetovanja odgovoreno nakon 5 mjeseci od završetka javne rasprave te nakon što je stavljen i podržan na Vladu i 2 dana prije nego što je stavljen u raspravu. Iz ovoga se može zaključiti da se ne želi javnosti odgovoriti na pitanja vezano za ovaj zakon ili se možda nešto sakriva i taji od javnosti što javnost ne bi trebala znati. Vjerojatno je javnost imala puno dobrih prijedloga koji su se mogli implementirati u ovaj zakon. Iz ovoga vidim da očito niste spremni poslušati ono što vam hrvatski narod želi reći.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa saborski zastupniče Lenart, iz ovog je jedino jasno da vi niste pročitali zakonske prijedloge. A da ste čitali te primjedbe o kojima govorite znali bi da je 1000 primjedbi odnosno oko 70% išlo po istom principu, nekih 300 ili 400 njih u smjeru da se ne zabrane jednokratne plastične vrećice, jedno 400 njih da se zabrane svi tipovi jednokratnih plastičnih vrećica, a jedno 250 njih ili 300, možda ću pogriješiti da se da moratorij na zabranu jednokratnih plastičnih vrećica, a još jedno 300 da se zabrane svi plastični jednokratni proizvodi. Dakle to je tip primjedbi o kojima je riječ. U pravilu su dolazile iz vrlo sličnih izvora i u kontekstu naših odgovora vjerujem da smo postupili u dobroj vjeri, a u konačnici ovaj prijedlog zakona jasno govori koja je naša intencija. Ona je zaštita okoliša prije svega.
Sada je na redu kolegica Mrak Taritaš, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre, do sad nam se zakon zvao Zakon o održivom gospodarenju otpadu, sad je gospodarenje otpadom ovo održivo se očito po putu negdje izgubilo pa će biti zanimljivo vidjeti gdje se to izgubilo i zašto ste se odlučili za drugi naziv, ali to nije bilo suština moje replike odnosno mog pitanja.
Dakle, novina koja je u ovom zakonu je otpad iz rudarske industrije. Dakle, u ovom zakonu sad i definiramo posebnu, posebnu glavu imamo otpad koji nastaje iz rudarske industrije, ali otpad koji nastaje eksploatacijom mineralnih sirovina i dalje ostaje u onom jednom drugom zakonu, dakle ono što nastaje i eksploatacijom, ono što nastaje istraživanjem i svim ostalim. Zadnji slučaj koji smo imali poplave koja je bila na Požeštini je uzrokovala baš jalovina od eksploatacijskog polja koje nije bilo sanirano, pa je moje pitanje zašto ste se taj otpad koji je imati u dva zakona, zašto se niste odlučili to imati u jednom zakonu …/Upadica: Hvala./… u jednom zakonu to definirati.
Izvolite odgovor.
Pa zato što znate i sami da je taj otpad, da je to uvijek granično pitanje između sektora rudarstva jel i Zakona o gospodarenju otpadom i u zakonskom smjeru ostali smo na toj tamo strani. Dakle, taj dualitet kao takav bi iz naše perspektive bio i nepotreban, barem je struka na razini ministarstva to tako rekla.
Što se tiče ove prve opaske o održivosti, održivost je izašla iz imena odnosno naziva zakona, ali je ušla u naziv ministarstva pa držimo da smo na taj način pokrili puno širi spektar tema.
Hvala.
Sada će replicirati kolegica Puljak, izvolite.
Zahvaljujem.
Evo iskoristit ću ovu priliku za početak da pozovem da evo u saboru počnemo odvojeno prikupljati otpad pa umjesto kutija samo za papir da uvedemo i kutije za plastiku obzirom da iz restorana dosta plastike proizvodimo jel.
Al evo pitanje za ministra, dakle zakon podrazumijeva samo dvije kategorije korisnika, kućanstva i ne kućanstva. U kategoriju ne kućanstva tako spadaju npr. Molov Split i recimo baka Mara koja iznajmljuje dva kreveta. Dakle, izjednačavanje svih korisnika koji su kućanstvo po fiksnom dijelu cijene i svih korisnika koji su ne kućanstvo direktno je u suprotnosti sa načelom onečišćavač plaća. Potrebno je evo bilo omogućiti to da se razviju različite kategorije tih poslovnih ili ne kućanstava, da se uzme u obzir pretpostavljena generacija otpada u ovisnosti o djelatnosti, veličini itd.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa poštovana saborska zastupnice Puljak i apsolutno podržavam vašu inicijativu za povećanjem odvajanja. Gospodine predsjedniče sabora ako se može nešto učiniti na tu temu bilo bi sjajno.
Što se tiče koncepta onečišćivač plaća on je apsolutno inkorporiran u sve stavke ovoga zakona. Pa i konkretan primjer koji ste naveli zapravo iz naše perspektive ga podržava. Dakle, nama je sasvim svejedno u ministarstvu o kojoj veličini pravne osobe se radi jer ovaj prvi primjer koji ste naveli čini mi se Molo Split može odvajati 100% otpada na razini svog funkcioniranja, a pansion gospođe Mare koji ste isto tako naveli može učiniti potpuno suprotno. Onečišćivač plaća ih stavlja u ravne. Međutim, mi smo neovisno o tome dali jedinicama lokalne samouprave mogućnost da uspostave iznimke koje same po sebi omogućavaju da se oni diferenciraju.
Hvala.
I najavljujem da će tajništvo dobiti zaista zadatak da se poradi na dodatnom odvajanju otpada, papir odvajamo, ali ne vidim razlog zašto ne bismo i ove druge stvari, tako da hvala na inicijativi.
Kolega Zekanović, izvolite.
Poštovani predsjedniče, poštovani ministre.
Evo ja ću malo o istoj temi kao što je kolegica rekla, dakle ne radi se samo o HS, radi se o ministarstvima. S obzira na korona mjere svi se hrane ne više u restoranu nego se hrane u svojim uredima. Radi se o tonama i tonama, tisućama tona otpada koji se ne razvrstava, radi se o stiroporskoj posudi, radi se o vrećici, radi se o jednokratnom priboru i smatram da od glave riba smrdi i da bi trebalo krenuti stvarno znači od ministarstava i od HS da pokažemo primjerom kako se to radi, a sve ovo ostalo je trla baba lan.
Evo još jedna napomena odnosno pitanje. S obzirom da u najrazvijenijim zemljama svijeta se jako mnogo ulaže u razvrstavanje otpada od strane umjetne inteligencije, naročito napreduje SAD, Kina, Norveška, je li se ministarstvo s tim pozabavilo jer je tu budućnost, dakle da će umjetna inteligencija odnosno roboti sutra razvrstavati otpad iznimno kvalitetno i efikasno?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa, prije svega saborski zastupniče Zekanović ovaj drugi dio replike je doista futurističi, međutim mi se ovim zakonom prije svega bavimo ljudima odnosno našom aktivnošću po pitanju svih segmenata gospodarenja otpadom. Doista u jednom trenutku, ali na razini ovih viših razina doći će i do uporabe tehnologije i dan danas odnosno već sada dolazi na razini sortirnice odnosno centara za gospodarenje otpadom, umjetna inteligencija će sigurno tu pronaći svoje mjesto.
Što se tiče ovog prvog dijela vaše primjedbe odnosno ideje o tome da na razini ministarstava odnosno općenito u sustavu je tijekom covid krize došlo do povećanja odnosno tisuća i tisuća tona, kako ste rekli, otpada u vrećicama, u razno raznim vrstama ambalaže, pa upravo smo to riješili. Dakle, kako smo rekli je li, ne znam vrlo često pričamo o nekim stvarima, a zapravo one nemaju pojavni oblik. Evo to je to, to će sve bit zabranjeno ovim zakonom, dakle plastični tanjuri, upravo ove, upravo ove kutije koje ste rekli. Riješili smo problem.
Hvala.
Moram, moram, moram pustiti sad ministra, pokažite ajde zbog građana da se vidi što će sve biti zabranjeno.
Dakle, kako smo rekli, slamke, čaše, sve. Dakle, ja sam siguran nakon što ovaj zakon stupi i vi ga svi podržite, to nam je važno, da o tome više nećemo morat pričati.
Hvala vam.
Kolega Miletić, izvolite.
Poštovani predsjedniče HS g. Jandrokoviću, poštovani ministre zajedno sa suradnicima.
Ministre, imam konkretno pitanje.
Zašto se tolerira JLS-ovima, konkretno Primorsko-goranska županija i Istarska županija da i dalje se ne odvaja biorazgradivi komunalni otpad iako to zakon baš jasno nalaže?
Želi li se time možda sačuvati centre za gospodarenje otpadom?
Ministre, imamo studiju koju je radila tvrtka TRAVEN, sadašnjeg direktora EKOPLUS-a koja jasno piše, dakle ta studija je napisala, direktor EKOPLUS-a, kaže ako odvojimo bio otpad Marišćina više ne može raditi. Kontradikcijo evo, pa vas molim vaš komentar za hrvatsku javnost.
Malo mi je tajnik nezadovoljan, niste ga pozdravili. …/Smijeh/…
Izvolite ministre.
Prije svega zahvaljujem se poštovani zastupniče Miletiću na vašoj, na vašoj primjedbi.
Odgovornost JLS-ova na području Primorsko-goranske županije je pitanje koje zaslužuje posebnu raspravu po ovom pitanju. gđa. Udović je ovdje, pa bi se ona mogla referirati upravo na ovaj segment o kojem govorite jer je kao što znate općina Viškovo jedan od suvlasnika centra za gospodarenje otpadom.
Ono što ne stoji je da bi se odvajanjem biorazgradivog otpada dovelo u pitanje funkcioniranje centra za gospodarenje otpadom jer u ovom trenutku niti u jednom segmentu otpada nismo ni blizu 100%-tnom odvajanju, dakle uvijek bi preostalo u onom miješanom komunalno dovoljna komponenta koja bi omogućila mikrobiološke procese i sve ono što vjerojatno piše u toj studiji o kojoj govorite. Dakle, nije kontradikcija sama po sebi jel, ne znam tko je pisao, nisam dobro čuo studio, ali dakle logika je ova koju sam vam pokušao pokazati.
Hvala lijepa.
Kolegice Borić, izvolite.
Poštovani predsjedniče sabora, poštovani ministre sa suradnicima.
Govorili ste nam uvodno dakako kako je izuzetno važno poticati inovativna rješenja, pa ne bih se ni ograničila, evo gotovo se nikada i ni u čemu ne slažem s g. Zekanovićem, ali ako govorimo o inovativnim rješenjima možda trebamo pustiti na volju i da su nam to rješenja, a ne npr. da još uvijek recimo u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom Babina Gora se koristi 50.g. stara tehnologija i da je se dakle samo melje i zakopava. I kao što sami znate Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave je upravo zaustavila taj projekt, upravo i ne samo oko javne nabave. Znate li što je sa Babinom Gorom budući da su nam ugrožena onda i sredstva EU koje su dobila ako radimo dakle na inovativan način, kako se moglo dogoditi da 32 stranice opisa tehničkih i drugim propusta?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Poštovana zastupnice Borić, prije svega hvala na vašoj replici. Složit ću se s njezinom prvom rečenicom, inovativna rješenja su ona za kojima trebamo i želimo ići u narednom razdoblju. I Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja kroz svoje natječaje kojima potiče različite segmente funkcioniranja ekonomije, pa i kružnog gospodarstva i gospodarenje otpadom će ići u tom smjeru. To je ovaj dio u kojem se slažemo, sve ostalo što ste rekli jednostavno nije istina. Dakle, ne melje se samo otpad u tehnologiji Babine Gore i to nije istina i vi to vjerojatno znate da nije istina.
Taj postupak je zastao prije svega zbog cijena koje su izražene u samom natječaju i nastavit će se i u tom kontekstu nemam što dalje za dodati.
Kolegice Zmajić, izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani ministre novim Zakonom o gospodarenju otpada jedan od ciljeva je nastavak izgradnje centara za gospodarenje otpadom. Regionalni centar za gospodarenje otpadom Šagulja sa sjedištem u Slavonskom Brodu izradio je studiju izvodivosti za izgradnju centra za gospodarenje otpadom, a u izradi je i druga projektna dokumentacija. Vrijednost projekta izgradnje centra je oko 480 miliona kuna. Možete li mi dati informaciju gdje se planiraju osigurati financijska sredstva za izgradnju centra koja su trenutno u postupku ishođena projektne dokumentacije kao što je centar Šagulja.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa.
Dakle, u referentnom razdoblju 2014.-2020. godina sredstva za izgradnju centara onih koja su izgrađena odnosno koji se trenutno grade, a trenutno su fazi granje 2 Bikarac i kao što znate Biljane Donje, iznalaze se prije svega u financijskoj omotnici odnosno operativnom programu Konkurentnost i kohezija. Mi namjeravamo sufinanciranje centara ponovno poticati upravo iz tog dijela operativnog programa u onoj mjeru u kojoj to bude moguće. Ono što svakako želim istaknuti i to je u pravilu izazov s kojim se trebaju suočiti vlasnici, a to su najčešće županije, jednim dijelom i jedinice lokalne samouprave je sporost u realizaciji centara i to je ono što treba unaprediti. Mi ćemo centre morati izgraditi jer sustav odvajanja niti ovaj, niti onaj unaprijeđeni teško da će nam omogućiti da 100% količina koje postoje na kućnom pragu se odvoje. To se nigdje nikad nije dogodilo …/Upadica: Hvala./… i neće se moći dogoditi ni u Hrvatskoj.
Kolega Borić, izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovani ministre cijena koju će plaćati korisnik usluga komunalnih društava ili cijena zbrinjavanja otpada po meni je jedna od najvažnijih poruka koju treba poslati ovaj zakon. Vidimo da se puno ne govori o tome znači da je više-manje to dobro riješeno ali želim vas pitati. Miješani komunalni otpad pokrivala je znači ovaj varijabilni dio cijene i njegovo zbrinjavanje. Sada imamo ovaj fiksni dio tj. minimalnu javnu uslugu koja je do sada pokrivala apsolutno sve posebne kategorije i tu smo imali najveći trošak kao komunalna društva. I ja sad pitam, što čini država kroz ovaj zakon da nam pomogne tj. da to zbrinjavanje posebnih kategorija stakla, papira, ne znam kartona itd. bude manji trošak komunalnim društvima i da se taj trošak onda kroz tu minimalnu javnu uslugu ne prelije na naše građane. Što će država učiniti da li putem fonda ili ministarstva, a kroz odredbe koje predviđa ovaj zakon?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepa.
Dakle, jasno nam je da su posebne kategorije otpada zamišljene kao sirovinske baze za daljnju oporabu odnosno proizvodnju novih proizvoda. Država će učiniti to da će proširiti bazu na razini oporabe. Na razini Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost otvoren je poziv za iskaz interesa upravo u smjeru povećanja oporebne posebnih kategorija odnosno različitih kategorija otpada, a sve s ciljem da ovaj otpad koji prikupljate vi na jedinici lokalne, na razini lokalne samouprave u posebnim kategorijama pronađe svoje tržište i na taj način vama, pa onda neposredno i vašim građankama i građanima na njihovim računima ne bude trošak. To je ideja. S druge strane druga ideja je da sufinanciramo upravo izgradnju na toj razini, na razini oporabe kako bi jedinice lokalne samouprave u kontekstu sortiranja, a kasnije oporabe jel dovele se u situaciju da onog dijela koji trebaju plaćati …/Upadica: Hvala./… a trenutno je tržište plastike problematično bude što je moguće manje.
Kolega Đakić, izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi ministre, državni tajniče, ravnateljice, pa evo ogromni korak je napravljen u zbrinjavanju i zaštiti okoliša kao i gospodarenju otpadom. Vjerujem da i novi ciljevi koji su postavljeni ovim zakon će bit doprinijeti i odvajanju i recikliranju otpada. Meni ostaje samo nepoznanica zašto i skupljanje nije definirano kao posebno u ovom zakonu kako bi se upotpunilo sve ovo dobro što je učinjeno. Mislim da bi iz ovih odvajanja i recikliranja strateški ciljevi koji su definirani zakonom koliko treba skupiti od 65 do 85% raznih količina otpada, to su dobre zamisli do 2035. godine i naravno da će oni sigurno proizvesti nove proizvode, sirovine, ali jednako tako i energiju koja se može dobiti iz otpada. Pa stoga vas molim da mi rečete samo još ovo skupljanje gdje je.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa saborski zastupniče Đakiću. Apsolutno dijelim vašu tezu da je sakupljanje odnosno segment sakupljača neizostavan i neizmjerno bitan u samoj hijerarhiji i općenito u kontekstu stavljanja posebnih kategorija otpada na stranu i iz njih kreiranje sirovinske baze za oporabu. Ono što ovim prijedlogom zakona nismo htjeli učiniti, a do sada je bila praksa je da država odnosno Fond za zaštitu okoliša ulazi u tržišnu igru između sakupljača i oporabitelja i dodatno stvara u toj utakmici nove momente koji bi mogli onemogućiti njezin razvoj. To samo po sebi nosi izazov jer između sakupljača i oporabitelja zapravo treba doći do poklapanja ponude i potražnje za sirovinskom bazom. Držimo da će to neupitno s obzirom na nevelik broj i sakupljača i oporabitelja zapravo u konačnici i biti slučaj.
Kolegice Jelkovac, izvolite.
Hvala lijepa predsjedniče.
Poštovani ministre, pa već duže vremena pripremamo se za ovu zelenu tranziciju gospodarenja otpadom i sigurno da su naši građani već u velikoj mjeri pripremljeni što se tiče onog što trebaju znati u vezi toga. Međutim da bismo ostvarili ove ciljeve koje smo si postavili do roka do kojeg smo si postavili sigurno je da ih moramo motivirati jer oni su vrlo važan segment u cijeloj ovoj priči. I mislim da je najvažnije da cijena bude adekvatna zbrinjavanja otpada jer naše građane brine da li će se prelaskom na ovo novo zbrinjavanja otpada uvelike povećati cijena za njih same. Tako da mislim da o tome treba voditi računa jer ako ih motiviramo oni će sigurno razdvajati otpad, a motivacija je sigurno što niža cijena, tako da se svi ovi troškovi zbrinjavanja otpada od ulaganja u sama odlagališta itd., ne preliju previše i na naše sugrađane.
Isto tako samo bih predložila da se tekstilni otpad posebno …/Upadica predsjednik: Hvala./… sakuplja jer ga ima podosta.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa, poštovana saborska zastupnice Jelkovac.
Dakle, naša ideja odnosno smjer je jasan, na svima nama pa i na našim građankama i građanima je odgovornost za okoliš oko nas i ovom problemu opterećenja cijenom odgovornih jednostavno možemo doskočiti tako da cijenom opteretimo neodgovorne. Najveći dio naših građanki i građana i u ovom trenutku odvaja, selektira otpad na kućnom pragu i šalje ga u posebnim smjerovima ovisno o kantama koje su im na raspolaganju odnosno spremnicima. Postoje oni koji to ne čine, upravo mogućnost da se cijena komunalne usluge definira kroz fiksni i varijabilni dio ostavlja prostor, ali daje odgovornost jedinicama lokalne samouprave i njihovim nositeljima da one koji su neodgovorni prema nama danas, našem okolišu i budućnosti sutra za to u konačnici i kazne, da odgovorne da nagrade nižom cijenom.
Hvala.
Kolegice Orešković, izvolite.
Hvala.
Uvaženi ministre.
Naravno da pozdravljam sve napore koji idu za tim da bolje gospodarimo otpadom koji nastaje iz upotrebe plastične ambalaže. Međutim, ciljevi ovog zakona neće se postići uvođenjem evidencija i očevidnika na koji ste potrošili veći dio svog izlaganja.
Konkretno pitanje, s obzirom da je u Gradu Zagrebu krenulo rušenje oštećenih zgrada u samom potresu, zanima me imate li informaciju kakvi su prihvatni kapaciteti za građevinski otpad u Gradu Zagrebu, što ste napravili, poduzeli po tom pitanju u proteklih godinu i pol dana i kakvo je doista stanje smještajnih kapaciteta za prihvaćanje, preradu, reciklažu, eventualnu ponovnu uporabu građevinskog otpada u Gradu Zagrebu? Je li sve spremno da obnova u punom i pravom smislu riječi krene?
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa poštovana zastupnice Orešković na vašoj replici i dozvolite da reagiram na njezin prvi dio. Mislimo da smo ovim zakonskim prijedlogom dotakli sve suštinske segmente uopće sustava funkcioniranja gospodarenja otpadom u RH, ne samo odredbe na što ste se pozvali. Međutim vi ste pravnica pa ste vjerojatno to zbog toga uočili kao jedan od bitnih odnosno najvažnijih momenata u ovom zakonu.
Što se tiče situacije u Gradu Zagrebu, gradonačelnik nije danas ovdje, ali mislim da se s njim trebate na tu temu porazgovarati i u konačnici konzultirati jer sam uvjeren da je u proteklih nekoliko dana stekao uvid u to.
Informacija koju imam i da je postojeći kapacitet za građevinski otpad na razini Grada Zagreba blizu 100%-tne popunjenosti, to zahtjeva da se iznađu nove lokacije. Vjerojatno ste na to u svojoj replici aludirali kad ste išli s njom.
Hvala.
Zahvaljujem ministru, možete se vratiti na mjesto budući da više nema replika, pa ćemo mi sada prijeći na odbore.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Da.
Poštovana kolegica Sandra Benčić predsjednica Odbora za zaštitu okoliša i prirode.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
Zamoljena sam da pokušam skratiti na pet minuta pa ću istaknuti samo nekakve glavne dijelove, glavne dijelove rasprave koju smo jučer imali na Odboru za okoliš.
Dakle, jučer smo na Odboru za okoliš raspravljali o ovom prijedlogu zakona, želim istaknuti da je odbor primio pisane prijedloge i komentare HGK, HUP-a, HOK, Platforme za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom isto tako od Platforme zero waste Hrvatska.
Dakle, u sažetku rekla bih da se najviše razgovaralo o neke tri stvari. Prva stvar je odnosno ovaj najveći korak koji se radi Zakonom o gospodarenju otpadom, a to je zabrana stavljanja na tržište određenih jednokratnih proizvoda od plastike gdje je pozicija HGK, HOK i HUP-a na jednoj strani i tražili su odnosno predlagali određena rješenja koja bi išla u smjeru da se ipak dozvole plastične vrećice sa visokim udjelom reciklata odnosno one vrećice koje su od reciklirane plastike. Isto tako njihova pozicija je bila i ta pozicija se temelji na analizi koju su napravili sa proizvođačima u tom sektoru, 27 ako se dobro sjećam proizvođača je odgovorilo na njihov upitnik i na temelju toga ono što su oni predložili je da se dizajniraju posebni natječaji upravo za taj sektor kako bi prešli na proizvodnju drugih proizvoda i kako bi isto tako imali sredstava za zamjenu tehnologije koja će im biti potrebna.
S druge strane organizacije civilnog društva pozdravile su naravno u potpunosti zabranu stavljanja jednokratnih proizvoda od plastike, međutim traže i veću ambiciju. Ono što traže je da se ne radi samo o nekolicini proizvoda, traže da se zapravo definiraju datumi odnosno vrijeme kada će se krenuti i u zabranu stavljanja na tržište i drugih proizvoda odnosno jednokratnih proizvoda od plastike.
Druga stvar o kojoj se raspravljalo je pitanje centara za gospodarenje otpadom i adekvatnosti tehnologije koji centri danas imaju. Dakle, mnogi koji su tamo iznosili jučer svoje stavove istaknuli da se radi o zastarjeloj tehnologiji i da zakon još uvijek ovaj prijedlog zakona ne potiče dovoljno sustave na razini jedinica lokalne samouprave koji bi omogućili da onaj dio koji dolazi od centra za gospodarenja otpadom zaista bude očišćen kao prvo od biootpada jer je upravo biootpad taj koji onda stvara sve one neugodnosti oko centara za gospodarenje otpadom, prvenstveno neugodne mirise, ali i druge vrste štetnih emisija. Tako da, zapravo smo propitivali uopće taj koncept i da li, svjesni toga da nema …/Govornik se ne razumije/… da uvijek ostaje određeni, određeni dio otpada koji se onda mora dakle sanirati, smatrali su neki na samom odboru da bi trebalo ojačati još neke mehanizme na razini JLS-ova i da JLS-ovi ne bi smjele imati ovu obavezu koja im se nameće zakonom, a to je da se, da moraju dakle taj otpad, komunalni otpad sa razine JLS-ove voziti u centre za gospodarenje otpadom jer to nije u skladu sa načelom blizine odnosno radi se vrlo često o transportu koji je i duži od 100 kilometara.
Također jedna od stvari koja je istaknuta je pitanje naravno naplate, o tome smo također raspravljali. Pozdravilo se dakle da je implementirana odluka ustavnog suda. Isto tako se je problematiziralo pitanje zapravo naplate fiksnog dijela, da li, da li zaista je takav model pravedan u smislu za one koji ne predstavljaju kućanstva, da li je pravedno da primjerice jedan frizerski salon plaća jednako kao što plaća hotel? Međutim, u tom dijelu nismo iznašli neka druga rješenja da bi imali u obliku prijedloga još uvijek, ali smo istaknuli na odboru da smo zainteresirani 2-3 od ovih tema koje su veliki interes javnosti dobile i gdje postoji zapravo većina komentara koji su upućeni u toku e-savjetovanja, napraviti još dodatne, dodatne sjednice odbora koje bi specifično se bavile pojedinačnom tom temom.
Želim samo na kraju još istaknuti da je jedna od članica odbora istaknula da izvješće o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću nije bilo usklađeno sa Zakonom o pravu na pristup informacijama jer je predlagatelj dakle predlagatelj je 848 primjedbi i komentara naznačio da ne postoji odgovor, dok ih je 108 primljeno na znanje. Članica odbora je tražila da se glasa o tome da se odbaci prijedlog zakona jer nije usklađen sa dakle Zakonom o pravu na pristup informacijama, međutim taj prijedlog je odbijen. Htjela sam samo izvijestiti da je istaknut i taj problem. Evo ja vam se zahvaljujem.
Možete samo ono što je najvažnije, u stvari da kažete kako je odbor na kraju glasovao.
Ispričavam se. Pokušavala sam sažeti i na kraju nisam rekla najvažniju stvar, a to je da je zaključak odbora da se prihvaća prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom.
Ne, sve je u redu.
Idemo sada na raspravu, prvi je na redu Klub zastupnika HSLS-a i Reformista, poštovani kolega Klasić, izvolite.
Evo hvala lijepa poštovani predsjedniče sabora, uvaženi ministre sa suradnicima, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
Novi Zakon o gospodarenju otpadom je iskorak u odnosu na postojeći jer realnije sagledava načine kako se pomaknut sa samog začelja EU kada su u pitanju ciljevi koje moramo postići u sektoru gospodarenjem otpadom. Zakon je predstavljen u nekoliko verzija koje su se mijenjale i vidim prilagođene su sukladno komentarima i došlo je do značajnih izmjena sukladno prijedlozima tijekom javne rasprave i konačna verzija zakona je u odnosu na prvotne verzije i značajno poboljšano i što je bitno na realan način sagledava nove ciljeve i rokove za njihovo postizanje, a koji su kao okvir zadani europskim direktivama.
Poznato je kako RH ne ispunjava većinu ciljeva koje sukladno Ugovoru o pristupanju imamo sa Europskom komisijom. To se prije svega odnosi na odvojeno prikupljanje, obradu, uporabu i reciklažu komunalnog otpada. Praksa je pokazala kako su ti ciljevi za RH bili preambiciozni i nisu realno sagledani budući da je nekim starijim državama članicama EU trebalo 30 i više godina da ih zadovolje. Hrvatska je imala dobre pretpostavke da bude bar blizu postizanja ovih ciljeva u zadnjih 10.g.. Iz raznoraznih razloga ona je to propustila učiniti, prije svega zbog nedostatka kontinuiteta provedbe planskih i strateških dokumenata od strane ministara koji su vodili nadležno ministarstvo. Također vođene su konfuzne politike pri čemu se akcent stavljao na nabavu posuda kanti, a ne samo na postrojenje za obradu otpada. Zbog toga većina općina i gradova ima velikih danas financijskih problema budući da ono što odvojeno se prikupi moraju nekome platiti da preuzme.
U tom kontekstu za pozdraviti je realno postavljanje ciljeva do '25.g. od 55% otpada da se reciklira i taj cilj ćemo teško ostvariti ukoliko ne izgradimo postrojenja za sortiranje, postrojenja za obradu biootpada i centre za gospodarenje otpada. Pri tome neki problematiziraju izgradnju upravo tih centara i znate i sami da je svaki put velika javna rasprava i veliki su pritisci kad se treba pokrenuti izgradnja bilo kakvog centra za gospodarenje otpada.
U samoj EU imamo, treba imati na umu kako iz dostatnog komunalnog otpada nakon obrade uvijek ostaje dio koji se ne može materijalno iskoristiti, a zbog kalorijske vrijednosti može se energetski uporabiti. U samoj EU imamo oko 500 postrojenja za termičku oporabu otpada, te ih se i trenutno nekoliko gradi od Španjolske, Irske, pa do Turske i zbog toga se miješani komunalni otpad ne samo iz tehnoloških razloga već prvenstveno financijsko ekonomskih razloga ne može obrađivat na nizu lokalnih postrojenja jer bi to sustav učinilo potpuno neodrživim. Tu neodrživost djelomično pokazuju i dva izgrađena centra u Puli i Rijeci koji su riješila jedan problem vezan uz obradu otpada, a proizvela drugi jer se dobivenim gorivom dio otpada mora po cijeni koja doseže i do 200 EUR-a po toni izvoziti na daljnju termičku obradu. U tom smislu za podržati je odredbu kojom se nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne županijske centre, kao i odredbu koja predviđa termičku oporabu otpadnih uključujući i cementare koje zasigurno mogu obraditi jedan dio gorivog dijela otpada. Takav pristup pridonosi klimatskoj neutralnosti budući da su tako dobiveni staklenički plinovi neutralni i ne podliježu plaćanju taksi niti se dio sustava trgovanja emisija stakleničkih plinova. Proizvodnja energije iz otpada pridonosi ciljevima kružnog gospodarstva kroz njegovu energijsku oporabu.
U prijedlogu novog zakona prinose se zahtjevi europske direktive koji se jednim dijelom odnosi i na odlaganje otpada koje ne smije biti veće od 10% od ukupne ulazne količine. Mnogi zaboravljaju da se taj strogi cilj može postići jedino kombinacijom materijalne i energetske oporabe otpada, gotovo sve europske zemlje imaju postrojenja za energetsku oporabu u kojima se obradi gotovo 100 milijuna tona otpada godišnje, a one najrazvijenije zahvaljujući tome i postižu ciljeve za odlaganje otpada od 10%.
Zato je za pozdraviti odredbe ovog zakona kao … opasnog otpada postupka spaljivanja, odlaganja i centra za gospodarenjem otpadom smatra građevinama od posebnog su interesa za RH.
Smatram kako su posebne kategorije otpada relativno dobro riješene kroz postojeći zakonodavni okvir, posebno kroz depozitni sustav Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. U nastojanju se prati postojeće stanje i što kvalitetnije se ispune nove obaveze, posebno u pogledu ambalažnog otpada, podržavamo uvođenje čl. 93., tj. savjeta za posebne kategorije otpada, ali predlažem da se i uz predložene stručne predstavnike uključe i najmanje dva neovisna stručnjaka radi bolje objektivnosti i transparentnosti rada samog savjeta.
Radi što boljeg poštivanja hijerarhije postupanja s otpadom pri čemu je prevencija na prvom mjestu, postojeći zakonski prijedlog odnosi se samo na postrojenje za recikliranje. Predlažem da se u čl. 94. st.4. promijeni na način da fond može u sufinancirati gradnju postrojenja za recikliranje otpada radi postizanja visokoučinkovitog recikliranja te centre za ponovnu upotrebu radi sprečavanja nastanka otpada. To nam je u svrhu prevencije.
Dodatno opterećenje vidimo u zakonu operatera i vlasnika odlagališta otpada je nametnuto čl. 95. Zakona, smatram kako bi se za naknadu za otklanjanje otpada trebala plaćati samo neusklađena odlagališta dok bi uređena odlagališta koja zaprimaju obrađeni otpad u dozvoljenoj količini trebala biti izuzeta. Na taj način bi se napravila razlika i poticaj da se ona neusklađena odlagališta posebno usklađena s minimalnim učincima na okoliš.
Vezano uz plaćanje poticajne naknade smatram da bi u čl. 96.trebalo nedvosmisleno napisati kako se jedinice lokalne samouprave koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpada oslobađaju plaćanja poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada.
U potpunosti neprihvatljivim smatram čl. 103. koji se ukida obaveza izrade planova gospodarenja otpada jedinice lokalne samouprave, gradove i općina jel jedinice lokalne samouprave su stvarni nositelji sustava gospodarenja otpadom te bi trebale imati planske dokumente usklađene sa županijskim državnim planom gospodarenja otpadom.
Za usklađivanje Nacionalnog plana gospodarenja otpada sa odredbama ovog zakona je predviđeno 12 mjeseci što smatram predugačkim rokom i predlažem da se članak preformulira na način kako bi rok za usklađenje iznosio najviše 6 mjeseci čl. 168.
Druga bitna novog prijedloga novog zakona je vezan za potrošnju odnosno stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda, kao što vidim tu se ovome najviše … tijekom javne rasprave došlo je do oštre podjela na one koji smatraju da takve proizvode ne treba zabranjivati jer oni nisu krivi što završavaju u okolišu već ljudsko ponašanje do onih drugih koji traže potpunu zabranu što vidimo iz rasprave ministra koji je navio konkretne brojke da je skoro omjer bio podjednak. Smatram kako je tu zakon opet našao neke kompromise u skladu sa Direktivom o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.
… /Govornik prebrzo čita, ne razumije se./… se stavljanje na tržište svih plastičnih vrećica za nošenje već samo onih laganih s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona uključujući one s debljinom stjenke manjom od 50 mikrona koji ne zadovoljavaju uvjete da bi se smatralo vrlo laganim plastičnim vrećama za nošenje. Tu se daje određena fleksibilnost što je bitno za proizvođače ovih proizvoda budući da će se i dalje moći proizvoditi slične proizvode. U tom smislu na ovaj zakon dio zakon nemam komentar i smatram ga prihvatljivim.
U konačnici ocjenjujem kako je prijedlog novog zakona jedan novi iskorak kojim je iskazan puno racionalniji i realniji pristup u određivanju ciljeva gospodarenja otpadom i načina njihovog postizanja. Stoga smatram da će biti životan i provediv, naravno praksa će pokazati da li će neke njegove pojedine dijelove trebati korigirati i doraditi.
Hrvatska po svojim ekonomskim mogućnostima i kapacitetima treba stvoriti održiv sustav s težnjom da se s vremenom zadaju i ambiciozniji ciljevi ukoliko savladamo ove zadane. Posebno smatram da je potrebno da se u okviru nadležnog ministarstva na kompetentan način bave provedbom ovog zakona i drugih podzakonskih akata kako se ne bi dogodilo da do 2025.g. budemo daleko od zadanih okvira.
Hvala lijepa.
Zahvaljujem.
Sada ćemo prijeći na drugi klub, to je Klub zastupnika Mosta i poštovani kolega Marin Miletić.
Izvolite.
Poštovani predsjedniče HS-a g. Jandrokoviću, poštovani g. Bukarica, poštovani ministre zajedno sa suradnicima i poštovane kolegice i kolege, hrvatski narode.
Novi zakon ne donosi potrebna rješenja i ekološki smjer kretanja u našem odnosu prema otpadu. Zakon nema šire vizije, nema hrabrosti reći ne zastarjelim konceptima gospodarenja otpadom.
Treba biti objektivan, on je sigurno korak naprijed kako ga mi vidimo u klubu Mosta, ali nedovoljno. Da se poslužim sportskim rječnikom, imali smo priliku zaigrati u nekoj premijer ligi, ali mi smo zadovoljni jer igramo basket u A2 ligi Zapad, nedovoljno dobro. Ovaj zakon je trebao usmjeriti Hrvatsku prema većim iskoracima smanjenja i recikliranja otpada.
Što dakle predlažu Vlada i ministarstvo i zbog čega mi u klubu Mosta nismo zadovoljni? Prvo, zbog poticanja širenja promašenih koncepata županijskih centara gospodarenja otpadom.
Novi centri izvor je ekocida i zaraze. Zakon forsira izgradnju regionalnih centara za gospodarenje otpadom koji su ustvari promašeni koncepti gospodarenja otpadom. Financijski su skupi i štetni su po okoliš i zdravlje ljudi. Umjesto da se omogući obrada miješanog otpada lokalno u jedinicama lokalne samouprave u malim modularnim postrojenjima koje izvlače reciklante i ostatak pretvaraju u sirovinu za otpad i intertni otpad, čime se tako poštuje i zakonsko načelo blizine, namjerno se ovo krši.
Jedinice lokalne samouprave moraju neke i stotinama kilometara prevoziti otpad i skupo plaćati njegovu obradu. Ta obrada u najvećem dijelu završava velikim dijelom i u obliku RDF-a koji se mora slati i izvan Hrvatske na suspaljivanje ili skupo plaćati navedeno u cementarama u RH, što osjete građani u povećaju mjesečnih računa.
Gradovima i općinama jasno se nameće obveza da miješani otpad predaju u regionalne centre. Pitajte Riječane što misle o Marišćini. Pitajte stanovnike Medulina što misle o Kaštijunu. Osobno sam tamo bio, tamo bez ikakve patetike, ministre, sad dođe ljeto, ljudi zabarikadiraju se, prozore zatvaraju, vrata, ne mogu izaći van od smrada, ne od, to je notorni smrad koji se širi sa Marišćine i s Kaštijuna. A ne radi se samo o smradu nego imamo i Nastavni zavod za javno zdravstvo, to je posljednje službeno istraživanje koje govori da se šire karcinogeni elementi upravo sa Marišćine. Na koncu, kolege iz HDZ-a su u županiji u Rijeci izašli s tim podacima, nisam ih ja izvukao iz nekog papira.
Ovim Zakonom spuštamo ljestvicu odvojenog prikupljanja otpada od 60% do 2022. g. koji je propisan važećim Planom gospodarenja otpada RH 2017.-2020. i zamjenjujemo taj cilj slabijim ciljem od 55% do 2025.
Evo, opet imamo kolegu od kojeg smo mogli puno toga naučiti, Prelog, koji je na 70%, ako se ne varam ili Krk naš na Kvarneru koji je na 60% odvajanja prikupljanja otpada. Država treba osigurati poticajne naklade jedinicama, naknade, jedinicama lokalne samouprave koje su ispunile ciljeve u gospodarenju otpadom, a ne da se dogodi da Prelog još dobije po glavi. Valjda zato, ne znam, jer je uzor i primjer. Daleko iznad zadanih ciljeva u RH pa ajmo ga našamarati onda, tako mi to radimo valjda, je li?
Tko je dobar po glavi. Mi smo sebi zadali da će se do 2020. odvajati 50%, kolegice i kolege, 50%. Papira, plastike, stakla i metala. Mislim da smo jedva prešli 35%, nekih 37%. Treće, ovim zakonom potiče se spaljivanje otpada i barem kako ja vidim, ušutkavaju se građani i njihovo mišljenje. Nova odredba kaže da spaljivanje u cementarama ne treba više biti definirana prostornim planom grada i općine. Ovo je konkretan pokušaj ušutkivanja glasa građana kojim se ovim onemogućuje rasprava o obradi otpada u njihovom okruženju. Da je ovaj Zakon bio na snazi, moji Riječani dobili bi spalionicu smeća, vjerovali ili ne, na vodozaštitnom području Sušačke Drage. To je bila ideja Primorsko-goranske županije i grada Rijeke. Sva sreća pa smo uspjeli zaustaviti taj suludi projekt.
Kao što smo zaustavili spalionicu smeća u Čabru, o tome sam isto pisao, ministre, nekoliko puta. Spalionice otpada nisu poželjni način postupanja s otpadom. Na ovo je upozorila EU koja je odustala od poticanja njihove izgradnje. Spalionice smeća nisu u skladu s EU Zelenim planom niti paketom za cirkularnu ekonomiju, a također, nisu planirane niti našim planovima za gospodarenje otpadom od 2017. do 2022. pa se zakonom treba propisati da se spalionice otpada u RH neće graditi. Neće graditi.
Spaljivanje otpada, to je čl. 11 toč. 1, obrada opasnog otpada postupkom spaljivanje, odlaganje i centar za gospodarenje otpadom, piše, od posebnog su interesa za RH. Pa kako, čovječe? Pa ne može. Pa obrada opasnog otpada, spaljivanjem i odlaganjem nije najbolja raspoloživa tehnika za navedeno, a centri za gospodarenje otpadom, npr. u Marišćini i Kaštijuna, kao što sam govorio, su promašeni koncepti, ekološki, zdravstveno i financijski. Imamo lokalne sustave koji su pokazali veliku uspješnost u recikliranju u kružnom gospodarenju otpadom, govorio sam ovdje, imamo Prelog.
Ispričavam se što nisam još otišao kod vas, a rekao sam, ne, ali hoću. Imamo Krk, imamo susede koji dobro rade u Sloveniji, imamo Italiju, Treviso, ajmo vidjeti što rade ljudi. Dokazano je da su spaljivanje i suspaljivanje energetski neučinkoviti.
Četvrto, ovaj Zakon krši načelo gospodarenja otpadom koje glasi onečišćivač plaća. To je jedno od temeljnih načela zaštite okoliša prema kojem onečišćivač snosi troškove nastale, ako je sam uneredio nešto. I ovaj Zakon nas suočava s realnošću da su ovi sustavi ustvari jako skupi. Dakle, bit ću baš plastičan. Imamo troškove, imamo taj fiksni dio i imamo varijabilni dio. I sad ja razumijem, ne može biti utopija, mi bi postavili to, ali kad bi se uspjelo da je fiksni dio 30%, a onda bi mi građane u tom varijabilnom dijelu motivirali. Pa mi Hrvati, građani RH dosta smo ljenivci. Onda ovako kad te po džepu, pa kad kažeš plaćat ćeš puno jeftinije, pa onda potaknuo bi ljude da se i drugačije odnose prema, na koncu, otpadu.
Dakle, treba biti objektivan. Rekao sam, ovaj Zakon je korak naprijed, kako ga mi vidimo, ali čini mi se da ima jako puno starih problema koje nije riješio, a isto tako mi se čini da bi mogao stvoriti još neke druge. Vrijeme je neumoljivo, on uvijek pokaže svu istinu.
Hvala.
Idemo na treću raspravu, Klub zastupnika Domovinskog pokreta i poštovani kolega Miroslav Škoro.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče sabora.
Poštovani ministre sa suradnicama, evo kako je glasovao žiri Domovinskog pokreta glede ovog vašeg prijedloga zakona. Već ste u odgovoru kolegici Mrak Taritaš obrazložili zašto ste izbacili riječ održivom gospodarenju otpadom ovaj nego je samo gospodarenje otpadom zato što je to u nazivlju vašeg ministarstva, ali meni se čini da je za vaše ovaj vladavine u tom ministarstvu sve samo ne održivo jer mi smo po sustavu gospodarenja otpadom na začelju EU, jer se previše otpada odlaže, jer se premalo odvojeno prikuplja i reciklira, jer se veći dio biorazgradivog otpada još uvijek odlaže umjesto odvojeno prikuplja, jer je sustav odvojenog prikupljanja problematičnog i opasnog otpada slab i neučinkovit. To su statistički podaci. Sektorom u stvari upravlja klijentela, korumpirana klijentela koja u naše ime troši golemi novac pa bi se dalo zaključiti jednom krilaticom s kojom bi mogao i završiti ovo je li, njima nezaslužena zarada i premije, a nama šteta i neefikasan sustav. Odgovornosti nema naravno, niti tko za nju pita i u tom smislu ovaj zakon ne donosi apsolutno nikakvu promjenu. I dalje neće biti ništa od brze i efikasne izgradnje nacionalne infrastrukture sortirnica, kompostišta i centara za ponovnu uporabu bez čega nije moguće ispuniti ciljane stope recikliranja. Težište svih aktivnosti bit će na infrastrukturi za obradu smeća ili ne razvrstanog otpada čiji je ukupni kapacitet u stvari mjera neuspješnosti sektora i pri tome mislim na famozne centre za gospodarenje otpadom o čemu je govorio i kolega Miletić.
Za njihovu skupu izgradnju već desetljećima pripremamo se u mnogim županijama, inače te županije su u ovom sektoru bez iskustva, kompetencija i odgovornosti, a trebale bi po ovom zakonu biti nositeljice provedbe uz RH. Županije iskustva nemaju jer se time ne bave, to čine gradovi i općine, znanja i kompetencije također nemaju jer takvih kadrova županije nikad nisu ni trebale, a na koncu nemaju niti odgovornost jer su za gospodarenje otpadom na lokalnoj razini odgovorne jedinice lokalne samouprave, a država na nacionalnoj.
Dva već izgrađena takva centra, dakle čuli ste već riječka Marišćina i pulski Kaštijun iako smo za svaki platiti preko 350 miliona kuna imaju silnih problema u radu, a doprinos recikliranju ne postoji, emisije čestica i neugodnih mirisa su gotovo svakodnevne, a jedan od njih već je dva puta sudski izgubio okolišnu dozvolu. Međutim, klijentelističke snage time kao da nisu taknute pa se planira niz slijedećih centara sličnih značajki, Dubrovačko-neretvanska županija planira centar za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje, Splitsko-dalmatinska županija hoće Lećevicu, Zadarska županija već gradi Biljane Donje, a vrijedi spomenuti i Karlovaču županiju i njihovu Babinu Goru. Niz time naravno nije gotov jer se planira Piškorica, centar u Zagrebu itd. Ukupne troškove svakog centra teško je predvidjeti no već se sad najavljuju cifre od pola milijarde kuna ili nešto malo manje po svakom centru.
Dakle, znamo dobro da klijentela problema nema kada nakon natječaja treba povećati troškove, to smo već vidjelina puno primjera kroz dodatne stavke čuveni VTR ili vantroškovničke radove ovisno samo o tome kakva je procedura javne nabave. U svakoj od ovih županija centri za gospodarenjem otpadom su projekt najvećih razmjera investicije koji su ikad županijske vlasti vodile i kontrolirali. Upravo zato one to i zdušno brane unatoč svim argumentima neovisne struke i unatoč poraznom iskustvu s Marišćinom i Kaštijunom. Nije važno ni to da je zdrava alternativa i do 10 puta jeftinija kao niti to da se ovim investicijama ne omogućava postizanje ciljeva recikliranja nego suprotno stvara velika ugroza i šteta za okoliš i građane.
Sumarno, ogromni javni novac za skupu klijentelističku mizeriju od rješavanja je u stvari bez rezultata. Čak se za sad na pita odgovornost onih koji su sudjelovali u donošenju očiglednih štetnih odluka i krivih procjena. Kao što se župani Istarske, Primorsko-goranske županije sada drže prilično po strani kad se poseže pitanje rada njihovih centara tako će se izmaknuti vjerujte mi i svi ovi budući župani kada se jednom novci potroše, ciljevi ne ispune, a okoliš trajno zagadi.
I ponovit ću, bez obzira na svoje pitanje koje mi nije nitko napisao nego sam malo to pogledao, je zakon apsolutno neambiciozan jer mi u gospodarenju otpadom drugog puta osim povećanja reciklaže nemamo. Dakle, pred nama stoje sve ambiciozniji ciljevi koje postavlja EU, a mi ovim zakonom smanjujemo ciljeve za odvojeno prikupljanje i recikliranje u odnosu na aktualni plan gospodarenja otpadom. Znači trebalo je biti 60% do 2022., a mi smanjimo na 55% do 2025. i dobro je netko bio preambiciozan, ali tko je to, dakle gdje je ta odgovornost u politici i za ono što se čini i planira jer to sve skupa mi plaćamo, a na kraju ne odgovara nitko.
Ovaj zakon i to ću reći na kraju je izazvao mnogo javne pažnje, zabilježeno je 1721 primjedba zainteresiranih u okviru javnog savjetovanja no većina se odnosi na najhrabriji zahvat koji ovaj zakon donosi, a to je Članku 17. zabrana stavljanja na tržište legalnih plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu. To je potez svih poteza. Problem odbačene plastike u okoliš posebno u morski naravno iznimno je velik i po znanstvenicima još uvijek je nepoznat. Međutim, sigurno treba preuzimati sve mjere kako bi se odbacivanje plastičnih proizvoda, posebno onih jednokratnih u okoliš zaustavilo.
Interakcija plastike i ribljeg svijeta u Jadranu je već evidentirana i prema nedavnoj europskoj studiji u kojoj su sudjelovali i naši znanstvenici u probavnom traktu riba pronađeno je plastike u iznosu 3 do 26% kod različitih uzoraka riba. Stoga je jasno da je postupno stavljanje van uporabe, ne zabrana nego van uporabe kritičnih vrsta plastičnih proizvoda dio rješenja. No nažalost ne vidimo onaj drugi dio rješenja, a to je činjenica da bi trebalo uspostaviti dobar sustav kružnog gospodarenja plastikom u koju bi se uključili poduzetnici i obrtnici iz branše plastičara.
Ako se uvodi restrikcija na jedan dio proizvoda moglo bi se aktivirati puno veći gospodarski potencijal u izgradnji kružnog gospodarenja plastikom našeg društva jer tu je potencijal ogroman. Zašto? Zato što mi bacamo oko 300.000 tona plastike umjesto da izgradimo snažnu mrežu za odvojeno prikupljanje i procesuiranje i recikliranje te iste plastike. Veliki gospodarski potencijal i puno radnih mjesta bi se otvorili, no takvo rješenje se ne uklapa u onu viziju klijentelističke elite koja postojano već godinama vlada sektorom gospodarenja otpada u našoj zemlji.
Dakle, evo i konačnih rezultata, zakon je loš, neambiciozan i partikularan, nije uočljiva nužnost niti cilj koji pred sektorom gospodarenja otpadom stoji, a tu je kružno gospodarenje otpadom. Mi moramo iz razloga održivosti turizma kao važne sastojnice, nažalost važne sastojnice ako ne i jedine naše gospodarskog sustava, izgraditi sustav u kojem se od otpada ne stvara problem i trošak nego se iskorištava svaka gospodarska mogućnost, a tako ćemo ujedno postati i kao društvo odgovorni prema okolišu i prema svojim građanima. Hvala vam lijepa.
Fala i vama.
Sada je na redu ministar Tomislav Ćorić koji će u ime predlagatelja govoriti 5 minuta. Hvala, ovdje ovdje, izvolite.
Poštovane saborske zastupnice i zastupnici, dozvolite mi da se u kratkom izlaganju još jednom osvrnem na ključne teze, u konačnici i promjene koje ovaj zakonski prijedlog nosi i osvrnem se i na dio izlaganja koji smo do sada imali priliku čuti.
Dakle, novi Zakon o gospodarenju otpadom ima za cilj prije svega gurnuti Hrvatsku u smjeru koji joj omogućava da do 2050.g. postane niskougljično društvo, smjeru koji je …/Govornik se ne razumije/… zelenu ekonomiju odnosno kružno gospodarstva i koji prije svega potiče sve dionike u procesu, a tu mislim na naše građanke i građane, JLS-ove, županije, Fond za zaštitu okoliša, pa i zakonodavca ka većoj brizi za naš okoliš.
Logika je vrlo jasna, u nekim dijelovima ovog zakonskog rješenja išli smo nekoliko koraka u odnosu na dosadašnju praksu. Siguran sam da će dio zainteresirane javnosti, a tu mislim na …/Govornik se ne razumije/… zajednicu koju silno cijenim i njihova mišljenja smo silno cijenili i u pripremi ovog zakona, biti djelomično i nezadovoljan, siguran sam da će oni koji smatraju da ovakav sustav dobro funkcionira biti isto tako nezadovoljni. Mi u ministarstvu temeljem svih promišljanja koje smo tijekom pisanja ovog zakona prikupljali mislimo da je on potreban iskorak u smjeru postizanja ovih ciljeva koje sam na samom početku rekao.
U proteklih nekoliko godina Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, a sada gospodarstva i održivog razvoja, uputilo je 3 milijarde i 900 milijuna kuna u različite aspekte izgradnje infrastrukture, kako ove fizičke, tako i mentalne u kontekstu informiranja i edukacije prema različitim dionicima u procesu. Prema izobraznim aktivnostima 53 milijuna kuna, za reciklažna dvorišta 444 milijuna kuna, za 10 postrojenja odnosno sortirnica, koje je zastupnik Škoro mislim naveo, 175 milijuna kuna, za 9 postrojenja za obradu odvojeno prikupljenog biootpada 86 milijuna kuna, za nabavku komunalnih vozila 138 milijuna kuna, za 31 postrojenje za obradu i recikliranje građevinskog i glomaznog otpada 140 milijuna kuna, za spremnike 315 milijuna kuna, za sanaciju 32 lokacije 490 milijuna kuna, za Sovjak 320 milijuna kuna itd.
g. Škoro, dopustite da se vama izravno obratim.
Centri za gospodarenje otpadom koji su jedan od dijelova infrastrukture za miješani komunalni otpad koji je preostao nakon što nismo sve odvojili jesu neizostavan dio sustava. U plan gospodarenja otpadom koji je na snazi, te centre stavila je osoba koja vam je pisala govor i krivo vas instruirala o nekim tezama koje ste ovdje iznijeli, g. Slaven Dobrović, to je njegov plan gospodarenja otpadom. Pa ta klijentela o kojoj pričate, koja profitira od ovog sustava gospodarenja otpadom, je klijentela koja je nastala iz tog plana gospodarenja otpadom odnosno njegovom realizacijom.
Ja nisam osoba koja ruši iza sebe, pa dozvolite da nisam rušio niti plan gospodarenja otpadom za koji sam držao da ga je g. Dobrović sa strukom iz ministarstva kreirao na adekvatan način.
Što se tiče ciljeva dopustite još jednu stvar. Krivo se referirate odnosno iznosite netočnu tvrdnju. Planom gospodarenja otpadom iz 2017.g. propisano je da do 2022.g. bude odvojeno 60% otpada. Točno. Ovim zakonom je propisano da do 2025.g. bude odvojeno, reciklirano i ponovno oporavljeno odnosno uporabljeno, što je puno kompleksnije od onog odvojenog 55%, dakle nismo smanjili ambiciju, jako smo ju unaprijedili.
Naša ambicija za sam kraj je vidljiva iz onog što smo učinili proteklih nekoliko godina, a postigli smo sjajan napredak u odvajanju na koje ste se referirali, sa reći ću koliko, sa 26% 2016.g. na 37% 2019., preko 40% 2020., dakle dobri smo, ali to nam neki ne žele priznati. Hvala lijepa.
Fala.
g. Ministre, ostanite, ostanite, imate, imate niz replika.
gđa. Benčić prva.
Zahvaljujem se.
Evo poštovani ministre, ja imam evo jedno pitanje oko centara gospodarenje otpadom. Nabrojali ste kolko ste uložili u infrastrukturu za odvajanje, možda ste onda trebali to i usporediti sa iznosima koji su se potrošili ili koji se planiraju za centre za gospodarenje otpadom, pa bi se vidjelo da zapravo je najveći dio investicija upravo u tom dijelu zbog skupoće centara.
Ali ono što je još važnije je da nam kažete, na kojoj, na koju količinu, kojim dimenzijama se planiraju centri za gospodarenje otpadom?
Evo pitat ću vas konkretno za Lucino Razdolje. Da li se planiraju u skladu sa ovime kolko bi trebali odvajati ili se planiraju još uvijek predimenzionirani centri, posebno bih istaknula opasnost i rizike koje CGO blizu Malostonskog zaljeva ima zbog opasnosti da zaista otpadne vode iz CGO-a dođu u Malostonski zaljev?
Ja vas još jednom molim u ime građana Malostonskog zaljeva da o tome razmislite.
Fala.
Odgovor, izvolite.
Hvala vam lijepa gđo. Benčić na vašoj replici.
Dakle, krenimo redom, dakle za projekt iz područja gospodarenja otpadom u proteklom razdoblju utrošeno je 3,9 odnosno planiramo je utrošiti i utrošit će se 3,9 milijardi kuna s obzirom na ono što se ugovorilo. Od toga za svu ostalu infrastrukturu 2,3 milijardu kuna, dakle kratkom računicom to je negdje ipak malo više od iznosa od 1,6 milijardi koje bi se trebale utrošiti za sve centre za gospodarenje otpadom u RH. To je odgovor na prvi dio vašeg pitanja.
Što se tiče centara odnosno njihovog projektiranja, dakle kao što znate, a vjerojatno znate, Lucino Razdolje je projektirano na nekih 30-tak tisuća tona ako se ne varam i naravno da je projektirano temeljem ideje da ćemo dostići određene ciljeve od 2020. odnosno 2025.g.
Što se tiče adekvatnosti svih centara u RH odnosno njihove potrebe, ljudi demistificirajmo priču, dakle u jednom trenutku s miješanim komunalnim otpadom koji nije odvojen, a odvaja se sve više ove godine ćemo preći preko 40%, nešto moramo učiniti, nešto moramo učiniti. Centri su rješenje, kakvi su oni tehnološki to treba reći struka.
g. Ministre, držimo se vremena.
gđa. Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovani ministre, vi ste nam i u uvodnom izlaganju, a i sad 5-minutnom izlaganju dosta detaljno govorili o ciljevima koji su EU i to želimo dostići. Ali ono što moramo znati, moramo znati gdje smo mi i koje su realnosti, u kojem vremenu neko od tih ciljeva možemo, možemo dostići. Jer mi si možemo postaviti vrlo visoke ciljeve i gledati i znati da ih nećemo dostići.
Ono što je problem, problem je ovih centara za gospodarenje otpada vrijeme u kojima se oni realiziraju. Ako vam je vrijeme projektiranja 3 do 4.g., a vrijeme izvedbe isto toliko, tehnologije idu naprijed, svijet se mijenja, a mi tu ko šepavi mački idemo iza toga, dakle to je naš problem. Vi infrastrukturu koju postavljate danas mora biti infrastruktura koja je saglediva u nekakvom pristojnom vremenu. Kad vi nešto za 8.g., pa ne kupujete danas odijelo koje ćete nosit za 8.g., dakle pogledajte taj rok, vrijeme u kojem radimo, dakle nama je u Hrvatskoj ključni problem vrijeme.
Izvolite odgovor.
Hvala.
Hvala lijepo gđo. Mrak-Taritaš na vašoj replici.
Referirat ću se na ovaj zadnji dio, vi znate da postoje komadi svevremenske mode koje u svom ormaru jednostavno morate imati. No pustimo to po strani.
Što se centara za gospodarenje otpadom tiče odnosno njihovog projektiranja i same ideje, želim naglasiti činjenicu da nitko u ministarstvu nikada ni na koji način nije definirao da određena tehnologija na razini regionalnog odnosno županijskog centra za gospodarenje otpadom treba postojati. U konačnici oni se realiziraju kroz sustav njihovih vlasnika, dakle u pravilu to su županije, kao što znate tu i tamo JLS-ovi i to je ono što želim istaknuti.
Gdje smo bili i gdje smo sad?
Reći ću vam gdje smo bili krajem 2016.g., bili smo na 26% odvajanja. Reći ću vam gdje smo sada prema projekciji prvoj za 2020., preskočili smo 40%. Učinili smo u zadnje 4.g., naši građani i mi svi zajedno ogroman iskorak. Ne nismo dostigli cilj od 50%, međutim učinili smo ogroman iskorak. Učinimo ga i dalje zajedno.
Fala lijepa.
…/Govornik se ne razumije/… Škoro.
Poštovani ministre Ćoriću, ja bi volio s vama raspravljati, međutim vi ste u privilegiranom položaju i imate po 5 minuta, koliko god hoćete, ja imam samo minutu, pa moram na brzinu.
Znači, elementarna razlika između vas i mene uvažavajući činjenicu da i vi i ja želimo dobro, ali vi želite Hrvatsku, rekli ste i sami, gurnuti, ja mislim da je treba voditi, ne treba je gurnuti. To vam je bila prva rečenica.
Druga stvar je kad nemate što za reći onda se uvijek okrećete novcima, 3,9 milijardi, 100 milijuna, 200, a ishod? Ishod je ono što moramo upratit. To i vi i ja kao ljudi koji se bave poslom koji se bavimo znamo jako dobro. Ne pratimo, nema odgovornosti i u konačnici što se dogodi? Dogodi se zakon koji želi nešto zabranjivati. Dopustite mi da sam protiv zabrana bilo koje vrste. Ja smatram i bez obzira jel to napisao Dobrović, Pero, Đuro, Marko, da bi bilo dobro da se u tom zakonu predviđa mogućnost da se to daleko kvalitetnije čini nego da se brani, a mi ovdje u saboru smo generatori proizvodnje upravo takvog jednokratnog otpada, dakle to ste i sami čuli, dalje sad možete nastavit ad hominem, kako god hoćete.
Fala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam g. Škoro i dopustite da više neću sa svoje strane uzurpirati vrijeme pa na taj način dominirati vremenom, a ne sadržajem. Ja ću učiniti to da ću vas pozvati na kavu i s vama raspraviti ovaj sustav je li, ukoliko budete izrazili želju i spremnost za to. To je jedna stvar.
Druga stvar, vi ste majstor riječi, ovo guranje zapravo je poguranac i on nam treba i on nam treba. Informativnim i edukativnim aktivnostima smo dali poguranac ekonomiji da učinimo ovakav iskorak u zadnje četiri godine.
Ovim zakonom ćemo nekima koji misle da mogu se ponašati kao što su se ponašali prije 50 godina dati jasan znak da to više ne ide tako i to je potrebno, da nekad su zabrane potrebne jer postoje dobronamjerni kao što znate u svakom društvu, a postoje i zlonamjerni, oni koji iskorištavaju zakonski okvir i zapravo se kreću na njegovim marginama. Upravo zbog njih on je nešto čvršći nego inače.
Hvala.
Gospođa Orešković.
Ministre u potpunosti ste izbjegli odgovor na moje jasno postavljeno pitanje u prethodnoj replici i ja vas sada pitam imate li vi uopće svijest o tome čega ste vi zapravo ministar?
S jedne strane hvalite se iznosima sredstava koji su uloženi u izgradnju infrastrukture, a kao da ste potpuno izignorirali činjenicu da ujedno nosite i odgovornost za donošenje Plana gospodarenja otpadom na državnoj razini. I kako vas nije sram sada reći da je potpunjenost kapaciteta za građevinski otpad u Gradu Zagrebu odgovornost novoizabranog Tomislava Tomaševića nakon što ste desetljećima bili u kohabitaciji sa Milanom Bandićem i nakon što ste kao resorni ministar davnih dana trebali biti svjesni da kada Grad Zagreb krene u obnovu da ćemo imati problem sa zbrinjavanjem građevinskog otpada, već samo po sebi to zaslužuje vašu ostavku.
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Gospođo Orešković zbog pravila GDPR-a neću se svesti na vašu razinu.
Koje veze GDPR ima s ovim? Riskiram opomenu, ali koje veze ima GDPR ima sa odgovorom …/Upadica Ćorić: Pa vi ste stručnjak za GDPR inače./… na moju repliku, pa to je povreda poslovnika.
Oprostite samo malo, pustimo to sada. Bila je replika i odgovor na repliku, vi znate da to nije kao kod povrede poslovnika. Svi smo bili na borderline u slučaju s time da ja ne mogu dati opomenu ministru to znate, a vama mogu, ali vama ne mogu. Vama mogu, ali neću u ovom slučaju jer nema razloga. Najbolje da idemo dalje.
Gospođa Sanja Udović.
Zahvaljujem.
Poštovani ministre.
Evo u nabrajanju iznosa svih investicija koje je ministarstvo realiziralo u proteklom vremenu, spomenuli ste i Sovjak. Mislim da na temi Sovjaka i vi kao ministar i ja kao načelnica smo izuzetno dobronamjerni i da nam je cilj što prije krenuti sa sanacijom.
Možete li mi reći da li ste konačno i ugovorili izvođača radova za početak sanacije Sovjaka?
Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Izvolite odgovor.
Kao što znate iznos je sam po sebi u financijskoj omotnici predviđen, koliko imam informaciju, a sad da bi vam od … državnog tajnika izvođač radova još nije ugovoren, a doista dijelim i vaše razumijevanje i zapravo i nezadovoljstvo činjenicom da jama Sovjak već desetljećima nažalost kao crna točka nije sanirana. Vjerujem da će se to u narednim godinama dogovoriti i da će se jedan problem na području Primorsko-goranske županije na taj način riješiti.
Hvala.
Nemate više replika za sada. Hvala lijepa.
I sada je na redu Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka odnosno gospođa Sandra Benčić.
Izvolite.
Zahvaljujem se.
Poštovani ministre i suradnici.
Evo počet ću drugačije nego što sam zamislila s obzirom na to da ste upravo maloprije govorili o centrima za gospodarenje otpadom, pa ću malo komentirati ovu procijenjenu vrijednost, što je rekao ministar 1,6 milijardi? Pazite 1,6 milijardi za 4 CGO-a koji su u postupku ugovaranja ili za koliko? Za više 1,6 za više? Ok, evo da vam ilustriram zašto to ne može biti točno.
Nedavno je bio natječaj i poništen je natječaj za upravo za Lučino razdolje za CGO, dakle tamo vam je procijenjena vrijednost, dakle procijenjena vrijednost te nabave je bila 246 milijuna kuna, pristigle su tri ponude, od te tri ponude najjeftinija je bila 668 milijuna, sljedeća 711 itd. dakle, vrijednost te nabave je bila trostruko podcijenjena.
Pa mi sad recite kak mislite sa 1,6 na tom primjeru naučeni, isfinancirati više od 4? Ja sam mislila da barem mislite na ova 4 koja su kao u fazi ugovaranja, dakle nerealno za ta 4, a kamoli za više. Dakle, ne može se raditi o tom iznosu jer su vam ponude koje vam pristižu na natječaj, pa zato ste poništili, tri puta veće od procijenjene vrijednosti nabave. Znači nešto ono ne valja, dakle to nije taj iznos.
Reći ću kad sam već kod CGO-a dakle CGO osim što je njihova tehnologija problematična, osim sa ova dva koja funkcioniraju stvaraju ogromne problem i to znate da dobivamo na dnevnoj bazi tu u Odbor za okoliš pritužbe građana. Te pritužbe zaista nisu neutemeljene, one nisu neutemeljene, dakle ljudi zaista teško žive pored tih centara što zbog mirisa koji se šire, što zbog koncentracije štetnih tvari u zraku i po meni imaju potpuno opravdanje da zapravo traže da se nešto sa tim pitanjem napravi.
Kada govorimo o pitanju tehnologija, dakle vi i dalje zadržavate smjer CGO-a kao ključne infrastrukture za zbrinjavanje ostatka miješanog komunalnog otpada znajući da imamo problema sa ova dva, a kada vas pitamo za tehnologiju koja će se koristiti onda kažete, a to je neko pitanje struke koje će riješiti nekada. Kada? Mislim, dakle ne možemo u zakon napisati da su centri za gospodarenje otpadom, od, pazite sad, od posebnog interesa za RH, ako znamo da one koje smo do sada napravili generiraju ogromne probleme za lokalno stanovništvo, ja zaista to ne mogu podržati.
Dalje, centri za gospodarenje otpadom na krškom području, na kršu, razgovarajte sa ljudima sa PMF-a, razgovarajte sa znanstvenicima šta misle o centrima za gospodarenje otpadom na krškom terenu. I sad najgori dio kojim se bavim već duže vrijeme, Centar za gospodarenje otpadom Lučino razdolje, Dubrovačko-neretvanska županija. Taj centar je zamišljen i nalazi se iznad Malostonskog zaljeva. Postoje informacije da su prva ispitivanja koja su se radila na tome da li otpadne vode prolaze u podzemne vode i dolaze do Malostonskog zaljeva koje više se ne nalaze u studiji koja je sada službena verzija, a do tih informacija ja nisam mogla doći ni od kojeg tijela RH jer mi nisu željeli dati prethodna izvješća i studije.
Dakle, postoji informacija da se pokazalo da u roku od 30 sati dođe do Malostonskog zaljeva. Šta je posljedica? Posljedica je uništenje, dakle potpuno uništenje mogućnosti proizvodnje kamenica i školjki na minimalno 100 godina u Malostonskom zaljevu, odnosno mogli bi ih proizvoditi, ali ih ne bi mogli staviti na tržište jer ako otpadne vode iz Centra za gospodarenje otpadom koje sadrži teške metale, dođe do Malostonskog zaljeva, game over.
I ja ne mogu vjerovati da bi netko taj rizik preuzeo. Možete nas uvjeravati da ne može procuriti. Mi znamo da uvijek može. To je još svemu tome, govorimo o području koje je seizmički izuzetno riskantno područje. Govorimo i o području u kojem možemo imati i u slučaju poplava upravo ovu situaciju da prođe u podzemne vode i da dođe do Malostonskog zaljeva. I netko je spreman preuzeti taj rizik, meni to nije jasno.
I još k tome će taj, upravo taj centar za gospodarenje otpadom biti od posebnog interesa za RH, a što je Malostonski zaljev, on nije od posebnog interesa za RH? Dalje, želim reći da bi ovaj Zakon trebao biti zapravo prilika da se pomaknemo sa europskog dna u neodrživom gospodarenju otpadom, vi znate da mi zapravo odvajamo naj, da smo jedni od najlošijih u Europi. Međutim ono što je činjenica je da je sam zakon degradirao i postojeće pozitivne odredbe, pa je tako, primjerice cilj recikliranja od 60% do 2022. koji je bio propisan Planom gospodarenja otpadom, se zamijenio slabijim ciljem od 55%.
Isto tako je problematično i to sam već istaknula da se ponovo nameće obaveza gradovima i općinama da miješani otpad predaju u regionalne centre umjesto da rade obradu u vlastitim postrojenjima. Prvo, centri to skupo naplaćuju zbog čega građani imaju veće račune za otpad i isto tako, nije u skladu s načelom blizine. Dakle, ideja je da se otpad prikuplja, obrađuje, reciklira i smješta tamo gdje nastaje, ne 100 km dalje. Ne 100 km dalje.
U prijedlog zakona, isto tako se prenose minimalni zahtjevi EU direktiva. Dakle direktive, to znate, one su vam, one postavljaju neke minimalne zahtjeve, a svaka država članica, naravno, može ići iznad ciljeva propisanih direktivom, je li? Isto tako, direktive obvezuju po cilju, a ne po slovu, dakle mi možemo iskoristiti sad ove direktive da dižemo standard u RH i da budemo ono što je premijer govorio da želi da budemo, a to su, a to je predvodnici u zelenoj tranziciji.
Međutim u tome u ovoj ambiciji već druge zemlje, poput Slovenije primjerice i Austrije, evo, susjedne zemlje, nas daleko šišaju i u toj ambiciji, ali i u onome što rade, pa tako je Ljubljana primjer dobrog upravljanja odnosno gospodarenja otpadom u čitavoj Europi, dok evo, vrlo njoj geografski blizak Zagreb je jedan od najgorih, je l'?
Dakle što se tiče ovog posebno istaknutog problema plastičnih vrećica i jednokratnih proizvoda od plastike, želimo reći da mi kao Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka imamo daleko veću ambiciju, dakle smatramo da bi se u ovom zakonu trebao propisati datumi, dakle i godine, kada će se postupno zabranjivati i ostali proizvodi namijenjeni jednokratnoj uporabi od plastike. Ali, zašto to zagovaramo? To zagovaramo ne samo zato da bi se garantiralo da ćemo se maknuti od jednokratnih proizvoda od plastike, nego zato isto da bi dali vremena da ta tranzicija bude pravedna jer smatramo da sva poduzeća koja rade u tom sektoru trebaju biti na vrijeme obaviještena i na vrijeme znati točan datum, kad je gotovo, kad više ti se to ne isplati proizvoditi jer nećeš moći staviti u Hrvatskoj na tržište i da moraju imati dovoljno vremena, a Ministarstvo da mora dati financijske instrumente da zamijene tehnologiju, zamijene stari proizvod, proizvodnjom novog proizvoda koji mogu stavljati na tržište i da tako ne izgubimo radna mjesta.
Užasno je važno da na ovim početnim, početnim elementima zelene tranzicije pokažemo da ona može biti i pravedna i da ona može stvarati, a ne uništavati postojeća radna mjesta i ja smatram da je zaista bila greška da se nije na vrijeme prošle godine jasno iskomuniciralo, ljudi, 1.1.2022., gotovo.
Ovdje vam je natječaj samo za vas plastičare, javite se za to, zamijenite tehnologiju, da im se nije dala tehnička pomoć šta da rade, koje su mogućnosti drugih proizvoda koje modu raditi od toga. Dakle, to je trebalo napraviti i ja vas molim da sada to napravimo za sve druge proizvoda kako bi ljudi to na vrijeme znali.
Hvala vam.
Hvala lijepa.
Sada je na redu Klub zastupnika Centra i GLAS-a odnosno gospođa Anka Mrak Taritaš.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče HS-a.
Poštovani državni tajniče, kolegice i kolege.
Pred nama je novi Zakon o gospodarenju otpadom, dakle stari zakon je kojim ovim prestaje važiti iz 2013., pa smo ga mijenjali u nekoliko navrata. I razmišljam dal da ovu raspravu krenem od kraja ili od početka.
Dakle, šta kaže ovaj zakon? Ovaj zakon propisuje mjere u svrhu zaštite okoliša, ljudskog zdravlja, sprečavanje ili smanjenjem nastanka otpada, smanjenjem negativnih učinaka nastanka otpada, gospodarenje otpadom, smanjenjem ukupnih učinaka uporabe sirovina i poboljšanjem učinkovitosti uporabe sirovine te povećanjem recikliranja i ponovnog korištenja reciklata što je nužno za prelazak na kružno gospodarstvo i osiguranje dugoročne konkurentnosti RH i EU. Nemate šta niti dodati niti oduzeti.
Problem otpada nije problem od jučer, 21. stoljeće je stoljeće u kojem se mi bavimo klimatskim promjena, a jedan od uzroka klimatskih promjena je što mi svi smo se prema otpadu ponašali na ne dogovarajući način i EU ima jasne ciljeve, ima jasan zeleni plan i to nam je ministar i u uvodnom obrazlaganju, a i onda u replici koju je imao detaljno objasnio.
Ali gdje tu Hrvatska, gdje smo tu mi? Što smo do sad napravili? Gdje se nalazimo i što želimo? To je ključno pitanje. Dakle, ovaj zakon treba dati odgovor na to ključno pitanje, taj zakon mora biti provediv. Dakle, zakon može imati zaista onako lijepe želje i sve to lijepo zvuči, ali gdje smo u stvarnosti? I tu zakon razlikuje nekoliko vrsta otpada, ja ću se ovdje referirati na komunalni otpad, na građevinski, a onda i na neke druge vrste.
Komunalni otpad gdje nastaje? Mi ga stvaramo doma. Dakle, u tom postupku smo svi mi ko građani koji moraju biti educirani i poticani da svoj otpad odvajaju na kućnom pragu. Iza toga jedinice lokalne samouprave moraju biti spremne da odvoze, spremne da se s tim otpadom dalje bavi, a država daje okvire u kojima se svi zajedno moramo nalaziti. Ako bilo ko od tih bazičnih tri sudionika koje sam nabrojila ne odradi svoj posao na kraju imamo loš rezultat.
Kako građane možete poticati da odvajaju? Samo novcima i to na različite načine, različito je to za obiteljske kuće, različito je to za više stambene kuće, različito je to za različite dijelove grada. Kad dolazite do ove sabornice pogledajte kako izgleda centar Grada Zagreba preplavljen kantama, kantama koji su prazni ili koje su na pol prazne i on se u jednom času zaista pretvara iz bijelog Zagreba grada u nešto drugo. Zašto? Zato što se grad nije odgovorno prema tome ponašao.
Dakle, država daje okvire, a jedinice lokalne samouprave se prema tome zapravo moraju omogućavati sve stvari kad je riječ o gospodarenju otpadom.
Ono što se je pokazalo do sad, pokazalo se do sada da nam baš to ne ide, pokazalo se do sad da nam CGO od trenutka, projektiranje traje tri do četiri godine i to je ono što je ministar rekao u fazi projektiranja se nudi i tehnologija i tehnologije ne mogu biti svud iste. Nakon četiri godine svijet ide dalje, pogledajte samo svijet da li bi danas kupili mobitel koji je star četiri godine? Ne bi, kupili bi najnoviji i najmoderniji, pa se tako trebamo odnositi i prema otpadu.
Imali smo ustanu tužbu, dakle ja sam bila jedna od onih koja je bila potpisnik odnosno jednako tako vezano uz uredbu jer se je pokazalo i ukazivalo smo i s ove govornice da ta uredba koju je vlada donijela nije u određenim elementima sukladno Ustavu i Ustavni sud je takav stav zauzeo. Sad smo to nešto popeglali u zakonu, ali ne do kraja.
Dakle, moramo znati što hoćemo, moramo znati kojim putem idemo, moramo znat što radimo, dakle malo bi trebalo vidjeti. Svijet nije počeo s nama nit će s nama završiti. U proteklih 20 godina koliko smo novaca izdvojili bez obzira iz našeg proračuna ili sredstava EU na zbrinjavanje otpada? Zatvaranje pojedinih ilegalnih odlagališta otpada, dakle vi ako želite zatvoriti ilegalno odlagalište otpada vi nešto dalje morate napraviti, nekud s tim morate ić, on nikada neće biti na nuli i ne možete napravit da je nula.
Otpad može biti dodatna vrijednost, ono što nam svi jasno govore, a to je da tema klimatskih promjena, tema zeleno gospodarstvo nije jeftina i ne može biti jeftina. Znate neke zemlje koje su otišle već daleko i kojih se ne bave ovim bazičnim stvarima kojim se mi bavimo u ovom zakonu su napravile sljedeće, to se zove urbano rudarenje. One iz ploha koje su bile na kojem se je odlagao otpad i koje su završene, ponovno kroz to urbano rudarenje uzimaju i vade nekakve metale i nekakve nove vrijednosti i na tome zarađuju. Kod nas slučaj nije tako, zakon treba dati okvire kao da bude tako.
I sad u zakonu ovom imamo neke novine, jedna novina je otpad iz rudarske industrije i imamo posebnu glavu u zakonu koja govori o otpadu iz rudarske industrije, govori što to je. Mene zanima koliko mi uopće rudarske industrije u ovom trenutku u RH imamo, ali ono što imamo imamo eksploataciju mineralnih sirovina, imamo istraživanje, dakle istraživanje vezano uz mineralne sirovine i imamo nesanirana eksploatacijska polja. I ono što sam rekla ponovit ću još jedanput, a to je zadnji slučaj visokih voda na Požeštini, poplava koja je bila je bila od nesaniranog eksploatacijskog polja od jalovine, između ostalog ono što ste dolje i vidjeli je jalovina. Dakle, sad se je u otpad odlučilo staviti vezano uz dakle industriju vezanu uz eksploataciju mineralnih sirovina odnosno bolje rečeno rudarsku industriju, ali se to nije napravilo do kraja.
Postoji još jedna novina koja je u ovom zakonu, ali koju opet ne vidimo do kraja, a to su centri za ponovnu uporabu. Koji su to centri, kakovi su to centri, što će se tu događati, što će biti na tim centrima? Dakle, to je nešto što bi zakon trebao i meni se čini da je to jedan od elemenata koje bi trebali poticati.
I tu ću se za kraj referirati na građevinski otpad. Kad dolazite, vi koji živimo u Zagrebu to vidimo, a kad dolazite do sabornice to možete malo pogledati. Ovi radovi koji se u Zagrebu rade, to ljudi rade sami i sami svojim sredstvima obnavljaju posljedice od potresa, pogotovo kad govorimo o Donjem gradu i višestambenim zgradama. Malo pogledajte građevinski otpad se sad već neko vrijeme ne odvozi. Taj građevinski otpad nije samo građevinski otpad, osim opeke i crijepa i svih nekih drugih stvari tamo imate i zemlje. Pitanje je zašto se ne odvozi je prvo pitanje. A drugo pitanje je što ćete s tim građevinskim otpadom raditi dalje? To je prilika koju treba iskoristiti, pri tom se neću sad više referirati na Grad Zagreb, referirat ću se na Baniju i Banovinu. Tamo se je već nešto kuća krenulo rušiti i ono šta je s tim rušenjem, materijal koji je dobio, pri tom mislim na opeku i opekarske proizvode i taj građevinski otpad ne bi smio završiti kao otpad. On bi trebao završiti kao ponovno uporaba, to postoji zaista iskustvo nekih drugih zemalja, iz toga možete raditi prefabrikate, iz prefabrikata možete ponovno nešto s tim graditi.
Ono što mene zanima, mene zanima da li u ovom zakonu imamo dovoljno elemenata i dovoljno odredbi koji je vezan uz te centre za ponovnu uporabu, da li je u tim centrima za ponovnu uporabu razmišljeno da i građevinski otpad bude taj? Ja znam neke slučajeve i u RH gdje se to koristi, pa se od toga rade oni rubnici kojim radite za opločavanje pješačkih staza, dakle to je sve što nastaje recikliranjem građevinskog otpada.
Ono što su mene naučili i što bi trebali znati, otpad, dakle mi smo donedavno govorili smeće, više ne govorimo smeće, otpad je neka nova vrijednost. Tu novu vrijednost treba prepoznati, tu novu vrijednost zaista o tome treba voditi računa i otpad ne treba biti trošak, on može biti prilika barem da smo na nuli. Mi dosad, ja ne znam ni jednog grada koji je iz priče s otpadom završio na nuli. Ja ona iskustva koja imam da to gradove košte i sve to dok gradove košta ta priča neće ići naprijed. A ono što je izuzetno važno i što smo svi zaboravili je edukacija. Edukacija građana, poticanje građana da zaista na kućnom pragu odvajaju.
Fala lijepa gđa. Mrak-Taritaš.
Sada je na redu Klub zastupnika SDP-a, u ovom slučaju dva zastupnika će zastupati SDP, zastupnica Udović prva, a onda g. Jakšić.
Gđa. zastupnica, ispričavam se.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege saborski zastupnici.
Što reći o novom prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom?
Iščitavajući ga, dakle krenula sam od procedure predlaganja zakona i tu sam uočila zapravo da se radi o potpuno netransparentnom i nedemokratskom zakonu.
Zašto to govorim?
To govorim iz razloga što sam zakon nije predložen u skladu sa Zakonom o informiranju, niti u skladu sa Poslovnikom o radu HS.
Što se tiče same srži prijedloga zakona on isto tako možemo reći sadrži jako puno članaka za koje možemo reći da su nedemokratski. Naime, osim samog postupka predlagača zakona odnosno Vlade RH problematičan je kao što sam rekla i sadržaj zakona. Kao što i sam naslov kaže, sadržajno to više nije održivo gospodarenje otpadom, to je nedemokratski zakon koji je zapravo samo nastavak neučinkovite politike gospodarenja otpadom HDZ-a čije posljedice osjećaju svi stanovnici i gospodarstvo naše države.
Ono što me posebno zabrinjava jest činjenica da se kroz ovaj zakon na mala vrata uvode spalionice, a osobito spalionice opasnog otpada. One se pretvaraju u objekte od državnog značaja i interesa.
Što to znači?
To znači da zapravo lokalna samouprava i regionalna samouprava može odnosno mora takve građevine preuzeti u svoje prostorne planove i zapravo više nema ingerenciju i mogućnost odlučivanja o svom vlastitom prostoru.
Također prijedlogom zakona propisano je da su obrada opasnog otpada postupkom spaljivanja i odlaganja i centar za gospodarenje otpadom od posebnog interesa za RH, te da lokacije centara za gospodarenje otpadom, odlagališta i spalionica moraju biti planirane dokumentom prostornog uređenja, a da ove djelatnosti zapravo sada po ovom prijedlogu zakona mogu obavljati gotovo pa svi.
Slijedeća ključna problematična odredba je ta da lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost zbrinjavanja otpada ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno-servisne, industrijske, poslovne ili gospodarske namjene. Prevedeno, to znači da se jedinicama lokalne samouprave nameće obveza planiranja građevina koje su od interesa za RH u svojim dokumentima prostornog uređenja odnosno kao što sam već rekla dužne su preuzeti planirane lokacije i uskladiti ih s planovima više razine. Dok na sve ostale građevine za gospodarenje otpadom ne mogu nikako utjecati već ih zapravo sada može graditi svatko bilo gdje, pa čak i u poslovnim i gospodarskim zonama koje su zapravo često u blizini ili su dio stambenih naselja. Ovako grubo isključivanje jedinica lokalne samouprave ali i građana, javnosti i struke u procesu odlučivanja je derogacija svih ustavnih i demokratskih stečevina po prvoj točki zaštite prava građana i zaštite prostora i okoliša koji zapravo garantira pravo sudjelovanja u odlučivanju.
U praksi smo svjesni problema koji nastaju uslijed nametnutih rješenja izbjegavanja stručnih rasprava, a nadasve neuvažavanja građana, javnosti i struke. Nažalost mi u Viškovu to vrlo dobro znamo, a svaki naš konstruktivan pokušaj osvješćivanja i prijedlog za rješavanje problema propadne pred administracijom i ovakvim zakonskim rješenjima. Pa tako prema najavama kolege Cappellia saborskog zastupnika iz redova HDZ-a stanovnici Viškova i naselja Marčelji mogu očekivati u budućnosti i energetsko postrojenje nametnuto sigurno protivno njihovoj volji, a sve kako bi politička orijentacija ove Vlade išla i dalje u smjeru centara za gospodarenje otpadom. Od uspostave kružne ekonomije, kvalitetne uspostave tržišta sirovina ovakvim prijedlogom zakona neće se u skorijoj budućnosti dogoditi ništa, a kamoli dostići sada i onako smanjen cilj odvojenog prikupljanja otpada od 55% do 2025. godine.
Zahvaljujem.
Hvala gospođo Udović.
Gospodin Jakšić, izvolite.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege zastupnici dobar dan, lijep pozdrav svima, hvala kolegici Uvodić na uvodu u samu temu i ono što moram reći u početku svoje rasprave je to da gospodarenje otpadom sigurno nije tema na kojoj će netko pobrati lovorike, dobiti ordenje i dobiti bezuvjetni pljesak građana bilo koje zemlje ne samo naše zemlje, jer kad god dođemo na temu otpada svatko naravno razmišlja gdje će biti to odlagalište ili taj centar, kako će s time gospodariti. Naravno da se onda priča protegne i na razne interesne lobije pa i na onu staru priču još iz filmova da se uvijek oko otpada negdje nađe i mafija i sigurno da ta tema nije nešto gdje se mogu prikupljati poeni i gdje se može ući u nju s temom i tezom populizma.
No, ono što nam nedostaje i kad god pričamo o planovima za gospodarenje otpadom uvijek padnemo na tom testu, to je transparentnost, prezentacija, upoznavanje javnosti i jasne brojke i jasni planovi. To nažalost vidimo i iz ovoga prijedloga zakona. Kolegica je spomenula Marišćinu, ja mogu ovdje spomenuti Regionalni centar za gospodarenje otpadom Piškornica, gdje su potpisana europska sredstva, gdje nešto dolazi, ali još uvijek nitko do kraja ne zna što dolazi. Potrošilo se 10 godina, jedini rezultat je bio da je bivši direktor odmaglio sa xy kuna bonusa koji si je sam isplatio, našao je mjesto, radno mjesto sa solidnom plaćom u nekom drugom sustavu koji se bavi otpadom i nakačen je na neke ljude koji se bave otpadom, a i danas ljudi iz općine Koprivnički Ivanec i okolice u našoj županiji ne znaju do kraja što će se to voziti na Piškornici i odakle će se voziti jer su se i tu pojavile sumnje da će centar koji je zamišljen kao centar za 4 županije postati centar za 6 županija. I naravno kad onda dođe još ovakav zakon da si postaviš pitanje da li je stvarno moguće da na kraju tamo se nađe i spalionica.
Svima nama je jasno da s otpadom nekud moramo, da ga na određeni način moramo oporabljivati, da na određeni način moramo s njime gospodariti, ali da bi građani vjerovali u taj koncept osim edukacije je potrebna transparentnost sa jasnim planovima i jasnim ciljevima, jasnim i kaznama tamo gdje je to potrebno, ali i sa jasnim nagradama. Zašto sam spomenuo nagrade? Dolazim iz grada Koprivnice gdje razvrstavamo 57% otpada, imamo nova reciklažna dvorišta, uskoro ćemo imati i novu kompostanu, dakle sve ono što kao jedinica lokalne samouprave sa našim komunalnim poduzećem i sa našim građanima možemo odraditi mi smo to do sada već odradili. Ali osim stalnog mahanja sa nekakvim izmjenama i eventualnim kaznama za one koji neće uspjeti ostvarivati one ciljeve koje im nametne Vlada kroz ovaj zakon nigdje nitko ne spominje na koji način ćemo eventualno moći honorirati naše građane i naše komunalne sustave koji ostvaruju ciljeve i koji čuvaju okoliš. A da ne velim koliko bivamo kažnjeni i to je dobro u svojoj raspravi rekla kolegica Mrak Taritaš s time što ostvarujemo ciljeve, što ostvarujemo planove, što toliko sortiramo jer s druge strane nismo napravili apsolutno ništa da bismo se mogli mjeriti sa spominjanom Ljubljanom jer naša država nema burzu otpada, nema burzu gdje se te sirovine mogu pretvoriti u sekundarne i vama se u nekim fazama godine ovisno o kretanjima svjetskih tržišta događa da prikupljanje plastike vam nije nikakva nagrada i nikakva dobra stvar nego vam je samo jedan ogroman trošak jer morate još nekom dodatno platiti da vam tu plastiku uzme. I bez zaokreta sa jačom i jasnijom ulogom države, ali ne sa jačim i jasnijom ulogom države da ovdje donesemo neki zakon, spustimo ga na županije, gradove i općine pa ko se snađe super, ko se ne snađe propast će i pričat će danas sutra o tome. Ne, to nije uloga države. Uloga države treba biti da otvori taj proces, da ga otvori građanima, da ga otvori općinama, gradovima i županijama, da ga otvori struci, da jednostavno se čuje glas onih ljudi od kojih se očekuje da apsorbiraju te količine otpada koje se očekuju, ali isto tako da konačno zakorači na tržište otpada na način da ne puštamo to privatnom kapitalu koji je puno puta sumnjivog porijekla nego na država na jasnim parametrima sa jasnim planovima uvede konačnu burzu otpada i onoga što se može oporabiti od otpada da zajamči otkup i da zaštiti i pomogne onim građanima, onim općinama, gradovima i županijama koji rade ono što se nas očekuje za jedan ekološki, održivi, normalan u današnje vrijeme u 2021.g. koncept gospodarenja otpadom.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Gospodin Ljubomir Kolarek zastupat će sada stavove Kluba zastupnika HDZ-a o ovom zakonu.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Zakon o gospodarenju otpadom 190 članaka i kada sam jučer bio na odboru koji je bio vrlo interesantan i dinamičan i kad vidite da je od tih godinu dana pisanja samog zakona bilo 1721 prijedlog odnosno primjedbe ili uputa na sam zakon i s jedne strane sjede HGK, HUP, s druge strane ljudi koji se bave zaštitom okoliša u sredini ministarstvo onda ustvari shvatimo da nije baš jednostavno napisati zakon koji će biti taj koji će zadovoljiti sve strane.
No, sigurno je jedno da je novi zakon bolji od staroga i sigurno da je bolji u tom dijelu u kojem mene kao saborskog zastupnika i gradonačelnika najviše interesira, a to da jednostavno možemo građanima omogućiti da imaju čim kvalitetniji odvoz otpada za što manje novaca odnosno da budu sa tim zadovoljni.
I u tom pogledu čl. 73. u novom zakonu omogućuje da se uvode kriteriji za umanjenje cijene javne usluge tako da pojedine jedinice lokalne samouprave mogu uvesti popuste za jednočlana, dvočlana kućanstva ili kućanstva koje samo kompostira biootpad ili popust za mikro i mala poduzeća, a sve kako bi potaknuli daljnje odvajanja otpada.
Isto tako riješena je odnosno ukinuta je jedna nelogičnost da jedinice lokalne samouprave sa više od 3.000 stanovnika moraju imati fiksno reciklažno dvorište, a to znači da bi recimo na našem području gdje djeluje Gradsko-komunalno poduzeće Pre-kom trebalo imati šest fiksnih reciklažnih dvorišta što bi bilo itekako skupo. Ovako ćemo imati pokretna i postići bolji rezultat u traženju i sakupljanju otpada i to je jako dobro.
No, ima stvari s kojima i nismo zadovoljni odnosno stvari koje bi trebalo razmatrati i u drugom čitanju razriješiti, a to je čl. 36. o financijskim jamstvima danas to nitko ovdje nije od mojih prethodnika rekao gdje bi možda trebalo razmisliti da se smanje jamstva po toni za kompostane, reciklažne centre znači to su sortirnice, onda obrade glomaznog otpada i sl. sa 1.125 kuna na maksimalno 500 kuna ili promijeniti pravilnik odnosno u zakonu omogućiti da jamstva i za ovu vrstu građevina može dati jedinica lokalne samouprave kao za odlagalište što piše u čl. 36. st. 4.
Smatramo da je ova vrsta građevina osjetno manje rizična za okoliš od odlagališta te predlažemo odnosno ići će i prijedlog da se to smanji.
Ono što mogu zaključiti i složiti se sa kolegama koje su ovdje rekli da je otpad biznis i tako to trebamo gledati i pogotovo kada je ne znam maloprije mene govorila kolegica Mrak Taritaš, pogotovo za građevinski otpad gdje trebamo razmotriti da se on reciklira i iskoristi i stavi u maksimalnu upotrebu.
Činjenica je, rekao je to i kolege Miletić maloprije je govorio i kolega iz Koprivnice da pojedine jedinice lokalne samouprave imaju danas već odvajanje preko 60 odnosno 65% i postavlja se pitanje, kako nagraditi te naše građane da i dalje revno odlažu otpad. I sigurno da ćemo tu učiniti sve što je u našoj moći u jedinicama lokalne samouprave da to napravimo, a da naša komunalna poduzeća posluju kvalitetno, da opstaju jer smatramo da bez obzira koliko mi ovdje danas čuli kritika na centre za odvajanje otpadom, ja ću reći jednu stvar da ipak 35% crnog otpada negdje trebamo smjestiti i sigurno je da ako se ne varam, Marinšćina ne bi imala takve mirise da Rijeka sortira barem 40%. Znači trebamo potaknuti JLS-ove da educiraju građane, da potiču komunalna poduzeća ili ostale jedinice samouprave da se javljaju na natječaje. Novaca za kompostane, meni nije jasno zašto jedna Istra nema kompostanu i postrojenja za sortiranje otpadom. Ja imam osjećaja kad se raspiše natječaj da novaca ostaje u ministarstvu neiskorišteno. Mislim da bi tako trebali potaknuti JLS-ove da se javljaju, da koriste ta sredstva jer onda sigurno ne bi se desilo da jedan Zagreb mora platiti 8,8 milijuna kuna penalizacije, Split 3,1 milijun i mislim da u tom pravcu svi skupa trebamo razmišljati.
Zakon je sigurno veliki iskorak naprijed, možda neće sve zadovoljiti, ali Klub zastupnika HDZ-a će ga podržati u prvom čitanju. Hvala.
Hvala.
Sada je na redu g. Hrvoje Zekanović koji će zastupat stavove Kluba zastupnika Hrvatskih suverenista. Izvolite.
Poštovani predlagatelji, poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Otpad je jedna od najčešće spominjanih tema u svim parlamentima svijeta, nije samo Hrvatska ta u kojoj se govori o otpadu i ja ću reći da je to jedan od najvažnijih zapravo i problema današnjice, jedan od najvažnijih. Nažalost, o tome se mnogo govori, a malo se radi i možda je najljepši primjer koliko se o tome govori u Hrvatskoj, a koliko se radi upravo HS. Mi o tome govorimo ovdje, a evo upravo svi vi koji ćete danas ručat u HS potrošit ćete minimalno jednu ovakvu kutiju koja se neće reciklirati, ovo se ne odvaja, dakle ovo se, dakle nakon što ćete vi kolegice i kolege pojesti ovo se baca, ne odvaja se odnosno nemamo reciklažu. Nije samo riječ o HS nego je riječ i o ministarstvima, riječ je o brojnim državnim institucijama. Stoga s ovog mjesta pozivam nadležno ministarstvo da se red prvo uvede tamo u onoga ko nalaže drugima da se uspostavi red, a to je u ministarstvo odnosno ministarstva, HS, budimo primjer hrvatskom narodu, budimo primjer svima u hrvatskoj državi što se stvarno treba raditi.
Drugi ključan problem je, a o tome sam već govorio, evo „repetitio est mater studiorum“, ponovit ću to opet. Mi smo zapravo nekakva karitativna RH jer poklanjamo novac drugim državama. Dakle, kada i neki regionalni centri za zbrinjavanje otpada i odvoje otpad taj otpad oni ne daruju nego plaćaju da ga preuzme netko drugi. U slučaju Šibenskog regionalnog centra to su Austrijanci i onda za reciklirani otpad, već odvojeni, mi platimo Austrijancima po toni otpada, ne bi sad htio krivo reći, 1.000 kuna npr. i onda Austrijanci od tog otpada znate što naprave, proizvedu energiju.
I sada ja ću postavit jedno pitanje koje sam puno puta postavio ovdje, jesmo li mi normalni?
Znači jednostavno pitanje, dakle mi njima platimo da preuzmu energent. Pa zar mi ne bi to mogli radit? Pa naravno da bi mogli. U čemu je problem? Ja vidim da mi bauljamo, da bauljamo.
Druga stvar, a na ovu ću se vratit opet jer moram još malo pojasniti. A druga stvar koju sam spomenuo ovdje ministru dok je bio je vezano uz umjetnu inteligenciju. Onako, nije se baš snašao, vidim da o tome nije bilo riječi u ministarstvu. Kad sam ovdje s ove govornice prije godinu dvije dana u prošlom sazivu spomenuo kako treba uvesti poziv, porez, pardon, na Facebook, YouTube, onda su me ismijavali, izrugivali su se „Zekanović bi oporezovao Internet“, izlazilo moje lice na portalima s grimasom, a prije par dana Europska komisija je donijela upravo tu odluku. Bogu hvala. Onaj koji zarađuje i u virtualnom prostoru Hrvatske i bilo koje države na svijetu, treba plaćati porez.
Opet me je malo pogledao čudnovato ministar, govorim o umjetnoj inteligenciji. Dakle, ako želimo biti u korak sa najnaprednijim državama na svijetu već danas se informirajte jer postoje sustavi koji iznimno kvalitetno odvajaju otpad, a to ne rade ljudi nego rade roboti. I zapamtite sada ovu stvar, ovo je prvi put izgovoreno u HS, za 5.g. ćete vi govoriti o ovome, ali meni ne treba za 5.g., meni treba sutra. Dakle, u normalnim državama svijeta roboti razvrstavaju otpad, a ne ljudi koji su NKV radnici i koji to rade cijeli dan i ugrožavaju svoje zdravlje.
Ajmo korak dalje. Ja vas uvjeravam za 10.g. razvrstavanje po domaćinstvima neće bit ni potrebno. Zašto? Jer će to sve raditi umjetna inteligencija odnosno strojevi. Nemojmo uzimati tehnologiju koja zapravo danas već polako se napušta. Dakle, u nekim državama, Norveška, SAD, Kina naročito, više nema selektiranja otpada, ubacuju sve u istu, u istu kantu, neki gradovi probno i kasnije roboti to razvrstavaju. Me razumijete? Dakle, dogodit će se, to vam je, znate što vam je ovo sad što mi radimo, ovo vam je kao da mi uvodimo ploče s kredom u sve učionice, a svi drugi uvode računala.
I kažu, to je super, to je najnaprednija tehnologija, tu smo mi. Razmišljate korak ispred vremena. Ali, u ovoj fazi, vratit ću se, molim vas, molim vas da se ne poklanja novac hrvatskih poreznih obveznika bilo kome. Ja čak neću imati ništa protiv da, ne znam, evo, ima u Belišću tvrtka koja otkupljuje papir, je li tako? Evo, pa čak mi nije ni krivo kada, znači šibenski Bikarac plati Belišću za zbrinjavanje papira recikliranoga. Ali mi strašno ide na živce kad mi platimo Austrijancima i onda Austrijanci proizvode energiju i rugaju se s nama i govore, ovi s Balkana brdovitog, stvarno nisu normalni.
Još jedna stvar o kojoj nitko nije govorio u Saboru. Imate tzv. drobilice otpada koje se danas jako kupuju u Hrvatskoj. Za one koji ne znaju, evo za širu javnost, to je onaj uređaj koji se montira na sudoper. 1000, 2, 3000 kuna košta i ti kroz taj uređaj stvarno možeš provući što god hoćeš, što god hoćeš. Samliti i onda sve to što si kući proizveo kao otpad, gdje ide? U kanalizaciju i to je legalno. Je li to ono što mi želimo? Ja mislim da nije, jer onda imamo jedno dodatno opterećenje na kolektorske kanalizacijske sustave. Ili možda je to u redu?
Evo, ja bi volio da se s tim pozabavite. Dakle, imate tisuće i tisuće, desetke tisuća uređaja koji se godišnje instaliraju u sudopere hrvatskih domaćinstava. I odjednom imate manje otpada, znači u kantama, ali imate više materijala znači u kanalizacijskom sustavu. Znači ovo je nešto o čemu se mora povesti računa. Što se smije staviti, što ulazi tu, znači tu vam ljudi guraju apsolutno sve. Ovi malo skuplji vam mogu doslovno metal samliti i sve ode u kanalizaciju i opterećuju kanalizacijski sustav, melje plastiku, organske tvari, što god. Dakle, pozabavite se s tim.
Naposljetku moram malo kritizirati ministra ovdje koji se tako pohvalio, malo, morao bi puno, ali ja budem malo danas, nek bude malo, koji se tako pohvalio, ne znam nakon čijeg pitanja, kojeg kolege ili kolegice, da je Hrvatska od 2016. do 2019. što se tiče reciklaže narasla sa 16 na 18%, je li? Pa ljudi moji, ako si imao 1% recikliranoga i narastao si na 1,20%, pa naravno da si rastao 16%, ali to je ništa. Tako spominjem uvijek primjer lijepi, kada vam je Srbija nakon što je napala Kosovo i bila bombardirana od Amerike, pala na dno, dogodine je bila zemlja sa najvećim gospodarskim rastom. Imala je rast od 50% BDP-a, kad je imala 0. Dakle 18% od 1% ili 0,5% je ništa. Dakle, ministar je to lijepo zakamuflirao pa netko stvarno misli da smo rasti 18%. Nismo, mi smo sad što se tiče recikliranog otpada ispod svake kritike, znači jako nisko.
Tako da se ipak jasnosti, naravno i kolegama zastupnicima, prezentiraju stvarni podaci, a ne da se oni stave u celofan brojaka i da se obmani hrvatska javnost. Dakle, ovo je iznimno važno pitanje jer ekologija je bez obzira što u Hrvatskoj ljudi skapavaju od gladi, neki stvarno skapavaju od gladi, je nešto što će se morati govoriti i raditi, ja bih osobno bio i za radikalnije poteze i baš me zanima koliko će trebati HS-u da se počne odvajati ovo, što danas svi koristimo i ne samo ovo, i ministarstvima.
Evo, imat ćete moju kritiku ili pohvalu sljedeći puta kad dođete ovdje. To se može brzo riješiti.
I sada je na redu g. Željko Lenart koji će zastupati stav Klubova zastupnika HSS-a i HSU-a o ovom Zakonu. Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege, državni tajniče.
Evo, kao što sam već rekao, u replici da je pred nama još jedan reciklirani zakon o otpadu i da ozbiljnosti predlagatelja najviše govori to da tek nakon završetka javne rasprave nakon 5 mjeseci odgovoreno na primjedbe, što mislim da je nedopustivo.
Sam prijedlog ima samo jedan cilj, a to je da sitnim modifikacijama nastoji što duže zadržati postojeći kriminalni sustav gospodarenja otpadom u RH. Zakon se predlaže iako nije napravljena analiza ostvarenja ciljeva Strategije gospodarenja otpadom usvojena još 2005. g. i njene usklađenost sa novim EU direktivama o otpadu. Zakonska zabrana stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih vrećica umjesto propisivanja obvezne količine recikliranog sadržaja u tim vrećicama neće dovesti do smanjenja plastičnog zagađenja u RH, nego samo do ukidanja oko 800 radnih mjesta u tvrtkama koje su dobrim dijelom svoje proizvodne kapacitete financirali iz EU fondova.
Zakon osim zabrane jednokratne plastike ne daje nikakav prijedlog ni smjernice za oporabu otpada koja je zapravo jedini ključ rješenja postojećeg zagađenja. Ukidamo lagane vrećice, a potičemo deblje plastične vrećice koje sadrže više plastike, kojima treba svakako duže da se raspadnu, ili ćemo zabraniti sve vrećice ili moramo razmišljati o tome koliko je recikliranoga u njima.
Daljnje forsiranje centara za gospodarenje otpadom sa tehnologijom mehaničko-biološke obrade otpada iz 70-ih godina prošlog stoljeća, za čije produkte obrade, znači gorivo iz otpada nemamo ni predviđene ni izgrađene kapacitete za energetsku oporabu i u stopu odlaganja otpada nakon obrade od 30%, apsolutno ne možemo ispuniti zahtjeve novih EU direktiva. Kupujemo najmodernije avione za naše Ratno zrakoplovstvo, što je pohvalno, a za obradu otpada koristimo tehnologiju iz 70-ih.
Do sada su završena svega dva centra u programskom razdoblju od 2014.-2022., vjerojatno će bit završen još jedan od 13 predviđenih, a svi se suočavaju sa istim problemom, kuda sa sirovinom nastalom obradom otpada.
Ministar je u više navrata izjavljivao da će svi centri biti završeni do 2022. i to je valjda jedino obećanje Vlade za koje se radujem da neće biti ispunjeno.
Nažalost kroz odluke gradskih vijeća koje sam primijetio da se dešavaju u nekim gradovima, izgleda da se pokušavaju gurati spalionice otpada na mala vrata, što smatram da nije ni korektno prema građanima, a sigurno niti dobro. To je jedna stvar koja se pojavila kod nas u Kutini, iako imamo kemijsku industriju koja dovoljno zagađuje prostor, mislim da nema mjesta za nikakvu spalionicu, pa da ima minimalnu najminimalniju emisiju otrovnih plinova u cijeloj Europi.
Intencija prijedloga zakona jest da i dalje omogući netransparentno upravljanje sustavom za gospodarenjem posebnih kategorijama otpada u dodjeli poslova na netržišnim principima tvrtkama koje su u milosti ministarstva. Tako se za oporabitelje posebnih kategorija otpada prijedlogom zakona propisuje postupak dodjele ovlaštenja koje u stvarnom smislu predstavlja dodjelu koncesija koja nije predviđena zakonom. Time se diskriminiraju svi obrađivači koji imaju važeću dozvolu za gospodarenje predmetnog otpada, a ne bave se istovremeno i sakupljanjem otpada.
Fond sukladno prijedlogu sklapa ugovor samo sa ovlaštenim obrađivačem kojeg odbire ministarstvo, a koje je ujedno i sakupljač predmetnog otpada. Sukladno navedenom odabrani obrađivač je u stvarnom smislu organizacija koje proizvođaču nameće ministarstvo. Sam postupak odabira ovlaštenog obrađivača, a time i sakupljača po načelima koji u potpunosti isključuje tržišne kriterije, poput ekonomski najpovoljnije ponude, potencijalno širom otvara mogućnost korupciji, tužbama, sudskim procesima koji su i tako do sada vodili se protiv ministarstva i fonda.
Odredbama zakona sustav gospodarenja otpadom favorizira se Fond za zaštitu okoliša i onemogućava se ravnopravnu tržišnu utakmicu u poslovima gospodarenja otpadom. Što se tiče fonda i davanja koja se uplaćuju u fond nisu porezna davanja i jednostavno fond se ne može smatrati poreznim tijelom.
Prijedlog ovog zakona donesen je u cilju daljnjeg podržavanja različitih grupacija kojima je jedini interes da na otpadu i dalje masno zarađuju dok se otpadni problemi s otpadom samo nagomilavaju i guraju pod tepih dok nam ne uslijede kazne i penali zbog ne ispunjavanja onoga što smo kao država potpisali u predpristupnom ugovoru i prihvaćanje direktiva o otpadu EU. Tko će platit? Platit će naravno građani kroz proračun, a oni koji su masno zaradili sigurno svoj novac za to neće dat.
Žao mi je što ministra nema da sluša raspravu zastupnika, očito nije bitno ono što mi zastupnici ovdje govorimo i ja ga pozivam da dođe u Kutinu ne najavljen na deponiju komunalnog otpada da vidi kako se gospodari otpadom na uređenoj deponiji koja je ograđena visokom ogradom na kojoj su do prije par godina bili i zaštitari na koju se danas dozvoljava stanovnicima romskog naselja da oni recikliraju otpad, da borave tamo, da raznose otpad sa deponije i da ga bacaju u obližnji potok kojega odnosi Kutinica u Lonjsko polje, Savu i dalje.
Ja ga pozivam da dođe vidjeti svaki dan na južnom dijelu Kutine stupove dima gdje se spaljuje otpad da se ukloni ono što nije metalno. Unatoč upozoravanja gradske vlasti nitko na to ne reagira, niti vatrogasci, niti policija, niti gradska uprava. Određena grupacija ljudi maltretira i truje određeni dio Kutine na što nema reakcija niti od strane ministarstva i nikoga drugoga, a ovdje pričamo o laganim vrećicama i o njihovom zagađenju.
Evo još jednom poziv, ja se nudim kao vodič ali morate doć nenajavljeno jer u protivnom će svi biti uklonjeni i nećete vidjeti ono što se dešava. Samo zbog toga što je politika gradske vlasti bila ta da se naplaćuje dovoz otpada ispod jednoga kubika besplatno na deponiju komunalnog otpada, dok je to funkcioniralo otpada nije bilo u prirodi, a sada se on gomila širom Lonjskog polja i kutinskih poljoprivrednih površina, kanala, vodotoka, šume koje su pune otpada što će daleko više koštati sve one koji uplaćuju u proračun, a s druge strane zagađenje je svakog dana sve veće na što se svi oglušuju.
Pokušajte razmisliti o tome jer navodno je zakonska prepreka da ti ljudi dovoze besplatno otpad u odlagališta, ali ja smatram da je bolje promijeniti zakon i dozvoliti taj besplatni dovoz u odlagalište nego da ga se odlaže u prirodu.
Hvala.
Hvala i vama.
Do 12,30 pauza radi provjetravanja. Hvala.
Vidimo se u 12,30.

STANKA U 12:18 SATI
NASTAVAK NAKON STANKE U 12,20 SATI

Nastavljamo s radom, hvala.
Sada je na redu gospođa, prelazimo na pojedinačne rasprave, gospođa Branka Juričev Martinčev.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovana savjetnice, sad će nam vjerojatno i državni tajnik skoro, kolegice i kolege, pa evo na samom početku s obzirom da dolazim iz Šibensko-kninske županije iz grada Vodica veseli me pročitati da smo od 2005. do kraja 2019. zatvorili 224 odlagališta otpada s obzirom da je grad Vodice upravo zatvorio svoje odlagalište Leć. U tom periodu da je saniranih odlagališta 189 odnosno 9 više nego je od 2015. i sanirano je to isto odlagalište Leć na području grada Vodica, a u funkciji su 2 centra za gospodarenje otpadom Marinšćina i Kaštijun, a 2 centra su u izgradnji Bikarac i Biljane Donje. Naime, Bikarac je na području grada Šibenika, Šibensko-kninske županije i tamo već grad Vodice odlaže svoj otpad.
Ono o čemu bi ja željela govoriti u ovoj svojoj raspravi mislim da je ono što najviše zanima naše građane, a to je o cijeni odvoza otpada odnosno njih će sigurno zanimati da li će ovim novim zakonom, naravno kad prođe i drugo čitanje i stupi na snagu i kad jedinice lokalne samouprave donesu svoje odluke biti viša ili niža cijena. Kao što stoji u zakonu struktura cijene javne usluge sastojat će se od cijene za količinu prodanog miješanog komunalnog otpada i cijene obavezne minimalne javne usluge ili tzv. fiksnog dijela i ovog ranije navedenog varijabilnog dijela. Kad se govori o cijeni obavezne minimalne javne usluge tu nadalje zakon propisuje da ćemo imati jedinstvenu cijenu u kategoriji korisnika kućanstva i onu drugu opet jedinstvenu cijenu u kategoriji koja to nije kućanstvo s tim da postoji odredba zakona da jedinice lokalne samouprave znači gradovi i općine mogu donijeti i određene kriterije za umanjenje tih cijena.
Kako kao što sam rekla dolazim iz Vodica iz Šibensko-kninske županije na našem području ima jako puno objekata koji su veći dio godine zatvoreni i samo se ljeti iznajmljuju ili u njima borave vlasnici objekta što je veliki problem za sve naše, sva naša komunalna poduzeća jer trebamo znati da do tih objekata iako su oni uglavnom veliki dio godine zatvoreni treba doći vozilo, treba doći djelatnik i netko to sve skupa treba platiti.
Ja bi se još jedanput vratila na ovu strukturu cijena, kad se govori o javnoj usluzi točno stoji što je sve uključeno u tu uslugu. Znači prikupljanje miješanog komunalnog otpada, biootpada, otpada koji se reciklira, glomaznog otpada i uz to ide usluga preuzimanja otpada u reciklažnom dvorištu i usluge prijevoza i prodaje otpada ovlaštenoj osobi. U narednom Članku 65. kad se govori o financiranju javne usluge onda se odvaja miješani, odvoz miješanog komunalnog otpada, biootpada i glomaznog se financira iz sredstava naplate cijene javne usluge i ugovorne kazne odnosno može financirati i grad ili općina, dok se otpad koji se reciklira kao i usluga preuzimanja tog otpada će se financirati pretežno od otpadne ambalaže i sredstava prikupljenim naplatom naknade gospodarenja otpadom odnosno financirat će fond. Usluga prijevoza i predaje otpada ovlaštenoj osobi nije tu ni pod stavkom jedan, ni pod stavkom dva, što znači niti se predviđa da se financira iz naplate cijene usluge niti će financirati fond, ima gradova, općina, a mislim da je veliki problem i otoka. Evo, ovaj, čula sam kako ima i na otoku Rabu i Loparu tu sigurno da su ti troškovi iznimno visoki s obzirom da prijevoz treba biti sve do grada Rijeke i bez obzira na sufinanciranje sredstava fonda, da je velik dio koji će preostati kao trošak općini i gradu, odnosno samim građanima. U ovu jedinstvenu cijenu obavljanja minimalne javne usluge koje se razvrstava u kategoriju koju nije kućanstvo, tu će biti i kategorija znači, u tu će kategoriju spasti i mali iznajmljivač i crkva i neka obrtnička radiona i hotel.
Ako GRO ostavimo na fiksnom iznosu, .../Upadica: Vrijeme./... nećemo imati motivaciju za naplatu prema količini.
Hvala. Hvala lijepa. Imate replike, g. Ivanović.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče, uvažena kolegice. Dosta smo u ovim raspravama ispred klubova čuli, a i od samog ministra, da u biti regionalni centri za gospodarenjem otpadom su nešto što nam treba. No, naravno, da bi se to dogodilo potrebno je još puno, puno vremena.
Smatrate li da su u biti regionalni centri za gospodarenjem otpadom nešto što može ubrzati ovu cijelu priču i dovesti nas do onog cilja kojeg smo si zadali do 2025. g.?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo kolega Ivanović. Evo, kao što sam rekla na početku, drago mi je vidjeti da su dva centra u izgradnji, između ostaloga, da je to Bikarac na području Šibensko-kninske županije. Međutim otkad se krenulo u izgradnju ovih centara za gospodarenje, možemo vidjeti da samo su nam 2 u izgradnji i 2 centra već imamo, što pokazuje da tu imamo velikih problema, da tu bez obzira na osigurana sredstva iz EU fondova, da je potrebna velika i jako složena dokumentacija i ako ovo bude išlo i dalje takvim tempom, imat ćemo u budućnosti jako puno problema upravo da na ovakav način odlažemo otpad.
Gđa. Jelkovac.
Hvala lijepo potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, naravno da je cijena zbrinjavanja otpada ono što sigurno najviše brine naše građane i slažem se s vama da treba, osim o varijabilnom dijelu gdje će građani sami moći utjecati na to koliko imaju zbrinutog otpada i razdvojenog, na taj udio u cijeni, međutim što se tiče fiksnog dijela, bojim se, na koji oni ne mogu utjecati, bojim se da će taj dio na kraju prerasti u znatnoj mjeri varijabilni dio i da je to ono što brine naše građane jer u taj fiksni dio će naša komunalna poduzeća u lokalnim sredinama morati uračunati sve troškove koje imaju, a bit će povećan broj odvožnje smeća obzirom na odvojeno zbrinjavanje otpada i drugi troškovi od nabave kanti, svega ostalog što ide u fiksni dio, tako da mislim da bi tu trebalo razmisliti, pogotovo u višestambenim zgradama kako to riješiti da bude pravedno.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo kolegice Jelkovac.
Upravo mi vrijeme nije dozvolilo da dovršim sve na tu temu reći, ovo što vi kažete, ako GRO bude cijene upravo na fiksnom ovom dijelu, onda neće biti motivacije da bude što manje miješanog otpada koji se odvozi. Znači trebalo bi zbog motivacije građana da većina cijene se odnosi na ono što će oni svaki dan odlagati i bacati jer će onda biti motivirani više sortirati.
Međutim zaista, od održavanja sortirnica, reciklažnih dvorišta, izgradnje, prijevoza, sve ono što se odnosi na glomazni otpad i sve ono što traži komunalno poduzeće, neće biti moguće ako ta cijena tog fiksnog dijela bude mala, a ova veća kako bi se motivirali građani.
Gđa. Anka Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Sabora, poštovana kolegice.
Dakle, ja sam isto u svojoj replici htjela reći nešto na temu cijene i na temu tog varijabilnog dijela. Ali, vi ste bili dugogodišnja gradonačelnica Vodica i dobro znate da je otpad i da je problem otpada apsolutno, kad je riječ o turizmu, različit u ljetnim mjesecima, kao što je sva infrastruktura, vi zapravo, bazičnu infrastrukturu morate raditi za one, .../Govornik se ne razumije./..., za najviši broj, a glavnine godine, nemate to, ajde nek kažemo da je turistička sezona 3 mjeseca, a lažemo se, ali nek bude 3 mjeseca. Vi preostalih 9 mjeseci morate funkcionirati na jedan drugi način.
Kako, dakle to je uvijek problem, i vodovoda, problem i elektroopskrbe, vi morate imate elektroopskrbu za taj najveći broj, ali je tu problem i tog fiksnog dijela za otpad jer vi morate imati da funkcioniraju u tim ljetnim mjesecima. Je li to slika koju šaljete? Koja su prava rješenja ja nisam sigurna.
Vrijeme. Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo kolegice Mrak-Taritaš.
Pa upravo sam rekla, bit će i zanimljivo vidjeti kako će tome doskočiti od brojni gradovi i općine, sigurno vrlo različito jer što, kao što ste rekli, 9 mjeseci u godini trebat će vozilo sa vozačem i sa službom doći do određenog apartmana, do nekog objekta u kojem nikoga neće naći i sigurno, ako gledamo samo onaj varijabilni dio, on će biti 0 kuna. Ako ovaj fiksni bude jako nizak, neće se moći pokriti troškovi čitavog ovog mrtvog hoda u zimskih mjesecima.
Nabaviti opremu, nabaviti, zaposliti djelatnike sortirnice i sve ovo što će trebati i za zbrinjavanje glomaznog otpada i ostalog.
G. Borić. A ne, to je već rasprava.
Nema više replika. G. Borić, izvolite. Izvolite.
Hvala lijepa uvaženi potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege.
Zakon o gospodarenju otpadom zasigurno jedan od zakona kojeg smo i duže vrijeme čekali, ali mislim da je konačno, barem po raspravi, vidim, blizu toga da bude pogođen u potpunosti i da do drugog čitanja možemo popraviti još neke situacije koje smo uočili, a možda traže još malo popravljanja. Što se tiče naše države, zaista je različita od, u mnogim dijelovima od svoje geografske rasprostranjenosti pa različitih načina života od Jadrana pa do kontinenta sa mnogim specifičnostima jednostavno ni ovakav jedan zakon ne može samo tako kroz jedan članak podmiriti ajmo reći sve nekakve naše načine života pa kad govorimo i o samom zbrinjavanju otpada. Zašto to kažem? Zato evo sad smo čuli ono vršno opterećenje recimo na Jadranu vam je 1.8. kada na tom prostoru dodatno imamo još dodatnih milion nekakvih turista, stanovnika koji dolaze privremeno i u kontinentalnom dijelu koji jednolično poprilično živi znači tokom 365 dana. Složiti to u članak koji će onda optimizirati jednu tako priču oko zbrinjavanja otpada jednostavno nije baš najbolje ili najlakše načiniti. Mislim da ovaj zakon sada konačno pogađa želje lokalnih samouprava, ali i kompromis države u odnosu znači između tih nekakvih varijabli koje su se pojavljivale u smislu da nisu nam udovoljavale u dijelu održivosti samog sustava u smislu naplate cijele te priče kad govorimo o otpadu. A to je priča koja košta i koštat će u budućnosti zasigurno još i više jer imamo različita ponašanja. I danas smo imali prilike čuti priču o centrima za gospodarenje otpadom. Oni su naša stvarnost i biti će u budućnosti i ono što smo imali 2015. nije jednako 2020., a danas u 2021. Je puno bolje nego što je bilo već i prošle godine. Imamo centre koji se grade, centre koji biraju izvođače i koji će se u slijedeće 2-3 godine izgraditi i pokriti prostor RH kako je to još zamišljeno ja mislim negdje 2005. godine. Imali smo razdoblje 10 godina koje nije funkcioniralo tj. nešto smo učili kroz te pristupne fondove ali nismo priču realizirali. Zašto? Zato jer je najjeftinije isprazniti otpad ili smeće kako mi to kažemo na neki prostor koji je bio odlagalište i to ne košta ništa. Mnogi su izbjegavali jednu takvu obavezu zato jer je to bilo najjeftinije. Danas kada nas stišću te politike i europske, ali i naša želja da se bavimo održivom razvojem i da štitimo okoliš mi smo zatvorili evo čuli smo preko 200 odlagališta. Znači saniramo prostor, a to što smo zatvorili mora se odvoziti na neki drugi prostor ili na neka odlagališta koja su ostala otvorena ili na centre za gospodarenje otpadom koja funkcioniraju. Čim vozite u centra to nešto košta više nego opet pražnjenje kamiona tamo negdje na nekom prostoru koji je bio ili je još uvijek odlagalište. E ta priča košta. Zašto košta? Jer platiti kamion, njegov trošak, dvoje ili troje zaposlenih koji na njemu zbrinjavaju otpad i pražnjenje nije jednako platiti te iste kamione te iste ovaj ljude plus odvojeni otpad papir, staklo i sve ono što skupljate plus miješani komunalni otpad kojeg onda odvozite na posebno na određeni centar kao što to mi radimo u našoj županiji. To je neka druga priča i to nešto košta.
Zbog toga i ovaj zakon konačno daje nama kao lokalnim samoupravama i komunalnim društvima mogućnost da sami optimiziramo cijenu minimalne javne usluge, da kažemo naš sustav na razini godine košta toliko u onom dijelu koji je do sada bio obvezan, a to da prikupljamo sav taj posebni otpad i da ga ne naplaćujemo građanima samo naplaćujemo kroz varijabilni dio cijene miješani komunalni otpad jer i njega odvozimo na taj centar. Sve ostalo što je oporabna sirovina koje su preuzimali oporabljivači plaćalo se i sada iz te cijene minimalne javne usluge. Tko je uspio pomiriti nekakve odnose taj nije poslovao s gubicima. Onaj tko je napravio problem malo si je napravio problem, ali što tu sad država radi tj. ovaj zakon. Oni kažu mi ćemo vam to sufinancirati da to ne prelijete na naše građane kao još dodatni motiv u tom dijelu znači minimalne javne usluge. Pomoći ćemo vam sufinanciranjem iz fonda da vam plaćamo troškove, a to nisu mali troškovi. Imali smo raspravu na odboru i rekao sam i danas, znači 1.000 kuna vam tona stakla plus prijevoz do ne znam tu do Zagorja nama sa Raba, 2.000 vam je tona plastike koju plaćate da vam je netko zbrine, ne znam što dobivate recimo samo kao uplatu vama kao komunalnom društvu, čisti karton balirani koji ćete nekom prodati i za to će vam dati nekih 70 kuna po toni i platit će vam transport jer im se to isplati, ako je još miješanog papira u tome e već vi plaćate nekome drugome. Znači to je priča koja košta, ali ovaj zakon nudi suradnju, pomoć i to je dobro …/Upadica: Vrijeme./… hvala što ste saslušali kažem da možemo funkcionirati bez nekih većih problema.
Imate replike.
Gospodin Ivanović.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Uvaženi zastupniče Borić, vidjeli smo da ovim zakonom u biti se zabranjuje jedan dio plastičnih proizvoda, nešto što je praktički do sada bila svakodnevica od donošenja ovog zakona to više neće tako biti. Smatrate li da su zabrane te koje mogu bitno poboljšati situaciju kada je u pitanju otpad, dolazite naravno sa otoka gdje to stvara poseban problem ili postoje možda i neke druge stvari kao edukacije ili bilo što drugo ljude naučiti kako se nositi sa otpadom, pogotovo želimo li zaštiti i okoliš, a pogotovo kada je riječ o jadranskoj obali, pa naravno i o kontinentu.
Izvolite odgovor.
Hvala vam kolega Ivanović, znači upravo su te plastične vrećice bili najveći neprijatelj okoliša, pogotovo tamo gdje imamo otvorena odlagališta i gdje se otpad znači prazni na otvoreno odlagalište i nije selektiran otpad. To vam leti po zraku, u moru, u šumi završi na svakakve načine pogotovo u prostorima Jadrana gdje imate velike vjetrove itd., od bure, juga i mislim da mi koji živimo na otoku vidjeli smo što znači primijeniti sve zakone koje nam je država dala na, kao mogućnost, iskoristiti sredstva koja daje fond za izradu pretovarnih stanica, sanaciju odlagališta itd., to su vrlo minimalna sredstva vlastitih učešća da biste riješili problem koji je trajao desetljeće. Vi danas dođete na Rab nećete vidjet više nigdje ni jednu vrećicu barem na tom odlagalištu gore koja leti u prirodi zato jer je sanirano odlagalište. Sve ostalo se radi na pretovarnoj stanici i u reciklažnom dvorištu. Sve odvozimo sa otoka i to je za nas nova vrijednost koju možemo reći i svakom turistu. Na ovom otoku više ne postoji otpad koji ostaje ovdje, sve odvozimo i zbrinjavamo kroz oporabu. Znači to je vrijednost, to šta država daje koristi.
Hvala, hvala lijepa.
Gospodin Pavić.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Poštovani zastupniče vi dolazite s otoka, bili ste i čelnik lokalne samouprave i svjesni ste tog da zapravo jedan dio vlasnika vikendica sufinancira odnosno pomaže lokalno stanovništvo u odvozu otpada jer zapravo čitave godine plaćaju odvoz otpada. Svjesni smo toga da većina tih vlasnika vikendica dolazi dolje na mjesec dana, eventualno dva, a odvoz otpada plaća, doduše u nešto smanjenom ovoga iznosu punih 12 mjeseci.
Da li postoji neki plan kod vas u lokalnoj samoupravi i generalni plan za ostale …/Govornik se ne razumije/…pogotovo za otoke da se taj iznos vlasnika vikend kuća da se to nekako smanji i da oni zapravo participiraju u manjem dijelu?
Fala.
Odgovor.
Hvala vam lijepa.
Znači mi kad govorimo o vlasnicima objekata koji povremeno nekad žive na prostorima Jadrana znači imamo problem jer ako moramo plaćati dio vode koju ne koristim tokom cijele godine, imaju one svoje fiksne troškove to je u redu. Ako plaćamo recimo troškove električne energije i svega ostaloga, one fiksne troškove to je u redu. Kada to trebamo platiti za otpad onda to više nije u redu. Ali i tu smo doskočili sa ovim zakonom. Znači on dozvoljava da se kroz odluku koju će donijeti znači predstavničko tijelo u smislu kriterija koje će sadržavati da bi se došlo do cjenika procijenit će što oni mogu znači svako u svojoj lokalnoj samoupravi učiniti da i taj dio ako je nekoga više opterećivao, a to možda vi mislite za privremene stanovnike koji nam dolaze ljeti dolje, da se onda to prilagodi tome da oni ne plaćaju više nego što su plaćali sada, ali da taj trošak onda s obzirom da uvodimo financiranje, znači sufinanciranje kroz tu minimalnu cijenu javne usluge, onaj fiksni dio za održivost sustava, prebaci se na sufinanciranje države i tu puno prostora postoji koji će dobro razmišljati i promišljati svoje politike zbrinjavanja otpada, znači postoji itekako.
Fala lijepa.
I gđa. Branka Juričev-Martinčev.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Kolega Borić, i vi ste govorili o tom odnosu cijeni fiksnog i varijabilnog dijela. Znamo da varijabilni će ovisiti o količini predanog miješanog komunalnog otpada i težimo da u budućnosti naši građani šta više odvajaju i da te količine budu što manje, posebno na specifičnost vašeg mjesta Lopara, Raba, znači radi se o otoku, radi se o mjestu koje ima jako puno vikend objekata, a i time puno fiksnih troškova.
Da li vam se čini da će onda u budućnosti što bude manje tih količina predanog miješanog komunalnog otpada bit će i manji iznos koji će se prikupljati na takav način, morati povećavati cijena odnosno fiksni dio?
Fala.
Odgovor.
Hvala vam lijepa kolegice Juričev.
Znači mi znamo koliko nas košta sustav u jednoj općini u toku godine. Znači ako je to 2 milijuna kuna, kažem vam da ovaj varijabilni dio iznosi vrlo malo, nekih 200.000 kuna. Neće vam svaki građanin dat samo tako kantu, pogotovo u zimskim mjesecima. Što je tu važno? Znači ako stavite jednu kantu u mjesec dana vani vi dozvoljavate da u toj kanti dođe do različitih mirisa koji onda ne zadovoljavaju ono što mi želimo, a to je da budemo čisti, da nam ne smrdi. I da bi ga potaknuli, znači da on tu kantu često daje ona ne smije biti skupa i tu dolazimo do sukoba između minimalne javne usluge i samog varijabilnog dijela. Tko pogodi kako treba taj nema problema, znači mi smo ipak napravili ono što smo smatrali da je pravedno, a to je da je minimalna cijena javne usluge ipak najveći dio jer ona čuva sustav i zbrinjava najveći dio, a to vam je 50% cjelokupnog otpada, što otpada na posebne kategorije, a miješani komunalni otpad je samo jedan dio. I tu treba tražiti nekakav kompromis da se ne optereti previše ljude jer to ovisi o njima, ako nije dao kantu vi niste naplatili, to ne znači da tog otpada nema.
Fala lijepa.
Nemate više replika, hvala.
I sada je na redu gđa. Marijana Petir nakon koje ćemo preć na iznošenje stajališta u ime Kluba zastupnika i nezavisnih zastupnika. Izvolite.
Hvala g. potpredsjedniče HS, državni tajniče, ravnateljice, zastupnice i zastupnici.
Europska pravna stečevina kao zakonodavni okvir u području zaštite okoliša može se u ovom trenutku smatrati najboljim svjetskim zakonodavnim okvirom, ali i vrhunskom dobrom praksom za brigu za okoliš. Struktura tog zakonodavnog okvira je ambiciozna utemeljena na demokratskim načelima i načelima održivog razvoja koja omogućuje očuvanje prirodnih bogatstava za buduće generacije Europljana. Logično je da Hrvatska kroz svoj Zakon o gospodarenju otpadom treba i želi slijediti te ambiciozne ciljeve ne samo zbog europskog zakonodavstva već i zbog naših specifičnosti.
Zemlja smo koja ima gotovo polovicu svog teritorija zaštićenog u raznim kategorijama Zakona o zaštiti prirode, mali smo zagađivači u regionalnom i u globalnom smislu, Jadran je najčišće more na Mediteranu. Naš seljak hranu proizvodi još uvijek na tradicionalan način, a 20% hrvatskog BDP-a dolazi iz sektora turizma. Zato moramo voditi računa o našim resursima, ali i o našim strateškim prednostima kako ih svojim potezima ne bi ugrozili. Samo zakonodavstvo neće biti dovoljno u nastojanjima da naš zajednički dom dovedemo u red, potrebna je promjena ponašanja.
Papa Franjo nas sa pravom upozorava u svojoj Enciklici Laudato Si da ljudi više ne prepoznaju vlastiti položaj u odnosu na svijet i prisvajaju si samodostatan i egocentričan položaj zasnovan isključivo na njima samima i na njihovoj vlastitoj moći. Odatle proistječe logika „kupi, iskoristi i baci“ koja opravdava svaki oblik odbacivanja, bilo da je riječ o otpadu okoliša, otpadu hrane, pa čak i odbacivanju samog čovjeka. Takva logika drugog čovjeka i prirodu tretira kao puki predmet, te tako vodi bezbrojnim oblicima nadmoći. Za promjenu te logike zakon i novac nisu dovoljni, potrebno je mijenjati naše navike i ponašanje, a za svaku je promjenu potrebna motivacija i odgojni proces. Zato ekonomski i politički ciljevi trebaju biti oslonjeni na ekološke ciljeve koji pretpostavljaju promjenu stajališta i do sada ustaljenih praksi.
Ovim se zakonom koji je rezultat političke odluke predlažu ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom koji trebaju doprinjeti realizaciji tih ekoloških ciljeva.
Također se radi prilagodbe kružnom gospodarstvu određuju novi viši ciljevi odvajanja i recikliranja otpada do 2035.g. i novi niži ciljevi za odlaganje otpada, te se od 3.7. 2021. zabranjuje stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda i od 1.1.2022. platičnih vrećica za nošenje debljine stjenke manje od 50 mikrometara što je pristup koji ide i puno šire od europske direktive.
Proizvođačima proizvoda od plastike čija upotreba će biti zabranjena treba pomoći da u okviru zelene tranzicije prijeđu sa starih na nove tehnologije kako bi njihovo poslovanje bilo održivo, prijateljsko prema okolišu, ali kako bi uspjeli sačuvati radna mjesta.
U tom smislu smatram važnim još jednom podcrtati da aktivnosti Ministarstva gospodarstva koje je kroz nedavno provedeni natječaj predvidjelo po proizvođaču do 7,5 milijuna kuna za prelazak na nove tehnologije proizvodnje treba nastaviti i budućnosti.
Tema gospodarenja otpadom je doista vrlo opširna, nikoga ne ostavlja ravnodušnim moram zato ovdje reći nekoliko rečenica o planovima za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori čemu se odlučno protivim. Smatram da Hrvatska taj problem može riješiti u dijalogu sa Slovenijom što nam i europska direktiva omogućava te da nema potrebe za izgradnju odlagališta radioaktivnog otpada u Hrvatskoj.
Također želim upozoriti da se u Kutini pored Petrokemije na samom ulazu u PP Lonjsko polje nalazi odlagalište opasnog otpada fosfogipsa kojim gospodari tvrtka u vlasništvu države. Natječaji koji idu u smjeru privatizacije te tvrtke ne traži od budućeg vlasnika da sanira odlagalište fosfogipsa i mislim da se to mora promijeniti jer su takva stajališta protivna interesima lokalnog stanovništva …/Upadica Radin: Hvala./… i nacionalnim interesima stoga pozivam da se ovom problemu ozbiljno pristupi i da država osigura mehanizme za sanaciju ove crne točke. …/Upadica se ne razumije./…
Hvala lijepa.
Ispričavam se. Ali imate repliku.
Izvolite g. Ivanović.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Uvažena zastupnice Petir.
Zaštita okoliša i klimatske promjene zasigurno će biti najveći izazov u godinama koje dolaze. U svojoj raspravi ste spomenuli nešto za što i ja smatram da je vrlo bitno, a to je promjena ponašanja. Što mislite da bi bilo najefikasnije učiniti kada je u pitanju promjena ponašanja svih nas dionika i vremena i onoga svega što imamo s obzirom na sve ono što je ovaj konzumerizam i ostale stvari koje su ušle u hrvatsko društvo, a mi smo samo jedan mali, mali dio tog globalnog svijeta. No smatram i slažem se s tom tezom da bez promjene ponašanja svih nas jednostavno ciljevi koje smo si zadali bit će teško ostvarivi.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam lijepa zastupniče Ivanoviću.
Pa ja smatram da logiku kupi, iskoristi, baci treba zamijeniti za logikom kružnog gospodarstva u tom smislu sigurno da nam treba promjena ponašanja do koje je moguće doći edukacijom i promjenom mentaliteta. To sigurno nije jednostavan proces nije dovoljan zbog toga u ovom zakonu i postoje različiti ekonomski instrumenti koji imaju za cilj potaknuti građane i jedinice lokalne samouprave, cijeli sustav kompletno na jedan drugačiji način i pristup prema odvojenom sakupljanju otpada i što većem recikliranju i što manjem odlaganju na odlagališta.
I u tom smislu bih rekla da nam treba ta promjena stava koju i Papa Franjo naziva ekološkim obraćenjem, a što je usko povezano sa političkim i ekonomskim ciljevima koji trebaju biti kompatibilni sa ekološkim ciljevima inače nećemo uspjeti.
Hvala lijepa.
Nastavljamo dalje sa raspravom o zakonu sa pojedinačnim raspravama. Prva je poštovana zastupnica Anka Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a.
Državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege.
Dakle, pred nama je u prvom čitanju Zakon o gospodarenju otpadom. Ovo stoljeće 21.stoljeće je stoljeće u kojem ćemo se baviti klimatskim promjenama, stoljeće u kojem ćemo se baviti problemom otpada, stoljeće u kojem ćemo se baviti i problemom otpadnih voda.
Kada je riječ o otpadnim vodama tada ovaj zakon jasno kaže da se on ne odnosi na problem otpadnih voda, no uređaji za pročišćavanje otpadnih voda na uređajima je veliki problem mulj i zbrinjavanje mulja je poseban problem i bilo bi dobro da ako je ovaj zakon uveo problem otpada iz rudarske industrije da je onda se malo pozabavio problemom mulja, ali što je tu tako je kako je.
Dakle, tko je u tom procesu zbrinjavanja otpada i načina zbrinjavanja otpada ključni? Ključni su naši građani, građani se moraju kroz edukaciju, ali i kroz drugi niz mjera poticati zaista da odvajaju otpad na kućnom pragu. I nastavit ću otprilike diskusiju tamo gdje je bila zaustavljena slobodnim govorom, a gdje su govorili moji prethodnici način na koji će se formirati cijena.
Dakle, to je jedno vrlo osjetljivo pitanje, pitanje o kojem se mora zaista voditi računa, taj odnos između varijabilnog i fiksnog dijela. Svima nam je jasno da taj fiksni dio mora biti određen jel mora godišnje ići i radit se i sortirnice i nabavljati kante i nabavljati kamione i sve ostalo, ali taj varijabilni dio je izuzetno važan jer jedino tako vi možete poticati nas sve zajedno da odvajamo otpad i da se odvaja otpad na kućnom pragu.
Način na koji se odvaja i način na koji se odvozi ne može biti u svim gradovima u Hrvatskoj isti. Pogledajte samo Grad Zagreb, ja o njemu često govorim jel je to nešto što znam. U Gradu Zagrebu možete imati jedan model tamo gdje su obiteljske kuće, drugi model tamo gdje su višestambene kuće, a treći model mora biti za centar grada Gornji i Donji grad jer ne smije nam se dogoditi ovo što imamo danas da nam je grad zapravo preplavljen kantama. To se je moglo riješiti na drugi način i riješiti apsolutno i ukopanim spremnicima i čipiranim kontejnerima i čipiranim vrećicama i svim ostalim, dakle to je nešto o čemu ovaj zakon daje neke okvire, ali i nešto što će biti sigurno u nadležnosti jedinica lokalne samouprave odnosno gradonačelnika Grada Zagreba.
U tom procesu kad govorimo o komunalnom otpadu imamo tri aktera, jedni akteri su građani za koji zaista se moraju poticati da što više odvajaju otpad. Drugi akteri su jedinice lokalne samouprave koje niz stvari moraju osigurat i treći akter je država koja mora složiti neke okvire i neke parametre i u zakonu dati određene uvjete.
Posebna tema, ja se neću referirati na neke stvari koje su bile kroz javnu raspravu, ali to je da moramo krenuti sami od sebe. Tamo negdje pred dvije godine smo dali zaključak kojim tražimo od HS-a, a onda i od svih ministarstava i svih državnih tijela da u kafićima, dakle to je bilo otprilike skoro godinu dana prije korone odnosno prije covida da se ne koriste plastične žličice, da se koristi plastika, da se ne koriste slamke, dakle sve ono što imamo u zakonu i naravno licemjerno kako to je nam je Vlada odgovorila da oni o tome vode računa ali kad se steknu uvjeti, a jednako tako i od sabora gdje je predsjednik sabora evo onako dosta važno rekao da o tome će se voditi računa. Sabor nam je isto odgovorio odnosno tajništvo da to sad nije moguće. Na taj način, dakle vi možete na različite načine pokazati da vodite računa, to je jedan od načina na koji je RH mogla pokazati da vodi računa i da prati korak sa drugim vladama, s drugim parlamentima ali naravno da nije. I sad kad postoje direktive sad važno mi u zakonu to imamo. Dakle, ja apsolutno mislim da u zakonu se moraju neke stvari definirati ali ne vidim razloga da to već nismo učinili i to smo mogli učiniti i pokazati šta hoćemo.
Ostaje mi relativno malo, ono što nismo spomenuli, a što mislim da treba spomenuti, a čelnici jedinica lokalne samouprave znat će o čemu govorim to su o komunalnim redarima. Dakle, još jedna uloga komunalnih redara je uloga vezana uz otpad. Komunalne redare koje imamo do kojih teško dođete, kojih relativno malo ima u ovom trenutku ja mislim da rade sve čini mi se da ne rastavljaju brakove odnosno nisu u postupku rastave brakova ili ne znam u nekakvim drugima …/Upadica: Vrijeme./… i to jednostavno čini mi se da bi trebalo o tome povesti računa, ali evo vrijeme mi je prošlo pa nema prilike za dalje.
Hvala.
Slijedeća pojedinačna rasprava poštovani zastupnik Josip Đakić.
Kolegice i kolege, gospodine državni tajniče i ravnateljice, pa pred nama je Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom koji je nadogradnja dosadašnjim naporima koji su uloženi kako bi Hrvatska bila i čista, ali kako bi se iz otpada proizvele i nove vrijednosti, a to su i energija i novi proizvodi, sirovine, pa tako kako bi se došlo i do momenata o kojima su neki govorili, a to je spaljivanje otpada. Naime, postoje stotine energana diljem Europe kao i svijeta koje se služe otpadom koji ne može se drugačije iskoristiti, proizvodi se energija. Tako da mislim da novi i viši ciljevi definirani ovim zakonom su sigurno dobra stvar koja će doprinijeti daljnjem napretku, razvoju, čistoći naše domovine, a jednako tako i otpadu koji će postati nova vrijednost i neće biti zatrpan zemljom. Vjerujemo da ciljevi koji su postavljeni jasno definiraju napredak i nove metode. Javni interes je sakupljanje, prijevoz i obrada otpada kako bi što više ga stavili u funkciju proizvodnje i novih proizvoda. Vjerujemo da tako i dobra namjera zakonodavca koji je apelirao kroz sve članke zakona jednoć se je izgubilo nešto a to sakupljanje, prijevoz, obrada ili oporaba, sve to stoji i sve je to jasno definirano u ovom zakonu i ja to pozdravlja. Pozdravljam donošenje ovoga novoga zakona, pozdravljam sve što je dobro učinjeno ali bi zbog dosadašnje prakse, zbog onih stvari koje se trebaju bitno promijeniti dodao neke elemente koji će unaprijediti ovaj zakon i koji će razdvojiti pozicije skupljača oporavitelja i jasno definirati tko je tko. Tako se može ostvariti puno jača i bolja kontrola, tako se mogu ciljevi još bolje potaknuti, tako se sakupljačima kao što je to u Članku 59. jasno i rečeno koliko se očekuje sakupiti određenoga recimo elektroničkog otpada, koliko se očekuje skupiti guma, koliko vozila ili čega, to sakupljači moraju imati kao Sveto pismo zadaću i ja sam toga stajališta da u Članku 97. poslije stavka 1. treba ići stavak 1a. u kojem se dodaje da osoba koja namjerava sklopiti ugovor sa fondom za obavljanje poslova skupljanja otpada radi ispunjavanja ciljeva odvojenog sakupljanja elektroničkog otpada iz Članka 59. je dužna pribaviti ovlaštenje, a fond ili ministarstvo mu je ako ispunjava uvjete mora omogućiti takvo ovlaštenje. Ovlaštenje se izdaje osobi koja ispunjava uvjete da raspolaže adekvatnim voznim parkom te da pomaže osigurati skupljanje odgovarajuće otpada na čitavom teritoriju RH i to bi bilo ono što možda u ovom zakonskom prijedlogu je izostavljeno. A jasno se kreće sa time na samom početku kao što sam rekao u Članku 8. je jasno definirano što je javni interes ovoga zakona i što su to sakupljanje, prijevoz i obrada otpada. Ovo sve drugo je opisano u daljnjem tekstu, jasno definirano, pobrojano za sve vrste i kategorije otpada no međutim evo ja molim i državnog tajnika da do drugog čitanja razmisle, da još naprave određena savjetovanja, da moje primjedbe koje nisu tako straže ni zastrašujuće, a sigurno će doprinijeti s obzirom da praksa govori da postoje određene stvari koje su definirane kod oporabitelja da ima raznih mogućnosti manipulacija.
Kako bi se to izbjeglo ja predlažem da se baš ovako definiraju ova dva članka i u trećem se samo dodaje još „sakupljanje“ kao što je to definirano i u ciljevima na samom početku ovog zakona.
Stoga evo hvala vam što ste pripremili ovaj Zakon o otpadu i molim vas da i ovo, za mene je pikanterija, a za daljnji sustav jako dobra stvar, uzmete u obzir. Hvala vam lijepo.
Slijedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Romana Nikolić.
Zahvaljujem potpredsjedniče sabora, poštovani ministre sa suradnicima, uvažene kolegice i kolege zastupnici.
Danas raspravljamo o prijedlogu Zakona o gospodarenju otpadom i na samom početku bih svoje rasprave istaknula da je i Klub SDP-a podnio prijedlog zakona o kojem se raspravljalo ovdje u HS prošle godine u veljači, u kojem smo tražili zabranu stavljanja u promet plastične vrećice i određene proizvode za jednokratnu upotrebu. Sve to u svrhu smanjenja negativnog utjecaja na okoliš, posebice na vode, morski okoliš, zdravlje ljudi, te doprinos uspostavi kružnog gospodarstva. Vladajući su to odbili iako su se prenosile odredbe direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš. Time smo propustili priliku da Hrvatska bude barem u nečemu prva i prezentira se europskom tržištu da smo ne samo država koja brine o okolišu već i da stvara prostor za inovativnu i novu industriju i da iskoristimo to europsko tržište. Nego sada kad smo dobili po prstima od EU mi uvodimo te promjene koje su odavno mogle već zaživjeti temeljem našeg prijedloga zakona.
Također bih istaknula da je ključan problem ovog prijedloga isključivanje javnosti i uskraćivanje ustavnog prava područne lokalne samouprave, a time i njihovog stanovništva jer se kroz ovaj prijedlog zakona spalionice opasnog otpada pretvaraju u objekte državnog značaja i interesa, te da se lokacije centra za gospodarenje otpadom, odlagalište i spalionice moraju biti planirane dokumentom prostornog uređenja, a da ove djelatnosti mogu obavljati gotovo svi. Kao i to da lokacija na kojoj se može obavljati djelatnost zbrinjavanja otpadom ne mora biti planirana dokumentom prostornog uređenja ako se nalazi u području komunalno servisne, gospodarske ili poslovne namjene. Drugim riječima, JLS-ovi dužne su preuzeti planirane lokacije i uskladiti ih sa planovima više razine dok na sve ostale građevine za gospodarenje otpadom ne mogu nikako utjecati već ih svatko može graditi bilo gdje, pa čak i u gospodarskim zonama koje su često u blizini stambenih naselja.
Također bih se osvrnula na proces ukidanja statusa otpada. Za ukidanje statusa otpada potrebno je priložiti brdo dokumentacije i sam proces ukidanja traje mjesecima. Što je tome uzrok dajem nadležnom ministarstvu da istraži. U cijeloj priči o gospodarenju otpada leži veliki broj dokumentacije koja se mora ishoditi prilikom otvaranja kompostane u vidu raznih dozvola za rad i elaborata da bi to sve ponovno tražili u procesu ukidanja statusa otpada i pri tome stvarali nepotrebni administrativni problemi. Ukidanje statusa otpada trebalo bi proizlaziti iz samih dozvola za rad i elaborata jer se i njih ne može dobiti ako se ne dokaže da je proces na kompostani i dobivanje komposta prihvatljivog organskog otpada. Osnovni problem predstavlja slaba edukacija građana u pogledu razvrstavanja i općenite svijesti o važnosti prikupljanja biootpada. Razdvajanjem štedimo i čuvamo prirodne resurse i smanjujemo količinu otpada koja se vraća u prirodu. Bez odvojenog sakupljanja otpada i recikliranja neodrživ je sustav gospodarenja otpadom.
Slijedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Sanja Udović.
Zahvaljujem.
Poštovane kolegice i kolege, evo puno smo već razgovarali o ovom novom prijedlogu Zakona o otpadu. Kako sam rekla u ime kluba ponoviti ću opet, radi se o netransparentnom i nedemokratskom prijedlogu zakona. Naime, ovaj prijedlog zakona i dalje održava i dalje održava na života sustav koji je protivan javnom interesu i zaštiti okoliša. On je čak i manje ambiciozan i ima niži cilj i sada on iznosi 55% do '25.g. i skinuli smo eto ovih 5% da bi si valjda olakšali s nadom da ćemo i ovaj uspjeti nekako dostići.
Ono što je pogubno u ovom sustavu je i da se i dalje forsiraju centri za gospodarenje otpadom, ali evo sada su oni potpomognuti i izgradnjom spalionica. O centrima za gospodarenje otpadom se danas puno govorilo, ali evo možda treba još malo. Ministar je rekao da su županije odnosno jedinice regionalne samouprave te koje su birale tehnologiju. E to nije točno. Nije točno za prva dva centra, znači za centar Marišćina i Kaštijun, to je naime učinio Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. I što se dogodilo? Dobili smo zastarjelu tehnologiju tzv. NBO tehnologiju, tehnologiju koju definitivno treba napustiti. Ova dva postojeća centra treba prilagoditi stvarnim uvjetima, a sukladno načelima zaštite okoliša i kružne ekonomije. Naime, jako je puno problema koji prate rad ova dva centra, ali istaknuti ću one najveće.
Osim goriva iz otpada koji umjesto kako je bilo zamišljeno da se plaća tim centrima, zbrinjavanje njihovo mora se platiti onima koji su ih voljni zbrinuti, moraju se izvoziti u inozemstvo, a oni koji se nalaze u RH mogu zaprimati izuzetno malene količine. Naime, problem zapravo osim goriva iz otpada u ova dva centra predstavljaju i količine otpada. Naime, centri su projektirani na način da nisu predviđeni pikovi, zapravo periodi kada imamo puno veću količinu otpada, to su ljetni mjeseci, te općenito kapacitet postrojenja, a ono što je najbitnije istaknuti su globalni poremećaji na tržištu sekundarnih sirovina.
Tako mi sada imamo situaciju da komunalnim poduzećima koji obavljaju javnu uslugu zapravo više nije isplativo nikakvo odvajanje i recikliranje otpada već je najjeftinije sav otpad odvesti u centre po principu muko moja pređi na drugoga. Bez snažnog upliva države u ovaj aspekt sustava rezultati će biti sve gori i gori, a zadani ciljevi sve nedostižniji. Paradoksalno je da oni čiji se otpad zbrinjava na ekološki način i sukladno svim strateškim planskim i zakonskim propisima plaćaju znatno više od onih koji to ne rade tako. Da paradoks bude veći zbog zbrinjavanja goriva iz otpada, primjene tehnologije biosušenja te sanacije posljedica onečišćenja ovako visoka cijena će i dalje rasti.
A ono što je posebno bitno naglasiti je da je koncept u kojem se sva onečišćenja koncentriraju na jednom mjestu u stručnim i znanstvenim spoznajama odavno napušten. I moram se još jednom osvrnuti na odredbu Članka 31. koji govori o spaljivanju komunalnog otpada kapaciteta preko 3 tone na sat. Nema velike razlike da li se radi o 2 tone, da li se radi o 1 toni na sat, bitno je uključiti javnost jer vi praktički možete dobiti spalionicu komunalnog otpada u vašem dvorištu, a da vas o tome nitko nije obavijestio.
Zahvaljujem.
Replika, poštovana zastupnica Romana Nikolić.
Zahvaljujem potpredsjedniče sabora.
Poštovana kolegice Udović, u svojoj raspravi ste naveli da je ovaj prijedlog štetan i nedemokratski, a tome u prilog ide činjenica da vladajući u tom svom prijedlogu zakona uz pomoć svojih stranačkih kadrova na čelnim pozicijama lokalne samouprave će moći graditi spalionice gdje god požele. I kako sam ja već navela u svojoj raspravi čak i tamo u nekakvim gospodarskim zonama koje su blizu stambenih naselja i time su isključili i javnost i struku iz tog procesa. Kako vi to objašnjavate?
Pa evo, tako iščitavamo zakon svi ovdje, to se nekoliko puta danas u sabornici i naglašavalo i zaista mislim da amandmanima još uvijek stignemo ovaj prijedlog izmijeniti upravo u ovom dijelu gdje se govori o uključivanju javnosti. Nadam se da će predlagatelj te amandmane i prihvatiti i da ćemo zaista u suradnji i lokalnih samouprava i regionalnih iznaći najbolja rješenja kako bi zapravo građevine i za zbrinjavanje i opasnog otpada, ali i za obradu komunalnog pogotovo se tu govori o spalionicama mogle doći u vaše okruženje uz suglasnost ljudi koji vode samoupravu odnosno uz suglasnost javnosti i lokalnog stanovništva.
Zahvaljujem.
Slijedeća pojedinačna rasprava, uvažena zastupnica Danica Baričević.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Uvaženi državni tajniče, savjetnice, predstavnici ministarstva sve vas skupa pozdravljam, dakle ovaj zakon doprinijeti će sprječavanju nastajanja otpada i njegovoj ponovnoj uporabi. Čitajući prijedlog zakona vidljivo je da se pojednostavljuju procedure ne samo za oporabu otpada, biološku oporabu, oporabu otpadnih ulja za proizvodnju biogoriva, oporabu drvnog otpada već i da se uvodi novi pojam dekategorizacije otpada što do sada nismo imali. To u stvari znači da će centri za ponovnu uporabu imati jednostavniji način da neki proizvodi koji su završili u reciklažnim dvorištima ili slično kao alati i uređaji, tekstil, obuća, dijelovi glomaznog otpada mogu umjesto da budu zbrinuti ili odrađeni, obrađeni završiti u takvim centrima gdje će se eventualno očistiti i popraviti i dati dalje u prodaju. To će svakako ovdje doprinijeti smanjenju količina otpada.
Ovim prijedlogom zakona su izmijenjene i odredbe koje se odnose na poticajnu naknadu. Vidljivo je da je ministarstvo prihvatilo prijedloge koji su dolazili od strane jedinica lokalne samouprave tako da kriteriji za visinu poticajne naknade više nisu količine iz otpada iz 2015. godine već se sada uzima u obzir stvarna količina odvojenog otpada u tekućoj godini. To je dobro iz razloga što smo svi svjesni da niti sustav, niti podaci u 2015. godini zaista nisu bili dovoljno razvijeni i ujednačeni tako da se ovim prijedlogom pravednije određuje upravo ta poticajna naknada. I koliko god ta poticajna naknada jedinicama lokalne samouprave zapravo biva financijski teret općinama i gradovima ona je i dobar motiv da se smanji udio miješanog komunalnog otpada koji nastaje upravo na području jedinice lokalne samouprave.
Isto tako bitno je i da se tako prikupljena sredstva u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i dalje namjenski ulažu u unapređenje sustava gospodarenja otpadom u općinama i gradovima. Suradnja između ministarstva i fonda koja je regulirana i ovim zakonskim prijedlogom vidljiva je iz natječaja koji su do sada u tijeku, a fond sufinancira i prijevoz otpada s otoka, nabavu spremnika, druge komunalne opreme, sanaciju divljih odlagališta. To su sve značajna sredstva koja pojedine jedinice lokalne samouprave nemaju i koje će zasigurno pomoći da se u manje razvijenim općinama ili gradovima i geografski izdvojenim područjima također osigura održivo gospodarenje otpadom.
Prijedlog zakona donosi nove ciljeve do 2035. godine povećanja, odvajanja i recikliranja otpada i smanjenja odlaganja otpada te se zabranjuje stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda štapića, slamke, pribora za jelo i slični i plastičnih vrećica za nošenje debljine manje od 50 mikrometara uz izuzetak vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje što je usklađenje s direktivama iz područja gospodarenja otpadom te donošenje planskih dokumenata gospodarenja otpadom na razini županija, nadležnosti u izdvajanju dozvola i vođenje očevidnika i evidencija za gospodarenja otpadom te se regulira način rada i evidencija centara za ponovnu uporabu.
Zahvaljujem.
Ima jedna replika, uvaženi zastupnik Ante Bačić.
Hvala poštovani potpredsjedniče HS-a.
Kolegice Baričević vi dolazite iz Supetra sa Brača, znamo što otoci znače za turizam, ali znamo što i otpad znači za turizam. Vidimo još damo u novom zakonu brojne izmjene vezane za gospodarenje otpadom, a i sami ste evo u zadnjem dijelu rasprave napomenuli i sufinanciranje prijevoz otpada sa otoka, nabavku spremnika, druge komunalne opreme. Zanima me evo konkretno, približava se turistička sezona što se tiče situacija na samom otoku Braču i vezano za sve ove mjere iz ovoga zakona ako nam možete nekoliko rečenica reć.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa uvaženi zastupniče Ante Bačić na vašem pitanju.
Ja bi kazala da se mi na otoku Braču nismo pomakli naprijed što se tiče gospodarenja otpadom nego upravo nazad, posebice zato što na otoku Braču imate osam jedinica lokalne samouprave i Grad Supetar je prihvatija 2019.g. odnosno gradonačelnica Markovića je potpisala dio aneksa ugovora kojim je prihvatila primiti smeće sa cijelog otoka Brača. Ono danas zaista na kilometar i 800 metara od Grada Supetra to otočko smeće svo s otoka Brača je nama zapravo veliki, veliki problem jer se ne vodi računa o zdravlju građana, o poljoprivredi, o ekološkom pristupu i ne vodi se dobro i ne gospodari se dobro.
Sljedeća pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Jure Brkan.
Poštovani predsjedavajući, g. državni tajniče, poštovani visoka savjetnice sve vas srdačno pozdravljam. Kolegice i kolege.
Evo u biti od jučer od sjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode pa i preko današnje rasprave stalno slušamo od oporbe kako se kudi ovaj prijedlog zakona, pogotovo to dolazi od redova SDP-a i onda bi čovjek rekao da u njihovom mandatu su bila neka čudesa vjerojatno u zbrinjavanju otpada. A onda ministar sve to demantira i kaže od 2012.-2015. je rast odvojeno prikupljenog otpada bio 1%, smanjeno je odlaganje za svega 3%, a isto tako odvojeno prikupljenog otpada je bilo svega 24%. 2019., sve brojke su narasle pa tako je i odvojeno prikupljanje 37%, rast odvojenog prikupljanja otpada za 11%, a rast smanjenja odlaganja za 18%, tako da ne znam o čemu govorimo.
Ja ne kažem ovo da bi njih sada nešto kinjio nego jednostavno držim da je ovaj Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom koji je tu pred nama ovakav kakav je nas ipak vodi korak bliže standardima EU, europskom načinu prikupljanja i odlaganja otpada, a samim tim i zaštiti okoliša i prirode.
U ovom zakonu je obuhvaćeno skoro sve što se od nas traži kako bi se naša zemlja mogla na vrijeme prilagoditi zelenom gospodarstvu. Zakon je pokušao otkloniti sve propuste i nelogičnosti koje su bile i u postojećem zakonu. Neke stvari su tako i zastarjele i potrebno ih je ažurirati i prilagoditi sadašnjem vremenu. Tako se zakonom usklađuju naši propisi sa pravnom stečevinom EU, zakonom se propisuje nadležnost županijskih upravnih tijela, propisuje se javna usluga prikupljanja otpada, propisuju se centri za ponovnu uporabu, isto definirani su i obveznici izrade plana gospodarenja otpadom, a to su RH i županije, propisuju se ekonomski instrumenti gospodarenja otpadom, propisuju se inspekcijski i upravni nadzor i još mnogo toga.
Zakon također donosi i nove ciljeve do 2035.g. o povećanju odvajanja i recikliranja otpada i smanjenja odlaganja otpada. Isto se zabranjuje i stavljanje na tržište određenih jednokratnih plastičnih proizvoda kao što su plastične vrećice debljine do 50 mikrometara, štapići, slamke, pribor za jelo itd.
U ovoj raspravi također čule su se velike kritike i na centre za gospodarenje otpadom, na sam način formiranja tih centara pa se daju ideje kako bi bilo dobro da se to spusti na jedinice lokalne samouprave da ipak one vode brigu o tome, a ja vam mogu reći iz svoga vlastitoga iskustva i iz iskustva Grada Makarske u biti svih općina iz Podbiokovlja, govorim o pet općina i jednome gradu koji su svaka za sebe teritorijalno vrlo površinski vrlo, vrlo male i još od te površine oduzmite 50% jer otpada na pomorsko dobro i na PP Biokovo i mi fizički nemamo mogućnost ni za kakvu odlagalište otpada, ma reciklažno dvorište je teško pozicionirati.
2005. odlagalište Donja gora je zatvoreno i od onda općine Makarske rivijere uključujući i Grad Makarsku su uglavnom odvozili svoj otpad na Karepovac. Prije šest godina Gradu Makarskoj je to onemogućeno i mi smo odmila do nedraga diljem lijepe naše odvozili naš otpad, čak jedno vrijeme i u Donji Miholjac. Gospodin Lenart je bio tu 2017. po dolasku na časnu dužnost gradonačelnika Makarske dočekalo me da smo odvozili upravo u Kutinu otad. To smo pokušavali smanjiti, fond nam je bio na pomoć da nas subvencionira i bio sam sretan i uspio sam kada sam odveo deponiranje otpada u krugu od 300 km, jednostavno zato što mi nemamo fizičkog prostora gdje to napraviti. I stoga Centar za gospodarenje otpadom Lećevica na kojega čekamo je za nas spas, spas za sve općine Makarske rivijere, a isto tako i Makarske zagore. I stoga nemojmo tek tako olako odbacivati centre za gospodarenje otpadom i na primjeru možda neke loše prakse sve ih strpati u isti koš i reći da ne valjaju.
Da li ovaj zakon pokriva apsolutno sve iz domene prikupljanja i odlaganja otpada? Naravno da nije, ali je pokušao predvidjeti sve relevantne odredbe koje su aktualne i bit će aktualne još neko vrijeme.
Je li zakon savršen? Nije, ali je bolji od postojećeg i daje nam mogućnost da ga mijenjamo kad se za to stvori potreba.
Zbog svega dobrog što Zakon donosi, a bez obzira na potencijalne propuste koji mu se stavljaju na teret, držim da moramo podržati ovaj prijedlog Zakona, kako u prvom čitanju, tako i u drugom jer neusvajanjem zakona imali bi daleko više štete nego koristi.
Imamo repliku uvaženi zastupnik Ante Bačić.
Hvala poštovani potpredsjedniče HS-a, kolega Brkan. U drugom dijelu vaše rasprave spominjali ste iz osobnog iskustva i iskustva gradonačelnika jednog turističkog prvaka, Makarske, ali kao turistički djelatnik i vezano za kontekst gospodarenja otpadom. Uzmimo samo jedan segment, čuli smo i ministra, a i vi ste spomenuli plastičnu ambalažu, posebice ovu zabranu stavljanja na tržište jednokratnih plastičnih proizvoda. Sam ministar, ako se ne varam je spomenuo da upravo iz 2018., 2019. bilo povećanje upotrebe takve plastične ambalaže. U ovom Zakonu imamo jedan dobar primjer i jednu dobru zabranu upravo takvih proizvoda. Evo, uzmimo iz konteksta Makarske kao jednoga turističkog prvaka, evo, što će samo takva mala odredba značiti za takav jedan grad.
Zahvaljujem.
Zahvaljujem se g. Bačić na replici. U biti koliko god je teško proizvođačima koji su orijentirani svojim proizvodima na te jednokratne vrećice i jednokratne plastične proizvode, toliko sam ja kao građanin Makarske, sada mogu radovati toj zabrani. Naime, u ljetnoj sezoni, znači nama zimska količina je mjesečno 300 tona, u ljetnoj sezoni 1200 tona mjesečno. E sad, dosta toga otpada završi na javnoprometnim površinama u vidu upravo toga zagađenja od jednokratnih plastičnih proizvoda.
Naše poduzeće Makarski komunalac, uredno i ažurno obavlja čišćenje i prikuplja taj otpad. Međutim problem se dešava kada taj otpad završi u moru. I mi na to više ne možemo utjecati, a ogromna količina plastičnoga jednokratnog otpada nažalost završi u moru i onda zagađuje naš okoliš, a od okoliša ipak naša država i profitira upravo razvijenim turizmom.
Sljedeća replika poštovani zastupnik Josip Borić.
Hvala lijepo. Kolega Brkan, dali ste svoje iskustvo lokalne samouprave i usporedili to sa pričama o centrima za gospodarenje otpadom. Bili smo svjedoci sada u ovoj izbornoj kampanju gotovo svim lokalnim samouprava otpad je bio jedna od tema, a mislim da je najjača tema bila upravo u glavnom gradu Zagrebu gdje su se svi takmičili oko toga da tko želi prije zatvoriti Jakuševac. I rekli su neki 2025., neki će prije, neki će kasnije, itd., i svi su govorili samo tu činjenicu.
Međutim, nisu rekli što poslije toga. Što poslije toga, a to poslije toga vam je skuplji račun građanima i to su zaboravili reći i sad dolazi vrijeme kušnje i realizacije svih tih obećanja. Sad ćemo gledati kako to izgleda. Da li će nam biti potreban centar koji će zbrinuti znači sav otpad koji će proizvoditi u ovom glavnom gradu i koliko će to onda koštati s obzirom da do sada nisu plaćali ono što su ispraznili tamo na Jakuševac, nije koštalo ništa. Pokupimo, ispraznimo i ništa.
Znači to je priča. One županije koje su bile naprijed, sjever Hrvatske, Istra, primorje, mi imamo problem, ali postoji sustav koji funkcionira. Bez obzira na sve probleme.
Vrijeme. Odgovor.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče Borić, evo, kao što ste rekli, ja ću vam ponovno dati primjer. Od 2015. g. grad Makarska za deponiranje, za odlaganje otpada godišnje plaća 2 milijuna kuna, a za prijevoz otpada 3,8 milijuna kuna. To su ogromni troškovi. Mi smo uspjeli smanjiti taj trošak, prepoloviti ga, doduše, za prijevoz, ali to je sve novac koji plaćaju naši građani. Mi ga nismo morali, hvala Bogu, nismo podizali cijenu jer i dalje smo se izvlačili na turističku sezonu, na obračun, to i ljetnih mjeseci, kada smo mogli kompenzirati, ali u zadnje 2 godine, kako je korona, kako nema tako razvijenog turizma, došli smo do momenta da će se morati poskupiti i cijena odvoza otpada.
Sljedeća replika poštovana zastupnica Dalija Orešković.
Uvaženi zastupniče, vi ste izgovorili nešto što se doista rijetko može čuti, čini mi se da to zapravo nitko do sada izgovorio, a to je Zakon je loš, nije baš najbolji, bolji je nego što smo ga imali do sada i zato ga treba podržati, ne samo u prvom čitanju, nego čak i u drugom.
Dakle umjesto da se iskoristi rasprava da se zakon unaprijedi pa da ono što vidimo da već sad ne odgovara potrebama popravimo, vi kažete, ma takav kakav je, evo, u i drugom čitanju i to me posebno čudi s obzirom na područje iz kojeg dolazite. Evo, ja tamo ljetujem, doista jedan od najljepših dijelova naše jadranske obale, ako igdje postoji problem zbrinjavanja otpada, onda je to tamo.
A za kraj, osvrnut ću se na nešto što je rekao i g. Borić, dakle vi da imate morala, imali biste moralnu obavezu šutjeti zbog Jakuševca i grada Zagreba s obzirom da ste bili u koaliciji sa HDZ-om, dakle .../Upadica: Replicirate Juri Brkanu, molim vas./... šutiti i na lokalnoj i na državnoj razini jer vi ste ti koji niste napravili plan gospodarenja otpadom niti ste pravovremeno poduzeli bilo što da se sa otpadom na području grada Zagreba pravovremeno .../Upadica: Vrijeme./... na dobar način gospodari.
Hvala.
Izričem vam opomenu jer vi ste dali repliku uvaženom g. Boriću, a ne Juri Brkanu.
Evo, ja se zahvaljujem uvaženoj zastupnici Orešković na replici, ali žao mi je što nije slušala moje izlaganje. Nisam rekao da je zakon loš, ja sam rekao da je zakon bolji i da je aktualan, ali u budućnosti nam daje mogućnost promjene, ako bude nešto nedostatno po tom pitanju. Također, drago mi je i da ljetujete u Makarskoj, na Makarskoj rivijeri, di li, u Podgori, ne znam ni ja već di, tako da mi je baš drago što dobro poznajete naš kraj, ja vjerujem da ćete i ovo lito doći u Makarsku, da će ona biti i uredna i čista i da će dobro primiti sve naše turiste koji dođu na Jadran.
Sljedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Ankica Zmajić.
.../Govornik nije uključen./... HS-a, poštovani državni tajniče sa suradnicom. Kolege i kolegice.
Pred nama je novi Zakon o gospodarenju otpadom koji uključuje sve građane i građanke RH. Da je Zakon važan i ključan možemo zaključiti iz mnogobrojnih komentara i prijedloga u čije savjetovanje se uključilo preko 1700 sudionika. Jučer na Odboru za zaštitu okoliša i prirode i danas u sabornici vode se polemične rasprave, izneseno je niz različitih mišljenja i prijedloga.
Ja ovdje želim govoriti i uključiti se u raspravu ovog zakona za one odredbe i propise koji se primjenjuju i koji obvezuju jedinice lokalne samouprave. Postojeći važeći Zakon o državnom gospodarenju otpadom koji je donesen 2013. godine i nakon toga više puta mijenjan i dopunjavan činjenica je da ima dosta manjkavosti, propusta odnosno nelogičnosti što je nama i praksa pokazala. Jedna od nelogičnosti je obveza izgradnje reciklažnog dvorišta za jedinice lokalne samouprave koje imaju više od 1000 stanovnika. Je osigurati ćemo mi sredstva iz fondova EU i povući financije, ali kako dalje funkcionirati i održavati reciklažno dvorište koje s područja jedne općine neće nikada biti popunjeno i neće biti u funkciji, a troškovi za zaposlene koji će raditi u reciklažnom dvorištu i za održavanje samog dvorišta opterećuju općinske proračuna i to je nama mnogima u općinama bio problem. Ovim novim zakonom propisano je da mobilne reciklažne jedinice ili dvorišta mogu udovoljiti odvojenom sakupljanju komunalnog otpada. Također novim zakonom omogućeno je jedinicama lokalne samouprave umanjiti cijenu javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za manja kućanstva kojih kod nas na selu ima dosta, kao što nam je omogućeno samostalno određivanje cijena.
Isto tako, jedinice lokalne samouprave ovim novim zakonom neće biti u obvezi izrade plana gospodarenja otpadom već se obveze prenose na županije odnosno jedinice regionalne (područne) samouprave. Mogu konstatirati da se novim zakonom veliki dio odgovornosti prenosi na županije koje imaju veće i bolje ljudske resurse od općina, a zakonom je propisana i veća odgovornost i obveza za davatelja usluga sakupljanja komunalnog otpada ili koncesionare što je bilo i za očekivati i potrebno. Smatram da je ovaj prijedlog novog zakona puno bolji u odnosu na trenutno postojeći važeći zakon, da će se još do drugog čitanja i doraditi i uskladiti u nekim odredbama.
Hvala.
Imamo 2 replike, prva je uvažena zastupnica Ljubica Maksimčuk.
Hvala lijepo potpredsjedniče.
Uvažena kolegice zakoni se donosi i mijenjaju, u pravilu svaki novi donosi nešto novo i životnije naravno i kvalitetnije. Tako je slučaj i sa ovim Prijedlogom Zakona o gospodarenju otpadnom, on bi trebao doprinijeti značajnim pozitivnim pomacima u proizvodnji i postupanju otpadom. Svjesni da gospodarenjem otpada trebamo smanjiti količine nastalog otpada i postići što manju količinu otpada za odlaganje. No, ono što mene zanima naravno a i ono što je poznato da su i najsavršeniji propisi mrtvo slovo na papiru ako se ne provode, mene zanima da nam kažete neka od vaših iskustva kao čelnica jedinice lokalne samouprave naravno o prikupljanju, pozitivna iskustva o prikupljanju i gospodarenju otpadom.
Evo, znači bilo je više otvorenih natječaja od strane fonda i nadležnog ministarstva koji se financiraju putem sredstava Europskog fonda tako se i općina Vrpolje prijavila na natječaj za nabavu mobilne reciklažne jedinice ili mobilnog dvorišta gdje smo i sklopili ugovor i već proveli nabavu i osigurali znači mobilnu reciklažnu jedinicu koja evo upravo ovih dana će biti i u funkciji i sredstva koja smo dobili iz Europskog fonda je 85% to nama dosta znači za naše proračune na području općine i možemo reći da će to funkcionirati. I evo već smo i obavijestili i naše građane što nam je i dužnost, znači da obavijestimo da će biti u funkciji mobilne reciklažne jedinice.
Slijedeća replika poštovani zastupnik Ante Bačić.
Hvala poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolegice jedno pitanje baš evo na tragu i ovoga odgovora što ste sad dali iz iskustva dugogodišnje čelnice jedne općine vidimo u samome zakonu znači jedinica lokalne samouprave, mislim da je Članak 62., ako sam dobro zapamtio, obavezuju se na svom području osigurati i javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada i odvajanje prikupljenog otpadnog papira, metala i ostalo, sprječavanje odbacivanja otpada i niz drugih aktivnosti koje same jedinice lokalne samouprave moraju sprovesti na svojim područjima, država ovo šta vidimo, a šta smo vidjeli kroz raspravu vezano za zakone i za smanjenje ugljikovodika, sada i za gospodarenjem otpadom postavili smo visoke ciljeve, a po postocima smo još relativno nisko. Jel vi smatrate, a i dugo ste i u samoj udruzi općina jesmo li kao jedinica lokalne samouprave spremni na ovo, hoćemo li ispuniti sve ove ciljeve iz vašeg iskustva.
Zahvaljujem.
Poštovani kolega osobno znači smatram da ćemo pokušati se približiti tome postotku, e sad da li će baš biti ispunjeno onako kako je sve propisano i zacrtano, evo mi znači u općinama nastojimo to nije samo obveza ovog zakona to je i prethodnih i svih prethodnih zakona da smo mi u obvezi znači osigurati prikupljanje komunalnog otpada na području naših jedinica lokalne samouprave. Znači svi zajedno kad se udružimo nadam da će biti i pozitivnih rješenja.
Slijedeća pojedinačna rasprava, poštovana zastupnica Marijana Puljak.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Drage kolegice i kolege, dakle pred nama je Zakon o gospodarenju otpadom na koji je evo čuli smo stiglo je 1721 primjedba koja zapravo pokazuje da je i javnost jako zainteresirana za ovu temu i želi sudjelovati ja bi rekla u procesu gospodarenja otpadom. Hvala evo odmah na početku i na prihvaćanju one inicijative da se i mi u saboru je li uključimo i pokažemo primjerom dakle da i ovdje odvajamo otpad i dodamo još jedan, najmanje još jedan spremnik za prikupljanje plastičnog otpada.
S ovim zakonom kao i sa većinom zakona u Hrvatskoj bude on nekada evo i dobro napisan, čak i bude nekakav popis lijepih želja koliko trebamo ostvariti postotka odvajanja, u kojem periodu itd. Međutim, na kraju sve padne na realizaciji. Evo, centri za gospodarenje otpadom stoje u zakonima već koliko godinama. Imamo do sada dva realizirana i to nismo zadovoljni s njima.
Onda sve snage evo usmjeravamo u distribuciju spremnika za odvojeno prikupljanje otpada. Međutim, već je vrijeme, 21. godina u 21. stoljeću trebamo i dignuti ljestvicu. Gradovi u kojima se vodimo kao najboljim primjerima su Krk, Prelog koji evo ima 65% odvajanja. Međutim, padamo zapravo na velikim gradovima Zagrebu i Splitu. Split ono odvaja ja mislim jedva 4%. Sustavi dakle u velikim gradovima najkompleksniji tu se evo do sada malo postiglo.
Iznijet ću sada ove neke primjedbe koje su mi prenijeli stručnjaci iz komunalnih društava koji se bave gospodarenjem otpadom i to oni koji spadaju među bolje, koji su proaktivni, najaktivniji u državni prijavljuju se na fondove i trude se primijeniti najbolje prakse. Evo kažu oni ovako, zakon, dakle već sam pitala ministra, podrazumijeva samo dvije kategorije korisnika dakle kućanstva i nekućanstva. U tu kategoriju nekućanstva spadaju npr. i mali iznajmljivači tako da ono što sam rekla ono što vrijedi za Mol-ov Split, vrijedi i za evo baku Maru koja ima jednu sobu sa dva kreveta i ona je dakle isto nekućanstvo. Ministar je odgovorio, dakle postoji po njemu članak 73. kriteriji za umanjenje cijene javne usluge. Međutim, taj članak odnosi se samo na kućanstva. Dakle ne i na pravne osobe, dakle ne rješava ovu veliku diskrepanciju i te velike razlike unutar te kategorije.
Druga stvar koju kažu da je nenormalna procedura izrade cjenika davatelja javne usluge. Prema Prijedlogu zakona procedura je zaista komplicirana, mora jedan dio čak ići i na javnu raspravu, pa se uključuje gradsko vijeće, pa gradonačelnik itd. Dakle, potrebno je dobiti suglasnost načelnika, gradonačelnika. Ako se ona ne dobije cjenik ne prolazi. Tko onda po kojoj cijeni skuplja otpad? Dakle, cijela procedura je dosta zakomplicirana.
Treća stvar. Činjenica da su kućanstva dužna predavati svoj miješani komunalni otpad i odvojeno prikupljeni otpad, a odvojeno prikupljeni otpad mogu ili moraju sklopiti ugovore s kim god hoće. Dakle, davatelj usluge mora imati spremnu infrastrukturu ako se korisnik iz kategorije nekućanstva predomisli taj mjesec dakle i uvali papir npr. davatelju usluge. Znači, jedan mjesec može ići klasičnom je li svom lokalnom davatelju usluge, ali može sklopiti ugovor s nekim drugim i onda se i tako prikupljen otpad ne ulazi u brojke o stupnju odvajanja i tada jedinica lokalne samouprave i plaća i neopravdano onu veću poticajnu naknadu. Dakle, ima tu nekih nelogičnosti.
Ovdje je evo kolegica prije pričala i o jedinicama lokalne samouprave sa manje od 3 tisuće stanovnika koje trebaju imati mobilno reciklažno dvorište. Što je sa onim jedinicama turističkim središtima, evo Podgora, Gradac oko Makarskog primorja oni su preko zime tisuću i pol stanovnika, a ljeti narastu najmanje puta 3? Hoće li mobilno reciklažno dvorište zadovoljiti te kapacitete ljeti? Sigurno da neće. Ali dakle postavlja se i pitanje je li treba im sigurno jedno fiksno ovo reciklažno dvorište dakle kako ga održavati.
Ono što evo za kraj ovih 10-tak sekundi što bi trebalo raditi kad već možda uvodimo i nekakve represivne sustave kazne olakšati postavljanje video nadzora, intenzivnu edukaciju, ali ne samo lecima u sandučić korisnicima, nego hajmo koristiti u 21. stoljeću i sve ove moderne tehnologije, društvene mreže, mobilne aplikacije za edukaciju građanstva.
Hvala.
Imate jednu repliku.
Poštovana zastupnica Boška Ban Vlahek.
Poštovana kolegice spominjali ste realizaciju u pojedinim krajevima Hrvatske.
Kraj iz kojeg dolazim Međimurje bilježi najbolje rezultate u odvajanju otpada što potvrđuje činjenica da čak 11 međimurskih općina i gradova je u samom vrhu odvajanja otpada.
Za usporedbu Hrvatska je do 2020. godine morala ostvariti recikliranje ukupno 50% ukupne količine prikupljenog komunalnog otpada. No, Međimurje je taj cilj ostvarilo i došlo do 70% što je cilj koji Hrvatska ima do 2030. godine.
Lijepo vas molim vaše mišljenje kako dignuti ljestvicu na razini cijele Hrvatske.
Hvala lijepa.
… kako dignuti ljestvicu, evo nije dovoljno napisati samo u zakonu. Mi to moramo, mi to hoćemo, mi to trebamo zapravo nego treba raditi i uključiti i ja bih rekla tu su ona tri stupa i građane, i komunalna društva a evo i zakonodavca i ministarstvo sa svojim zakonima jer bez suradnje sve te tri komponente zapravo nećemo to napraviti.
Dakle, građane educirati kao što sam rekla ne samo lecima koje ćemo ubaciti u sandučić i ono što bi rekli prekrsti se i moli Boga da su pročitali taj letak i da će nas poslušati, već koristiti danas evo i društvene mreže, oglašavanja putem mobilnih aplikacija. Imate WhatsAppove, Vibere itd. Edukacija u školi od malih nogu, vrtića, škola itd.
Komunalno redarstvo koje mora biti aktivno i proaktivno. Ne sjediti i izlaziti na teren kada ih netko pozove, nego aktivno šetati po terenu i kada vidi nešto da ne valja to prijavljivati i dakle u kombinaciji sa ovim zakonskim rješenjima.
Hvala.
Sljedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Rada Borić.
Kolegice i kolege, prije nekoliko dana poništen je izbor za projektiranje i izgradnju Centra za gospodarenje otpadom Lučino Razdolje. Nešto je o samome projektu govorila kolegica Benčić.
Međutim, nije to jedino, jedini centar za gospodarenje otpadom.
Naime, državna komisija još je 2. veljače ove godine Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave poništila odluku o projektiraju, izvođenju radova Centra za gospodarenje otpadom Babina Gora. Zašto nam se to događa? Što se dogodilo? Kad su aktivisti koji godinama reda vezano uz sve probleme uz Babinu Goru uputili i pisani dopis što se događa nakon tolikih priprema i potrošenoga na kraju krajeva javnoga novca, dobili su odgovor da tih 100.000 kuna što će se npr. dodatno morati sada platiti jednom od ponuđača koji se žalio na postupak javne nabave rekli su da je to u Hrvatskoj normalno.
Dakle, čini se da je u Hrvatskoj doista normalno da nešto ne štima s takvim projektima ukoliko vlastita Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave pronađe, napiše čak 32 stranice sa niza tehničkih i ostalih propusta koje je navela da se dogodilo u toj javnoj nabavi. Koji su još tu troškovi koji će se negdje u svemu tome izgubiti? To su dakle i trošak za studiju izvodivosti koji su za nas čak radili i stranci od 3 milijuna kuna, pa onda su npr. studija izvodljivosti se napravila već kada je projekt bio na kraju umjesto na početku, pa kad se tražilo gdje će se smjestiti centar za gospodarenje otpadom to je doista bila politička odluka, jer da nije bila politička odluka onda bi se sigurno provela različita geološka i hidrološka istraživanja koja se nisu provela, koja su se provela doslovno s jednim bagerom na tri kopa, gdje se nije ustanovilo sve ono što se kasnije ustanovilo da na mjestu Babine Gore ispod postoje stotine izvora od kojih se neki i koriste za korištenje vode npr. samo u Karlovcu, a i okolnim mjestima, da dakle na toj Babinoj Gori da se dodatno kako bi se napravio centar za gospodarenje da su se hektari i hektari šume uništili dakako i za pristupne puteve. Dakle, što nam govore kad govorimo dakle ako nam od nekoliko velikih centara za gospodarenje otpadom, a vidjeli smo da će lokalna razina, tj. lokalna da će biti zadužena oko brige što se događa kad se negdje na nekom drugom mjestu donose doista političke, političke odluke. Pa tako npr. i ako vidimo i sada kako se pažljivo bira gdje ćemo to raditi, netko je danas o tome i govorio npr. sam centar za gospodarenje Babina Gora projektiran je za prihvat 100.000 tona godišnje. E pa sad se taj obuhvat samoinicijativno se prihvat smanjio na 30.000 tona godišnje, ali je ostavljeno sama Babina Gora dakle sam centar u istim gabaritama, gabaritima sa 32 hektara veličine, prostorno na 15 milijuna m3, dakle radi se na način da znamo konačno i sami znamo tko prati i broj stanovnika koji se događa, koje će se potrebe zadovoljiti, ovdje smo konačno čuli i od kolega kako troškovi gospodarenja otpadom su manji nego sam odvoz i dovoz dakle našega otpada. Dakle, kako je moguće da ćemo sada imati Babinu Goru koja će raditi na 30% kapaciteta koje će imati i zašto, vraćam se na početak i zašto se rade projekti upravo tako da dakle se kasni od samog, od same studije izvodljivosti, a da ne kažem od samih potreba gdje, što i za koga i sada još dodatno za taj cijeli projekt moramo biti svjesni da ćemo platiti i penale EU jer neka sredstva i nismo, i vratiti sredstva jer nismo ni iskoristili. Tko je za to odgovoran, ovdje pitam tko je za to odgovoran?
Slijedeća pojedinačna rasprava, poštovani zastupnik Davor Bernardić.
Poštovani potpredsjedniče sabora, uvažene kolegice i kolege, evo na samom početku ako se išta može reći o ovom zakonu je da on kasni barem godinu dana i stoga i dolazi sada u ovom trenutku u dva čitanja umjesto da ga usvajamo po hitnom postupku što je u ovom trenutku nužno jer ako ste pratili Hrvatskoj su već najavljeni penali iz Europske komisije za neprovedbu otpadnih direktiva. A upravo gospodarenje otpadom pokazuje kako je zapravo Hrvatska potpuno nespremna za novu paradigmu EU, samim time i za novu financijsku omotnicu, a može se zadržati u jednoj riječi to je novi zeleni plan do 2050. godine s kojim sva, apsolutno sva načela, dokumenti, direktive u EU moraju biti usklađene. To je ključni dokument za razvoj Europe, samim time i Hrvatske, ključni dokument za novu financijsku perspektivu koji predviđa društvenu i ekonomsku transformaciju Europe do 2050. godine. Dakle, svi planovi i u Hrvatskoj ali i u EU će morati biti sa time usklađeni, a Hrvatska će morati puno brže i puno intenzivnije raditi da promijeni trenutačnu linearnu ekonomiju u tzv. kružnu ili cirkularnu i to usvajanjem i discipliniranom provedbom strategije zelene transformacije Hrvatske. Nažalost do sada po tom pitanju kao zemlja ne radimo ništa.
A upravo i ono što želim reći i staviti poseban naglasak je gospodarenje otpadom condicio sine qua non odnosno preduvjet za prelazak na cirkularnu ekonomiju po načelu 3R, reduce dakle smanji otpad, reuse dakle ponovo iskoristi sirovinu i recycle odnosno recikliraj. Kakva je situacija u Hrvatskoj? Dakle, svima je jasno da Hrvatska debelo kasni s implementacijom otpadnih direktiva, zbog toga sam i rekao da su već najavili penale odnosno novčane kazne našoj zemlji i kasnimo i u provedbi i Westpackage direktive o zbrinjavanju ambalažnog otpada i direktive za posebne kategorije otpada i to posebno kasnimo. I ono što je najtragičnije i što posebno zabrinjava Landfild direktive koja predviđa saniranje postojećih odlagališta otpada.
I sad kad ovo kažem to je de facto činjenica, u Hrvatskoj nažalost niti jedno odlagalište nije sanirano po europskim standardima jer se još uvijek na sva odlagališta odlaže neinertizirani otpad koji sadrži dio otpada, koji stvara truljenje, plinove, nažalost i smrad. I najbolji primjer za to je najveće hrvatsko odlagalište otpada, to je Jakuševec koji smrdi već 20-tak godina stanovnicima Zagreba. A Zagreb samo naoko ima odvajanje otpada jer na kraju sav otpad završi upravo na istoj hrpi, zajedno i sa tim biootpadom koji izaziva izuzetan, izuzetan smrad. Stoga je potrebno u cijeloj našoj zemlji temeljno pristupiti ovom problemu i potpuno reorganizirati i urediti konačno sustav gospodarenja otpadom. Naravno ono što očekujem da sukladno najavama se što prije uredi i sustav gospodarenja otpada u Gradu Zagrebu i da se zatvori Jakuševec.
Zadnjih 5.g. ove vlade svjedočimo da po tom pitanju, po pitanju gospodarenja otpada gotovo ništa nije napravljeno i da se cijelo vrijeme igra ping pong odnosno prebacivanje odgovornosti sa JLS-ovima, to bi trebali vi, ali s druge strane mi ćemo vas nadgledati i kad to ne profunkcionira onda problem ima cijela zemlja. A cijela zemlja ima problem tako što se u konačnici taj trošak penala prebacuje na same građane povećanjem cijene odveza smeća.
Ja sam davno govorio i u ovom HS i prije 6-7.g. da je potrebno da država preuzme punu odgovornost i kontrolu nad tim procesom da hrvatski građani iz svog džepa jednostavno ne bi morali plaćati kazne koje ćemo morati plaćati upravo nemarom vlade odnosno JLS-ova koje su u ovom slučaju čak i manje važne. A cifre su takve da je npr. Italija za jedno nesanirano odlagalište otpada plaćala milijun EUR-a dnevno kazne, zamislite milijun EUR-a dnevno kazne. Dakle, zbog neodgovornosti prvenstveno države koja nema političku volju da taj sustav uredi, građani bi uskoro mogli imati duplu cijenu odvoza smeća i o tome u ovom HS moramo govoriti i ono što je najvažnije to ne smijemo kao zastupnici svog naroda dopustiti. Hvala vam lijepo.
Slijedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Mirela Ahmetović.
Poštovane kolegice i kolege, pred nama je prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom koji ima u sebi niz nelogičnosti i ja bih rekla i apsurdnosti. Ja ću se osvrnuti samo na nekoliko odredbi koje su izuzetno važne, a posebno za otok Krk s kojeg dolazim, a za kojeg sigurno znate da je prvak prikupljanja odnosno odvajanja otpada u RH, usudila bih se reći i šire.
Prije svega osvrnut ću se na tzv. poticajnu naknadu koja uopće nije poticajna naknada nego je ona kazna, posebno ako govorimo o uspješnim sredinama, o onima koji mare za okoliš i koji otpad zaista odvajaju. Referentna godina u ovom zakonu je prethodna godina, a ne 2015. kako je prethodno bilo određeno uredbom. To znači da se ništa promijenilo nije i da se nastavljaju kažnjavati uspješni i revni. Dakle, JLS-ovi na otoku Krku koje odvajaju 60% otpada ukoliko ove godine odvoje 59%, a prethodne godine su odvojile 60%, platit će ne poticajnu naknadu nego budimo realni i iskreni, penale. Dodatno, definirano je da ukoliko stopa odvojenog prikupljanja otpada raste brže od rasta ukupne količine komunalnog otpada, iznos poticajne naknade se smanjuje. To bi značilo da JLS-ovi na otoku Krku odnosno da se njima sugerira da smanje broj turističkih noćenja. Ne znam što kaže Ministarstvo turizma na to? Govorim o turističkim noćenjima budući su količine otpada mahom rezultat turističkih noćenja jer na otoku Krku znamo da su količine otpada u otprilike 70%-tnom iznosu uzrokovane upravo turističkim opterećenjem odnosno povećanjem broja tzv. povremenih stanovnika tijekom sezone.
Budući stopa otpada odnosno penali, pardon, budući da penali ovise o turističkim noćenjima kažem, zanima me što kaže Ministarstvo turizma jer se otoku Krku sugerira da smanji broj turističkih noćenja kako stopa odvojenog prikupljanja otpada koja je ionako za 95% JLS-ova u Hrvatskoj nedostižna i biti će nedostižna još godinama, ne bi rasla niti 1%-tni poen sporije od rasta količine otpada odnosno rasta turističkih noćenja. Valjda bi ipak povoljniji položaj u okviru ovog zakona trebale imati JLS-ovi odnosno sredine koje imaju iznadprosječnu stopu odvajanja otpada.
Slijedeća sporna odredba je čl. 70. st. 5.. Ovim se stavkom definira iznimka koja omogućuje da ne kućanstva za odvoz ostalih vrsta otpada, osim miješanog kojeg je dužan predati pružatelju javne usluge, angažira privatnog pružatelja usluge. S obzira da u turističkim mjestima ne kućanstva uvelike čine subjekti koji generiraju velike količine otpada, a to su hoteli, pansioni, iznajmljivači, autokampovi, restorani, itd., privatni pružatelj usluge može sniziti cijene do mjere koja je konkurentna javnom davatelju usluge. I za rezultat imamo uništavanje javnih pružatelja usluge koji su infrastrukturu u koju pripadaju i sortinice i kompostane koje se potiču, izgrađene upravo javnim novcem. Dakle, pogoduje se privatnim pružateljima usluga, po mogućnosti im putem fonda sufinancirajte i nabavku strojeva i opreme. Sve što je odvezeno putem privatnih pružatelja dodatno ne ulazi u količinu odvojenog prikupljanja otpada te JLS, da li to možete vjerovat?
Slijedeća sporna odredba jesu kategorije korisnika javne usluge koje su određena kao kućanstva i ne kućanstva. U ne kućanstva su svrstani i privatni iznajmljivači smještajnih kapaciteta bez obzira koliko smještajnih jedinica iznajmljuju. Tako se izjednačava obveza plaćanja osnovne minimalne javne usluge odnosno fiksne naknade za privatnog iznajmljivača koji iznajmljuje jednu sobu i hotela sa 2000 ležaja, što je potpuno nelogično i nepravedno.
Nadalje, mogućnost da se odlukom predstavničkog tijela odrede kriteriji za davanje popusta korisnicima je vrlo upitna jer postoji mogućnost da ti kriteriji budu diskriminatorni i otvori se mogućnost malverzacija odnosno pogodovanja. Osim toga, ova je odredba primjenjiva samo za kućanstva, dakle ne i za privatnog iznajmljivača jer su oni razvrstani u nekućanstva.
Protiv ovog zakona će jednako kao i protiv izmjene uredbe biti podnesena ustavna tužba. Nešto je o tome rekla kolegica Udović, a ostali razlozi su čisto zbog toga što su odredbe uredbe koje su bile sporne i koje je Ustavni sud ukinuo naprosto samo prenesene u zakon. Ja ću vam reći ta se odredba tiče upravo dekretom određivanja privatnih iznajmljivača u nekućanstva iako se realno oni mogu svrstati u kućanstvo i u nekućanstvo. Ali definitivno nisu hotel, a to vam je odredba uredbe iz članka 20. stavak 10. kojeg je Ustavni sud ukinuo.
Vrijeme.
… /Upadica Ahmetović: Hvala lijepa./…
Replika poštovana zastupnica Romana Nikolić.
Zahvaljujem potpredsjedniče Sabora.
Poštovana kolegice Ahmetović u Hrvatskoj imamo nekoliko kompostana i navest ću primjer jedne u Sisačko-moslavačkoj županiji kompostana Stružac. Nakon što je od početka rada kompostane bilo mnogo problema vezano za tehnološki proces oporabe otpada, zahvaljujući zalaganju danas je kompostana u tehnološkom pogledu primjer dobre prakse.
No u današnjim tržišnim uvjetima kompostana zjapi prazna jer je pronalaženje novih sirovina i posla postao pravi izazov. Kako je zakonom predviđeno gradovi i općine koje se nalaze u okolici trebali bi taj svoj biootpad dovoziti na nju. Trenutno na tržištu to radi samo Grad Popovača, dok ostali plaćaju velike sume novca vanjskim firmama za zbrinjavanje te taj biootpad čak završava izvan granica Republike Hrvatske. No, i velika količina biorazgradivog otpada se u nekontroliranim uvjetima nepravilno odlaže na odlagališta komunalnog otpada te se sa njim narušava ekosustav.
Kako to objašnjavate?
Hvala lijepa kolegice Nikolić.
Ja sam nešto rekla i u svom izlaganju u odnosu između privatnih i javnih pružatelja usluga. Konkretan primjer je javni pružatelj usluga na otoku Krku komunalno poduzeće koje je uložilo javni novac, ne samo novac stanovnika otoka Krka nego i javni novac hrvatskih građana ako govorimo o potporama koje su Ponikve komunalno društvo Ponikve ishodile od Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za izgradnju svoje infrastrukture. Između ostalog za sortirnicu i kompostanu. Danas je ta infrastruktura baždarena upravo na kapacitet koji je potreban otoku Krku. Sutra kada privatni pružatelji usluge budu davali odnosno danpirali cijene i davali uslugu određenog prikupljanja otpada taj će se kapacitet, zapravo neće se koristiti. Uništit će se javni pružatelj usluga a pitanje je gdje će sav taj otpad odlaziti? Kontrole nema.
Sljedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Dalija Orešković.
Predsjedavatelji, kolegice zastupnice i zastupnici.
Prilikom izlaganja u ime klubova mogli smo od nekoliko njih čuti rečenicu iz koje se može zaključiti otprilike ovaj Zakon je loš, a ja ću reći da nam to nije najveći problem. Ovaj Zakon možda je loš, ali je tek u prvom čitanju i kada bi se uvažile sve one silne pristigle primjedbe bilo bi šanse i da se taj zakon popravi. Dakle, nije naš najveći problem to što je ovaj Zakon. Naš najveći problem je u tome što je naš ministar loš. A evo nekoliko primjera iz kojih tvrdim zašto je tome tako.
Pa prvi primjer je taj što primjerice u članku 10. ovoga Zakona piše da je provedbeno tijelo na državnoj razini Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Dakle, upravo je ovaj Fond bitno itekako bitno tijelo za provedbu ovoga Zakona. U tom Fondu barem prema pisanju medija nedavno smo imali veliku aferu odnosno već pet ili više godina imamo situaciju a postoji utvrđeni manjak od 700 milijuna kuna za koji se sumnja da je posljedica ne samo nesavjesnog i nekompetentnog poslovanja, nego raznih malverzacija pa i koruptivnih radnji koje se ne istražuju. U medijima se sumnja ili spekulira da je resorni ministar tzv. TČ itekako sa tim malverzacijama povezan. No čak i da nije poduzeo ništa. U njegovoj je nadležnosti da se ispita o čemu se radi i da se odgovorne osobe smijene.
No, nije to jedina koruptivna afera s kojom se ovaj ministar povezuje od vjetroelektrana, od gostovanja u famoznom nezakonitom ilegalnom klubu Janaf pa nadalje. Što zapravo upućuje na to da u ovakvog resornog ministra građani, pa i mi zastupnici i političari opravdano nemamo povjerenja. A zašto je to problem u kontekstu ovoga Zakona? Pa primjerice zato što u članku 11. piše da u slučaju potrebe sprječavanja nastanka ili otklanjanja posljedica šteta uzrokovanih višom silom ili u slučaju druge opasnosti ministar može naredbom privremeno narediti ili zabraniti određeno postupanje s otpadom te utvrditi obaveznu primjenu interventnih mjera. Nikakav zaštitni mehanizam u ovom Zakonu nije predviđen kako bi se te diskrecione naredbe ministra za kojeg kažem opravdano možemo smatrati da ima blagih problemčića s korupcijom stave pod nečiji nadzor ili kontrolu.
I sada da blago karikiram, to je kao da lisicu stavite da čuva kokoši, ali onda još tu lisicu napumpamo i sa steroidima tako da ih u slučaju potrebe lakše potaraca.
Treći razlog zašto kažem da imamo problem sa lošim ministrom a ne samo sa lošim zakonom je to što i po prošlom zakonu, a tako i po ovom Vlada i ministarstvo nadležno za zaštitu okoliša je nadležno za propisivanje mjera gospodarenja otpadom pa tako i za donošenje plana gospodarenja otpadom na državnoj razini. E pa gdje smo zapeli sa takvim planovima? Vidimo kako to sa ključnim centrima za gospodarenjem otpadom izgleda i koliko smo brutalno podbacili u dva najveća pogotovo u dva najveća grada u Zagrebu i u Splitu. I evo koliko god da mi je drago, toliko sam i zgrožena činjenicom da mi tek danas pričamo o tome da zamislite na Jakuševcu smrdi. Pa ne smrdi od jučer. Smrdi godinama, smrdi desetljećima. Svi uzroci i zagađivači nisu se utvrdili. Godinama se zapravo problematizira i činjenica da na tom području vrlo često imamo prisutnost otrovnih čestica u zraku iznad dopuštene razine, međutim ovdje prisutni HDZ-ovci pa tako i bivša lokalna vlast nisu poduzeli apsolutno ništa da se takvo stanje sanira.
Dodatan problem je obnova u koju bi Zagreb napokon krenuti i na moje dvije postavljene replike danas ministar mi je zapravo potvrdio da je svjestan činjenice da su prihvatni kapaciteti za Zagreb za građevinski otpad blizu svoje 100%-tne popunjenosti i evo 15 mjeseci nakon samog potresa država nije poduzela apsolutno ništa da osigura odgovarajuće lokacije da se građevinski otpad uopće primi i zbrine, a da o cirkularnoj ekonomiji, o reciklaži, o tretiranju otpada kao nove gospodarske vrijednosti i otvaranju potencijalnih novih radnih mjesta i ne govorim.
Dakle, to je jedna neodgovorna, nesposobno i nekompetentna vlast i te probleme neće riješiti čak ni svi predloženi eventualni amandmani …/Upadica Sanader: Vrijeme./… to se može riješiti samo na prvim sljedećim izborima.
Hvala.
Imamo repliku, poštovana zastupnica Katarina Peović.
Pa evo htjela bih vam samo dati još mogućnosti da malo proširite ovu temu jer mi se čini da je ona nekako simptomatična, znači da uvijek sad u zakonima koji nam ovdje stižu dobivamo mogućnost da nazovemo nešto stvarno sistemskom korupcijom jer ako je to dozvoljeno zakonom da sam ministar nadzire nešto što je već upitno odnosno cijela procedura je upitna znači već imamo neku sumnju u to da ministar i naginje nekom tipu korupcije, nije li riječ o tome da je na djelu sistemska korupcija.
Podsjetit ću samo da smo imali Zakon o sveučilištu, obrane, sigurnosti koji omogućavao da sveučilište ne prođe evaluaciju koju moraju proć sve druge institucije, imali smo niz situacija … da ministar Medved imenuje povjerenstvo itd., čini mi se da mi već idemo prema nečem što se stvarno mora nazivati legalnom i sistemskom korupcijom.
Hvala na pitanju.
Kada govorimo o ministru Tomislavu Ćoriću mislim da nije riječ o sistemskoj korupciji nego o njegovoj osobnoj stranačkoj, a sistemska korupcija doista proizlazi iz čitavog niza loše skrojenih zakona punih crnih rupa. Jedan takav je i ovaj koji imamo i sada.
Ja sam u Strategiji suzbijanja korupcije predvidjela i predložila da ojačamo Povjerenstvo za sukob interesa ili neko preventivno tijelo time što ćemo mu izravno dati u nadležnost da analizira zakone i da analizira koruptivne rizike koji iz pojedinih zakona proizlaze. Takvo tijelo mi u RH danas nemamo, to bi trebalo biti jedno stručno dobro osposobljeno tijelo koje bi onda nama saborskim zastupnicima davalo upute i smjernice što u zakonima treba mijenjati. Evo ovdje naprosto treba osmisliti način kontrole nad načinom na koji ministar donosi svoje naredbe ili barem ograničiti njihovo trajanje. Po sadašnjem prijedlogu njihovo je trajanje neograničeno.
Hvala.
Vrijeme.
Sljedeća pojedinačna rasprava, poštovani zastupnik Siniša Jenkač.
Poštovani potpredsjedniče, državni tajniče, kolegice i kolege, zastupnice i zastupnici.
Evo Zakon o gospodarenju otpadom prvo čitanje nedavno smo ga imali na stolu prije par godina, imamo i neke izmjene normalno možemo govoriti da li je dobar ili loš, ali zakon je toliko dobar koliko se u stvarnosti primjenjuje na terenu.
Ono kad govorimo o zakonu valja napomenuti da trebamo se vratiti malo u povijest i vidjeti gdje smo bili prije nekoliko godina, a gdje smo sada što se tiče gospodarenja otpada, što se tiče prikupljanja otpada. Znači jedan statistički podatak od 2012.-2015. imali smo rast odvojenog prikupljanog otpada 1%, a smanjenje odlaganja na odlagališta 3%, od 2016.-2019. imamo značajan rast prikupljenog otpada, povećava se s 1% na 11%, a smanjenje odlaganja sa 3% na 18% što je značajno smanjenje, tj. značajno povećanje prikupljenog otpada i smanjenje odlaganja na odlagališta, znači da radimo na tome i da ovaj zakon itekako ima smisla. 2019.g. završili smo sa 37% odvojenog prikupljenog otpada.
Ono o čemu bi ja svakako spomenuo, a to je uredba tj. naputak ili usmjerenje koje je dalo Ustavni sud, možda je dobro, ali s pozicije lokalnog čelnika mislim da baš i nije dobro jer odvajati tj. izjednačavati kućanstvo i oni koji to nisu. A koji to nisu? Pa to je poduzetništvo, jest da možda ne zvuči dobro da nekoga na bilo koji način segregiramo, ali otpad iz kućanstva nije isti kao i otpad iz poduzetništva, to definitivno nema nikakve veze i važno je da je i ministarstvo to primijetilo u zakonu dosadašnjem i da će to popraviti kroz nove zakonske odredbe jer zakon u poduzetništvu, pogotovo u nekoj industriji, otpad u industriji nije isti kao što je u kućanstvu.
Kad govorimo o aktivnostima i Fonda za zaštitu okoliša i kad govorimo o nadležnostima prikupljanja, sanacije, zbrinjavanja otpada definitivno zakonom je to definirano da ide na jedinice lokalne samouprave i neki okviri su dati jedinicama lokalne samouprave da nešto čini po tome, ja ne znam zašto Zagreb nije to činio i oni koji su vodili Zagreb bili u bilo kakvom funkcioniranju, ali oporba, da li vlast u Zagrebu, ali ja mogu govoriti s pozicije čelnika jednog malog grada da smo mi koristili sve ono što je Ministarstvo i Fond zaštite okoliša nam omogućilo pa tako da smo napravili izobrazbu, informativnu izobrazbu našeg kućanstva. Znači da smo se prijavili na taj natječaj, da smo uspješno sproveli tu izobrazbu i da smo povukli preko otprilike, nešto malo manje ispod 500 tisuća kuna upravo za tu izobrazbu, da smo izgradili reciklažno dvorište, koje smo pustili u pogon, da smo prošli na kontroli Fonda i da to reciklažno dvorište radi na korist stanovnika naših, znači lokalne samouprave. Da naše komunalno poduzeće se javilo na natječaj za novo komunalno vozilo za odvojeno prikupljanje otpadom, da je dobilo 68% sufinanciranje i da smo tu bili uspješni i evo, to je upravo u postupku, u postupku je nabavka vozila. Da smo nabavili spremnike za odvojeno prikupljanje otpadom i da smo tu bili uspješni, znači javili smo se na natječaj Fonda, bili smo uspješni i realizirali smo i trenutno dijelimo i krećemo sa podjelom znači tih spremnika.
Da smo sanirali odlagalište otpadom, da smo se s tim bavili 5 godina, zatvorili odlagalište, sanirali odlagalište, uspješno zajedno .../Upadica: Vrijeme./... sa Fondom i Ministarstvom. Tako da, evo, ne znam što su učinili neki drugi, ali znam da mnoge jedinice lokalne samouprave bile su u tome uspješne i da .../Upadica: Vrijeme./... je Fond i Ministarstvo itekako razmišljao u tom smjeru i .../Govornik se ne razumije./...
Dvije replike imamo, prvo je poštovana zastupnica Marijana Petir.
Hvala vam lijepo g. potpredsjedniče.
Zastupniče Jenkač, govorili ste o Zakonu o gospodarenju otpadom i benefitima koje će on donijeti, ali i svojim iskustvima koje imate kao čelnik lokalne samouprave kad je riječ o zbrinjavanju otpada. Prema nekim podacima kojima raspolažem do sada je u gospodarenje otpada u RH uloženo preko 4 milijarde kuna. To je ogroman novac. Ako pogledamo podatke po stanovniku proizvodnjom od 444 kilograma otpada godišnje, što pokazuje da tu ima prostora za napredak, pa me zanima s aspekta osobe koja u stvari je stalno u komunikaciji sa građanima, primjerice jedinice lokalne samouprave mogu još poduzeti, zajednički, naravno sa Ministarstvom i sa Fondom za zaštitu okoliša kako bi taj otpad u nastajanju ustvari smanjili?
Evo, hvala na pitanju uvažena zastupnice Petir.
Kao što sam govorio, mi smo sproveli jednu veliku većinu onih natječaja koje nam je omogućio Fond i Ministarstvo. Mislim da je jedno vrlo važno usmjerenje u kojem bi trebalo ići je definitivno je izobrazba građana. Po vlastitom iskustvu, a mi smo sproveli informativnu izobrazbu i kompletne sve aktivnosti, mislim da bi tu trebalo još dati dodatni značaj jer građani razmišljaju da oni odvajaju otpad i da znači samim odvajanjem otpada sve je riješeno. Dapače, tu se tek čitava priča komplicira.
E sad, nemam vremena više to elaborirati, rado bi, ali mislim da na izobrazbi je važno da .../Upadica: Vrijeme./... dalje nastaviti.
Sljedeća replika poštovani zastupnik Josip Borić.
Hvala lijepa. Kolega Jenkač, vi ste govorili u svojoj raspravi o tome tko je što činio ili nije činio i dali ste svoje primjere što ste vi radili u Novom Marofu, a što neki nisu u nekim većim gradovima. A čuli smo jednu raspravu kolegice koja je čak i minuse koje je stvorio Fond za vrijeme SDP-ove vlasti pripisao ovoj vlasti i ovom ministru i tu ona vidi korupciju i sve ostalo čime bi se ona bavila.
Znači došli smo na vrijeme da će se opet pokazati tko što čini i tko što zna, tako da će grad Zagreb, kao najveći grad koji je na počecima praktički, zbrinjavanja otpada pokazati što zna u sljedeće 4 godine i oni koji će o tome govoriti i u Saboru i u Skupštini, itd.
Mi znamo što smo napravili i imamo iskustva. Znamo da je država bila na raspolaganju. Tko je što činio ovisio je o nama lokalnim čelnicima. Koliko si spreman, koliko si spreman raditi i što ćeš napraviti. Neki su napravili i sustav funkcionira. Oni koji nisu, vjerojatno će pokušavati tražiti greške u nekoj prošlosti i misliti da im je to dovoljno da opet dođu pred građane i kažu mi smo dobri, bolji smo od njih.
Tako je. Lokalne samouprave imale su na raspolaganju određene mehanizme, o njima sam ja govorio. Znači od sanacije odlagališta, gradnje reciklažnih dvorišta, kompostana, pa tako i trenutno, evo, samo jedan podatak da se trenutno gradi i oprema 31 postrojenje za obradu recikliranje građevinskog glomaznog otpada. Normalno da su to specifične aktivnosti, specifično reciklažno dvorište i da ne mogu bit na svakom koraku i da tu možda zakonodavac je trebao razmišljati da za određeno područje se definira di će se točno raditi kakva reciklažna dvorišta, pogotovo ova specifična reciklažna dvorišta, tako da tu nemamo dupliranja, ali opet, ono što ste rekli, iz vlastitog iskustva mogu reći da smo dobro surađivali sa Fondom, da su tamo profesionalni ljudi i da samo ono što si odradio možeš na kraju krajeva .../Upadica: Vrijeme./... naplatiti i da tu sve .../Upadica: Vrijeme./... štima.
Sljedeća replika poštovana zastupnica Branka Juričev-Martinčev.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče, poštovani kolega Jenkač.
U svom izlaganju, između ostalog, govorili ste i o fiksnom dijelu cijene i tu ste pohvalili što imamo jedinstvene cijenu ćemo imati za sve one u kategoriji kućanstva, a opet drugu za onu koja to nisu i hvalite to da poduzetnici zaista zaslužuju i posebne kriterije jer se radi o posebnim vrstama otpada.
Međutim, u toj kategoriji naći će se i škola i crkva i vrtić i hotel i neki proizvodni pogon. Ono što je jako dobro ja bi tu nadodala sigurno ćete vi to znati i najbolje odraditi da će vijeća naša predstavnička tijela donijeti određene kriterije za umanjenje i vjerujem da ćete i vi na svom području znati predložiti takva, takve kriterije koji će izaći u susret i poduzetniku kao i nekoj vjerskoj ili školskoj ustanovi.
Pa jasno je, razlika između vjerske i školske ustanove ne znam kao što je ovdje bilo spomenuto malog iznajmljivača i velikog hotela su jasni i evo ja vjerujem da će i predlagač ministarstvo dati dobre smjernice onda i lokalnim samoupravama u kojem u kojem smjeru kada propisuju i kada definiraju cijene na koji način će to definirati i definitivno oni koji kupe, a to su komunalna poduzeća znaju tko je kakav zagađivač i tko je s kakvim, s kakvom vrstom otpada i sa kojom količinom otpada znači dolazi i tko kakav otpad predaje. Tu je važno naglasiti da imamo fiksni dio cijene i varijabilni cijene. Fiksni dio cijene znači plaćamo na mjesečnoj razini dok varijabilni dio cijene ide po količini dizanja tako da je i to dobro da se cijena definira kroz broj dizanja. Mada tu se vraćamo na edukaciju građana, neki građani to zloupotrebljavaju pa da bi smanjili dizanja odlažu otpad …/Upadica: Vrijeme./… u prirodu.
Slijedeća replika poštovana zastupnica Sandra Benčić.
Zahvaljujem se.
Točno je ono što ste istaknuli da je Grad Zagreb dakle jedan od najgorih metropola u Europi po sustavu odlaganja, gospodarenja otpadom i moram reći da ono što smo zatekli u gradu apsolutno to dokazuje. Nema nikakve infrastrukture i nije bilo ulaganja. Međutim, ja ne razumijem vi jeste iz HDZ-a, jel tako, vi ste zastupnik HDZ-a dakle mislim, dakle nadzorni odbor Holdinga imali ste dvoje članova, upravu, u upravi ste imali svog čovjeka iz HDZ-a, u gradskim uredima, upravljali ste Gradskim uredom za imovinu mogu vam nabrojat tu sada 30, 40 imena ali nemam vremena vaših dužnosnika i vaših kolega koji su na istaknutim upravljačkim mjestima u Gradu Zagrebu držali naravno štange Bandiću i vi sada se pitate pa kako to da Grad Zagreb nije radio, pa dajte nam vi odgovorite kako to da to nije radio jer vi ste bili s njima na vlasti.
Hvala.
Pa evo, znači zna se tko je odgovoran za vođenje lokalne samouprave, ne netko tko sjedi u nadzornom odboru, ne netko tko sjedi u bilo kakvom poduzeću, prvenstveno je to gradonačelnik. Znači on diktira tempo grada i na koji način će se voditi grad i koji poslovi će se raditi. Tako da mislim da tu nema nikakvog spora, nitko nije odgovoran doli gradonačelnika i evo sad imate vašeg gradonačelnika koji će biti jednako odgovoran kao što je bio onaj prije i neće se pitati nikog drugog za njegov drugog za njegov uspjeh ili neuspjeh. Ja bi samo skrenuo pažnju da je Vlada RH Gradu Zagrebu dala interventna sredstva bespovratna EU sredstva znači na smanjenje odlaganja komunalnog otpada nastalog u gradu u iznosu preko 75 miliona kuna. Tako da nije točno da Vlada RH nije brinula za Grad Zagreb i nije vodila, a oni koji vode grad normalno oni moraju provoditi onda i tu politiku i to je vrlo jasno, a ne oni koji sjede u nadzornim odborima jer oni ne vode gradom.
Slijedeća replika poštovani zastupnik Davor Ivo Stier.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Kolega Jenkač otvorili ste pitanje suradnje lokalne i nacionalne razine, a i otvorili ste pitanje da svaka lokalna razina odnosno svaki gradonačelnik preuzme i odgovornost za svoj rad da se ne prebacuje možda na nacionalnu razinu nego da preuzme odgovornost za ono što mora činiti i naravno pretpostavka je strane ministarstva bude uvijek otvoreno za dijalog. Vi ste dali primjer vašega grada, vaše iskustvo, ja mogu i dati primjer grada Samobora gdje imamo, gdje imali smo situaciju gdje nacionalna razina i lokalna su bile različitih političkih ovaj orijentacija međutim ministarstvo uvijek je bilo otvoreno, evo i državni tajnik uvijek je primio kada je trebalo naći neko zajedničko rješenje lokalne vlasti. Međutim, uvijek na kraju odgovornost jest gradonačelnika da to kasnije implementira.
Tako je, kolega Stier u pravu ste, znači ministarstvo i fond daju određene okvire i nama omogućavaju da se prema napucima, prema raspisanim natječajima pripremamo, znači dobivamo informacije prema tome se pripremamo i mogli smo se pripremati. Znači od informativne izobrazbe, od reciklažnih dvorišta, od postrojenja za sortiranje i odvojeno prikupljanje otpada, od odvojenog prikupljanja biootpada, od građenja znači postrojenja za recikliranje građevinskog otpada, od nabavka vozila za komunalno za odvojeno prikupljanje otpada, od nabavka spremnika za odvojeno prikupljanje otpada, od sanacija odlagališta evo, od znači raznih specifičnih velikih odlagališta koje je ciljano fond sa ministarstvom saniralo, pripremalo itd., tako da ministarstvo uvijek daje okvir, a lokalna samouprava je ta koja prema tom okviru ide i iskorištava te potencijale i na kraju krajeva rješava problematiku na terenu.
Slijedeća pojedinačna rasprava, uvaženi poštovani zastupnik Erik Fabijanić.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege kad govorimo o ovom propisu, o ovom zakonu riječ je o usklađenju sa europskom direktivom. Nažalost evo ga u praksi nam se događa da ono što su europske smjernice ili direktive, kako god ih hoćemo zvati, postanu, ne budu primjenjive u praksi u Hrvatskoj. Dakle, smjernica je smjernica, ona se ugrađuje u domaće zakonodavstvo i mora elaborirati dakle ono što je smjernicom definirano zato što svaka država ima svoju zakonodavnu arhitekturu na temelju koje onda prilagođava tu smjernicu. Ako mi sebe limitiramo da smjernicu prevedemo na hrvatski i da tu novelu na hrvatskom prebacimo u zakon, onda piši propalo. I to je moja bojazan zato što su se mijenjali zakoni, a nažalost oni ciljevi koje smo trebali ostvariti, a koji su vezani za zbrinjavanje otpada odnosno za onaj dio koji se ne može reciklirati, a što je izraženo u određenim postocima mi nažalost nadaleko kasnimo, nadaleko kasnimo jer mijenjamo, mijenjamo, mijenjamo i stavove i mijenjamo i politike.
Kad govorimo o komunalnom otpadu ključni je igrač u čitavoj toj priči kad govorimo o komunalnom otpadu jesu komunalna društva, jesu komunalna društva. I činjenica je da u tim komunalnim društvima sjede članovi nadzornog odbora, ali članovi nadzornog odbora su imenovani od koga, što je po meni i normalno, od strane vlasnika. Prema tome, oni moraju de facto provoditi politiku vlasnika. Vlasnik komunalnog društva može bit više jedna JLS, može ih bit samo jedna. U slučaju da uprava ne radi dobro nadzorni odbor prolazi smjenu, sve ovisi kakvi su trgovački odnosi. Prema tome, ne može se bježati od odgovornosti i reć za sve je kriv zagrebački gradonačelnik. Kriva je uprava, ali je i kriv politički odgovoran gradonačelnik bez daljnjega, ali isto tako kriv je i nadzorni odbor jer to znači ili nije ako je provodio politiku gradonačelnika da izvinete onda nadzorni odbor nije kriv. Zašto to sad, to sam već, malo osvrt na, na, na moga prethodnika.
Međutim, ono što je vrlo bitno, a to je pitanje primjene u praksi. Dakle, imat ćemo odvajanje stakla, odvajanje metala, odvajanje plastike, međutim pitanje je što se dalje s njima događa? To nažalost nijedan građanin RH ne zna. Dakle, to je pitanje koje još uvijek nemamo regulirano nego ispada da to generira gubitke komunalnim društvima zato što komunalna društva od toga što zasebno nešto prikupljaju nemaju apsolutno nikakvu materijalnu korist i isto tako građani u konačnoj cijeni od vožnje tog otpada de facto, a nemaju apsolutno ništa. Mi ćemo stimulirati da se odvaja čim više, ali s onim odvojenim od toga ne znam šta imamo, to niko ne zna, to u ovom zakonu de facto ne piše, on nešto predviđa i to je ono što je problem.
Druga stvar, mi ovdje ne govorimo o jednoj stvari koja je isto vrlo bitna, a to je industrijski otpad. Mi smo ovdje govorili nešto o tvornicama, o privredi, ovo, ono. Privreda proizvodi industrijski otpad. Industrijski otpad nije u nadležnosti komunalnih društava.
Ja sam bio vijećnik prije 6 mandata i gledao sam prezentaciju kako će se riješit kod moje kolegice iz Viškova crna jama olitiga Sovjak gdje je INA deponirala svoj industrijski otpad. Nakon 3 mandata, dakle pred 2 mandata, gledao sam istu prezentaciju samo sa nekim novim tehnologija. Ali prošlo je 20.g., a da država koja ima u nadležnosti industrijski otpad još uvijek nije sanirala to što jest, a to jest ekološka bomba zato što mi živimo na kraškom terenu i već su napravljena ispitivanja i zna se da ako dno popusti sav taj industriji otpad, dovoljan je jedan potresić malo jači od onoga odnosno malo blaži od onoga u Zagrebu, to će sve završiti u Kvarnerski zaljev na obali Opatije. Toliko, vidim da imam replike.
Imamo dvije replike, prva je uvažena zastupnica Marijana Petir.
Hvala vam lijepo g. potpredsjedniče.
Zastupniče Fabijanić, vi ste na neki način izrazili skepsu hoće li Hrvatska moći slijediti ambiciozne ciljeve koje je EU u svom paketu kružnog gospodarstva zadala, a to je bilo i moje pitanje ministru koji je dosta optimistično odgovorio i rekao da kroz ovaj zakon, ali i kroz pokazatelje i napore koji su uloženi u prethodne 4.g. imamo razloga za optimizam. Naime, prema podacima koje nam je dostavio raste postotak odvojenog prikupljanja otpada iz 2011. sa 16% u 2019. na 37%, a smanjuje se odlaganje otpada na odlagališta, u 2011. je to bilo 91%, u 2019. je čak to smanjeno na 59%. Naravno, treba uložiti veće napore i to poboljšati i u tom smislu su važna i ova ulaganja od 4 milijarde kuna u gospodarenje otpadom. Spomenuli ste lokaciju Sovjak u čiju je sanaciju uloženo preko 320 milijuna bespovratnih EU sredstava.
Ako hoćete gđo. Petir kažem 20 i više godina, možemo i vi i ja otić, ja vam mogu i organizirat posjet, pa da vidite jer odmah do crne jame Sovjak je isto pred 7.g. saniran ovaj ono što je bio prethodni deponij u Marišćini vidjet ćete da tamo se sada generira odnosno izvlači plin i od plina se proizvodi struja. Dakle, imamo i primjere dobre prakse kad govorimo o komunalnom otpadu u tom dijelu, ali nažalost kad govorimo o industrijskom otpadu, meni je drago da je to sada, ali mi to čekamo već dva desetljeća, a nadležnost države je uvijek bila ista neovisno o europskim sredstvima i ne europskim sredstvima. INA je plaća dobre ovaj, mislim INA, INA kao takva je to trebala, trebala zbrinuti, ali to nije, to nije nažalost učinila i otuda moja skepsa, otuda moja skepsa.
Slijedeća replika poštovani zastupnik Siniša Jenkač.
Evo poštovani kolega, vi kao prokaljeni političar morali bi znati da nadzorni odbor ne upravlja društvom, on nadzire rad društva, da društvom upravlja uprava ali na kraju krajeva i nadzorni odbor i upravu definira gradska uprava tj. u ovom slučaju gradonačelnik. Da bi bilo kakvo komunalno poduzeće nešto odradilo, da li se to radilo evo do one sitnice povećanje cijene odvažanja komunalnog otpada bez suglasnosti sa gradom, sa općinom to ne mogu učiniti. Znači ne upravlja komunalnim poduzećem samo komunalno poduzeće nego jasno da s njime upravlja kad postavlja i nadzorni odbor i upravo podstavlja gradonačelnik, odobrava im i visinu, nizinu cijena itd., itd., znači bez suglasnosti lokalne samouprave ne mogu komunalna poduzeća ništa činiti.
Ovako, imamo Zakon o trgovačkim društvima, imamo Zakon o komunalnoj djelatnosti i imamo društveni ugovor o samom komunalnog društva, to što se zna koje su zadaće nadzornog odbora i ko ga postavlja. Daleko od toga da članovi uprave nemaju još i veću odgovornost, prema tome meni je to jako, jako dobro poznato, ali ne možemo se sada izuzeti iz odgovornosti ako sam ja član nadzornog odbora bilo kojeg trgovačkog društva i da jednostavno, dal sam ja radio mimo vlasničke volje. Pa vlasnik me postavi, mislim da je riječ o privatnom biznisu, prema tome nisu izuzet od odgovornosti gradonačelnika.
U ime kluba HDZ-a završna rasprava poštovani zastupnik Josip Borić.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče.
Državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege.
Završno želim reći o ovom Zakonu o gospodarenju otpadom da imamo bolji zakon u odnosu na ono što smo imali do sada, koji se u svojim odredbama pokušao uskladiti i sa mišljenjima koje je dao i Ustavni sud, pogotovo na dio uredbe koji se odnosio na određivanje cijene koštanja. Tako da ono što smo više-manje danas raspravljali, sve ima određeni smisao i vjerujem da je i ova rasprava pokazala da Zakon o gospodarenju otpadom nije spriječio nikoga, niti do sada nije sprječavao da se bavi s tim pitanjem na način na koji je najbolji za svaku lokalnu samoupravu.
Ovi pokušaji da se kroz priču o zakonu najveća odgovornost svede na Vladu, po meni nemaju previše osnova jer pokazuje teren da onaj tko je bolji, snalažljiviji i tko želi raditi i pružiti uslugu to radi i tu opće nema problema. Okvir je za svih jednak, tko je htio napravio je, tko nije bavio se nekim drugim aktivnostima. Tih danas nema ili su možda opet potvrdili svoj mandat pa će nastaviti u nekom drugom vremenu.
Možda i nije bilo najvažnije, ali prihvatiti da ja nemam kantu u svojoj općini pa da je za to kriva Vlada ne može bit, zato jer su raspisani brojni natječaji, osigurana su sredstva kako za kante tako za reciklažna dvorišta, tako za sortirnice, tako za pretovarne stanice, tako za sanacije odlagališta, tako za izgradnju centara za izgradnju za gospodarenje otpadom.
Ako jedinica regionalne samouprave nije spremna desetljeće spremiti dokumentaciju, to sam govorio i na tematskim sjednicama pa nemaš što prozivati Vladu zašto nisi izgradio centar, to je tvoja odgovornost, zašto nisi. Govorio sam i o tim razlozima jer je danas još uvijek jeftinije isprazniti otpad ili smeće na neki dio koji se zove odlagalište i ne platiti ništa nego to isto odvesti u taj isti centar pa to nešto košta više po toni toliko, po toni nečega toliko to su razlike i o tome moramo jasno govorit. Ali što je tu kriva Vlada? Zato što je osigurala sredstva kroz brojne natječaje koji su raspisani baš preko tog fonda o kojima se danas ovdje priča. Dvije godine smo bili blokirani '17., '18.zbog dugova koji su naslijeđeni, koji su ostali iz nekih drugih vremena. Zašto o tome ne smijemo govoriti? Smijemo, neka pišu medije nek traže krivca, to sigurno nije ovaj aktualni ministar ili netko iz ove aktualne administracije u bilo kojem dijelu, nek se to sve lijepo raščisti.
Ali pričati o zakonu na način da on ne pridonosi, itekako pridonosi i sve ove naše dvojbe oko fiksnog dijela, varijabilnog dijela opet su na svakom čelniku lokalne samouprave bio on gradonačelnik, načelnik, bio on direktor komunalnog društva, upravo ovo što je kolega Fabijanić rekao, oni su najodgovorniji direktori komunalnih društava. Tko njih stavlja na svoju funkciju? Skupština tj. gradonačelnik i načelnik.
Vidimo da ovih dana svi govore o nekakvim smjenama, svi žele neke nove ljude, pa neka rade nek uđu u te sustave i neka ih prilagode, samo neka paze da ne naprave puno tj. da ne potroše puno vremena u tom dijelu pa da na kraju zaključe da im je opet kriva vlada što nisu ništa napravili jer sve je vani. Postoje natječaji, pogledajte stranice i fonda, Ministarstva zaštite svakodnevno ko god želi, što je vlada učinila za svako komunalno društvo što god želite od kante, od subvencioniranja samog prijevoza, od nabave komunalnih vozila, od sufinanciranja 85-15 za reciklažno dvorište, za pretovarnu stanicu, za sortirnicu, za sanaciju odlagališta, za što god ti treba izvoli napravit posao. Ako imaš 85% bespovratnih sredstava napravi posao, a ne možeš reć nisam ništa radio kriva vam je vlada jer mi je to najlakše, to mi je najlakše izgovorit i niko o tome previše ne brine dok račun mali.
Tako sutra u Zagrebu morate reć ako ćete zatvorit Jakuševac to vam poslije toga nešto košta, puno će vam to koštat više nego što koštat sad jer sam rekao u čemu je razlika. A taj novi centar kad će se on izgradit, evo neka ga naprave što god prije mogu, svi su obećavali. Sad je vrijeme kušnje i realizacije svega što smo izgovorili u svojim kampanjama, a nemojmo kasnije doć opet mi je kriva vlada ili netko iz prošlosti jer nismo napravili posao. Morat ćete to objasniti građanima jer oni se ne žele previše vjerojatno baviti o svemu što je bilo i prošlo, to je smijenjeno. Ako nije bilo dobro smijenjeno je. Sad gledamo u vas i to je vrijeme.
A ovaj zakon, vjerujte mi, svakome je dao mogućnost da prilagodi sustav sebi, a to piše jasno u članku, održivo gospodarenje cjelokupnim sustavom zbrinjavanja otpada. A vi ste ti koji ćete odraditi kako će to izgledati održivo, da li je to skuplje ili jeftinije na vama.
S ovim smo iscrpili raspravu. Zaključuje raspravu.
Zahvaljujem državnom tajniku sa suradnicom, glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.

57

  • Prijedlog zakona o gospodarenju otpadom, prvo čitanje, P.Z.E. br. 132
18.06.2021.
Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom, prvo čitanje, P.Z.E. br. 132, predlagatelj je Vlada, a rasprava je zaključena. Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: 1. Prihvaća se Prijedlog Zakona o gospodarenju otpadom; i 2. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Tko je za? Tko je suzdržan? I tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 117 zastupnica i zastupnika, 76 za, 2 suzdržana i 39 protiv te je donesen zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF