Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 6

PDF

89

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji, drugo čitanje, P.Z. br. 79
25.03.2021.
Sada prelazimo na sljedeću točku, a to je:

- Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji, drugo čitanje, P.Z. broj 79

Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske temeljem članka 85. Ustava RH i članka 172. u svezi s člankom 190. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnoga reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona.
Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo te Odbor za obitelj, mlade i šport.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da.
Poštovani Tomislav Družak državni tajnik u Ministarstvu turizma i športa.
Izvolite.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovane zastupnice, poštovani zastupnici.
Danas je na dnevnom redu rasprava o Konačnom prijedlogu zakona o dopunama i izmjenama Zakona o sportskoj inspekciji u drugom čitanju, pa mi stoga dozvolite da u uvodnom obraćanju još jednom pojasnim razloge donošenja ovoga zakona i izmjene koje on donosi.
Zakonom o sportskoj inspekciji uređeni su ustroj i poslovi, način rada, prava, dužnosti i ovlasti sportske inspekcije odnosno sportskih inspektora. Obzirom da sportska inspekcija obavlja nadzor nad provedbom Zakona o sportu i temeljem njega donesenih propisa u cilju osiguranja zakonitog funkcioniranja sustava sporta neophodno je osigurati zakonsku podlogu za njezino ujednačeno učinkovito i efikasno postupanje.
Nacionalnim programom reformi za 2019. u okviru reformskog prioriteta unapređenja javne uprave utvrđena je mjera 144 decentralizacija i racionalizacija. Slijedom navedene reformske mjere donesen je Zakon o sustavu državne uprave u čijim je prijelaznim i završnim odredbama posebice u članku 67. propisano da uredi državne uprave u županijama ustrojeni na temelju Zakona o sustavu državne uprave nastavljaju sa radom do stupanja na snagu posebnih zakona kojima će se pojedini poslovi državne uprave iz nadležnosti ureda državne uprave povjeriti županijama osim poslova upravnog i inspekcijskog nadzora te nazora zakonitosti općih akata koji će se staviti u nadležnost tijela državne uprave.
U skladu s naprijed navedenim Zakonom o izmjenama Zakona o sportskoj inspekciji koji je donesen 2019. godine, a koji je stupio na snagu 1. 1. 2020. poslovi inspekcijskog nadzora u prvom stupnju premješteni su iz nadležnosti ureda državne uprave u županijama odnosno gradskog kontrolnog ureda Grada Zagreba u nadležnost središnjeg državnog ureda za šport. Taj je zakon donesen u hitnoj proceduri zbog usklađenja sa novim Zakonom o sustavu državne uprave te se nije moglo intervenirati u ostale odredbe zakona. Jedino intervencije koje su bile nužne radi novog ustroja sportske inspekcije.
Obzirom da se postupanje sportskih inspektora u uredima državne uprave po županijama i gradskom kontrolnom uredu Grada Zagreba u određenim fazama postupka razlikovalo od postupanja državnih sportskih inspektora središnjeg državnog ureda za sport odnosno danas Ministarstva turizma i sporta predlažemo ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji jasnije precizirati i definirati ujednačenost postupanja sportskih inspektora.
Predloženim zakonskim rješenjima preciziran je završetak postupka inspekcijskog nadzora, utvrđen je kraći rok za izdavanje rješenja, ustanovljena je obaveza usklađivanja pojedinačnih akata pravnih osoba iz sustava sporta sa općim aktima i Zakonom o sportu te je uvedena zabrana obavljanja sportskih djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi iz sustava sporta koja nije upisana u registar sportskih djelatnosti.
Naime, u skladu sa predloženim zakonom postupak inspekcijskog nadzora smatra se završenim zaključenjem zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru u kojem nisu nađene povrede zakona odnosno izdavanjem rješenja sa izrečenom upravnom mjerom naredbe ili zabrane ukoliko jesu utvrđene povrede zakona i drugih pravnih akata.
Nastavno na sve naprijed navedeno dopustite mi da u krajnjim crtama navedem i pojasnim predložene promjene. S obzirom da je u dosadašnjoj praksi kao što sam malo prije rekao sportski rad sportskih inspektora objavljen veliki broj inspekcijskih nadzora u kojima je utvrđena neusklađenost odluka i drugih pojedinačnih akata ovlaštenih tijela sportskih udruga sa statutom udruga, a da su sportski inspektori različito postupali u predmetnim slučajevima predložena je dopuna Zakona o sportskoj inspekciji temeljem koje su sportski inspektori ovlašteni utvrditi navedenu nepravilnost i poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se ista otklonila.
Tako se u članku 1. Konačnog prijedloga zakona dopunjava članak 9. stavak 6. važećeg zakona u kojem se poimence utvrđuju poslovi sportske inspekcije. Predlažemo dopunu na način da se iza riječi „sa“ dodaju riječi „općim aktima“ čime se utvrđuje mogućnost inspektora da uzimaju na uvid i osnovne opće akte, a to je prije svega statut tako da taj novi stavak 6. sada glasi: „Donose li se odluke i drugi pojedinačni akti u skladu sa općim aktima, Zakonom o sportu i na temelju njega donesenih propisa.“
U članku 2. ovoga Zakona dopunjava se članak 15. stavak 2. važećeg Zakona o sportskoj inspekciji. U ovom članku u skladu sa jedinstvenom metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor kod upućivanja na drugi propis kojim se uređuje upravni postupak dosadašnji izričaj Zakona o općem upravnom postupku zamjenjuje se riječima „zakona kojim se uređuje upravni postupak“ tako da sada taj novi stavak glasi: „Stavak 2. Dakle zapisnik iz stavka 1. ovoga članka sastavlja se, zaključuje i potpisuje u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje upravni postupak, a treba sadržavati sve činjenice relevantne za ocjenu stanja vezano uz predmet nadzora.“
U članku 3. ovoga Zakona utvrđuje se postupanje inspektora ukoliko nisu nađene nepravilnosti na način da se nadzor završava zaključenjem zapisnika bez obveze donošenja rješenja, čime se ustvari dorađuje članak 16. važećeg Zakona dodavanjem novog stavka 4. koji glasi: „U slučaju iz stavka 3. ovoga članka ne donosi se rješenje.“
U skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima i Zakona o područjima i sjedištima sudova trebalo je utvrditi stvarnu nadležnost tijela za vođenje prekršajnih postupaka, rok za donošenje rješenja te metodološko-nomotehnički uskladiti izradu akata koje donosi Hrvatski sabor.
Člankom 4. ovoga Zakona dorađuje se članak 18. važećeg Zakona koji definira obvezu i načine završetka prekršajnog postupka određenim aktom i to na način da se u stavku 1. riječ „prekršajni“ briše te se nakon stavka 2. dodaje novi stavak 3. koji glasi: „Rješenja iz stavka 2. ovoga članka inspektor je dužan donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja zapisnika.“
Također se u dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. riječi „Zakon o prekršajima“ zamjenjuju riječima „zakon kojim se uređuje prekršajni postupak“.
Nadalje člankom 5. ovoga Zakona utvrđuje se zabrana obavljanja gospodarske djelatnosti osobi koja nije upisana u registar sportskih djelatnosti čime se dorađuje članak 22. važećeg Zakona na način da se u članku 22. Zakona o sportskoj inspekciji točnije u stavku 1. nakon točke 3. briše ta točka te se dodaje točka 4. koja glasi: „obavljanje sportske djelatnosti osobi koja nije upisana u registar sportskih djelatnosti“.
Člankom 6. ovoga Zakona utvrđuje se rok za donošenje rješenja kojim se izriču hitne mjere kako bi se skratilo vrijeme trajanje postupka inspekcijskog nadzora i to na način da se u članku 24. važećeg Zakona iza stavka 2. dodaje novi stavak 3. koji glasi: „U slučaju iz stavka 1. ovoga članka inspektor je dužan donijeti rješenje najkasnije u roku od 8 dana od dana zaključenja zapisnika.“ Te se time svi ostali stavci u tom članku pomiču za jedan broj na više.
Člankom 7. ovoga Zakona mijenja se odnosno ispravno se precizira naslov Glave V. važećeg Zakona koji nosi naziv „Kaznene odredbe“ na način da se riječ „Kaznene“ zamijeni riječju „Prekršajne“ s obzirom da su odredbama članka 31. i 32. važećeg Zakona ustvari propisani prekršaji.
Zbog velikog broja inspekcijskog nadzora u kojima je utvrđeno kako pravne osobe iz sustava sporta odnosno fizičke osobe koje obavljaju samostalnu sportsku djelatnost obavljaju navedenu djelatnost iako nisu upisane u registar sportskih djelatnosti, mogućnost izricanja zabrane obavljanja sportske djelatnosti prošireno je i na ovakve slučajeve.
Vezano uz kaznene odredbe Zakona o sportskoj inspekciji predloženim zakonskim rješenjima razdvojena je i prekršajna odgovornost pravne i odgovorne osobe u pravnoj osobi od prekršajne odgovornosti koju obavlja osoba koja samostalno obavlja djelatnost u sustavu sporta te je izvršeno i upućivanje prekršajnih odredbi na mjerodavne odredbe normativnog dijela kojima se kojima su propisane obveze čije se kršenje istima sankcionira, a koje upućivanje je nedostajalo.
Člankom 8. ovoga Zakona propisuje se prekršajna odgovornost samo pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi na način da se razdvaja prekršajna odgovornost te osobe od prekršajne odgovornosti fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta. Dakle, mijenja se u cijelosti članak 31. važećeg Zakona koji sada glasi: „Novčanom kaznom od 10 do 50 tisuća kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba u sustavu sporta ako ne osigura uvjete za provedbu nadzora ili ako inspektoru ne pruži potrebne podatke i obavijesti, ne postupi po rješenju inspektora, u određenom roku ne izvijesti inspektora o ispunjenju obveze iz rješenja, na bilo koji način sprječava ili ometa inspektora u obavljanju nadzora ili poduzima mjere i radnje za koje je u poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten. I 2. Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5 tisuća do 10 tisuća kuna.“
Člankom 9. ovoga Zakona propisuje se i prekršajna odgovornost fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta te se na taj način razdvaja prekršajna odgovornost od osobe, te osobe od odgovornosti pravne osobe u sustavu sporta a koja do sada nije bila pravilno odvojena.
Mijenja se dakle i u potpunosti donosi novi članak 32. važećeg Zakona koji sada glasi: „Novčanom kaznom u iznosu od 10 do 50 tisuća kuna kaznit će se za prekršaj fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta ako ne osigura uvjete za provedbu nadzora ili ako inspektoru ne pruži potrebne podatke i obavijesti, ne postupi po rješenju inspektora, u određenom roku ne izvijesti inspektora o ispunjenju obveza iz rješenja, na bilo koji način sprječava ili ometa inspektora u obavljanju nadzora ili poduzimanju mjera i radnji za koje je ovlašten.“
I na kraju člankom 10. ovoga Zakona s obzirom da su inspekcijski postupci po odredbama važećeg Zakona o sportskoj inspekciji vođeni kao upravni postupci ovim se člankom propisuje da će se postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona na snagu dovršiti po odredbama ranijeg zakona odnosno danom donošenja rješenja.
Još bih jedino želio na kraju naglasiti da odredbe Zakona o sportskoj inspekciji koje se odnose na pokretanje prekršajnog postupka ovime su terminološki usklađene sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima kao i Zakonima o područjima i sjedištima sudova koji su stupili na snagu 1. siječnja 2019. godine. Isto tako usklađen je s jedinstvenim metodološko-nomotehničkim pravilima za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor kod upućivanja na druge propise kojima se uređuje opći upravni postupak odnosno prekršajni postupak.
Što se tiče ustroja i rada sportske inspekcije, ako mi dozvolite o tome bih vas sa par riječi upoznao. Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva turizma i sporta, sportska inspekcija ustrojena je kao samostalni sektor sportske inspekcije odnosno kao samostalna unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva sa dvije službe. Služba inspekcijskog nadzora jedan obavlja poslove iz djelokruga sektora za područje Grada Zagreba, Primorsko-goranske županije, Istarske županije, Karlovačke županije, Ličko-senjske županije, Zadarske županije, Šibensko-kninske županije, Splitsko-dalmatinske županije i Dubrovačko-neretvanske županije te trenutno broji 6 sportskih inspektora. I to jedan sportski, jedan samostalni izvršitelj u Rijeci, jedan samostalni izvršitelj u Rovinju, jedan samostalni izvršitelj u Karlovcu, jedan samostalni izvršitelj u Šibeniku, jedan samostalni izvršitelj u Splitu te voditeljicu službe u sjedištu ministarstva dok je jedno radno mjesto u sjedištu ministarstva nepopunjeno.
Služba inspekcijskog nadzora dva obavlja poslove iz djelokruga sektora na području Zagrebačke županije, Krapinsko-zagorske županije, Sisačko-moslavačke županije, Varaždinske županije, Međimurske županije, Bjelovarsko-bilogorske županije, Koprivničko-križevačke županije, Brodsko-posavske županije, Požeško-slavonske županije i Virovitičko-podravske županije odnosno Osječko-baranjske županije te trenutno broji 9 sportskih inspektora i od toga jedan samostalni izvršitelj u Jastrebarskom, jedan samostalni izvršitelj u Varaždinu, jedan samostalni izvršitelj u Bjelovaru, jedan samostalni izvršitelj u Slavonskom Brodu, jedan samostalni izvršitelj u Požegi i dva samostalna izvršitelja u Osijeku, jedan samostalni izvršitelj u Vukovaru te voditeljica službe u sjedištu ministarstva dok je jedno mjesto sportskog inspektora nepopunjeno.
Sportski inspektori raspoređeni na radno mjesto u službi inspekcijskog nadzora jedan i dva prema potrebi mogu obavljati inspekcijske nadzore iz djelokruga službe i na području druge županije.
Slijedom navedenog sportska inspekcija zajedno sa glavnim sportskim inspektorom trenutno broji 16 sportskih inspektora, a tijekom 2020. godine ti su inspektori usprkos čestoj nemogućnosti rada uslijed pandemije obavili 354 nadzora što je osjetno manje u odnosu na 2019. No, tada su bili drugi uvjeti rada, a i samih inspektora je bilo osjetno više.
Od tih 354 nadzora koja su obavljena u njima je 228 slučajeva utvrđena nepravilnost i izdano je 146 rješenja odnosno u 14 slučajeva podnijeti su optužni prijedlozi. Uz navedeno obavljeno je i 65 naknadnih nadzora odnosno kontrole izvršenja rješenja.
Nadalje, temeljem mjesečnih planova sportski inspektori obavljaju kako inspekcijske nadzore po zaprimljenim prijavama, tako i redovne inspekcijske nadzore vodeći računa o ravnomjernoj kontroli svih sporta, a u okviru nacionalnog informacijskog sustava u sportu u izradi je i modul sportske inspekcije kojim će između ostaloga biti obuhvaćen i proces planiranja nadzora kako bi se mogućnost arbitriranja svela na najmanju moguću mjeru.
I na kraju dozvolite mi da se na kratko referiram na neke primjedbe iz rasprave o ovom Zakonu u prvom čitanju. Razmotren je prijedlog gospođe Marije Selak Raspudić zastupnice u Hrvatskom saboru ispred Kluba zastupnika Mosta koji se odnosi na smanjenje raspona novčanih kazni za prekršajne pravne odnosno fizičke osobe i osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost u sustavu sporta te odgovorne osobe u pravnoj osobi.
Navedeni prijedlog ovoga trenutka nije moguće prihvatiti iz razloga jer je predloženim izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji samo razdvojena prekršajna odgovornost pravne osobe odnosno odgovorne osobe u pravnoj osobi od prekršajne odgovornosti fizičke osobe koja obavlja samostalnu djelatnost u sustavu sporta, dok raspon novčanih kazni nije predmet ovih izmjena i dopuna.
Iako je sportski inspektor ovlašten izdati prekršajni nalog novčane kazne za prekršaje predviđene Zakonom o sportskoj inspekciji, u pravilu izriču sudovi za prekršaje predviđene Zakonom o sportskoj inspekciji koji su nadležni za vođenje prekršajnog postupka koji se pokreće temeljem optužnog prijedloga koji podnose sportski inspektori nakon provedenog nadzora.
Nadalje, skrećemo pozornost kako je u članku 33. Prekršajnog zakona propisan najmanji i najveći mogući iznos propisivanja kazni određenim posebnim zakonom.
Također razmotrena je i primjedba gospođe Marije Selak Raspudić zastupnice u Hrvatskom saboru koja se odnosi na nedostupnost izvješća o radu sportske inspekcije, a koja su nužna za ocjenu postojećeg stanja i osnovna pitanja koja se trebaju urediti predloženim zakonom.
Napominjem, a na raspravi sam to i naglasio da su izvješća o radu gotova te su ista objavljena na internetskim stranicama Ministarstva turizma i sporta.
Razmotreni je prijedlog gospođe Andreje Marić zastupnice u Hrvatskom saboru ispred Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske koji se odnosi na neusklađenost prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama Zakona o sportskoj inspekciji. S obzirom da je središnji državni ured za sport prestao s radom danom stupanja na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, a poslove iz njegovog djelokruga preuzelo je Ministarstvo turizma i sporta, prijelazne i završne odredbe stoga nema potrebe mijenjati te prijedlog nije moguće prihvatiti.
Ostala mišljenja, prijedlozi i primjedbe na Prijedlog zakona o raspravi na sjednici Hrvatskoga sabora nisu bili izravno vezani za predmet Prijedloga zakona te se o njima predlagatelj ne može ni očitovati.
Naš prijedlog, na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji nije bilo predloženih amandmana te u odnosu na tekst Prijedloga zakona koji je prošao prvo čitanje u Hrvatskom saboru nema izmjena u tekstu Konačnog prijedloga zakona.
Zahvaljujem na strpljenju.
Hvala lijepo.
Imamo nekoliko, više zapravo replika.
Prva je poštovanog zastupnika Marka Milanovića Litre.
Izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Sabora.
Poštovani glavni tajniče Družak.
Na Odboru za obitelj, mlade i sport Hrvatskoga sabora prošli tjedan smo raspravljali upravo o ovom Konačnom prijedlogu zakona. Kao što ste sami rekli to je jednak kao i prvo čitanje. Za razliku od kolege HDZ-a koji smatraju da je problem sportske inspekcije u potkapacitiranosti vaših inspektora odnosno malom broju inspektora, ja osobno i Hrvatski suverenisti smatramo da je vaše djelovanje uvelike ograničeno zbog lošeg Zakona o sportu i Zakona o udrugama koji su blisko vezani sa vašim zakonom odnosno vašom institucijom. I smatramo da sve ove tehničke promjene koje sada radimo će uroditi jednim plodnim rješenjem za Zakon o sportu koji će kao što ste i sami najavili doći krajem ove godine.
Iskreno se nadam da ćete uspjeti riješiti probleme u sportu kao što je obećano u svim vladama do sada, a nitko se zapravo o tome nije brinuo.
Hvala.
Poštovani državni tajnik.
Zahvaljujem gospodine zastupniče na pitanju.
Dakle da, ja sam i na Odboru za, na zakonodavnom odboru naglasio da je kao isto na Odboru za mladež i sport naglasio da je u pripremi, neću reći u završnoj fazi, ali u vrlo visokoj fazi izrade zakon, novi Zakon o sportu koji bi trebao sve do sada akumulirane nejasnoće i dvojbe na neki način odnosno na jedan dobar, kvalitetan i na možda malo dugotrajniji način riješiti. Nakon toga će i on je planom zakonodavnih aktivnosti Vlade Republike Hrvatske predviđen za zadnji kvartal ove godine i ja sam čvrsto uvjeren da će on biti pred vama pred zastupnicima u tom vremenu na raspravi.
Ja se isto tako nadam da će on biti sa velikom većinom ako ne i jednoglasno usvojen, da ćemo sve poduzeti da doista taj zakon bude kvalitetan zakon za jedno duže vrijeme.
Sljedeća replika je poštovanog zastupnika Ćelića.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, moje pitanje je vezano za političku zlouporabu u gradu Sisku. Sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček preko svojih suradnika onemogućava i diskriminira djecu koja treniraju u Hokejskom klubu Siscija. Favorizira drugi klub. Hokej na ledu počeo se igrati u Sisku od 1930. godine. Unatoč odluci Hrvatskog olimpijskog odbora samostalne sportske inspekcije o ukidanju odluke zajednice ona nastavlja sa svojom politikom i to se sada proširilo i na Hrvatski savez hokeja na ledu, koji mijenja sjedište nacionalnog saveza koji krivotvori zapisnike, samovoljno izbacuje članice, osniva nove klubove. Dakle to je jedan eklatantni primjer političke zloporabe. Ponekad političari mogu dati pozitivnu ulogu u sportu, ali ovo je jedan tipični primjer instrumentalizacije zloporabe i čini mi se da su nadležne i sportske inspekcije tu nemoćne.
Poštovani državni tajnik.
Zahvaljujem na pitanju.
Da, ovdje je riječ o jednom doista kao što ste rekli vrlo evidentnom primjeru određene političke samovolje. Činjenica je da sam prilično dobro upoznat sa tim predmetom iako ne u detalje. Naravno samostalna inspekcija odnosno samostalni inspektori odnosno inspektori djeluju samostalno, neovisno. Riječ je o tome da je doista onemogućeno jednom dobrom djelu djece i klubova naravno koji se bave tim divnim sportom hokejom na ledu bavljenje tim sportom u dvorani koja je i financirana i građena javnim sredstvima. Mi smo što se inspekcije tiče poduzeli sve što je bilo moguće. Pokrenut je upravni spor od strane upravljača tim sportskim objektom i mogu reći evo to je vijest. Ovih dana smo dobili upravo presudu u prvom stupnju gdje je dokazano i pokazano i prosudio je Upravni sud da smo mi bili u pravu, ali u prvom stupnju. Sada čekamo dalje.
Hvala.
Sljedeća replika je poštovane zastupnice Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovani državni tajniče, sport, bavljenje sportom može biti samo pozitivno. Svi sa željom očekujemo novi Zakon o sportu i nadam se da će uvažiti sve one probleme koje smo do sada imali.
Znate raditi novi zakon da bi radili je jedna priča, ali znamo da godinama imamo probleme, da godinama imamo ono što je i naglašeno problem odnosa udruga dakle sporta i svega ostaloga. Ali ja ne mogu odoljeti i ne mogu ne iskoristiti ovaj trenutak da ste vi s nama i da postavim pitanje koje sam postavila i pismeno ministrici, pa sam ne budi lijena ja onda je vrlo brzo došao i odgovor.
Dakle, 23. srpnja počinju Olimpijske igre u Tokyu. Naši sportaši na svu sreću ne moraju ići, barem ne svi na one predolimpijske jer je bila ideja da u svibnju budu određena predolimpijska natjecanja pa da se vraćaju u svoje zemlje, pa da se ponovno vraćaju u Tokyo. Moje pitanje je, da li ste organizirali procijepljenost sportaša? Jer ako to ne napravimo, džaba su sve ove godine radili.
Hvala lijepo.
Hvala.
Poštovani državni tajnik.
Zahvaljujem na pitanju i zahvaljujem na inicijativi. Ali da mi o tome vodimo brigu, vodimo računa. Ja sam imao priliku biti prekjučer na tiskovnoj konferenciji Hrvačkog saveza gdje se je predstavio naš novi olimpijac koji je osvojio odnosno stekao to pravo i pozivnicu na Olimpijske igre na nedavno održanom natjecanju Europskom prvenstvu u Mađarskoj i tada sam rekao da da mi o tome razgovaramo. Naime, plan cijepljenje sportaša olimpijaca i pratećeg osoblja će odrediti zdravstvena struka odnosno oni će procijeniti kada je najbolje s obzirom da se još uvijek ne znaju točno podaci koliko i sam imunitet nakon cijepljenja dugo traje odnosno u kojoj mjeri on može utjecati na sportaše.
Da, mi ćemo svakako u jedno dogledno vrijeme i to je takvo obećanje i postignuto i o tome razgovaramo i razmišljamo cijepljenje svih sportaša olimpijaca.
Sljedeća replika poštovanog zastupnika Ante Bačića.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče dobro je da ovim izmjenama i preciziramo sami završetak postupka inspekcijskog nadzora posebice vezano za kraće rokove izdavanja rješenja i mogu se složiti sa kolegama koji i zazivaju novi Zakon o sportu. Vjerujem da ćemo novim zakonom donijeti kvalitetnije izmjene i riješiti neke probleme koji se danas nalaze u sportu.
Ali ne mogu se složiti da sve ove godine potkapacitiranost upravo što je kolega spomenuo nije problem same sportske inspekcije, jer mislim da je kada gledamo da smo ipak sportska nacija da ne spominjemo Split i Splitsko-dalmatinsku županiju koliko doprinose sportu. I kada vidimo da imamo broj inspektora u Splitu jednak kao ne znam u Sisku, Slavonskom Brodu ili u Osijeku mislim da je to jedna velika nelogičnost gdje ti sportski inspektori isključivo izlaze na temelju prijava. Ne obavljaju niti jednu vjerojatno djelatnost koju ste vi napominjali, da ne spominjem edukativnu ili nekakvo vršenje nadzora.
Hvala.
Hvala.
Poštovani državni tajnik.
Zahvaljujem.
Da, je, sigurno je jedan od problema možda efikasnijeg grada same sportske inspekcije upravo je ta potkapacitiranost ne u kvalitetnom, nego u količinskom smislu.
Dakle mi imamo kao što ste čuli sa načelnicom sektora 16 ukupno sportskih inspektora i kada se zbroji koliko ima sportskih udruga u pojedinoj županiji mi smo daleko, daleko. Dakle, Splitsko-dalmatinska županija s obzirom na Split kao grad sporta i tu županiju koju doista egzistira veliki broj sportova bi minimum trebali imati 3 sportska inspektora. Mi smo trenutno na jednom sportskom inspektoru. No, naravno i u okviru tih mogućnosti mi se snalazimo i pokušavamo biti što efikasniji.
Sljedeća replika je poštovanog zastupnika Šimičevića.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Uvaženi državni tajniče vi ste dugo bili u športu i sada ste djelatnik i znate da je šport izuzetno važan za zdravlje nacije s jedne strane, a s druge strane športski rezultati su izvrsna promidžba države koju zastupaju. I normalno je da postoji zakonodavni okvir ponašanja.
Smatrate li vi da će donošenje ovog Zakona o sportskoj inspekciji riješiti anomalije koje su trenutno u športu, jer znate da su i neki prije vas htjeli to napraviti pa su govorili da će isušiti močvaru, a zapravo močvara je postala još veća? I da li će ova inspekcija riješiti te probleme? I hoćemo li mi ubuduće imati na novinskim stupcima dobre priče iz športa, a ne ovako kao što smo imali do sada?
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajnik.
Zahvaljujem uvaženi zastupniče.
Dakle, ni jedan zakon nije na žalost riješio sve probleme koje on pokušava riješiti, tako da vjerojatno ni ove izmjene i dopune Zakona o sportskoj inspekciji neće riješiti eventualne probleme koji jesu ili koji bi mogli biti.
Ovim znači izmjenama i postojećim Zakonom o sportskoj inspekciji i ovim izmjenama koje smo predložili mi si stvaramo odnosno omogućavamo jedan dobar alat da ovaj važeći Zakon o sportu provodimo odnosno da vodimo računa da sve sastavnice sporta se pridržavaju tog zakona i da znaju da će biti sankcionirane ukoliko dođe do nekakvih anomalija ili do nepoštivanja zakonskih propisa.
Naravno da nije idealan i naravno da ćemo mi nakon donesenog Zakona o sportu morati ozbiljno, ozbiljno poraditi i također onda i na novom Zakonu o sportskoj inspekciji. Ali kažem to će biti sve u ovom mandatu, pa ja vjerujem da ćemo svi sudjelovati u donošenju i Zakona o sportu, ali isto tako i Zakona o sportskoj inspekciji u cjelovitosti.
Hvala lijepo poštovani državni tajniče Družak.
Sada idemo, žele li izvjestitelji uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu, pa će prvi biti u ime Kluba zastupnika Mosta poštovani zastupnik Miro Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Državni tajniče, kolegice i kolege pred nama je Konačni prijedlog zakona o izmjeni i dopuni Zakona o inspekciji. Za razliku od prvog čitanja sada smo zahvaljujući traženju mojoj kolegici Selak Raspudić ipak imamo neke osnovne podatke s kojima možemo raspravljati i vidjeti koje je stanje sa sportskom inspekcijom.
Prije svega drago nam je da ste objavili barem statističke podatke o radu sportske inspekcije. Jako su nam vrijedni kao saborskim zastupnicima. Iz podataka vidimo da je u 2019. godini dok je na snazi bio stari model ustroja državne uprave, a sportski inspektori su bili zaposlenici u isto vrijeme državnih ureda u županijama, sportska inspekcija je imala 21 zaposlenog inspektora koji su proveli 852 inspekcijska nadzora. U 2020. godini nakon tzv. reforme sustava državne uprave, uredi državne uprave u županijama su ukinuti, a Središnji državni ured za sport te pod Ministarstvo turizma i sporta. Preuzeli smo, preuzeli ste sportske inspekcije. U tom preuzimanju kadrova sportska inspekcija izgubila je 5 inspektora koji su najvjerojatnije odlučili postati zaposlenici u županijama u kojima su veće plaće, znači oni su koji su radili taj posao zbog većih plaća prešli u Ministarstvo turizma, veće plaće nego što je u Ministarstvu turizma i sporta. Preostalih 16 inspektora očito je uslijed pretumbacije zbog ukidanja ureda državne uprave u županijama, a potom i skidanja tj. ukidanja Središnjeg državnog ureda za sport radilo u smanjenom obujmu te je 2020. godine provedena samo 354 inspekcijska nadzora.
Što se tiče samostalnosti službe u drugostupanjskom, u za drugostupanjski upravni postupak u Ministarstvu turizma, ta služba koja je osnovana Uredbom o unutarnjem ustrojstvu Ministarstvu turizma i sporta 2020. godine nije radila doslovno ništa budući na rješenje sportskih inspektora u 2020. godini '20. godini nije izjavljena niti jedna žalba pa drugostupanjskih postupaka nije bilo. Znači apsolutno ne rade ništa, a smanjen je znači broj samih inspekcija. I sad tek vidimo kakvo je pravo stanje. Sad tek u ovome čitanju vidimo kakvo je tek pravo stanje sportske inspekcije u Hrvatskoj.
Stalne stihijske pretumbacije koje izvodi ova Vlada u prošlom, ali i u ovome sazivu svela se u radu sportske inspekcije na 1/3 onoga što se je radilo godinu prije u 2019. godinu. Znači samo 1/3 od onoga što je bilo prije godinu dana što su napravile puste pretumbacije i do čega su dovele. Broj nadzora, znači broj nadzora koji je bio u 2019. 850 spao je u 2020. na 350 nadzora. Praktički četvrtina ljudi je napustila sportsku inspekciju navodno zbog malih plaća, ali zato je osnovana posebna ustrojna jedinica za žalbene postupke u Ministarstvu turizma i sporta u kojoj je uredbom predviđeno okvirno 5 radnih mjesta, ali koji doslovno nemaju što raditi. Nadam se da ćete vi, ministarstvo i Vlada nakon ovih podataka i činjenica priznati da ste napravili u ovoj cijeloj stihiji jedan kaos i nered. Da ste unazadili stanje u našem sportu. Da ste poremetili rad sportske inspekcije u cjelini i time otvorili prostor za nezakonitosti i nepravilnosti u hrvatskom sportu.
Sve ovo šta sam rekao, rekao sam temeljem statističkih pokazatelja koji su objavljeni koje je zatražila moja kolegice u, naša kolegica iz moga kluba saborska zastupnica gospođa Selak Raspudić.
Ja bih još jednom rekao sport, sportska inspekcija zakonitost vrlo bitna i ono na što, sport je vrlo bitan kao razvojni, kao poglavito u nas u Hrvatskoj, a i inače od razvoja djeteta od vrtića do, do prvoligaških momčadi, bilo nogometa ili kojih drugih. Međutim, loše, loš rad i kao koji se stvara čestim izmjenama, čestim evo kao što ste vidjeli da dolaze rezultati koji su kaotični.
Evo ovih dana je se pojavilo moram spomenuti i problem, ja sam inače Hajdukovac, prije svega junakovac i alkarevac u košarci naravno i ragbi sam spominjao i spominjao sam sve i kao čovjek s toga područja znam šta znači i recimo za manju sredinu moj košarkaški klub Alkar, što to znači za moju navijačku skupinu Maligani, što znači sport za identitet tih manjih, manjih gradova nebitno ja govorim sad o Sinju, ali to je tako u svima gradovima i smatram da ono što se događalo u sportu i što se sad događa oko nogometnog kluba Dinama i ovo što se događa oko njihovog predsjednika Mamića, pravosuđa Đure Sesse gdje se ne može inače bez kese, vidi se što je dovelo i u koju situaciju. Mislim da sport trebamo krenuti kao što je on brendirao Hrvatsku i kroz nogomet i kroz Janicu skijanje kroz njenog brata, kroz druge sportove, brojne sportaše, teško ih je nabrojiti, smatram da sport i negativnosti u sportu je kriva i inspekcija i nadležni nad inspekcijom. Ne krivnja tih ljudi osobno i pojedinačno, nego u tom kaosu, preustrojima, u tom cilom kolopletu vidimo da umisto da iđemo naprid mi smo se vratiti unazad. Znači koji je razlog? Prema ovim statističkim pokazateljima sami preustroj koji je radila hrvatska Vlada dovele su do toga kaosa. I nadam se da ćete ovo prihvatiti kao dobronamjerno, ovo nije zlonamjerno kao što sam rekao, ovo je dobronamjerno. I očekujem da ćete ipak sportske inspekcije odrađivati svoj posao u interesu razvoja sporta koji je ipak preodređen za bogatije i veće sredine.
Meni je žao šta više se ne ulaže, ovo je van inspekcije, ali je bitno naglasiti kad govorimo o inspekciji, a vama kao čovjeku koji je prvi u toj nekakvoj piramidi, vi ste ipak zaduženi sport u hrvatskoj Vladi unutar ministarstva turizma, da mnoga područja nemaju doslovno uvjete za sport.
Ja mogu nabrojiti brojne krajeve, ovdje kolega iz Drniša čini glavom da brojni naša djeca nemaju mogućnost bavljenja sportom, nadam se da ćete to uzet taj ravnomjeran razvoj sportske infrastrukture. Morate više ulagati tamo gdje u ruralna područja, morate.
Evo ja bih vas zamolio dođite u moj Sinj pa ćete vidjeti koji mi imamo potencijal koje sportaše, dođite u Drniš, dođite nebitno u Makarsku, dođite u Metković, dođite u Imotski, dođite u Zagorje, dođite gdje god želite, u Otok, evo porijeklom … kolega u Otok dalmatinski vidjet ćete da tu ima potencijala, ima djece, ali ne može bez pomoći države jel sve ono što ode u županiju iz države to u biti završi tamo kod činovnika ili negdje te plaće. To je jedan protočni bojler koji je pun kamenca i koji je začepljen.
Evo, hvala lijepa.
Sljedeći klub zastupnika bit će onaj Hrvatskih suverenista u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Marko Milanović Litre.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Sabora.
Poštovane kolegice i kolege.
Poštovani državni tajniče.
Na Odboru za obitelj, mlade i sport HS-a čiji sam član, prošli tjedan smo raspravljali i ovom zakonu koji je danas pred nama. U razgovoru s državnim tajnikom i nakon njegovog izlaganja potvrdio sam sam sebi sve ono što većina sportskih djelatnika odnosno klubova već zna.
Kao dugogodišnji sudionik sporta u Zagrebu i glavni tajnik Boćarskog kluba „Oluja“ mogu se pohvaliti da nisam imao nikakvih dodirnih točaka sa sportskom inspekcijom, iako sam upoznat sa svim manama, problemima, izazovima s kojima se sportska inspekcija i kolege iz drugih klubova, ali iz saveza susreću na tjednoj razini. No krenimo redom.
Ovaj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji u ovom konačnom obliku, nažalost ne donosi bitne promjene koje su nužne za rješavanje problema pred kojima se nalaze sportske udruge ili udružena udruga rekreativnog i profesionalnog sporta u Hrvatskoj. Ovo je tek tehničko usklađivanje s popratnim zakonima.
Tijekom prvog čitanja ovog zakona kolege iz HDZ-a su upozoravale na malobrojnost sportskih inspektora koji nadziru poštivanje zakona kojima kako kažu treba olakšati posao i kadrovski ih ojačati i to najvjerojatnije s političkim podobnicima koji u svom posjedu imaju stranačke iskaznice. Ovakav stav prema djelovanju sportske inspekcije je apsolutno i kategorički kriv i reći ću vam zašto. Zato što problemi nemaš sportske inspekcije u rješavanju problema u sportu ne proizlazi iz malog broja sportskih inspektora, već u puno dubljem problem manjka volje vladajućih da jednom i zauvijek riješi problem hrvatskog sporta.
Sportska inspekcija bi trebala imati veće ovlasti u rješavanju problema sportskih udruga, ali ona te ovlasti nema. Nema ih jer dva ključna zakona koja su blisko povezana s ovim zakonom su često u sukobu jedan s drugim, govorim naravno o Zakonu o sportu i Zakonu o udrugama, a sportska inspekcija zajedno sa sportskim udrugama odnosno klubovima često puta ostaje nemoćna između ta dva zakona.
Neusklađenost dovodi do velikih nepravdi i problema između nacionalnih i županijskih saveza odnosno udruženja udruga i klubova tj. udruga iz čijih sukoba najviše pate upravo oni koje bi sportska inspekcija trebala štititi.
Prema zakonu registrirani Sportski savez mora primiti u sastav svoje udruge svaku zakonito registriranu sportsku udrugu u tom sportu na svom području djelovanja, a koja ispunjava sve zakonske uvjete i koja je poslala takav zahtjev, a ne da može bez razloga odbiti primitak udruge, a nadležna uprava na to reagira usmeno obrazloženjem da je moguće prema čl. 6. zakona o udrugama, što je potpuno pogrešno i nezakonito jer se ovdje trebao primjenjivati Zakon o sportu.
Kako bi jednostavnije predstavio ovaj problem javnosti uzet ću za primjer Županijski šahovski savez koji je iz nekog razloga prestao sa svojim djelovanjem. U skladu sa smjernicama Nacionalnog šahovskog saveza potrebno je osnovati novi savez na županijskoj razini koji po Zakonu o udrugama mogu smatrati tri šahovska kluba čiji upravni odbor poziva sve klubove, njih 10, koji su registrirani u skladu sa Zakonom o sportu da se učlane u novi savez.
Upravni odbor novog saveza prihvaća članstvo 9 od 10 klubova, a odbija zahtjev 10. kluba i šalje odluku bez ikakvog obrazloženja, iako bi taj klub trebao biti u potpunosti ravnopravan s ostalim klubovima jer je taj klub kao i svi ostali klubovi registriran po pravili o registraciji i Zakonu o sportu i Zakonu o udrugama.
Kao što sam rekao razlog odbijanja članstva 10. kluba se službeno ne zna, ali postoji niz razloga zbog čega je dolazilo do takvih malverzacija oko zakona i procedure. Jedan od njih i najčešći razlog, što je možda će se složiti državni tajnik, su osobni animoziteti i neslaganje između pojedinaca odnosno vodstva klubova i saveza. Drugi razlog su fiksni proračuni koji se ravnomjerno raspoređuju prema klubovima saveza. Problem nastaje ukoliko 10. klub ima npr. sportaša prve kategorije. U tom slučaju raspodjela fiksnog proračuna može se drastično izmijeniti u raspodjeli i u korist 10. kluba, što naravno nije u interesu ostalih klubova toga saveza.
No tu je i pitanje sportskog uspjeha zapravo, točnije bi bilo reći neuspjeha ostalih klubova jer klub koji ima sportaša prve kategorije u šaku na primjer, će vrlo vjerojatno biti i jedan od najboljih klubova u tom natjecanju. A ne smijemo ni zaboraviti političku podobnost odnosno nepodobnost vodstava klubova. Iako to nije nigdje javno i službeno izrečeno, često puta je upravo to razlog ne provođenja Zakona o sportu.
U svom nastojanju da postanu članovi svog matičnog saveza 10. klub na sve dostupne načine pokušava uvjeriti vodstvo svoga saveza da ga primi u članstvo, što oni svakom prilikom odbijaju.
Nakon toga deseti klub se žali sportskoj inspekciji koja odradi inspekcijski nadzor u razumnom vremenskom roku i u skladu sa Zakonom o sportu donosi rješenje u korist desetog kluba. Nakon dostavljenog rješenja koje vodstvo saveza ne uvažava te ostaje pri svojoj odluci da ne žele primiti taj deseti klub u svoj savez, deseti klub se još jedanput žali sportskoj inspekciji zbog diskriminacije i sportska inspekcija još jedanput izlazi na teren i opet utvrđuje isto što su utvrdili i prvi put. Ovakva odluka je protivna i Zakonu o sportu i statutu novoosnovanog saveza. Često puta kod ovakvih sporova sportska inspekcija je prva na udaru zbog svoje nemogućnosti da provede ono što bi trebalo osigurano Zakonom o sportu. Od sportske inspekcije se očekuje brza i jasna odluka koja će imati mogućnost kažnjavanja odnosno provedbe Zakona o sportu jer ovaj scenarij koji sam vam predstavio traje i do nekoliko godina bez jasnog rješenja. Ovaj scenarij je uništio brojne sportske klubove diljem Hrvatske od boćanja, atletike, nogometa, tenisa, košarke i ostalih. Neki su klubovi podigli tužbe protiv svojih matičnih saveza i dobili te parnice. U presudama su savezi kažnjeni s nekoliko tisuća kuna bez uvjeta da klubove primi u savez jer Zakon o udrugama nije u potpunosti usklađen sa Zakonom o sportu. Osobno sam vidio obavijesti o provedenom postupku inspekcijskog nadzora u nekoliko slučajeva i moram primijetiti da ih tih obavijesti teško se može razabrati što je poduzeto, zašto i koje su odluke donijete i do kada se trebaju primijeniti od strane saveza. Opet ponavljam, ovdje ne mislim da je problem u samoj sportskoj inspekciji već u potrebi za sustavnom promjenom u hrvatskom sportu i Zakonu o udrugama. A da su kojim slučajem ta 3 zakona bila usklađena vrlo je vjerojatno da danas ne bi slušali osuđene kriminalne iz susjednih država koji se predstavljaju hrvatskoj javnosti kao reformatori hrvatskog pravosuđa. Nedavno je na javnoj televiziji u emisiji Nedjeljom u 2 gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček izjavila da i pored odluke sportske inspekcije i arbitraže Hrvatskog olimpijskog odbora ona neće poštivati ni jednu odluku i dozvoliti hokejašima kluba da održavaju svoje aktivnosti u dvorani s ledom. Kada smo kod gospođe Ikić Baniček koja besramno ignorira pozive zakona, pozitivne zakone RH sjetimo se da je upravo SDP-ova vlada, vidimo da je danas dvorana puna SDP-ovaca ovdje, jako ih zanima ovaj ova tematika. Upravo SDP-ova vlada najavila veliko čišćenje sporta i osoba poput Zdravka Mamića koji je u međuvremenu i pravomoćno za težak kriminal. Do danas unatoč dovođenju, donošenju i izmjeni postojećih zakona situacija nije ništa bolja. Sve vlade deklarativno podržavale borbu protiv kriminala i korupcije, ali pomaci su minorni. Niti se poštuju postojeći zakoni, niti su ti zakon omogućili razvoj sporta na način da su privukli novac ili omogućili privatizaciju prema postojećim zakonima što je isto legitiman model funkcioniranja. Imamo i članski model koji kod nas postoji samo na papiru. A upravo u donedavno Mamićemov Dinamu imamo apsurdan slučaj da uprava kluba imenuje skupštinu koja onda potvrđuje odluke i rad uprave. Sustav kakav je moguć samo u Sjevernoj Koreji. Ako je Dinamo ili bilo koji drugi klub članski, ako je riječ o udrugama građana onda je potrebno da ti članovi donose barem dio odluka i sudjeluju o odabiru vodstava kluba i ocjenjuju rad uprave kao i u demokraciji svatko treba odgovarati za svoje postupke i dati građanima odnosno u ovom slučaju članovima da biraju i budu birani. Ili će se zakon provoditi i kršitelji sankcionirati ili gospodo recite da vas nije briga za sport i sportaše. A posredno iz drage nacije jer niti profesionalni niti rekreacijski sport nisu organizirani i zakonski uokvireni i podržani na odgovarajući način. Takav nered odbija ljude i od sporta, odbija i sponzore i šteti imidžu Hrvatske kao zemlje koju je sport proslavio. Izborimo se da država sportu pomaže, a ne odmaže te da sve bude tj. da ne ostane sve na kolicini entuzijasta već da napokon ustrojimo sportski sustav u Hrvatskoj.
Hvala vam.
Slijedeća rasprava je u ime Kluba zastupnika Centra i GLAS-a, uvažena zastupnica Anka Mrak Taritaš.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče sa suradnicom, mi imamo u drugom čitanju odnosno riječ je o Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji. Imali smo ga nedavno, prije jedno mjesec dana u prvom čitanju i ja bih rekla isto stanje, isto rastojanje. Ovo što imamo u drugom čitanju je otprilike isto ono što je bilo u prvom čitanju i vi ste objasni zašto niste neke primjedbe mogli usvojiti. Dakle, riječ je zapravo o jednim ja bih rekla tehničkim izmjenama za koje ste se odlučili jer ste i sami rekli da je potrebno odredbe Zakona o sportskoj inspekciji temeljem kojih se donose odlične, određene odluke, a bile su različite o istim upravnim stvarima precizirati i jasno definirati kako bi se osiguralo ujednačeno postupanje sportskih inspektora na području cijele Hrvatske. Dakle, to je ono što smo tad postavili pitanje i imali ste takve odredbe da su bila različita postupanja i vi ih sad slažete tehnički zakon da 16 inspektora, dakle inspektora ima manje nego županija, mi imamo 20 županija plus Grad Zagreb, može donositi ista rješenja način na koji ta rješenja donosi, način na koji se ta rješenja dostavljaju. I nemamo mi tu ništa niti za reći, niti dodati vi to morate napraviti. Prema tome, ne mogu apsolutno je nemoguće da imamo različita postupanja. Ja ću ovu raspravu voditi zapravo o tri teme, jedne su tema općih inspektora, druga tema je Zakon o sportu i sportaši i treća tema sport i sportaši u okvirima nove situacije odnosno korone u kojima živi.
Dakle, prva tema je biti inspektor nije jednostavno ja uvijek to govorim i uvijek naglašavam, inspektor mora znati i inspektor koji je sportski inspektor, mora puno više znati nego što je Zakon o sportu. On mora znati i sve zakone temeljem kojih će donositi određena rješenja, u ovom slučaju mora dobro poznavati Zakon o udrugama i mora uvijek kad izlazi van i kad radi bilo kakav nadzor, bez obzira da li je on po prijavi ili je po nadzoru koji je u okviru njegovih redovitih nadzora, on mora puno više znati od onoga kojeg nadzire. A onda vam je tu omjer znanja, iskustva i plaće. Naravno ako su plaće neadekvatne, a često su to neadekvatne plaće vi imate ljude koji znaju i koji nešto nauče i koji ode i to je sudbina rada u državnoj upravi.
Dakle, vi možete ulagati u nekog, taj kad dođe do određene razine kaže ček malo, ja mogu otići pa dobiti puno više nego što je to radeći taj svoj posao inspektora koji nije jednostavan, koji nije lagan zato što je automatski odnos kog nadzire, ček malo on je sad tu došao i on meni sad nešto traži i zašto je on tu došao.
Ja uvijek mislim da je uloga inspektora bez obzira u kojoj su djelatnosti i onaj nekakav edukativan. Mislim da bi bilo jako dobro i za to smo se zalagali da recimo inspektori jedanput godišnje imaju nekakav kad je naravno kad ćemo krenuti dalje živjeti u normalnim vremenima, sad je to moguće putem određenih Zoom konferencija da zapravo rade nekakve okrugle stolove, da rade neku edukaciju pa da kaže da svi ne ponavljaju iste greške jer znate svi nekad ponavljaju iste greške ili kažu … kod tebe nedavno inspekcija, pa je, pa šta je utvrdila, pa utvrdila to. Meni se čini da recimo jedanput godišnje napravit nekakav okrugli stol, dati primjedbe za one uobičajene greške koje se ponavljaju.
Ja sam bila predsjednica jednog saveza, svako misli da je u njegovom savezu najteže i logično je tako, taj savez riječ je o olimpijskom sportu i tu me malo, htjela sam malo u drugom smjeru, ali kolega kad je govorio o tome kako se klubovi učlanjuju. Zaista, vi dobivate klubove koji trebaju zadovoljiti tri ili četiri stvari, on je to zadovoljio i vi ga učlanite u savez, dakle ja sam bila na čelu saveza gdje imate amaterski sport, dakle djecu koja jedre u optimistima dakle amaterski sport kasnije laserima, dvojcima i ne znam što sve ne i imate vrhunski sport, mi smo to zvali olimpijske kategorije koje imaju posve svoju drugu priču i imate problem krstaša. U tom Hrvatskom jedriličarskom savezu nama je najveći problem bio krstaši.
Dakle, netko osnuje svoj klub da bi mogao organizirati regate, učlani vam se u savez i postane član saveza i on uredno plaća godišnju članarinu koja nije prevelika, ali onda vam dolazi ključni problem skupštine na kojoj morate donositi neke odluke gdje se ovaj uopće ne pojavljuje jel ga to uopće ne zanima i onda ne možete imati skupštinu, dakle, svak ima svoju priču.
S druge strane kad kažete krstaši, onda svi misle uuu super, tu sada dolazi neko, ma njih ni ovaj amaterski sport nije interesirao, dakle nema tu nikakvog odnosa, a vrhunski olimpijski sport još i manje, njih je ono interesiralo da ima svoj klub, da mogu organizirati regate da su to one nekakve ljetne regate. Dakle, svako tu ima nekakav interes, a osnovni interes treba biti sport.
I stoga sam apsolutno sigurna, drago mi je da je državni tajnik rekao sljedeću rečenicu, ne mogu baš reći da je zakon u završnoj fazi i dobro je da je tako. Dakle, svaki sport i to vam je ko i u životu kad razgovaraju ljudi različitih poslova, svako misli da je njegov posao najteži kao što smo mislili kad smo studirali svako je mislio da je njegov fakultet najteži, da su njegovi poslovi najspecifičniji, a to vam je tako i u sportu, svako vidi svoj.
Vi imate sport, imate razlike između ekipnih i pojedinačnih sportova, imate sport gdje se u relativno kratkom vremenu može doći do vrhunskog rezultata. Ja vrhunski rezultat uvijek čitam u kontekstu olimpijskih igara, nemojte mi to zamjerit, ali kad ste u jednom sportu koji ima dobar uspjeh vezano uz, opće imate olimpijce odlične uspjehe, kontinuirano europske prvake, svjetske prvake onda gledate to, to je meni taj nekakav rezultat u tom sportu. Imate sport od kojeg možete živjet, imate sport kojim se bavite od kojeg nikad nećete moći živjeti, imate sport u kojem nakon 15 godina dođete do nekog rezultata, ali onda trajete sljedeći, onda odete na pet olimpijada i napravite veliki rezultat.
I vi sad sve to dakle amaterski sport, pa vrhunski sport, pa ekipni sport, pa različite sportove morate staviti u jedan zakon o sportu, a svi sport u konačnici čitamo kroz nogomet. Meni je to jasno zašto je, nogometom se može baviti svako dijete na ovom svijetu i svako dijete bez obzira dal je odraslo, ne znam u Tanzaniji ili je odraslo na Maldivima da tako kažem ili je odraslo u Grčkoj ili u Hrvatskoj može bavit se nogometom i vidjet da on može postati Luka Modrić jel takve primjere imamo da može i kroz to čitamo i u nogometu se odlično živi. Kad se odlično živi onda se od nogometa naravno imate i menadžere koji od toga rade, ali to je nešto gdje svi prepoznajemo. Ali mi imamo odličnih sportaša, Hrvatska se uvijek puno nam je srce kad se ide na nekakva europska prvenstva, svjetska prvenstva pa kad postižemo još dobre rezultate, ali iza svakog tog rezultata stoji jako puno truda, jako puno rada, stoji obitelj koja se u krajnjoj liniji posveti tome.
Ja sam tu uvijek znala govoriti o obitelji Ivanišević i Goranu Ivaniševiću gdje je cijela obitelj bila u funkciji da Goran Ivanišević jednog dana postane sportaš svjetske kategorije i mi to sad sve zajedno trebate pospremiti u Zakon o sportu onda tu još imate udruge i to jednostavno ne može biti lako. Taj se nije rodio koji je sve zadovoljio, ali ajdemo barem vidjeti koje mi probleme imamo i da one znate onu grešku koja je u sustavu odnosno sistemsku grešku ne ponavljamo. To nam treba biti važno, da ako vidimo da imamo nekakvu grešku, da tu grešku ne ponavljamo i tu dolazim do uloge i značaja sportske inspekcije. Ako inspekcija izlazi van, ako u redovitom nadzoru utvrdi da 5 saveza na isti način istu grešku ima onda znači da nešto ne štima, da onda ajmo to u Zakonu o sportu odraditi. Da je to lako, nije. Da su nama emocije pogotovo kad je sport u pitanju izuzetno velike to ne trebamo ovaj niti dvojiti, ali ono na čemu svi trebamo, dakle ovo je zaista tehnički zakon i mi smo i u prvom čitanju podržali, podržat ćemo ga i u drugom čitanju. Ono što ja uvijek čitam u zakonu posložite si ono što vam je problem i funkcionirajte da funkcionirate na način da cijela Hrvatska, ljudi moji nas ima manje od 4, 4 miliona, vi imate 16 inspektora, pa nedopustivo je da 16 inspektora koje imamo funkcioniraju na različite načine i čitaju zakon na različiti način. Dakle, to možete pospremiti, a sport i koronu ostavit ću za pojedinačnu.
Hvala lijepo.
Slijedeća rasprava je u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta, uvaženi zastupnik Davor Dretar.
Hvala lijepa gospodine predsjedavajući.
Poštovani gospodine državni tajniče sa suradnicom i eto ovako spontano okupljene malobrojne kolegice i kolege. Žao mi je da ovdje nije poštovani zastupnik Bulj koji je spominjao kvalitetu ili legitimitet ili pravilo poštivanje zakona sportskih udruga i klubova na njegovom području. Dok je on govorio malo sam pogledao u povijest grada Sinja i našao onaj čuveni mnogima poznati podatak da je grad Sinj imamo bazen olimpijskih dimenzija 1953. godine. Danas nažalost 2021. niti približno se ne možemo pohvaliti velikim brojem prvenstveno bazena. Zašto sam počeo sa bazenima? Zato što smatram da je sport odnosno tjelesna kultura preduvjet za kvalitetan razvoj svakog pojedinca. Svaki se pojedinac mora razvijati kako tjelesno naravno tako i intelektualno da bismo od njega jednog dana imali pravog građanina, građanku društveno, obiteljski ili na bilo koji drugi način korisnu osobu. Kad govorimo o rekreaciji sada već pomalo svi vidite na džambo plakatima, na reklamama počinju se reklamirati tenisice, škole za trčanje i tako. Mnoge udruge kreću sa rekreacijom na otvorenom evo u mnogim gradovima Hrvatske imamo i mogućnost da neke udruge i provode besplatne vježbe na otvorenom. To je jedan možemo slobodno reći početni nivo bavljenja nekakvom rekreacijom odnosno ako ništa drugo barem održavanja nekakvog nivoa tjelesne kondicije. Iznad toga naravno bit će amaterski sport kao jedna izuzetno bitna stvar koju svaka zemlja pa tako i Hrvatska mora podržavati i sam sam se kao dječarac bavio amaterskim sportom naravno nogometom i znam koliko je tu žara, koliko je tu strasti, koliko je to ljubavi u toj djeci te naravno i u onim trenerima sportskim pedagozima koji sa njima rade. I jasno je, razumije se da i njima treba kvalitetan i Zakon o sportu i ovakve izmjene Zakona o sportskoj inspekciji da bi svih tih spomenutih 16 inspektora mogli kako bi rekao narod sudi po istome aršinu, a onda naravno dolazimo i do profesionalnoga sporta. Sporta čiji su rezultati pojedinačni ili kolektivni bili jedan od apsolutno najveći ambasadora Hrvatske dok je bila mlada država u nastajanju. Bili smo u tome trenutku u groznom ratu, a naši sportaši stvarno su napravili jedan fantastičan posao na promociji Hrvatske i naravno i na samom njenom međunarodnom priznanju.
Nažalost, trenutno sport u Hrvatskoj, ha nećemo reći životari, ali definitivno nije onakav kakav bismo svi željeli da bude, kako od onog profesionalnog tako i kroz amaterski, pa i kroz onaj malih udrugica, kroz rekreativni sport. Da ne nabrajam sada da ne kažete da je uvijek sve negativno, ali niz afera sa suđenjem prvenstveno onima u nogometu od kojih su neke rezultirale osuđujućim pa i zatvorskim presudama koje se upravo i izdržavanju pokazale su nam koliko je ustvari trulo tkivo nogometa u Hrvatskoj. I evo trenutno jedan bivši ugledni sportski djelatnik sada je jedan anđeo pravde koji rješava hrvatsko pravosuđe iz druge države. Ima tu još puno, puno, puno problema. Borba je stalno u tijeku kako u Hrvatskoj tako i globalno protiv korištenja nedozvoljenih stimulativnih sredstava i tu naravno sportski djelatnici moraju biti jako oprezni. Kako je poštovana zastupnica Mrak Taritaš spomenula punih se godinu dana nalazimo u jednom potpuno novoj, potpuno drugačijoj situaciji. Situaciju u kojoj se globalno borimo sa pandemijom bolesti Covid-19. I ona je izuzetno utjecala na sport u Hrvatskoj, prvenstveno što smo svi primijetili naročiti i roditelji, od zabrane treniranja, od zabrane vježbanja za one najmlađe. U toj dobi sigurno toj djeci treba dati mogućnost da višak energije potroše na taj način.
Trebaju nam i izmjene Zakona o sportu jer ovdje kako je već rečeno u nekoliko govora, vezani su i Zakon o sportu i Zakon o udruga te sada i ovaj Zakon o sportskoj inspekciji koji sada pomalo dorađujemo. Pogledao sam malo neke podatke, prema posljednjim barem meni dostupnim podacima sredstava države i jedinica lokalnih samouprava čine gotovo 53% prihoda sportskih klubova u Hrvatskoj. Za usporedbu u Njemačkoj je to 16%, u Norveškoj 11, u Velikoj Britaniji 9%. E pa sad ja bi volio da Hrvatska može stati uz bok ovim navedenim zemljama po broju osvojenih medalja na Olimpijskim igrama, na svjetskim prvenstvima u bilo kojem sportu ili u europskim prvenstvima te na turnirima, ali nažalost ne možemo. Dakle, izdvajamo tri, skoro 3,5 puta više od Njemačke a ne ostvarujemo niti približno tolike odnosno takve rezultate. E sad, gdje bi se tu mogao naći uzrok? Očigledno netko sport ne vodi dobro, očigledno nama nedostaju vrhunski obrazovani sportski menadžeri. Imamo li takve obrazovne programe na obrazovnim ustanovama u Hrvatskoj i to se možemo i trebamo zapitati. Nadam se da će se uskoro pokazati u Hrvatskoj potreba za tako profiliranom radnom snagom za obrazovanim sportskim menadžerima.
Samo za primjer, nogometni trener, znate i sami treba imati veliko iskustvo kroz sport kao najčešće aktivni igrač, a onda neki odu u suce, neki jednostavno ostave nogometnu karijeru, a neki moraju završiti vrlo, vrlo, vrlo visoke i zahtjevne škole i stalno se usavršavati, a za ljude koji upravljaju u klubovima u Hrvatskoj kriteriji su slabi ili nikakvi, dakle skoro svatko može postati sportski menadžer.
Što se tiče samih izmjena zakona, ponovit ćemo, apsolutno ne vidimo ovdje kao Klub zastupnika Domovinskog pokreta, ništa sporno. Voljeli bi da se poveća broj sportskih inspektora jel sasvim sigurno tim će ljudima biti lakše raditi, vidimo naravno utvrđeni rok za donošenje rješenja kojima se izriču upravne mjere, eto jedan od članova Domovinskog pokreta je hrvatski stolnoteniski reprezentativac i sa njime sam malo razgovarao i njemu se sviđaju ove izmjene jer i sam kaže da ponekad savezi odnosno osobe koje se nalaze pod, pod nadzorom inspekcije pokušavaju na sve moguće načine otegnuti postupak, nadam se da će ovim izmjenama takve stvari biti onemogućene.
I što bih još mogao ovdje dodati na samome kraju?
Ne, nije kriva sportska inspekcija, nije kriv premali broj sportskih inspektora, nije kriv zakon. Zakon je naime toliko dobar ili toliko loš koliko ga se mi svi pridržavamo i koliko ga poštujemo i koliko ga organizacije odnosno institucije kvalitetno provode. Nažalost, ovdje kod nas u Hrvatskoj politika je čvrsto stisnula sport u svoje kandže, naročito kada govorimo o profesionalnom sportu, a pomalo sada već i o amaterskom sportu, naravno na nekim nižim i očigledno bitno manje lukrativnim instancama.
Budući da sam eto došao do kraja svoje rasprave, reći ću naravno Klub zastupnika Domovinskog pokreta podržat će ove izmjene Zakona o sportskoj inspekciji.
No dozvolite poštovani g. predsjedavajući da još jednom izrazim svoje oštro nezadovoljstvo u ime svih zastupnica i zastupnika Domovinskog pokreta na činjenicu da eto danas između 12 i 13, 16 i 17 sati raspravljamo o Rimskome statutu i ne kažem da je nebitna sportska inspekcija, a sinoć smo do pola 3 u noći raspravljali o nečemu tako bitnom kao što je Interpelacija o radu vlade na Projektu Slavonija, Baranja i Srijem. To odnosno ponašanje ljudi koji vode HS stvarno treba izuzetno osuditi i ja to ovim putem i činim.
Slijedeća rasprava u ime Kluba zastupnika HDZ-a uvaženi zastupnik Ivan Ćelić.
Zahvaljujem g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Pred nama je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji.
Klub HDZ-a nastavit će podržavati poboljšanje uvjeta za razvoj naših sportaša, dostupnost sportskih sadržaja i aktivnosti, unaprjeđivanje infrastrukture i ulaganja u sport, a to podrazumijeva i unaprjeđenje nadzora nad zakonitošću djelovanja svih dionika u sportu. Razvoj sporta može ići samo ruku pod ruku s razvojem nadzora nad ispunjavanjem propisanih i zakonom određenih obveza svih dionika za koje vidimo da postoje i mjesečni planovi za redovite i ravnomjerne nadzore svih sportova, te izvanredni nadzori po zaprimljenim prijavama.
Svima nam je jasno da je jedan od razloga ovih izmjena izmjena Zakona o sportskoj inspekciji koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., a kojim su poslovi inspekcijskog nadzora u prvom stupnju stavljeni u nadležnost tadašnjeg Središnjeg državnog ureda za šport, te da se radi o intervencijama koje su nužne radi kvalitetnog rada u okviru novog ustroja sportske inspekcije. U sport ne ulažemo samo kada osiguravamo sredstva za sportske aktivnosti i kada mjerama poput ovih tijekom koronakrize osiguravamo sredstva za održavanje radnih mjesta u sportu. U sport ulažemo i kada u normativnom dijelu rješavamo probleme koje smo dužni rješavati jer smo ih uočili u praksi, jer su nam na njih skrenuli pozornost oni koji se bave sportom i jer su nam izmijenjene okolnosti unutar našeg šireg zakonodavstva dale tu zadaću.
Klub HDZ-a koji je i u prvom čitanju podržao ovaj prijedlog izmjena i dopuna Zakona o sportskoj inspekciji koja je ostala u nadležnosti resornog ministarstva dok su ostale nastavile djelovati u okviru glavnog državnog inspektorata, proučio je ustroj, opis poslova, način i metode rada, prava, dužnosti i ovlasti djelatnika sportske inspekcije, upoznao se sa činjenicom da na ovaj prijedlog nije bilo nikakvih suštinskih zamjerki, te ocijenio da se radi o poboljšanjima i preciziranjima koja će olakšati njihov rad. Zbog toga ga podržavamo i u ovom čitanju. Podržavamo ga jer vjerujemo da će unaprijediti nadzor nad subjektima u sustavu sporta, udruga, ustanova, trgovačkih društava, te drugih pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju sportske djelatnosti, što je u interesu i njih i sportaša i hrvatskog sporta u cjelini.
Svima nam je u interesu da se sportska djelatnost odvija u skladu s propisanim tehničkim i zdravstvenim uvjetima da osobe koje sudjeluju u sportskim natjecanjima imaju odgovarajući zdravstvenu sposobnost te da svi poštuju pravila koja su tu da se u sportu izbjegnu i na najmanju moguću mjeru svedu sve neželjene situacije i njihove posljedice. Nadamo se da će svi dionici u sportu svojim zakonitim ponašanjem olakšati rad sportskoj inspekciji i da kao u ranijim godinama nećemo svjedočiti rješenjima u kojima se utvrđuju povrede određenih zakonskih zabrana, u kojima se neće oduzimati licence za sudjelovanja u natjecanjima zbog neispunjavanja propisanih uvjeta, u kojima se nećemo susretati s neusklađenostima statuta pojedinih sportskih organizacija i saveza sa Zakonom o sportu, u kojima neće biti potrebe da se konstatira da stručne poslove trenera izvršavaju nestručne osobe ili da se pojedina zapošljavanja obavljaju na nezakonit način. Da neće biti ilegalnog zapošljavanja čelnika pojedinih saveza i općenito obnašanja dužnosti koje su nespojive s odredbama Zakona o sportu pa do toga da se ne vodi uredna evidencija svih polaznika neke organizirane sportske aktivnosti.
Jednako tako vjerujemo da će oni koji su predmet nadzora imati pravo sudjelovanja u svim fazama postupka, pravo na izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima koje su u postupku utvrđene. Svaka inspekcija pa tako i ova mora u svom radu djelovati brzo što je postignuto predviđenim skraćivanjima rokova u postupanju te imati kvalitetnu podlogu za ujednačeno i učinkovito postupanje, a ponajviše zbog toga što je potrebno izbjeći donošenje različitih odluka o istim upravnim stvarima što se također omogućuje ovim izmjenama. Od sportskih inspektora očekujemo da na temelju stanja utvrđenog u zapisniku poduzimaju mjere odnosno izvršavaju radnje za koje su ovlašteni zakonom, da stručno i s dužnom pozornošću razmatraju sve predstavke ili druge obavijesti inspekciji te na temelju zakona procjenjuju potrebu za pokretanjem inspekcijskog postupka jer jedino iz tog uvjerenja možemo očekivati da će nepravilnosti u ovom segmentu biti manje i da će razloga za sankcije pa tako i za propisane kazne biti rjeđe. A to je vjerujem u interesu i nas kao zastupnika i nadležnog ministarstva i sportskih inspekcija i samih dionika u sportu.
Iz izvješća o radu sportske inspekcije koja su u međuvremenu objavljena vidimo da je broj sportskih inspektora koji sada radi taj posao sukladno novim zakonima u okviru Ministarstva turizma i sporta, a ne više iz pozicije županijski inspektora za sport donekle smanjen sa 21 na 16 pa bi se s obzirom na ostale podatke moglo pogrešno zaključiti da je zbog toga smanjen i obim njihova rada kroz manji broj inspekcijskih nadzora, a onda i manji broj utvrđenih nepravilnosti izdanih rješenja i podnesenih optužnih prijedloga te izdanih prekršajnih naloga. No, riječ je o tome da je prošla godina umnogome ograničila rad sportskih društava, smanjila nažalost obim i mogućnosti njihova djelovanja, pa se to odrazilo i na spomenute brojke o izvršenim nadzorima.
Nadamo se da ta ograničenja neće još dugo trajati i pozivamo ministarstvo da taj trenutak dočeka spremno i s punim kapacitetima kada je riječ o broju sportskih inspektora. Za HDZ je važno da sportski inspektori budu i nadalje apsolutno samostalni u svome radu, da cijeli tijek postupka do samog početka do konačnog rješenja rade neovisno bez ikakvih pritisaka bilo politike, bilo interesnih skupina oslanjajući se samo i isključivo na odredbe ovog zakona i Zakona o sportu.
I na koncu, u prvom čitanju promjene o kojima govorimo usvojene su sa 122 glasa zastupnika ovog visokog doma. Vjerujem da će se nakon ove rasprave steći uvjeti da ove promjene usvojimo jednoglasno jer držim da je predlagatelj vrlo kvalitetno odgovorio na sve dvojbe koje su bile iznesene.
Hvala.
Slijedeća rasprava je u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka, uvaženi zastupnik Damir Bakić.
Hvala vam gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, poštovane kolegice i kolege dobar dan, ja ću u ime Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka izreći nekoliko opservacija odnosno prijedloga. Najprije bih se osvrnuo na Članak 5. Zakona o sportskoj inspekciji koji navodi da se uz ostale uvjete koje mora ispunjavati osoba na radnom mjestu sportskog inspektora treba imati i radno iskustvo na odgovarajućim poslovima. Pa se tako dakle traži 3 godine tog radnog iskustava za sportskog inspektora, 4 godine za višeg sportskog inspektora i 7 godina za glavnog sportskog inspektora. Mislim da je ova odredba donekle preopćenita. Možda može takva i ostati, ali mislim da bi bilo potrebno uz to zahtijevati i iskustvo u radu u sportu npr. barem 5 godina radnog iskustava u sportu po mogućnosti u upravljanju sportskim organizacijama. S tim u vezi bilo bi korisno uvesti možda čak i obaveznu jednogodišnju edukaciju prije dobivanja licence. Ovo se osobito odnosi na prepoznavanje svih vrsta nasilja i uznemiravanja. Edukacija je kao i svugdje i ovdje ključan korak u prevenciji. Ovo nije u suprotnosti sa apelom nekolicine kolega za, za kadrovskim ojačavanjem sportskog inspektorata, ovo bi ili ide u prilog stručnom osnaživanju sportskih inspektora.
Nadalje, neke rokove koje ovaj zakon postavlja možda je potrebno preispitati, neke možda čak i produljiti. Primjerice ako sportska inspekcija da nalog da se stavi van snage ili izmjeni neki pravilnik za što je nadležna skupština neke udruge, može se dogoditi da statut te udruge već sam po sebi nalaže neki dulji rok za slanje poziva tj. sazivanje skupština. Time se zapravo nehotice i nepotrebno ta udruga dovodi u situaciju nestatutarnog ponašanja. A s druge strane neke bi rokove trebalo, trebalo možda i skratiti i to znatno skratiti, o čemu ću reći uskoro nešto više.
Općenito, novčane kazne bi trebalo bolje diferencirati i mi mislimo učiniti ih progresivnijima za organizacije s visokim godišnjim prihodima. Jedna te ista novčana kazna za jedan te isti novčani prekršaj evidentno nema istu težinu za malo amatersko društvo sa niskim ili gotovo neznatnim prihodima i za organizacije sa visokim godišnjim prihodima.
Posebno bolno pitanje predstavljaju sve pojave nasilja i uznemiravanja. Bitan dio problema ovdje predstavlja i neprepoznavanje različitih oblika uznemiravanja, osobito djece jer ponekad kompetitivno okruženje i pritisak očekivanih ili očekivanja sportskih rezultata mogu zamagliti ili prikriti slučajeve uznemiravanja, pa i nasilja kojih čak ni žrtva ne mora biti u punoj mjeri svjesna. Prostora za napredak na ovoj planu ima, u čl. 16. Zakona o sportskoj inspekciji čiji st. 2. kaže da je inspektor dužan obaviti nadzor i nad nekim postupanjem ako utvrdi kakve nepravilnosti, čak i ako taj segment djelovanja sportskog društva ili udruge ili organizacije nije bio inicijalni predmet nadzora. Kako se ovaj članak, dakle čl. 16. mijenja ovim Zakonom o izmjenama i dopunama, Poslovnik nam dopušta da ovdje interveniramo amandmanom i podnijet ćemo, u stvari smo već podnijeli amandman koji uvodi novi stavak u čl. 16., a čiji smisao je da je inspektor dužan svaki čin nasilja ili uznemiravanja djece prijaviti pravobraniteljici za djecu. I općenito, bilo bi potrebno koordinirati sportsku inspekciju, sportski inspektorat i pravobraniteljstvo za djecu i u pogledu edukacije i prevencije, a osobito u pogledu iskorjenjivanja svakog oblika nasilja i uznemiravanja u sportu.
Konačno čl. 4. ovog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji odnosno čl. 18. temeljnog zakona u koji ovaj Zakon o izmjenama i dopunama intervenira, ovdje se, dakle u tom čl. 18. govori o rokovima za postupanje prilikom utvrđenih prekršaja. Mislimo da je potrebno uvesti rigoroznije mjere i skratiti rokove ako se utvrde postupanja koja ugrožavaju zdravlje osobito djece i mladih. I ovdje smo podnijeli amandman proširujući odredbu st. 3. čl. 18. Zakona o izmjenama i dopunama.
Naime, u predloženom Zakonu o izmjenama i dopunama, u njegovom čl. 4., kaže se, čl. 18. Zakona o sportskoj inspekciji, iza st. 2. dodaje se novi st. 3. koji glasi:
„Rješenje iz st. 2. ovog članka inspektor je dužan donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja zapisnika“.
To je dakle novopredloženi stavak. Mi se s tim stavkom, s tom odredbom slažemo, ali bismo je dopunili tako da taj novopredloženi stavak sada po našem prijedlogu može glasiti:
„Rješenje iz st. 2. ovog članka inspektor je dužan donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja zapisnika, a iznimno kod povrede osnovnih ljudskih prava, te zdravlja sportaša i sportašica obavezna je suspenzija odgovornih trenera i trenerica do zaključenja postupka, te se izdaje hitno rješenje u roku od 3 dana“.
Primjera takvih situacija je bilo. Naime, može se dogoditi i događalo se da na nekom natjecanju ili turniru imamo i djecu i mlade kojima je istekla potvrda zdravstvene sposobnosti, a da im je na prethodnom zdravstvenom pregledu utvrđen neki zdravstveni problem koji ih može dovesti u opasnost. Dodatni problem je u tome što sportski inspektorat rijetko nadgleda sama sportska natjecanja ili sportske turnire, obično su u tim prilikama odgovorni organizatori, delegati i druge službene osobe. Događali su se međutim slučajevi na natjecanjima, slučajevi zatajenja srca kod mladih uzrokovana vrućinama, umorom, dehidracijom i slično i zbog takvih i sličnih situacija mislimo da je potrebno energično i rigorozno reagirati kako bi se maksimalno zaštitilo zdravlje sportaša, osobito djece i mladih.
Evo, hvala vam na pozornosti.
Slijedeća rasprava je u ime Kluba zastupnika SDP-a, uvaženi zastupnik Željko Pavić.
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege, uvaženi tajniče.
Prilikom rasprave na prvom čitanju Prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji gotovo su svi podržali predložene izmjene i dopune zakona. Nije sporno da li se zakon treba uskladiti sa odredbama ostalih zakona bez obzira na to što se to dešavalo sa popriličnim vremenskim odmakom i što je to trebalo napraviti prije ili neposredno nakon ukidanja Središnjeg državnog ureda za šport koji je prestao s radom danom stupanja na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave, konkretno 22. srpnja 2020.g.
No nije to jedini razlog za predložene izmjene jer jedan od razloga koji se navodi je i različitost postupanja sportskih inspektora u uredima državne uprave, u županijama i Gradskom kontrolnom uredu Grada Zagreba u određenim stadijima postupka od postupanja državnih sportskih inspektora.
Državni sportski inspektori su do srpnja 2020.g. radili u Središnjem državnom uredu za sport, nakon toga poslove iz njihovog djelokruga preuzelo je Ministarstvo turizma i sporta. Stoga se ukazala potreba da se odredbe Zakona o sportskoj inspekciji temeljem kojih je moguće donošenje različitih odluka o istim upravnim stvarima preciziraju i jasno definiraju s ciljem da bi se i osiguralo ujednačeno postupanje sportskih inspektora. Tako se ujednačena postupanja prakticiraju u radu sudova i treba pozdraviti intenciju izrađenu u ovom zakonu.
Tek sa odredbama ovog zakona precizira završetak postupka inspekcijskog nadzora. Utvrđen je kraći rok za izdavanje rješenja, obveza usklađenosti pojedinačnih akata pravnih osoba iz sustava sporta s općima aktima i Zakonom o sportu te zabrana obavljanja sportskih djelatnosti pravnoj ili fizičkoj osobi iz sustava sporta koja nije upisana u registar sportskih djelatnosti.
Nije jasno zašto se to nije preciziralo ranije i zašto se davalo prostora i pravnim i fizičkim osobama iz sustava sporta da do sada rade i radnje koje očito nisu u skladu s moralnim i pozitivnim zakonskim normama.
Isto se pitanje postavlja vezano za inspektore kojima se moralo definirati u kojem roku trebaju završiti inspekciji nadzor kao da ne postoji njihovo rukovodstvo koje je dužno davati zadatke i određivati vremensko trajanje aktivnosti na tim zadacima koje je dužno kontrolirati njihov rad, koje je dužno kontrolirati rezultat njihovog rada te kao da svima njima nije bilo u interesu da se inspekciji nadzor završi što je u moguće kraćem roku i da se što prije pristup korektivnim radnjama ukoliko su pronađene nepravilnosti u radu fizičkih i pravnih osoba u sustavu sporta.
Isto tako zbunjujuća je i tek sada propisana obveza usklađenosti pojedinačnih akata pravnih osoba iz sustava sporta s općim aktima i Zakonom o sportu jer bi već prilikom registracije sportske udruge ili kluba Ured državne uprave trebao prekontrolirati dokumentaciju, zapisnik s osnivačke skupštine, statut koji je usklađen sa Zakonom o sportu, izjave o nekažnjavanju i ostale dokumente koji su potrebni.
Iz ovoga je razvidno kako se do sada moglo raditi iako moramo napomenuti da je većini udruga i klubova u interesu da je sve usklađeno i da se radi u skladu sa zakonskim normama. Problem je sa onim klubovima i udrugama kojima je intencija da se situacija zamagli što je moguće više i da se sve ono što nije striktno propisano primjenjuje na način koji najviše odgovara pravnoj osobi, a ne da se vodi računa o interesu saveza i općinskog saveza odnosno gradskog i županijskog pa na kraju krajeva i Nacionalnog sportskog saveza.
Ono što je notorna činjenica je da je potrebno mijenjati Zakon o sportu i to što je prije moguće. Budući da sportski inspektori provede inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona o sportu i propisa donesenih na temelju njega i poduzimaju mjere i radnje za koje su ovlašteni zakonom koje donosimo, očito je da će se Zakon o sportskoj inspekciji opet uskoro morati mijenjati i to nakon usvajanja novog Zakona o sportu, a to smo danas čuli i od vas.
Žao mi je što nismo pristupili drugačije rješavanju tog problema, žao mi je što nismo malo okrenuli redoslijed donošenja zakona pa da ne radimo isti pitao dva puta. Nažalost to je još jedan od primjera ne sistematičnog pristupa kao i prilikom donošenja niza zakona kojima nisu prethodili drugi zakoni, a trebali su kao i prilikom definiranja u zakonu da se donose izvršni akti od strane ministara, a kasnije imamo čekanje dok se sve to skupa ne provede u djelo.
To nije kritika vas, niste tu vi krivi, to nije vaša krivnja, to nije vaša greška, nažalost evo desilo se što se desilo i malo ćemo ponovo raditi neke stvari koje su nužno potrebne ponovo, ponovit ćemo opet radnju. Ja se nadam da će novi Zakon o sportu biti takav da će nam riješiti puno problema u našim klubovima i u našim udrugama, sportskim udrugama i da će doprinijeti daljnjem razvoju sporta i naravno zdravlju djece i mladeži.
Nadam se da će novi Zakon o sportu definirati i strožu kontrolu financiranja sportskih udruga i klubova i strožu kontrolu trošenja sredstava jer su to mahom sredstva doznačena iz proračuna jedinica lokalnih samouprava, područnih uprava i državnog proračuna te i sredstva doznačena od strane javnih poduzeća. Do sada su sportski inspektori i revizije rijetko nalazili propuste, pa čak i kod najvećih sportskih udruga i klubova koji su eksponirani u hrvatskoj javnosti i za koje svi vidimo, čujemo i čitamo kako riskiraju zakonsku regulativu.
Nažalost, to je prisutno i u manjim klubovima, posebno kad se taj sport u nekom manjem mjestu ili klubu omasovi i naglašavam onda kada klub ide u višu ligu. Tu su veliki problemi zbog toga što je potreban novac za poluprofesionalizam, taj se novac onda namiče od članarina koje se ne prikazuju kao prihodi u klubu, namiče se od raznoraznih javnih poduzeća, namiče se od raznoraznih donacija kojih nema nigdje, a novac se nažalost dijeli u kešu i teško ga je onda uloviti. Nažalost to je često, ali to je ono što nam uništava naš sport, to je ono što uništava našu mladost jer djeca koja nemaju ne mogu se baviti sportom u tom klubu više.
Do sada su sportski inspektori i revizije rijetko nalazili propuste, pa čak i kod najvećih sportskih klubova i udruga koji su eksponirani u hrvatskoj javnosti i za koje svi vidimo, čujemo i čitamo kako eskiviraju zakonsku regulativu. Posebno je deprimirajuće kad inspekcija ne nađe nepravilnosti u financiranju poluprofesionalizma pod izlikom da se sredstva koja se plaćaju igračima i trenerima u gotovini ne mogu vidjeti i naći inspekcijsku kontrolu.
Puno bi se nepravilnosti našlo kad bi se povezalo i uskladilo djelovanje više inspekcija koje bi izlazile ciljano koordinirano i provodili cjelovitu kontrolu jer bi se tada lako uočilo nesrazmjer imovine prihoda igrača i trenera i brzo bi se došlo do točnih podataka, znalo bi se odakle taj novac dolazi.
Vjerujem da će se taj aspekt djelovanja inspekcija bar razmotriti u cilju uvođenja reda i u financiranje sportskih udruga i klubova kao i da će se novim zakonima vezanim za sport sustavno riješiti problemi u sportu, jedinstveno na teritoriju cijele naše Hrvatske.
Hvala.
Slijede pojedinačne rasprave.
Prva je zastupnik Miro Bulj.
Kolegice i kolege, sportska inspekcija u ovom drugom čitanju je i opet ću napomenut ono da je vrlo značajni statistički pokazatelj koji ste objavili koje je inicirala moja kolegica Selak Raspudić i o tome sam rekao u ime kluba da je u biti 2019. u odnosu 2020. u biti puno više napravljeno inspekcijskih nalaza, tako da problemi su tu vidljivi, da su pretumbacije i igrokazi Vlade prebacivanjem ureda državne uprave u županije dovelo do kaosa i do manjih učinaka i problema unutar inspekcije, sportske inspekcije. Naravno da je nezakonitost rada sportskih udruga vrlo bitna jer ono po čemu smo prepoznatljivi vidimo u slučaju Mamić u Hrvatskom nogometnom savezu. Korupcija, kriminal to nije dobro, poruka, a sport nas u biti predstavlja u svijetu. Mi smo najpoznatiji možda najveći brend Hrvatske, državni tajniče je u biti sport. On i to je činjenica i u tomu ćemo se svi složiti jednoglasno, livi, desni, centar da je sport ono što nas može i fuzirati. Tako da je rad inspekcije vrlo bitan, da se smanje te koruptivne radnje unutar sustava jel toliko je, evo i u nogometu da je predsjednik jednoga kluba nogometnoga bio direktno povezan sa predsjednikom Vrhovnoga suda Đurom Sessom bez kojega stvarno najbitnija je u tom pravosuđu nažalost kesa i kad se sport poveže isključivo sa kesom i onda je tu problem. I to je taj negativni imidž koji ne triba hrvatskom sportu, poglavito mlađim generacija jer sport znači puno. Poglavito kad govorimo o sportu u ruralnim područjima tj. rubnim područjima do 2/3 Hrvatske gdje je sport nešto najbitnije i za sami razvoj svakog djeteta od vrtića do, do ovaj predškolske dobi, do ovaj, do studija, na tim područjima tribamo obratiti pozornost jer taj koji prolazi kroz prste, a inspekcije ne mogu ga uočiti jer tribamo znači osnažiti inspekcije, inspekcijski nalaz da bi ogradili se od tih bandita u sportu. I ti negativni ovaj te negativnosti koje strašno razara sport, dušu, a i ne samo sport nego imamo i mi navijačke skupine koje se identificiraju, ne samo velike skupine kao što je Bed Blue Boys-i i dol Torcida, Armada nebitno koji imamo manje skupine. Evo ja u svom gradu imam rekao sam 2 značajna kluba, premda imamo i alkara, košarkaški klub, mi smo grad košarke, imamo nogometni klub, stari klub, imamo ragbi prvake, nedavno i Hrvatske bili, osvojili su kup. Tako da mi u manjim sredinama se identificiramo sa tim našim sportašima, klubovima, kao što na nacionalnoj razini se naravno poistovjećuju poglavito mlađi. Tako da te negativnosti koje inspekcija može zaustaviti tribamo ulagati u taj dio da se te nezakonitosti u sportskim klubovima, udrugama ne događaju, a pogotovo je značajno to jer kad govorimo o mlađima onda moramo govoriti, o mladima u sportu da je sport bitan za zdravlje i starijih, da će se manje ulagati u zdravstvo ne samo zbog profesionalnog sporta nego i zbog zdravlja, amaterski sport. Tako da je to loša poruka ako mi devastiramo inspekciju. Ona je devastirana lošim potezima Vlade, pustim nepotrebnim ovaj konstrukcijama ili kako smo rekli navodno reformama. Premda je reforma prebacivanje ureda državne uprave u županiju, pod županijsku vlast, u biti ništa se nije s time postiglo. Tu smo izgubili brojne ljude unutar inspekcije, ali što se tiče djece to sam mislio reći. U brojnim sredinama lokalna samouprava nema dovoljno novca da financira sportske klubove. Tako da teret pada, da roditelji plaćaju u tim slabije imovinskim područjima gdje djeca ne mogu plaćat. Zato još jednom pozornost je vrlo bitna, kad ovu koruptivnu hobotnicu jer se radi o milionima EUR-a, da je se davalo sucima, plaćalo ovo ovo i kad to pogledate ovu djecu koja nemaju mogućnost se baviti sportom jer njihovi roditelji ne mogu dati 100 ili 150 kuna. Tako da bi te inspekcije značile u ovome smjeru kad bi zaustavile protok novca nelegalno, to bi bilo potrebno usmjeriti za djecu poglavito u nerazvijenim područjima gdje nemaju istu mogućnost bavljenja sportom kao u većim gradovima Zagrebu ili slično.
Hvala.
Imamo repliku, zastupnica Marija Selak Raspudić.
Uvaženi kolega Bulj, doista u jeku smo jedne od najvećih afera u hrvatskom pravosuđu. Upravo se bavimo vezom sporta i pravosuđa. Istodobno svjedočimo smanjenju funkcioniranja sportske inspekcije, ali moram priznati i sukladno raspravi koja se o ovom zakonu u prvom čitanju, a i sada odnosno izmjenama i dopunama zakona vodila u saboru i smanjenju interesa saborskih zastupnika za rad sportske inspekcije. Možda da smo ranije više pazili na izvješća, pa onda i na propise poglavito one zakonske koje se tiču rada sportske inspekcije danas ne bismo imali ove afere i ovaj nered u pravosuđu koji moramo sada čistiti. Što učiniti u budućnosti?
Hvala lijepo.
Kolegice Selak Raspudić vi ste u prvome čitanju pokazali kako saborski zastupnik ili zastupnica može promijenjati stvari.
U ovome izvješću koje je bilo u prvome čitanju nismo imali uopće prikaz, statistički pokazatelj, o čemu se uopće radi, što je inspekcija radila i da vidimo o čemu se radi, probleme sa plaćama, odlascima, koji su razlozi odlazaka i temeljem te statistike mogu se donijeti nekakve politike i nekakve odluke koje mogu u biti zaustaviti devastaciju sportske inspekcije. Sportska inspekcija je potrebna i zato smatram da vaš rad i vaš prikaz koji ste vi, vaš rad i vaš zahtjev kojega je doduše uvažio ovaj državni tajnik koji je ovaj prihvatio vaš zahtjev da se prikažu nekakvi pokazatelji na temelju kojih mi možemo raspravljati svak iz svoga gledišta, al je činjenica da rasprava, konstruktivna rasprava more donijet do određenih ajmo reć rješenja za dobrobit, a vi ste to i pokazali. Hvala lijepo.
Slijedeća pojedinačna rasprava Marija Selak Raspudić.
Kolegice i kolege saborski zastupnici.
Uvaženi predlagatelju, doista zahvaljujem što ste nam dostavili izvješće, što je bila naša glavna primjedba prošli put jer je upravo rasprava o izmjenama i dopunama ovog zakona bila jedan od, za mene koja sam tek na početku ovog zastupništva, mračnih trenutaka u saboru. Zašto? Zato što nismo nigdje nismo mogli naći Izvješće o radu sportske inspekcije. Isto sam zatražila i Središnji državni ured za sport i nisam ga dobila. Mi ne možemo razgovarati o tome kako da mijenjamo zakon, a da ne znamo što se događalo na terenu i koje su izmjene potrebne. U tom smislu pokazalo se ono što se javnosti često čini i što možda ipak, biti ću oprezna, nije uvijek slučaj, a to je da mi vrlo često za ovom govornicom govorimo u prazno bez stvarnog znanja o materiji kojom trebamo raspolagati. Sada smo ipak od vas dobili izvješće i to me stavlja u nezavidnu poziciju jer sam s jedne strane zahvalna što smo imali priliku čuti izvješće na temelju kojeg možemo mijenjati zakon, s druge strane moram priznati da je ovo najkraće izvješću o radu ikoje inspekcije koje sam do sad vidjela. Tu se otvara pitanje kakvo izvješće trebamo i čemu ono služi? Vjerujem da nam ne treba samo izvješće koje pokazuje stanje na terenu ili puke brojke ovih dviju Excel tablica koje ste nam dostavili za 2019. i 2020.g. Nama trebaju konkretni pokazatelji na temelju kojih možemo vidjeti što vama nedostaje jer nije izvješće tu da bismo mi pisali povijesne knjige o nečemu što se dogodilo nego je tu da bismo mogli stvari promijeniti nabolje u budućnosti. Mi smo tu zbog vas, vi nam morate dostaviti detaljno izvješće da mi možemo vršiti zakonske izmjene koje će unaprijediti vaš rad. Na temelju ovog izvješća tako nešto je teško moguće. No ipak uočavaju se u ovim brojkama neke neobične stvari za koje bih voljela čuti objašnjenje, a koje nam, budući da su u pitanju samo dvije Excel tablice nije dano. Recimo možemo uočiti veliki nesrazmjer u broju obavljenih inspekcijskih nadzora u pojedinim županijama, a koji nije vezan za njihovu veličinu.
Primjerice, u Gradu Zagrebu ste imali 237 obavljenih inspekcijskih nadzora. To je nekako i za očekivati s obzirom na veličinu Zagreba. No u Osječko-baranjskoj županiji imali ste ih 118, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji samo 14 inspekcijskih nadzora. Isto tako u Šibensko-kninskoj županiji utvrđeno je čak 139 nepravilnosti. Spomenut ću da je u Gradu Zagrebu utvrđeno 54 nepravilnosti. Takve brojke nas navode na mnogo različitih pitanja, rade li inspektori, čiji je broj itekako smanjen i to je najvažnija stvar o kojoj je već rečeno nešto i koji saznajemo iz ovih izvješća, jednako dobro svoj posao u svim županijama ili ga u nekima poput Splitsko-dalmatinske, ovdje govorim o izvješću za 2019., ne rade gotovo uopće?
Zašto u Šibensko-kninskoj županiji i na temelju čega imamo toliko utvrđenih nepravilnosti, što se tamo događa?
Ako gledamo brojke oko izjavljenih žalbi, usvojenih, odbačeni i odbijenih žalbi, ništa, nula, 139 utvrđenih nepravilnosti, daljnjih postupanja gotovo ništa, 50 izdanih rješenja, a zato 14 prijava po čl. 17. Zakona o sportskoj inspekciji, a to je onaj članak koji objašnjava da možete uočiti i druge nepravilnosti, pa informirati onu službu koja je nadležna za njihovo ispravljanje, dakle ne za samu sportsku inspekciju. Dakle, sportska inspekcija u svom postupanju otkriva i mnoge druge stvari. Bilo bi izrazito korisno znati koje stvari. Poslovi sportske inspekcije prema čl. 9. odnose se na tehničke, na zdravstvene uvjete, na uvjete osobe koja obavlja djelatnost u sportu, na njezinu zdravstvenu sposobnost, ali i na doping, na korištenje nedopuštenih sredstava. Sportska inspekcija nekad je bila najavljivana kao sportski USKOK, od toga, od svih tih najava ostala je samo jedna ili dvije Excel tablice.
Prva replika Miro Bulj.
Hvala lijepo kolegice Selak Raspudić.
Još jednom bi rekao da je vaša, prvo čitanje, vaša rasprava izazvala tj. reakciju koju je prihvatilo tajnik i tj. dalo nam je i statističke pokazatelje koji po vama, kako ste rekli, su takvi kakvi jesu, ali barem temeljem tih statističkih pokazatelja kakvi su takvi, trebali su bit opširniji, možemo doć do određenih zaključaka što se događa sa sportskom inspekcijom, naravno u konačnici sa onim najznačajnijim, a to je sport, a sport je bitan od zdravlja do ne znam do ono prepoznatljivosti do ljudi koji se socijaliziraju, poglavito naših mladih koji moraju se u djetinjstvu baviti sportom.
Ja bih vas pitao poveznica sporta i krivosuđa u Hrvatskoj, spomenut ću Đuru Sesu gdje Mamić kaže da nije mogao doći bez kese kod njega, koliko to utječe na negativnost sporta koji je brend hrvatski, mi smo ponosni na naše sportaše?
Prva poveznica između sporta i pravosuđa smo mi upravo ovdje. I zato je važno da dobivamo izvješća koja će nam pokazati što se događa na terenu i što nedostaje sportskoj inspekciji koja su više od nekoliko brojki koje ste nam sada dostavili, premda sam i na tome zahvalna da bismo mogli kreirati zakone na temelju kojih ćete vi moći postupati da bismo se mogli izboriti za to i ukazati na činjenicu da je broj sportskih inspektora dramatično pao, jednako kao i broj obavljenih inspekcijskih nadzora kada gledamo 2019. u odnosu na 2020.g.
Bez da osvijestimo činjenicu koliko smo upućeni jedni na druge, koliko mi vama možemo pomoć, a koliko i vi nama možete pomoći s time da nas izvijestite što se događa na terenu, mi ćemo nastavljati trend korupcijskih afera, sportskih afera i afera u kojima su uključen i sport i pravosuđe kao što je ova danas.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Željko Pavić.
Poštovana zastupnice.
Mi smo već ovdje nekoliko puta govorili o raznoraznim izvještajima, o izvješćima i zapravo smo ustanovili da gotovo nijedno izvješće koje dolazi pred Sabor u proceduru nije potpuno.
Naime, većina institucija koja nam donose izvješća donose nam izvješća zbog izvješća, a ne zbog izvješća odnosno podataka koji bi trebali biti u tom izvješću. Iz svakog izvješća bismo trebali nešto naučiti i ne samo da imamo numeričke podatke unutra, trebali bi spomenuti i opise. Ovdje numerički podatak bez opisa pojavnosti koji objašnjava što se desilo, kada se desilo, zbog čega se desilo nama ne znači ništa.
Na temelju podataka koje imamo numeričkih i opisa tih podataka možemo nešto naučiti i možemo reagirati i u novom zakonu i u nekakvim dodatnim propisima da bismo to ispravili. Zato vas molim da mi objasnite uopće kako ste došli do tog izvještaja i što ste zapravo dobili?
Slažem se evo ja sam izdvojila sada jedan podatak jer nemamo vremena za iščitavanje svih, zašto imamo u Šibensko-kninskoj županiji 139 utvrđenih nepravilnosti, je li to iznimka ili pravilo? Reći ću Grad Zagreb u odnosu na Šibensko-kninsku županiju gotovo tri puta manje. Što se događa na terenu? Kakve nepravilnosti? Ne želim da ovdje budemo fikusi, da izgovaramo amandmane, glumeći da razumijemo kakvo je stanje stvari, a nitko, odgovorno tvrdim, ne može govoriti ozbiljno o ovom zakonu niti ga pokušati mijenjati ako ne zna detaljno izvješće sportske inspekcije o tome što se događa na terenu. Sve drugo što se događa za ovom govornicom, a tiče se zakonskih izmjena i sporta je naklapanje. Sabor ne smije biti svede na to.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Anka Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a.
Uvažena kolegice Selak Raspudić.
Otvorili ste već uvodno jednu temu, a to je pogledajte koliko nas ima na ovom zakonu? Ovaj zakon je bio ja mislim pred jedno mjesec dana u ovoj sabornici i otprilike vodili smo iste rasprave i isti način diskutirali, ali tome je jednostavno tako. Postoje zakoni koji su onako da ne upotrijebim neku težu riječ, ali zanimljivi, a postoje zakoni koji i onako idu ispod radara, nažalost ovo je jedan od takovih zakona.
Ali ja sam apsolutno sigurna, a to je kad se odlučite raditi izmjenu i dopunu zakona onda morate znati zašto radite. Da bi znali zašto radite analizirajte problem koji imate i dajete rješenje za taj problem. Ovaj zakon koji imamo pred sobom je analizirao problem neujednačenih rješenja kojih tih 16 inspektora odnosno prije 21 dalo i to je razlog. Nije se ušlo korak dalje, a da bi se ušlo korak dalje evidentno moramo mijenjati Zakon o sportu odnosno novi Zakon o sportu će biti osnov za korak dalje.
Slažem se, upravo ta povezanost pokazuje koliko ovisimo jedni o drugima i jedni zakoni o drugima, ali svi mi zajedno tvorimo suvislu pravnu državu.
Naime, da, jutros su se svi istrošili na pitanju Hrvata izvan Hrvatske, sumnjam da je to toliko što im je stalo do samog problema koliko je zbog pokušaja ušićarenja nekih budućih glasova.
Ova tema je izrazito važna i izrazito zanimljiva, ne govorim to kao floskulu nego to govorim zbog činjenice primjerice da sportska inspekcija utvrđuje prema čl. 9. i kakva je situacija na terenu s dopingom. Doping je prvorazredno sportsko i zdravstveno pitanje koje također govori sve i o suvremenoj medicini, ali i o našoj tehničkoj budućnosti, to je nešto prema čemu imam i osobne znanstvene interese. Mi ne znamo kakva je situacija s dopingom u Hrvatskoj, ja vjerujem da bi to sve zanimalo, ali nitko ni ne zna da se time bavi sportska inspekcija niti je to pitanje do sad postavio.
Sljedeća pojedinačna rasprava uvažena zastupnica Ivana Posavec Krivec. Nje nema, pa gubi pravo.
Slijedi pojedinačna rasprava uvažene zastupnice Anke Mrak Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a.
Uvaženi državni tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Mi ovdje imamo i već viđeno, dakle razlika između prvog i drugog čitanja nije skoro pa nikakva osim što sadržajno smo dobili nešto izvješća, razlog zašto se mijenja Zakon o sportskoj inspekciji je jer se utvrdilo da se o istim upravnim stvarima različito pojedini inspektori odlučuju i kad je to prepoznato odlučilo se ujednačit postupak i tako je i riječ o jednom tehničkom zakonu, ali ovo otvara puno više problema. Otvara jedan problem s kojim mi svi zajedno moramo biti svjesni. Dakle, u Hrvatskoj postoji 16 sportskih inspektora, a imamo 20 županija i Grad Zagreb koji ima status županije, dakle 21 tijelo. I u budućnosti će ih biti manje jer mi od sportskih inspektora očekujemo da osim Zakona o sportu, da znaju i ZUP i sve ostale zakone, očekujemo od njih da budu pripremljeni i vezano uz Zakon o udrugama i ostalo i da djeluju na terenu. Za relativno novce koje su u državnoj upravi relativno mali. Imat ćemo ih samo manje, nećemo ih imati više. Sad temu koju moram otvoriti i o kojoj trebali bi zaista voditi računa kako osigurati da nam u upravi kad nam dođe kvalitetan kadar taj kvalitetan kadar i ostaje. Taj problem sportske inspekcije će biti problem i svud drugdje. Doći će vam kadar koji vam je neadekvatan koji nije adekvatno obrazovan i kako onda od njih očekujete da dobro prati procese koji su u sportu, ukazuje na njih i još vodi računa o svemu tome. To neće biti moguće, dakle mi inače volimo onako niz rijeku, pa kad se desi nešto desilo se. Ako imamo dane 16 inspektora ma nećete ih vi za godinu dana možete ih imati 16 ili samo manje ili ćete dobiti nekog koji će se tu ona riječ koju ja vrlo, vrlo teško upotrebljavam ali je već kod nas da se samo uhljebi, čuči i ništa ne radi, što nije interes nikog. Prvi je interes sporta da ima kvalitetnu sportsku inspekciju, to je prvi interes sporta. Kad sam govorila u ime kluba onda sam htjela reći nekoliko riječi i odnos korone i sporta. Korona kao što je pokazala u svim drugim stvarima našu problematiku, pokazala je problematiku i u sportu. Rezultat korone kad je riječ o sportu je bilo da se zaista pospremio maksimalno koliko se je mogao pospremiti rad trenera jer su zaista godinama su treneri bili ili nezaposleni ili su radili neki fiktivni ugovor i sve ostalo. Svi oni treneri koji su nakon korone bili u tom statusu nisu mogli dobiti odgovarajuću naknadu koju je država u jednom trenutku prepoznala i regulirala na zaista zadovoljavajući način. Kad netko nešto dobro napravi ja sam u stanju to reći. Tako da su svi shvatili da su to situacije koje moraju biti regulirane maksimalno. Korona je otvorila još jedna problem, problem uopće da se kod nas premalo djece bavi sportom, problem amaterskog sporta koji za vrijeme, dakle to je sad više već skoro godinu dana se ne bavi, ali i problem korone i vrhunskog sporta. Dakle, ja sam s ove govornice već nekoliko puta rekla i ponovit ću još nekoliko puta. Nažalost ja bih puno više voljela da to ne ponavljam. Olimpijada u Tokiu će se desiti, olimpijada u Tokiju je 23. srpnja. Svi oni koji su, koji idu na olimpijadu već je Japan odustao od svih nekakvih predolimpijskih turnira u različitim sportovima i to na različiti način jer jednostavno ne žele da im previše sportaša sa različitih strana svijeta dođe, bude jedno vrijeme zajedno, međusobno eventualno neki virus podijele i taj onda virus odvedu na različite strane svijeta. Svi, dakle odluke o procijepljenosti, upit sam postavila ministrici, pitala sam ministra Beroša kad je bio tu, sada sam pitala i državnog tajnika Družaka, ja svaki put dobijem isti odgovor. Razmotrit će se, vidjet će se, 23. srpnja je prvi dan olimpijade, olimpijci ovisno o tome kojim se sportom bave dolaze ranije, s njima idu treneru, s njima idu i određeni dakle suport. Ne smije nam se desiti da nam u sportu ode sportaš u Tokio i da tamo dobije koronu …/Upadica: Vrijeme./… ili ju donese da ne bude procijepljen jer to je da kao da kroz prozor, sad otvorite prozor i par milijuna kuna koliko je u tog sportaša uloženo bacite kroz prozor.
Hvala.
Prva replika, Marija Selak Raspudić.
Kolegice Mrak Taritaš pridružit ću se s jednom drugom sportskom zabrinutošću što će biti s Europskim prvenstvom u nogometu, što će biti s Svjetskim prvenstvom u nogometu s obzirom na ovo pomicanje rokova. Vjerujem da to se pasionirane ljubitelje sporta itekako zanima imajući u vidu ovu krizu. No otvorili ste jedno bitno pitanje koji se tiče odljeva kadrova. Sjećam se i da u izvješću Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja o kojem smo nedavno raspravljali, također spominju problem nemogućnosti zadržavanja kvalitetnog kadra. Ovdje također vidimo da se smanjio broj inspektora, smanjenje broja nadzora je ovisilo kao što sam bila opravdano i upozorena i u situaciji koja je sve nas zahvatila, a to je ova korona i nemogućnost uopće provođenja nadzora.
No, pravo pitanje je naravno zašto mi to ne znamo, to bi trebalo vidjeti u izvješću, kako zadržati kadrove, gdje je problem, ako ne ostaju najbolji, ne ostaju sposobni, ostat će samo …/Upadica: Vrijeme./… podobni.
Hvala lijepo na pitanju. Ja o tome nisam taj problem otvorila slučajno. Otvorila sam namjerno, otvorila sam s tim problemom sam se susrela zaista iz prve ruke. Vi uzmete dakle upravljate nekakvim sustavom i uzmete pripravnika i taj pripravnik ja ću vam govorit o tehničkoj naobrazbi, mora imati završen Arhitektonski-građevinski ili geodetski fakultet koji ne spada u one, spada u fakultete za koje se traže određena tehnička znanja, o tome koliko je lak ili težak o tome stvarno neću govoriti. Radi godinu dana, dakle i dobar je. Iza tog ga primite u stalni radni odnos jer je netko dobar. Čim dođe do određene razine on pokušava otići negdje drugdje, a vi kad ste u sustavu državne uprave nemate niti jednog alata kojim bi mogli stimulirat da ostane.
Jedan od alata bi bilo možda da ide na edukaciju negdje drugdje, pa bi neko ostao, dakle nisu svi alati velika plaća nego i nešto drugo, a nemate to.
Slijedeća replika uvaženi zastupnik Željko Pavić.
Poštovana zastupnice, ja namjerno nisam otvarao pitanje broja sportskih inspektora zbog toga što ne znam što će pisati u novom Zakonu o sportu. Možda je predviđeno da će tim novim zakonom biti definirane drugačije procedure, možda su drugačije kontrole, možda će neko drugi provoditi kontrolu prije inspektora, tako da nisam to htio otvarati, ali mislim da to ipak ostaje kao veliki problem i to ne samo broj inspektora nego i njihova kvalifikacija. Naime, sportska djelatnost nije jednostavna i ljudi koji se bave sportom, ljudi koji su bili u sportskim savezima, bilo općinskom, gradskom, županijskom, znaju koliko tu ima posla, koliko su kompleksne procedure i što treba sve kontrolirati. Ukoliko na mjesto inspektora dođe osoba koja nije bila u sportu ili koja ima premalo iskustva u sportu teško će se uklopiti u te poslove i teško će kontrolirati klubove.
Hvala lijepo.
Dakle, meni su vam te stvari relativno jednostavne. Ako inspektor dolazi negdje u nadzor nečeg, on mora znati više od onog kojeg nadzire. On bi između ostalog trebao znati i odgovore na određena pitanja koja ovaj u nadzoru postavi. Dakle, on dolazi u nadzor jednog saveza i taj savez ako odgovorno, ja uvijek idem s pozicije ne onih primjera kad je neko lošiji ili bilo šta, nego neko ko odgovorno i savjesno radi svoj posao će reć gle imao sam takvih i takvih problema od statuta, pa nadalje jer su ovi statuti problem i inspektor bi trebao dati odgovor na takva pitanja ili barem bi trebao usmjeriti ako ne zna. Imate jedan vrlo jednostavan problem koji se sad pokazao. Svi naši savezi odnosno glavnina ima da se izbori rade i za olimpijade, olimpijade nije bilo, al je i tema korone, nema nijedan statut koji ima definirano kako se izbori rade za vrijeme kad je nemoguće fizički odradit, dakle imate niz stvari, a to bi sve inspektor trebo znat, al nažalost.
Slijedeća pojedinačna rasprava uvaženi zastupnik Jure Brkan.
Poštovani potpredsjedniče sabora, poštovani državni tajniče sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege, sve vas srdačno pozdravljam.
JLS-ovi utvrđuju javne potrebe u sportu i za njihovo ostvarivanje osiguravaju financijska sredstva iz svojih proračuna. Neke od javnih potreba u sportu za koje se sredstva osiguravaju iz proračuna JLS-ova su poticanje i promicanje sporta, provođenje sportskih aktivnosti, djece, mladeži i studenata, djelovanje sportskih udruga, sportskih zajednica i saveza, planiranje, izgradnja, održavanje i korištenje sportskih građevina itd., itd.. To su sve obaveze definirane u Zakonu o sportu u čl. 74. i 76.
Na koji način se te obaveze provode čuli smo maloprije od uvaženog kolege Ćelića, negativne primjerke, negativne primjere na slučaju u Sisku. A ja vam mogu reći kako se to radi na primjeru moga grada, grada Makarske. Znači u Makarskoj djeluje od 30 do 35 sportskih udruga, organizirane su u krovnu Zajednicu sportskih udruga grada Makarske, a zajednica se u ime svih njih obraća gradu sa zahtjevom za financiranje rada svih sportskih udruga. Grad Makarska iz proračuna izdvaja za rad zajednice sportskih udruga milijunski iznos, osigurava dodatno i financiranje sportskom klubu sa posebnim značajem Hrvatskom radničkom klubu, Nogometnom klubu „Zmaj“ dodatna sredstva. Grad posebno financira trenere u sportskim udrugama. Grad opet putem natječaja dodjeljuje dodatni iznos sportskim udrugama za organiziranje sportskih manifestacija. I u konačnici, gradski sportski centar sva svoja igrališta, borilišta, bazen, dvorane, teretane i terene daje besplatno na korištenje svim sportskim udrugama članicama zajednice sportskih udruga. Ulaganje u sport je dobro i ne možemo nikad reći da se previše uložilo u sport jer to nam se u mnogočemu isplati. Ulaganje u sport, posebno ulaganje u mlađe dobne skupine sportaša gradu daje nadu da će u budućnosti imati zdravu populaciju koja je naučila vrijedno raditi da dođe do dobrih rezultata, a u sadašnjici to ulaganje nam daje da možemo biti ponosni na rezultate tih naših sportskih timova. Međutim, ne smijemo zaboraviti ni na transparentno i zakonito trošenje proračunskih sredstava.
Evo jedan primjer, grad osigurava proračunska sredstva u zajednici sportskih udruga, a ona ta sredstva dalje dodjeljuje sportskim udrugama. U predstavničkim i izvršnim tijelima u zajednici grad nema i ne može imati svoje predstavnike. Informaciju o dodijeljenim sredstvima i kako su potrošena grad dobiva od zajednice preko polugodišnjih i godišnjih izvješća, znači po izvršenju bez mogućnosti sudjelovanja u dodjeli sredstava. I ja držim da je to dobro, bar je to praksa u našemu gradu i da je to normalno jer u suprotno kad bi grad sudjelovao u direktnoj dodijeli sredstava sportskim udrugama, e tad bi nam rekli da se politika miješa, miješa u sport i da se sredstva dodjeljuju po političkim linijama. Međutim, što kada gradu pristignu prijave od sportskih udruga da se izvršno tijelo zajednice izabralo na protuzakonit način, a da su proračunska sredstva dodijeljena metodom po babi i po stricu, a ne po stvarnim potrebama? Zar tada nije grad i tada odgovoran za transparentno i zakonito trošenje proračunskih sredstava? Ali koje mogućnosti i instrumente grad ima da provjeri istinitost tih prijava i da reagira ako su slučajno točne? Hoćemo li čekati na polugodišnje izvješće i onda raspravljati o tome ili ćemo odmah nešto poduzeti? Svaki odgovorni čelnik JLS-ova u ovom slučaju je dužan što prije pozvati sportsku inspekciju. Sportska inspekcija je ta koja može provjeriti sve prijave i utvrditi da li postoje nepravilnosti. Sportska inspekcija u cilju efikasnosti trebala bi se što prije odazvati prijavi JLS i u što kraćem roku izdati rješenje jer svako odgađanje produžilo bi period nezakonitog i netransparentnog trošenja proračunskih sredstava. Grad Makarska je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji nije smanjio proračunska izdvajanja za sport zbog krize Covid-19.
Mislim da smo time poslali jasnu poruku koliko nam je stalo do sporta i zdravog načina života. Međutim, isto toliko koliko nam je stalo do transparentnosti i zakonitosti trošenja proračunskih sredstava. Zbog toga pozdravljam Končani prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji jer se sa njim precizira, usklađuje i ubrzava rad sportske inspekcije za koje se iskreno nadam da će imati što manje posla u budućnosti.
Imamo dvije replike, prva je Marija Selak Raspudić.
Kolega Brkan, otvorili ste zanimljivo pitanje odnosa jedinica lokalne samouprave i nadzornih tijela. Smatram da nadzorna tijela ne trebaju činiti posao umjesto jedinica lokalne samouprave nego tek ako jedinice lokalne samouprave ne postupaju ili po drugim anonimnim prijavama, prijavama građana, itd.
Dakle slažem se da treba jedinica lokalne samouprave prva reagirati. Recimo, kada smo pratili što radi Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u Šibeniku, na slučaju septičkih jama, mogli smo primijetiti da je ona reagirala dok su se istodobno kršeći pravila tržišnog natjecanja firme sa jednakim cijenama prijavljivale na natječaj grada koji sam nije ništa činio. U tom smislu, moje pitanje je imate li nekakva saznanja, odnosno jeste li postupali u ovakvim slučajevima koji se tiču sporta prije nego što je nastupila sama sportska inspekcija?
Zahvaljujem se na pitanju. Pa u biti, navodim konkretan primjer. Imali smo prijave drugih sportskih udruga na zakonitost rada Zajednice sportskih udruga. Pozvali smo sportsku inspekciju, bilo je malo, da li su mjerodavni, nisu mjerodavni. U svakom slučaju, nakon nekog perioda su se odazvali, izvršili uvide, i srećom, hvala Bogu, bilo je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti.
Tako da, što se mene tiče, pozdravljam rad sportske inspekcije, volio bih da ih je više, volio bih da su efikasniji, ali jednostavno jedinice lokalne samouprave u nekom momentu nemamo instrumente kako možemo djelovati u pravo vrijeme. Ostalo bi, bilo bi sve post festum nekad kasnije, nekad kasno.
Sljedeća replika uvaženi zastupnik Željko Pavić.
Poštovani zastupniče, vi ste istovremeno i gradonačelnik jednog grada i vjerujem da znate sve što se dešava u vašem gradu, malo ste se maloprije krivo izrazili, vi ste rekli da zapravo dobivate od Sportskog saveza informaciju kako su sredstva utrošena. Zapravo, od Sportskog saveza dobivate informaciju kako su ta sredstva podijelili, a kako su sredstva potrošili, to bi trebali dobiti od klubova, a te podatke je jako često i jako teško dobiti i ono što ste rekli, teško je to utvrditi, teško je to prekontrolirati, mi nemamo zapravo pravi mehanizam, s obzirom da sportski inspektori to mogu raditi samo u jednom dijelu, a drugi dio treba raditi revizija i uskladiti sportskog inspektora, reviziju i eventualno možda još i poreznu upravu ili neku drugu inspekcijsku službu, jako je teško i teško dolazimo do pravih podataka kako se troši novac u sportu.
Hvala.
Zahvaljujem se uvaženi zastupniče na dobroj opasci. U biti, ono što smo mi uradili u našemu gradu, već je to sad jedna dugogodišnja praksa, da naš Odjel za društvene djelatnosti, pod kojim je, između ostalog i sport, traži od Zajednice sportskih udruga da podnese svoje izvješće gradskom vijeću, a u tome izvješću da bude upravo i izvješće klubova kojima, za utrošak sredstava. Tako da mi dobijemo jedno objedinjeno izvješće.
Nekad smo zadovoljni sa njim, nekad nismo, ali nekako smo uveli tu praksu da to izvješće dolazi do gradskog vijeća i ja, ali opet, držim da je i revizija bitan faktor isto tako i sportska inspekcija.
Hvala.
Slijede završne rasprave. Prva je u ime Kluba zastupnika SDP-a uvaženi zastupnik Željko Pavić.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani tajniče, kolegice i kolege.
Evo, ja bih samo htio još nekoliko stvari koje nisam stigao reći u svojoj raspravi, naime, drugačije sam se malo pripremio za raspravu u ime kluba, pa da sad to završim.
Naime, otvorilo se puno pitanja i kroz ovu raspravu i kroz raspravu u prvom čitanju i mislim da je to dobro, mislim da je dobro da gospoda čuju koji su problemi, znači da čuju koje probleme mi vidimo. Možda bismo imali više primjedaba i više sugestija kad bismo imali jedno detaljno izvješće o inspekcijama koje su se provodile kroz nekoliko godina, da vidimo pojavnost, pravilno pojavnosti, gdje se dešava, što se dešava, kako se dešava, u kojim periodima se dešava, možda bi se mogli više pomoći.
Nadam se da ćete to prihvatiti kao jednu pozitivnu kritiku i da ćete zapravo to staviti u neku regulativu, možda neki podzakonski akt koji će nam pomoći da kasnije možemo kvalitetnije raditi. Svima nama ovdje koji smo, evo, nema nas puno, ali vjerujte, meni osobno je izuzetno važno da sport u Hrvatskoj dobro funkcionira, da klubovi dobro funkcioniraju, cijelog života sam se bavio sportom dok sam mogao, išao sam od većeg opet pa prema manjem, tako kako to već obično ide, dođete do domino kockica, ali radi se o tome da imam još uvijek dvoje djece koje se bave sportom amaterski, ali su u klubovima i u interesu mi je da ti klubovi rade dobro i kvalitetno.
Gđa. Taritaš je u svojem izlaganju spomenula probleme djece koja se ne bave sportom, probleme djece koja se ne kreću dovoljno, imamo onda problema sa zdravljem, nakon toga trošimo više novaca u zdravstvu. Možda je bolje da preveniramo kroz sport pa da nam djeca budu zdravija i da imamo zdravije generacije.
Čuli smo, tu smo čuli još i nekoliko primjedaba vezano za kvalificiranost inspektora odnosno za njihova dodatna znanja koja bi trebali imati. Evo, ja sam kroz svoje djelovanje, bio sam dugo vremena tajnik u jednom klubu, mislim da bi bilo jako dobro da inspektori su radili u sportskom savezu, bilo gradskom, bilo općinskom ili županijskom, to su znanja koja su zlata vrijedna i oni stvarno mogu pomoći puno i klubovima u koje bi dolazili kao inspektori ili da prođu neki tečaj koji će im omogućiti da normalno provedu i kontrolu i da budu kao savjetnici da se isprave pojedine greške koje možda ne treba niti navoditi u zapisniku, ali da se isprave zbog toga da bude sve po zakonu i u skladu sa zakonskom regulativom.
Dodjela sredstava, to smo maloprije raspravljali kroz našu evo repliku, drago mi je da se kolega složio sa konstatacijom da vidim da imamo svi gotovo iste probleme, ja sam član gradskog vijeća i nemam problem sa tim novcem zbog toga jer ne vidim taj novac. Znam da Sportski savez dodjeljuje novac po određenim kriterijima, koliki su ti kriteriji pravedni, to je drugi par cipela.
Imamo klubove koji se takmiče u višoj lizi, međutim dobivaju manje novaca zbog toga što imaju manje djece. Ako se postavi broj djece u klubu onda će vjerojatno sportovi poput nogometa, rukometa, košarke dobivati najviše novaca, a pitanje je da li je to stvarno novac koji se utroši u prave svrhe, pogotovo da li se troši baš za djecu i za njihov napredak u sportu. To sam već spomenuo i u svojoj raspravi.
Evo pozivam gospodu da malo razmotre mogućnost nadzora sredstava s obzirom da smo evo svi zajedno konstatirali da su to sredstva koja klubovima i Sportskom savezu doznačavaju lokalne samouprave i područne uprave i da je tu jedan dio sredstava koja „doniraju“ javna poduzeća, tako da bi bilo zgodno da se stvarno zna kako se taj novac troši, da li se troši u prave svrhe i pogotovo da se kontrolira poluprofesionalizam, pa stoga pozivam da se pokuša, da se pokuša nekako koordinirati rad više inspekcija koje bi zapravo zajedno izlazile u klubove i zajedno kontrolirale više aspekata poslovanja kluba, onda bismo došli do nekakvih kvalitetnih zaključaka i mislim da bismo imali kvalitetnije trošenje sredstava.
Hvala lijepa.
Sljedeća završna rasprava u ime Kluba zastupnika Mosta Marija SElak Raspudić.
Kolegice i kolege saborski zastupnici odnosno kolegice Murganić, Brkan, Pavić i Tomašević, sve vas lijepo pozdravljam.
Dakle, ovim razgovorom odnosno raspravom o sportskoj inspekciji u prvom i u drugom čitanju otvorila su se dva važna načelna pitanja. Prvo je pitanje možemo li uopće ozbiljno mijenjati zakon, a da nismo prethodno vidjeli izvješće o radu tijela oko kojega želimo mijenjati zakon? A drugo pitanje nakon što smo dobili ovo izvješće možda još i važnije, kakvo izvješće trebamo?
U tom smislu ne mislim da je krivnja isključivo na Središnjem državnom uredu za sport koji nam je dostavio ovakvo izvješće nego je krivnja na svima nama koji nismo ustanovili jasne protokole o tome kako izvješće treba izgledati.
Naime, ovo numeričko izvješće otvara brojna pitanja. Mnogo bi nam korisnije bilo izvješće koje bi detaljno prikazalo stvarno stanje na terenu, poglavito u onom dijelu koje se odnosi na nepravilnosti koje sportska inspekcija pronalazi. Koliko je zdravstvenih nepravilnosti, koliko je tehničkih nepravilnosti, koliko ljudi koji nemaju isprave odnosno ne smiju raditi taj posao obavlja rad u različitim sportskim objektima ili klubovima? Sve to itekako je važno pitanje koje bi nam omogućilo da unaprijedimo rad sportske inspekcije, ali i vidimo gdje se krše možda i neka ljudska, pa još više dječja prava.
Dobila sam nekoliko napomena od predlagatelja nakon što sam ovdje iznijela brojke na temelju ovih podataka koje su nam dostavili o smanjenju obavljenih inspekcijskih nadzora, dio toga odnosi se na situaciju s koronom koja je utjecala na sva područja života, no teško je o tome govoriti i normalno da su potrebna naknadna pojašnjenja kada nismo dobili izvješće koje će nas uputiti na način na koji trebamo čitati brojke ili usporedno izvješće prije korone i poslije korone da možemo vidjeti u krajnjoj liniji kakvog je ona traga ostavila i na područje sportske inspekcije jer znamo da ćemo tek osjetiti posljedice toga kakve su naše nošenje s koronom oko sporta, poglavito sporta i onih najmlađih, a onda i problema s pretilošću u kojem nažalost u Europi prednjačimo.
Kada sam pitala zašto su brojke toliko velike u nekim manjim županijama u odnosu na one veće, je li u pitanju revnost postupanja ili je u pitanju nešto drugo, odgovoreno mi je mi postupamo po nalogu.
Razgovarali smo o nepoštenim trgovačkim praksama, o tome da se proširi ovlast inspekcija tako da mogu i samostalno postupati tako da bi više na terenu i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja mogla uočiti nepoštenih praksi. Istu stvar mi zakonski možemo učiniti i za sportsku inspekciju.
Mi imamo priliku i privilegiju mijenjati ovlasti sportske inspekcije, ali sportska inspekcija nas to mora zatražiti. Sportska inspekcija nekad se pompozno najavljivala, govorilo se o Janici koja će se obračunati s HNS-om, govorilo se o nadzoru nad HNS-om, govorilo se i o izboru Šukera, odjednom je i u medijima sportska inspekcija bila važna.
Sportski USKOK, tako se tepalo, a onda je sva priča utihnula. Sada niko više ne govori o sportskoj inspekciji, pa ni mi ovdje saborski zastupnici. Broj sportskih inspektora sve je manji. Ovo nije žalopojka, mi smo u situaciji da to možemo mijenjati. Stoga ovu raspravu želim zaključiti time da se možemo zajedno dogovoriti kako napraviti kvalitetno izvješće i da molim Državni ured za sport da nam dostavi sve probleme s kojima se susreće, poglavito neke zakonske prepreke koji ih sprečavaju u detaljnijem i revnijem postupanju da bismo mogli doista, prvo vidjeti kakvo je stanje na terenu, a onda ga i promijeniti tako da dokinemo nepoštene sportske prakse.
Hvala vam.
S ovim smo iscrpili raspravu, zaključujem raspravu. glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.
Zahvaljujem državnom tajniku sa suradnicom.
Sutra nastavljamo s Konačnim prijedlogom Zakona o provedbi Uredbe EU Parlamenta i Vijeća o 20. lipnja 2019. o stavljanju na tržište i uporabu prekursora eksploziva te izmjene Uredbe EZ i stavljanje izvan snage Uredbe EU br. 108/2013, drugo čitanje, P.Z. br. 63.
Laka vam i ugodna noć.

SJEDNICA PREKINUTA U 18:10 SATI

89

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji, drugo čitanje, P.Z. br. 79
26.03.2021.
Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji, drugo čitanje, P.Z. br. 79. Predlagatelj je Vlada. Rasprava je zaključena. Amandmane je podnio Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka, imamo dva amandmana.
Molio bih predstavnika predlagatelja da se očituje o tim amandmanima. S nama je poštovani tajnik u Ministarstvu turizma i sporta Tomislav Družak, pa idemo s prvim amandmanom Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka.
Izvolite.
Poštovani g. predsjedniče.
Poštovane zastupnice i zastupnici HS-a.
Znači amandman na čl. 3. Konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji kojom se predlaže izmjena čl. 3. Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji na način da se u čl. 16. Zakona o sportskoj inspekciji iza st. 2. dodaje novi st. 3. koji glasi: „Ako tijekom obavljanja nadzor utvrdi slučajeve nasilja nad djecom ili uznemiravanja djece inspektor je dužan o tome sastaviti posebno izvješće te ga u roku od tri dana dostaviti Uredu pravobraniteljice za djecu.“
Amandman se odbija uz obrazloženje, u skladu s odredbama čl. 17. st. 3. Zakona o sportskoj inspekciji ako ocijeni da postoji sumnja u počinjenje kaznenog djela inspektor će o tome izvijestiti nadležno tijelo progona. Osim toga čl. 12. Zakona o pravobranitelju za djecu taj čl. 12. propisuje kako su tijela državne uprave jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave kao i pravne i fizičke osobe obvezne surađivati s pravobraniteljem za djecu i na njegov zahtjev podnositi izvješća i odgovarati na upite.
Sportska inspekcija dostavlja Uredu pravobraniteljice za djecu izvješće o svim slučajevima u kojima je utvrđena povreda odredbi Zakona o sportu na štetu djece odnosno sumnja na počinjenje kaznenog djela počinjenog na štetu djeteta te obvezu izvještavanja Ureda pravobraniteljice za djecu nema potrebe posebno propisivati.
Zahvaljujem.
Kolega Bakić, izvolite.
Hvala vam g. predsjedniče.
Dakle, ovaj naš amandman zapravo se odnosio na dopunu čl. 16. temeljnog zakona koji dakle taj čl. 14. temeljnog zakona kaže da je sportski inspektor dužan sastaviti izvješće o svim onim nepravilnostima koje pri inspekciji utvrdi, a koje eventualno i nisu bile nužno predmet inicijalne inspekcije.
U ovom slučaju smatramo da je osobito važno u ovaj članak ugraditi odredbu koja se bavi eventualno utvrđenim postupcima nasilja nad djecom i mladima i također uznemiravanjem djece.
Smatramo da je ova odredba izuzetno važna, smatramo i inače da je rad sportskog inspektorata nužno čvršće povezati sa Uredom pravobraniteljice za djecu i mislimo da bi ovakva odredba koju predlažemo našim amandmanom u tom pogledu bila vrlo, vrlo korisna.
Zato dakle kod amandmana ostajemo i molimo da se o njemu glasa.
Sada ćemo glasovati onda o ovom amandmanu, Vlada ga ne prihvaća.
Tko je za amandman? Tko je suzdržan? Tko je protiv?
Amandman nije dobio potreban broj glasova, pa prelazimo na amandman br. 2 istog kluba zastupnika.
Molim vas samo državni tajniče, ne morate vi pročitati tekst amandmana nego samo obrazloženje, izvolite.
Zahvaljujem, g. predsjedniče.
Dakle, i ovaj amandman se odbija uz obrazloženje, ovako sročena odredba nalaže obvezu no nije jasno kome se takva obveza nameće odnosno nije jasno precizirano tko treba suspenziju izreći.
Isto tako, nije jasno definirano što znači suspenzija, znači li to suspenzija prava i obveza iz radnog odnosa u kojem slučaju je izriče poslodavac? Znači li to privremenu zabranu obavljanja djelatnosti u kojem slučaju je izriče savez, klub ili netko drugi ili se tu misli na rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti koju izriče sportski inspektor rješenjem?
Isto tako, nije naznačeno kako se utvrđuje nastala povreda ljudskih prava te zdravlja sportaša i sportašica temeljem pravomoćne sudske odluke pokretanjem kaznenog postupka ili na neki drugi način. Zdravstvena zaštita sportaša regulirana je odredbama čl. 71. Zakona o sportu temeljem kojih u sportskom natjecanju može sudjelovati osoba za koju je u razdoblju od 6 mj. prije sportskog natjecanja, utvrđena opća zdravstvena sposobnost odnosno posebna zdravstvena sposobnost kada je to propisano pravilnikom koji donosi ministar nadležan za zdravstvo ili propisima nacionalnog sportskog saveza.
S obzirom da je u skladu s odredbama čl. 24. Zakona o sportskoj inspekciji inspektor ovlašten poduzeti hitnu mjeru u slučaju kad utvrdi da je u sportskom natjecanju sudjelovala osoba koja nema odgovarajuću zdravstvenu sposobnost utvrđenu Zakonom o sportu, predložena dopuna čl. 4. konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji je suvišna.
Izvolite, očitovanje. Vi ste slobodni, državni tajniče.
Hvala vam lijepa.
Dakle, ovdje se pak radi, u našem amandmanu, radi se o intervenciji u čl. 18. koji definira rokove u kojima je sportski inspektor dužan podnijeti svoj izvještaj.
Smisao, bit našeg amandmana je bila u tome da se ti rokovi maksimalno skrate odnosno taj rok maksimalno skrati, upravo u slučajevima narušavanja temeljnih ljudskih prava a osobito u slučajevima kad se utvrde postupanja koja su štetna po zdravlje sportaša, osobito djece i mladih.
U tom smislu smatramo da je ovakva odredba ne samo primjerena nego i potrebna, stoga dakle ostajemo kod našeg amandmana i molimo da se o njemu glasa.
Evo ga, to ćemo odmah učiniti.
Dakle, glasujemo o amandmanu Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka koji Vlada ne prihvaća.
Tko je za? Tko je suzdržan? I tko je protiv?
Utvrđujem da ni ovaj amandman nije dobio potreban broj glasova.
Sada dajem na glasovanje Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji.
Tko je za? Tko je suzdržan? I tko je protiv?
Glasovalo je 130 zastupnika i zastupnica, 126 za i 4 suzdržana te je na taj način donesen zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sportskoj inspekciji.
PDF