Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 6

PDF

82

  • Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, drugo čitanje, P.Z. br. 89
23.03.2021.
NASTAVAK NAKON STANKE U 15:15 SATI

Poštovane kolegice i kolege idemo na sljedeću točku, a to je:

- Konačni prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjima, drugo čitanje, drugo čitanje, P.Z. br. 89

Predlagatelj je Vlada RH temeljem čl. 85. Ustava RH i čl. 172. u svezi s čl. 190. Poslovnika HS-a.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona. Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da.
Poštovana državna tajnica Majda Burić.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS-a.
Poštovane i uvažene zastupnice i zastupnici u HS-u.
Dakle, danas je pred nama Konačni prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjima. Ono što želim uvodno naglasiti jest da se on ni u čemu ne razlikuje od prijedloga zakona i da se odnosi isključivo na dopunu četiriju članaka.
Ono što želim spomenuti jest da se institut staža osiguranja s povećanim trajanjem odnosno tzv. beneficirani radni staž da je on utemeljen u cilju zaštite radnika zaposlenih na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima te u cilju zaštite osigurana osoba s invaliditetom.
Podsjećam da smo 5. veljače 2021.g. nakon provedene rasprave na 6. sjednici HS-a da je prihvaćen Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjima koji sam kao što sam i rekla sadržajno ne razlikuje od ovog konačnog prijedloga zakona.
Također želim naglasiti kako je reformom mirovinskog sustava iz siječnja 2019.g. tj. paketom od 6 mirovinskih zakona mirovinski sustav unaprijeđen, a Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem koji je također bio tog paketa beneficirani staž je prilagođen tehnologijama 21.stoljeća odnosno potrebama i uvjetima vremena u kojem živimo.
Zakon o stažu osiguranja definira tri kategorije osiguranika koji imaju pravo na tzv. beneficirani staž, a to su pod broj:
1) radnici koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, kao
2) to su radnici koji rade u zanimanjima za koje se traže posebne psihofiziološke funkcije organizma koje opadaju sa povećanjem životne dobi i kao
3) to su osiguranici osobe s invaliditetom i to ne sve, već samo one koje imaju točno propisanu dijagnozu koja je navedena u zakonu i to su sljedeće dijagnoze: osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multipleskleroze i srodnih bolesti, zatim slijepe osobe, gluhe osobe, gluhoslijepe osobe, osobe oboljele od reutomatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnoga tkiva, osobe kod kojih postoji funkcionalni poremećaj i zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica, kao i osobe sa sindromom Down. Dakle zakon definira tri kategorije osiguranika kojima se po točno propisanim uvjetima priznaje staž osiguranja sa povećanim trajanjem i snižava se dobna granica za priznavanje na starosnu mirovinu.
Svojstvo osiguranika osobe sa invaliditetom utvrđuje se rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i to na temelju nalaza i mišljenja ZOSI-a odnosno Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom te im se svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 15 mjeseci. To je 12 za 15.
Prema podacima HZZ-a Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od ukupnog broja zaposlenih osoba sa invaliditetom skoro 96% su osobe koje su zaposlene na temelju zasnivanja radnog odnosa a nešto više od 4% su osobe koje rade na temelju drugih poslovnih aktivnosti među kojima je i samozapošljavanje. Također naglašavam kako prema podacima HZZ-a iz prethodne godine od ukupno 33 osobe koje su koristile poticaj za zapošljavanje i mjere za očuvanje radnih mjesta njih 14 ima status osoba s invaliditetom. Također treba reći da u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje su evidentirane ukupno 32 osobe s invaliditetom koje su prijavljene na obavezno mirovinsko osiguranje kao samostalni obveznici uplate doprinosa i to najviše obrtnici, ali i oni koji samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost.
Važno je isto tako naglasiti kako Republika Hrvatska kao članica UN-a, Europske unije i Vijeća Europe aktivno promiče i štiti ljudska prava osoba s invaliditetom što je i potvrđeno i potpisivanjem Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda, ali isto tako i Fakultativnog protokola uz spomenutu Konvenciju.
Konvencija je bila i temelj za donošenje Vladine Nacionalne strategije za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom koja potiče unapređenje integracije osoba s invaliditetom, kao i povećanja njihovog zapošljavanja i općenito položaja na tržištu rada.
Treba reći da je ustvari potrebno institut tzv. beneficiranog staža urediti na način da se samozaposlene osobe s invaliditetom ustvari izjednače sa zaposlenim osobama. Stoga se ovim Konačnim prijedlogom zakona predlaže da se osiguranicima osobama s invaliditetom oboljelim od bolesti koje sam malo prije navela omogući beneficirani staž ne samo u razdobljima zaposlenja i radnoga odnosa, nego i u razdobljima osiguranja po drugim osnovama osiguranja kao što su obavljanje profesionalne ili samostalne djelatnosti, obrta, poljoprivrede, šumarstva i sl. odnosno kada su oni zaposleni i da im se svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa kao 15 mjeseci što je povećanje staža za 3 mjeseca po godini dana.
Sredstva potrebna za provedbu ovog predloženog Zakona procijenjena su u iznosu od 330 tisuća kuna u ovoj godini, a u idućoj godini 400 tisuća kuna, a odnosi se na 149 osoba u ovoj 21. godini i na 162 osobe u 2022. godini.
Slijedom svega što sam rekla Vlada Republike Hrvatske predlaže donošenje ovoga Zakona prije svega imajući u vidu potrebu dodatne zaštite ove kategorije osiguranika dakle osoba s invaliditetom kao i njihovog aktivnijeg uključivanja u radno okruženje kroz različite oblike rada, a ujedno uvažavajući razlog uvrštavanja osoba s invaliditetom u kategoriju osoba koje imaju pravo na staž s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. To je prije svega njihovo teško zdravstveno stanje koje uzrokuje trajne posljedice za život i rad za razliku od prethodno spomenutih drugih dviju kategorija osiguranika, koje to pravo ostvaruju isključivo zbog štetnih utjecaja i prirode samoga posla vezanog uz određena radna mjesta i zanimanja. Stoga smatramo kako je potrebno omogućiti osobama s invaliditetom staž osiguranja s povećanim trajanjem neovisno o tome po kojoj su osnovi osigurane.
Zahvaljujem.
Hvala.
Imamo cijeli niz replika.
Prva je poštovanog zastupnika Bačića.
Izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovana državna tajnice, puna podrška normalno ovom već Konačnom prijedlogu zakona, posebice vezano i za sami popis bolesti i evidenciju stanja.
Zanima me ako nam možete ukratko objasniti kako se upravo obračunavaju sami doprinosi kada netko radi na poslu sa stažem osiguranja s povećanim trajanjem tj. plaća li on iste doprinose kao i ostali radnici ili je to uvećano i koliko je samo uvećano?
Zahvaljujem.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam poštovani saborski zastupniče Bačiću.
Dakle, što se tiče doprinosa vezanih uz beneficirani radni staž radnici su obveznici plaćanja i dodatnoga doprinosa a ne samo onog obveznog. Dakle, osobe s invaliditetom o kojima sada govorimo za njih taj trošak dodatnoga doprinosa prema Zakonu o doprinosima snaša sama Republika Hrvatska, a što se tiče samih postotaka dakle za osobu koja je osiguranik samo mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti odnosno tzv. prvog stupa obračunava se dodatni doprinos po stopi od 7,84%, a za osobu koja je osiguranik i mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje odnosno tzv. drugog stupa taj doprinos iznosi 5,83%, dakle napominjem za osobe s invaliditetom taj doprinos prema Zakonu o doprinosima snaša RH. Hvala vam.
Hvala.
Slijedeća replika je poštovane zastupnice Maksimčuk.
…/Govornik se ne razumije/… potpredsjedniče, uvažena državna tajnice.
Naravno da podržavam donošenje ovog zakona, vidimo da se dopune odnose samo na 4 članka i isključivo su vezane uz osobe s invaliditetom, s druge strane predviđena financijska sredstva nisu visoka.
Što se u stvari ovim zakonom mijenja za osobe s invaliditetom, što se unaprjeđuje, što te osobe danas pravno gledano nemaju, a stupanjem na snagu ovoga zakona će imati? Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam poštovana saborska zastupnice Maksimčuk, dakle i danas su prema važećem Zakonu o stažu sa osiguranjem s povećanim trajanjem osobe s invaliditetom imaju beneficirani radni staž dok rade na radnim mjestima ili zanimanjima koja, za koja je predviđen taj, takav staž, međutim kada izlaze iz tih radnih mjesta ili zanimanja i odlaze u profesionalnu djelatnost ili samostalnu djelatnost e upravo prema ovom konačnom prijedlogu zakona oni će i tada moći koristiti beneficirani staž odnosno staž osiguranja s povećanim trajanjem u to vrijeme dok su samozaposleni.
Slijedeća replika poštovane zastupnice Balić, izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS.
Poštovana državna tajnice, prije svega želim naglasiti kako pozdravljamo konačni prijedlog zakona koji je pred nama i tu valja jednako tako naglasiti kao što smo čuli i iz vašeg uvodnog izlaganja kako je institut staža s povećanim trajanjem odnosno beneficirani radni staž utemeljen u cilju zaštite radnika zaposlenih na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim uvjetima, te zaštite osiguranika osoba sa invaliditetom. Taj se zakon nije mijenjao dugi niz godina, znači sve do cjelovite mirovinske reforme koja je provedena u 2018.g., a koja je stupila na snagu 2019.g..
S tim u svezi možete li reći što se mijenja u odnosu na 2019. odnosno na 2021.g.?
I jednako tako koja je procedura da se neko radno mjesto ili zanimanje obuhvati ovim prijedlogom zakona? Zahvaljujem.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam poštovana zastupnice Balić, dakle što se tiče procedure da bi neko zanimanje u stvari završilo u Zakonu o stažu s povećanim trajanjem propisana je zakonska procedura. Dakle, poticaj za utvrđivanje novog radnog mjesta ili zanimanja može dati ili poslodavac ili sindikat i to na temelju stručne dokumentacije, elaborata koji treba biti izrađen prema metodologiji koja je propisana Pravilnikom o metodologiji izrade stručne dokumentacije radi utvrđivanja staža osiguranja s povećanim trajanjem. Troškove izrade te dokumentacije snosi podnositelj tog poticaja, dakle ili poslodavac ili sindikat i ukoliko se na temelju izrađenih stručnih elaborata utvrdi opravdanost računanja staža osiguranja sa povećanim trajanjem za konkretno radno mjesto ili zanimanje tada se pristupa daljnjim koracima u samom procesu.
Hvala.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Karlića.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice, vi ste u uvodnom dijelu rekli koliki će bit novi broj osoba koje će imati povećani ili beneficirani staž, možda samo više ako možemo da dobijemo jednu širu sliku da li možda imate podatak koliki je sad broj osiguranika koji su u tom sustavu sa povećanim trajanjem staža, koja su to možda zanimanja sad najčešća obzirom da ipak u modernim vremenima ipak je veliki dio teških poslova nestao nekako preuzeli su strojevi, pa ako da dobijemo jednu sliku. Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam poštovani saborski zastupniče Karliću, dakle prema trenutačnom stanju negdje je oko 25.000 osiguranika koji rade na zanimanjima i radnim mjestima na koje se odnosi beneficirani staž. Od tih 25.000 oko 1.600 je osoba s invaliditetom. A vaše pitanje vezano uz to čime se oni bave nakon što, na taj način sam razumjela vaše pitanje, nakon što odu iz sustava ben radnog staža u samozaposlenost ili profesionalnu djelatnost, tada govorimo o ovih 30-tak potencijalnih osoba prema podacima HZMO-a oni se bave prema našim podacima ili uslugama računovodstva, knjigovodstva, svjećarstva, rukotvorina, dakle u tom nekom spektru govorimo djelatnosti.
Slijedeća replika poštovane zastupnice Murganić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS, poštovana državna tajnice.
Pravilnik o utvrđivanju kvota za zapošljavanje osoba sa invaliditetom kod pojedinog poslodavca utvrđuje i broj osoba sa invaliditetom koje trebaju biti zaposlene u odnosu na ukupan broj zaposlenih. I isto tako i naknade za one poslodavce koji ne ispoštuju tu propisanu kvotu.
Zanima me kolika su to sredstva, koja im je namjena i na koji način se ona, je predviđeno da se koriste?
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam poštovana zastupnice Murganić, dakle što se tiče kvotnog sustava zapošljavanja svi jako dobro znamo da je on uveden u siječnju 2015.g. i razvijan u smislu poboljšanja položaja osoba s invaliditetom na tržištu rada. Možemo reći generalno da se godišnje s osnove kvotnoga zapošljavanja skupi oko 200 milijuna kuna koje su namjenske upravo za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, ali i za centre za profesionalnu rehabilitaciju. Ono što u ovom trenutku treba posebno pohvaliti jest da postoje obveznici koji zapošljavaju i iznad propisane kvote. Dakle, postoje poslodavci koji zapošljavaju i više osoba s invaliditetom od onoga što je propisano, a postoje poslodavci koji nisu obveznici kvotnoga zapošljavanja, a ipak zapošljavaju osobe s invaliditetom i njih je prema našim …/Upadica: Hvala./… podacima oko 1.500 koji zaslužuju velike pohvale.
Slijedeća replika je poštovane zastupnice Anamarije Blažević.
Hvala predsjedavatelju.
Oprostite vi niste …/Upadica: Oprostite, oprostite./… kolegica Anamarija Blažević.
Poštovana državna tajnice na moje pitanje ste već odgovorili, naime zanimalo me je koliki bi bio broj potencijalnih korisnika osoba koje su samozaposlene, dakle koje će ovim novim zakonom ostvariti taj beneficirani staž, ali kad sam već dobila priliku želim izraziti svoje veliko zadovoljstvo jer evo radom na terenu moram reći da postoje stvarno primjeri osoba koje su imali zakon u postojećem zagarantiran beneficiran staž na osnovu ovoga zakona i onda su se samozaposlile i pravo to izgubile. Dakle, na ovaj način ovim izmjenama zakona ispravljamo tu nepravdu. Drago mi je da i osobe koriste poticaj za samozapošljavanje, dakle da su samozaposlive i da sudjeluju u sustavu rada. Dakle, ako sam dobro shvatila 30-tak je takvih osoba.
Evo, hvala unaprijed na odgovoru.
Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Poštovana zastupnice Blažević hvala vam na vašem komentaru. Dakle, cilj je ovoga zakona kao što smo naveli da upravo samozaposlene osobe s invaliditetom imaju ista prava kao i osobe s invaliditetom koje rade na mjestima sa povećanim radnim stažem. Da, trenutačno govorimo o 30-tak točnije 32 osobe koje imaju određeni obrt odnosno samozaposlene su ili obavljaju profesionalnu djelatnost. Kao što sam i rekla najčešće se bave ili poslovima knjigovodstva, računovodstva, izrađuju rukotvorine, svjećarstvom i slično i upravo zbog tako malog obuhvata je u ovoj '21. godini planirano 300.000 kuna, a u idućoj 400.000 kuna i to bi bilo za sada toliko.
Hvala.
Slijedeća je replika poštovane zastupnice Orešković.
Hvala predsjedavatelju.
Uvažena državna tajnice, htjela bi se osvrnuti na činjenicu da ste ponovo istaknuli kako je izmjenom šest zakona provedena reforma. Tvrdim da to reforma nije. Reforma znači promjenu pristupa, a ne administrativno ili birokratsko mijenjanje pojedinih odredbi ili definicija.
A što se tiče ovog konkretnog zakona u obrazloženju u drugom čitanju navodite da nije prihvaćen prijedlog u ime Kluba zastupnika Centra i GLAS-a da se i oni koji su zaposleni ili ostvaruju odnosno ostvaruju prihode na temelju ugovora o djelu također obuhvate ovim zakonom.
Inače čitav zakon pohvaljujem, mislim da je to dobro i unapređuje položaj osoba sa invaliditetom, ali činjenica je da mnogi od njih jednu priliku za stjecanje prihoda imaju upravo kroz ove honorarne aktivnosti i doista mislim da niste dali dobro obrazloženje zašto i njih nismo mogli obuhvatiti …/Upadica: Hvala./… ovim pogodnostima.
Poštovana državna tajnice.
Zahvaljujem.
Poštovana gospođo Orešković, žao mi je što niste dovoljno upućeni u šest zakona o kojima sam govorila i koji su raspravljani 2018. godine, a stupili na snagu s 1.1.2019. godine jer da jeste onda biste jako dobro znali da je ishod tih zakona da nama danas u Hrvatskoj 27.000 žena zbog upravo reforme u to vrijeme ima 2% veću mirovinu po djetetu, da nama danas zbog izmjena i dopuna tih zakona 16.500 umirovljenika ujedno radi i prima mirovinu, da naši umirovljenici imaju izbor povoljnije mirovine što dotada nisu imali i da mogu birati hoće li ići u mirovinu samo iz prvog stupa ili iz prvog i drugog stupa, dakle odabrat će si ono što je povoljnije za njih, da smo smanjili ulazne naknade i sve ostale naknade vezano uz …/Upadica: Hvala./… drugi mirovinski stup itd., itd., pa vas upućujem na tih šest zakona da ih bolje proučite.
Hvala.
Slijedeća replika je poštovanog zastupnika Daniela Spajića.
Poštovana državna tajnice kakva nam je reforma u mirovinskom sustavu ako mi skoro 50% za mirovine izdvajamo iz poreza? Znači mi da bi privukli investitora, da bi imali nova radna mjesta, da bi se uplaćivalo u mirovinske stupove mi moramo smanjit poreze. A mi ako sad smanjimo poreze mi nemamo više za pokrivanje mirovinskog sustava. Znači nije dobra ta reforma. Nama fali, imamo vakum. Kako to mislite napraviti?
Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam.
Poštovani saborski zastupniče Spajiću odgovorit ću vam u stvari brojkama i rezultatima ove Vlade, Vlade premijera Plenkovića. Ono što je razvidno i što je nepobitno jest činjenica da su mirovine u proteklom i ovom mandatu rasle za sveukupno 13,7% govorim o svim mirovinama za milijun i 240 tisuća umirovljenika. A za one umirovljenike koji primaju najniže mirovine, a to vam je oko 250.000 naših sugrađana mirovine su rasle za 17,33%. Dakle, to su činjenice, to su rezultati. To su rezultati unatrag 4,5 godine. Ono što također želim naglasiti jest nacionalna naknada za starije osobe, starije od 65 godina koje imaju pravo na 800 kuna nacionalne naknade ukoliko su se nalaze u kriterijima koji su propisani. Dakle, stariji od 65, a nisu u mirovini …/Upadica: Hvala./… niti su korisnici ZMN-a.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa državna tajnice.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Onda ću otvoriti raspravu pa će prvi u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta govoriti poštovani zastupnik Daniel Spajić.
Poštovani predsjedavajući, poštovane kolegice i kolege, poštovana državna tajnice sa suradnicom.
Već prije smo istaknuli kako se slažemo s ovim izmjenama zakona koji donosi svojevrsnu pozitivnu diskriminaciju osoba s invaliditetom tako što će prava iz zakona te osobe ubuduće moći ostvariti ne samo u slučajevima koji se isključivo vezu uz radni odnos već i u drugim oblicima mirovinskog osiguranja poput vrhunskih sportaša, samostalnih djelatnosti, obrtnika, vjerskih službenika itd.
Ovo je ujedno i usklađenje s pravnom stečevinom EU, a za provedbu su potrebna nezanemariva sredstva od po 400.000 kuna godišnje. Međutim, nećemo se umoriti ponavljati kako su ovo kozmetičke promjene za stvaranje privida rješavanja širih problema s kojima se suočava naš mirovinski sustav.
Samo 54% potrebnih sredstava za isplatu mirovina iz prvog stupa prikupi se iz doprinosa namijenjenih za ovu svrhu, a ostatak se pokriva iz ostalih proračunskih prihoda. Ovo … niz loših posljedica, prvo nema sredstava za značajnije povećanje mirovina pa je vladajuća koalicija velikodušno obećala povećanje od desetak posto tokom mandata. To je ono državna tajnice što ste mi odgovorili, ali to je u novcu 60 kuna godišnje u prosjeku što nije dovoljno ni za praćenje rasta troškova, a ne povećanje.
Drugo, s obzirom da se pola i onako malih mirovina financira iz drugih proračunskih prihoda tj. poreza, nema prostora za značajnije smanjenje poreznog pritiska. Zbog toga smo nekonkurentni poduzetnicima i investitorima pa nema povećanja ukupnog broja radnih mjesta odnosno platitelja doprinosa. I tako se vrtimo u začarani krug kao onaj mali kućni hrčak.
Istovremeno zemlja koja šakom i kapom dijeli preko 15 milijardi kuna godišnje raznih poticaja, sa samo 80 milijuna kuna potičemo dobrovoljnu mirovinsku štednju dok su poticaji za životna osiguranja već odavno ukinuta.
Uvijek iznova ne možemo se iščuditi neozbiljnom odnosu vladajuće koalicije prema ključnim problemima društva. HDZ se vole pohvaliti kako su oni demokršćanska stranka, ali nemaju nikakvih problema s onim što kršćanstvo smatra jednim od grijeha, laži kad treba prikriti tragove svojih nečasnih djela. Vjerojatno će se i samim zastupnicima vladajuće trgovačke koalicije ovo izgledati nevjerojatno ali ipak je Vlada u svojoj Nacionalnoj strategiji razvoja RH do 2030.g. napisala sljedeće citiram: „U okvirima provedbe dosadašnjih nacionalnih strateških antikorupcijskih dokumenata osobito nakon pristupanja EU Hrvatska je uspostavila potreban zakonodavni institucionalni okvir u djelokrugu represivnog djelovanja protiv korupcije ali i njezina sprečavanja kako bi što bolje odgovarala na izazove i potrebe praktičnog antikoruptivnog djelovanja taj se okvir kontinuirano unapređuje.“
Onaj tko još uvijek ne vjeruje da ovo tamo stvarno piše nek pogleda stranicu 61 ovog dokumenta. Ovo je u skladu s onom izjavom premijera koji za sebe tvrdi kako ima savršene radare za detekciju korupcije. Međutim, ako on uopće ima radare očito da mi u DP-u nismo jedini koji smatramo kako su oni stari i neupotrebljivi.
Naime, Transparency u svome zadnjem izvješću o indeksu percepcije korupcije Hrvatsku je svrstao na 63. mjesto zajedno sa pazite Bjelorusijom i Kubom. Pa jel to naše društvo? Samo da usput podsjetimo, vladin strateški dokument koji sadrži ovu sramotnu lažnu izjavu kao konzultantica Svjetske banke izradila je Martina Dalić, čuvena šefica skupine Borg, a izradu tog dokumenta Vlada platila samo Svjetskoj banci gotovo skoro 5 milijuna eura plus dodatni troškovi raznih radionica, raznih timova vanjskih suradnika itd. Znači dok je bila potpredsjednica Vlade zadužena za razvoj gospodarstva nije znala napisat ovu strategiju pa ju je onda pisala kasnije godinu dana nakon toga, ali je onda je to znala kao vanjski suradnik, kao nagradu za sve ovo dobila je mjesto predsjednice Uprave Podravke. Uz ovakve priče ne treba čudit gdje smo pozicionirani po indeksu korupcije.
I druge relevantne organizacije nikako da spoznaju taj skriveni Plenkovićev antikorupcijski talent. Prema Svjetskom ekonomskom forumu po uređenosti javnih institucija tek smo na 77. mjestu, a po orijentiranosti vladine budućnosti na 105. mjestu.
Uzimajući u obzir sve navedeno, takva zemlja ne može biti mjesto za razvoj poduzetništva i privlačenja investicija, a bez toga nema značajnih pomaka u kvaliteti mirovinskog sustava niti standarda naših umirovljenika. Ovakvi zakoni su samo alibi potezi za kreiranje dojma da se o nečemu radi. Stvarnog pomaka nažalost nema i ovim tempom ga neće ni bit.
Hvala vam lijepo.
Sljedeći klub zastupnika je onaj zeleno-lijevog bloka u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Damir Bakić.
Izvolite.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice, uvažene kolegice i kolege.
Pozdravljam ovaj zakon i podržavamo ga kao što smo to učinili već i u prvom čitanju. Čl. 1. proširuje čl. 3. važećeg zakona na način da se proširuje krug osiguranika osoba s invaliditetom koji imaju pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem i pravo na sniženje dobne granice za starosnu mirovinu.
Jednako tako proširuje se taj krug i kad je riječ o osobama koje su samostalni obveznici uplata doprinosa. Ukratko i dakle da ne duljim, slažemo se, podržat ćemo i glasat ćemo za ovaj zakon. A kad već o tome govorimo dozvolite mi da spomenem još dvije stvari, posebno usput ću reći da mislim da bi u nekoj sljedećoj vrlo skoroj prilici valjalo korigirati članak 27. stavak 2. važećeg Zakona, koji nije predmet dakle izmjena i dopuna ovaj puta. Članak 27. stavak 2. koji propisuje odnosno eksplicira sniženje dobne granice za ostvarenje prava na starosnu mirovinu, pa onda taj stavak 2. eksplicite kaže citiram dakle: „Ako se radi o radnom mjestu za koje se staž od 12 mjeseci računa kao 14 mjeseci dobna granica se spušta za po jednu godinu za svakih 6 godina. Za radna mjesta gdje se za svakih 12 mjeseci staž računa kao 15 mjeseci dobna granica se spušta po jednu godinu za svakih 5 godina.“ Pa tamo gdje se računa 12 kao 16, tamo se za svake godine rada po jednu godinu spušta dobna granica i konačno tamo gdje je 18 za 12 tamo se za svake tri godine spušta po jednu godinu dobna granica, ja mislim da ta aritmetika ne štima i da bi ovi brojevi 5, 4, 3 trebali glasiti 4, 3, 2. Kada se malo pogledaju proporcije i kada se malo pogleda odredba koja govori o 12 za 14 onda dakle 12 za 15 bi trebalo biti jedan svake 4 godine, pa onda jedan svake 3 godine, jedan svake 2 godine i takvu izmjenu ćemo u vrlo skoro vrijeme predložiti.
Druga stvar koju sam htio spomenuti, na oko se ne tiče direktno ove tematike, svakako se ne tiče ovoga zakona o čijim izmjenama i dopunama ovog momenta govorimo, ali se itekako tiče kruga osoba o kojima govorimo a to su osobe sa invaliditetom ili osobe koje mogu dospjeti na kraju u invalidsku mirovinu i kada je riječ o tome kako se obračunava invalidska mirovina za sve one a to su de facto danas svi koji participiraju u II. stupu mirovinskog osiguranja onda nailazimo na neku vrlo, vrlo ozbiljnu grešku. Sada ćete reći da sam daleko otišao, ali nisam. Nalazimo na vrlo ozbiljnu grešku u Zakonu o obaveznim mirovinskim fondovima gdje se u članku 101. stavku 1. određuje da pri odlasku u invalidsku mirovinu se sredstva na osobnom računu osiguranika prebacuju u državni proračun, a mirovina se određuje kao da osiguranik nije niti participirao u II. stupu, nego dakle prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Ali, sada dođe važan ali ako je riječ o osiguraniku starijem od 55 godina čije je sudjelovanje u II. stupu mirovinskog osiguranja dakle u kapitaliziranom sustavu je veće ili jednako od 10 godina onda se mirovina može odrediti i drugačije iz dva dijela i to tako da osiguraniku iz I. stupa pripada osnovna mirovina u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju, a iz II. stupa naravno … /ne razumije se/…
… /Upadica Reiner: Poštovani gospodine zastupniče sada ste stvarno otišli daleko od teme, moram vas zamoliti da ipak … /ne razumije se/…./…
… /Govornik se ne razumije./… Može? Hvala vam.
… /Upadica Reiner: Dapače./…
I tada dakle se mirovina određuje iz dva dijela. Ovo je prvi dio koji je definiran kao osnovna mirovina u smislu Zakona o mirovinskom osiguranju gdje samo jedan sloj mirovine iz I. stupa, zato bi trebalo inzistirati, treba konzultirati Zakon o mirovinskom osiguranju njegov članak 93. i trebalo bi inzistirati da se definicija mirovine kombinirane mirovine iz oba stupa kombinirane invalidske mirovine u tom smislu korigira.
Hvala vam lijepa. Isprika ako mislite da sam oddivergirao, ali ja mislim da ne baš.
Sljedeći klub zastupnika bit će onaj HSS-a i HSU-a u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Damir Bakić.
Pardon. Silvano Hrelja.
Izvolite.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicima, sa suradnicom. Pardon. Kolegice i kolege.
Klub Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske stranke umirovljenika će kao i u prvom čitanju podržati ovaj Prijedlog zakona. Smatramo da je ovaj dobar Prijedlog zakona koji se bazira odnosno obuhvaća krug osoba koje trebaju ostvariti određene beneficije temeljem činjenice da je njihovo zdravstveno stanje narušeno do te mjere da ne mogu u potpunosti konkurirati na otvorenom tržištu rada i da im je nužno radni vijek kraći uslijed njihove zdravstvene situacije.
Dakle ovim zakonom se predlaže svojevrsna pozitivna diskriminacija osoba sa invaliditetom s obzirom da temelj za priznavanje staža osiguranja s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu kod ove kategorije osoba nije rad na štetnim i za zdravlje opasnim poslovima, nego zdravstveno stanje osoba s invaliditetom. Dakle, to je iskorak ovoga zakona u novo područje i vrlo po meni pozitivan iskorak.
Dakle, ne samo u slučaju kada su zaposlene i osigurane ove osobe na mirovinsko osiguranje po toj osnovi što je slučaj s ostalim osiguranicima za koje je uvjet da su zaposlene na radnim mjestima sa punim radnim vremenom, ili sa skraćenim radnim vremenom koje prema općim propisima kojima se uređuje radni odnosi i kolektivnim ugovorom smatra kao zaposlene s punim radnim vremenom, već i u drugim slučajevima.
Dakle, ovdje se cijeli sustav otvara prema drugim oblicima zapošljavanja, samozapošljavanja. Isto tako obuhvaćeni su odnosno prava iz ovoga Zakona će moći koristiti u slučaju kada su ljudi samozaposleni, kada obavljaju obrt ili trgovci pojedinci, vrhunski sportaši kada obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede ili šumarstva ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost između ostalih. Dakle ovdje nama ništa sporno, u ovom zakonu su taksativno navedene u zakonu točno određene dijagnoze, određeni stupnjevi invaliditeta, prema tome, nema nikakve zabune, zna se da se ovo točno odnosi na te ljude sa tom i tom dijagnozom.
Dakle neću trošiti puno vremena na ono što je jasno da će vjerojatno proći kao i u prvom čitanju u ovom Visokom domu jednoglasno, ali bih nešto za kraj rekao na temelju mojeg osobnog iskustva. Moram priznati da nam zadnjih 5 godina ide, 5, 6, 7, ovisi, ali vidim to razdoblje vrlo produktivnim u zapošljavanju osoba s invaliditetom, bez obzira što još uvijek nismo na razini korištenja onih prikupljenih sredstava ili nismo na razini da poslodavci zapošljavaju osobe sa invaliditetom jer na neki način još nemamo u potpunosti razvijenu tu kulturu prilagodbe radnih mjesta za osobe s invaliditetom, međutim, moram priznati jedan pozitivan trend, koliko god bio napadan i onaj Mrsićev zakon, on je dobro na neki način, osigurao pomoć, financijsku pomoć i alternativna rješenja za rad, ajmo reći, zaštitnih radionica za zapošljavanje osoba s invaliditetom, za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno za puno aktivnosti koje su vezane za osobe s invaliditetom i nema nikakvom smisla da mi u ovom Visokom domu jedni drugima predbacujemo, nisi napravio ovo, nisi napravio ono, nego nam je zadaća da tamo gdje su jedni stali, da drugi nastave, da ti ljudi doista uživaju pozitivnu diskriminaciju jer jednostavno imaju manje šanse na otvorenom tržištu rada.
Znam da se ovom problematikom bavim negdje oko, od 2000. g. kad sam se sreo sa stečajem jedne poznate tvrtke u Puli, Tekopom, koja je zapošljavala osobe s invaliditetom. Znam kolko smo se tada borili da iz onoga što je trebala naplatiti država za mirovinsko osiguranje, za zdravstveno osiguranje i za poreze, da se to ostavi kao osnivački ulog za zaštitnu radionicu Tekop Nova. To je 2004. je ta radionica startala, dan danas živi, danas je svijest kod jedinica lokalne samouprave, kod trgovačkih firmi uz ove mogućnosti koje su dale izmjene i dopune zakona od tada pa do danas, puno veća, da trebaju na neki način voditi računa prema svojim sugrađanima, prema ljudima u svojoj županiji, da im, ako već ne zapošljavaju, da naruče kod njih određene robe i usluge, da ih ovi sašiju ili da im naprave određenu uslugu i to sve skupa ima, sve skupa ima smisla.
Ja se nadam da neću ponovno 13, 14, 15 godina ustrajati na tako nečemu, da se stvori kod građana senzibilitet na jednom drugom području, a to je područje borbe protiv rastućeg siromaštva u RH. Dakle, ja se toplo nadam da ćemo, ja ću govoriti do iznemoglosti, ali ja se toplo nadam da će i centralna vlast, dakle Vlada RH, ministarstva i lokalna samouprava dati svoj obol u borbi protiv rastućeg siromaštva u Hrvatskoj, ja ću ustrajati i ovdje ću predlagati desetak zakona koji mi, jedan po jedan ne mogu riješiti ništa, ali 10 zakona koji čine jedan mozaik borbe protiv siromaštva i biti ću počašćen ako budete na sljedećoj točki dnevnog reda i ako uzmete učešće u raspravi jer ne namjeravam nikoga napadati, nikoga osuđivati nego mislim dati doprinos u borbi protiv siromaštva, a ovo je jedan, na sličnom tragu jer osobe s invaliditetom ono što ja znam, jer sam ih zastupao u stečajevima, znam njihova stremljenja, družio sam se s njima, dakle najveća im je čast da se mogu svojim radom i svojim vrijednostima ljudskim, karakternim dokazati svim ostalim članovima zajednice, oni ne žele li od koga milostinju, oni trebaju sustav koji ih potpomaže da imaju punu zaposlenost i da se osjećaju dobro kao ravnopravni članovi društva.
Hvala vam lijepa.
Hvala.
Sljedeći klub zastupnika je onaj SDP-a u ime kojeg će govoriti poštovana zastupnica Ivana Posavec Krivec, izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS-a.
Na samom početku, reći ću da je Klub SDP-a u prvom čitanju pozdravio i podržao donošenje Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem koje je priredilo i predložilo ovdje vaše ministarstvo, državna tajnice, HS-u. Stoga je potpuno jasno da bez obzira na to što od prvog do drugog čitanja nema nikakvih korekcija niti izmjena u samome tekstu konačnoga prijedloga zakona, SDP će i ovaj konačni prijedlog zakona podržati.
Naime, iznimno nam je bitno da je predloženim konačnim prijedlogom zakona, da se priznaje pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarenje prava na starosnu mirovinu, bez obzira na osnovu s koje su osigurane osobe na mirovinsko osiguranje. Isto, propisuju se dodatni uvjeti za samostalne obveznike uplate doprinosa za ostvarivanje prava na računanje staža osiguranja s povećanim trajanjem i snižavanje dobne granice za priznanje prava na starosnu mirovinu. Stoga se ujedno ispunjavaju obveze koje je RH preuzela kao stranka Konvencije o pravima osoba s invaliditetom što smatramo i ovaj puta da je potrebno posebno podvući.
Smatramo da predložene izmjene predstavljaju podupirajuću mjeru za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom u odnosu na sve oblike rada. Zakon izdvaja kategorije osiguranika osobe s invaliditetom od ostale dvije kategorije osiguranika koje mogu ostvariti prava iz zakona, a to su oni osiguranici koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima i osiguranici koji obavljaju zanimanja u kojima nakon određenih godina života zbog naravi i težine posla fiziološke funkcije organizma opadaju i u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje tog posla.
Naravno jasno je da je ovo jedan od zakonskih prijedloga koji je svojevrsna pozitivna diskriminacija osoba s invaliditetom no uvijek smo zagovarali takve zakone, smatramo da je to za progresivno društvo iznimno važno jer je to jedini način da im koliko toliko osiguramo podjednake šanse.
U ime SDP-a i ovaj puta ću ukazati na to da život osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je još uvijek relativno težak, da još uvijek nedostaje zakonskih propisa i podzakonskih akata koji bi integraciju osoba s invaliditetom u društvo, a posebno na tržište rada još dodatno olakšali. No, sve skupa nas veseli da postoji kontinuitet u toj politici i da zapravo se nastavljaju mjere jedne na druge. Veseli nas i da postoje posebne mjere za samozapošljavanje osoba s invaliditetom jer one će zasigurno uveliko pomoći da dođe do kvalitetnije integracije osoba s invaliditetom na tržište rada. No, istovremeno nas brine i činjenica da mnogi poslodavci u RH još uvijek ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom već su skloniji platiti iznos koji im je određen nego zaposliti osobe s invaliditetom. Ponekad za to ima objektivnih razloga jer se ne mogu ispuniti svi uvjeti pri tom zapošljavanju, no često tome nije tako. Voljeli bismo kada bi postojala mogućnost da se i tu još dodatno unaprijedi mogućnost za uistinu velik broj osoba s invaliditetom koje mogu i žele konkurirati na tržištu rada i da oni nađu to svoje zaposlenje jer samim time u društvu su drugačije integrirani, drugačije se osjećaju i jednostavno to je za njihov kompletan psihofizički razvoj iznimno bitno. Iznimno je bitno da budu aktivni sudionici i da imaju svoje pozicije na tržištu rada. Kao što ste državna tajnice naglasili ovim zakonom još iz siječnja 2015.-te uprihoduje se gotovo 200 milijuna kuna na godišnjoj razini tzv. nazovimo ih kazni za nepoštivanje odnosno pri nezapošljavanju osoba s invaliditetom. Voljeli bismo da tih preko 200 milijuna kuna uistinu na neki način mogu pretvoriti u konkretna radna mjesta, da to ne budu samo sredstva koja eto prihodujemo i u manjoj mjeri zapravo usmjerujemo na povratak u centre za rehabilitaciju odnosno ta radna mjesta.
Veseli nas i da je ovim zakonom predviđeno zapošljavanje osoba sa invaliditetom koje brinu o drugim osobama. Naravno da je to uvijek opcija koju želimo podržati, ali nas jednako tako brine i činjenica naravno to ni ovaj puta ne upućujem prema vama nego općenito prema Vladi RH i matičnom resoru da bi bio trenutak da pred nas dođe i novi set zakona. Set zakona koji će unaprijediti položaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj prvenstveno da se riješi pitanje zakona o inkluzivnom dodatku koji nažalost još uvijek nije tema ovdje u Hrvatskom saboru.
Nažalost još uvijek nemamo jasnu politiku u RH na koji način bi se kroz institucije integrirale osobe sa, potpuno integrirale osobe sa invaliditetom. Najčešće smo u velikoj mjeri prepušteni civilnome sektoru, radu udruga, pojedinaca, organizacijama roditelja i deinstitucionalizacija često završava upravo u tom krugu, u krugu i prostoru civilnoga sektora.
Na samome kraju smatramo da ima još i nekoliko stvari koje se možda malo uže tiču rješenja koje donosi ovaj zakon sada nisu bile predmet izmjena zato o njima nismo niti dublje raspravljali, ali postoje elementi koji ukazuju da naši zakonski propisi nisu u potpunosti usklađeni sa primjerima drugih zemalja ili bolje rečeno sa praksama drugih zemalja što često zabrinjava kada analiziramo probleme naših sugrađana koji se susreću sa teškom, teškom uskladbom totalizacije staža u slučajevima beneficiranog radnog staža ostvarenog temeljem međunarodnih ugovora odnosno u drugim zemljama kada im se ovdje u Hrvatskoj mora priznavati ili obrnuto staža iz Hrvatske za neku drugu inozemnu mirovinu.
Kao što sam rekla na početku, kao što smo govorili u prvom čitanju i kao što često govorimo u javnosti, Klub SDP-a će podržati ovaj zakon jer smatramo da iza njega stoji niz kvalitetnih rješenja, smatramo da je on potreban hrvatskom društvu i da on vodi ka boljoj integraciji osoba sa invaliditetom na tržištu rada, a samim time i njihovu integraciju u ukupan društveni život.
Zahvaljujem.
Hvala.
Slijedeći Klub zastupnika je onaj HDZ-a u ime kojeg će govorit poštovana zastupnica Ljubica Lukačić.
Izvolite.
Poštovani g. potpredsjedniče…/Govornik isključen/…
Evo još jednom, poštovani g. potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicom, poštovane kolegice i kolege.
Evo već je u ovih nekoliko rasprava po klubovima prije mene manje-više dosta toga rečeno, ali ja ću ipak ponoviti neke stvari za koje smatram da nije na odmet.
Dakle, Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem uređuje sustav staža osiguranja s povećanim trajanjem koji je utemeljen na cilju zaštite radnika kao što smo već imali prigodu ovdje čuti, koji rade na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima odnosno na radnike koji obavljaju zanimanja za koja se traže posebne psihofiziološke funkcije organizma koje opadaju s povećanjem životne dobi. Također ovim zakonom uređeno je i pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem za tzv. treću kategoriju osiguranika, a to su osobe s invaliditetom. U ovom trenutku kad su u pitanju, u pitanju osobe s invaliditetom ovo pravo mogu ostvariti osobe oboljele od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepe, gluhe i gluhoslijepe osobe, osobe oboljele od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnog tkiva, osobe kod koji postoje funkcionalni poremećaji, pa se zbog njih ne mogu samostalno kretati već se kreću uz pomoć invalidskih kolica, te osobe sa down sindromom, dakle osobe kojima se pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem omogućava zbog njihovog zdravstvenog stanja koje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, a ne zbog štetnosti poslova.
Kao što sam već rekla zakon definira 3 kategorije osiguranika. Za osobe s invaliditetom propisana je iznimka dakle osim što mogu ostvariti staž osiguranja s povećanim trajanjem kada su zaposlene na puno radno vrijeme, to mogu ostvariti i kada su zaposleni sa skraćenim radnim vremenom i to je novina u zakonu od 1. siječnja 2019.g.
U odnosu na osobe s invaliditetom temeljni propis koji regulira njihov status u odnosu na sustav rada i zapošljavanja je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom i o njemu smo danas ovdje imali rekla bih dosta prigode čuti. Tim propisom uređuju se prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju, zapošljavanje i rad, te se uređuje i zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada pod posebnim uvjetima kao i mjere za poticanje zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom.
Osobe s invaliditetom i to smo već danas ovdje čuli imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja na otvorenom tržištu rada, a s obzirom na trend poticanja samozapošljavanja, a kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri potaknuli na uključivanje u svijet rada u određenim sustavima su već izvršene određene prilagodbe koje su omogućile veće uključivanje osoba s invaliditetom na otvoreno tržište rada. Dobro je ovdje spomenuti jedna od velikih stvari koja je učinjena, koju je vlada u prošlom, ova vlada u prošlom mandatu učinila, a to je povećanje osobne invalidnine i ne samo povećanje nego i osobna invalidnina se od 2018.g. može primati i kada osoba s invaliditetom prima plaću. Do tada su mnoge osobe s invaliditetom rađe ne bi radile, nisu željele raditi s obzirom da bi gubile osobnu invalidninu.
Ovim dopunama zakona vrši se pozitivna diskriminacija kako bi se osobama s invaliditetom olakšao položaj i omogućilo veće uključivanje na tržište rada, te se staž osiguranja s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu predlaže urediti na način da se samozaposlene osobe s invaliditetom dakle to su osobe koje obavljaju obrt, trgovci, pojedinci vrhunski sportaši, osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost itd., ni na koji način ne stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale korisnike prava iz zakona.
Osim samozaposlenih osoba s invaliditetom ovim dopunama zakona proširuje se krug osiguranika koji će moći ostvariti prava iz zakona i na neke druge osobe s invaliditetom, ali bez obzira na osnovu osiguranja, kao npr. osobe s invaliditetom koji su roditelji i koji obavljaju roditeljske dužnosti u prvoj godini života djeteta, osobe s invaliditetom roditelji njegovatelji ili samo njegovatelji, roditelji udomitelji, osobe s invaliditetom koje se nalaze na stručnom osposobljavanju za rad prema posebnim propisima, osobe koje se nalaze na profesionalnoj rehabilitaciji itd.
Kao što sam već ranije napomenula ovim se zakonom predlaže pozitivna određena pozitivna diskriminacija, a sve u cilju da se osobama s invaliditetom omogući ostvarivanje beneficija koje su propisane zakonom i to ne samo u slučaju kada su zaposlene i osigurane na mirovinsko osiguranje po toj osnovi, dakle kada rade u punim, s punim ili skraćenim radnim vremenom već i u drugim slučajevima.
Ovim dopunama zakona Vlada RH ja ću reći i dalje izjednačava mogućnosti za osobe s invaliditetom što je u skladu sa Nacionalnom strategijom za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom kao i Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom. Bilo je ovdje govora i o nekim drugim zakonima, moram reći da su svi ti zakoni u pripremi nije ih bilo lako niti napisati, a kamoli uskladiti sa svim kategorijama osoba s invaliditetom, to je mukotrpan posao, ali evo meni je osobno je drago da smo krenuli i u Zakon o inkluzivnom dodatku i u Zakon o osobnoj asistenciji. Neće to vjerojatno biti u potpunosti zadovoljeni svi problemi osoba s invaliditetom i kada te zakone donesemo, ali riješit ćemo jedan veliki dio problema.
Međutim, neovisno o tim zakonima i kad ih mi ovdje donesemo uvijek će najvažnije svakoj osobi s invaliditetom biti raditi, da svojim radom može priskrbiti za svoj vlastiti život. Radno zakonodavstvo je ono što najviše zanima osobe s invaliditetom. Naravno prije toga im moramo omogućiti da moraju moći doći do svoga posla i ne bih posebno ja ovdje pohvaljivala one poslodavce koji su zaposlili i više osoba s invaliditetom nego što su trebali, to je tako normalno i tako bi trebalo biti normalno. Nažalost još uvijek izgleda nije. Ja očekujem da će se …/Upadica: Hvala./… svijest naših poslodavaca uskoro promijeniti. I za kraj Klub HDZ-a podržat …/Upadica: Hvala./… će donošenje ovog zakona.
Hvala.
Slijedeći Klub zastupnika bit će onaj MOST-a, u ime kojeg će govoriti poštovana zastupnica Marija Selak Raspudić.
Izvolite.
Kolegice i kolege, evo sada smo mogli čuti upravo je pravo na rad temeljeno ljudsko pravo. A ono što osobe s invaliditetom posebno trebaju i što se manje ističe u njihovom slučaju neopravdano u javnom prostoru je da im se dozvoli da prakticiraju to temeljno ljudsko pravo. Dakle, ne privilegije, ne beneficije, ne dodaci, nego dozvola da rade, dozvola da pokažu svoje sposobnosti na tržištu rada, da budu prihvaćeni sukladno svojim mogućnostima kao ravnopravni subjekti koji mogu ostvariti svoja radna prava.
U tom smislu naravno da pozdravljamo ove izmjene zakona i da ćemo stati uz to da se uvaže posebna prava koja proizlaze iz ranjivog statusa osoba s invaliditetom. No to nije dovoljno. Ovo je trenutak u kojem se moramo podsjetiti što je još potrebno učiniti da bi osobe s invaliditetom ostvarile pristup tržištu rada jer jedno je činiti ono što danas radimo, a to je govoriti o njihovim pravima na tržištu rada. No, zaboravljamo ono što tome prethodi, a to je uopće njihova mogućnost da se nađu na tom istom tržištu rada. Jednom kad dođu na tržište rada mi doista i možemo uređivati njihova prava, no njihovi problemi nažalost počinju mnogo ranije jer većina njih nema priliku pristupiti tržištu rada.
U tom smislu važno je podsjetiti na ono što ističe pravobraniteljica za osobe s invaliditetom da je u izmjeni zakonodavstva nedovoljna pozornost posvećena uvođenju fleksibilnih načina rada i osiguravanju podrške i prilagodbe za rad na otvorenom tržištu rada. I dalje se sustavno podupire rad osoba u zaštićenim uvjetima zaštitne i integrativne radionice. Što to znači? To znači pojednostavljeno da mi osobe s invaliditetom izdvajamo iz svakodnevnog života. Dajemo im da njihova prava prakticiraju isključivo u posebnim uvjetima. Ne da bismo njima olakšali i ne da bismo njima prilagodili te iste uvjete nego što ćemo shvatiti ako pažljivo pročitamo cjelokupno izvješće pravobraniteljice zato da bismo sebi olakšali, zato da se mi ne bismo trebali susresti s osobama s invaliditetom, zato da mi ne bismo trebali prilagoditi svoje tržište i svoje uvjete rada tako da bi bilo otvoreni i za osobe s invaliditetom.
Podsjetit ću da je najveći broj pritužbi na diskriminaciju koji je iz godine u godinu sve veći upravo na zapošljavanju i radu. Tako da smo 2019. imali čak 21 pritužbu na zapošljavanje i rad osoba s invaliditetom.
Što se događa? Dakle, govorimo o onome što prethodi tome da uređuje prava osoba s invaliditetom na tržištu rada, mogućnost da oni budu jedan od subjekata na tom tržištu rada.
Prva poteškoća s kojom se osobe s invaliditetom susreću odnosi se na pravo prednosti. Dakle, pravo prednosti koje im je zakonom zagarantirano u praksi često ne dolazi do izražaja. Pojednostavljeno, osobe s invaliditetom ne mogu na isti način pristupiti natječaju kao osobe koje nemaju invaliditet. Stoga ukoliko se doista želi raditi na pozitivnoj praksi gdje će se omogućiti zapošljavanje osoba s invaliditetom potrebno je i prilagoditi natječaje tako im mogu pristupiti i osobe s invaliditetom. Dakle, od razgovora do dokumentacije treba osigurati i uvjete i prostor, ali često i vrijeme da bi one mogle ispuniti te iste uvjete natječaja.
Drugo, osim prilagodbe natječajnog postupka odnosi se na jednu zabrinjavajuću stvar, a to je na veliki otpor u državnom i javnom sektoru zapošljavanja osoba s invaliditetom. Dakle, mi govorimo ovdje o onome što se ističe kao potreba koraka dalje, a to je da osobe s invaliditetom mogu ostvariti neka prava i na otvorenom tržištu rada.
No kada iščitamo Izvješće pravobraniteljice onda vidimo da i u onim sektorima odnosno u onoj dimenziji javnoga koja bi trebala biti senzibilizirana za potrebe osoba s invaliditetom također nailazimo na izrazit otpor za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Kako onda uvjeriti s ove govornice ili u javnom životu bilo koji tržišni subjekt da treba zaposliti osobu s invaliditetom kada svi oni u javnom i državnom sektoru kojima su pod navodnicima plaće zagarantirane ne uvažavaju prava osoba s invaliditetom, diskriminiraju ih i ne potiču njihovo zapošljavanje? Konkretno pravobraniteljica u tom slučaju ističe primjer slijepog psihologa čiji je razgovor za posao bio sveden na razgovor o njegovom invaliditetu umjesto o njegovim kvalifikacijama za obavljanje tog istog posla.
Sljedeća stvar koja se događa osoba s invaliditetom tiče se upravo diskriminacije na radnom mjestu. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ističu da se unatoč tome što se mlade osobe s invaliditetom najviše zapošljavaju također ih je najviše i prijavljeno u evidenciju i to u dobi od 20 do 24 godine. Također ono što je osobit problem je da je najveći broj osoba s invaliditetom dugotrajno nezaposlen što za posljedicu ima gubitak stečenih znanja i vještina te uz invaliditet dodatno doprinosi njihovoj nekonkurentnosti na otvorenom tržištu rada. Dakle, osim što budu dugotrajno nezaposlene pa gube vještine da bi mogle ponovno pristupiti tržištu rada budući da su u startu diskriminirane u tom pristupanju tržištu rada, one nisu u stanju niti steći iskustvo koje je najčešće preduvjet da bi mogle obavljati kompliciranije poslove, a često i uopće doći do ikakvog posla.
Najviše nezaposlenih osoba je upravo s intelektualnim teškoćama što pokazuje da smo u tom segmentu doista razvili najmanji senzibilitet jer postoje razni poslovi koji se mogu obavljati. Imali smo jedan vrlo pozitivan primjer Buba Bara. Dakle, kafića, prvog kafića koji je nakon 3 godine i nakon što je morao pokrenuti kraufanding kampanju dakle sam se snaći za sredstva zaposlio osobe sa Downovim sindromom. Postoje brojne djelatnosti kojih uopće nismo svjesni, a koje doista mogu kvalitetno obavljati i osobe s invaliditetom i osobe s intelektualnim poteškoćama, a zbog naših predrasuda nemaju priliku da se uopće okušaju u različitim društvenim ulogama na tržištu rada.
Problem je i samozapošljavanja osoba s invaliditetom, jer se ne provodi u praksi kako bi trebalo. Ono što također predstavlja veliki problem, a tiče se upravo tržišta rada je ono što se događa osobama s invaliditetom a to je da su lišene često svoje poslovne sposobnosti zato da bi ih se moglo smjestiti u instituciju i tu je potrebno postupati na vrijeme i paziti da se ne može olako oduzeti radna sposobnost kao nešto što će biti iskoristivo tako da bismo se riješili i u ovom privatnom brige za osobe s invaliditetom.
Spomenut ću jedan primjer koji je dala Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja koja je u svome prethodnom izvješću također istražila tržište zapošljavanja osoba s invaliditetom gdje su se inicijative koje je ona odbacila, ali ne zato što su bile nepravilne, nego zato što to nije upadalo u domenu o kojoj ona odlučuje javio jedan slučaj gdje su se podnositelji žalili kako jedna osoba kao trgovačko društvo u kojem se osoba s invaliditetom samozapošljava sklapa s trećim osobama kao kupcima ugovor o poslovnoj suradnji temeljem čega ostvaruje pravo na ispunjenje zamjenske kvote te se oslobađaju obveze plaćanja posebne novčane naknade. Međutim, to društvo samo prividno nastupa kao prodavatelj i ispostavlja račune za prodanu robu, dok se u svojstvu stvarnog dobavljača i prodavatelja te u konačnici stjecatelja pretežitog dijela novčanih sredstava ostvarenih prodajom robe neposredno od njega pojavljuje upravo jedan drugi prodavatelj. Dakle, što se događa? Bojim se često da ovi pozitivni trendovi kojima svjedočimo oko samozapošljavanja osoba s invaliditetom i njihovih zapošljavanja statistika kojom se volimo hvaliti misleći da smo postali senzibilizirano društvo zapravo u onim subjektima koji to na otvorenom tržištu koji i cilj osoba s invaliditetom čine služi više kao iskorištavanje i kao prikrivanje nepoštenih trgovačkih praksi zbog određenih olakšica koje su tu s pravom, nego kao stvarni pokazatelj društvene solidarnosti u ostvarivanju prava osoba s invaliditetom.
U tom smislu pozdravljamo ove zakonske izmjene. No također podsjećamo da je potrebno još mnogo toga učiniti kako bi osobe s invaliditetom bili punopravni sudionici na tržištu rada.
Sljedeći klub zastupnika bit će onaj Centra i Glasa, a govorit će poštovana zastupnica Dalija Orešković.
Izvolite.
Hvala predsjedavatelju.
Kolege zastupnici i zastupnice.
Mislim da nema puno zakona oko kojih zapravo i nema spora između različitih sudionika političkog života i stranaka iz različitih dijelova političkog spektra u jednoj pristojnoj civiliziranoj državi svima bi nam trebalo biti u interesu kako na najbolji mogući način unaprijediti prava osoba koje imaju invaliditet ili oboljenje koje ih ne čini ravnopravnima u tržišnoj utakmici i u suočavanju sa svim životnim poteškoćama.
Stoga smo i ovaj zakon u njegovoj velikoj većini masovno podržali, istovremeno želeći pri tome da u raspravi nešto i doprinesemo i da ovaj zakon učinimo još boljim.
U tom kontekstu mislim da je potpuno nepotrebno predlagatelj odbio po meni jedan kvalitetan prijedlog. Je li on bio kvalitetan, je li za njega bilo potrebe, pokazat će vrijeme već prilikom sljedeće izmjene i dopune ovog zakona.
Naime, samo da pojasnim, postoji velik broj osoba koje su obuhvaćene dosegom ovog zakona koje nisu u statusu samostalne djelatnosti već svoje prihode ostvaruju na temelju različitih ugovora o radu, imaju povremene honorarne poslove. Neki od njih te honorarne povremene poslove obavljaju u kontinuitetu, na njih se nažalost ovaj zakon neće odnositi, iako je njihova socijalna sigurnost neusporedivo manja od svih onih kojih smo se kroz ovaj zakon dotakli i to je šteta. Dakle, šteta je prije svega to što vladajući vrlo često niti ne promisle o prijedlogu koje dolazi iz oporbenih klupa upravo zato što dolazi iz redova oporbe, neovisno o tome koliko je prijedlog dobar i koliko koristi onima na koje se sam zakon odnosi.
A onda ću se sad kratko osvrnuti i na nešto širu temu mirovinske reforme. Dakle, kažem riječ reforma po meni označava promjenu smjera, nekakvo tektonsko rješenje drugačije od onog koje imamo sada, a izmjenom zakona kojom se neka stavka pomiče blago na jednu ili na drugu stranu samo po sebi ne predstavlja reformu. Dakle, ne slažemo se u terminima i ne slažemo se u tome kako predstavljamo zakone i promjene koje se u ovoj državi događaju.
Problemi našeg mirovinskog sustava ostali su i nakon ovih 6 izmjena potpuno isti, stoga smatram da se vladajući s njime nepotrebno hvale. A ti problemi su prije svega nepovoljan omjer broja umirovljenih osoba u odnosu na zaposlene, negativni demografski trendovi, prevelik broj povlaštenih i prijevremenih mirovina, pri tome ne mislim na prijevremene ajmo to tako reć povlaštene mirovine za osobe s invaliditetom, zna se na koje mislim i činjenica da se velik dio sredstava za mirovinu osigurava izravno iz državnog proračuna.
Dakle, to su problemi koje jedna vlast, jedna Vlada ostavlja u nasljeđe drugoj, to su problemi koje niti jedna vlast samostalno ne može riješiti, neovisno o tome koliko ima čvrstu parlamentarnu većinu. I ono na što ja trajno pozivam, pozivam da ove velike kvrge, ove velike probleme koje se ne tiču samo jednog naraštaja, tiču se svih nas u nekoj fazi našeg život počnemo rješavati sada. Ako već nemamo uvjete da ih sada riješimo, minimalno što možemo očekivati i tražiti jedni od drugih je da to da za ove probleme započnemo nekakav dijalog koji neće biti ovakav kakvog ga inače vodimo u ovoj sabornici, a to je naši kontra vaših, nego uistinu jedan dijalog koji će promišljati o tome kako osigurati održivost, kako ne glodati supstancu jer dok god mi mirovine isplaćujemo iz državnog proračuna, a ne iz samog fonda mi glođemo supstancu i standard naših građana naprosto tone. A oni koji bi trebali ovdje stvarati, graditi, razvijati svoje potencijale svjesni su da u odnosu postojećih snaga ne mogu u ovakvom sustavu osigurati sebi nikakav prosperitet.
Toliko za sada, hvala.
Hvala.
Prelazimo na pojedinačne rasprave i prva će govoriti poštovana zastupnica Nada Murganić.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče HS-a.
Državna tajnice, kolegice iz ministarstva, cijenjene kolegice i kolege.
Evo ovo je zakon koji sigurno iz ovih rasprava se stiče dojam da će imati podršku svih naših zastupnika, budući on cjelovito uređuje status osiguranika osoba s invaliditetom u odnosu na mogućnost ostvarivanja staža sa povećanim trajanjem, ali i omogućava snižavanje dobne granice za ostvarivanje prava za starosnu mirovinu.
Svakako da je on izuzetno značajan, posebno ako gledamo da je RH stranka Konvencija o pravima osoba s invaliditetom 2007.g. smo zakonom potvrdili konvenciju i volimo isticati da je treća država koja je potvrdila upravo ovu konvenciju.
Konvencija nas obavezuje da priznajemo prirođeno dostojanstvo i vrijednost svake osobe, osobe s invaliditetom i da im se omoguće jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske zajednice, posebno s naglaskom na osobe s invaliditetom.
Svakako da smo od tada zaista imali određeni napredak u tretiranju osoba s invaliditetom od uključivanja njih u sve segmente društva, međutim to i je jedan napredak, ali svakako ne zadovoljavajući, određeni pomak u politikama postoji, međutim iz ovih rasprava u kojima se je usaglasila potpora ovom zakonu otvorila su se brojna pitanja i problematike osoba sa invaliditetom. Čovjek ima svoje dostojanstvo, najviše ga može ostvariti kroz rad, pogotovo ako može od svoga rada živjeti kao i od svojih vlastitih prihoda, mislim ovdje na mirovinu, i svakako da je ovaj zakon jedan od indirektnih poticaja i zapošljavanju. Tim više što osobe sa invaliditetom zaista imaju smanjene mogućnosti na tržištu rada, što li zbog svog invaliditete, što li zbog neprilagođenih radnih uvjeta, neusklađenog obrazovanja sa potrebama na tržištu rada, samim time imaju manje prihode, samim time su izuzetno izložene riziku od siromaštva.
Nacionalna strategija koju je vlada u prošlom sazivu 2017.g., a govori o izjednačavanju mogućnosti osoba sa invaliditetom potiče i samozapošljavanje kao oblik radne aktivacije i u tome se osjeti jedan pozitivan trend, ali svakako ne trebamo pretjerivati u nekim pohvalama već uočiti da postoje pomaci i da smo na dobrom putu, međutim to sve skupa nije dovoljno. 2019.g. od ukupnog broja zaposlenih svega je 2.800 bilo zaposlenih osoba sa invaliditetom, 4% za samozapošljavanje.
Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i Pravilnik o kvotnom zapošljavanju su i tome pridonijeli, pridonijeli jednom napretku u zapošljavanju osoba sa invaliditetom. I ja bi posebno istakla Zakon o socijalnoj skrbi koji je u 4. mjesecu 2018.g. jednom odredbom omogućio da osobe sa invaliditetom koje su korisnici osobne invalidnine, a zaposlene su, da im se osobna invalidnina ne ulazi i plaća ne ulazi u obračun kod dohodovnog cenzusa. To je bilo zaista kod osoba sa invaliditetom izuzetno dobro pozdravljeno pogotovo što znamo da zbog niskih plaća i slabo plaćenih radnih i nesigurnih radnih mjesta su se vrlo često osobe sa invaliditetom dvoumile da li prihvatiti takav posao ili zadržati ono što je sigurno, pa makar to bilo i nešto financijski manje, ali je to jedan, jedna socijalna naknada koja je sigurna i dolazi u kontinuitetu.
Moramo reći da imamo zbog starenja stanovništva sve veći, povećanje, trend povećanja broja korisnika osobne invalidnine, dakle to su osobe sa teškim oštećenima 3. i 4. kategorije. Taj postotak je, taj broj je u odnosu na 2014.g. kada smo imali 22.000 narastao sada na 38.818, dakle stanovništvo nam stari, a i slobodnija su i zakonske odredbe koje omogućavaju većem broju osoba sa invaliditetom da koriste i to pravo uz znatne i druge socijalne naknade.
Hvala.
Imamo dvije replike, prva je poštovane zastupnice Selak Raspudić.
Poštovana kolegice Murganić, kao osoba koja ima široko iskustvo upravo u sektorima koji su senzibilizirani i za rad osoba s invaliditetom, zanima me kako komentirate jednu zabrinjavajuću činjenicu, a to je da kada govorimo o zapošljavanju osoba s invaliditetom da se veliki propusti događaju upravo u državnom i javnom sektoru gdje ne postoji dovoljan senzibilitet za zapošljavanje osoba s invaliditetom, a često je prisutna i njihova diskriminacija kao što navodi pravobraniteljica za osobe s invaliditetom. Jer kada tu činjenicu uzmemo u obzir onda mi se čini doista teškim ako ne i nemogućim propovijedati osobama na slobodnom tržištu o tome da trebaju imati olakšice i da zapošljavaju osobe s invaliditetom kada isti oni subjekti koji uopće ne ovise o tržištu nisu u stanju uvažati njihovu različitost.
Poštovana zastupnica Murganić.
Poštovana zastupnice, ja to mogu komentirati isto kao i vi, dakle uopće to ne mogu razumjeti niti odobriti, mogu jedino možda naći nekakvo opravdanje da nema adekvatnih radnih mjesta odnosno odnosno uvjeta rada na tim radnim mjestima. Međutim, mislim da bi upravo javni sektor trebao prednjačiti u prenamjeni prostora i sigurno se založiti da se aktiviraju radni asistenti koji bi bili pomoć osobama s invaliditetom kojima trebaju asistencijske usluge i za vrijeme obavljanja njihovog radnog mjesta. Dakle, vrlo često i u raspravama kada smo imali i donošenje baš ovog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji koji je govorio o …/Govornik se ne razumije/… zapošljavanju i ja sam ovo isticala.
Hvala.
Slijedeća replika poštovane zastupnice Grba Bujević.
Poštovani g. potpredsjedniče sabora, državna tajnice.
Kolegice Murganić, zapravo je stvarno za očekivati košto ste sami rekli da će se ovaj zakon, prijedlog izmjene i dopune zakona da će se podržati konsenzusom i da tu neće biti ništa sporno. Tome u prilog govori da je na Odboru za zdravstvo i socijalnu skrb ovog sabora je jednoglasno donešena odluka da se ovaj prijedlog podrži.
Ono što mi je posebno bilo u vašoj raspravi interesantno je da ste spomenuli Zakon o socijalnoj skrbi koji ste za vrijeme vašeg mandata ministrice uz još 14 izmjena i dopuna zakona donijeli za svog mandata. Mislim da je, u tom zakonu su stvorene puno preduvjeta da bi se moglo zapravo osobama sa invaliditetom omogućiti da se stave na tržište rada, to smatram početkom, a ovo samo nastavkom te iste priče.
Poštovana zastupnica Murganić.
Evo hvala na pitanju. Da, meni je bilo evo spomenuti mali bubamarci okidač da se izmjenom zakona uvrsti i izuzimanje osobne invalidnine i njihove plaće iz dohodovnog cenzusa. Nažalost osobe sa invaliditetom vrlo često su i najviše korisnici u sustavu socijalne skrbi i osim osobne invalidnine koriste i zajamčenu minimalnu naknadu i naknadu za troškove stanovanja, ogrijeva i naknadu za ugrožene kupce energenata i naknadu do svoga zaposlenja status roditelja njegovatelja, status njegovatelja sve su to financijski iznosi i doplatak za njegu, tuđu njegu i pomoć sve su to financijski iznosi koji idu iz socijalne skrbi i koji su potpora osobama s invaliditetom za povećane troškove koje one imaju radi svoga invaliditeta u odnosu na druge osobe, ali oni ih koriste za troškove svakodnevnog života.
Hvala.
Sljedeća rasprava bit će poštovanog zastupnika Mladena Karlića.
Izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice, pomoćnice ministra, uvažene kolegice i kolege.
Pred nama je zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, jedan vrlo kvalitetan ozbiljan zakon koji stvarno možda i najbolje štiti zapravo sve naše radnike, s tim da se on nekako dijeli radnike u tom cilju svoje zaštite u tri kategorije. Prva skupina su oni sa osobito teškim i za zdravlje i za radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, drugo su oni poslovi koji traže posebne psihofiziološke funkcije organizama koje se naravno gube što smo stariji, što imamo veću životnu dob i treća kategorija osiguranika bi bila osobe s invaliditetom gdje su točno razrađene sve kategorije invalidnih osoba.
Možda kad bi čovjek htio malo bolje razumjeti upravo probleme osoba s invaliditetom možda ne bi bilo „loše“ da svi koje o tome skrbimo ili bi trebali voditi brigu sjednemo u invalidska kolica i napravimo barem nekoliko stotina metara i da onda vidimo odah na početku bar jedan mali dio problema i prepreka s kojima se susreću invalidne osobe, a to ne bi bilo vjerojatno ni 10% onoga što invalidna osoba u svom životu i u svom životnom okruženju, posebno kad traži posao ili pokušava naći posao susreće. I zbog toga je jako važno donijeti jedan ovakav zakon i doprinijeti da taj život invalidnih osoba bude barem nešto lakši, blaži sa pokušajem rješavanja svih problema, sigurno nećemo to riješiti ovim zakonom.
U našem sustavu je oko 25.000 osoba kojima se računa staž sa povećanim trajanjem, to su najveći dio mislim da obuhvaćaju vozači kamiona, autobusa, strojovođe, šumski sjekači, tu su onda manje skupine piloti, kabinsko osoblje po novom unazad evo godinu, dvije dana, tu su baletni djelatnici, operni i slično znači veliki broj je tu poslova kojima se ljudi bave koji spadaju u ovu kategoriju.
Zakon definira te tri kategorije osiguranika kojima se po točno propisanim uvjetima priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem i snižava dobna granica za priznanje prava na starosnu mirovinu. Ovo pravo mogu ostvariti samo oni koji su zaposleni s punim radnim vremenom ili sa skraćenim radnim vremenom koji se prema općem propisu kojim se uređuju radni odnosi i kolektivnom ugovoru kao zaposlenje s punim radnim vremenom. Propisana je iznimka upravo za osobe s invaliditetom koji to pravo mogu ostvariti i po osnovi zaposlenja sa nepunim radnim vremenom.
U odnosu na osobe s invaliditetom temeljni propis koji regulira njihov status u odnosu na sustav rada i zapošljavanja je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju i rad te se uređuju prava osoba s invaliditetom na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje i rad osoba sa invaliditetom na otvorenom tržištu rada pod posebnim uvjetima kao i mjere poticanja zapošljavanja i rada osoba s invaliditetom u odnosu na mjere za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom zaposlene i samozaposlene su izjednačene.
Budući da osobe s invaliditetom imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja na otvorenom tržištu rada što je već evo rečeno i s obzirom na trend poticanja samozapošljavanja kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri takve osobe potaknule na uključivanje u svijet rad zaključeno je da se i u drugim sustavima koji proizlaze iz sustava zapošljavanja potrebno izvršiti prilagodbe koje će omogućiti veću uključivanje tih osoba na otvoreno tržište rada kako bi im se pri tom olakšao položaj i omogućilo veće uključivanje na tržište rada, pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem, sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu koja se ostvaruju u sustavu mirovinskog osiguranja, a proizlaze iz sustava rada i zapošljavanja predlaže se urediti na način da se samozaposlene osoba s invaliditetom ni na koji način ne stavljaju u nekakav nepovoljniji položaj u odnosu na ostale korisnike zakona.
Konačnim prijedlogom zakona izdvaja se kategorija osiguranika od ove ostale dvije skupine na način da im se proširuje mogućnost ostvarivanje prava, izdvajanje te kategorije opravdano je zbog … statusa s obzirom da se radi o krugu osoba koje trebaju ostvariti određene beneficije temeljem činjenica da njihovo zdravstveno stanje narušeno te da te mjere ne mogu u potpunosti konkurirati na otvorenom tržištu rada i da im je nužno radni vijek kraći uslijed njihove zdravstvene situacije.
Hvala.
Hvala vama.
Imate nekoliko replika, prva je poštovana zastupnica, dobar dan, Marija Selak RAspudić.
Izvolite gospođo Raspudić.
Ovaj zakon odnosi se i na ono o čemu ste djelomično govorili, a to je na osiguranje s povećanim trajanjem onih osoba koje rade rizičnije poslove i koje više izlažu svoje zdravlje dok rade te poslove.
Čini mi se da se u našem društvu nedovoljno govori o takvom tipu posla, a kao ona koja je na čelu Odbor za ravnopravnost spolova da se rijetko ističe u javnosti činjenica da su upravo muškarci u puno većoj mjeri ti koji stradavaju na poslu, a pogotovo oni koji se bave poslovima koji su od velikog rizika na zdravlje i na koje se u tom smislu i ovaj zakon možda u većoj mjeri odnosi.
U tom smislu moje pitanje je, smatrate li da treba više govoriti o rizicima koje za muškarce donose ovakvi tipovi posla i zašto o tome nema dovoljnog dijaloga u javnosti?
Hvala.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala na pitanju. Ovo je vrlo ozbiljno pitanje o kojem bi trebalo možda puno kvalitetnije odgovoriti. Ne ovako na brzinu.
Ali mislim da je ovaj zakon na neki način predvidio u odnosu na stručne službe odnosno institucije koje procjenjuju koliko je posao opasan, vode brigu o tome koji poslovi bilo muški, bilo ženski bi trebali biti zaštićeni na neki način ovim beneficijama dosadašnjim s tim da obzirom na ova moderna vremena ipak jedan dio tih teških poslova postaje čini mi se sve lakši upotrebom raznih strojeva, uređaja, robota. Tako da čini mi se broj poslova teških koji su do sada bili ipak polagano smanjuje.
Hvala vam lijepa.
Sljedeća replika poštovani zastupnik Silvano Hrelja.
Izvolite.
Poštovani kolega Karlić, mislim da jedno razmišljanje u odnosu na vašu raspravu, mislim da ne bi dobili puno da svi odreda sjednemo u invalidska kolica osim doživljaj. Ja mislim da se puno više može doživjeti osobu s invaliditetom da otprilike ako je u kolicima kao naša kolegica da se spustimo na njezinu razinu, da se gledamo u oči i da razgovaramo sa problemima. To nas uči i bonton i na neki način ophođenje sa osobama s invaliditetom dakle da uvažavamo i njihovu stručnost, i njihovo znanje ali i njihov trenutni položaj. Mislim da bi, vrijedno je o tome uvijek govoriti ne da nitko nikome ne drži lekciju, nego da svi imamo obzira prema tim ljudima da se ponašamo na drugi način i da doista smo svjesni te njihove razlike u odnosu na svijet rada jer oni žele raditi.
Hvala.
Vrijeme.
Hvala.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala.
Mislim da se potpuno slažem s vama. Ovo sam htio samo slikovito reći jer prije nekoliko godina bilo je već toliko prepreka samo u prometu da ne možete izaći van na ulicu, ne možete platiti obični račun onda tek vidite zapravo koliko je život težak u invalidskim kolicima, a gdje su drugi problemi evo koje sigurno i gospođa Lukačić puno bolje zna nego mi. Ali upravo to sam htio reći da stavit se u taj položaj, spustit se da vidimo kako je to teško.
Hvala vam lijepa.
Sljedeća replika poštovana zastupnica Ljubica Lukačić.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani kolega Karliću nije vam uopće loša ideja isprobavanju kolica radi boljeg osjećaja. Ali moram vam reći da su se radi boljeg shvaćanja invaliditeta, ali vam moram reći da su se osobe s invaliditetom i toga već dosjetile i upravo ovdje u Hrvatskom saboru smo pokušali nekoliko političara ponuditi im da sjednu u kolica, pa da barem probaju određenu dijagnozu, malo distrofije, malo paraplegije, cerebralne paralize da vide kako je to. Odaziv je bio skoro pa nikakav. Što mislite o tome?
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala.
Čini mi se da je upravo ovo što ste vi rekli ne samo da ne razumiju mnogi ljudi, nego iz straha ne žele ni sjesti da uopće ne bi osjetili zapravo koji su to problemi i mislim da se od toga problema invalidnih osoba bježi i zato to i je razlog zašto imamo i manji broj i zaposlenih i zapravo uključenih u aktivno društvo kao ravnopravnih članova ove zajednice.
Hvala.
Sljedeća replika je poštovana zastupnica Branka Juričev Martinčev.
Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovani kolega Karlić i mene ste potakli na ovu repliku kada ste rekli da bi bilo dobro da sjednemo u invalidska kolica pa da vidimo bar na kratko kako se kretati u tim kolicima.
Pa evo kako imam iskustvo gradonačelnice Vodica moram reći da upravo Ministarstvo branitelja svaku godinu raspisuje natječaj hvale vrijedan projekt rješavanja pristupačnosti objekata i tu mogu brojni projekti se prijaviti bilo da se radi o prilagodbi kupališnih ili gradskih bazena, ulaza u more, ugradnje dizala i sl., Pa tako smo mi svaku godinu dobivali sredstva Ministarstva branitelja, pa smo jednu godinu tako gradili i dizalo u gradsku upravu, pa u gradsku knjižnicu, pa ulaz u more. Imamo sve gradske plaže nam imaju pristupačan ulaz za invalide, pa čak i dizala. Pa evo ovom prilikom i poziv gradovima i općinama da se odazivaju takvom pozivu.
Vrijeme.
Izvolite odgovor na repliku.
Hvala.
Evo potpuno se slažem s vama.
Mi smo isto tako u mom gradu … /ne razumije se/… dok sam ja bio gradonačelnik mi smo upravo zajedno u suradnji sa našom Udrugom invalida Buba Mara i sa većinom invalida pokušali evo njima olakšati, pokušali naći način kako da im riješimo barem dio problema koji postoji u svakom gradu, u svakoj općini, u svakom mjestu zapravo od same ulice pa do obavlja određenih poslova koje bi bilo normalno da mogu obaviti. Ali evo to često budu prepreke.
I imate još jednu repliku. Poštovana zastupnica Nada Murganić.
Izvolite gospođo Murganić.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovani kolega evo razgovarali smo o tome koliko smo od usvajanja Konvencije napredovali. Međutim, još uvijek ima i predrasuda prema i diskriminacije prema osobama s invaliditetom i u svim segmentima društva, jel'. Osim onih arhitektonskih barijera o kojima sada govorimo, a one su prisutne i na žalost imamo ih i pred ministarstvima, imamo ih i pred ustanovama, institucijama i na lokalnoj razini. Imamo jasno i one druge barijere koje su psihološke naravi.
Međutim mene zaista integrira kako i na koji način bi se što više iskoristila sredstva koja su prikupljena iz naknada za … /ne razumije se/… zapošljavanje da se radna mjesta prilagode upravo osobama sa invaliditetom. Da ne govorim da imamo isto tako u unutrašnjem uređenju problem odlazaka na WC, pristup radnom stolu i sl.
Vrijeme. Hvala.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala.
Evo mislim da smo ovim zapravo otvorili upravo još jedan niz problema odnosno ili smo potakli kroz ovu raspravu sve te probleme koje imaju naše osobe s invaliditetom i koje bi zapravo mi trebali evo ovdje kao ovaj visoki dom svi zajedno pomoći doprinijeti da riješimo bar jedan dio njih ako već ne sve. Isto tako hvala vam na ovim pitanjima i na raspravi.
Hvala vama.
Idemo na slijedeću pojedinačnu raspravu, poštovana zastupnica Marija Selak Raspudić.
Izvolite.
Budući da se ovaj zakon bavi i uređivanjem prava tzv. rizičnijih skupina na tržištu rada smatrala sam potrebnim i spomenuti u replici činjenicu o kojoj se rijetko govori u javnosti kada govorimo o tržištu rada. A to je da su muškarci u puno većoj mjeri izloženi stradavanju na poslu, zaposleni na pozicijama gdje zdravlje stradava i u tom smislu oni na koje se u prvom redu i ove zakonske izmjene donose.
Naime, kada govorimo o pravima na tržištu rada i o diskriminaciji na tržištu rada mnogo češće govorimo o ženskim pravima i o tome kako se žene snalaze na tržištu rada. No ukoliko ćemo doista govoriti u spolnom ključu u tržištu rada onda treba prihvatiti različitosti i na drugoj strani jednako kao i specifičnosti koje dolaze i s muškim spolom pa u tom smislu upravo činjenicu da nismo ni dovoljno senzibilizirani za probleme na koje muškarci nailaze na tržištu rada gdje često na rizičnim poslovima njihovo zdravlje stradava.
Što se tiče osoba s invaliditetom dozvolite mi da imam i neki osobniji odnos prema tome budući da sam u jednom periodu života volontirala s osobama s Downovim sindromom i ostalim intelektualnim poteškoćama. Daleko od toga da me to čini nekim herojem i nekim društveno odgovornim pojedincem i ne bih uopće htjela ići u tome smjeru. No ono što sam tada naučila je nalazeći se povremeno među njima, a ne kao jedan izvan njih su pogledi koji su upućeni osobama s takvim tipom poteškoća. Dakle, osobe koje nemaju intelektualne poteškoće obično su one koje gledaju, rijetko kada su one u koje se gleda. U tom smislu veliki dio naših predrasuda koje se očituju i na tržištu rada doista dolazi iz našeg neznanja i iz našeg neprepoznavanja drugačijega. Drugačije nije nužno lošije. Drugačije je isključivo drugačije. Kada govorimo konkretno o osobama s Downovim sindromom na koje se također ove zakonske izmjene odnose onda treba podsjetiti da je Downov sindrom isto tako jedan cijeli spektar, a ne jednoznačna dijagnoza koja bi pri tom trebala imati i jasno određenje, a najčešće i diskriminaciju osoba koje imaju takvu dijagnozu i koje pokušavaju pronaći svoje mjesto na tržištu rada. Stoga sam i spomenula ovaj primjer u Vinkovcima, primjer Buba bara kojem je upravo zbog nedovoljne zakonske osjetljivosti i svih administrativnih poteškoća trebalo čak 3 godine da pređe iz ideje u djelo. Nažalost, budući da se to dogodilo tek 2020. godine i da se trenutno nalazimo u epidemiološkoj krizi doista je pitanje i trebat će nam vremena da vidimo kako će to zaživjeti u praksi i hoće li se zadržati taj po potencijalni i povećani entuzijazam koji je bio prisutan u početku kada se sam kafić otvorio.
No, ono što me osobito zabrinjava kada govorimo o pravima osoba s invaliditetom na tržištu rada je činjenica da ta prava nisu dovoljno prepoznata ni u onim segmentima i u onim sektorima koja ne ovise o tržištu, onim sektorima koji se tiču državne i javne uprave dok istodobno imamo potrebu docirati svima drugima o važnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom. Trebali bismo poći od vlastitog primjera da možemo onda dalje pokazati time drugima kako se treba odnositi prema osobama s invaliditetom.
Stoga smatram da je doista na tragu onoga što sam govorila u ime kluba potrebno još puno, puno raditi i na osvještavanju svakodnevnih predrasuda, ali i na smanjenju zakonskih prepreka da bismo mogli uvažiti osobe s invaliditetom kao punopravne članove društva. U tom smislu moj bi zaključak bio da drugačije nije nužno i lošije.
Hvala vam lijepo.
Imate dvije replike.
Prva je poštovanog zastupnika Silvana Hrelje.
Izvolite.
Uvažena kolegica Marija u kulturi neslaganja u Hrvatskom saboru želim vam proturječiti jer smatram da nisu samo, da nije ekskluziva muškog roda da samo oni stradaju i da su izloženi teškim fizičkim naprezanjima, štetnostima i opasnostima na poslu. Žene itekako rade teške poslove. Dapače kod muškaraca se prilagode i vreće i ono što često rade, kod žena to nije slučaj. Pogotovo u trgovini, pogotovo kad rade 10 sati, a plaća im se 8 itd.
A što se tiče ovog drugog vašeg djela, da bio bih i ja osobno sretan, tu je već kultura slaganja kad bi neka ova kompanija u Hrvatskoj poznata, javno trgovačko društvo se proglasila kao friendly kompanija za osobe sa invaliditetom. To bi bio veliki iskorak za hrvatsko društvo.
Hvala lijepo.
Hvala vama.
Odgovor na repliku, izvolite.
Zahvaljujem.
Ne mislim da trebamo robovati kulturi političke korektnosti i vjerujem da je istina jedini korektiv. Dakle, što se tiče muškaraca i tržišta rada, doista muškarci u puno većoj mjeri stradavaju na poslu. Ako hoćemo govoriti o neravnopravnostima koje se događaju ženama i osjetljivosti prema njima na tržištu rada onda trebamo biti otvoreni i za uvažavanje onih drugoga spola u ovom slučaju muškaraca. Istine se ne treba bojati, istina nije politički korektna ili ne korektna i stoga ne bi trebala nikoga suspendirati iz javnog dijaloga ako se Bože sačuvaj usudio govorio i o muškim pravima. Što se tiče osoba s invaliditetom, naravno u tom slučaju imamo konsenzus.
Hvala lijepa.
Slijedeća replika poštovana zastupnica Maja Grba Bujević, izvolite.
g. Potpredsjedniče sabora.
Kolegice Selak Raspudić, u kulturi neslaganja u HS kao što je rekao kolega Hrelja, ja ću se sa vašom raspravom ovaj puta u potpunosti složiti. Posebno mi je drago što ste spomenuli osobe s downovim sindromom i svoje iskustvo koje ste imali u radu s njima. Ono što još uvijek muči osobe s downovnim sindromom je puno odlazaka na procjenu preostale radne sposobnosti. To je nešto o čemu treba pričati u ovom saboru i sigurna sam da ćete se složiti sa mnom da je na nama da upravo o tome govorimo.
A osobito mi je drago još što ste se sjetili downića zato što je prekjučer bio Svjetski dan downovog sindroma, a nažalost na našoj stranici HS sam vidla da se jedna zastupnica, je rekla da šarene čarape se nose zato što oni ne razlikuju staviti iste na nogu, pa vas evo molim da to demantirate, to nije dan, dan šarenih čarapa je zato, različitih čarapa se zna zašto je, evo.
Hvala vam.
Odgovor na repliku, izvolite.
Nisam bila upoznata s ovim slučajem. Dobro, u dobroj mjeri ću to interpretirati kao nečije neznanje koje se može doista i svakome dogoditi. Ono što bi htjela prenijeti kao poruku, to je bio jedan lijep period mog života gdje sam imala priliku i vremena i volje raditi s osobama s intelektualnim poteškoćama, prvenstveno su to bile osobe s downovim sindromom. Ako mene pitate to su oni koji se vole puno grliti, dakle tako je ta suradnja izgledala premda nije to tako jednostavno i doista down je spektar. Ljudi nisu uopće upoznati s time što ta dijagnoza uopće znači. No ne bih ovdje htjela ulaziti u ulogu nekoga ko sebe uzdiže u ovakvom slučaju, ali želim istaknuti činjenicu da baš zato što je spektar postoji veliki prostor za uključenje osoba s downovim sindromom na tržište rada, a toga uopće društvo nije svjesno.
Vrijeme, hvala vam lijepa.
Slijedeća pojedinačna rasprava poštovana zastupnica Anamarija Blažević, izvolite.
Hvala potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Evo na početku moram reći da sam ponosna možda prvi put kako ovdje radim u saboru jer imam osjećaj da smo stvarno postali senzibilizirano društvo za osobe s invaliditetom, ali pred nama je još puno, puno posla i rada kako bi osobama s invaliditetom osigurali jednake mogućnosti.
Ali evo vratit ću se na temu i reći da mi je jako drago što danas raspravljamo o boljem, o pravednijem zakonskom uređenju, a poseban naglasak stavljam na samozaposlene tj. na obrtnike osobe s invaliditetom. Naime, želim s vama podijeliti konkretan primjer i situaciju iz moje okoline gdje sam i uočila i bila upoznata kroz razgovor s pojedincima da je trenutno važećem Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem potrebna izmjena. Imam primjer osobe s invaliditetom kojoj je postavljena dijagnoza multiple skleroze još 2014.g., dakle to je neizlječiva, autoimuna, neurodegerativna bolest središnjeg živčanog sustava. Navedena je u vrijeme postavljene dijagnoze bila zaposlena kod poslodavca temeljem Ugovora o radu i ubrzo je ostvarila pravo na beneficirani staž temeljem zakona o kojem danas raspravljamo i Zakona o mirovinskom osiguranju. Prošle godine ista je raskinula radni odnos kod poslodavca i uz sredstva HZZ-a registrirala je svoj obrt, a sve kako bi ostala radno aktivna u onolikoj mjeri koliko joj zdravstveno stanje dozvoljava. Želim napomenuti još jednom, to je osoba dionik statističkog podatka od 4% samozaposlenih osoba sa invaliditetom na godišnjoj razini. No registracijom obrta i statusom vlasnika izgubila je pravo na beneficirani radni staž, a koje pravo je ostvarivala u trajanju od 6.g.. O tome sam govorila i prilikom izvješća o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Napominjem da osoba iz mog konkretnog primjera danas nije ništa zdravija nego je to bila dok je ostvarivala svoje zakonsko pravo.
Dosadašnji Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem primjenjuje se na osiguranike po osnovi zaposlenja u punom ili skraćenom radnom vremenom, znači isključivo vezanje uz radni odnos čime su od primjene bili izuzeti obrtnici bez obzira što su osobe s invaliditetom. Takvo zakonsko rješenje dovodilo je vlasnike obrta, samozaposlene osobe sa invaliditetom u nepovoljan pravni položaj u odnosu na radnike koji rade temeljem Ugovora o radu i krši ustavno načelo jednakosti pred zakonom.
Shodno navedenom RH je obvezna osigurati i promicati puno ostvarenje svih ljudskih prava i temeljnih sloboda osoba s invaliditetom bez bilo kakve diskriminacije. Također se obvezala da će usvojiti odgovarajuće zakonodavne, upravne i druge mjere za provedbu prava, a koja su priznata konvencijom, te će poduzeti odgovarajuće mjere i izmjene ili ukidanje postojećih zakona, propisa, običaja i prakse koji predstavljaju diskriminaciju osoba s invaliditetom. Smatram da ovaj konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem predlaže cjelovito uređenje statusa osiguranika osoba s invaliditetom.
Ovim zakonom prvenstveno se usklađuju osnove osiguranja na način da se Zakonom o stažu osiguranja s povećanim trajanjem i Zakonom o mirovinskom osiguranju ne radi diskriminacija osoba s invaliditetom po osnovu prethodno navedenog.
Nadalje, isti uređuju i druga pitanja koja do sada nisu bila regulirana, a također proširuje i krug potencijalnih korisnika.
Osim svega izrečenog ovim zakonom štitimo posebno ranjive skupine u našem društvu, a kojima je zdravstveno stanje narušeno i kojima je radni, a i životni vijek nužno kraći, te je neophodno gdje god je moguće unaprijediti zakonsku regulativu kako bi istima barem malo olakšali već ionako težak životni put.
Hvala ministarstvu. Hvala timu u ministarstvu. Hvala svima koji su doprinijeli ovim izmjenama zakona jer je ispravljena nepravda. A prvenstveno hvala vam u ime obrtnika osoba s invaliditetom koji će napokon imati pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem odnosno beneficirani staž.
Hvala i vama.
Dvije replike.
Prva je poštovana zastupnica Marija Selak Raspudić.
Izvolite.
Drago je meni da imamo konsenzus ovaj broj nas koji je ostao o jednoj temi.
Nadam se da to može biti i šira praksa, pa da shvatimo mnogo toga što je u interesu naših građana nije političko pitanje na razini na koji se mi često bezrazložno dijelimo u Saboru, pa možda nešto i naučimo iz svega ovoga, ja također ne samo vi ili netko pojedinačno.
Kako komentirate činjenicu da unatoč tome što se mlade osobe s invaliditetom najviše zapošljavaju također ih je najviše prijavljeno u evidenciju i to u dobi od 20 do 24 godine, njih 900 što je 15,1% dok je u općoj populaciji najviše nezaposlenih osoba u kasnijoj dobi od 55 do 59 godina? Dakle za razliku od opće populacije baš mladi nemaju niti priliku s invaliditetom uopće stupiti na tržištu rada. Opća populacija tek kasnije ima problem na tržištu rada.
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Upoznata sam da s tim primjerom odnosno sa tim činjenicama i moram reći da jednostavno mi je žao zbog te situacije i da više upravo u onom početnom dijelu vaše replike na taj način ćemo moći mlade osobe s invaliditetom mislim da ste rekli do 20 godina ili tako uvesti u svijet rada i to je ono što sam na početku istaknula kada sam rekla da je pred nama jako još puno posla kako bi ustvari osobama s invaliditetom osigurali jednake mogućnosti. Na nama je kao društvu, na nama ovdje predstavnicima odnosno zastupnicima u Hrvatskom saboru da učinimo sve da napravimo pozitivne promjene zakona. Ali isto tako i jedne pozitivne pomake u tome da ohrabrimo te mlade ljude, poslodavce da ih zapošljavaju i naravno da im možda na neki način samozapošljavanje bude dostupnije pa i sa većim financijskim mogućnostima.
Vrijeme.
Hvala.
Sljedeća replika poštovana zastupnica Ljubica Lukačić.
Izvolite gospođo Lukačić.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana kolegice evo baš mi je drago da ste spomenuli ovaj slučaj samozapošljavanja jer su upravo osobe koje su se samozaposlile ili su se planirale u tom trenutku samozaposliti naišle na ovaj problem staža osiguranja s povećanim trajanjem. I baš na njihovu inicijativu je ja bih rekla resorno ministarstvo te sekunde odreagiralo i išlo i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje išlo u izmjene ovoga Zakona kako oni ne bi bili oštećeni i kako bi se u ovom zakonu proširio krug osoba sa invaliditetom koje će moći ovo pravo ostvarivati. Na taj način kao što sam već ranije rekla poštujemo i Konvenciju, i Strategiju i sve dokumente koji nas obvezuju.
Hvala.
Hvala vama.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala.
Evo baš iz razloga što je to primjer iz moje sredine iz malog grada Pakraca, ali ja znam evo da postoji i u Zadru takva osoba. Dakle, znam za niz slučajeva, možda ne svih 30, ali za dosta primjera osoba samo za obrtnika, konkretno obrtnika koji su imali taj problem. Suočili su se s njim i mislim da je to bilo stvarno diskriminatorno prema njima. Dakle, ona je godinama ostvarivala pravo na beneficirani radni staž dok je bila zaposlena temeljem ugovora o radu. Zbog svoje bolesti je pronašla jedan drugačiji način rada. Ona je stvarno sposobna osoba i evo pozdravljam ju jer vjerujem da prati ovu raspravu sa velikim zanimanjem. I sada napokon jednostavno vraćeno joj je pravo koje je već prije imala, tako da me jako vesele ove izmjene zakona upravo zbog obrtnika, zbog beneficiranog staža na temelju ovoga Zakona.
Hvala vam lijepa.
Na ovaj način smo iscrpili sudjelovanje u pojedinačnim raspravama, a sada nam je ostalo da vidimo u ime Kluba zastupnika Mosta završno se javila za riječ poštovana zastupnica Marija Selak Raspudić.
Izvolite.
Još jedna stvar o kojoj se rijetko govori u javnosti je činjenica da kada govorimo o obiteljskom nasilju kada su u pitanju osobe starije životne dobi i osobe s invaliditetom, onda gotovo da nema spolne razlike između muškaraca i žena. Dakle, kada inače govorimo o obiteljskom nasilju onda su žene u puno većoj mjeri žrtve obiteljskog nasilja oko 2/3 žena u odnosu na 1/3 muškaraca odnosno možda prije 3/4. No, kada govorimo o osobama s invaliditetom onda tu spol igra puno manju ulogu. To je izrazito važno istaknuti, jer pokazuje koliko je prvenstveno jedna slabost društvena karakteristika koja se najviše iskorištava. Kod osoba s invaliditetom spol je puno manje bitan.
Kada smo ovdje razgovarali o tome kako urediti tržišna prava osoba s invaliditetom i kako im time omogućiti lakši pristup tržištu rada, zaboravili smo možda reći jednu važnu stvar koja izlazi iz okvira ove rasprave ali pokazuje da mi živimo u proturječnom društvu i da možda čak i ovaj demokratski trend i standard kojemu svi svjedočimo u posljednje vrijeme gdje rastu prava osoba s invaliditetom pa tako i njihovo uključivanje na tržište rada čemu u prilog idu i ove zakonske izmjene će uskoro doživjeti i svoj pad, jer su sve češći i sve snažniji trendovi koji ne idu u prilog osoba s invaliditetom budući da mi živimo u društvu koje promiče izvrsnost na svim razinama a posebice psiho-fizičku izvrsnost koja ide do te mjere da se određene zemlje poput Islanda hvale da se u njima više ne rađaju osobe sa Downovim sindromom.
Isto tako kada govorimo o Poljskoj i o pravu na pobačaj jedna od stvari koja najviše nailazi na zgražanje javnosti je upravo činjenica da je tamo pravo na pobačaj zabranjeno osobama i ukoliko otkrijete da su prisutne u prenatalnoj dijagnostici određene kromosomske abnormalnosti.
Ne ulazeći sada u pitanje pobačaja kao takvog koje je kompleksno i o kojem ćemo možda jednom i razgovarati u ovom Saboru niti u pitanje prava na pobačaj. Hoću postaviti jedno drugo pitanje koje se tiče osoba sa invaliditetom, a ono glasi ovako: Kada nam je postalo normalno, odnosno da se gotovo podrazumijeva da nećemo roditi dijete koje nije savršeno? Kada nam je postalo normalno da se prenatalna dijagnostika koristi zato da bismo se riješili tog tereta ukoliko ono nema savršene genske predispozicije. Jer upravo ti trendovi koji su sve snažniji i koji idu prema biološkoj savršenosti govore o stvarnom društvenom mišljenju o osobama sa invaliditetom. Tako da mi možemo ovdje imati koliko god hoćemo zakonskih izmjena koje su površinske i koje recimo govore o uređivanju tržišta rada za osobe sa invaliditetom, a bez da valoriziraju ono što prethodi tome o čemu sam govorila u ime kluba, a to je da uopće te osobe mogu pristupiti tržištu rada.
No trebamo sagledati društvo i malo šire i trebamo vidjeti što društvo doista poručuje osobama sa invaliditetom. Volimo o sebi misliti da smo demokratski osviješteni pojedinci, volimo se pogotovo kada je politički potrebno busati u prsa govorom o ljudskim pravima.
No istodobno čitavo društvo snažno podupire one znanstvene trendove koji idu u smjeru toga da se trebaju rađati samo biološki savršeni ljudi dok osobe sa invaliditetom u toj za mene distopijskoj budućnosti više ne bi trebale postojati.
Stoga mislim da je ovo također dobra prilika da se još jednom zamislimo nad svim društvenim trendovima koji itekako utječu na razvoj demokratskog društva, na njegovanje demokratskih tekovina i na prava osoba sa invaliditetom. Da naša priča ne bude samo deklarativna, da doista osnažimo poziciju osoba sa invaliditetom u praksi.
Hvala vam lijepa.
U ime predlagatelja završno će još govoriti državna tajnica poštovana gospođa Majda Burić.
Izvolite gospođo Burić.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovane zastupnice i zastupnici u Hrvatskom saboru. Prije svega zahvaljujem na raspravi vezano uz ovaj konačni prijedlog zakona.
Samo moram iskazati svoj pozitivan stav vezano uz to što očekujem prema vašoj raspravi, u stvari jednoglasno prihvaćanje ovog konačnog prijedloga zakona i to mi je jako drago s obzirom da ste svi koji ste sudjelovali u raspravi u stvari izrekli takvo svoje mišljenje.
Neću se osvrnuti na sva pitanja, samo na neka koja smatram izuzetno bitnima. Dakle, na što se troši 200 milijuna kuna koje skupimo godišnje temeljem kvotnoga zapošljavanja. Dakle, govorimo u stvari o poticajima za otvaranje novih radnih mjesta, za obrazovanje, za doprinose tih ljudi, za prilagođavanje radnoga mjesta osobi sa invaliditetom. Isto tako za prijevoz osoba sa invaliditetom.
Dakle, Zavod za vještačenje i zapošljavanje osoba sa invaliditetom i profesionalnu rehabilitaciju popularni ZOSI isplatio je u protekle četiri i pol godine više od 381 milijun kuna upravo za ovo što sam govorila od poticanja u isplati plaća, odnosno subvencioniranja plaća doprinosa, prilagođavanja radnog mjesta itd. itd.
Upravo zbog takve politike prema osobama sa invaliditetom u protekle četiri i pol godine bilježimo rast zaposlenih osoba sa invaliditetom i to za 12,17% pa mi danas u očevidniku zaposlenih osoba sa invaliditetom imamo porast broja osoba sa invaliditetom i on iznosi oko 11400 osoba što je za 1239 više nego u 2016. godini.
Isto tako, moram se posebno osvrnuti i na ovu prethodnu vrlo izazovnu pandemijsku godinu. U toj godini nije došlo do znatnog poremećaja, mogu slobodno reći nikakvog poremećaja na tržištu rada kako općenito, tako i vezano uz osobe sa invaliditetom. Pa kad pogledamo godinu dana unatrag mi na današnji dan imamo 17000 više zaposlenih u RH nego prije točno godinu dana.
A što se tiče isključivo osoba sa invaliditetom tu vidimo mali, mali porast broja nezaposlenih. Međutim, on je iznimno neznatan. Radi se svega o dva posto vezano uz osobe sa invaliditetom, iako kad to gledamo u odnosu na 2016. godinu onda možemo reći da nezaposlenost osoba sa invaliditetom pada za više od 13%.
Ono na što se također moram osvrnuti jest često spominjan Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom. Vi i sami znate da smo ga unatrag par godina mijenjali i 2020. a sadržajno je veliku promjenu doživio 2018. godine. Vi jako dobro znate da svaki poslovni subjekt koji ima više od 20 zaposlenih ima obavezu zaposliti najmanje 3% u odnosu na broj zaposlenih osoba sa invaliditetom i da velika većina naših poslodavaca ili zapošljava osobe sa invaliditetom ili ispunjava jednu od zamjenskih načina ispunjavanja te obaveze i da 26% od 9 i pol tisuća poslodavaca jesu u stvari oni koji plaćaju umjesto da ili zaposle ili izvrše neku od zamjenskih mogućnosti kao što je stipendiranje učenika s teškoćama u razvoju ili ugovor sa radionicom, integrativnom ili zaštitnom itd.
I zadnja stvar na koju ću se osvrnuti jest mjera očuvanja radnih mjesta. Također danas je godina dana od kad je ta mjera implementirana. Nju mogu koristiti naravno i osobe sa invaliditetom. Do danas je za tu mjeru osigurano oko 14 milijardi kuna ako gledamo bruto iznos u smislu i 4000 kuna i doprinosa koji na to idu.
Osobe sa invaliditetom naravno mogu konzumirati tu mjeru, a ono što smo dodatno napravili jest da smo omogućili i zaštitnim i integrativnim radionicama da i oni koriste tu mjeru i to do 6 mjeseca 2021. godine za što smo osigurali dodatnih 13 milijuna kuna za oko 500 osoba sa invaliditetom koji nisu na otvorenom tržištu rada već u zaštitnim i integrativnim radionicama.
Evo ga, poštovani saborski zastupnici i zastupnice, još jedanput zahvaljujem na raspravi i vjerujem da će ovaj prijedlog zakona prema onome kako ste raspravljali biti zaista usvojen sa velikom, velikom većinom ako ne i jednoglasno.
Hvala puno.
Hvala vama.
Poštovana državna tajnice imate jednu repliku.
Poštovana zastupnica Ljubica Lukačić.
Izvolite gospođo Lukačić.
Zahvaljujem.
Poštovana državna tajnice, drago mi je da ste u svom izlaganju evo sad decidirano točno rekli koliko je Zavod za vještačenje dao kako su osobe sa invaliditetom bile poticane i u ovoj protekloj pandemijskoj godini. Dakle, iskreno govoreći ja znam vrlo, vrlo malo osoba sa invaliditetom koje su ostale bez posla, a to sigurno nisu bile osobe u zaštitnim integrativnim radionicama.
I žao mi je što nema kolegice Selak-Raspudić ovdje da je to čula, jer je upravo naprosto zbog toga nevjerojatno kako je, da je propao Bubamara bar o kojem je ona govorila o primjeru moram reći ne otvorenog tržišta rada, nego ipak jedne integrativne radionice, pa evo da je čula koliko su i oni dobili poticaja u protekloj godini za rad.
Hvala lijepo.
Hvala vama.
Odgovor na repliku.
Izvolite gospođo Burić.
Hvala vam poštovana saborska zastupnice Lukačić. Dakle, valja još jedanput naglasiti da je Vlada premijera Plenkovića vrlo smjelo i hrabro stala iza svakog hrvatskog radnika i poslodavca.
Prisjetimo se da je samo dan nakon razornog potresa u Zagrebu u ožujku prošle godine implementirana mjera očuvanja radnih mjesta. U samo prva dva mjeseca, dakle u ožujku i u travnju prošle godine obuhvatili smo 600 000 radnika i 100 000 poslodavaca, a danas iz ove perspektive možemo reći da smo za mjeru očuvanja radnih mjesta osigurali oko 14 milijardi kuna ukoliko uzmemo u obzir i doprinose, ukoliko ih izuzmemo. To je 9,3 milijarde kuna. A sveukupno za poticanje zapošljavanja u RH u protekle 4 i pol godine ova je Vlada osigurala 18 milijardi kuna što je nikad više u povijesti RH.
…/Upadica Škoro: Vrijeme./…
Hvala.
Hvala vama poštovana državna tajnice.
…/Upadica Burić: Molim./…
Nema na čemu.
Zaključujem raspravu.
Glasovat ćemo kad se steknu uvjeti.

82

  • Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, drugo čitanje, P.Z. br. 89
26.03.2021.
Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, drugo čitanje, P.Z. br. 89.
Predlagatelj je vlada. Rasprava je zaključena.
Dajem na glasovanje Konačni prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
Tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 127 zastupnika i zastupnica, svi su bili za, te je na taj način donesen Zakon o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.
PDF