Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 6

PDF

61

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, prvo čitanje, P.Z.E. br.118
10.03.2021.
pa prelazimo na dnevni red. Prva točka:

- Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, prvo čitanje, P.Z.E. br. 118
Predlagatelj je Vlada na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika HS-a.
Prilikom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za gospodarstvo i Odbor za zaštitu okoliša i prirode.
Molio bih predstavnika predlagatelja da da dodatno obrazloženje navedenog prijedloga zakona, ovdje je poštovani državni tajnik Ivo MIlatić.
Izvolite.
Hvala g. predsjedniče HS-a.
Uvažene saborske zastupnice i zastupnici.
Pred vama se nalazi Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz i navedene izmjene i dopune ovog zakona predlažu se kako bi se zakonodavstvo RH uskladilo sa zajedničkom europskom politikom u dijelu koje se odnosi na korištenje obnovljivih izvora energije u prijevozu.
Ulaskom u novo desetljeće pred državama članicama su postavljeni novi ciljevi vezani uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, među kojima je i posebni cilj vezan uz korištenje obnovljive energije u prijevozu.
Sam Zakon o biogorivima za prijevoz kao o novom održivom energentu do sada je doživio više izmjena u cilju kontinuiranog usklađivanja sa europskim zakonodavstvom. Do 2020.g. je tako obveza RH bila koristiti 10% energije iz obnovljivih izvora u prijevozu.
Dodatno zakon je usklađivan kada su uvođeni stroži uvjeti održivosti za biogoriva koja se stavljaju na tržište. Tako se njihova proizvodnja danas ne smije natjecati s proizvodnjom hrane niti smije negativno utjecati na korištenje određenih vrsta zemljišta. Naglasili bi da se u posljednje tri godine RH približila zacrtanom cilju, a posebice je tome doprinijela i obveza korištenja obnovljive električne energije u javnom prijevozu.
Ove izmjene i dopune zakona predstavljaju kontinuitet koji treba osigurati dosezanje novog cilja od 14% obnovljive energije u prometu do 2030.g.
U europski zakonodavni prostor taj cilj je uveden prije i nakon direktive 2009/28 Europskog parlamenta i Vijeća odnosno Direktivom 2018/2001 od 11. prosinca 2018.g. radi se o direktivi o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora kao u dijelu energetskog paketa za novo desetljeće.
Temelj za izradu izmjena i dopuna zakona nalazi se u Uredbi 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018.g. o upravljanju energetskom Unijom i djelovanjem u području klime kojom se propisuje izrada nacionalnih akcijskih planova odnosno integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova kojega skraćeno zovemo NECP. Kako Je NECP postao osnovni dokument planiranja u energetici u tom smislu je usklađen i ovaj zakonski prijedlog, tako je sukladno direktivi iz 2018.g. propisano da države članice prikažu okvirnu putanju povećanja obnovljivih izvora u prometu do 2030.g. te da odrede obvezu za distributere i opskrbljivače benzinskim i dizelskim gorivima u skladu s tom okvirnom putanjom, a kako bi se moglo pratiti godišnje ostvarivanje ciljeva tijekom narednih 10 godina.
Izračun okvirne putanje temelji se na zadanoj metodologiji koja se odnosi na kvalitetu i količine stavljanja pojedinih vrsta biogoriva, načina i održivosti proizvodnje biogoriva, uvjete proizvodnje sirovina za biogoriva, te obveze smanjene emisija stakleničkih plinova u cijelom ciklusu od proizvodnje i prerade pojedinih sirovina do krajnje primjene.
Također se propisuju kriteriji i način bilanciranja i dokazivanja ostalih oblika obnovljivih izvora odnosno energije u prometu poput vodika i električne energije.
Bitno je istaknuti da osim distributera odnosno opskrbljivača benzinskim i dizelskim gorivima, obveznici sustava korištenja obnovljive energije su svi sudionici u javnom prijevozu gdje je obvezno koristiti isključivo obnovljivu električnu energiju te gradovi i jedinice regionalne samouprave koji su također odgovorni za povećavanje obnovljive energije u prijevozu uključivo razvoj alternativne infrastrukture.
Ovim izmjenama zakona dodatno je uz javni cestovni i željeznički prijevoz uključen i brodski prijevoz gdje se u budućnosti očekuje i veće korištenje zelenog vodika.
Glavne izmjene i dopune ovog zakona i ciljeve koje se njime žele postići možemo sažeti u sljedeće, stvaranje preduvjeta za ispunjenje postavljenog cilja od 14% obnovljive energije u prijevozu do 2030. g. i okvirne putanje kombinacijom dviju aktivnosti, a to su, propisivanje obveze strankama obveznicama odnosno distributerima dizelskih i benzinskih goriva, da na tržište stave obnovljivu energiju u vidu biogoriva, naprednih biogoriva, obnovljive elektrone energije ili vodika, odnosno obnovljive energije na tržište, u iznosu od 11,14 u 2013. g. sukladno NESP-u i propisivanje obveze korisnicima goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru od 2,86% u 2030. g. sukladno putanji iz NESP-a.
Propisana obveza se tijekom godina postupno povećava te će u 2030., kao što sam rekao, prije biti 11,14 obveza morati ispuniti opskrbljivači dok će 2,86 obveze planira ispuniti kroz sektor javnog prijevoza. Sljedeći cilj je uključivanje mjera za poticanje energetske učinkovitosti u prometu i mjera za izgradnju javne infrastrukture za alternativna goriva, u planove županija i gradova prilikom oblikovanja mjera javnih politika te izrada projekcija korištenja obnovljivih izvora u prijevozu u javnim službama, o čemu treba obavještavati ministarstvo.
Propisuje se obveza planiranja i izvještavanja o obnovljivim izvorima u prijevozu u skladu s Uredbom EU 2018/1999 i evidentiranja biogoriva i ostale obnovljive energije sukladno zahtjevima održivosti i smanjenja stakleničkih plinova za najmanje 6%.
Usklađujemo se s odrednicama Direktive 2018/2001 koje se odnose na količine, kakvoću i način plasmana pojedinih biogoriva, naprednih goriva odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz te se ista Direktiva odnosi na sirovine za proizvodnju biogoriva, naprednih biogoriva i goriva, odnosno ostalih obnovljivih izvora energije za prijevoz u smislu njihovog porijekla i održivosti prerade odnosno proizvodnje.
Važan dio izvješćivanja na europskoj razini odnositi će se tako na podatke kojima će se moći dokazati slijedivost sirovina i održivost proizvodnje biogoriva. Nadalje, zakonom je određena obveza plaćanja posebne naknade za okoliš zbog nestavljanja biogoriva na tržište i zbog nesmanjivanja emisije stakleničkih plinova. Ista obveza ovim izmjenama i dopunama zakona proširuje se na obvezu korištenja elektronične energije i vodika iz obnovljivih izvora energije u sektoru prometa. Očekujemo da će predložene zakonske izmjene pozitivno utjecati na povećanje elektromobilnosti obzirom da će distributeri benzinskih i dizelskih goriva svoje obveze moći pravdati isporukom obnovljive električne energije ili vodika na vlastitim punionicama.
Ovom mjerom će se ubrzati izgradnja alternativne infrastrukture i povećati broj punionica električnih vozila upravo u segmentu maloprodaje klasičnih goriva. Posljedično, potaknuti će se investicija u proizvodnje zelene energije na samom mjestu benzinskih postaja. Mjere ovih politika značajno će doprinijeti ukupnom povećanju udjela obnovljivih izvora u RH, koji je projiciran za 2030. g. na 36,6% obzirom da prijevoz sudjeluje s visokih 30% u krajnjoj, odnosno neposrednoj potrošnji energije u RH.
Hvala na pažnji.
Idemo s replikama. Prvi je na redu kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Konstantno prepisivanje uredbi i direktiva koje imaju plemenite ciljeve EU, o zelenoj energiji, politikama tj. povećanju obnovljivih izvora, pa tako u ovome slučaju kod biogoriva za prijevoz, smatram jednom farsom ove Vlade jer je činjenica dok mi govorimo o biogorivima u isto vrijeme vi na kršu u 8 županija u Dinaridima hrvatskim istraživate naftu. Evo, nekoliko pitanja za vas.
Koliko je u Hrvatskoj osigurano površina za proizvodnju, do sada, koliko se radi, u RH površina po pitanju proizvodnje biogoriva, a ujedno ću reći jedan primjer koji je vrlo eklatantan. Danas, u Hrvatskoj učenike prevozite s autobusima starijim od 50 godina koji se gore svaki dan. Koji koriste naftu, koji koriste, ne da idete naprid, nego vi niste, ne za biogorivo i obnovljive izvore i zaštitu stakleničkih plinova, nego vi ste .../Upadica: Hvala vam lijepa./... za uništavanje ekologije.
Izvolite odgovor.
Hvala na vašem pitanju. Što se tiče biogoriva u Hrvatskoj, mi smo sada što se tiče zadovoljenja naših ciljeva na skoro 7%, znači jedan izvjestan napredak se dogodio proteklih 3, 4 godine, što je rezultat aktivnosti ove Vlade i na primjeni ovog zakona. Što se tiče površina koje su sposobne biti korištene za uzgajanje sirovina za biogoriva, ovdje u ovom cijenjenom Domu je već prije godinu i nešto dana donešen zakon koji to omogućuje, znači radi se isključivo o tlima koji bi bili za takvu vrstu uzgoja, a ne za uzgoj hrane.
Što se toga tiče, to je sve što vam imam reći.
Kolega Bulj, digli ste ruku, pretpostavljam zahtjev za stankom.
Da, u ime Kluba Mosta tražim stanku po ovom vrlo bitnom pitanju znači, prijevoza, tj. korištenja biogoriva u prijevoz.
Još jednom moram kazati da pozivati se na zelene politike, na korištenje alternativnih goriva da bi se smanjili staklenički plinovi, da bi se manje koristili fosilna goriva dok u istom vremenu vi dajete stranim investitorima mogućnost bušenja, istraživanja, kako našeg Jadrana, tako i ovog dijela Dinarida. Fosilnih goriva, govorimo, mi govorimo o smanjenju fosilnih goriva, ovo su uredbe koje mi učinkovito prepisivamo, a ništa ne poduzimamo. Pozivate se na promet, infrastrukturu prometnu kako bi se koristila alternativna goriva ili iz obnovljivih izvora. Pa pogledajte u kojoj smo situaciji, još jednom ponavljam. Koliko ne brine se ministar ugroze okoliša Ćorić i gospodarstva vaš ministar govori činjenica da iz Vrgorca, otpad iz komunalno smeće, otpad koji bi trebao biti novac prevozite 120 km u Sinj, uz rijeku Cetinu sa starim kamionima tj. komunalkama iz kojih curi gorivo, koje se raspadaju, benzin ne benzin nego nafta. Znači mi da bi stvorili infrastrukturu za ovo onda vi morate meni kazati na koji način Hrvatska će proizvoditi bio gorio, na koji način će koristi sunčevu energiju, na koje načine i modela. Znači što vi nama predlažete osim prepisivanja uredbi i direktiva. Nama ne triba prepisivanje to moremo vrlo jednostavno riješiti, naći jednoga prevoditelja i to će sve biti ok. Evo, kolega vidim vamo iz HDZ-a vrti glavom. Otiđite u Obrovac, otiđite u Knin pogledajte lagune, pogledajte na koji način se ponašaju oko okoliša i prirode. Da, zaštit prirodu …/Upadica: Hvala vam lijepa./… da alternativnim gorivima, ali ova Vlada ništa ne poduzima.
Hvala lijepa.
Odobravam stanku do 10 sati i 45 minuta.

STANKA U 10,35 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 10,48 SATI

Poštovane kolegice i kolege nastavljamo sa radom, sada će replicirati poštovana kolegica Marić.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Poštovani državni tajniče pred nekoliko godina zatvorene su 3 tvornice za proizvodnju biogoriva u Hrvatskoj, Biodizel Vukovar, Modibit i Vitrex. Oni su godišnje proizvodili 90.000 tona biogoriva što je i tada bilo nedostatno, a zatvoreni su zbog nelojalne konkurencije koja je pod povoljnijim uvjetima kupovala sirovinu zbog visokih opterećenja. Zanima me kako sada Hrvatska stoji sa planovima za vlastitu proizvodnju bio goriva? Koliko tona uvozimo? I koliko ima tvrtki koje se bave sakupljanjem, zbrinjavanjem i prijevozom otpada odnosno sirovina iz kojih se mogu proizvesti biogoriva?
Hvala.
Hvala.
Točno je da smo mi u Hrvatskoj imali te dvije tvornice. I one su zatvorene iz jednostavnog razloga što je tadašnji ministar financija gospodin Slavko Linić jednostavno naprasno ukinuo poticaje koje su tim tvornicama bile izvorno obećane i one su jednostavno zatvorene i kasnije su te tvornice tužile RH i to je koštalo višemilijunske iznose mislim negdje oko 15 ili 17 milijuna kuna. 17 milijuna kuna je koštalo to nas da smo to isplatili kao država. I te tvornice tada su se zatvorile i više nisu radile. Danas mi ovaj oni mogu raditi, ali jednostavno očito nemaju interesa ne znam iz kojih razloga. Mi na to ne možemo utjecati, a ostalo biogorivo se za sada uvozi u RH.
Sada je na redu kolega Bačić.
Izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovani državni tajniče, apsolutna podrška ovim izmjenama i dopunama zakona. Normalno sve to moramo i uskladiti u cilju praćenja i same nacionalne razvojne strategije do 2030. i ciljeva koje smo zadali, a i Europskog zelenog plana. I normalno podrška i ovom ambicioznom planu od 14% obnovljive energije u prometu. Ali me zanima vaše mišljenje tj. konkretno mišljenje samoga ministarstva mislim da bi upravo ovaj ambiciozni cilj od 14% mogli najviše uspostaviti uvođenjem električnih vozila tj. olakšavanjem nabave samih električnih vozila jer danas u Hrvatskoj udio električnih vozila je 0,042%. Mislim da ukidanje npr. PDV-a na nabavu električnih vozila bi dobili jedan znatni i nagli korak kod same nabave takvih vozila, zanima me jel ministarstvo ide u tom smjeru?
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala na vašoj replici.
Što se tiče ambicioznog cilja jasno da ga mislimo dostići između ostalog što nisam radi vremena odgovorio u prethodnom pitanju i osnivanjem odnosno izgradnjom nove biorafinerije koja se planira u Sisku, koju mislimo potaknuti iz nacionalnog plana oporavka.
Što se tiče električnih vozila ovu godinu planiramo 100 milijuna kuna uložiti u nabavku električnih vozila što je znatno, znatno više nego od ovih godina koje smo imali. Činjenica da ne mislimo samo postići to kroz električna vozila, mislimo postići ulaganjem velikog iznosa novca i kroz nacionalni plan oporavka u punionice takve jer naši ciljevi će se ostvarivati ne samo što ćemo u Hrvatskoj imati vozila nego što će i električna vozila dolaziti i voziti se hrvatskim cestama.
Sada je na redu kolegica Anka Mrak Taritaš.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče, poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče, dakle jedna od tema ovog zakona i rezultat koji mora biti je smanjivanje CO2. Tema opće dekarbonizacije je nešto što je izuzetno važno i što je izuzetno važno u okviru svih strategija. U travnju 2020. godine je na javnom uvidu odnosno u e-savjetovanju bio nacrt Strategije niskougljičnog razvoja RH za razdoblje do 2030. s pogledom do 2050. godine. To je jedna od strategija koja je ocijenjena kao izuzetno važna. Mene zanima gdje smo, što smo, u čemu je problem, kud idemo dalje? Dakle, i sami dobro znate kao i ja da su nam osnov određene strategije, iza tih strategija imamo akcijske planove. Ja ne mislim ni da je bilo koja strategija uklesana u kamen, ali nekakve osnove trebamo …/Upadica: Hvala vam./… imati za dalje.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala.
Jasno ovaj zakon i svi naši zakoni u energetski i klimatski su usmjereni prema smanjivanju CO2. Što se tiče ove strategije koju ste spomenuli logično je da je ona, ona u proceduri sada nakon što je usvojena glavna strategija to je znači Energetska strategija RH do 2030. s pogledom na 50.
Imamo sve dokumente usvojene, a to je i Nacionalni energetski klimatski plan i ovaj i ova strategija je znači u izradi i vrlo brzo će biti usvojena. Znači i ona će samo pratiti taj trend koji, koji je zadan i u ovim svim temeljnim dokumentima. Tako da jednostavno tu mislim da nemamo nikakvog razloga sumnjati da ta strategija koja će se isključivo baviti klimom i ostalim neće biti uklopljena u sve ove dokumente koje smo dosada donijeli kao država.
Kolega Pavić, izvolite.
Poštovani tajniče samo da vas podsjetim, te su tvornice bile u ingerenciji Ministarstva gospodarstva i to je ukinuo Vrdoljak, a ne Linić, poticaj za te tvornice pa su one zatvorene, ali ne za vrijeme one vlade nego su zatvorene 2018. godine. Prema tome imali ste vremena 2015., '16., '17. i '18. godinu te poticaje dati pa da te tvornice opstanu. To je prva stvar.
Druga stvar htio sam vas pitati s obzirom da ste direktive koje su bile donesene 2015. u naše zakone prenijeli 2018., direktive koje su donesene 2018. prenosimo u 2021., što smo napravili sa pripremom za proizvodnju biogoriva odnosno za proizvodnju biomase za proizvodnju biogoriva u Hrvatskoj. Da li smo s obzirom da nemamo tvornice trenutno da li smo barem poduzeli nešto da bismo osigurali sirovinu za proizvodnju te biomase?
Izvolite odgovor.
Još jedanput govorim, Vrdoljak je bio ministar gospodarstva, ministar financija koji je predlagao proračun i koji je jednostavno u prijedlogu proračuna nije predvidio ta sredstva je bio g. Linić. Ja sam jednostavno rekao istinu kako je bilo. Ne može g. Vrodljak plaćati poticaje ako mu tog poticaja nema u proračunu i to je tako bilo i to je to.
A što se tiče sirovina i svega ostalog potrebnog sutra za biogoriva, rekao sam vam da je Ministarstvo poljoprivrede donijelo sve pozitivne propise koji omogućuju hrvatskim poljoprivrednicima bilo velikim kompanijama i manjim kompanijama da razvijaju projekte odnosno da razvijaju nasade za sirovinu za biogoriva. Osnovna stvar je sljedeća, da biste imali sirovinu za biogoriva morate imati negdje u blizini tvornicu jer se jednostavno ne isplati to prevoziti na velike udaljenosti i onda sama suština biogoriva se gubi jer veliki CO2 se troši na prijevoz. Znači moramo prvo razviti tvornicu da bi paralelno razvijali poljoprivredu.
Idemo sada na repliku kolege Šimićevića.
Izvolite.
Zahvaljujem predsjedniče HS-a.
Uvaženi tajniče, evo podržavam ovaj vaš prijedlog ovih izmjena i mi moramo učiniti sve da budemo energetski neovisni, ali isto tako da sačuvamo okoliš za buduće generacije.
Ja bih ovdje vas pitao odnosno problematizirao odnos energije, ekologije i ekonomije, da li ovi biodizeli odnosno obnovljivi izvori energije u tehnološkom smislu koštaju puno više nego ovi energenti koji se danas koriste i na koji način to kompenzirati?
Hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Hvala.
Što se tiče koštanja i ne koštanja, nisam te struke da bi vam sad to detaljno mogao obrazložiti, ali svakako cijena goriva, biogoriva i goriva je ugrađena u cijenu litre dizela odnosno benzina tako da oni tehnološki imaju tu cijenu koju imaju.
Ono što je bitno spomenuti da su te tehnologije sve bolje, sve čišće, da se vodi računa o sirovini koja se koristi za izradu tih biogoriva, da se vodi računa od kud ta sirovina dolazi jel nema smisla da mi kao država uvozimo biogorivo koje bi ustvari imalo štetne sirovine i gdje CO2 otisak puno veći. I zato je u ovom zakonu uvedeno detaljno izvješćivanje svih obveznika gdje će se to detaljno moći pratiti i zaustaviti eventualno takvo špekulativno uvođenje u EU i u Hrvatsku takvih goriva.
Hvala.
Idemo sada na repliku poštovane kolegice Benčić.
Izvolite.
Zahvaljujem vam se.
Evo upravo na tom tragu šta je resurs za proizvodnju biogoriva, a znači ako je otpad biomasa i ako on služi kao resurs u tom postupku, moje pitanje je zašto se na razini ministarstva ne napravi cjelokupno regulatorno okruženje koje će onda bio otpad koji je dio te biomase, isto tako tretirati kao resurs? Zašto je to važno? Zato što građani tu energiju plaćaju tri puta, dakle plaćamo ju tako što plaćamo primjerice Grad Zagreb samo jednoj bioplinari će platiti više od 100 milijuna kuna u dvije godine za odvoz biootpada. Oni od toga proizvode bioplin pa su povlašteni proizvođači električne energije, pa na osnovu toga još imaju subvencioniranu cijenu električne energije i onda još u konačnici plaćamo proizvod. Dakle, tri puta plaćamo nešto i još im plaćamo i odvoz resursa.
Dakle smatram da ako je biootpad u ovom dijelu resurs i biomasa da ga tako treba i tretirati i kod cijene otpada za kućanstva i umanjiti tu cijenu otpada za kućanstva.
Hvala.
Sve to što ste rekli je regulirano sadašnjim propisima i jednostavno je takvo kakvo je, mi vodimo računa da kada su u pitanju biogoriva da sljedivost sirovine bude itekako praćena. A što se tiče ovog dijela u kojem spominjete i situaciju u Gradu Zagrebu i odvoženje i plaćanje odvoza, očito to su prakse koje ne postoje samo u Zagrebu nego i u ostalim europskim zemljama.
Ono što mi mislimo napraviti, a to je da kada je u pitanju biogorivo da taj dio bude savršeno transparentno odrađen da ne bi biogorivo bilo ustvari više štetno nego korisno kao u pitanju smanjenje CO2 emisije.
Molio bih sada poštovanu kolegicu SElak Raspudić za repliku.
Izvolite.
Molila bih vas jedno razjašnjenje. Naime, ocjena stanja razjašnjava da cilj od 10% za 2020.nismo ni blizu uspjeli ostvariti. Budući da je taj cilj bio teško doseziv direktivom su povećani faktori kojima se množi električna energija iz obnovljivih izvora i potrošnja u cestovnom prometu sa 2,5 na 5 i željezničkom prijevozu s 1 na 2,5.
Znači li to da se prosto promijenila formula da bi ispalo da se cilj može dosegnuti dok u praksi sve ostaje isto ili to znači nešto drugo? Jer ovako kako ja to razumijem ispada da nemamo u praksi provođenje zelenih politika nego ćemo promijeniti formulu da možemo imati privid provođenja zelenih politika u praksi.
Izvolite odgovor.
Apsolutno ste u krivu, nije nikakav privid i nije nikakvo naštimavanje. Radi se o sljedećem, mi smo zajedno sa električnom energijom otprilike jedno 7% uspjeli, a ne 10 i tu je taj problem što nismo stigli do 10, a ovo sada što imamo u zakonu već u prošlim izmjenama da se množi faktor, to je znači sukladno europskoj direktivi, to množenje faktora je ustvari stimulacija da se obnovljiva električna energija koristi u prometu, da se jednostavno energija od litre bogoriva je ista takva energija električna vrijedi pet puta od te jedne litre odnosno jedne jedinice biogoriva i to je tako po direktivi i to je tako dosta logično, obzirom da infrastrukturu na benzinskim pumpama za sagraditi treba uložiti veliki dio novaca i jasno da je taj dio stimulirajući za obveznike da oni idu u tom pravcu, jasno uz našu još potporu samih tih investicija.
Hvala vam. I zadnja replika, kolegica Orešković, izvolite.
Hvala, predsjedavatelju.
Pa evo, u svom izlaganju izložili ste kontinuitet izmjena našeg zakonodavstva s kojima smo se približavali direktivama EU-a, ja u tome vidim napredak i pozitivne korake u RH u pravcu zelenije ekonomije.
Međutim ono što mi nedostaje, nedostaje mi konkretni statistički pokazatelji o tome jesmo li i u kojoj mjeri mi uistinu sa svim ovim zakonodavnim izmjenama, povećali korištenje obnovljivih izvora energije u prometu, pa me zanima koji su konkretni planovi Vlade, koje konkretne mjere koje ćemo poduzeti u tom smjeru?
Naime, zakonodavstvo koje mi sada gradimo, doista je slično i sve sličnije EU-u, međutim naša praksa od toga značajno odstupa. Voljela bi da je ta diskrepancija manja.
Izvolite, odgovor.
Apsolutno je statistika tu jasna, znači do početka prethodne Vlade i ove Vlade, mi smo imali niti 1,5% udjela biogoriva u prometu odnosno obnovljivih izvora u prometu.
Mi smo završili prošlu godinu sa skoro 7%. Znači statistika je tu jasna. U nepune 4 g., mi smo uspjeli napraviti takav napredak, zašto? Zato što smo ono što bismo rekli, baš se založili brutalno za provođenje prethodnog zakona, direktiva, svega ostalog, uspostavili sustav obveznika, uspostavili sustav kontrole i uspostavili sustav naplate penala odnosno naknade za okoliš, 260 milijuna kuna je u Fond za okoliš uplaćeno po ovoj osnovi koji će vratiti u ciljeve za biogoriva odnosno za obnovljive izvore u prometu iduće razdoblje.
Hvala vam.
Hvala vam, državni tajniče, gotovi smo s replikama pa se možete vratit na svoje mjesto a mi ćemo sada pitati izvjestitelje odbora žele li uzeti riječ?
Ne. Onda idemo na raspravu, prva na redu, poštovana kolegica Anka Mrak-Taritaš u ime Kluba zastupnika Centra i GLAS-a. Izvolite.
Hvala lijepo, poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi državni tajniče sa suradnicama.
Dakle, pred nama je izmjene i dopune Zakona o biogorivima za prijevoz. Riječ je o osnovnom zakonu koji je bio iz 2009. g. i kojeg smo sad je ovo već jedno 5., 56. izmjena, ja ču ovu svoju raspravu nešto malo formalno a nešto malo i suštinski. Dakle onaj dio, možda je došlo vrijeme da imamo novi zakon, možda bi nam bilo jednostavnije to sve zajedno pratiti ali dobro, vi ste se odlučili za ovu metodu.
Između ostalog, usklađujemo se sa direktivama EU-a i sve ok, a imamo niz uredba i pravilnika koji su bili temeljem zakona tih iz 2009., zadnja izmjena je bila 2018. pa u ovoj prijelaznoj odredbi u čl. 28. se opet vidi da postoji neki rok u kojem se moraju uskladiti i pravilnik i uredba i sve ostalo da bi se moglo koristiti.
I sad dolazimo do suštine. Tamo negdje 2000., ja sam dobila jedan odličan kalendar koji je jedan naš uvaženi umjetnik radio a taj kalendar je bilo kako koristiti i za što se svašta može koristiti dakle 2000. je u pitanje, dakle prije 21 g., za što se mogu koristiti otpad, za što se mogu koristiti vjetar, plima, oseka i sve ostalo jer je tada Institut Hrvoje Požar napravio analizu kako i što možemo koristiti.
Meni je to bio zgodan kalendar, to je jedan od onih koje sam ostavila zato što je dobro izgledao i našalio se s tim svim zajedno i nedavno sam ga u jednoj od nekakvih pretumbacija opet pogledala i pogledala sam te svoje knjižice koje je tada Hrvoje Požar napravio, da vidim gdje smo mi sad.
Mi možemo na teoretskoj razini govoriti o niz stvarima, možemo pokazivati postotke kako hoćemo ali u stvarnosti smo negdje drugdje. Zbog toga ni ne čudi da imamo i odredbu u ovom zakonu koji kaže da naravno biogorivo može se proizvoditi i iz izvora koji nisu svi iz područja Hrvatske nego mogu biti i uvezeni pa pretpostavljam da ćemo onda da neko ko će se i tim baviti, može i otpadom uvoziti.
Ali što je suština svega toga? Dakle, ja uvijek kad čitam bilokoji zakon, onda me zanima cilj, zanima me smisao i zanima me da li je zaista realno ostvarivo da ga ostvarimo. Dakle, konačni cilj je da vodimo računa o klimatskim promjenama koje su stvarnost, konačni cilj je da ima dakle ta dimenzija ne karbonizacije, konačni cilj je da bude ekološki prihvatljiviji, osviješteni, da pokažemo da smo kao zemlja vodimo računa, kako ćemo to ostvarit? Kako je realno da ostvarimo?
Dakle, onaj cilj da će se do 2020. ostvariti 10% je bio nerealan. Kako smo mi ostvarili cilj da imamo dio energije iz obnovljivih izvora koji se tako zovu u trenutku kad je voda postala obnovljivi izvor pa smo mogli pokazati sve hidroelektrane? Mi uopće u toj priči odnosa prema zaštiti okoliša koji sad više to nije trend zaštite okoliša, prestali smo, nije ni trend ni održivi razvoj nego je zapravo trend baviti se i suprotstaviti se klimatskim promjenama, mi cijelo vrijeme zapravo lutamo. I kod nas je jedno vrijeme zaista bio hit vjetroelektrane. I svaki županijski plan je imao valjda 20 pola za vjetroelektrane, onda se pokazalo da to baš i nije tako, onda su krenuli solari koji se nisu baš nešto zadržali. Onda smo imali u jednom trenutku tvornice za biogorive koje zbog subvencija koje su im bile obećane, a nisu isplaćene su zatvorile. Dakle, vi tvornicu zatvorite i idete dalje. Kolega državni tajnik o tome dosta toga zna jer je bio ili pomoćnik ministra ili državni tajnik ja mislim u protekle 4 vlade ako se ne varam pa onda može govoriti o tom jednom kontinuitetu kroz svih vlada što je koja vlada napravila ili nije napravila. Moj sin koji je završio strojarstvo i doktorirao je na motorima koji imaju, koji mogu paralelno koristiti i standardno gorivo dakle fosilno i biogorivo. I ja naravno ne znam ni reći kako je tak njegov doktorat, niti se u to razumijem. Ja sam ga, jedino pitanje koje sam ja imala, daj ti meni reci dal se to može napraviti. Veli samo ovisi koja će industrija odlučiti uložiti u to i koliko ste, koliko se novaca spremno dati za to. Dakle to je bilo jedno pitanje koje je bilo vezano o tome, dakle energija koja je obnovljiva košta. I to uopće nema dileme. Električna vozila ajdemo to razlučiti do kraja. Dakle, koliko je industrija automobilska odlučiti u električna vozila toliko će ona biti bolja. U električnim vozilima imate 2 problema i to moramo znati sad i probat to sada riješiti. Jedan problem je električne energije. Dakle, ne pune se oni iz zraka. Ako imate punionice, imate veću potrošnju električne energije, ako imate veću potrošnju električne energije morate znati od kud ćete ju proizvoditi. Ja recimo apsolutno mislim da bi bilo elementarno da bilo koja višestambena zgrada koja ima u podrumu garažu da ima i mjesto za punjenje električnih auta. Dakle, apsolutno su nekakve, ali to moramo znati, moramo znati ako mi u jednom trenutku na našim prometnicama imamo 100.000 električnih automobila koliko je to povećanje električne energije što to nama znači u nekom drugom elementu. Imate i još jednu temu koja je vezana uz električne automobile protiv kojih dapače ja mislim da je dobro. Imate tama akumulatora, ima tema o akumulatorima bakra, imate tema tko proizvodi taj bakar pa onda će netko uvoziti, izvoziti ili ne znam što sve ne i imate temu otpada. Dakle, problem vam je u električnim automobilima, dakle ti akumulatori odnosno što je način na koji se brinete o otpadima. Dakle, sve to trebate staviti na papir i odlučiti se. Dakle, mi ako smo se odlučili da Fond za energetsku učinkovitost i zaštitu okoliša financira električna, kupnju električnih automobila onda smo se odlučili voditi računa i o svim drugim stvarima. Ne za 5 godina pa se čudimo, papir trpi sve što na tom papiru možemo napisati. Dakle, mi možemo imati odlične zakone, oni mogu biti u skladu s direktivama EU, može biti sve odlično ali ajmo vidjeti u stvarnosti što to znači sad, jer nam se već puno puta desilo pokušaj i promašaj. Pri tom, dakle s jedne strane ćemo financirati vezano sve uz električna vozila sve ok, dakle postoji još jedna stvar koja je u ovom zakonu navedena o kojoj trebamo voditi računa. To je javni prijevoz. Dakle, tko u smislu globalnog opće zagađenja, oni koji gade, krivo govorim, dakle uopće pokušavam naći pravu riječ, koji su zagađivači. Dakle, u javnom prijevozu, željeznice koje mi nemamo baš pretjerano, avioprijevoz gdje još uvijek je tema koje gorivo može biti i brodski prijevoz. Dakle, kad malo uđete dublje u sve ovo zajedno, u brodskom prijevozu brodari su jedni od prvih koji su krenuli koristiti biogoriva. Što im se desilo? Razvijale su se alge u tim velikim spremnicima jer oni imaju velike spremnike jer naravno brod koji plovi od ne znam od Rijeke do Australije ne stane malo po putu pa se nešto dopuni. Dakle, sve to je tema o kojem trebamo voditi računa. Ja sam jedna od koja će se prva zalagati za sve opcije. Mi smo mala zemlja, pred nama je plan koji zaista omogućujemo, na raspolaganju nam je 6 milijardi EUR-a, dakle veliki novci. Zove se plan oporavka i plan otpornosti. Ono što je meni važno u tom planu je plan otpornosti. Ja apsolutno mislim da moramo razvijati, mi imao tu jaku ekološku, ekološki element, da jedan od tih stvari zaista bude da vodimo računa i da nam uopće promet bude ekološki prihvatljiv, ali moramo znati što hoćemo, moramo znati kud idemo. Mi u ovom času nemamo ni jednu tvornicu biogoriva, nemamo. Ja se tu mogu s državnim tajnikom složit vi kad proizvodite nešto što će biti za tu tvornicu morate imati tvornicu jer nećete proizvodit pa će vam transport koštati više nego proizvodnja. Ali u trenutku kad donosimo odluke, a odluke moramo donijeti ne zato što mi hoćemo ili nećemo, ne zato što lutamo ili ne lutamo jer smo dio jednog velikog projekta koji se zove EU i oni će nas tjerati na neke stvari …/Upadica: Hvala vam./… samo moramo znati što hoćemo.
Hvala.
Zahvaljujem.
Sada je na redu Klub zastupnika Hrvatskih suverenista, poštovani kolega Hrvoje Zekanović.
Izvolite.
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani predlagatelju, kolegice i kolege, u Šibensko-kninskoj županiji točnije u gradu Šibeniku postoji Regionalni centar za zbrinjavanje otpada Bikarac koji je tu jedan od najmodernijih, najboljih i najnaprednijih u Hrvatskoj gdje se uložilo već stotine miliona kuna i sad ima jedna golema višemilijunska investicija gdje se rade goleme tvorničke hale gdje bi se selektirao otpad na biološki, na organski i anorganski otpad i koji bi se nakon toga zbrinjavao propisno. I sada taj otpad kad se razdvoji on vam se zbrinjava na nekoliko načina, npr. papir vam se vozi u Belišće i taman taj trošak zapravo prikupljanje i svega je i trošak transporta, tu nema nikakve zarade, ali ok, znači maknuli smo papir iz okoliša.
Što se tiče organskog otpada tu nema vizije, znači mi tu biogorivo nećemo proizvoditi tu nema nikakve vizije i onda sve to zapravo što se razvrsta to vam se razvrstano vozi, znate gdje, u Austriju. I onda mi dovezemo šlepere i šlepere tog razvrstanog otpada u Austriju i platimo Austrijancima što to uzimaju, a onda Austrijanci od svega toga naprave znate što, energiju. I sad ja ne znam jeste me razumjeli? Dakle, mi njima platimo i damo im energent i oni uz pomoć tog energenta koji je među ostalom i biogorivo se proizvode oni se griju na primjer ili proizvode električnu energiju ili stavljaju to biogorivo u rezervoare automobila.
E sad mene zanima je li nama jednak interes da Austrijancima bude toplo kao što je i Hrvatima, da bude Hrvatima toplo? Ja mislim da bi nam primarni interes trebao biti da bude Hrvaticama i Hrvatima odnosno našim građanima naše države Hrvatske toplo, a za Austrijance više-manje. Ali ja mislim mi kao da smo Caritas, mi bi mogli zapravo promijeniti naziv države u karitativna RH jer za one koji nisu shvatili ja ću treći put ponoviti što mi radimo, ali ovo je jedna od najnaprednijih i najbolje uređenih regionalnih centara za zbrinjavanje otpadom, a tako će funkcionirati i ostala.
Dakle, umjesto da imamo svoje spalionice, da kod sebe to prerađujemo i da proizvodimo biogorivo i da to onda biogorivo na to biogorivo pokrećemo automobile i da zadovoljimo tih 14% koliko trebamo imati, mi sav taj to naše selektirano smeće, a na selekciju smo potrošili milijune kuna, odvezemo u Austriju, platimo Austrijancima što su to uzeli i onda oni to ne stave na deponij nego od toga rade ono što bi mi mogli raditi.
Dakle, ja sam tri puta ponovio istu priču da bude i vama jasno kolegicama i kolegama, vama kao predlagatelju, ali i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti. Ja mislim da radimo nešto što je van svake pameti i ja vas stoga molim da ovu moju priču ovo što sam ja rekao da uvažite i da razmislite da li se otpada u Hrvatskoj zbrinjava na pravi i adekvatan način i ima li ovo ikakvog smisla? Ja mislim da nema.
Treći će govoriti u ime Kluba zastupnika Mosta poštovani kolega Miro Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Državni tajniče, kolegice i kolege.
Obnovljivih izvori energije su vrlo bitni tako i biogoriva, ovdje govorimo u prometu, međutim činjenica je da mi u RH što se tiče obnovljivih izvora možemo otići npr. ne radi se o biogorivima, ali se radi o dijelu ove teme da se poveća korištenje obnovljivih izvora u Krš-Pađene.
To je jedan od kriminalnijih projekata na štetu hrvatskoga naroda, tako i po pitanju ovog biogoriva moramo razmišljati da bude u korist naroda, a ne protiv naroda i stranih investitora.
Ministar ugroze okoliša Ćorić kada prepisiva ove uredbe onda se moramo zapitati što on radi, kakve on odluke donosi zajedno sa inspektoratom koji primjer spomenuo sam maloprije nije riješio problem ne samo zelenih politika na koje se poziva Europska komisija, Europsko vijeće, naš premijer koji ima Plenković koji ima super odnose sa europskim čimbenicima, kako kaže on svojim riječima, međutim zelene politike u RH, a poglavito što se tiče biogoriva su u RH ne na, mislim toliko je to površno, mislim prepisano je odlično jel, ciljevi su možda plemeniti, obnovljivih izvori su vrlo bitni, smanjivanje fosilnih goriva je vrlo bitno, smanjenje stakleničkih plinova je vrlo bitno, međutim kada pogledam te politike, evo spomenuto je i maloprije gospodarenje otpadom.
Evo ja samo razmišljam kako je moguće da 120km ministar da bi zadovoljio nekakve europske uvjete koje imamo da ne bi plaćali penale jel su morali biti već uklonjeni, sanirani centri gdje se prikuplja otpad, sadašnja odlagališta otpada koji su novac onu iz Vrgorca 120km autoputom šalje iz Vrgorca komunalni otpad u iste sanitarne uvjete kao što je u Vrgorcu u Sinj i to odlaže se na taj način. Znači stara vozila po 20, 30 godina, autoputem, znate koliko je to ispušnih plinova, koliko se oštećuju, koliko se to staklenički plinovi povećavaju, koristimo fosilna goriva, a u isto vrijeme kad pozivamo se na ovih dostizanje ovih 14% onda biogoriva u prometu onda se pitamo kako je moguće da smo u RH dali stranim investitorima da istraživaju naše Dinaride na području osam županija koje će moći koristiti fosilna goriva, govorim dali smo sad da koriste fosilna goriva, onda koju mi politiku vodimo? Jel vodimo da stranim investitorima damo naša fosilna goriva jer ako bude fosilna goriva u istraživanju onda će moći koristiti onda će moći koristiti 20-tak, 30-tak godina ovaj, oni će moći ovaj, koristiti ta fosilna goriva. Kolega Borić, vidim da mašete glavom, da vi znači, odobrajete ovo moje. Buše Dinaru, Velebit, ne samo planine koje su značajne po svemu, .../Govornik se ne razumije./... nego je to proglašena su parkom prirode. Evo, nedavno ovaj Sabor je proglasio ta područja parkom prirode.
Znači mi moramo definirati, ne samo prepisivati uredbe, direktive, zakonodavstvo EU nego to moramo primjenjivati. Mi moramo to primjenjivati i isključivo gledati interes ljudi, a povećanje obnovljivih izvora u RH je isključivo primjer Krš-Pađene koji je štetan projekat, na štetu građana RH, to je jedna od prvih odluka ministra Ćorića kad je postao u ovome resoru, prvih odluka da se pokrene taj projekat koji će koštati hrvatske građane 2 milijarde kuna. Znači mi naše potencijale kao i u biogorivu, postavio sam vam pitanja vama, državni tajniče, mi naše potencijale koje imamo, mene zanima koliko poljoprivrednih površina sada se obrađuje ili koliko se koristi za proizvodnju biogoriva? A sredstva su nam kao omogućena u EU fondovima, radi se o ogromnim novcima. Ništa. Ili vrlo malo.
U isto vrijeme, slažem se da je poljoprivredno zemljište vrlo bitno za proizvodnju hrane. Međutim, mi imamo 700 tisuća hektara neobrađenog poljoprivrednog zemljišta koje bi se djelomično moglo koristiti u poljoprivredi i za biogorivo. Tako da zelena politika u RH i obnovljivi izvori, povećanje obnovljivih izvora govori sve, primjer, opet ću ponoviti vjetroelektrane Krš-Pađene koje košta hrvatske građane .../Govornik se ne razumije./... jeste ikada čuli koalicijske partnere vladajućih SDSS da je ikada spomenuo, Milorad Pupovac Krš-Pađene? Jeste ikad .../Govornik se ne razumije./... je li bilo tko od njih? Tu ljudi koji teško žive, srpska nacionalna manjina, naši sugrađani, politički Hrvati jer žive u Hrvatskoj su ostavljeni na milost i nemilost i u ekološkom smislu, ako ste vidli na šta to izgleda, je li to uz kuću. A dobiti imaju, tko? Strani investitori. Onda jutros slušam kolegicu Šimpragu u ime Kluba SDSS-a gdje plače nad, suze lije, vapaj do neba nad okolišem u Lici, na našim vodama, a u isto vrijeme, dožupanica je cijelo to vrijeme bila u Šibensko-kninskoj županiji.
Znači zelene politike moraju biti u korist hrvatskim građanima, a ne u korist stranih investitora, poglavito obnovljivi izvori energije. Uz to, naša infrastruktura, mi imamo za prijevoz, za korištenje ovaj, ovih bio, u biti obnovljivih izvora, evo, koliko sunčeve energije mi koristimo za pitanje prijevoza, sunčeve energije? Koliko koristimo, spomenuli ste željeznicu, je li znate, državni tajniče, kolegice i kolege, da je nakon 100 godina ukinut noćni vlak Split-Zagreb, već ako govorimo o ekologiji. I da apsolutno ništa nije uloženo u taj projekat, umjesto da, naše potencijale, sunčevu energiju koristimo tu, mi smo je ugasili, evo, kolega, predsjednik Odbora za promet, neka kaže je li ukinuta linija Split-Zagreb, di će se izgubiti na ličkoj i dalmatinskoj prugi oko 150 radnih mjesta, uz to što u tu infrastrukturu je uloženo 0 kuna, kolegice i kolege moje, iz 9. izborne jedinice. 0 kuna i nije predviđeno ništa.
I mi govorimo o ulaganju u prijevoz koji je ekološki čist, koji koriste obnovljive izvore. Koliko imamo sunčanih elektrana ili gdje će se napuniti vozilo ili gdje će se projekat evo, u Splitu je bio projekat, dao je Most nezavisnih lista Ante Čikotić projekat da na Karepovcu na smetlištu, Karepovcu, da bude ova, sunčana elektrana koja će se puniti autobusi. Ali ne prihvaća se to, zašto? Ne prihvaća se jer je puno bitnije da našu dicu prevoze autobusi, našu dicu školsku staru, stari 40 godina, svaki, svaki, slušajte, svaki tjedan jedan izgori koliko su stari, a idu na naftu, ne idu na fosilna goriva, nisu to mladi, nisu to, a taksije ste ograničili kako biste se dodvorili Uberu, vaša Vlada, kako bi se dodvorili Uberu na 5 godina. A vamo mogu autobusi imati, ne znam, 50 godina.
Stara tehnologija, dizelaši. To je prihvatljivo tako govoriti o stakleničkim plinovima, smanjenju, o fosilnim gorivima, smanjenju, u isto vrijeme davati istražna polja i da eksploatiraju strani investitori, a pozivati se na ove uredbe koje propisivate u biti, obmana naroda i javnosti koji plaćaju .../Govornik se ne razumije./... obnovljive izvore kao što je Krš-Pađene.
Sada je na redu g. Pero Ćosić ispred Kluba zastupnika HDZ-a. Izvolite.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, poštovani državni tajniče sa suradnicima, uvažene kolegice i kolege.
Pitanje klimatskih promjena jedan je od glavnih svjetskih problema u 21. st.
Stoga EU do 2050. želi postići klimatsku neutralnost odnosno postati gospodarstvo s nultom neto stopom emisije stakleničkih plinova. To je cilj Europskog zelenog plana i temelji se na Pariškom sporazum o globalnom djelovanju na području klime. A za postizanje klimatske neutralnosti potrebno je djelovanje svih gospodarskih sektora. Samo sektor prometa u ukupnoj energetskoj potrošnji ima udjel od 30%, a u emisijama stakleničkih plinova u EU oko 25% od čega je 70% generirano iz cestovnog prometa. Stoga su jasni da kažem smjerovi u kojima bi se trebalo djelovati da se ispune uvjeti Europskog zelenog plana.
Hrvatsko zakonodavstvo donijelo je niz mjera kojima se nastoji smanjiti emisije zagađivača čime se otvorila potreba za novim prihvatljivim izvorima energije. Tako je Zakon o biogorivima za prijevoz koji je donesen 2009. godine imao za cilj promoviranje korištenja proizvodnje biogoriva za prijevoz. Petom izmjenom zakona 2018. godine propisana je obveza korištenja obnovljive energije u svim oblicima prijevoza i do 2020. trebala je iznositi 10% s tim da su biogoriva tzv. prve generacije to su biogoriva od uljarica, šećerne kulture, žitarica trebale činiti najviše 7% da se ne bi evo prenamjenjivalo zemljište koje je potrebno za proizvodnju hrane. Stoga se potencira na korištenje i električne energije u prijevozu. Povećani su faktori kojima se množe električna energija iz obnovljivih izvora, a potrošenom cestovnom prijevoz sa 2,5 na 5 i željezničkom prijevozu sa 1 na 2,5%.
Sukladno tome uvedena je obveza korisnicima goriva u javnom prijevozu što uključuje i željeznicu da za potrebe prijevoza koriste isključivo obnovljivu električnu energiju za koje je izdano jamstvo podrijetla. Zadani cilj od 10% nažalost čuli smo nije dosegnut te udio obnovljive energije na našem tržištu kreće se između 5 i 6%. Tajnik je rekao da godinu završava na 7%, znači čine se napori. Zbog ostvarenja zelenih ciljeva EU te prenošenja odrednica Direktiva 2018/2001 ali i zbog nas samih potrebne su nove izmjene zakona. Direktivom je svakoj državi članici propisano da udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa bude minimalno 14% do 2030. godine. To je u skladu sa ciljem Europskog parlamenta koji je donio prošle godine. Radi se o postizanju klimatske neutralnosti do 2050. i smanjenju emisija stakleničkih plinova za 55% do 2030. godine, a u usporedbi sa razinom iz 1990. godine. Koliko mi je poznato do sada je samo 5 država članica EU i zakonski definiralo postizanje klimatske neutralnosti. Švedska je primjerice želi nultu stopu emisija postići do 2045. godine.
Da bi Hrvatska do 2030. godine imala 14% udjela obnovljive energije za prijevoz, prijedlogom ovog zakona utvrđuje se način da postizanje tog dijela, utvrđuje se način za postizanje tog dijela kombinacijom obveza stranaka obveznica stavljanja obnovljivih izvora na tržište korisnika goriva u javnom prijevozu i javnom sektoru te županija i gradova kroz poticanje energetske učinkovitosti u prometu i izgradnje infrastrukture za alternativna goriva.
Izmjenama i dopuna zakona propisuje se i obveza izvješćivanja kao i evidentiranja biogoriva te ostale obnovljive energije sukladno zahtjevima održivosti i smanjenja emisija stakleničkih plinova.
Također se vrši usklađivanje s odredbama navedene direktive koje se odnose na količine, kakvoću i način plasmana pojedinih biogoriva, naprednih goriva odnosno ostalih obnovljivih, izvora obnovljive energije za prijevoz.
Bitno je napomenuti da predloženi zakon propisuje i sankcije za prekršitelje. Propisane su kazne za pravne osobe koje su obveznici staviti biogoriva na tržište, a to ne čine. Također su propisane sankcije za korisnike električne energije u javnom, cestovnom i željezničkom prijevozu ako za potrebe prijevoza ne nabavljaju isključivo električnu energiju proizvedenu na postojenjima koji koriste obnovljive izvore.
Promet je preduvjet mobilnosti ljudi i razmjene dobara i mora zadovoljavati potrebe stanovništva i gospodarstva. Stoga treba s jedne strane omogućiti daljnji razvoj prometa, a s druge strane smanjiti njegov negativni utjecaj na okoliš i ovisnost o uvozu nafte. Sektor prometa treba preći sa primarnog cestovnog na veći udio željezničkog, riječnog i morskog prometa i razvojem i modernizacijom željeznica te povezivanjem različitih vrsta prijevoza u multimodalni promet diljem Europe doprinijet ćemo ciljevima Europskog zelenog plana.
Pozitivni efekti korištenja biogoriva su ekonomski i gospodarski. Da bi pridonijeli održivom razvoju Hrvatske treba povećati količinu biogoriva kako u sektoru proizvodnje tako i u sektoru potrošnje. Biogoriva osim što smanjuju ovisnost o fosilnim govorima potiču i energetsku neovisnost Hrvatske. Očekujemo da će se gospodarstvo razvijati u ovom smjeru i možemo povećati ekonomski rast uz benefit smanjenja emisije stakleničkih plinova što je od iznimne važnosti za našu budućnost. Da ne bi ovisili o uvozu, a trebamo uložiti u inovacije kao i u razvoj trebamo prijeći sa prve generacije proizvodnje biogoriva na drugu, ali i na treću, a time nećemo trošiti površine koje su potrebne za poljoprivrednu proizvodnju odnosno hranu.
Istaknuo bi da se govori o jednom velikom projektu koji se planira graditi odnosno raditi u Ini rafineriji Sisku gdje bi se krenulo u proizvodnju biogoriva druge generacije, a proizvodnja bioetanola bila bi iz biomase gdje osnovna sirovina bi bila biljka Miskanthus, a to je biljka koja raste na područjima trenutno Azije i Afrike, znači nije domaća biljka. To može postati jedan važan faktor za razvoj biogoriva u ovom dijelu Europe i stoga bi ovaj projekt mogao postati jedan strateški, investicijski projekt za RH, a radi se zaista o jednom velikom investicijskom projektu oko 250 milijuna EUR-a od čega bi se dio sredstava osigurao iz Inovacijskog fonda EU. Bilo bi dobro evo da taj projekt što prije i zaživi.
Privatna ulaganja trebamo poticati putem postojećih instrumenata, fondova i institucija EU-a kao i putem novih inovativnih rješenja.
Europa je trenutno usmjerena na vodik koji je evo s razlogom se naziva gorivom budućnosti, zbog njegovog velikog potencijala u emisije stakleničkih plinova pa moram reći da je takav. Projekt je u pripremi i u Slavonskom Brodu gdje se već duže vrijeme govori o izgradnji jedne plinske elektrane koja bi pokrivala samo vršne potrebe za energijom, kako u RH, tako i okolnih zemalja, a onaj višak energije koji ne mogu prodati elektrolizom vode, proizvodili bi vodik a taj dobiven CO2, znači staklenički plin koji se koristi zagrijavanjem na plinskim turbinama, hvatao bi se posebnim uređajem i posebnim postrojenjima te bi se komprimirao i cjevovodom vodio do naftno-plinskih polja na području istočne Slavonije i tamo se tajno skladištio u geološkim strukturama, tako da bi ova termoelektrana, iako koristi plin za pogon, bila da kažem sa jednom nultom stopom emisije stakleničkih plinova.
Krajnje je vrijeme evo da drastično smanjimo ovisnost o tržištima fosilnih goriva a razvoj biogoriva za prijevoz može potaknuti zapošljavanje u novim zelenim tehnologijama, proizvodnjom i korištenjem biogoriva i naprednih goriva odnosno električne energije i vodika proizvedenih iz obnovljivih energija u prijevozu, ostvarili bi se interesi RH u području energetike i zato će klub HDZ-a podržati ovaj prijedlog zakona u prvom čitanju. Hvala lijepa.
I vama.
Sada ispred Kluba zastupnika Domovinskog pokreta govorit će gđa. Ružica Vukovac. Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovani državni tajniče sa suradnicama, kolegice i kolege zastupnici.
Dakle, dosadašnjim izmjenama zakona iz 2018. g. uspostavljeno je funkcionalnije tržište biogoriva, uveden je model penalizacije obveznika stavljanja biogoriva na tržište koje su osim naknada zbog nestavljanja biogoriva na tržište, dužni plaćati i dodatnu naknadu ako nisu smanjene emisije stakleničkih plinova. Ova mjera je rezultirala povećanjem udjela biogoriva na tržištu RH te je u 2019. g. bila 5,26% udjela u ukupnim benzinskim odnosno benzinima i plinskim uljima stavljenim u promet.
Sukladno tome, osim distributera, benzinskim i dizelskim gorivima, obveznici sustava su javna poduzeća u prijevozu, dakle željeznice, tramvajski prijevoz koja su obvezna koristiti isključivo obnovljivu električnu energiju te gradovi i jedinice regionalne samouprave koji su također odgovorni za povećanje obnovljive energije u prijevozu uključivo i razvoj alternativne infrastrukture.
RH dostizanje cilja od 14% vidi upravo u korištenju električne energije u prijevozu. Proizvodnja biogoriva iz bio otpada ima dvostruku korist a to je smanjenje otpada i smanjenje emisija CO2 no ukoliko se radi o proizvodnji biogoriva iz uzgoja prilikom kojeg se troši energija, svakako treba uzimati u obzir detaljnije kalkulacije u količini emisija CO2 u tom slučaju.
Pučka pravobraniteljica Lora Vidović prije isteka svog mandata predala je Hrvatskom saboru posebno izvješće pod nazivom „Pravo na zdrav život i klimatske promjene u RH od 2013. do 2020. godine“. U njemu pokazuje povezanost ljudskih prava sa zaštitom okoliša i daje ocjenu poštivanja prava na zdrav život zajamčenog Ustavom. U njemu su analizirani problemi koji se odnose na zaštitu zraka, vode i tla, svjetlosno i onečišćenje bukom, neionizirajuće zračenje tzv. baznih stanica, održivo gospodarenje otpadom te klimatske promjene.
Ova tema osobito je važna zbog nedovoljno razvijene ekološke svijesti institucija ali i šire javnosti o važnosti zaštite okoliša, prirode, klime i ljudskog zdravlja, što uzrokuje nedovoljnu razinu ostvarenosti prava na zdrav život. Važna je i u kontekstu klimatskih promjena čija je posljedica Hrvatska već osjetila i to tijekom poplava u istočnoj Hrvatskoj 2014. g. te požarne sezone 2017. godine. Opravdano je i pitanje je li pandemija bolesti COVID-19 neočekivana ili je logičan slijed događaja koji nažalost možemo očekivati ih sve više?
UN proteklih su godina ukazivali na povećan rizik od pojave bolesti za koje se smatra da su izravno povezane sa uništavanjem staništa mnogih vrsta te narušavanjem bioraznolikosti. Upravo je pandemija, ističu u UN-u, najbolji pokazatelj međusobne povezanosti brige za okoliš i ljudskog zdravlja, kao i ostalih temeljnih prava i sloboda. Dodatno, Europska agencija za okoliš, ukazuje na mogućnost povezanosti onečišćenja zraka i siromaštva sa većim stopama smrtnosti od COVID-a 19.
Ovo izvješće koje smo dobili u Saboru utemeljeno je na pritužbama građana i udruga postupanjima na vlastitu inicijativu samog Ureda pučkog pravobranitelja, zatim na podacima nadležnih tijela, terenskom radu i sudjelovanju u zakonodavnim aktivnostima. Provedba njegovih preporuka osnažila bi svakako zaštitu prava na zdrav život a time i ljudskih prava općenito i to kroz poticanje ekološki osviještenog vođenja politika i rada institucija što bi bilo u skladu sa europskim zelenim planom temeljem za oporavak EU-a od pandemije.
Pravo na zdrav život iz čl. 70 Ustava odnosno pravo na zdrav okoliš još uvijek nije adekvatno prepoznato i posebno ne u međunarodnim ugovorima, ali nastojanja UN-a i EU-a su zadnjih godina ipak intenzivirana. Sve više je prepoznata uloga branitelja za ljudska prava koji se bave zaštitom okoliša a pokrenute su i prve tužbe zbog klimatskih promjena na Europskom sudu za ljudska prava te pritužbe UN-ovim ugovornim tijelima pa je tako Odbor za ljudska prava UN-a donio i prvi odluku o klimatskim izbjeglicama.
Održivi razvoj te zaštita okoliša i prirode predstavljaju sveobuhvatno i izuzetno kompleksno međusektorsko područje koje obuhvaća između ostalih i industriju, energetiku, poljoprivredu, prometi druge sektore što iziskuje sustavnu i koordiniranu suradnju svih nadležnih tijela i na svim razinama, radi se o temi koja ima iznimno važne implikacije na ostvarenost ljudskih prava u RH te i u spomenutom izvješću primarno sagledavaju vezano uz ona područja u kojima su im se građani obraćali pritužbama i koja imaju najveći utjecaj na njihov svakodnevni život. Prije svega nažalost i dalje je nedovoljno razvijena ekološka svijest institucija o važnosti zaštite okoliša, prirode, klime i ljudskog zdravlja koja uzrokuje nisku razinu ostvarenosti prava na zdrav život.
Ovdje ću istaknuti primjer zagađenosti zraka u Slavonskom Brodu gdje borba za pravo na čist zrak traje više od 12 godina. Pitajmo hrabre članice Udruge Brodske mame što one misle, čine li mjerodavni dovoljno da njihova djeca udišu čist zrak i piju čistu vodu? Imaju li i oni ustavna prava ili su ona ipak rezervirana za nekog drugoga?
Zatim mogu istaknuti kašnjenja s donošenjem ključnih dokumenata zaštite okoliša i održivog razvitka. Niz propisa nam je međuresorno nekoordinirano. Nedovoljno se primjenjuje načelo predostrožnosti te se planiraju i provode projekti koji nisu ekološki prihvatljivi jer su usmjereni na fosilna goriva, grade se i otvaraju centri za gospodarenje otpadom iz kojih se pojačano emitiraju sumporovodik i lebdeće čestice, a građani se pritužuju kako zbog toga imaju zdravstvene tegobe.
HS je o nekim od ovih problema prvi puta upoznat u okviru zasebnog poglavlja u redovitom godišnjem izvješću pučke pravobraniteljice za 2013.g., od tada su u sedam godišnjih izvješća nadležnim tijelima dali ukupno 72 preporuke za unapređenje sustava zaštite okoliša i ljudskih prava od kojih se 28 ponavlja više godina. Prema procjeni u potpunosti ih je izvršeno samo šest, a djelomično tek osam.
No vratimo se biogorivima i prometu. U povijesti su motori s unutarnjim izgaranjem na biogoriva bili glavni pogon u prometu, ali danas promet uglavnom ovisi o tekućim fosilnim gorivima, smanjenje rezerve fosilnih goriva i velike globalne promjene su razlog za ponovno oživljavanje upotrebe biogoriva.
Predmetne analize rađene po ovom pitanju u pravilu daju ocjenu utjecaja meteoroloških parametara kao što su temperatura i oborine na proizvodnju sirovina za biogoriva, modeli su izrađeni na osnovi podataka FAOSTAT, DATEBASE I Climate Research Unit iz rezultata ovih analiza može se vidjeti da meteorološki parametri imaju važan utjecaj na proizvodnju sirovina za biogoriva, posebno veliki utjecaj ima upravo temperatura.
Rezultati također pokazuju da povećanje temperature smanjuje proizvodnju većine sirovina. Samo u primjeru proizvodnje soje model pokazuje pozitivan utjecaj više temperature na proizvodnju. Različite analize pokazuju da će se u budućnosti temperatura zraka u prosjeku povećavati i to za otprilike 1,1 do 1,6 stupnjeva, ako gledamo prosječne temperature u razdoblju od 1980.-1999., projekcije padavina pokazuju interesantan scenarij tako da će se na nekim područjima povećati padavine za oko 20%, a međutim na drugim područjima smanjivat će opet do 20%.
Rezultati analize pokazuju da će se do 2100.g. globalna proizvodnja biogoriva zbog globalnih promjena smanjiti također za 40%. Provjerili smo i utjecaj na okolinu i rezultati pokazuju da ima proizvodnja tekućih biogoriva prve generacije puno veći utjecaj na okolinu nego proizvodnja fosilnih goriva ili proizvodnja električne energije različitih izvora.
Rezultati nekoliko znanstvenih studija pokazuju da biogoriva prve generacije nisu rješenje za duže vrijeme jer ne možemo osigurati dovoljne količine, ali i zbog utjecaja koje oni imaju na okolinu. Nadamo se kako vladajući uzimaju u obzir i ove navedene okolnosti koje pokazuju znanstvene studije.
Zahvaljujem.
Klub zastupnika SDP-a zastupat će gospodin Željko Pavić.
Poštovani predsjedavajući, poštovani tajniče sa suradnicima.
Kolegice i kolege.
Evo pred nama je još jedan Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona ovaj puta Zakona o korištenju biogoriva u prijevozu. Nažalost, Zakon o korištenju biogoriva u prijevozu je još jedan u nizu zakona koje smo imali u Hrvatskoj, ali ga se nismo kao i mnogih pridržavali u cijelosti.
Sada imao obvezu da se uskladimo sa zakonodavstvom EU odnosno sa direktivama Europskog parlamenta i Vijeća od 11.prosinca 2018.g. o promicanju upotrebe energije iz obnovljivih izvora.
Moram napomenuti da smo taj zakon usvojili još 2009.g. i da smo tada u njega prenijeli odredbe direktive iz 2009.g., da je nova direktiva Europskog parlamenta i Vijeća o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva i izmjeni direktive iz 2009.g. donesena 2015., ali smo je mi implementirali u naše zakone odnosno prenijeli u naše zakone tek 2018.g., a 2018.g. je već donesena nova direktiva čije ćemo odredbe danas prenijeti odnosno ovih dana prenijeti u naš zakon opet sa zaostatkom od tri godine odnosno 2021.g.
Uz evidentno kašnjenje čitajući prijedlog izmjena i dopuna zakona nisam uspio shvatiti zašto u čl. 3. st. 3. se tekst samo dopunjava pa to u stavku prema prijedlogu stoji sljedeće: „Korištenjem biogoriva i naprednih biogoriva odnosno električne energije i vodika proizvedenih iz obnovljive energije u prijevozu ostvaruju se interesi RH u području energetike utvrđenim dokumentima energetske i klimatske politike RH, zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje energetske djelatnosti osobito u smislu ostvarenja nacionalnog cilja od najmanje 10% obnovljivih izvora energije u neposrednoj potrošnji u prijevozu do 2020.g.“. 2020.g. je prošla „odnosno od najmanje 14% do 2030.g. u RH.“
Nije mi jasno zašto se ostavlja 2020.g. i cilj koji i onako nismo ostvarili, znači 2019.g. smo ostvarili negdje otprilike oko 5,26%, a trebali smo do 2020.ostvariti 10%
Kakvi su rezultati za 2010., ne znamo još točno, ali vjerujem da ćemo te podatke dobiti uskoro. U međuvremenu, su nam se desila veća odstupanju u korištenju i propisanih količina biogoriva u prijevozu, tako da propisani postotak od 10% biogoriva koji se trebao koristiti u prijevozu do 2020. g. mi smo u Hrvatskoj uspjeli doći tek do onih 5,26% koje sam spomenuo i to u 2019. g., a kakvo je stanje u 2020. vjerojatno ćemo dobiti kroz koji mjesec. I taj skromni rezultat postignut je zahvaljujući uvođenju modela penalizacije obveznika stavljanjem biogoriva na tržište, koji su, osim naknada zbog nestavljanja biogoriva na tržište, dužni plaćati dodatnu naknadu ako nisu smanjene emisije stakleničkih plinova.
Znači i nakon ovog novog modela penalizacije, uspjeli smo doseći tek nešto više od 50% plana koji smo si zacrtali za 2020. g. 2018. g. smo u zakon prenijeli odredbe vezano za korištenje zemljišta i strojevima za proizvodnju biogoriva koji je uključio ograničenje od 7% na korištenje konvencionalnih biogoriva, odnosno bio goriva tzv. prve generacije. Naime, budući da se biogoriva prve generacije dobivaju od uljarica, šećerne kulture, žitarica te drugih kultura bogatih škrobom i uzgajaju se na površinama koje bi se mogle koristiti za svrhe tržišta prehrambenih proizvoda ili hrane za životinje, postala je bojazan da se ne bi dogodila indirektna promjena namjena zemljišta koja se koristi za proizvodnju hrane.
Međutim, svi si mi moramo postaviti pitanje zašto bi se dešavala promjena namjene zemljišta koje se koristi za proizvodnju hrane, kad znamo da u Hrvatskoj imamo trenutno preko 400 tisuća hektara neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta. Kada taj podatak stavimo u kontekst s podacima procjene da je po glavi stanovnika potreban jedan kvadratni metar oranice dnevno, odnosno da jedan hektar može prehraniti 27 osoba kroz cijelu godinu, dolazimo do spoznaje da prema toj preliminarnoj računici ovom površinom od preko 400 tisuća hektara potencijalno možemo prehraniti gotovo 11 milijuna ljudi godišnje. Da bi bio točniji u procjenama, moram napomenuti da ta brojka nešto manja jer tu moramo uzeti u obzir da dio tog zemljišta bez ulaganja nije pogodan za konvencionalnu intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.
Bez obzira na to, ovi podaci su vrlo dobar pokazatelj da Hrvatska itekako ima mogućnosti i potencijal prehraniti, ne samo svoje građane, već proizvesti hranu i sirovine za izvoz te ni u kom slučaju ne postoji nikakva potreba za prenamjenu ili, odnosno za promjenu namjene zemljišta koje se već obrađuje i koristi za proizvodnju hrane, već da trebamo napokon početi koristiti prirodna bogatstva koja imamo. Trebamo koristiti potencijale za poljoprivrednu proizvodnju i napokon oživjeti hrvatsko selo.
Umjesto toga, u Hrvatskoj uvoz potrebnih prehrambenih proizvoda iznosi više od 50% i još se iz nekih nepoznatih razloga pokušavamo osigurati da se na poljoprivrednim površinama ne bi vršio uzgoj kultura koje bi bile pogodne za proizvodnju biogoriva. Osim neuspjeha koji smo imali sa dostizanjem zadanih količina biogoriva za prijevoz i od zadanih 10%, uspjeli smo doći do 5,26%, osim neuspješne priče o energetskoj učinkovitosti jer smo do 2020. g. trebali postići 30% ušteda u potrošnji energije u prometu, osim neuspjeha sa stavljanjem poljoprivrednih površina u upotrebu, nažalost, bili smo svjedoci da su pojedini distributeri godinama zanemarivali obvezu primjene zelenih goriva, a korisnici koji su trebali, nisu kupovali biodizel, a to je opet, na našu žalost, prolazilo bez sankcija i kontrole.
Budući da je postojao nacionalni plan, postojao je zakon, ali nisu postojale kaznene odredbe, nisu postojale sankcije za distributere goriva, ukoliko ne koriste biogorivo, pa se distributeri nisu, pa ga distributeri nisu ni koristili i svima vam je jasno da se to ne bi promijenilo na dobrovoljnoj bazi.
Stoga je logično da se uvode kaznene odredbe i da se uvodi stroža kontrola distributera u dijelu korištenja biogoriva. Međutim, moramo sagledati kako se primjena ovog zakona odražava na našu hrvatsku ekonomiju, što nam to zakon donosi u smislu napretka, rasta BDP-a, rasta broja zaposlenih. Postavlja se pitanje što nam primjena ovog zakona donosi na području proizvodnje, stavljanja novih hektara poljoprivrednih površina u funkciju i možemo zaključiti, nažalost, ništa.
Nažalost, moram konstatirati da nam u tom dijelu, ovaj zakon, bar za sada ne donosi apsolutno ništa. Zašto? Zato što se i ovaj put moramo okrenuti uvozu budući da smo u međuvremenu uspjeli ugasiti sve 4 tvornice biogoriva, iako, moram naglasiti da jedna od tih tvornica zapravo nije niti počela raditi jer su vlasnici shvatili kakvi ih uvjeti čekaju na hrvatskom tržištu.
Tvornice su zatvorene, radnici su na burzi rada, poljoprivredne površine neiskorištene, a mi ćemo, ili opet uvoziti ili plaćati penale zbog mizernih rezultata koje postižemo u području korištenja alternativnih goriva u prijevozu. Svi znamo, svi smo osvijestili činjenicu da imamo jako puno neobrađenih poljoprivrednih površina, svi volimo govoriti o razvoju poljoprivrede, volimo govoriti o razvoju hrvatskog sela, jako smo gorljivi kad govorimo o kružnom gospodarstvu, ali moramo osvijestiti činjenicu da to u praksi ne funkcionira i da kružno gospodarstvo ne primjenjujemo i da nas takav pristup uvjerljivo gura na začelje EU i u sektoru poljoprivrede i u dijelu korištenja zelenih energija.
Hvala lijepa.
Prelazimo na pojedinačne rasprave.
Prvu raspravu ima gđa. Anka Mrak-Taritaš. Izvolite.
.../Govornik naknadno uključen./... hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi državni tajniče sa suradnicima.
Dakle, pred nama je jedan zakon koji kad formalno ga gledamo dakle u smislu usklađenje s direktivama, usklađuje se s direktivom, jednako tako se tu neke izmjene i dopune su ažurne i aktiviraju se neke stvari koje su bile problem i tu, sve okej. No, ajmo doći do stvarne situacije koju imamo. Imamo niz zakona i to je sad već u posljednje vrijeme i prošli tjedan i pretprošli tjedan usklađujemo se sa direktivama, donijet ćemo zakon, a onda u stvarnom životu vidimo da je nešto posve drugačije.
Hrvatska se treba opredijeliti kakva zemlja želi biti. Ja sam u svom radnom vijeku, najprije je bio pojam „zaštita okoliša“, onda je bio pojam „održivi razvoj“, sad imamo pojam „borba protiv klimatskih promjena - Zeleni plan“, svi smo, puna su nam usta toga, ali stvarno trebamo se opredijeliti što i kako hoćemo biti. U što ćemo ulagati, šta ćemo raditi, koje ćemo, koju ćemo proizvodnju poticati i iz toga se možda čitaju i neke stvari koje su vezane i uz ovaj zakon. Samo da si odgovorimo na pitanje kakav, kakvi u budućnosti hoćemo biti.
Dakle, recimo čl. 4. i sad u st. 2. kažu, sirovine za proizvodnju bioplina, za promet i naprednih biogoriva i piše pod jedan alge. Fein! Odlično! Kolko imamo algi, šta radimo do sad sa algama, što ćemo u budućnosti raditi sa algama? Ja sam pred jedno 10.g. imala jedno predavanje u smislu energetske učinkovitosti u zgradarstvu i pokazala sam zgradu gdje na fasadi su alge i niko mi nije vjerovao da ta zgrada u stvarnosti postoji jel je izgledala dosta dobro i izgledalo je kao da sam fotošopirala, u stvarnosti je postojala. Dakle, u stvarnosti zaista postoji proizvodnja biogoriva, nekoliko faza tih biogoriva se je prošlo. Točno se znalo koji problem je bio u brodarskim, dakle gdje su, gdje su s onim velikim tankerima biogorivo i dodatno razvijalo alge, pa se moralo to gorivo bacat, dakle niz sve je prošlo.
Ide druga faza industrije gdje je sa električnim automobilima. Mi ne proizvodimo električne automobile, ali ako se odlučimo da hoćemo pokazati i da hoćemo svojim građanima bit prijatelj, pa ćemo im sufinancirati kupnju električnih automobila, pa su nam ti električni automobili u redu. Onda mi, mi se za to moramo pripremit. Za to trebamo pripremit infrastrukturu da ovaj po putu kad ide ili u gradu se negdje može napuniti taj svoj automobil. Jedan od uvjeta bi bilo da u izgradnji višestambenih zgrada kao što sam rekla ili u javnim ili u nekakvim trgovačkim centrima ili na, da više niko ne može napraviti javno parkiralište, a da na tom javnom parkiralištu ne bude određeni broj mjesta za punjenje električnih automobila i posebno mjesto na kojem će se oni punit. Dakle, to su uvjeti koje moramo biti, ali on se ne puni iz zraka, dakle nema perpetum mobile od ničeg nešto, uvijek je nešto u nešto. Prema tome, to će, posljedica toga će biti da moramo voditi računa odakle nam električne energije.
Ali ono o čemu bazično trebamo voditi računa je problem zagađenja zraka. Od klimatskih promjena dakle i od zagađenja zraka prije ove nesretne korone i covida je bilo jedan od velikih dakle neću reći najviše jel bi to bilo zaista neozbiljno, užasno veliki broj ljudi umire kao posljedica klimatskih promjena odnosno zagađenja zraka, što se kroz jedno vrijeme vidi.
Sjećate se i mogu vas podsjetiti na slike Pekinga ili bez obzira kako ga zove, gdje su ona ogromna količina zagađenja. Zagreb je nedavno bio drugi grad u svijetu taj dan na temu „zagađenja zraka“. Jedan od razloga zagađenja zraka su naravno prijevozna sredstva. Jedan od razloga zagađenja zraka je javni prijevoz.
Sad idemo u lokalne izbore, već vidimo sve naslove gdje kandidati obećaju brda i doline, zaista brda i doline jer svako ima čarobni štapić i vreću novaca koju štampa i drugi dan sve ovo što su prije napravili ništa ne vrijedi, ove će napraviti nešto savršeno idealno i najbolje moguće. Nisam vidjela nijedan, nijedan izborni program u kojem izbornom programu je bilo sav javni prijevoz. Na području moje županije ili na području mojeg grada će biti ekološki prihvatljiv …/Upadica: Fala/…Voljela bih da sam to vidjela.
Imate replike.
E onda ću moć reć sve što sam još htjela.
g. Štromar prvu repliku.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, spomenuli ste proizvodnju algi na pročeljima višestambenih zgrada. Mislim da ovaj zakon treba donijeti i da je kvalitetan i da će omogućiti sigurno da se smanje staklenički plinovi, ali ja očekujem i vrlo brzo Zakon o energetskoj učinkovitosti, izmjene i dopune kako bi mogli i čim prije opet krenuti i koristiti hrvatske materijale i urediti svakako ta pročelja i smanjiti potrošnju energije jer vidimo da zgrade daleko najviši su potrošači energije.
Fala.
Izvolite odgovor.
Poštovani kolega Štromar, hvala lijepo na pitanju jel će ono omogućiti da odgovorim. Dakle, industrija građevinskog materijala je jedna od industrija na što se Hrvatska u narednom periodu može zaista temeljiti svoj razvoj. U jednom trenutku kad je krenula energetska učinkovitost zgradarstva mi nismo imali stiropor, vi niste mogli kupit na tržištu stiropor jel ga jednostavno nije bilo.
Kad govorimo o području Banije odnosno području Banovine i opet ću to ponovit, postoji jedan projekt u EU koji se zove „Novi Bauhaus“, dakle „Bauhaus“ je bio pokret koji je u Njemačkoj u jedno vrijeme napravio veliki iskorak. Zašto ne prepoznamo da je to područje na kojem možemo napraviti jednu tvornicu građevinskog materijala da iz sveg onog što će se srušiti, recikliramo i radimo novu vrijednost i ugrađujemo. Nema zelenijeg od toga, nema razvojnijeg od toga, ali ako priliku propustite ko vlak otišao i onda morate čekati slijedeći. Ja se bojim da mi stalno čekamo neki novi vlak.
Fala.
gđa. Nađ.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Kolegice Mrak-Taritaš, ne bi li trebalo da vlada zapravo kao predlagatelj učini dubinsku procjenu ovog važnog propisa iako su propisi koji, dakle direktno se primjenjuju iz EU, izuzeti od Zakona o procjeni učinaka propisa, kad bi znali učinak ovog propisa možda bi nam bilo puno lakše.
Fala.
Odgovor.
Hvala lijepo.
Ja sam inače i to sam nekoliko puta naglašavala tehničke naobrazbe i ja razmišljam za razliku od pravnika, ekonomista ili nekih drugih, ja razmišljam u slikama i razmišljam u nekakvim grafikonima. I ja uvijek mislim kad se odlučite ići raditi nekakav propis pa bez obzira da li je on samo usklađenje sa direktivama EU da morate napraviti analizu postojećeg stanja. Dakle, ja sam se cijeli svoj vijek više ili manje bavila prostornim planiranjem. Kako počinje? Napravite analizu postojećeg stanja, imate neke potrebe i procjene i vidite kako najbrže i najjednostavnije doći do toga. Jednako tako posebna tema u ovom zakonu je naknada, posebne nakade za okoliš. Ajmo vidjeti koliko njih imamo, koliko je realno da imamo, oni koji do sad nisu svoje, svoje benzinske stanice opskrbili na određeni način ili nisu će to plaćati i šta od toga možemo napraviti da to bude dodana vrijednost. Ja sam sigurna da je to u javnom prijevozu koje je u ingerenciji županija i gradova.
Hvala.
Hvala lijepa.
Gospodin Pavić.
Poštovana zastupnice spomenuli ste kvalitetu zraka. Ne znam da li ste svjesni da je prije nekoliko dana u Zagrebu u nekim kvartovima bila najlošija kvaliteta zraka u regiji. Čak je i Sarajevo i Podgorica koje imaju inače uvijek lošiju kvalitetu zraka od Zagreba su imali bolju kvalitetu zraka. A sami ste rekli zapravo poduzimamo ili ništa ili gotovo ništa da bismo promijenili potrošnju fosilnih goriva, da bismo počeli se koristiti sa zelenom energijom, da bismo počeli koristiti obnovljive izvore energije. Tu nam je problem. I ako Zagreb kao najveći i glavni grad u RH neće poduzeti prve korake bojim se da neće ni nitko drugi u Hrvatskoj.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo na pitanju, kolega Pavić dakle ja sam vam po prirodi strašno znatiželjna i jako puno čitam i nastojim se informirati o niz stvari. Kad je krenula ova nesretna korona odnosno Covid-19 onda sam malo čitala literaturu i doznala da je po nekim pokazateljima najveći broj umrlih na godišnjoj razini u posljednjih 5 godina bilo na temu lošeg zraka. Dakle, tama zagađenje gradskih prostora lošim zrakom. I mi uvijek imamo te slike, meni su te slike Pekinga ili te slike Sarajeva koji to imaju zbog niz stvari. Sarajevo ima između ostalog zbog svog položaja. Ali već u nekoliko navrata je Grad Zagreb bio zaista u nekoliko dana i pogotovo u ovo vrijeme prijelaza sa zime na proljeće imao je izuzetno loš, dakle mi imamo mjerne stanice zraka, loš zrak. Neki dan je bio drugi u svijetu, dakle bio je samo jedan grad koji je bio lošiji od njih. Treba se pitati zašto i to riješiti.
Hvala.
Ispričavam se ali, gospođa Marija Selak Raspudić.
Kolegice Mrak Taritaš, direktor Vitrexa jedne od naše tri tvrtke koje su se svojevremeno bavile biogorivom i koje su propale rekao je. Kada se govori o Europi i zaštiti okoliša priča se jedna priča, a kad uđete u taj posao onda je sve potpuno drugačije. Industrija automobila na želi proizvoditi automobile koji idu na biodizel jer joj to nije u interesu.
Dakle, je li ovdje pitanje i načelno pitanje uopće i rad na direktivama, implementiranje njih u hrvatsko zakonodavstvo, je li to sve na neki način bespotrebno odnosno predstava za mase ako ne možemo doći do onoga što bi nam trebao biti krajnji cilj, a to je uvjeriti tržište da proizvodi nešto što će biti ekološki prihvatljivo jer evo sami proizvođači kažu da se to neće dogoditi jer njima nije u interesu.
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo.
Dakle, ja kad sam govorila u ime kluba onda sam se zaista referirala na doktorat mog sina jer od prilike znam kako je trajao i s čim se je sve bavio, to je apsolutno nevažno ali radio je i dio u Americi, a dio je radio u Munchenu i on je bio vezan baš uz automobilsku industriju. Gdje je doktorat bio na temu da se rade motori, dijelovi koji mogu ići i na fosilno gorivo i na biogorivo i što to znači. Dakle, industrija će se prilagoditi, industriji je interes da proizvodi novo, da proizvodi drugačije, da proizvodi dakle došli smo i do električnih vozila, došli smo i do vozila na različite druge pogone. Dakle, industrija će to napraviti. Mi nemamo autoindustriju ko zemlja. Dakle, ono mi moramo prepoznati što je naš interes, a mi to nismo prepoznali i nećemo prepoznati.
Gospođa Andreja Marić.
Hvala lijepo.
Poštovana kolegice spominjali ste alge, znači biogoriva treće generacije. Činjenica je da alge imaju sposobnost daleko većih prinosa uz niža ulazna sredstva. Znači oni mogu po hektaru 50 do 100 puta više od klasičnih onih sirovina tipa soja proizvesti energije. Naišla sam na podatak, doduše iz 2018. da svega 6 članica EU ima biorafinerije koje koriste biogoriva druge i treće generacije. Pa ako je to zaista tako dobro, a očito je što se tiče algi, što mislite u čemu je problem zašto nema većeg zamaha u korištenju algi za proizvodnju biogoriva?
Hvala.
Odgovor.
Hvala lijepo.
Dakle, ja tu u nekoliko navrata spominjem slijedeće. Šta je uloga države? Uloga države je stvoriti uvjete u kojim će neko prepoznati svoj moment. U trenutku kad netko prepoznaje, prepozna da može napraviti i tvornicu dakle biogoriva iz algi na području RH i da ima tu interes on će to napraviti. Ako nema interes, neće napraviti. I to je zapravo ključno pitanje. A mi šaljemo krive poruke, mi lutamo. Dakle, nakon što smo zaista onako dosta ja bih rekla nepromišljeno rekli, pa nema veze nećemo subvencionirati proizvodnju, jer smo trebali subvencionirati proizvodnju biogoriva, nakon što su tvornice rekle pa ok, završena priča, svaki slijedeći će reći to je ona država koja je krenula pa se predomislila. Ova država će ići naprijed kad nitkoneće gledati čija je vlada bila lijeva, centra ili desna …/Upadica: Hvala./… kad vlada nastavi tamo gdje je prethodna stala.
Hvala lijepa, hvala lijepa, nemate više replika.
Slijedeća rasprava gospodin Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Kad govorimo o biogorivima, onda zaista se zapitamo inače građani, ovdje i naš narod očekuje od nas da damo rješenja, ne samo prepisivanja uredbi direktiva.
Biogoriva su od biomase. Šume, alge, bio otpad, sve ono od čega se može dobiti gorivo, nafta. Međutim u nas ovdje, kad govorimo tome, evo sad sam mislio spomenuti, kada rastu cijene nafte, strahovito, evo danas je od prošloga siječnja, znači od prošle godine, znači prije godinu i dva mj., danas je najveća cijena u tom razdoblju.
I naravno i da naši potencijale, evo ja gledam naše potencijale, šumu, grane, lišće, gledam sve te potencijale, zbog čega mi to ne koristimo i zato cijelo vrijeme pitam, uz ovu šumu, uz naše poljoprivredno zemljište, uz naše poljoprivredno zemljište, uz naše odvajanje otpada, koliko površina u RH se koristi za proizvodnju biogoriva?
Ja taj odgovor ne mogu dobiti još, to je riješeno zakonom prošle godine, vi ste rekli kad je rješavano, da mi koristimo sve potencijale i da li obnovljivi izvori energije, poglavito subvencije su onaj sustav zelene ekonomije tj. zelenih politika, kao što je Krš Pađene. Koje subvencije, koji su to pravilnici? Na koji način će to funkcionirati? E o tome vi odlučujete. A mi u Saboru ovdje kao da smo na katedri na sveučilištu i sad mi moramo govoriti što je biogorivo.
Ako su europske politike na koje se opet kažem, poziva premijer, od Europske komisije, Europskog vijeća, Vijeća Europe, da idemo prema zelenim politikama, koje to Hrvatska ima učinke? Koji su to planovi? Što to izaziva, što to znači za poljoprivrednika, što to znači za gospodarstvenika? Što to znači i predstavlja? I koji su vaši planovi osim ovoga, .../Govornik se ne razumije./... od 14%? Da, tako ste govorili za vjetar, vjetroelektrane, pa imamo problem s time što to naši građani plaćaju, samo vjetroelektrane, obnovljivi izvor, 2 milijarde kuna iz svojih džepova.
Kakve će biti subvencije, zanima me? Dal zaista nama, vama, u Vladi, u Ministarstvu ugroze okoliša predvođene Čorićem, da li vi zaista radite to na terenu, planirate li? Izlazite li s tim prijedlozima? Pa ja znam evo, ponovit ću, u Splitu Ante Čikotić, gradski vijećnik je predložio da imamo na odlagalištu otpada Splitu, solarnu punionicu autobusa gradskih.
Da li Hrvatska koristi ta sredstva iz EU fondova? Da li mi imamo nekakav nacionalni plan ili ćemo provoditi od ministra ugroze okoliša i uništavanje gospodarstva g. Čorića, politiku da iz Vrgorca prevozimo smeće sa istih sanitarnih uvjeta 120 km u Sinj? To ću ponavljati. Pa čovjeku je palo na pamet da ne bi plaćao penale da ništa ni CGO, taj štetni, Lečevica kojega promovira A. Sanader, 30 milijuna kn u 10 g. ste potrošili a i otpad je biogorivo jer dio imamo bio otpada. Bio otpada imamo koji može biti i biogorivo, može bit kompost. Pomoć našim poljoprivrednicima.
U biti, mi ovdje što radimo? Radimo sustav subvencija kao što je Krš Pađene i zato me zanima uvijek šutnja zbog takvih obnovljivih izvora, zelenih politika, od kojih od naše prednosti napravimo štetu za naše građane, poglavito ponavljam, gdje je sada vama kolega Boriću, koalicijski partner M. Pupovac, gdje ljudi žive u Kršu Pađene, uglavnom srpske nacionalne manjine koji su ostavljeni, ugroženi i ekološki i ekonomski od toga čovjeka?
Kad govorimo o ljudima srpske nacionalnosti, onda govorim o ljudima političkim Hrvatima koji navodno njega biraju ovdje da upravlja hrvatskom državom, gdje su ti ljudi? 2 milijarde kuna mi moramo platiti taj štetni projekat iz svoga džepa na subvencije koje je donio, da se ne bi vi naljutili, vaš koalicijski partner, HNS …
…/Upadica Radin: Hvala, vrijeme./…
… u Vladi Z. Milanovića, .../Govornik se ne razumije./...
Gđa. Marija Selak Raspudić, replika.
Kolega Bulj, pitat ću vas nešto na što ste se osvrnuli u svojoj replici.
Zanima me što mislite koliko je realno da mi uvodimo ovakve progresivne zelene politike u naš javni prijevoz kada nismo učinili nešto što bi tome trebalo prethoditi a to je uopće osigurali funkcioniranje tog javnog prijevoza za sve naše građane a poglavito za one koji su potrebiti?
Zahvaljujem na ovome pitanju.
A zahvalit ću vam zbog toga što mogu ponoviti a zahvalio bi vam sad i građani moje županije, poglavito cetinskog kraja, gdje je promet Makarska, promet Sinj, prevoze učenike u autobusima starijim od 40 g. na dizel koji se tjedno ili mjesečno zapali jedan ili dva i na sreću ostanu živi.
Znate kako dimi iz njih? Ko da je onaj, ne znam, ne mogu se siti koji je onaj film bio, dimi iz njih ko da je stara sinjska rera. Znači mi nismo pripremili uvjete, infrastrukturu a imamo potencijale za obnovljivim izvorima, za smanjenje fosilnih goriva i ne samo to, umjesto da pripremimo tu infrastrukturu, mi dajemo strancima, to je idući zakon, da istražuju naše Dinaride. Da buše, kopaju, eksploatiraju. A pozivamo se vamo na zelene politike dok strancima pogodujemo da naše prirodne resurse koriste isključivo njima u korist, bio to MOL ili neko drugi.
Vrijeme. G. Štromar.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče. Kolega Bulj, vi u svojoj raspravi uopće ne dotičete ovu situaciju, a to je da cijeli planet Zemlja je u opasnosti, a novi alternativni energenti su skuplji od konvencionalnog i bez subvencija sigurno ne možemo smanjiti stakleničke plinove. Moramo razmišljati o tome, moramo razmišljati ne samo o nama danas tu, nego i o našoj djeci, koji će živjeti na ovoj Zemlji i svi zajedno se moramo potruditi i stvarno smanjiti stakleničke plinove.
Pa da, cilj ove direktive koja je prepisana uredno je u biti smanjenje stakleničkih plinova i korištenje fosilnih goriva, da si se smanjile staklenički plinovi, on je cilj, pa o tome sam govorimo u klubu, u ime kluba, to je cilj. Međutim, što je u stvarnosti? Što je u stvarnosti? Mi, Hrvatska, imamo bogati smo suncem, osunčani smo, mediteranska smo država, brojni, veliki broj dana imamo sunce. Pa više Finska koristi sunčevu energiju na solare, fotonaponske čelije nego Hrvatska. 0,5% mi koristimo. EU 5%, mediteranske zemlje i do 20%. 0,5% sunca koristimo.
Pa u tome i je problem što mi samo prepisivamo direktive i uredbe, a ništa se ne poduzima. Ni po pitanju gospodarenja otpada ni korištenja biomaterijala koji može se proizvoditi, a subvencije su posebno ono pitanje, a to je posebno dobro uredio ministar Ćorić po pitanju Krš-Pađene .../Upadica: Vrijeme./... koji je pljačka stoljeća što se tiče hrvatskog naroda.
Sljedeća rasprava gđa. Marijana Petir.
Hvala vam lijepo g. potpredsjedniče HS-a, državni tajniče sa suradnicama, zastupnice i zastupnici.
Izmjene i dopune Zakona o biogorivima za prijevoz predlažu se kako bi se zakonodavni okvir RH uskladio sa izmjenama zakonodavnog okvira EU koji je nastao donošenjem Direktive o upotrebi obnovljivih izvora energije. Tom Direktivom se uspostavlja zajednički pravni okvir za promicanje korištenja obnovljive energije u prijevozu na način da se svakoj državi članici propisuje da minimalni udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa bude 14% do 2030. g. što moramo priznati da je poprilično ambiciozan cilj.
Tako je nužno da države članice daju okvirnu putanju povećanja obnovljivih izbora u prometu do 2030. g. te da odrede obavezu za distributere, opskrbljivače benzinskih i dizelskim gorivima u skladu sa tom okvirnom putanjom, a kako bi se pratilo ostvarenje ciljeva. Možda da smo imali te obaveze ranije, ne bi se dogodilo da se tvornice za proizvodnju biogoriva u Hrvatskoj ugase. Kao glavni problem se nameće to što nisu postojale kazne za neumješavanje biogoriva. U 2019. g. na tržište je stavljeno ukupno 5,28% biogoriva, od potrebnih 7,85% prema onom što smo mi utvrdili u Nacionalnom akcijskom planu za obnovljivu energiju do 2020. g.
Obzirom da mi ne proizvodimo biogoriva, to znači da ih uvozimo, a meni se čini da bi ipak bolje rješenje bilo da neobrađene, a obradive poljoprivredne površine stavimo u funkciju proizvodnje sirovine za proizvodnju energije iz biomase kako bi ostvarili nacionalne i europske ciljeve u korištenju obnovljivih izvora energije. U Hrvatskoj imamo 39 postrojenja elektrana na biomasu, ukupno instalirane snage 86 169 kilovata i 41 postrojenje elektrana na bioplin, ukupne instalirane snage 45 922 kilovata.
Važno je iz ove pozicije sagledati što je potrebno napraviti kako bi na pametan način koristili resurse koje imamo na raspolaganju, a tu bih predložila, prije svega izradu karte obnovljivih izvora energije jer nam je to preduvjet da bi ostvarili ambiciozne ciljeve u korištenju obnovljivih izvora energije. Naravno da smatram kako je budućnost u prometu u električnoj energiji. Međutim, ta se tranzicija ne može dogoditi preko noći, posebice zato što tehnologija pohrane električne energije još uvijek nije u dovoljnoj mjeri dostupna niti u Hrvatskoj, ali niti u drugim državama članicama istočne Europe.
Svaki automobil na tekuće gorivo proizveden danas u Europi vozit će se najmanje 6 godina u zapadnim državama članicama, pa onda još 10-tak godina u istočnim državama članicama. Ta vozila koristit će naftne derivate. Neke države članice razmišljaju o zabrani motora s unutarnjim sagorijevanjem 2040. g., što znači da ćemo fosilna goriva trebati još barem 40 godina. Zato je važno da šansu damo svim vrstama obnovljivih izvora energije, a ne samo nekima. Poseban naglasak smatram važnim staviti na obnovljive izvore energije koji nastaju u poljoprivredi i šumarstvu i koji su važan doprinos europskoj i klimatskoj energetskoj politici. U doba krize u poljoprivredi, sinergija ovih dviju politika, osigurava primjerene ciljeve proizvoda te rezervira dostatnu količinu hrane u slučaju sve učestalijih prirodnih nepogoda i značajnih gubitaka ljetine.
Cilj nam treba biti postizanje samodostatnosti u proizvodnji proteina za hranu za životinje i smanjenje uvoza soje te očuvanje postojećih radnih mjesta i otvaranje novih radnih mjesta, posebice u ruralnim sredinama. No, Europa je i dalje deficitarna u proizvodnji proteina za hranu za životinje. Danas ovisimo o uvozu, nemamo jasnu strategiju za razliku od, primjerice, Kina koja je postala najveći svjetski uvoznik soje, razvila strategiju za sigurnost opskrbe i ozbiljno može ugroziti europsku opskrbu proteinima.
Postavlja se pitanje zašto je Europa prvi izvoznik pšenice u svijetu, dok je na drugom mjestu uvoznik soje. Jesu li usjevi mahunarki svojevrsna siročad među usjevima u EU? Nekada je proizvodnja proteinskih biljaka bila velika, sada je pala u EU jer nije dovoljno atraktivna.
Europske potpore za soju ukinute su 1992.g., a još je veći problem što soja iz uvoza ima bescarinski tretman i smatram da to treba promijeniti.
Hvala lijepo.
Ostanite, imate niz replika. Gospodin Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS-a.
Uvažena kolegice.
Održivi razvoj i zaštita okoliša zapravo su temelj opstanka civilizacije, međutim mi živimo u globalnom svijetu gdje zapravo nema ni Boga nema ni čovjeka i u tim uvjetima sve što se radi, radi se na bazi profita. Pa moje pitanje vama, smatrate li vi da su ove elementarne nepogode koje su prisutne u svijetu upravo odraz nekontrolirane sječe šuma odnosno potrošnja fosilnih goriva? I analogijom toga, da li mi Hrvati uvozimo nezdravu hranu, a imamo ovdje bogom dane zemlje područje gdje možemo proizvoditi hranu i u kojoj to mjeri utječe na zdravlje ljudi u Hrvatskoj? Jedući nezdravu hranu zapravo mi postajemo bolesna nacija, znači sve se bazira na profitu što nikako nije dobar put u očuvanju civilizacije.
Hvala.
Hvala.
Odgovor.
Hvala vam lijepo.
Kolega Šimičeviću, vi ste u pravu nažalost svi su okrenuti manje-više profitu i to se odražava i na pojave u prirodi koja se bitno mijenja, sve češće su elementarne nepogode i ustvari uništavanjem prirode čovjek u pitanje dovodi opstojnost cjelokupnog prehrambenog lanca pa i vlastitu opstojnost.
U pravu ste kada skrećete pažnju da je jako važno postići samodostatnost u proizvodnji hrane i kontrolirat što proizvodimo i što jedemo. Na to je uputila i Nacionalna strategija za borbu protiv raka koju smo nedavno usvojili u HS-u koja upravo i dovela u vezu pitanje i važnost zdrave prehrane kada je riječ u prevenciji poboljenja od raka pa nam i to treba biti jedan signal za novi smjer u kojem bi trebali ići.
Gospođa Marija Jelkovac.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, rekli ste i sami da je budućnost sigurno u električnim vozilima. Smatrate li da bi bilo dobro da u Hrvatskoj napravimo solarne punionice, da napravimo mrežu solarnih punionica jer kao što vidimo sada imamo ustvari slučajeve gdje su to ove klasične punionice na električnu energiju i mislim da bi ovo bilo puno bolje rješenje da bi se moglo razmišljati o tome da pojedini krajevi RH imaju baš takvu, da su opskrbljeni takvim punionicama, da imamo takvu mrežu.
S druge strane obzirom na to da imamo velike površine neiskorištene poljoprivredne površine, smatrate li da bi bilo opravdano da se sufinancira na neki način uzgoj uljene repice i da se na taj način koristi za biogorivo?
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala vam lijepo kolegice Jelkovac.
Svakako nam je potrebna dostatna infrastruktura u cijeloj Hrvatskoj ukoliko želimo povećati korištenje obnovljivih izvora energije u tom smislu i u prometu, pa svakako ova ideja koju vi iznosite o punionicama koje bi bile na solarni pogon je nešto što je i potrebno i dobrodošlo.
Kad sam rekla da je riječ o ambicioznim ciljevima koje direktiva postavila, a pregovori su bili dugi i teški mislim pod time da danas ne samo u Hrvatskoj nego u Europi svega 5,7% obnovljivih izvora energije se koristi u prometu, mi moramo postići 14%.
Dakle, zato zagovaram donošenje karte obnovljivih izvora energije jer onda bi znali da je to najisplativije sunce, gdje je najisplativiji vjetar, gdje je najisplativija voda, a gdje trebamo te neobrađene površine staviti u funkciju jer mislim da je bolje da na njima uzgajamo one poljoprivredne proizvode koji se mogu koristiti u proizvodnji biogoriva nego da te poljoprivredne površine stoje prazne.
Hvala lijepa.
g. Borić.
Hvala lijepo.
Kolegice Petir, danas slušamo od naših kolega da mi o obnovljivim izvorima energije smo loši, katastrofa itd., pogotovo jedan kolega koji se stalno zalaže za obnovljive izvore energije, a stalno govori protiv jednog takvog projekta koji se tim ajmo reći, koji je izgrađen i koji doprinosi.
Danas govorimo o biogorivima i imamo činjenicu da smo krenuli i da smo nažalost zatvorili određene pogone radi toga što su se očito dešavali određeni poremećaji na tržištu, ali da i država očito nešto nije napravila kako treba. Da li je razlog ukidanje poticaja koje smo imali, da je razlog nešto drugo? Pitanje je kako vratiti te pogone i kako povećati proizvodnju biogoriva vaš kod nas da ne ovisimo o tome da biogoriva moramo uvoziti kako bi nadomirili ove nekakve naše obveze koje moramo imati? Što tu treba učiniti država po meni ili po vama da bi se to opet na neki način vratilo s obzirom da znamo da barem u dijelu biootpada imamo tisuće i stotine tisuća tona koje ne znamo kako zbrinuti?
Hvala.
Odgovor.
Hvala vam lijepo kolega Boriću.
Pa mislim da je jako važno da sa donošenjem ove direktive stvara i ta jedna jasna obaveza za opskrbljivače i distributere koja nije postojala i koja u svakom slučaju sasvim sigurno doprinijela i odustanku nekih proizvođača od te proizvodnje, zbog toga što nažalost je nekima bilo isplativije ili možemo reć komotnije, a nisu sankcije postojale uvoziti biogoriva nego kupovati na domaćem tržištu.
Obzirom da mi imamo obaveze koje moramo ispuniti, ja svakako smatram da je izuzetno važno da razmotrimo koje kapacitete imamo unutar vlastite države kako bi što više mogli proizvesti.
U tom smislu doista zagovaram činjenicu da obradive, neobrađene poljoprivredne površine pokušamo staviti u funkciju i da i ove tvrtke koje su najavile proizvodnju biogoriva druge generacije, a to je tvrtka u Vukovaru i INA u Sisku također budu u tom smislu jedan promotor obnovljivih izvora energije.
Hvala.
g. Ante Bačić.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Kolegice Petir, dugo ste bili članica samog Europskog parlamenta, ove teme su vam poznate i radili ste na njima i nametali ste evo i u hrvatskoj javnosti dosta vezano za ove teme, oporba gleda kao, ovo gleda kao individualni zakon, moramo gledat malo širu, ovo je ipak dio i Europskog zelenog plana i Nacionalne razvojne strategije koju smo nedavno usvojili u HS i ovo je nešto za što smo se obvezali. EU kao što znate, ali djelovali ste tu iz prve ruke, EU želi preuzeti primat ove teme, želi preuzet i primat smanjenja i stakleničkih plinova, zato je i ovaj ambiciozni plan koji je Europska komisija prezentirala da ćemo se vratiti do 2030. na, na preko 40% razine iz 1990. i mislim da tu kao Hrvatska, kao zemlja koja je lišena teške industrije, možemo itekako i brzo napraviti određene iskorake, posebice vezano za ovo što ste spomenuli za električna vozila i smanjenje bar u tom javnom prijevozu.
Fala lijepa.
Odgovor.
Hvala vam lijepo.
Kolega Bačiću, točno je da je ova direktiva dio jednog kompleksnog zakonodavstva, energetsko klimatskog paketa o kojem se dugo vodila rasprava i još duže pregovori. Ja sam bila izvjestiteljica Odbora za poljoprivredu Europskog parlamenta o Direktivi o obnovljivim izvorima energije i izvjestiteljica u sjeni Odbora za okoliš i mogu samo potvrditi da su pregovori bili izuzetno teški, da su bile velike razlike u pozicijama između Europskog parlamenta, između komisije, između vijeća i da ovo što danas imamo pred sobom jest kompromis. Kompromis koji će nove države članice i države članice u istočnom dijelu Europe puno teže ostvariti nego neke druge države članice. Zato ja tu naglašavam ono što jesu naše prednosti i upravo bi te naše prednosti trebali na bolji način artikulirati i koristiti kad je riječ o obnovljivim izvorima energije.
I posljednja replika, g. Štromar.
Hvala lijepa.
Poštovana kolegice, iz vaše rasprave vidi se jedna dobra situacija, ne to kao nametanje da moramo nešto odraditi nego da tu postoji potencijal, a to je potencijal razvoja zapuštenog ruralnog prostora. To ste kvalitetno napomenuli i mislim da bi poslije donošenja ovog zakona svakako trebalo i Ministarstva gospodarstva i zaštite okoliša, ali i Ministarstvo regionalnog razvoja i Ministarstvo poljoprivrede poraditi na tome i da stvori uvjete da stvarno 2030. imamo 14% biogoriva u gorivu.
Hvala vam lijepa.
Kolega Štromaru, pa naravno svi ovi ciljevi su pozitivni jer oni u stvari žele doprinjeti boljoj situaciji, posebice u prometu u sektoru koji je toliko zahtjevan kad je riječ o utjecaju na klimatske promjene i kad je riječ o zaštiti okoliša gdje su očigledno pomaci i do sada bili najsporiji. Zato trebamo uprijeti svim snagama da, da dođemo do tih pomaka, a to je jedno racionalno i pametno korištenje onih resursa koje imamo na raspolaganju.
Ono što ja imam kao podatak, početkom 2001.g. EU je povećala proizvodnju proteina za hranu za životinje u kombinaciji sa proizvodnjom biogoriva i na taj način je smanjila uvoz hrane koja je potrebna za životinje i postigla nekih 35 do 40% samodostatnosti u 2015.g.
Za proizvodnju biogoriva u cijeloj EU koristi se 3 do 4% …/Upadica: Fala lijepa/…poljoprivrednog zemljišta i smanjen je uvoz bjelančevina za 10%. Dakle, moramo konceptualno to gledati, ne samo kao jedno područje nego povezivati …/Upadica: Fala, vrijeme/…i dati jednu dodanu vrijednost. Hvala.
Fala, fala, fala.
Sada je na redu gđa. Marija Selak Raspudić.
Kolegice i kolege saborski zastupnici, svakako da ne postoji nešto načelno sporno s unošenjem ove direktive u hrvatsko zakonodavstvo. No ono što nas sve zabrinjava i o čemu je ovdje rasprava je hoće li uvođenje ove direktive doista doprinjeti tome da imamo i promjenu u praksu. Hoćemo li doista svjedočiti tome da zaživi kružno gospodarstvo, tako popularan termin kojim se često hvalimo kada treba govoriti i o našim zelenim politikama i o zelenim politikama unutar EU. Na koji način uopće možemo potaknuti takvo kružno gospodarstvo na koje cilja i ova direktiva. Ako ćemo uvoditi i nedvosmisleno kažnjavati distributere koji ne miješaju biogorivo s fosilnim gorivom i ako ćemo ih kažnjavati zbog toga što nisu postigli traženu energetsku uštedu onda postoji velika mogućnost da će posljedice takve prakse osjetiti upravo potrošači jer dok god nemamo stvorene preduvjete na ovom tržištu da svi ti distributeri doista mogu koristiti biogorivo odnosno miješati ga s fosilnim gorivom onda ćemo u praksi imati situaciju da će njima ukoliko će provoditi ovakve direktive u djelo rasti cijena, a na kraju tu cijenu konačno osjećaju potrošači.
Prisjetimo se kako je situacija izgledala nekada. Nekada barem u ovom području biogoriva naša budućnost je bila svjetla. 2005.g. imali smo ideju toga da ćemo bit jedni od predvodnika u proizvodnji biogoriva, svojevoljno smo imali čak 3 tvrtke Modibit, Biodizel Vukovar i Vitrex koje su se bavile navedenom proizvodnjom, no sve su 3 propale. Zašto su propale? Propale su zbog dugova koje su stvarale, zbog činjenice da nisu bile konkurentne i zbog poticaja koje nisu dobivale odnosno koji im nisu na vrijeme bili isplaćivani.
Podsjetit ću i da za vrijeme ministra Vrdoljaka su poticaji prestali pristizati i da su oni bili prisiljeni prodavati ispod proizvodne cijene.
U konačnici priča koja je započela optimistično još davne 2005.g. završila je tako da danas odnosno 2020.g. koja nam je zadnja referentna točka i u ovom opisu zakona, mi nismo bili u mogućnosti ostvariti zadane ciljeve. Te zadane ciljeve nismo u mogućnosti ostvariti ni na razini biogoriva, ni na razini plina, ni na razini električne energije, svih obnovljivih izvora koji bi trebali biti krucijalni u nečemu što volimo nazivati zelenom budućnosti.
Osuđeni smo i na uvoz biogoriva, a osuđeni smo i na uvoz prerađevina jer nemamo vlastito tržište koje može zadovoljiti potrebe za biogorivom u Hrvatskoj.
Kako riješiti taj problem? Posebno se ciničnim doima rješenje da će se sa uvođenjem INA-e na tržište odnosno Biorafinerijom u Sisku koja je u tolikim problemima nešto uspjeti riješiti. Podsjetit ću da postoje planovi u Biorafineriji u Sisku da se prijavi na Investicijski fond EU što bi trebalo otvoriti 120 radnih mjesta kako se navodi i oko tisuću indirektnih radnih mjesta.
Imajući u vidu ovu korona krizu, imajući u vidu ono što se dogodilo potresom u Sisačko-moslavačkoj županiji tu treba biti naš fokus i tu treba biti svo naše političko težište. Znamo u kolikim je problemima Rafinerija u Sisku, znamo da je ona već godina pred gašenjem i da je sada bilo 300-njak ljudi pred otkazom, ako ćemo doista raditi ovdje u Saboru na uvođenju direktiva koje će ići prema biogorivu onda se potrudimo da iskoristimo našu političku energiju da se usmjerimo prema Rafineriji u Sisku da ona uspije ovakvim tranzitom i prema solarnim elektranama, ali i prema biogorivu, prema biorafinieriji naći nova radna mjesta da se ne zatvori, da ne propadne i Grad Sisak, ali i cjelokupna Sisačko-moslavačka županija.
Prva replika g. Bulj.
Hvala lijepo.
Kolegice u svojoj raspravi ste spomenuli kružno gospodarenje, održivi razvoj u biti sve što prepisivamo od EU u Hrvatskoj se radi suprotno i svi smo mi za smanjenje stakleničkih plinova, svi smo mi za održivo gospodarenje. Međutim, što kazati kada pravilnicima ministri na zadnjim sjednicama vlada ili ministar Ćorić primjer Krš-Pađene također obnovljivi izvor energije kao šta je i biogoriva sve je to u biti jedno tezgarenje, jedno namještanje i jedan zločin.
Ako je kružno gospodarenje Krš-Pađene 2 milijarde kuna su te štetočine iz ovoga ministarstva državni tajnik iza vas sidi, napravile hrvatskom narodu na Kršu-Pađenu, ne mašite glavom kolege iz HDZ-a, to štetočine mogu napraviti hrvatskom narodu ono što je se napravilo na Kršu-Pađene …/Upadica se ne razumije./… i tim ljudima koji tu žive, a i hrvatskoj energetici.
Odgovor g. Bulj odgovor.
Izvolite.
Kolega Bulj, evo dozvolili smo i da Sisak propadne, a govorimo o Biorafineriji u Sisku koja će spasiti tamo i radna mjesta i rafineriju.
Podsjetit ću da ako uopće imamo Ministarstvo energetike i zaštite okoliša to dvoje je često nespojivo i u suprotnosti jedno s drugim prije nego nešto što je komplementarno, možda bi i bilo kada bismo doista imali obnovljive izvore energije no u praksi to nije slučaj.
Ovo nije problematično samo na razini Hrvatske, to je problematično i na razini EU jer ja ću podsjetiti da su ugljični … u proizvodnji biogoriva bio problematičan jer se u okolišu na kraju događalo u proizvodnji više štete, više onečišćenja nego što je bila korist od tog biogoriva. To je ključni ekološki problem o kojem se manje govori pa prelazimo na treću generaciju itd., no pitanje je što ćemo o njoj posljedično otkriti.
Hvala.
Poštovana kolegice Selak RAspudić, ova priča o biopostrojenjima u Sisku, to je zapravo alibi priča kako bi se zamaglila stvarnost. Činjenica da je upravo HDZ ugasio i dopustio gašenje Sisačke rafinerije i onda sad kako bi se poslala priča da će se dogoditi nekakva transformacija, da će se očuvati radna mjesta. Slika je zapravo drugačija, slika je takva da se iz Banovine iseljava, da je mnoštvo djece odjavilo se npr. u Petrinji iz škola i da zapravo perspektive nema.
Ono što je jedino sigurno i što će se uduplati to je broj kandidata HDZ-ovih na predstojećim izborima za županiju jer neće biti jedan nego dva, Žinić kao nezavisni i Celjak kao službeni HDZ-ov kandidat.
Gospođa SElak RAspudić.
Kolega Grmoja, čini se da su posljedice svog lošeg političkog djelovanja u Sisačko-moslavačkoj županiji konačno nagrizle i same redova HDZ-a pa ih više ne osjećaju isključivo građani nego se i u njihovim redovima osjetio procjep. To možda i najbolje govori koliko se dobro nose s trenutnom krizom u Sisačko-moslavačkoj županiji.
A što se tiče Rafinerije u Sisku, to dosta treba biti naš politički apel i politički cilj i moramo se zalagati makar opet palijativno kroz investicijske fondove EU kad nemamo nikakva vlastita rješenja niti prilagodbu tržišta da dođemo do toga da se očuvaju neka radna mjesta. Ako je to sad 120, a 300-njak ljudi je upitno to nije niti polovica, ali tisuću mjesta indirektno ako bi se moglo to bi za taj kraj doista bio velik dobitak. Bez obzira što ću reći da je ovo prije marketinški trik nego nešto što će zaživjet u praksi moramo barem mi ovdje u oporbi trudit se da zagovaramo tu priču.
Hvala.
Gospođo Marić.
Hvala lijepa.
Poštovana kolegice, drago mi je što ste načeli ovu temu Biorafinerije u Sisku, dosta sam sad tu čitala u sklopu pripreme proglašeno je strateškim projektom.
Ministarstvo resorno je dalo taj status strateškog projekta, planovi su ulaganje 250 milijuna EUR-a, pa da će početi s radom 2025., a iz same INA-e kažu da je potrebna podrška vlasti i naravno Europskih fondova.
Ključno je i ovo što ste rekli i zapravo je i u raspravi rečeno, znači velike najave, a pitanje kolko će se sve to skupa realizirati. I zaista je bitno i podvlačim evo i da državni tajnik čuje da država svašta tu može, dakle da se potakne i proizvodnja, evo našla sam ova biljka „Miskantus“, dakle i zakup poljoprivrednicima, sva ona zemljišta koja stoje neobrađena, poticaji, pa onda će vjerojatno nešto od toga svega biti, a ne da se samo radi o velikim planovima. Hvala.
Hvala kolegice Marić, složit ću se s vama. Problem na kojem su se našli ovi raniji proizvođači njih troje koji su se na kraju i ugasili je bio i vezan uz državu na isplaćivanje poticaja i dugove koji su se gomilali, ali i uz to da nije se razmišljalo šire, nije se razmišljalo strateški, pa onda nisu ni imali na vlastitom tržištu potrebni materijal za proizvodnju tog goriva, na tragu ovoga što ste vi govorili. Dakle ako ćemo doista ići da se u praksi dogodi ovo što se najavljuje sa Biorafinerijom u Sisku onda moramo osigurati da imamo ovdje i sirovinu inače će to ostati mrtvo slovo na papiru. Hoće li se to zaista dogoditi, najave su inače da treba paziti da ne bi upravo ta proizvodnja sirovine nadišla proizvodnju hrane jer se tu događala simetrija, na to pazi i ova direktiva. Mi smo daleko od toga, mislim da to trenutno nije opasnost u hrvatskim okvirima, da trebamo uopće početi nešto proizvoditi, razmišljati ovaj put šire strateški da bismo imali uvjete za to da ta rafinerija konačno zaživi, a s njome i radna mjesta …/Upadica: Fala/…i ljudi koji će ostati na Banovini.
Nema više replika.
Na redu je sada gđa. Sandra Benčić.
Zahvaljujem vam se. Nemojte mi zamjerit na laptopu, ali nisam printala, time smo malo isto doprinjeli okolišu valjda.
Mogu ja pročitat isto?
Možete i vi, vidite kak moram velika slova stavit.
Dobro, ja sam htjela govorit o ovom pitanju koje mene muči, a to je pitanje na koji način tretiramo resurse za proizvodnju, između ostalog bioplina, ali i druge resurse koji dolaze iz biomase. Posebno je tu važno pitanje kako tretiramo biootpad. I sad način na koji se to kod nas tretira je da mi još uvijek zapravo u pitanju gospodarenja otpadom biootpad tretiramo malte ne kao smeće. Zašto kao smeće? Građani plaćaju njegov odvoz, nije da im to odbijamo od cijene.
Drugo, gradovi i dat ću vam primjer Zagreba, plaćaju ogromne cifre za odvoz tzv. neopasnog otpada, između ostalog i biootpada, a kome daju da to odvozi?
Evo reći ću vam recentni natječaj gdje je Grad Zagreb sklopio ugovor tri konzorcija, dva od tih konzorcija su za odvoz zapravo biomase i biootpada koja, na čelu kojih su tvrtke iz grupacije „Bioen“ koja proizvodi između ostalog i bioplin. Bioen je u vlasništvu dakle Olega Maksimova, ruskog vlasnika koji je, između ostalog su i vlasnici „Bioplinske elektrane Orehovec“ i „Bioplinare organica Kalnik“. To su dvije tvrtke koje su na čelu dva konzorcija koji su dobili taj posao. U 2.g. za jedan dio tog ugovora će im bit isplaćeno 48 milijuna kuna iz Grada Zagreba, a drugom konzorciju na čelu je tvrtka iz iste grupacije će dobiti 68 milijuna kuna za to. Dakle, govorimo o nekih 110 milijuna kuna za odvoz nečega što u ovom zakonu predstavljamo kao resurs, kao resurs.
Meni vam to izgleda ko kad bi Hrvatske šume plaćale pilanama da odvoze drvo da bi od njega nešto proizvodile. Istina, taj biootpad nije u potpunosti čist, istina njega treba još dodatno reciklirat i odvajat, ali on je resurs za proizvodnju energije i to kod proizvođača koji imaju povlašteni status proizvođača električne energije odnosno koji zbog toga što proizvode energiju iz obnovljivih izvora imaju i, dobivaju i višu cijenu za svoj proizvod. Ta cijena, tu cijenu plaćamo svi mi građani kako bi ju oni na kraju dobili. Zato govorim o tome da građani 3 puta to plate. I da je ovo jedan izuzetno isplativ biznis. Nije problem što je to biznis ili što netko zaradi, problem je u tome koja je mjera i kako tretiramo ono što je zapravo, bi trebali u kružnoj ekonomiji tretirati kao resurs.
Ako govorimo o kružnoj ekonomiji onda bi u kružnoj ekonomiji biootpad tretirali ovako. To je resurs, to znači da građani koji odvajaju im odbijamo to od cijene odvoza otpada. To znači da grad to ne plaća nekome da odveze nego dobiva zapravo novce za to jer je to resurs. Dapače, grad bi trebao imati svoje resurse od kompostana na dalje gdje će proizvoditi svoje biogorivo za svoj javni prijevoz i to je kružna ekonomija. Ovo nije kružna ekonomija, ovo je klasični kleptomanski da ne kažem način mužnje love iz javnih sredstava i džepova građana da bi se stvarali ekstra profiti određenih tvrtki. Da ne kažem da su ove tvrtke koje sam spomenula zapravo spojene tvrtke, one su vezane firme, jedna dobije na jednom natječaju, druga na drugom, dio po dio, dio po dio i zapravo vi tako stvarate maltene monopol na tom tržištu i odričete se mogućnosti da kao javna vlast sami proizvodite biogorivo za svoje vlastite resurse, kao što je javni prijevoz ili za svoje vlastite usluge. Ja ne znam, meni to ne izgleda kao niti kružna ekonomija, a ne izgleda mi niti kao dobra politika u smislu zaštite prava naših građana .../Upadica: Hvala./... i zaštite interesa proračuna. .../Upadica: Hvala lijepa./...
Hvala.
G. Borić, replika.
Hvala lijepo. Kolegice Benčić, slušao sam vas na odboru, pa i ovdje govorite o tome da netko nekome, građanima naplaćuje odvoz biootpada, ako sam dobro razumio. To se ne smije naplaćivati i to ne može naplatiti nitko, znači možete naplatiti jedino odvoz miješanog komunalnog otpada. Sve drugo je besplatno, a da bi zbrinuli to što ste odveli, a od strane građana proizvedeno, negdje morate to zbrinuti. E to zbrinjavanje nešto košta.
E sad, ja vas pitam, vi ste isto u političkoj utrci sada vjerojatno kroz svojeg kandidata, kako ćete vi riješiti stotine tisuća tona otpada, biootpada koji će nastajati, posebno sada u proljeće u vrijeme cvata, kada treba to obrezati, itd., gdje ćete to odvesti, tko će to zbrinuti i koga će to koštati? Hoće li građane, grad ili ćete na brzinu napraviti nekakvu proizvodnju koja će to brzo riješiti? Evo, čisto da znamo, da ne govorimo bez veze, ne .../Upadica: Vidite…/... jer se ponavljaju neistine. .../Upadica: Da, okej./... .../Upadica se ne čuje./... Našim građanima se biootpad ne može naplatiti.
.../Upadica: Dobro./... Sad, .../Upadica: Samo malo./... sad možete odgovoriti.
Dakle, cijena koju građani ukupno plaćaju za otpad je visoka jer se ne valorizira niti tamo gdje imamo uvjete za odvajanje, to se ne valorizira. Uvjete za odvajanje niti nemamo svugdje i to smo failali, da tako kažem. Oke.
Međutim, ovo vaše pitanje zbrinjavanje, to nije zbrinjavanje, to nije zbrinjavanje, razumijete? Nego se, to je resurs od kojeg se proizvodi konačni proizvod koji ide na tržište.
I da, ako me pitate kako bi mi to uredili, dakle, da, da smo mi bili u prilici upravljati, mi bi već izgradili svu infrastrukturu za odvajanje, razdvajanje, sortiranje i isto tako, kao i, isto tako prateću infrastrukturu poput kompostana, da bi mogli za javne potrebe određenog grada ili općine koristiti upravo te nusprodukte koji nastaju i proizvode koji nastaju jer je naravno, nam cilj, pojeftiniti i javni prijevoz i energiju koju plaćamo .../Upadica: Hvala./... i da htjeli bi to imati unutar javne vlasti odnosno .../Upadica: Gđa., g. Pavić./... u vlasništvu gradova i općina.
G. Pavić ima repliku. G. Pavić ima repliku.
Poštovana zastupnice, ne smijemo zaboraviti da to nisu aktivnosti nego su to projekti, da su to procesi i to ne možemo riješiti u jednom danu, g. Borić.
Znači, imamo projekt da kroz mjesec dana, 2, 3, 5, godinu dana napravimo nekakvo odlagalište, da napravimo spremišta za biootpad, da pripremimo za proizvodnju biogoriva, znači, ali to ne možemo napraviti preko noći. I slažem se s vama, u trećem mjesecu ove godine neće napraviti sigurno ništa.
Ali, ako se napravi dobar projekt, ako se napravi dobra projektna dokumentacija, ako se povuku sredstva iz EU, ako se dobe sredstva iz naših fondova, mislim da se takvi projekti mogu napraviti. Nemojmo zaboraviti da u Sisku se planira izgradnja biorafinerije, međutim, tamo se ne planira upotreba biootpada za proizvodnju nove bioenergije, nego, što se planira? Sadnja nove biljke. Uvoz iz Kine. Već su .../Upadica: Hvala, hvala./... se slale i …
Hvala lijepa. G. Pavić, ne možete replicirati replici g. Borića. Možete replicirati samo g. Benčić koja će sad odgovarati. Koja će sad odgovarati. Koja će sad odgovarati, izvolite.
Evo, ovako. Dakle da, da bi uspostavili taj cirkularni sustav od kojeg onda i građani i javnost ima korist, to je projekt, program koji traje od 5 do 10 godina da bi postavili cjelokupnu infrastrukturu. Ono što ja mislim da je pogrešno u smjeru u kojem smo mi krenuli, jest da vrlo često kod obnovljivih izvora energije idemo na mega projekte ili velike projekte, ne razumijevajući da je koncept kružne ekonomije koncept koji treba lokalizirati ekonomiju i da je mjera ona mjera koja je mjera lokalne zajednice i da bi trebale ta postrojenja isto tako, biti u vlasništvu lokalne zajednice koja a, otpad proizvodi, onda ga koristi, dakle reciklira i dobiva određeni proizvod iz toga koji ponovno služi njoj.
Ne, mi idemo na drugu varijantu privatnih .../Upadica: Hvala./... investicija u mega projekte.
Hvala. Gđa. Nađ.
Zahvaljujem. Poštovana kolegice Benčić. Rekli ste da bi gradovi trebali imati svoje kompostane. Slažem se s time, međutim, kad god netko predloži blizu grada neku kompostanu, građani se dignu jer će im to smrditi. Podsjetimo se Brezovice, dakle bilo je projekt, divan, krasan, sve to divno, krasno, građani su se digli, naravno jer će imati mirisa, jer će kamioni prevoziti otpad i naravno da će biti zdravlje ugroženo. Tako su mislili građani. Kako pomiriti zapravo te dvije situacije, da imamo blizu gradova, da nemamo velike troškove, a da građani zapravo ne osjete taj smrad i ugrozu za zdravlje?
Hvala. Odgovor.
Da, naravno imamo taj NIMBY efekt, not in my backyard. To je, nije nešto što je specifično za Hrvatsku, međutim, moramo reći ovako. Dakle dobra praksa ukazuje na to da ako postoje emisije, bilo da su, da se radi o mirisima, itd. ili da se radi o bilo kojem drugom utjecaju na neposredni okoliš, onda je dobra praksa da se to ne postavlja blizu naselja, a posebno ne, tzv. rubnih naselja gdje ionako već žive ljudi bilo slabije platežne moći vrlo često ili u ona naselja gdje zapravo imate na bilo koji način marginalizirane skupine. Znači ne bi ih trebalo se još dodatno time marginalizirati.
Drugo pitanje, druga stvar jest da ako već gradite u blizini naselja, onda morate i koristiti skuplju tehnologiju koja omogućava zatvaranje tako da smanji te emisije na apsolutni, apsolutni minimum. Ali ja zaista ponavljam i to sam često govorila dakle u Hrvatskoj mi imamo toliko prostora koji nije urbaniziran …/Upadica: Hvala./… da zaista takva nekakva pitanja ne bi smjela bit problem.
Hvala lijepa.
Gospođa Orešković.
Hvala predsjedavatelju.
Uvažena kolegice Benčić ja se u potpunosti slažem s vama da bi javni interes u svakom slučaju trebao biti jeftiniji javni prijevoz, jeftinija javna energija, manja cijena za građane u odvozu otpada i u svakom slučaju sam za to da se biootpad tretira kao resursi da se to valorizira u cijenama. Međutim, ono što mi je sporno, što znači riječ mi? Što znači riječ uspostava cirkularne ekonomije je mjera lokalne zajednice? Zašto to govorim? Jer mi danas ovdje govorimo o konkretnom zakonu u kojem smo transponirali jednu europsku direktivu i kada govorimo o Člancima 7., 8., 11., onda vidimo da postoje nacionalne strategije koje donosi Vlada za razdoblje od 10 godina, da postoje planovi koje donose jedinice lokalne, regionalne, u pravilu regionalne samouprave, dakle tko smo to mi? Ponovno donosimo zakon kojim nećemo riješiti pitanja na koja vi ukazujete. I smatram da je loše rješenje to da se isključivo oslanjamo na imovinu u vlasništvu država, države, gradova i općina …/Upadica: Pardon, vrijeme./… treba pustiti mogućnost i privatnim investicijama.
Izvolite odgovor.
Kada sam govorila o lokalizaciji onda ono što je bitno jest da odaberete jedinice, to mora biti nekoliko jedinica jer su kod nas jedinice lokalne samouprave toliko razmrvljene koje imaju zajedničko postrojenje koje služi njihovim potrebama. Zašto? Zato što ako radite mega, ako radite velike koje služe opskrbljivanju puno većeg broja ljudi onda automatski morate imat i prijevoz toga, morate imati odvoz toga, dakle povećavate transportni trošak, al ne samo transportni trošak nego i transporti otisak. Dakle, ideja je da ono što nastaje u zajednici se ponovno u zajednici reciklira, ponovno upotrijebi i koristi potrebama te zajednice kako bi smanjili cijeli ovaj efekt negativni koji dolazi i transportom i u tom smislu, zato to konstantno govorimo, kružna ekonomija nije jednostavan koncept gdje ćemo reći mi recikliramo otpad. On je koncept i lokalizacije ekonomije i promjene načina na koji gledamo na ekonomsku aktivnost. Dok to ne riješimo sami sa sobom …/Upadica: Vrijeme./… nećemo imati kružnu ekonomiju.
Hvala, nemate više replika.
Sada je na redu gospođa Ljubica Maksimčuk.
Izvolite.
Hvala lijepo potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Uvaženi državni tajniče sa suradnicima, kolegice i kolege, pred nama je danas Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz. Ovim izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz predlaže se kako bi se zakonodavni okvir RH uskladio s izmjenama regulatornog okvira EU koji je nastao donošenjem Direktive EU 2018/2001 Europskog parlamenta i vijeća od 11. prosinca 2018. godine. Ovom direktivom se uspostavlja zajednički pravni okvir za promicanje korištenja obnovljive energije u prijevozu na način da se svakoj državi članici propisuje minimalan udio obnovljive energije u konačnoj potrošnji energije u sektoru prometa da bude 14% do 2030. godine. Izmjenama zakona iz 2018. godine uspostavljeno je tržište biogoriva. Uveden je model penalizacije obveznika stavljanja biogoriva na tržište i ova mjera rezultirala je povećanjem biogoriva na tržištu RH te je ona u 2019. godini bila 5,26% u ukupnim benzinskim i biljnim uljima.
Osim opskrbljivača benzinskim i dizelskim gorivima obveznici sustava su javna poduzeća u prijevozu, željeznički i tramvajski prijevoz. Još od nastanka prvoga automobila još davne 1886. godine dolazi do rapidnog porasta cestovnog prometa, a samim time i proporcionalnog zagađenja koje naravno motorna vozila uzrokuju. Ali uzimajući u obzir da promet ima ključnu ulogu za društvo i gospodarstvo, kvaliteta života ovisi o učinkovitom i pristupačnom prometu. Istodobno je taj isti promet veliki onečišćivač. Kako možemo pomoći? Naravno ojačati željeznički i vodni promet. Osnažiti intermodalni promet to je zasigurno jedan od načina.
Pred RH je izuzetno veliki izazov dostići cilj od 14% obnovljivih izvora energije u prometu do 2030. godine. Sukladno ciljevima Europskog zelenog plana RH bi snažnije trebala poticati korištenja alternativnih izvora energije, prirodnog plina naravno električne energije. Nacionalnom razvojnom strategijom koju smo nedavno donijeli na rok od 10 godina vidimo u trećem poglavlju da je zelena i digitalna tranzicija i da joj je dan, da joj je RH dala veliku ulogu.
Glavne izmjene u zakonu su uvođenje novih ciljeva vezanih uz povećanje korištenje obnovljivih izvora u prijevozu do 2030. godine te način postizanja tih ciljeva. Uključivanje županija i gradova u mjere javnih politika, izgradnja javne infrastrukture za alternativna goriva te projekciju korištenja obnovljivih izvora u prijevozu u javnim službama, danas smo u raspravi čuli da naravno da bi bilo poželjno da što veći broj jedinica lokalne odnosno regionalne samouprave krene uređivati promet sa alternativnim i korištenjem alternativnih energija. Veći i snažniji poticaji kod kupovine električnih automobila zasigurno bi doprinio čišćem okolišu. Snažnija kampanja za korištenje i proizvodnju biogoriva. Edukacija od najmlađih dana u smislu zaštite okoliša. Znači kod naših najmlađih učimo ih odvajanjem i razvrstavanjem otpada.
Sve ono što nam se danas dešava u klimatskom smislu ne smijemo podcijeniti jer što ćemo ostaviti našima mladim. Moramo smanjiti naravno onečišćenje i nizom zakonskim mjera koje i mi danas ovdje evo, o kojima danas raspravljamo, a naravno i koje ćemo u budućnosti donositi jel naravno da je najbitnije ostaviti čist okoliš našim mlađim generacijama. Hvala.
Fala i vama.
g. Bačić je tražio repliku.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Kolegice, dolazite iz Slavonskog Broda koji je najbolji primjer što znači onečišćeni zrak i koliko to problema u standardu življenja našim građanima može donijeti. To je, tu su malo dublji i drugačiji problemi i rafinerije i ostalo. Ja ću se dotaknut ove teme koju ste otvorili, a to je sami prijevoz, posebice cestovni, posebice javni. Prijevoz je zaslužan da oko 30% emisije ugljičnog dioksida u EU upravo je problem i odnosi se na, na sami prijevoz, a sad nedavna istraživanja su pokazala samo u doba ove epidemije koronavirusa zadnjih godinu dana u nekim gradovima smanjenjem prijevoza je do 35% se poboljšala kvaliteta zraka, ovo što ste i vi spomenuli. Mislim da najbrže i najefikasnije rezultate možemo postić upravo električnim vozilima, poticati i njihovu kupnju, ako treba i osloboditi ih i ostalih trošarina, pa i određenih vrsta poreza ne bi li postigli što brže rezultate posebice za veće sredine. Hvala.
Fala.
Odgovor izvolite.
Hvala lijepo.
Evo prvo ću se osvrnuti za kvalitetu zraka u Slavonskom Brodu. Naravno da već 12.g. građani Slavonskoga Broda se bore sa onečišćenim zrakom. Ja se iskreno nadam da će prelaskom Rafinerije Bosanski Brod na plin to onečišćenje biti znatno manje. Evo bili smo i nedavno svjedoci kada su ovaj te koncentracije bile povećane i do 20%. Vlada RH je uložila velike napore kako bi naravno pomogla građanima u rješavanju tog problema, moramo biti svjesni da je ta rafinerija u drugoj državi, da tu samo postoji način rješavanja razgovorom i naravno našom vanjskom diplomacijom.
A što se tiče ovog drugog dijela pitanja, pa promet naravno ima veliku i ključnu ulogu u gospodarstvu, ali jednako tako je i veliki onečišćivač. Slažem se sa vama da bi vlada trebala poticati kupnju električnih automobila, što bi zasigurno smanjilo onečišćenje kvalitete zraka.
Fala.
g. Ćosić.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče HS.
Ja bi se isto uvažena kolegice osvrnuo malo na problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu, što je govorio i kolega Bačić, samo bi se možda fokusirao na jedan drugi dio, a to je, znači mi u Slavonskom Brodu imamo kroz cijeli grad auto cestu, to je RH1 koridor, imamo željeznicu istog koridora, imamo rijeku Savu, znači imamo 3 važna prometna koridora i najveće zagađenje, vi ste rekli dolazi iz dijela cestovnog prometa, pa me zanima ovaj da li ovaj razmišljate o tome ili mislite da bi naši građani trebali više energije odnosno i gradska uprava i svi u svojim prostornim planovima i nastojanjima suradnjom sa državom uložiti napore da se što prije revitalizira i plovni put, a i obnovi željeznica koja će značajno smanjiti, smanjiti ovaj zagađenje jel ova zagađenja koja će smanjit električna vozila to su dugotrajni, male su to, male su to da kažem vrijednosti, a ovaj dio bi značajno smanjio ovaj …/Upadica: Fala, fala, fala/… zagađenje zraka u Slavonskom Brodu.
Odgovor izvolite.
Hvala lijepa.
Da, uvaženi kolega još otkad …/Govornik se ne razumije/…kao što sam rekla 1886.g. dolazi do povećanja odnosno porasta u cestovnom prometu. Zasigurno bi ojačati željeznički i vodni promet smanjilo onečišćenje, a jednako tako inter modularni promet bio bi jedan od načina poboljšanja onečišćenja. Isto tako u gradu Slavonskom Brodu, da grad Slavonski Brod leži doista na odličnom zemljopisnom prometnom koridoru, ali jednako tako imamo i ovo drugo, to je onečišćenje zraka. Sigurna sam da evo plinifikacijom rafinerije koju kažu nam da ovaj čas ne radi, ćemo to smanjiti, ali jednako tako ostaju nam i oni naši onečišćivači naravno da očekujemo od jedinica lokalne i regionalne samouprave da krenu koristiti u javnom gradskom prijevozu alternativna goriva, a isto tako očekujemo čim prije otvaranje mosta na rijeci Savi na Svilaju kako bismo naš teretni cestovni promet preusmjerili tamo i zasigurno bi …/Upadica: Vrijeme/…olakšali i ovaj imali čišći zrak …/Upadica: Fala/…u gradu Slavonskome Brodu.
Fala lijepa. Nemate više replika.
Sad je na redu g. Josip Borić. Izvolite.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče i predstavnici ministarstva.
Priča o biogorivima za prijevoz je priča koja traje već desetljećima i pojavila se '70.-tih godina u trenucima velike krize. Kada govorimo o fosilnim gorivima ili nafti, tada se počelo razmišljati o tome na koji način kroz neke moguće druge, kroz neke druge moguće sirovine proizvoditi gorivo koje koristilo se u naravno prijevozu, a onda i na sve druge načine. I svako se naravno učio u tome, pa i mi kao država i građani i ne možemo reći da smo baš sve znali o tome, ali očito da su mnogi drugi znali puno više od nas i tako da ove priče kada se u saboru spomene riječ „obnovljivi izvori energije“ svi se odmah dignu i naravno svi znalci sve znaju i naravno nakon toga ništa u Hrvatskoj ne valja, a ne žele reći da učimo i da smo svake godine bolji u tome, ali da naravno možda nismo dosegli ono što smo trebali ili smo zacrtali da ćemo doseći jer imamo i problema u provedbi mnogih ajmo reći i projekata, ali i određenih aktivnosti koje se dešavaju na području kada govorimo o energiji ili o proizvodnji, poslije ćemo govoriti o ugljikovodicima, pa ćemo i tu imati slične, ajmo reći, teme.
Biogoriva prve i druge generacije, naravno prva su postala problem zato jer su koristila sirovinu koju mogu naravno kao hranu koristiti i ljudi i životinje, a druga generacija je interesantna jer može koristiti znači sirovinu iz dijela otpada svih vrsta posebno ajmo reći ono što nas ovdje interesira biootpad šume, sječke i sve ostalo što nas okružuje i naravno da tu zasigurno imamo velikih pomaka i da su dvojbe ne samo naše nego i očito u EU-u, kako osigurati normalan, znači mogućnost proizvodnje hrane koja nam treba i kao građanima, ljudima ali i životinja a ne uništiti i priču o biogorivima pa se na drugoj generaciji prebaciti na ovo što imamo sada na trećoj nešto što još možda istražujemo ili na neki način o algama ne znam koliko mogu govoriti, ali mislim da mi tu nemamo neke velike ajmo reći, šanse.
I sada kad govorimo o našim ciljevima a to je da se promoviraju obnovljivi izvori energije, jasno su bili onih 20-20-20 ili EU2020 koja govori o tome da za 20% moramo smanjiti stakleničke plinove, 20% potrošnju energije i 20% povećati znači udio obnovljivih izvora energije. To je ono o čemu mi moramo stremiti kao država, kroz svoje zakone i kroz svoje strategije i kroz zakonske akte se prilagođavati i onome što imamo. I to činimo i kroz ovaj prijedlog zakona.
I sad tu nema jednostavnih rješenja i stalno navodimo, imali smo 3 tvornice koje su tu krenule u proizvodnju međutim su morale zastati, zastale opet za vrijeme Vlade SDP-a, netko je ukinuo 2 kn poticaja, došlo je do toga da proizvedena cijena bio dizela nije više bila isplativa i naravno da se moralo zastati. Sada imamo problem što ne dosežemo granice koje smo si zacrtali jer priču imamo iz 2005., kada smo onako sramežljivo kroz uredbu počeli tek o biogorivima, pa 2010. to pretvorili u zakon, pa 2010. donijeli strategiju 2011.-2020. o kako se ono zvaše, Akcijski plan poticaja proizvodnje i korištenja biogoriva i danas smo tu gdje jesmo, utvrdili smo da nismo dosegli granice pa onda zakonski prisiljavamo one koji bi trebali proizvoditi da to čine, da ne uvoze samo, nego da to čini. I mislim da tu nemamo što previše biti protiv toga.
E sad, ja pozivam i ove naše stručnjake ovdje, koji će se sad kandidirati na lokalnim izborima. Pa oni sad kažu jasno, čuli smo njihova rješenja, ona su teorijska, postoji drvo, postoji cvat, postoji proljeće, treba to obrezati da to izgleda uredno, ali to treba negdje i odvesti. E sad vas ja pitam, gdje ćete vi to odvesti? Jeste ti isti bili protive nekih kompostana nekada i dizalo ste ljude kao zeleni, kao lijevi ili ne znam kakvi, da se tamo kompostana ne gradi? Sad nam recite gdje ćete izgraditi, dajte vi lokaciju. Dajte vi način rješavanja, ne mi ćemo izgradit kompostanu pa ćemo ovako i onako, recite gdje, točno pa da znaju ljudi koji glasaju hoće li im doći u dvorište, ispred njih? Pa da vidimo kako će oni reagirati. Jel su to sve rješive situacije, vrlo lagane? Nisu lagane. Zašto? Jer imamo problema s tim djelom otpada i on stvara probleme i na CGO-ima, jer stvara ono što nam mi kažemo smrdi nam, ne, a stvara i druge probleme u zbrinjavanju, o odvozu itd. I to sve nešto košta a građanima ne možete naplatiti, vi ste obvezni samo evidentirati pražnjenje miješanog komunalnog otpada i količinu bio otpada, samo evidenciju. Sve ostalo plaćate sami.
Hvala.
Gđa. Baričević.
Hvala lijepa, predsjedavajući.
Kolega Boriću, u vašoj izvrsnoj raspravi dotaknuli ste se upravo cilja vezanih uz povećanje korištenja obnovljivih izvora energije a ono što bi ja htjela ovdje nadodati, s obzirom da ste vi otočanin a i ja otočanka, treba naglasiti kako bi ovi poticaji u ovim izmjenama zakona, trebali ić upravo u smjeru smanjenja trošarina na biogoriva upravo da se potaknu ta biogoriva, ali i kako bi se povećao brodski prijevoz, značajan za naše otoke i tako da će se spomenuto je da će se u tom smislu isto tako razmotriti smanjenje trošarina za brodski prijevoz i trebalo bi se i razmotriti i iznimke koje upravo propisuje europska direktiva o minimalnim trošarinama o gorivu a da ne govorimo da je već poznato da se u tom smislu zelene politike, radi na ovim električnim katamaranima…
…/Upadica Radin: Vrijeme./…
… upravo bi se dugoročno očuvala priroda.
Hvala lijepo, kolegice Baričević.
Naravno da nam je interesantan i brodski prijevoz itd., mislim da će on još po meni duže vrijeme koristiti fosilna goriva i da imaju naravno i potporu države, oni znaju što koriste da bi mogli imati ajmo reći s obzirom da imamo jeftinije prijevoze kad govorimo o otočanima itd., da im to stvara određene gubitke, oni imaju subvenciju države i znamo na koji način funkcionira taj sustav.
Što će biti u budućnosti? Znanost radi svoje, hoće li to ići na električni pogon? Moguće. Hoće li na vodik? I to se razvija. Hoće li na neki drugi obnovljivi izvor, ja ne znam ali činjenica je da se na tom radi.
E sad, koliko smo mi spremni sve to primijeniti i u kojim uvjetima takav recimo jedan trajekt može proći jednu senjsku buru, ja ne znam. Znam da na ovom gorivu ide i da to funkcionira. Hoće li po svim drugim biti prilagođeno, ne znam. Ali ono što želim reći, da se nam postavljaju krive pretpostavke ovdje od nekih da bi pričali nešto o čemu ne znaju dovoljno a onda još i neistinito informiraju građane.
Hvala. Povreda Poslovnika g. Bauka.
Zahvaljujem, g. potpredsjedniče.
Javljam se za povredu Poslovnika, čl. 170., naime predsjednik Hrvatskog sabora vratio je kao nedorađen u skladu s odredbama Poslovnika po njegovom mišljenju prijedlog Predsjednika Republike o izboru predsjednika Vrhovnog suda …
…/Upadica Radin: Moram vam dat opomenu./…
A jel mogu ja govorit o tome, mogu ja o tome govoriti …
…/Upadica Radin: Ali ne, ali nije, ne možete./…
Ne, mogu g. potpredsjedniče…
…/Upadica Radin: Nije to predmet…./…
… govorit, to piše u Poslovniku.
…/Upadica Radin: Nije predmet, ne./…
Jer piše u Poslovniku da mora …
…/Upadica Radin: Ne, ne možete govoriti …/…
Pročitajte vi Poslovnik, potpredsjedniče.
…/Upadica Radin: Ne, oprostite, vi ste ga pisali zajedno sa HDZ-om./…
Jesam.
…/Upadica Radin: Da, a po Poslovniku vi možete govoriti samo o točki dnevnoga reda./…
Nije točno, to ne piše, potpredsjedniče, ja sam pažljivo pročitao taj članak.
…/Upadica Borić: Piše pod opomene./…
Piše zastupnik koji želi govoriti o povredi Poslovnika, ne piše da mora biti o ovoj točki. Dakle ja reklamiram povredu čl. 170. kako bi mogao podnijeti prigovor Odboru za Ustav. To je jedini način, prema tome, vi ćete reć da Poslovnik nije povrijeđen, i ja ću reći da ću podnijet zahtjev Odboru za Ustav.
…/Upadica Radin: Ok. Čekajte, čekajte, čekajte./…
To je po proceduri.
…/Upadica Borić: Poslovnik je povrijeđen./…
…/Upadica Borić: Čekajte, vratite kronometar, izvolite./…
Dakle, smatram da je došlo postupanjem predsjednika Hrvatskog sabora do povrede čl. 170 Poslovnika Hrvatskog sabora zato šta je vratio predsjedniku republike njegov prijedlog odluke umjesto da je o tome u uvrštenju na dnevni red odlučio HS jer je, taj prijedlog sadržava sve ono što treba po Poslovniku. Ako postoje druge primjedbe to se u raspravi može utvrdit. I zbog toga reklamiram povredu Poslovnika kako bi mogao tu temu normirati na Odbor za ustav, Poslovnik i politički sustav i najavljujem da ću podnijeti zahtjev.
Stanka se ne može tražiti kada je, kada nije točka dnevnog reda. Povreda Poslovnika je, istina ne piše. …/Upadica: Izlaganje Borića/…Al ne piše nigdje. Gdje piše? To je bila moja, to je bila moja greška. Recite mi onda koja je točka …/Upadica: Dignuo je povreda Poslovnika na izlaganje Borića, na nečije izlaganje mora dignit povredu/…
Ako treba ja ću sad govorit o predsjedniku države, pa onda možeš dignuti.
Čekajte, to ćemo dat Odboru za ustav da ustanovi da, Odboru za ustav da ustanovi da li je vaša povreda Poslovnika u skladu sa Poslovnikom jer je ovaj povreda Poslovnika ide na nekakvo izlaganje, a sad tu izlaganje o toj temi, dobro, uglavnom neka, ali se slažete da ide, da ide odboru? …/Upadica: Da/…Pa idite na odbor, pa onda tamo razgovarajte. Fala lijepa.
Replika g. Klarić.
Uvaženi kolega Borić, spomenuli ste, a i danas je tijekom rasprave govoreno o tome, o teorijama razno raznih i kandidata i budućih o mogućnostima raspolaganjem otpadima na način kako bi to trebalo odradit. Imali smo takvu jednu teoriju i takav jedan primjer koji je trajao i hvalio se kao hvale projekt u području Primorsko-goranske županije. Nažalost on smrdi, smrdi i mještanima Viškova, smrdi i okolnim naseljima, polovično odrađen projekt koji praktički je postao crna točka na čitavom tom području Priobalja.
I sad slušamo isto takve slične teorije ovdje, vi ste ih se dotakli u svojoj raspravi, kuda one vode? Dakle, otpad treba obradit, ali svaki otpad nažalost i smrdi. Gdje, kako i što?
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Kolega Klarić, pretpostavljam da govorite o CGO Marišćina. To je projekt moje županije, mog župana, hvalio se s njime 2015.g. kako je to najmodernija tehnologija, najbolji projekt itd., sada kada smrdi nema više nigdje nikoga. Kaže evo vam svim lokalnim samoupravama, ja ću vam to poklonit, vi upravljajte. Smijenjeno je već ne znam koliko direktora itd., ali ako je iz SDP-a može smrdit, građani ne smiju o tome previše brinut. Ali nije to problem. Problem je što imamo najave novih kandidata kako će oni brzo i efikasno rješavati te probleme. Evo 110 milijuna troška zbrinjavanja svog biootpada u Gradu Zagrebu. Sad očekujemo od njih da će biti jeftinije, da neće bit 110, da će bit lokacija koja će bit izgrađena, koja će se izgraditi vrlo brzo jer će već u slijedećoj godini opet doć i proljeće itd. i bit će svega i jesen dođe, treba pokupiti lišće i onda nakon toga morate izać pred građane i reć gdje. Ako ga stavite sve u oblacima možete ih prevariti, e to građani moraju shvatit. Zato mi kažemo oni su istovremeno …/Upadica: Fala lijepa/…stalno rušili i sad će gradit, e to baš ne ide jedno …/Govornik se ne razumije/….
g. Borić, imate povredu Poslovnika, gđa. Benčić.
Pa povreda Poslovnika čl. 238. vrijeđa nas zastupnike koji smo iznosili alternative dosadašnjem modelu upravljanja otpadom na način da govori da smo, da držimo stvari u oblacima, a ja ću vam reći ovako. Tražite da bude jeftinije? Čim maknemo vaših 25% koji idu za različite provizije vašim različitim klijentelističkim grupama već će 25% jeftinije. Dakle, da ne ulazimo uopće u tehnologiju, u način proizvodnje …/Upadica: Fala lijepa, fala, fala, fala/…samo da maknemo HDZ i ono što je ostalo od …/Upadica: gđo. Benčić/… klijentelističke mreže Bandića već je 25% manje.
gđo. Benčić, vrijeme. Vrijeme gđo. Benčić. Imate opomenu jer reć da je nešto u oblacima i da neko je dio diskursa nije vrijeđanje. Znači, znači imate opomenu, bila je replika.
gđa. Rada Borić.
g. Boriću, hvala vam što nas vidite pobjednicima na slijedećim lokalnim izborima u Zagrebu. I budući da ste bili doista odlučan partner g. Bandiću jako me čudi da od nas očekujete da prekosutra riješimo ono što vi niste uspjeli u 4.g., kao da ne slušate što znači pojam „lokalizacije“ i kako se stvari mogu riješiti, a mi znamo kakvi su vaši projekti i do čega su doveli, pa kad prestanete biti spojena posuda kao npr. s g. Bandićem i sa drugim umreženim, umreženim skupinama koje doista od otpada rade sebi za račun onda ćemo mi sigurno u 4.g. napraviti tako da ćemo reciklirati na način da naši građani će plaćati manje i da nigdje neće smrdjeti.
Izvolite odgovor.
Hvala lijepo.
Uvažena kolegice, ja nisam rekao da ćete vi pobijediti, ja sam rekao da bi bilo u redu kada idete u kandidaturu da onda i govorite što ćete učiniti, a to ne znači da ste vi pobijedili nego da ćete kao program reći gdje ćete vi to napraviti jer ste, ne znam, imali smo lokaciju za kompostanu ako se ne varam u Brezovici, onda su zeleni tamo rekli da to ne smije biti tamo. I sad vi morate reć koja je to lokacija, ako je u Osijeku onda ćete reć da je to u Osijeku, razumijete? A ne bi bilo fer izaći pred građane i reć mi ćemo to riješiti, pa onda vi glasajte za nas, ne jer to svi mogu reć, ali detaljno baš onako kako treba kao rješenje, e to bi trebalo čut. A tko će pobijediti reći će građani Zagreba bez obzira na sve što god vi htjeli i to bi trebalo vidjet kako će to izgledat. Ja znam iz svog iskustva koliko problema imamo sa biootpadom, iz svog iskustva i koliko košta prijevoz istog na Marišćini, 100 tisuća…/Upadica iz klupe se ne razumije/…Molim? …/Upadica iz klupe se ne razumije/…
gđa. Borić.
A gdje ćete ga zbrinut? Pa vi onda ne znate ništa o otpadu.
Samo malo, ček, oprostite. Imate obadva opomenu jel ste počeli raspravljati na jedan neprikladan način.
Kad me izaziva gđa. …/Govornik se ne razumije/…
I vi imate opomenu i gđa. Borić ima opomenu.
Zašto ja?
Da, pa zato što ste vi odgovorili na nešto, na nešto što je, nije bilo totalno neprikladno.
Pa kad dobacuje.
Oprostite, dobacuje, al ne morate vi odgovorit na dobacivanje. Izvolite, idite dalje. Idite dalje, zaustavili smo ovaj malo vrijeme.
A prošlo je …/Govornik se ne razumije/…
Vratite malo vrijeme, ne vrijeme, nego, nego
Pa uzelo mi je 10, 15 sekundi./…
Da, 15 sekundi kronometra, vrijeme ne možemo vratiti čak ni mi.
Izvolite.
Znači kolegice Rada, vi ćete dat lokacije, vi ćete dat manje iznose i mi ćemo ako budete u prilici, ja vjerujem da nećete, ali vi možete obećavat itd., pa ćemo vidjet ta rješenja kako to funkcionira s vama. Samo da se Zagrepčane ne bi iznenadilo.
Hvala lijepo, g. Čorić. Čosić, oprostite.
Hvala lijepo, potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolega Borić, danas se ovdje dosta kolegica i kolega jedan važan zeleni projekt, to je namjera proizvodnje biogoriva iz druge generacije u rafineriji Sisak, to je zaista jedan strateški projekt i sigurno bi smanjio utjecaj ugljičnih plinova za u atmosferi, ali ono što je bitno, tu se .../Govornik se ne razumije./... proizvodi iz biljka koja je kineskog, dakle azijskog porijekla, .../Govornik se ne razumije./... naziva se kineski šaš i da i očekujete evo zbog raznih pristupa i raznim strateškim projektima koji se pokušavaju u ovoj državi napraviti, problema kad se ozbiljno počne o tome razgovarati jer ta biljka može biti invazivna, ne znam, tu trebaju određena gnojenja, dovođenja vode, svega ono što bi eventualno se moglo nać problem, očekujete li probleme, kako gledate probleme na taj dio, sve je lijepo ovako, kad dođemo do realizacije, onda zapinje zbog ne znam čega.
.../Govornik se ne čuje./...
Hvala lijepo, kolega, …
…/Upadica sa strane, ne razumije se./…
… Ćosić, hvala lijepo.
Čuli smo danas naše stručnjake, recimo ovi iz suverenista, on su pomiješali bio energane i biogorivo, ne, i oni su rekli da su bio energana, u spalionicama proizvodi ako ste dobro slušali kolegu i bio goriva, ali dobro, imamo priliku za sve pa onda imamo svašta za čuti ovdje.
Što se tiče ove treće generacije, ja nisam stručnjak da tu govorim ali mislim da o ovoj drugoj generaciji kad govorimo o ovim otpadima, bio otpadu iz svih dijelova koji nam smetaju oko nas kad dolazi proljeće a to kad siječemo drva itd. i viškovima kojih ima, u stotinama tisuća tona, to je neki resurs o kojem bi mogli razmišljati i na koji način to riješiti, kroz i aktivnost države ali i onih koji su zainteresirani da se iz toga proizvede biogorivo. Tu imamo resurs i to je nešto .../Govornik se ne razumije./... a što se tiče ostalih priča o zbrinjavanju otpada, ne postoji razlika kada govorimo o plastici, staklu, bio otpadu itd. u odnosu prema građanima, naplaćujemo samo recimo miješani komunalni otpad iako nas ovdje uvjeravaju ovi da im naplaćujem i sve ostalo, nije istina. Recimo to su neistine koje trebamo ispraviti.
.../Govornik naknadno uključen./... Željko Pavić je sad na redu.
Poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Evo malo smo skrenuli s teme, nema mi dragog prijatelja Borića da malo ovak razmijenimo mišljenja iz klupa. Međutim, moram reći da su u pravu i naše kolegice i g. Borić, vi koji ste čelnici u lokalnim samoupravama, znate najbolje kako to izgleda, zbrinjavanje otpada i koji su tu problemi.
No međutim s druge strane, naše kolegice se time bave dugo godinama i sigurno znaju i poznaju tehnologiju i znaju što treba napraviti i u kom vremenu se to može napraviti i samo bi vam napomenuo da tu ne možemo i ne smijemo razgovarati ni o cijeni, ni o mirisu. Neću namjerno reći smradu jer kad govorite o kemiji, onda imate ugodne i neugodne mirise.
Očito je da svi ovdje govorimo o neugodnim mirisima koji šire iz tih kompostana, koji se šire iz raznoraznih odlagališta otpada i naravno da to nikome ne odgovara, oni koji su živjeli u blizini Jakuševca ili na 2, 3 km od Jakuševca, kad puhne vjetar iz smjera Jakuševca, znaju kako to izgleda.
Drago mi je da tu među nama i kolegica Petir koja je puno o tome pričala već ranije, pričala je i o biogorivima, pročitao sam vaših puno izjava koje ste dali u proteklih ne zadnjih 2 g., nego prije toga, znači tamo negdje u periodu do 2017., 2018. g. i nažalost evo vidite, sve što smo upozoravali, danas nam se odbija o glavu. I tu nam je problem jer nismo poduzeli gotovo ništa. Pokušavali smo ali nismo uspjeli. Htjeli smo ali nismo uspjeli.
Tako da imamo problem sa time a što se tiče tih odlagališta otpada odnosno kompostana, moramo reći da kad vam se nešto desi kod kuće i kad vam se začepi cijev u WC-u, onda ne pitate kolika je cijena, onda ne pitate koji su uslovi nego pozovete majstora koji zna otkloniti kvar da vas riješi onih problema koje imate u kupaonici ili vašem WC-u. Tako je i tu, kad trebamo se riješiti otpada, kad trebamo se riješiti komposta koji je nastao, bilo sječkom u voćnjaku, bilo sječkom u šumi, znamo kako ćemo to riješiti.
Nažalost, čuli smo evo tu kroz našu raspravu i kroz repliku i g. tajnika, da su ovi naši pogoni za proizvodnju biogoriva u principu spremni i da bi se relativno mogli brzo staviti u pogon, međutim trenutno smo u situaciji da nemamo te pogone sa čime puniti. Naime, poljoprivredna proizvodnja koja bi rezultirala proizvodima za proizvodnju bio dizela, trenutno je gotovo pa zamrla s obzirom na to da su i proizvodni pogoni bili zatvoreni. Nažalost, poduzetnici su to gledali sa svoje točke gledišta, pratili su zbivanja u Europi, pratili su pisanja u EU direktivama i na temelju tih svojih zapažanja su zapravo i pokrenuli proizvodnju odnosno pokrenuli su izgradnju tih pogona, nakon toga su pokrenuli proizvodnju, imali su i partnere, imali su kooperante i sve je to bilo divno i krasno i bilo bi divno i krasno da smo poštivali zakonsku regulativu i da smo koristili biogorivo u onom postotku kojem smo trebali koristiti. I još dandanas bi ti pogoni radili, međutim nažalost desilo nam se da te zakone nismo poštivali kao što nam se desilo i kod šećerana da smo nažalost evo promatrali što nam se dešava kad proizvođači šećera ucjenjuju poljoprivredne proizvođače i zapravo im skidaju cijenu proizvoda dok ovi ne dođu na ekonomski minimum, više ne mogu proizvoditi i nakon toga oni obustavljaju proizvodnju sirovina za proizvodnju šećera, a nakon toga šećerane se moraju zatvoriti. Zašto? Zato što nemaju sirovina za proizvodnju šećera. Nažalost evo po tom pitanju moramo nešto poduzeti u RH tako da bismo zapravo bili proaktivni, da bismo mogli pokrenuti proizvodnju, da bismo mogli zapošljavati nove ljude, da bi ti pogoni koji proizvode biogorivo zapravo bili nama u našem dvorištu i da bismo zapravo imali našu vlastitu proizvodnju, da ne bismo uvozili i zapravo drugima dizali BDP. Naravno, to trebamo napraviti što je prije moguće, treba se to što prije pokrenuti u skladu sa našom nacionalnom razvojnom strategijom, da pokrenemo te projekte, da pokrenemo aktivnosti vezane za te projekte koji će nas svrstati na višu poziciju na EU ljestvicama.
Replika gospođa Petir.
Hvala vam lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolega Paviću, ja mislim da jedan dio situacije koja se reflektira jest odraz onog što se događa na globalnoj razini, no sasvim je sigurno da na određene stvari možemo utjecati i kod nas na domaćem terenu, ako dobro prepoznamo koje resurse imamo, koje potencijale imamo i kako da ih na najbolji način stavimo u funkciju. U tom smislu čini mi se da bi naša prednost bila to što mi imamo velik potencijal obnovljivih izvora energije, ono što bi trebalo napraviti da vidimo gdje na području Hrvatske imamo koje resurse i onda da sukladno tome i pokrenemo gradnju određenih bioenergana kako i transport te sirovine, ako govorimo o biogorivima ne bi bio previše skup i dizao cijenu u nedogled. Ako želimo da ruralne sredine opstanu mi tim ljudima moramo dati radna mjesta, a ovo …/Upadica: Hvala./… jest jedan od modela gdje ih možemo uposliti.
Naravno, to je definitivno jedan od modela kako možemo zaposliti ljude u ruralnim područjima naše, naše države. A kad smo bili razgovarali i kad smo tu slušali one rasprave vezane za biorafineriju u Sisku malo mi se pobudila sumnja zbog toga što dolje oko Siska baš i nema slobodnih poljoprivrednih zemalja odnosno površina koje bi se mogle koristiti za razvoj te famozne trske iz Kine. Da li ih ima dovoljno ne znam, nisam siguran, ali u projektima koje smo mogli iščitati odnosno dokumentaciju koju smo mogli čitati iz novina tamo nismo vidli da se planira nešto drugo osim te trske za proizvodnju biogoriva to se radi zapravo o plinu koji bi zapravo bio. Tako da ne znam da li se napravila dobra analiza. Pretpostavljam da je s obzirom da će se iskoristiti jedan dio starijih pogona i nadam se da će to uspjeti dole i da ćemo uspjeti zaposliti tih 100-200 ljudi.
Hvala.
Nemate više replika, hvala lijepa, slobodni ste.
Gospođa Ružica Vukovac, govorit će završno u ime Kluba zastupnika Domovinskog pokreta.
Izvolite.
Poštovani, smatram nužnim za kraj iznijeti i slijedeće brojčane pokazatelje. Dakle, zbog ekonomskih i ekoloških razloga nastavlja se unapređivanje proizvodnje i širenje korištenja biogoriva u svijetu i EU. Zbog ograničene površine za proizvodnju biomase, biogoriva bi mogla zamijeniti fosilna goriva samo u jednom dijelu. Prema zahtjevima EU do 2030. godine uz razvoj ostalih obnovljivih izvora energije biogoriva bi u Hrvatskoj zamijenila naftu u prometu za 25% što iznosi konkretno 452.325 tona. Danas poljoprivredne površine zauzimaju 2 milijuna 955 tisuća 728 hektara, od toga su milijun 74 tisuće i 159 hektara pogodne, milijun 74 tisuće 510 hektara ograničene, a 806 tisuća 328 hektara trajno nepogodne površine za poljoprivrednu proizvodnju. Dakle, potencijali obradivih površina iznose preko 2 milijuna hektara, a obrađuje se svega oko milijun. Danas je moguće u poljoprivredi iz biomase govorimo o organskim ostacima i otpacima dobivati 673 tisuća 530 tona godišnje biogoriva, a da se ne ugrozi stalnost prirodnog obnavljanja organske tvari u tlu. Hrvatska naime raspolaže i sa 2 milijuna 688 tisuća 687 hektara šuma i šumskog zemljišta gdje godišnje prirašćuje oko 10 milijuna metara kubičnih, a sječivi etat je oko 6,5 milijuna metara kubičnih. Od toga se za industrijsko drvo i ogrjev iskoristi oko 60%, a ostatak od 40% ostaje kao otpad u šumi. Ako bi se otpad sveo na normalnu količinu otprilike od 15% onda bi za bioenergiju ostalo 45%. Ta količina drva za bioenergiju dovoljna je za proizvodnju 600 tisuća tona biogoriva u ekvivalentnim količinama nafte. Koristeći postojeće zalihe u poljoprivredi i šumarstvu danas se može proizvesti 1,2 milijuna tona godišnje biogoriva. Taj iznos premašuje za 2,8 puta potrebnu količinu koju će Hrvatska trebati koristiti do 2030. godine umjesto fosilnih goriva. Hrvatska raspolaže s potrebnim površinama u poljoprivredni kao i sa kvalitetnim šumama u svrhu proizvodnje hrane i biogoriva po postojećim direktivama EU no nažalost Hrvatska ih nije stavila u funkciju na kvalitetan i funkcionalan način.
Hvala.
Hvala i vama.
Gđa. Sandra Benčić govorit će ispred Kluba, završno također, ispred Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka. Izvolite.
Zahvaljujem vam se.
Mada sam navikla na manipulacije g. Borića, one je nekad zaista prelaze u ono već i sferu fantastike.
Dakle, kao prvo, ja sam rekla da se pitanje bio otpada i onih koji odvajaju otpad, građanima ne valorizira na način da im se odbija od cijene. Dakle, trebalo bi se odbijat, trebalo bi postojat nagrada za to da bi potakli razdvajanje, to sam jasno rekla, on je naravno to izvrnuo nešto drugo.
Isto tako, bioelektrana o kojoj sam govorila, bioplinska elektrana Orehovec, nalazi se u Sv. Petru Orehovec koji i to im piše na stranicama, proizvode električnu energiju iz bio plina. Isto tako, na njihovim stranicama vam piše ali i mediji su o tome izvještavali, da za otkupe električne energije su potpisali ugovor sa HROTE-om na 14 g. da bi imali 14 g. povlaštenu tarifu odnosno fid-in tarifu.
Ono zašto se vjerojatno njih toliko brani je činjenica da se radi o tvrtki koja je nedavno na zahtjev inspektorata ipak dobila zabranu prihvata otpada iz Zagreba mada je dobila prethodne dozvole koje je trebala od župana Korena, a vidi vraga, župan Koren je kandidat za župana, koga? HDZ-a. Jel tak? Jel on vaš kandidat? Pa imate razloga ga branit, to je meni jasno, međutim, ono što se tamo događa je da g. Borić koji evo tak sve super razumije se nije pitao šta je sa onim 30 do 40% otpada koji ne spada u bio otpad a koji se nalazi u tome zato što je nečist i koji je zapravo komunalni otpad, koji dođe do tvrtke koja nema dozvolu za upravljanje i zbrinjavanje tog otpada. A tamo je dolazi i ta tvrtka za to nije imala dozvolu. I imamo nalaze inspektorata da nije imao. Da li se neko pitao kud taj otpad onda ide? Kud on odlazi? Kad su gradu Zagrebu postavili to pitanje novinari i novinarke, doslovno su dobivali odgovore na način „nas se to više ine interesira kud to onda dalje ide“ jer evo, ovi su uzeli, mi smo platili, hvala lijepa, doviđenja.
Isto tako, kad imate situacije da vam tvrtke koje funkcioniraju na taj način, i osim toga imaju dozvolu da onaj mulj koji im ostane koji zaista kad bi bio od bio mase, ne bi bio opasan se može koristiti i kao gnojivo, istovremeno uvozi mulj, istovremeno uvozi mulj, i sad mulj iz primjerice komunalnih koji ostane od komunalnog otpada, istovremeno može spadati u ne opasan i u opasan otpad. Mene zanima koliko smo mi energije kao država uložili u to da kontroliramo da mulj koji se uvozi je zaista ne opasan otpad i da ono što onda završi eventualno na našim njivama pa onda i u podzemnim vodama, zaista ne sadrži u sebi teške metale. Ja sam naime tražila prije više od mj. dana od naše carine podatke koliko puta su uzeli uzorke i šta su uzori pokazali, nisam još ništa dobila. Prošlo je mj. dana.
I zašto sam o ovome govorila? Govorila o ovome zato što neke stvari koje bi trebale biti najpozitivniji pomaci u ovoj zemlji, na neki način završavaju u rukama minimalno ću sad reći, bit ću blaga, sumnjivih poslovnih subjekata. I nekako uvijek na kraju to završi tako da imamo ono desetogodišnje pravosudne procese o tome što se dogodilo. A šteta koja se počini prema građanima se u međuvremenu ne sanira.
Dakle, ono što bi trebala bit super stvar, dakle kružna ekonomija, obnovljivi izvori energije je nekako konstantno predmet emisija istraživačkog novinarstva poput Potrage, Provjerenog itd., pa kak smo uspjeli baš čitav taj sektor da nekako konstantno imamo neke afere? Zato na to upozoravam.
Dakle, htjela sam još jednom reći da ajmo koncentrirat sredstva na to da zaista lokaliziramo takva postrojenja da služe lokalnoj zajednici…
… /Upadica Radin: Hvala./…
… i ovo postrojenje je trebalo služiti lokalnoj zajednici i trebali su radit to na temelju stajskog gnoja ali nisu, zašto?
Hvala lijepo, gđo. Benčić, hvala.
Sada je na redu ispred Kluba zastupnika Centra i GLAS-a također završno, gđa. Dalija Orešković.
Hvala, predsjedavatelju, kolege zastupnici i zastupnice.
Ne postoji jednostavniji način da ovo kažem nego nije problem u direktivama koje mi prenosimo u nacionalni pravni okvir nego je problem u tome što mi ne znamo što bismo zapravo s njima. Ponovit ću da se slažem s ciljevima, s glavnim javim ciljevima i javnim interesom kako ga je definirala kolegica Sandra Benčić, doista nam je važno da bio otpad tretiramo kao resurs, da to revaloriziramo u smanjivanju cijene koju građani plaćaju za komunalne usluge i za odvoz otpada, zaista nam je cilj da se i u javnom prometu vidi taj kružni tok međutim kada govorimo o samim odredbama ovog zakona, kolegice Benčić, ničega o čemu ste vi govorili, u ovom zakonu nema.
I ne bi voljela da nam se dogodi za koju godinu kao što sad pričamo da smo propustili dobro osmisliti Zakon o sudovima, da zaključimo da smo potpuno loše koncipirali zakon o kojem se govori sada i tada ćemo reći pa eto nismo nešto dobro preveli iz onog na što nas je uputila EU. Ne, nije problem u prijevodu, problem je u tome što mi nemamo viziju.
I evo konkretnog primjera, dakle u čl. 7. kaže se integralni nacionalni, energetski i klimatski plan za RH kao krovni dokument, a koji u sebi onda ima i ova pitanja nacionalnog cilja za obnovljive izvore energije u prijevozu itd., donosi vlada, vlada i to za razdoblje od 10.g., što znači više nego koliko traje razdoblje dva mandata.
Da skratim, imamo i program poticanja proizvodnje i korištenje biogoriva koje donose županije i to je bilo ono moje pitanje postavljeno vama, tko donosi odluku o čemu i nitko od nas saborskih zastupnika kada bi danas stao pred bilo kojeg građanina ili pred Bašćansku ploču da damo izjavu za medije ne bi znao reć što je RH odlučila tko će graditi što, kakva postrojenja? Hoće li to biti u javnom vlasništvu, u vlasništvu države, u vlasništvu županija, u vlasništvu općina, kako ćemo to financirati? Donijeli smo Nacionalnu strategiju razvoja, pričamo o digitalnoj ekonomiji i zelenoj tranziciji, nigdje ni jedne konkretne riječi konkretnog primjera. I dogodit će se to da ovisno o tome tko će dobiti izbore u pojedinoj županiji, gradu ili općini svako će priču pjevati po svom dodvoravajući se interesnim skupinama s jedne strane ili bježeći od građana koji se bune protiv spalionica i kompostana na svom teritoriju. A postavlja se pitanje šta radimo mi, imamo li mi nekakav zajednički plan, imamo li nekakav zajednički nazivnik što su to interesi države i kako će od ovog plana i programa kojeg donosi vlada, ponavljam, za 10-godišnje razdoblje profitirati svi naši građani.
Istaknut ću i to da je Hrvatska poznata po tome da se niti jedne svoje nacionalne strategije do sada nije držala i nije ju ispunila.
E sad zamislite, te nacionalne strategije u pravilu je donosio HS, pa postoji nekakva logika nekog dokumenta za koji odgovara država. A vlada kao izvršno tijelo zapravo bi trebala biti samo provoditelj. Tko može garantirati da će u slijedećem mandatnom razdoblju ako se vlast promijeni biti ispoštovan dokument kojeg je donijela neka prethodna vlada, a pogotovo ako taj dokument bude nedorečen, općenit, u kojem se samo ponavlja fraza onog cilja definiranog na razini EU u kojem postotku mi želimo da obnovljivi izvori energije sudjeluju u ukupnom prometu. Pa nije li to suludo? Nije to ključno pitanje. Ja bi bila sretna da mi ostvarimo i duplo više. Ključno pitanje je kako? E sad, ili mi uistinu imamo vlast i predlagatelje zakona koji nema niti ideju o tome kako ćemo to provesti ili zapravo skrivamo činjenicu da ćemo subvencije, poticaje, dodatak na investicije, dati nekome za koga već od sada, već sada vladajući znaju da će im se prišapnuti ona informacija koja prosječnom hrvatskom građaninu, pa čak ni nama kao saborskim zastupnicima iz ovih dokumenata za koje glasamo ni na koji način nije vidljiva. Hvala.
Prije možda 12-15.g. sam pomagao svom prijatelju koji je htio pokrenuti proizvodnju biodizela i to na način da zapravo prikuplja staro ulje iz restorana …/Govornik se ne razumije/…da koristi repičino ulje i da na taj način proizvodi biodizel. To je sve skupa prilično lijepo krenulo, međutim nakon toga iz nepoznatih razloga konkurencija koja danas ne postoji jednostavno ga je maknula sa tržišta, nestao je i jednostavno to više nije mogao proizvoditi.
Onaj problem koji je tada bio je bio i danas spomenut, a to je da automobili nisu mogli koristiti biodizel, znači nisu mogli svi automobili vozit na biodizel. Onaj famozni Golf 2, on je radio na sve. Mercedes ona stara linija radio je na sve i na biodizel i na dizel. Međutim, novija serija automobila nisu išla na dizel, biodizel su oni koji su, samo automobili koji su imali oznaku da koriste i biodizel. Znači to je, i to je i danas prisutno i to i danas imamo isti problem jer ukoliko automobil nije namijenjen za korištenje biodizela ne možete biodizel u njemu koristiti. Međutim, postoji mogućnost da se taj biodizel miješa sa pravim dizelom, …/Govornik se ne razumije/… u određenom postotku pomiješao i da se nakon toga to koristi kao što je to bilo navedeno i u pojedinim člancima zakona.
Ali ono što bi još htio reći tu vezano za taj biodizel da smo se mi previše možda koncentrirali samo na taj dizel zato što u prometu možemo koristiti i plin, možemo koristiti električnu energiju koju ćemo dobivati iz sunca, pa puniti naše autobuse ili kamione ili automobile, prema tome nije samo biodizel taj koji će nam biti presudan za korištenje u prometu i da podignemo postotak korištenja na kraju krajeva. Ako se ne varam tamo postoje neki koeficijenti koji su definirani za povećanje ukoliko se koristi električna energija za prijevoz, pa ukoliko se koristi energija sunca, znači imaju ti koeficijenti koji zapravo povećavaju, povećavaju zapravo taj postotak u korištenju, tako da zapravo ono što smo tamo postigli onih 7%, ako se ne varam, tako je g. tajnik spomenuo, zapravo to nije bio samo biodizel, nego su to zapravo i ostali obnovljivi izvori energije koje ćemo koristiti u javnom prijevozu.
Htio sam se još malo osvrnuti tu i na kompostane koje su bile spomenute ranije u raspravama. Samo da, da, da, da napomenemo, ljudi kompostane možemo graditi i u centru grada i na, na Trgu bana Jelačića, ali onda ako želimo da to nema neugodan miris moramo koristiti skupu tehnologiju, znači tehnologija postoji, ali je skupa i zato idemo sa tim komposanama van grada. Znači imamo tamo neka odlagališta koja nakon toga možemo koristiti, sa kojih možemo koristiti proizvodnju za proizvodnju bioenergije.
Nemojte zaboraviti imamo usred Beča imamo spalionicu otpada. Nitko nema pojma da je tamo spalionica otpada i ne bi niti znali da tamo ne ulaze kamioni sa otpadom. Tako da može se sve napraviti ukoliko se hoće i ukoliko se poštuju propisi, ukoliko se poštuju nekakvi normativi koji su propisani od strane EU.
U to vrijeme kada sam pomagao svom prijatelju, onda sam si dao truda pa sam naučio neke stvari o farmama u Americi koje su već onda bile samoodržive, koje su proizvodile biodizel, koje su proizvodile plin od stajskog gnojiva i zapravo su mogle koristiti sva ta goriva bez da su potrošili i jedan jedini dolar.
Ono što bih tu još htio napomenuti je to da zapravo sa ovim zakonom još uvijek nismo sve definirali prvenstveno zbog toga što jedan dio propisa donosi ministar i ne znamo kakve će propise donijeti ministar. Naime, prosječne energetske vrijednosti goriva propisuje ministar pravilnikom. Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu donosi ministar. Program i plan obveznika donosi ministar. Vođenje registra i pravilnik za to vođenje registra donosi ministar. Vođenje razno-raznih evidencija donosi. Znači puno toga imamo što još trebamo donijeti da bismo mogli taj zakon staviti u punu funkciju i da bismo mogli reći da možemo zapravo krenuti sa provođenjem tog zakona.
Hvala.
Hvala i vama.
I na kraju u ime predlagatelja državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva državnog razvoja gospodin Ivo Milatić imat će riječ, završnu riječ.
Hvala gospodine potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Uvažene saborske zastupnice i zastupnici.
Zahvaljujem se na raspravi o ovome zakonu koja je u konačnici koliko sam mogao shvatiti ustvari bila takva da ustvari više-manje svi podržavate ovaj zakon. Dileme koje su se tu iznosile i nisu vrlo često bile i tema ovoga zakona.
Ali da krenem možda od kraja. Raspravu gospođe uvažene saborske zastupnice gospođe Orešković da ne znamo što bismo s direktivama. Znamo što bismo sa direktivama. Direktivu transponiramo. Ova direktiva ima rok za transponiranje do lipnja ove godine. Znači mi smo totalno u vremenu kada to radimo na vrijeme.
Ovdje se raspravlja o otpadu, a ovo nije Zakon o otpadu. Ovo je Zakon o biogorivu. Ovdje se dosta toga pričalo o otpadu. Spominjalo se razno-razne energane, razno-razne probleme sa inspekcijama. Logično da za to postoje propisi, a ovaj Zakon ovdje se bavi biogorivom.
Što se tiče nacionalnog klimatskog plana, trebali bi znati da je on donesen temeljem Uredbe Europske unije o energetskoj uniji. Znači da svaka država članica je dužna donijeti Nacionalni klimatski energetski plan, da ga donose vlade, da svaka država ima obavezu nakon 3 godine reviziju raditi toga. To znači da ona tema da je to jedna Vlada donijela, pa 10 godina nitko to neće mijenjati ne stoji. Jasno da svaka država ima obavezu svake 3 godine revidirati, a može i prije. Mi smo već intervenirano naš Nacionalni klimatski energetski plan znači donijeli smo ga na vrijeme i krajem ove godine smo ga promijenili sukladno uputama Europske unije jer su oni primijetili da neke stvari smo možda trebali drugačije. Mi smo jasno postupili i to smo napravili da bi ovaj Zakon, i Zakon o energetskoj učinkovitosti, i Zakon o tržištu električne energije, i Zakon o obnovljivim izvorima bio sasvim ono što bismo rekli u skladu sa ovim Zakonom. Znači, imputirati tu da ćemo mi već nekome nešto došapnuti to je po meni krajnje i neprimjereno.
Što se tiče biogoriva i stalnog vraćanja na te tri tvornice koje su bile i sada su nestale. Znači cijela problematika ovoga zakona zašto smo mi na negdje oko 7% se sastoji u tome, to je plod nečinjenja do 2017. na 18., totalnog nečinjenja. Znači, doneseni su zakoni, doneseni su akcijski planovi, doneseni su i poticaji na 4 godine koji su naprasno ukinuti. Ja se ispričavam zbog netočnog podatka da smo to platili 17 milijuna kuna. Mi smo tu štetu platili 70 milijuna kuna. Ali štetu nismo još platili jednu 20 zato što ova tvrtka iz Ozlja nije u zakonskom roku dala zahtjev za odštetu, tako da smo na sudu uspjeli zbog zakonskog roka proći ono što bi se reklo u Dalmaciji lišu. Znači još bi bili platili i to je naprasno napravljeno od strane ministra financija koji je jednostavno to ukinuo i ministar Vrdoljak nije mogao više po tome postupati. I to je činjenica, to su istine. Ja sam u tom ministarstvu bio, sjedio na kolegijima i znam da je to tako.
Znači nismo ništa tu učinili. Došli su onda prije ove dvije Vlade ove u kojima sam ja državni tajnik, bile su još dvije Vlade u kojima je Most bio u koaliciji. U tom vremenu se nije ama baš ništa po ovim zakonima pomaklo. Zakoni su postojali, ali se nije ništa pomaklo. Mi smo 2017. kada je došla ova administracija u kojoj sam i ja imenovan tada krenuli u to da smo napravili i penalizaciju i naknadu za okoliš, da smo to počeli naplaćivati, da smo iščupali obveznike, da smo sve obveznike pronašli koji su se skrivali u carini. Oni su, neki su obveznici obmanjivali i nisu slali sve podatke. Sve smo pronašli do jednog obveznika smo našli. Naplatili smo 260 milijuna kuna naknade za okoliš i ta naknada za okoliš nije stimulirajuća da bi onaj tko nju plaća imao stimulans da je plati. Ona je tako napravljena da je ustvari stimulirajuće umješavanje goriva. Znači, naknada za okoliš mora biti skuplja, nego što je stvarni trošak umješavanja goriva. To je intencija da se jasno dođe do cilja. I jasno da su neke tvrtke očito izračunale da im se možda više isplati nešto plaćat, u početku su te naknade bile veće, sada su one sve manje zato što se sve manje zato što se sve tvrtke organizirale i krenule su umiješavati gorivo.
Ta recimo tvornica u Vukovaru koja je dobila 70 milijuna kn odštete, uredno je živa, nisu strojevi raznešeni, kad je došlo i propisano sve na temu bio goriva i kad je bilo jasno da svi moraju početi umiješavati, on su počeli davat takve ponude našim prodavačima dizela i benzina da jednostavno su bili totalno nekonkurentni. Mi to ne možemo sad njih natjerat da oni to naprave konkurentno ako oni to ne žele odnosno ne znaju.
Šta se tiče biorafinerije u Sisku, reći da je to cinično što mi govorimo sada, da će biorafinerija u Sisku biti, to nije primjereno tako reći, pogledajte dokumente sve koje mi uredno sada radimo a to Nacionalni plan oporavka i otpornosti gdje se planira iz toga cijela milijardu za tu rafineriju, gdje se planira iz ovoga inovacijskog fonda također ozbiljna sredstva, gdje se planira stvarno podržat ta investicija iz više razloga. Osim razloga da je to područje kojem treba pomoći na način da se zadrže tamo i radna mjesta i pogoni i sve ostalo, smatramo da je to jako jedan dobar strateški potez za državu da se to dogodi, da je to 55 000 tona godišnje potencijalne proizvodnje bioetanola, da je to projekt koji će na licu mjesta proizvoditi bio plin za svoje potrebe i za svoju energiju, da je to projekt koji će CO2 utiskivati u bušotine u neposrednoj blizini, to je projekt koji će imati totalni negativni otisak CO2. To je jedan izvanredan projekt u kojemu Hrvatska može biti lider u regiji i hrvatska država čvrsto stoji iza toga i bez potpore ovih fondova koji jasno, uz potporu hrvatske države, INA može dobiti, tog projekta biti neće. Govorimo o 12 500 ha potencijalne površine za miskantus, govorimo više od 1000 ljudi uposlenih što u poljoprivredi, što u ovome i sad netko govori da je to cinično. Nije to cinično, to mi pokušavamo napraviti onako kako spada i ja sam uvjeren da ćemo to napraviti.
Ovdje se opet vraćati stalno na to da energetika i okoliš ne idu skupa, od strane recimo Mosta, koji je energetiku i okoliš spojio, to ja jednostavno ne mogu doć k sebi. Da to oni koji su spojili, govore kako je to čudno a oni su to spojili. I sad ne znam zašto je to tako.
Šta se tiče ovoga zakonskog okvira u vezi sirovina za biogoriva, mi imamo Zakon o drvenastim kulturama i kratkih ophodnji koji je donesen u dva navrata, tamo je sve propisano, tako i o miskantusu. Znači imamo osnovu, sada je pitanje samo da li imamo projekt koji će inicirati od strane poljoprivrednika, poljoprivrednih poduzeća akciju da se krene u to. Nema smisla saditi miskantus i nekakve ophodnje ako nemate to gdje prodati ili ako to ćete voditi 150, 200 km, onda koji je to smisao da mi to prevozimo i da stvaramo novi CO2, to jednostavno nema smisla, znači to je tema o kojoj vodimo računa. Nema rafinerije u Sisku bez organiziranja poljoprivrede za tu istu rafineriju, to su dvije stvari koje paralelno treba razvijati i o tome se vodi računa.
Šta se tiče rafinerije, to sam rekao i što se tiče ove ideje od g. Zekanovića kako su Austrijanci pametni pa oni spaljuju. Pa ja sam '98. bio usred Beča gdje se spaljuje otpad, znači još '98., a ja pitam g. Zekanovića i bilokoga od nas na temu što je g. Borić ovdje govorio, ajte vi recite na koju lokaciju da mi u Hrvatskoj stavimo u prostorni plan odnosno zamolimo neku općinu ili grad da to stavi u prostorni plan i da idemo tamo napraviti spalionicu pa da vidimo kako će to ići? Mi moramo ko Hrvatska, ko hrvatski građani biti svjesni toga da trebamo stvarati i nekakvu atmosferu i u ovom cijenjenom domu ovdje da bi se ti projekti mogli dogoditi a ne samo ono što bismo rekli, govoriti e to ne valja, a onda kao što je maloprije rečeno, e mi ćemo to napraviti, mi to znamo, mi to možemo. Ok, ja vas podržavam svakoga i svaku ideju da se nešto napravi, ali treba stvoriti onu atmosferu da su ti projekti u redu i da treba o njima razgovarati na jedan način da to nešto što je potrebno a ne samo kad smo u opoziciji protiv, onda kad se dođe na vlast, onda smo za i onda je to vječita borba koja traje i onda na kraju to je sve skupo. I to je taj problem ali tu smo di smo a što se tiče rasprave g. Bulja koji se stalno vraća na taj nesretni Krš Pađene i na te obnovljive izvore, ja jednostavno ne mogu sebi doć nakon 4 g. da ja mogu svaki put scenarij njegovih govora ovdje predvidjeti. A on uopće nema temu sa ovim zakonom.
Koliko ja razumijem se ovdje u Poslovnik ovoga Sabora, ovdje bi se trebalo raspravljati na temu zakona, nemaju Pađene ni ti nesretni Velebit ni bušenje krša ni Dinare, nema nikakve veze sa ovim ali tu je tako, on to svaki put govori i ja bi eto, molio svih vas da što se tiče ove teme, shvatite da 14% nije totalno nešto što mi ne možemo dostići.
Govorimo o 14% da mi to stižemo već od prve minute utrke koja je od 1. 1. ove godine, do zadnjeg 31. 12. 2030., znači nema ovo što sam maloprije rekao da smo krenuli 2018., da bismo došli do 7%. Nego krećemo odmah.
Znači osim biogoriva koji imaju svoja ograničenja a to je prva generacija negdje na 5,5, 6, imamo drugu generaciju i sve ostalo, mi ne možemo doći tu više od 9 nikako ali imamo struju, imamo vodik. Znači budućnost za ostvarivanje ovih ciljeva je apsolutno u struju a kasnije u vodik.
Za ostvarivanje ovih ciljeva je apsolutno u struji, a kasnije u vodiku. Tema pomorskog prijevoza nije nešto što je bajka, nešto što smo već počeli ozbiljno razvijat. Strategiju za sada zajedno sa Ministarstvom prometa ćemo napraviti vrlo brzo o infrastrukturi u svim lukama, znači punionice LNG-a kao prva faza za prijelaz, punionice vodika, punionice za struju. Ozbiljno se razmišlja u Ministarstvu pomorstva da se ovi trajekti koji idu na manje lokacije da se oni kupuju na struju, na punjenje, punjači instaliraju na obalama. Da se kombiniraju trajekti na duge linije sa LNG-om da bi se kasnije taj LNG mogao kad se tehnologije ovaj podignu mijenjati sa vodikom. Vi danas morate znati da svi trajekti koje su hrvatska brodogradilišta napravila zadnjih 20 godina, to je ono ovi trajekti što voze na ovim linijama tipa Zadar-Preko, Supetar-Split i Valbiska-Merak, to su svi hrvatski brodovi oni svi voze na struju. Oni svi imaju elektromotore koji pokreću propelere samo struju stvara agregat koji je dizel motor u tom samom trajektu. Ti se trajekti itekako mogu prebacivati u budućnosti i preinačivati samo pitanje tko će proizvoditi struju u tom trajektu. I da li će to biti gorive ćelije, da li će to biti nešto drugo. Znači, mi smo uvjereni da 50 milijuna kuna u nacionalnom planu oporavka samo za punionice, 100 milijuna kuna koje u ovoj godini je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost predvidio za e-mobilnost i za punionice ovaj i ostala sredstva koja na temelju planova energetske učinkovitosti se ovaj predviđaju će biti dovoljna sredstva da u idućim godinama stvorimo kvalitetnu infrastrukturu za unapređenje mobilnosti. I računamo da u 2022. godini kad očekujemo da će ova pandemija, ova nesreća nas ovaj prestati ovako gnjaviti, da će već jedna ozbiljna količina vozila iz Europe dolaziti, trošiti tu struju obnovljive na našim pumpama i tako ostvarivati hrvatske dosege u, u ovaj, u prometu. To je ono što mi mislimo da je ovaj potrebno učiniti i mi smo uvjereni da ćemo u tome i uspjeti. Eto toliko od mene što se tiče završno.
Imamo nekoliko replika, prva je uvažena zastupnica Marijana Petir.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Gospodine državni tajniče vi ste dosta detaljno analizirali što se događalo u prošlosti, pa tko je želio razumjeti nadam se da je to sve skupa i razumio. Kad gledamo općenito cijelu EU onda vidimo da polovicu svojih potreba za električnom energijom EU uvozi. Hrvatska je dosta visoko na toj ljestvici kad govorimo o uvozu električne energije i sigurno da proizvodnja iz nekih domaćih resursa jest nešto što trebamo ozbiljno uzeti u obzir u takvim okolnostima. Ono što mene zanima da se okrenemo malo budućnosti, koja je perspektiva proizvodnje biogoriva u Hrvatskoj i što se napravilo u okviru Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja da detektiramo gdje imamo točno potencijale za korištenje obnovljivih izvora energije i imamo li projekciju na koji način ćemo ih staviti u funkciju?
Što se tiče biogoriva, rekao sam vam, sada je glavni fokus da se rafinerija u Sisku napravi jer mislim da je to velika prilika za RH iz više razloga koje sam već prije spomenuo.
Što se tiče uvoza električne energije mi uvozimo negdje oko blizu 40%, a u tih 40% je 13% uvezeno električne energije iz Nuklearne elektrane Krško koja je u našem vlasništvu. Znači, veliki, veliki je mogućnost za obnovljive izvore i zato kanimo 3,5 tisuća MW do 2030. novih u obnovljivima napravit da bi naš udio u obnovljive struje bio 66% u proizvodnji ukupne energije i da bi taj uvoz se praktično sveo na minimum po mogućnosti da postanemo i izvoznici električne energije. Znači, mi mislimo ozbiljno provesti taj plan i zato smo u nacionalnom planu oporavka stavili više od skoro 5 milijardi kuna za unapređenje elektroenergetske mreže koja će omogućiti prihvat svih tih, svih tih potencijalnih investicija.
Slijedeća replika uvažena zastupnica Vesna Nađ.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče mene jako zanima izgradnja biorafinerije u Sisku kao rođene Siščanke. Dakle, predsjednik uprave INE je rekao da je ključno za realizaciju tog projekta potpora Vlade i EU fondova. Znači vidimo da ima potpora Vlade. Koja je konkretno potpora Vlade? Da li ste već razgovarali sa ministricom poljoprivrede gdje bi mogli saditi Misckanthus? Konkretno da li ste zadužili državne tajnike? Da li ste to vi ili netko drugi tko će gurati taj projekt? Jer mi znamo ako netko ne gura neki projekt u središnjem tijelu državne uprave odnosno u ministarstvu da to onda leluja onako polagano.
Da, ne, apsolutno naše ministarstvo predvodi cijelu tu aktivnost jer mi smo zaduženi za energetiku i logično je to. Mi ćemo voditi strateško …/nerazumljivo/… evo kolegica ravnateljica uprave će voditi strateško povjerenstvo za strateški projekt bio i rafinerija. Mi smo ti koji smo konkretno u nacionalnom planu oporavka predvidjeli sredstva i iskomunicirali već sa Europskom komisijom i dobili apsolutnu podršku. Jasno da inovacijski fond ide svojim putem i ministarstvo koje ovaj to vodi će to odrađivati. Svjesni smo činjenice bez naše podrške i naše podrške u smislu da se osiguraju europska sredstva tog projekta nema. I Vlada apsolutno stoji na tome. To je pitanje samo našeg ministra nego to je pitanje cijele Vlade. Kompletna Vlada stoji pri tome da se taj projekt napravi i mislim da je taj projekt jako dobar. I da taj projekt je za svaku, svako dobro toga kraja jer mislimo da je, jer jednostavno to je jedna dobra tranzicija za jedno područje kao što je Sisak u smislu rafinerije i samog mjesta …/Upadica: Vrijeme./… gdje je već bila i stara rafinerija.
Slijedeća replika uvažena zastupnica Grozdana Perić.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, pa evo spomenuli ste zapravo nečinjenje onih Vlada dvije Mosta, a onda i jedne prethodne SDP-ove, koja na primjeru evo ne mogu to prešutjeti ali 10 godina se zavlačio projekt CGO-a Biljane Donje. Evo, sada je ono u postupku gradnje. Dakle to je nekih 680 milijuna kuna gdje je sve se čini da se ono što je najvažnije i što je najkritičnije a to je otpad da se zbrine na primjereni način, a znamo da svi ovi aktivisti razno-razni koji zapravo nemaju niti vizije, niti znanja pokušavaju sve ono što se dobro radilo sa vizijom kako to treba biti zapravo sve pokušavaju zapravo pokazati da se ne radi kako treba i da se ne čini dovoljno, a oni su sami ti koji su zavlačili sve te dobre projekte.
Vrijeme.
Imamo jednu povredu Poslovnika. Uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Hvala lijepa predsjedavajući.
Kolegica Perić je povrijedila članak Poslovnika 238. jer je rekla ne … /ne razumije se/… nego rekla je da su vlade Mosta dva puta po 3 mjeseca koje nisu mogle s vama. Znate zbog čega? Ne zbog toga što se mi bojimo odgovornosti, već što nismo dali krasti ni Rafineriju u Sisku, ni Krš Pađane, ni gospodarenje otpadom što je na Lečevici. Nismo dali krasti i uništavati hrvatske resurse i koncesije kao npr. na Braču … /ne razumije se/… Zlatnog Rata.
Vrijeme.
Ovo nije bila povreda Poslovnika, dobivate opomenu.
Izvolite odgovor na repliku.
Odgovaram na način što sam malo prije i u diskusiji rekao. Svi bi mi trebali staviti opći interes neovisno da li smo u poziciji ili opoziciji i onda bi svi ti projekti išli drugačije. Ali svatko od nas odgovara za sebe. Moj je uvijek bio životni moto da nema te Vlade koja nešto nije dobro napravila, a nema i te grupe koja nešto ne može dobro napraviti. Samo je pitanje jel' imamo volje, ali ovdje je tako kako je sada.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Dalija Orešković.
Hvala predsjedavatelju.
Evo samo da još jedanput jasno istaknem.
Dakle, ja se zalažem za nekoliko stvari. To je da postoji jasan plan da se zna tko što radi i da su te informacije lako dostupne građanima, da postoji red u sustavu, a trenutno u sustavu vlada nered i kaos. Dakle, vi ste govorili u svom završnom izlaganju da smo mi spomenuli energane, kompostane, spalionice, tvornice biogoriva. Ono što ja tvrdim da nigdje ne postoji na jednom mjestu napisano što od toga mi kao država gradimo, tko je nositelj tih projekata dakle, tko je investitor da li država ili neki privatnik, gdje se to nalazi i što ćemo zapravo s time mi postići. Dakle, to je cilj jedne pravno uređene države i temelj demokracije da postoji uređeni sustav da ljudi mogu planirati kako privatnici, tako i građani da znaju što će biti sa njihovim troškovima.
Ne bih se složio. Vi imate Registar obnovljivih izvora koji je javno dostupan. Registar proizvođača obnovljivih izvora energije koji je javno dostupan gdje možete točno vidjeti sve tko što proizvodi, koliko, gdje i kojih kapaciteta. Postoji Uredba Vlade temeljem Zakona o obnovljivim izvorima koja govori koliko čega Hrvatska kani proizvoditi odnosno iz koje tehnologije. Znači tamo možete vidjeti pravac u kojem pravcu će Hrvatska ići.
Onda postoji Program potpora koji se radi svako koliko godina. Evo sada je upravo veliki program potpora na notifikaciju u Komisiji. Kada ga dobijemo bit će javno objavljen. Znati će se i koliko od toga bi mi potencijalno mogli kroz FIDIN, kroz premijski sustav poticati, a to je to. Jednostavno ja ne znam što bi još mi trebali znati? Pa nećemo valjda pratiti svakog pojedinca u ishođenju njegove građevinske i lokacijske dozvole kada je i što je napravio. Bitno je da znamo tko što, gdje su projekti. To vam sve postoji i piše.
Vrijeme.
Sljedeća replika je uvaženi zastupnik Pero Ćosić.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče zbog nepoštivanja odrednica ovoga Zakona o obaveznom stavljanju obnovljive energije na tržište prikupe se značajna sredstva od onih koji to ne rade. Rekli ste u uvodnom izlaganju to je u iznosu od nekih 260 milijuna kuna i to se u pravilu u cijelom iznosu potroši putem Fonda za energetsku učinkovitost za nabavku vozila putem najbržeg prsta da kažem i opći cilj je … /ne razumije se/… vozila, koliko ima novaca vozila se kupe i smanje se emisije stakleničkih plinova. Međutim, da li razmišljate o promjeni tog načina? Naime, nepobitno je utvrđeno mjerenjem da određene sredine imaju veća zagađenja i da se dobar dio sredstava odredi za te sredine bilo da se kupe vozila, bilo da se radi infrastruktura za obnovljive izvore energije jer znamo da u medicini kada otkriju bolest ne piju one tablete za imunitet, već da kažem ciljano djeluju. Pa evo, bio bi dobar prijedlog da i Fond počne tako raditi.
Mi ćemo i dalje paralelno ići stimuliranjem nabavke vozila, a jasno još veći naglasak će biti na razvoj infrastrukture. Teško je sada promijeniti u smislu nabavke vozila koji drugi sustav osim najbržeg prsta, zato što postoji ogromna, ogromna potražnja za odnosno ogromna potražnja za tim poticajima. A vi ne možete napraviti kriterij kako jer je praktično nema tu, svi su kriteriji isti. Svatko uzme ponudu za auto i zna koliko može dobiti maksimalno poticaj. Znači, riješiti najbrži prst bi mogli jedino da imamo toliko neograničenu količinu novaca da svatko po zahtjevu dođe i dobije to. Ali za sada nismo u takvoj situaciji, zato će u tom dijelu vrlo izvjesno još neko vrijeme to biti. Ali u ovim ostalim natječajima gdje se mogu valorizirati sve ponude i kasnije bodovati kriteriji onda se tamo ne ide na najbrži prst. A ovdje vi jednostavno imate svi su isti, samo je pitanje koliko imate novaca.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Ružica Vukovac.
Zahvaljujem.
Poštovani državni tajniče, u svom završnom izlaganju govorila sam o tome kolike količine drvne mase nam ostaju kao otpad u šumama nakon što se posiječe. Dakle, najvećim dijelom se iskoriste trupci, a sve ostalo se zapravo ili ostavlja da trune ili se zakapa u zemlju. Pošto je hrvatska šuma, odnosno šume dobro od općeg nacionalnog interesa koje je zaštićeno Ustavom, dakle konkretno čl. Ustava 52 govori o tome, što čini vaše Ministarstvo da se taj omjer smanji jer recimo, evo, ja sam došla jutros iz Slavonije, bilo je bolno gledati površine hrvatskih šuma s desne, lijeve strane, koje su posjećene, a drvna masa je ostala ležati na zemlji. Zahvaljujem.
Mi tu nemamo što drugo napraviti nego otvoriti još dodane kvote za biomasu, jasno, uz traženje visokoučinkovite kogeneracije, da bi se jasno ta biomasa mogla iskoristiti u korisne svrhe. Ja ne vidim drugog načina što bismo mogli i taj program sada ide, imali smo nedavno ovaj mali program koji je imao određeni interes, ali ne dovoljan, tako i njega ćemo kasnije ponoviti, a očekujemo od ovog velikog programa da će biti dovoljno interesa i treba kontinuirano raditi na tome da jednostavno se ovaj i, dovoljan broj ljudi zainteresira za tu djelatnost.
I posljednja replika, Miro Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Državni tajniče, drago mi je da ste me se sjetili svih mojih govora i evo, ja mislim da vama, sve što napišu, vidim da uredno pročitate što vam ministar ugroze i okoliša, vi to temeljito napravite, međutim, ja sam govorio o ovome, izmjenama Zakona o biogorivima, o povećanju, o smanjenu stakleničkih plinova, o ugljikovodicima, o svemu onome što se tiče Hrvatske, problema Hrvatske, poglavito gospodarenje otpadom, kružna ekonomija, di se baca taj biootpad, di se taj repromaterijal, na koji način mi funkcioniramo, kakvi će biti učinci, vi o tome uopće ništa niste rekli. Vi ste samo prepisali europsku direktivu. I apsolutno ništa ne radite, osim, kao što je recimo, Centar za gospodarenje otpadom Lećevica ili slučaj ovoga što ste dali u vaše ministarstvo iz Vrgorca da prevozite 120 km s jednog otpada smeće na drugu .../Upadica: Vrijeme./... .../Govornik se ne razumije./... smeće. To more .../Upadica: Vrijeme./... raditi svaka budala jer tako rade budale.
Vi ste sada sve rekli sa vašom replikom.
Nemamo više replika. Ovim smo isključili, zaključi, iscrpili kompletnu raspravu, zaključujem raspravu. Glasovat ćemo kad se steknu uvjeti, a sad ćemo napraviti pauzu radi provjetravanja 10 minuta.
Nastavljamo u 14 i 40.

STANKA U 14,30 SATI.

61

  • Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, prvo čitanje, P.Z.E. br.118
19.03.2021.
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o biogorivima za prijevoz, prvo čitanje, P.Z.E. br. 118., predlagatelj je Vlada RH, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći Zaključak: 1) prihvaća se navedeni prijedlog zakona i 2) sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Tko je za? Tko je suzdržan? I tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 128 zastupnika i zastupnica, 124 za i 4 suzdržana, što znači da je donesen Zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF