Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 6

PDF

30

  • Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji, prvo čitanje, P.Z. br. 108
11.02.2021.
Mi nastavljamo u istom tonu i u istom području sa sljedećim zakonom, a to je:

- Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji, prvo čitanje, P.Z. br. 108
Predlagatelj je Vlada RH temeljem Članka 85. Ustava RH i Članka 172. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo te Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Da.
Poštovani ministar Radovan Fuchs, ministar znanosti i obrazovanja.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Uvažene zastupnice, zastupnici pred vama se nalazi Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Predmetne izmjene odnose se na 2, samo 2 članka, Članak 13. i Članak 16. Zakona o prosvjetnoj inspekciji kojima se regulira postupanje inspekcije sa predstavkama građana i pravnih osoba koje se odnose na djelokrug prosvjetne inspekcije te se preciznije određuje postupanje sa podnescima iz inspekcijskih postupaka u skladu sa propisima o zaštiti podataka.
Navedene izmjene su na neki način hitne intervencije u samom zakonu u skladu sa načelnim dogovorima sa zainteresiranim sudionicima, a donesene su kako bi svi građani ostvarili svoja zakonska prava, ali i kako bi prosvjetni radnici odnosno školske ustanove koje podliježu nadzoru prosvjetne inspekcije bili zaštićeni od proizvoljnih ili neutemeljenih prijava. Naime, prosvjetni radnici koji obavljaju javnu službu svjesni su da njihov rad podliježe formalno pravnim i stručno pedagoškom nadzoru, no za ravnatelje i učitelje spornima su se ispostavila službena postupanja koje su potaknuta tzv. anonimkama. Statistički gledano u posljednjih 5 godina zabilježeno je 12.000 prijava prema prosvjetnoj inspekciji od kojih je četvrtina ili 25% bilo anonimno. Prosvjetna inspekcija provodi nadzor nad formalnim ustrojem i načinom rada te zakonitim ostvarivanjem učeničkih i radničkih prava, oprostite, i zato sada Zakon o prosvjetnoj inspekciji jasno propisuje da prijava, podnesak, pritužba ili prigovor jednom riječju predstavka prosvjetnoj inspekciji osim što mora ukazati na konkretnu nepravilnost u radu škole i treba obavezno sadržavati pune podatke o podnositelju jer ukoliko toga nema inspekcija nije obavezna, a niti neće na neki način po tome postupati.
Trenutno važećim odredbama Zakona o prosvjetnoj inspekciji naime nije definirano što su predstavke i što predstavka mora sadržavati da bi čelnik tijela istu uzeo u razmatranje odnosno nije propisano što sve mora sadržavati predstavka po kojoj bi isti bio dužan postupati pa su formalno pravno inspektori do sada bili dužni postupati i po najneutemeljenijim anonimnim prijavama. Stoga se predmetnim izjavama jasnije precizira odnosno prijava, predstavka mora sadržavati podatke o prijavitelju i to ime i prezime, adresu stanovanja te podatke za kontakt odnosno za pravnu osobu naziv, sjedište i popis odgovorne osobe jer bez toga inspektor po njoj neće postupati. Time se želi naglasiti obaveza podnositelja, a kako bi ostvario svoje pravo koje proizlazi iz zakona da se prema prosvjetnoj inspekciji treba identificirati sa svojim podacima.
Također predmetnim izmjenama jasnije se utvrđuju obaveze čuvanja inspekcijske odnosno druge službene tajne i propisuje se kako se u tom smislu postupa sa dokumentacijom i podacima u vezi sa inspekcijskim postupkom te se precizira postupanje s podacima o podnositelju predstavke. Time bi se postigla pravna utemeljenost postupanja s podacima iz inspekcijskog nadzora te se utvrdila prava i interesi podnositelja predstavke. Naime, onaj tko je podnio predstavku ima pravo i dobiti osnovni uvid o čemu je inspekcija i provela postupak i upoznat se sa mišljenjem inspekcije.
I na kraju želim napomenuti da s obzirom na aktualnu situaciju u području odgoja i obrazovanja te prateće propise utvrđena potreba za, definitivno postoji za sustavnim izmjenama i donošenjem dopuna i cjelovitih novih zakonskih propisa i stoga će se donijeti vrlo skoro nakon što ostali zakoni budu doneseni i novi Zakon o prosvjetnoj inspekciji, a koji će biti usklađen sa važećim zakonima i propisima.
Međutim, za tu cjelovitu promjenu potrebno je kao što sam maloprije rekao novih odnosno izmjena provedbenih propisa iz tog područja odgoja i obrazovanja nakon čega se pristupiti donošenju novog Zakona o prosvjetnoj inspekciji koji će biti učinkoviti i jasniji i od pomoći za sve dionike u djelatnosti odgoja i obrazovanja.
Hvala.
Hvala lijepa.
Imamo više replika, prva je poštovanog zastupnika Kunjundžića.
Hvala poštovani gospodine Reiner.
Poštovani ministre, dakle prijava za nadzor ukoliko pričamo o fizičkim osobama nigdje u prijedlogu zakona se ne definira vlastoručni potpis kao svojevrsni oblik dokaza za prijavitelje. Inače u bilo kojem natječajnom postupku vlastoručni potpis na samoj prijavi je dokaz da se radi o osobi koja se zapravo prijavljuje na sami natječaj. Mislite li da ukoliko se ova stavka ne inkorporira u postojeći zakon da postoji realna opasnost razno raznih prijava koje će biti fake imenom i kako utvrditi autentičnost same osobe koja prijavljuje ukoliko nema vlastoručnog potpisa koji je važeći i obvezujući.
Hvala.
Odgovor poštovanog ministra Fuchsa.
Hvala g. zastupniče.
Zbog toga smo upravo naglasili dodatnu pojačanu kategoriju zaštite podataka i podnositelja opravdane pritužbe. Međutim, moramo jednako tako misliti i na zaštitu radnika, učitelja, nastavnika u školama koji su, kao što sam rekao, najčešće u onih 25% anonimnih prijava bili dosta često izloženi i određenom zlonamjernom šikaniranju bilo da su te anonimne predstavke ne znamo naravno odakle su došle čim su anonimne, ali dosta često su bile i na neki način predmet međusobnog zlonamjernog razračunavanja čak i unutar škole, ali svakako i zlorabljenja nekoga sa strane i izvan samih ustanova. Prema tome, neko ako misli da je argumentirano može podnijeti predstavku neka se i potpiše …/Upadica: Hvala/…a inspekcija će čuvat njegov identitet.
Hvala.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Ćelića.
Hvala g. potpredsjedniče.
Poštovani g. ministre, sa ovim predmetnim izmjenama definitivno se na neki način štiti i prosvjetne djelatnike i školske ustanove od neutemeljenih prijava.
Mene zanima samo ako možete reć u prosijeku koliko je od sveukupnog broja prijava broj anonimnih prijava u RH?
Poštovani ministar.
Pa ja mislim, evo ovako g. zastupniče, mislim da sam to spomenuo maloprije, 25% ukupno prijavljenih predmeta su anonimne prijave po kojima do sada je prosvjetna inspekcija je bila apsolutno obavezna postupati u jednakoj dinamici i intenzitetu kao i svim ostalim prijavama. Sada smo rekli da po anonimnim prijavama mi ne možemo zabranit da netko podnese anonimnu prijavu, jednostavno to nije zakonski moguće zabranit, ali možemo dati naputak da se po toj prijavi ne treba momentalno postupati, ali se može.
Slijedeća replika je poštovane zastupnice Bedeković.
Hvala lijepa.
Poštovani ministre, evo i sad ste rekli da je negdje otprilike 25% od svih ukupno zaprimljenih predstavki na prosvjetnu inspekciju nakon kojih se dakle pokreće nadzor. Vezano za prijedlog ovih izmjena zakona ovih se dana mogu čuti primjedbe da ovim izmjenama zakona nisu ukinute anonimne prijave i da inspektorima nije zabranjeno postupati po njima. Ja smatram da su ove primjedbe neutemeljene, štoviše ja smatram da se ovim zakonom osnažuje argumentirano prijavljivanje nepravilnosti uz naravno na jednoj strani jača zaštitu i čuvanje identiteta prijavitelja, a na drugoj strani šalje se jasna poruka svima onima koji podnose neutemeljene i subjektivno motivirane anonimne prijave, pa vas molim da još dodatno razjasnite ovo. Hvala lijepo.
Poštovani ministar Fuchs.
Hvala gđo. zastupnice.
Pa između ostaloga ove izmjene ova dva članka upravo su usmjereni prema nečemu što, ako se sjećate, su i naši prosvjetni djelatnici tražili, a to je da se zaštititi njihov dignitet i da se vrati ugled učiteljima, nastavnicima, odgajateljima i mislim da upravo ovim jednim potezom koji je samo jedan u segmentu vraćanja onog mjesta i digniteta nastavnicima koje zaslužuju u društvu je jedan prvi, prvi korak. Naravno da ima još čitav niz drugih segmenata koje, koji će doprinjeti vraćanju pozicije u društvu učiteljima koje oni apsolutno zaslužuju. Ja ne kažem da oni nemaju ugled, ali svakako ih treba zaštitit čim više.
Sljedeće replike poštovanog zastupnika Ačkara.
Poštovani ministre, evo na tragu kolegice Bedeković u pitanju prije mene i replike objasnili ste zaštitu podataka prijavitelja koji će biti zaštićen i prema zakonu bi uistinu to trebao biti, pa vas molim mehanizme te zaštite i uistinu kada govorimo da li postoje iznimke za anonimnu prijavu jer susretom na terenu sa ljudima sigurno će postojati razno razni razlozi zašto bi ipak u određenim ekspliciti slučajevima ta prijava ili prijavitelj zbog svoje sigurnosti morao ostati anoniman, hoće li tu biti prostora za ublažavanje i kako je to regulirano? Hvala.
Poštovani ministar Fuchs.
Kao što sam uvaženi zastupniče maloprije rekao, postoji naravno mogućnost da neko podnese anonimnu prijavu jel se to nikome ne može zabraniti. A do same prosvjetne inspekcije je da naravno procijeni to dovoljno dobro težinu takve jedne anonimne prijave da nam se, a ukolko utvrdi da su one vrlo načelne generalnog tipa ili ponavljajuće onda po njima nije obavezno postupati nego će onda sačekati da dođe i da se podnese ozbiljna prijava potpisana s imenom i prezimenom i podacima kako je to definirano. Međutim, naravno da postoje okolnosti gdje bi, gdje bi inspekcija postupila, ali moramo bit svjesni, a imali smo vrlo neugodnih situacija kada su neke od takovih prijava izašle van i nakon toga smo imali vrlo ružnih iskustava, pa ako baš hoćete i sa nedavnim samoubistvom jednog prosvjetnog djelatnika koji je, čiji identitet i optužbe su izašle u javnost, a bile su kako se ispostavilo prilično neosnovane.
Hvala.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Davora Dretara.
Hvala vam lijepa.
Poštovani g. ministre, pretpostavimo dakle da neko podnese prijavu odnosno podnesak protiv određene pravne ili fizičke osobe u slučaju da se pokrene postupak, eto ovim izmjenama zakona postoji i obaveza inspekcije da čuva tajnu. Hoće li osoba protiv koje je pokrenut postupak smjeti saznati identitet osobe koja ju je prijavila ili neće? A ako i sazna putem tzv. curenja informacija, jesu li predviđene neke sankcije?
Odgovor poštovanog ministra Fuchsa.
Osoba protiv koje je pokrenut postupak naravno da će u jednom trenutku u samoj školu i okruženju postati javna, ali nije svrha ovog izmjene ovih članaka zaštita onih koji su u principu nešto sagriješili ili možda nisu sagriješili, ali to će inspekcija utvrditi, a ova svrha ovih izmjena zakona je da se instrument prosvjetne inspekcije ne zloupotrebljava zbog nekih nastavnika, škola ili ravnatelja, što se dešavalo često.
Slijedeće replike poštovanog zastupnika Željka Pavića.
Poštovani ministre, znamo svi mi koji smo ili radili u prosvjeti ili smo bili u školskim odborima da imamo puno dežurnih prijavitelja koji to redovito pišu te svoje predstavke, šalju ih na inspekciju, inspekcija po tome mora djelovati, mora raditi i zapravo predstavljaju veliki problem.
Da li ste možda prilikom pisanja zakona razmotrili mogućnost da se primjeni metoda koja je primijenjena u nekim europskim zemljama, a to je da se za svaku predstavku plaća taksa i ukoliko se pokaže da je predstavka lažna ili nije dokaziva da se nakon toga ta taksa ne vraća?
Poštovani ministar Fuchs.
To je g. zastupniče pitanje o kojem smo razmišljali, ali je vrlo teško. Postoji neka praksa u jednoj zemlji koja je definirala nekakav novčani polog onoga ko prijavljuje jel i ukoliko se pokazuje da je ovaj prijava bila osnovana onda se taj polog vraća, a ukoliko se dokaže da je neopravdana, neutemeljena, zlonamjerna ili slično onda on ostaje bez tog pologa, a čini mi se da je iznos negdje oko 100 EUR-a, ali nisam siguran baš da bismo mogli tako nešto ovaj u ovom trenutku primijeniti.
Slijedeće replike poštovane zastupnice Puljak.
Poštovani ministre, u zadnje vrijeme opet se aktualizirao problem sporog i nikakvog postupanja prosvjetne inspekcije kad je riječ o prijavama nastavnika na rad ravnatelja. To je dio prosvjetne inspekcije, a tiče se Zakona o radu, mobinga. Nedavno smo imali nažalost jedan slučaj suicida nastavnice nakon niza njenih prijava o mobingu, inspekcija nije reagirala, završilo je nažalost tragično kako je završilo. Postavlja se pitanje, dakle zašto je tako lako nagaziti nastavnike, a teško izmaknuti ravnatelje iz fotelja? Hvala.
Poštovani ministar Fuchs.
Gđo. zastupnice, to što ste me pitali je vezano uz jedan drugi Zakon o odgoju i obrazovanju u kojem unutra je definiran status i položaj ravnatelja u školama za koji mislim da ga jednako tako treba promijeniti. Mi sad imamo situaciju da su ravnatelji stalna radna mjesta sa izbornim periodom, prema tome nakon proteka vremena od 4.g. ti ravnatelji idu na ponovne izbore, međutim su svoja radna mjesta učitelja ili profesora napustili i izgubili i oni definitivno nakon toga nemaju mogućnost povratka na svoja prethodna radna mjesta s kojih su došli poput recimo dekana. Međutim, to nije dobro i to treba, to treba urediti, ali to uređuje drugi zakon.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Šimičevića.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS.
Uvaženi ministre, evo pozdravljam vašu odlučnu namjeru da se ukinu anonimne prijave koje su uvedene na, valjda po uzoru na populističku demokraciju da svatko svakoga može, može prijaviti, pa i one najbolje koji rade svoj posao po svim uzusima.
Ono zapravo što je bio problem kod anonimnih prijava je da iako je ona anonimna zapravo nakon odlaska prosvjetne inspekcije iz škole zna se anonimni prijavitelj i zapravo ostaje nered u zbornici. I ovo je izvrsna stvar da mi zapravo školu u kojoj treba biti ozračje tolerancije, veselja, smijeha, radosti, usvajanja znanja i vještina da to bude prvo, a da ne budu prve anonimne prijave koje obično upućuju oni koji svojim radom se nisu dokazali u sustavu odgoja i obrazovanja. Hvala.
Poštovani ministar Fuchs.
Hvala g. zastupniče.
To je upravo bila i namjera ovih izmjena i mislim da će ovim izmjenama takve anonimne prijave iz samih škola zbog nekih neriješenih međuljudskih odnosa i kolegijalnih odnosa biti, biti daleko, daleko manje.
Slijedeća replika poštovane zastupnice Andreje Marić.
Hvala vam lijepo.
Poštovani ministre, kad se čita ono javno savjetovanje, bilo je dosta zainteresirane javnosti i na više upita odgovor ministarstva je bio da prosvjetna inspekcija nije nadležna za …/Govornik se ne razumije/… pedagoški nadzor nad radom nastavnika. Međutim, kad gledate koje su zadaće inspektora onda između ostaloga on utvrđuje stanje kako se ispunjava obveza praćenja rada, napredovanje učenika, pohvaljivanja, nagrađivanja, ocjenjivanja. E sad koja je tu procedura, da li će taj prijavitelj direktno se obratiti inspekciji ili će ipak se obratiti prvo nastavniku, pa ravnatelju, pa možda i vijeću roditelja i da li će bit mogućnost da inspektor ima uvid u e-dnevnik, tu je dosta prijepora oko toga? Hvala.
Poštovani ministar Fuchs.
Gđo. zastupnice, da tu se preklapa, ljudi najčešće oni koji ne rade u samim školama ne vide razliku između prijava prema prosvjetnoj inspekciji za pojedine segmente obrazovnog procesa, pa onda se tuže na određeno postupanje odnosno rad samog, samog nastavnika u izvođenju nastave ili, ili, ili kontroli naučenog znanja učenika itd., to spada stvarno u nadležnost Agencije za odgoj i obrazovanje, dakle drugih tijela. Međutim, agencija je pod takovim, u takvim slučajevima obvezna to spustiti u nadležnost onih koji se, koji su zakonom ovlašteni da to rade. Dakle, ne treba odbiti, pa onda reć e sad to nosite tamo doma.
Slijedeće replike poštovane zastupnice Dalije Orešković.
Poštovani ministre.
Evo ja imam nešto malo drugačiji pogled na stvari od većine zastupnika s kojima se u nekim drugim temama i slažem.
Dakle, što se tiče anonimnih prijava koje su pri tome i neutemeljene, mislim da svatko tko objektivno i kvalitetno dobro radi svoj posao nema ništa protiv stotina ako treba takvih anonimnih i neutemeljenih prijava, ovdje se treba postaviti pitanje na koji način radi prosvjetna inspekcija.
Ako je njezin rad kvalitetan, ako uistinu utvrđuje nepravilnosti tamo gdje ih ima, a potvrđuje odbacivanjem prijava nakon što utvrdi činjenično stanje da ništa nije bilo sporno, tada se podiže kvaliteta obrazovnog sustava u cjelini.
Mislim da bi prosvjetnu inspekciju trebali i po službenoj dužnosti preispitati, svaki navod, svaku sumnju da je nepravilnosti negdje bilo pa čak i kada povod za postupanje proizlazi iz informacija objavljenih u medijima, tada ćemo biti na tragu onoga čemu bi prosvjetna inspekcija uistinu treba služiti. Mislim da fokus ne bi trebao biti na tome je li prijava potpisana ili nije.
Hvala lijepa.
Poštovani ministar Fuchs.
Uvažena zastupnice, naravno da je prosvjetna inspekcija jedan od ključnih segmenata i da rada prosvjetne inspekcije treba služiti u prvom redu za unapređenje kvalitete naših prosvjetnih institucija osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja u prvom redu, međutim moram vam jednako tako reć da u RH maloprije sam spomenuo onaj broj od 12.000 predmeta u zadnjih pet godina, to sve skupa je radilo i obavljalo slovom i brojem u RH 35 inspektora, nema ih više. Nažalost, nevjerojatno ali ne postoji neka posebna volja ljudi da se bave tim poslom što je svakako jedan od problema, a micanje u stranu anonimnih prijava u prvom redu doprinosi onome što smo maloprije govorili, a to je razračunavanje sa pojedincima, a kada one u masu slučajeva nisu osnovane.
Sljedeća replika je poštovanog zastupnika Bulja.
Hvala lijepo.
Uvaženi ministre.
Prosvjetna inspekcija i anonimne prijave su značajna i bitna tema, naravno da su bitni učinci utjecaja na našu prosvjetu, naravno i u zaštiti prosvjetnih djelatnika, a pogotovo naših učenika i njihovih roditelja.
Međutim ja bih vam ovdje samo spomenuo, pošto su osnivači uglavnom županije ili gradovi, uglavnom županije škola da jednostavno u školama danas imamo organizirani prijevoz naših učenika koji su financirani ministarstvo, županije ili negdje lokalne samouprave ili roditelji, međutim ne znam jeste li vi upoznati i prosvjetna inspekcija da toliko često u Sinju i Cetinskoj krajini autobusi koje vi plaćate kao mislim ministarstvo, država i županija kao osnivač, da jednostavno se roditelji boje poslati svoju djecu tim starim autobusima koji imaju na stotinu godina. To su autobusi gdje djeca doslovno ugrožen život, svako nekog vremena izgori neke autobus. Znate li za tu informaciju i jeste li šta poduzeli?
Hvala lijepa.
To je važno pitanje, ali nema veze sa prosvjetnom inspekcijom, ministar će ili neće odgovoriti.
Izvolite u čemu je povrijeđeno?
Uvaženi predsjedavajući.
Kao saborski zastupnik ste povrijedili čl. 238.jer ima interes učenika, roditelja s toga područja i pitam ministra zna li prosvjetna inspekcija za ove slučajeve gdje su životi ugroženi djece. Četiri autobusa mjesečno izgore i mene ljudi zovu, gore, doslovno gore, to je smrt. Znači ovo je pitanje u okviru prosvjetne …/Govornici govore u isto vrijeme./…
Izvolite sjesti.
Prosvjetna inspekcija ima zadano jasno definiran djelokrug svog rada i prosvjetna inspekcija nije zadužena za transport i javni prijevoz. Moram reći da je to sigurno jedan od važnih segmenata, naravno da prevozimo djecu i da djeca u svakom slučaju moraju biti sigurna.
Prosvjetna inspekcija rješava problem unutar školskih institucija, naravno rješava i onda kada dolazi do određenih ugroza, ako ne imamo tu i druga tijela u tom slučaju interveniraju. Tu unutra imamo i psihološke pomoći, naravno da u slučaju ekscesa odlaze i druge službe, a ne isključivo prosvjetna inspekcija.
Hvala lijepa.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu.
Ministre možete otići na mjesto. Imamo prvi klub Hrvatskih suverenista vrijeme će podijeliti poštovani zastupnici Zekanović i Sačić.
Izvolite.
Hvala vam.
Poštovani predsjedavajući, g. ministre, kolegice i kolege, hrvatska javnosti.
Pred nama je doista značajna tema, međutim ne smijemo nikad i ne smetnemo s uma izniman značaj ljudi koji se svakodnevno predaju u prenosu znanja našim mladim generacijama.
Svi vi koji ste imali priliku biti u tom zvanju u toj službi znadete koliko je to plemenit, ali mukotrpan odgovoran posao, koliko je on značajan za buduće generacije, za samu opstojnost zapravo zajednice.
I svakom nastavniku, kako onom osnovnoškolskom, srednjoškolskom, visokoškolskom i u svakom drugom obliku edukacije temeljno je i bitno najvažnije načelo životno da što više zna, da on osobno učini sve što je u njegovoj moći da proširuje granice svojeg znanja odnosno da to neznanje koje je objektivno takvo kakvo jeste, zato postoji cjeloživotno učenje, bude što manje. Dapače, da kad izađe pred te pametne, drage, dobre ljude mlade, djecu da na njih ostavi dojam da se učenje isplati i da im bude uzor. I svi koji tako rade i sustav koji je postavljen tako, da naši nastavnici, naši učitelji upravo budu uzor djeci, oni dobro rade.
Ova odluka koju ste zapravo taj zakon i pravilnik kojim intervenirate da i implicirate da postoji u tom krugu ljudi osobe koje neodgovorno obavljaju svoj posao, već sama po sebi je eto možemo reći poraz ovog idealnog stajališta koji sam iznio. Ali moramo biti svjesni da je to život i da to postoji jer najgora stvar koja se može dogoditi u jednom obrazovnom sustavu da nam dolaze mediokriteti, da nam dolaze ispodprosječni na mjesto učitelja, profesora i da takva svoja skromna znanja prenose na mlade generacije onda to u startu ta negativna selekcija dovede do toga da ili roditelji moraju intervenirati pa dodatno plaćaju instrukcije za svoju djecu ili postoje nadareni programi, ali oni koji su prepušteni takvom sustavu lošeg obrazovanja, sasvim sigurno izlaze van suficijentni i prikraćeni kao generacija za ono što smo im kao društvo dužni dati.
Zato pozdravljam sve elemente, sve pokušaje da se na jedan normalan civiliziran način pokuša dat i doista dat do znanja ljudima koji ne rade svoj posao da ga počnu bolje obavljat jer štete koje čine su ogromne. Ali isto tako g. ministre Fuchs učinite sve, nemojte štediti novac kojeg znam da nemate pretjerano puno u edukaciju profesora. To je ključno.
Nekad davno su tu bile i tromjesečne edukacije, nekad davno što ću reć čak u ratno vrijeme prije 10, 15 godina da ne govorim dalje, o svim elementima struke u svim znanstvenim disciplinama naši profesori su se okupljali, razmjenjivali ta znanja, gosti profesori na višim razinama su im predočavali osobno novitete, novine na nekim drugim razinama, no nažalost toga danas nema, toga danas kao što smo imali prilike slušati prije dvije godine u velimo protestu učitelja praktično tih novaca nema i mi smo se ograničili na rješavanje … čiste plaće, da ne govorim nešto drugo. Ali za osiguravanje jednog kontinuiteta jedne kvalitete nastave na svim razinama vi morate ostvariti i naći novac da se ti profesori zapravo i nastavnici kontinuirano obrazuju i to sustavno, ne samo da budu prepušteni svojoj vlastitoj odgovornosti što oni i čine nego naprosto da se s vremena na vrijeme nađu kao što se nađu i suci, kao što se nađu i državni odvjetnici, kao što se nađu u nekim seminarima mnogi drugi kolege gdje je to nužno, tim prije to moraju obaviti i naši edukatori, naši djelatnici od kojih velim puno, puno toga ovisi.
I svi mi ovdje danas smo duboko zahvalni i svi oni koji nas gledaju svojim profesorima. Svaki je ostavio jedan trag i svaki je djelovao na nekog od nas da se posvetimo nečemu, bilo da smo bili na selu, bilo da smo bili u gradu, ti dragi ljudi su prvi prozor u svijet našoj djeci, a kada su odrasli onda im otvaraju nove prostore.
I zato mi ćemo dati potporu vašoj inicijativi da ovdje pomognete, pomognete kvaliteti obrazovanja, ali vas i obvezujemo kao saborski zastupnici da kao ministar i vaš tim učinite sve da se olakša našim profesorima da što lakše dolaze do znanja i da im ne bude taj dolazak u učionicu zbog njihovog siromaštva, zbog nedovoljne brige društvene zajednice prevelik teret. To nije samo entuzijazam, to mora biti briga društva.
Hvala vam lijepo.
Hvala. Očito kolega Zekanović neće govoriti. Dobro.
Sljedeći klub zastupnika bit će onaj Mosta u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Marin Miletić.
Izvolite.
Poštovani g. Reiner potpredsjedniče HS-a, poštovani g. Bukarica, poštovani g. ministre sa suradnikom, kolegice i kolege, hrvatski narode.
Drago mi je da ću danas ovdje s ovog mjesta u Saboru govoriti o profesorima i učiteljima i njihovom položaju u društvu. Mogao bih reći da sam i sam bio dugo učitelj, 16 godina sam radio u sustavu, dvije godine u osnovnoj školi i 14 godina u gimnaziji. Jako sam volio taj posao i naučio sam cijeniti vrijednost učiteljskog poziva.
Uistinu sam davao sve od sebe, radio s odličnim ljudima u Osnovnoj školi Srdoči i kao što sam rekao 14 godina u poznatoj Prvoj sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci, a upoznao sam mnoge, mnoge druge kolege iz drugih škola.
Današnji Zakon o prosvjetnoj inspekciji pred nama trebao bi riješiti jedan dio problema koji muči naše profesore i učitelje, a to je postupanje prosvjetne inspekcije.
Kada i kako i postupa prosvjetna inspekcija, temeljem kakvih prijava postupa? Koja su prava podnositelja prijava i kakva su prava prijavljenih prosvjetnih radnika? Na sva ova pitanja današnji zakon trebao bi dati odgovore, ali odgovori su djelomični.
S obzirom na ova dva članka koja se mijenjaju, dopustite mi reći, kao da je i Vladu zahvatio val predizbornog populizma kojeg vladajući vrlo često spominju zaboravljajući da su upravo oni rodonačelnici autentičnog hrvatskog populizma. Tako je nažalost i s ovim Zakonom o prosvjetnoj inspekciji.
Htjelo se našim prosvjetnim djelatnicima prodati priču da će po ovom zakonu biti zaštićeni od šikanoznog postupanja utemeljenog na anonimnim prijavama, a prava istina da s ovim zakonom ništa u bitnome ne mijenja. Propisuje se samo da je prosvjetna inspekcija dužna postupiti potpisanim prijavama iz čega onda proizlazi da uvijek se može uzeti u obzir i anonimne prijave.
Gospodo, jedino što je novo u ovom zakonu je odredba po kojoj prosvjetna inspekcija može odbiti prijave koje se ponavljaju, a o kojima je inspekcija već donijela meritornu odluku. I to je manje-više to.
Učitelji, morate znati što se događa, hrvatska javnosti morate znati što se događa, ustvari ništa posebno novo. Mislim da je ministarstvo moglo puno više i puno bolje.
Evo s vama ovdje ministre Fuchs uistinu to mislim da je se moglo bolje. Fenomen anonimnih prijava ili ja ću reći obijesnog anonimnog prijavljivanja u našem školstvu posljednjih godina je eskalirao i postao je sveprisutan, puno je razloga za to. Nekad postoje nesuglasice unutar škole, svi mi koji smo radili u sustavu točno znamo što se događa. Nekad postoji pretjerana, a neutemeljena ambicija roditelja oko školskog uspjeha djeteta, puno je tu razloga. Ali na kraju često u toj paljbi anonimnih prijavitelja stradaju pošteni ljudi, dobri, marljivi, pošteni učitelji oni dobiju po glavi, oni dobiju po glavi, pritisnuti inspekcijama, prijavama, nerijetko ljudi napuste profesiju kojoj su posvetili svoj život.
Sa mnom u gimnaziji su radili vrhunski profesori, čak mladi znanstvenici, staneš na žulj krivom čovjeku, hop brate ono u dvije godine 15 puta inspekcija dolazi u školu. Čovjek kaže ma šta meni ovo treba, pa s kim se ja ovdje, šta je ovo.
Ko njega štiti? Ko štiti naše učitelje? Ko ima taj plašt koji je natkrilio naše učitelje i rekao čuvat ćemo vas zato jer ste nam važni, zato jer ste nam bitni, zato jer nam vrijedite, zato jer bez vas Hrvatska ne može ići naprijed, bez obrazovanja, bez učitelja, bez profesora?
Institut anonimnih prijava se od trenutka od kada je uveden baš jako zlorabio. Ako se iz bilo kojeg razloga pitate kako učitelju zagorčati život, odgovor je vrlo jednostavan, anonimna prijava. Kako učitelju zagorčati život, egzistenciju, sve? Anonimna prijava prijatelju, anonimna prijava.
Ako učitelj slučajno nekog krivo pogleda, anonimna prijava, ako ga se netko poželi riješiti, anonimna prijava. Odjednom učitelj dobiva desetke i desetke anonimnih prijava i čovjek na kraju kaže, ma dosta mi je i digne ruke, promijeni branšu ili mijenja školu. Ako učitelj slučajno naleti na roditelja koji ima velike planove za svoje dijete, a koje je ustvari popustilo u školi, eto ga opet u labirintu anonimnih prijava iz kojega je teško pronaći izlaz. I kolikogod bio dobar i pošten učitelj nisi nikad siguran kako će to završiti i to je realitet, to je istina, nisi nikad siguran. Uvijek se pitaš hoćeš li ipak uspjeti uvjeriti inspekciju da taj ne potpisani uradak koji te blati, omalovažava, difamira, nerijetko na najgrublji način na razini klevete, ne odgovara istini. Hoćeš li uspjeti uvjeriti tu inspekciju koja ti dolazi nad glavom.
Mnogi su nažalost potpuno neopravdano koristili instituciju anonimne prijave za svoje osobne obračune i tome treba stati na kraj hitno g. ministre molim vas u ime hrvatskih učitelja, stanimo tome na kraj više. To je ono što mi moramo riješiti. Prosvjetna inspekcija ne smije nikada, baš nikada i nikome poslužiti kao alat za neki osobni obračun ili za bilo koji na koncu obračun.
Kolegice i kolege, molim vas da zaštitimo naše prosvjetne djelatnike, da ih doista zaštitimo od anonimnog šikanoznog postupanja i maltretiranja. Obrazovni sustav ko i svi javni sustavi ima svoju hijerarhiju. Prvi stupac za rješavanje svih problema je uvijek razina škole i ravnatelja, to ne smijemo zanemariti, razina škole i ravnatelja, a ne da se preskaču te stepenice i odmah se ide na ministarstvo, odmah se ide na inspekciju. Mogli ste stoga u zakonu barem pokušati urediti postupanje po anonimnim prijavama kao iznimku da se po anonimnim prijavama postupa kada postoje i druge informacije o nekom problemu. Ovako će anonimne prijave i dalje biti najčešći alat za šikaniranje profesora i učitelja. Netko konačno tome mora reći dosta.
Vi u Vladi i mi ovdje u HS-u pozvani smo da djelujemo i da zajedno otklonimo ovaj problem, a ne da ga zakamufliramo i da još takvu kamuflažu predstavimo hrvatskoj javnosti kao rješenje. To nije rješenje. Učinimo sve što možemo da zaštitimo naše učitelje, sretni i zadovoljni učitelji u školama zalog su kvalitetnog obrazovanja, a time i perspektive naše djece koja su temelj budućnosti Hrvatske.
Sljedeći klub zastupnika biti će onaj zeleno-lijevog bloka u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Damir Bakić.
Izvolite.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Uvažene kolegice i kolege.
Poštovani ministre.
Evo drugi puta danas odmah ću zapravo započeti tako da kažem da ćemo ovaj predloženi zakon podržati.
Smatramo i ja osobno tako mislim da je sustav anonimnih prijava bio kontraproduktivan, zapravo se cijeli mehanizam kontaminirao i proizveo je mnoge zloupotrebe i o tome je već sasvim dovoljno rečeno da nema potrebe ponavljati. Zato je ova promjena bila i potrebna i dobrodošla je.
Međutim rad prosvjetne inspekcije uglavnom se odnosi na kontrolu usklađenosti školskih aktivnosti sa zakonima, sa pravilnicima, općim aktima, godišnjim planom i programom, školskim kurikulumom zato jer se djelatnost prosvjetne inspekcije svodi uglavnom na usklađivanje normativnog funkcioniranja škole, a obrazovni proces je međutim mnogo složeniji. Suviše je složen da bi se mogao vrednovati i procjenjivati i kontrolirati samo kvantitativnim i formalnim mjerilima.
Zato je uloga inspekcije diskutabilna jer procjenjuju samo formu, a nije nadležna za stručno-pedagoški nadzor i ne može suditi o kvaliteti rada nastavnika. Zato je položaj prosvjetnih inspektora paradoksalan jer oni kontroliraju normativnu usklađenost, a nisu pravnici dok nastavnici ili stručni suradnici već odavno nisu ako su ikada i bili. I zato su u konačnici i rezultati nadzora prosvjetne inspekcije uvijek plošni i ne obuhvaćaju sve segmente tako složenog procesa kao što je odgojno obrazovni.
A da je odgojno obrazovni sustav iole normalno razvijen, da je kreativna, da je autonoman prosvjetna inspekcija ne bi ni trebala početi postupanje po možda po većini prijava koje je dobila, a svakako ne po prijavama ako nisu ispunjeni sljedeći koraci odnosno ako nisu po uočavanju ikojeg problema prijeđe na sljedeće stepenice.
1. redovna komunikacija na liniji učenik-roditelj-razrednik-predmetni nastavnik-stručno pedagoška služba. 2. Nastavničko vijeće, 3. Etičko povjerenstvo, 4. onda kada je posrijedi radni spor ili je u pitanju kolektivni ugovor, sindikat i 5. naravno Školski odbor jer kada bi ikoji problem kad nastane prošao sve te instance zasigurno bi se putem iskristaliziralo sveobuhvatno rješenje mnogo stručnije, mnogo kvalitetnije i bolje od formalno birokratskih nalaza prosvjetne inspekcije.
U tom smislu je uzaludno nadati se da ćemo unapređenjem rada prosvjetne inspekcije unaprijediti rad škola. Ključevi napretka su zapravo u rukama drugih, učitelja, ravnatelja, roditelja i osnivača. Do učitelja je da ulaže svoje znanje, kreativnost i entuzijazam, na ravnateljima je da šire i obogaćuju programe te čuvaju i njeguju autonomiju, školsku autonomiju, do roditelja je da sa interesom i žarom participiraju i grade kulturu sudjelovanja umjesto kulture pritisaka, na osnivačima dakle na politici je da odustanu od prakse biranja odnosno postavljanja ravnatelja temeljem klijentelizma i političkog voluntarizma te da izgrade kriterije zasnovane na programima i kompetencijama.
I konačno onda na svima nama, ne samo na ministarstvu nego na svima, na društvu u cjelini, na svima nam je onda da one prve u ovom procesu, prve nabrojane prve spomenute, a to su učitelji, da prepozna i to u svakom smislu prepozna kao one koji zaista stvaraju novu vrijednost. Tek tada, tek ako tako bude kad tako bude, tad će ne samo izmjene i dopune Zakona o prosvjetnoj inspekciji nego i Zakon o prosvjetnoj inspekciji pa i prosvjetna inspekcija bit puno manje važnija.
Sljedeći klub zastupnika bit će onaj Centra i GLAS-a u ime kojeg će govoriti poštovana zastupnica Marijana Puljak.
Izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Poštovani ministre još jedanput, drage kolegice i kolege.
Puno se proteklih godina pričalo o cjelovitoj kurikularnoj reformi, još malo pa će proći pet godina od kada je 50.000 ljudi ustalo i prosvjedovalo u obranu reforme obrazovanja. Mislim da ova zemlja ne pamti tolike prosvjede odavno.
Jedan od najvažnijih elemenata te reforme, a i Strategije obrazovanja i znanosti je cjelovito vrednovanje rada zaposlenika i nastavnika i podizanje njihovog društvenog ugleda. Učitelji i nastavnici trebaju uživati veliki ugled u društvu, a karijere u sustavu odgoja i obrazovanja trebalo bi biti među deset najpoželjnijih karijera.
Je li tome tako danas? Pa mislim da i ove anonimne prijave na neki način ugrožavaju taj položaj nastavnika i učitelja u našem društvu.
Najgore što vam se može dogoditi jednom nastavniku je dakle da nakon neke anonimne prijave koja se pokaže neutemeljena ostane ponižen i omalovažen.
Sredinom 2019.g. nastavničke grupe koje su se organizirale putem društvenih mreža potaknule su potpisivanje peticije kojima su pozvale Ministarstvo obrazovanja da ukine mogućnost anonimnih prijava prosvjetnih djelatnika. U njoj su tražili da se zaštiti funkcioniranje sustava, onemogućavanjem anonimnih podnesaka prosvjetnoj inspekciji. Tražili su dakle da se ne uvaže podnesci iz kojih se vidi da podnositelj podneska nije poštovao uobičajeni protokol i hijerarhiju institucija. Dakle, prvo žalba nastavniku ili razredniku, učiteljskom, nastavničkom vijeću, ravnatelju, školskom odboru.
Anonimnost prijava možda na prvi pogled štiti učenika od potencijalne kasnije osvete učitelja, međutim ovdje je zapravo riječ o mogućnosti zlouporabe zbog eventualnog prekršaja koja se ne mora ni dogoditi, a dogodi li se sankcionirat će se. Drugim riječima, zbog presumpcije krivnje uveden je instrument koji u nekim situacijama koči pa čak i onemogućuje odgojno obrazovni proces.
Također recipročno kaznenim odredbama ustanovi i ravnatelju nadziranim osobama u slučaju dokazanih propusta ta peticija je tražila i kaznene odredbe za čelnike prosvjetne inspekcije odnosno podnositelja podneska prosvjetnoj inspekciji ako se propusti ne utvrde.
Tadašnja grupa 45 minuta 2019.g. predaje čak više od 8.000 potpisa u ruke gđe. Branke Ramljak, g. Vlade Prskala, gđe. Lidije Kralj međutim ništa se nije dogodilo. Nakon predaje potpisa nastavnici su i dalje nastavili ispunjavati peticiju, potpisivati peticiju sa željom da se konačno suzi prostor za neutemeljene i lažne prijave koje su godinama izvor zlouporabe, frustracija, degradacija, pritiska i iživljavanja nad i onako u društvu podcijenjenim prosvjetarima. U posljednjih pet godina čuli smo cifru 25% prijava je bilo anonimno. Evo ove godine ipak se nešto pomiče s mjesta, ovo je zakon kojega ćemo isto tako podržati.
Na ovaj zakon u javnom savjetovanju stiglo je više od odnosno točno 435 komentara. Neke od zamjerki ili možda nejasnoća iz prijedloga izmjena Zakona o prosvjetnoj inspekciji proizlazi da se eventualna prijava nepoznatog podnositelja neće smatrati podneskom i da prema njoj prosvjetna inspekcija nije dužna postupati, no ne i da se prema njoj nužno neće postupati.
Dakle, najavljuje se ukidanje anonimnih prijava osim naravno ako je riječ o nepoznatom podnositelju temeljem čijeg se zahtijeva postupak očito može pokrenuti po službenoj dužnosti što je uostalom u praksi bilo moguće i do sada.
No u obrazloženju je također navedeno kako je sve to potrebno posebno razjasniti u svjetlu činjenice da podnositelji podneska poznati ili nepoznati nisu stranke u inspekcijskom postupku koji se pokreće po službenoj dužnosti.
Nastavno uz navedeno postavlja se pitanje, zašto se sada službeno uvodi pojam nepoznatog podnositelja i kako uopće može postojati nepoznati podnositelj podneska kad podnesak mora imati podatke o podnositelju ime, prezime i ostale podatke kako bi se uopće smatrao podneskom? Dakle je li ovo previd samo u tekstu ili je nešto namjerno ovako izrečeno neodređeno? Dakle, ono što i autori ove peticije traže da se onaj podnesak koji nema podatke o podnositelju neće uopće uzeti u razmatranje.
Vi ste ovdje rekli u iznošenju i u odgovorima na replike da se to ostavlja na procjenu ipak, dakle ne zabranjuju se anonimne prijave, ali se ostavlja na procjenu jesu li prave ili nisu.
Problem koji treba riješiti nakon izmjene ovog zakona to je postupanje Agencije za odgoj i obrazovanje i Agencije za strukovno obrazovanje i te dvije agencije mogu primiti prijavu na rad nastavnika od roditelja, škola, pravobraniteljice ili pak anonimnih prijava, može im prijavu proslijediti i prosvjetna inspekcija, a mogu i sami postupati.
Pitanje je hoće li se agencija držati toga da neće izlazit u nadzor na anonimne prijave koje i sama dobije? Zašto je to tako? Zato što prosvjetna inspekcija o čijem zakonu raspravljamo ne provodi nadzor odnosno postupak protiv osoba, nije nadležna za stručno pedagoški nadzor nad radom odgojno obrazovnih radnika tj. nastavnika to rade agencije i njihovi savjetnici.
Ono što sam i u svom pitanju i replici na vaše izlaganje ministre napomenula, dakle van ovih anonimnih prijava to je problem sporog i nikakvog postupanja te iste inspekcije kada je riječ o prijavama nastavnika na rad ravnatelja. Kako ste rekli u odgovoru ispada, dakle rekli ste inspekcija evo nikad nije smijenila ravnatelja jer na taj način dogodit će se da će čovjek ostat bez posla, to bi značilo da evo nema veze ako loše radi, ako krše zakon i ako je ta prijava opravdana, neće im se ništa dogoditi, a to je zapravo loše.
Evo iznijela sam jedan strašan slučaj dakle zašto je tako lako nagazit nastavnika, a ravnatelje je tako teško izmaknuti iz fotelja? Pa možda i zato što evo čuli smo već i primjedbe ovdje što je u samom postavljanju tih ravnatelja dosta i onoga što zapravo cijelu Hrvatsku tišti odnosno političkog postavljanja, korupcije, klijentelizma, dakle i u taj dio našeg društva i on pati od političkih postavljanja i nešto čega se trebamo riješiti.
Dakle, evo potrudimo se zajedno ovaj zakon jest jedan korak naprijed kažem uz pojašnjenje ovih nekih detalja koji su nam nejasni, ali evo potrudimo se svi skupa da zaista vratimo ugled nastavnicima i učiteljima u ovom društvu i da njihovo zanimanje zaista postane, njihova karijera zaista postane jedna od najpoželjnijih karijera u našem društvu jer složit ćemo ja mislim svi ovdje da je obrazovanje i temelj, obrazovanje i znanost temelj svakog modernog društva.
Evo, hvala.
Hvala.
Slijedeći Klub zastupnika bit će onaj SDP-a u ime kojeg će govoriti poštovana zastupnica Sabina Glasovac.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane kolegice i kolege, poštovani ministre sa suradnikom još jednom, Klub zastupnika SDP-a podržat će Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji. Rezultat je to dugogodišnjih težnji učitelja i nastavnika odgojno obrazovnih djelatnika, ali i vrlo iskazanog jasnog stava na dosad nezapamćenom najdužem i najvećem prosvjedu i štrajku kojega su proveli odgojno obrazovni radnici krajem 2019. godine tražeći u tom trenutku s jedne strane da im se poveća koeficijent za složenost poslova za 6,11%, a s druge strane isto tako i da se između ostalog ukine onaj suludi sustav lumena na koji se svelo svo stručno usavršavanje, zamišljeno stručno usavršavanje tadašnje ministrice Divjak što jest mogao biti jedan segment stručnog usavršavanja, ali nikako početak i kraj istoga u prikupljanju znački. I drugo da se ukinu anonimne prijave kroz ovaj Zakon o prosvjetnoj inspekciji. Evo, godinu i mjesec dana poslije prije nekoliko dana kako nas je izvijesti gospodin Mihalinec šef sindikata srednjih škola, ispunjen je i zadnji dio zahtjeva o povećanju koeficijenta složenosti poslova za 6,11%, malo se to odužilo znamo zbog čega, a evo čini mi se da kroz ovaj prijedlog zakona idemo i u pravcu težnji koje su iskazane i na prosvjedu i što je rekla i kolegica Puljak i kroz jednu opsežnu peticiju koja je uručena tadašnjem vodstvu ministarstva.
Ovo jest mali korak i podržavam vas ministre u onome što ste rekli u uvodnom dijelu da ovaj Zakon o prosvjetnoj inspekciji zapravo traži malo ozbiljnije promjene. Ovo je ispunjenje jednog obećanja nakon godinu i nešto dana, ali sustav inspekcijskog nadzora i samog koncepta inspekcije treba zaista dobro ovaj revidirati i unaprijediti. Prošlo je već dosta, dosta godina od kada ovaj zakon živi, društvo je išlo naprijed, odgojno obrazovni sustav je išao naprijed no bojim se da ovaj zakon možda i nije pratio, neću reći trendove, nego potrebe.
Podržavamo, dakle dva su ključna elementa i aspekta ovoga prijedloga zakona. On zaštitu jamči na neki način, zaštitu prosvjetnih djelatnika i školskih ustanova od proizvoljnih ili neutemeljenih prijava u smislu da taj netko tko se želi požaliti na kršenje zakona ili nečega što je u ovlasti prosvjetne inspekcije mora imati barem toliko stabilnosti i vjere u ono što piše da bude spreman iza toga stati imenom i prezimenom. E sad, hoćemo li mi to jamčiti ako pogledamo Članak 1. i 2. odnosno stavak 1. i 2. Predloženog Članka 1., mi smo rekli da inspekcija postupa po podnesku odnosno po prijavi, po predstavci, a da predstavka da bi se smatrala predstavkom mora sadržavati ime, prezime, adresu stanovanja, podatke za kontakt za fizičke osobe, a za pravnu osobu naziv, sjedište i potpis odgovorne osobe. Slažem se onim kolegicama i kolegama koje su rekle da bi identifikacija prijavitelja koja naravno njena namjena nije da se urbi et orbi objavi svima, ona će biti poznata inspektoru, ovlaštenoj osobi, on je obvezan kroz ovaj zakon službenom tajnom čuvati anonimnost prijavitelja što je logično i normalno, ali ne vidim razlog zašto ovdje ne bi bili navedeni oni ključni identifikacijski momenti kao što je ili vlastoručni potpis ili OIB. Sad možda ulazim u područje da je zabranjeno tražiti OIB u ovom dijelu, tu se ograđujem odmah od toga, ali vlastoručni potpis ne vidim ni jedan razlog zašto bi on izostao kao preduvjet kod fizičke osobe ako je propisan za pravnu osobu.
Nakon odluke o, dakle to je ingerencija same ovlaštene osobe odnosno prosvjetnog inspektora da procijeni na temelju, na temelju podneska hoće li biti pokrenut postupak ili će se odbaciti nazovimo to tako kolokvijalno prijava. U slučaju da se pokreće postupak ne znam zašto je iz postojećeg zakona nije preneseno u ovaj zakon da se u nekom razumnom, razumnom roku da i obavijest onome tko je podnositelj odnosno da se da povratna informacija o tome hoće li se ovaj hoće li se pokrenuti postupak ili neće. Do sada je taj rok bio 30 dana, sad nema nikakvog roka, znači nema nikog se obavještava o tome. Ne znam je li to slučajno ili namjerno, namjerno ispušteno. I to bi bilo to što se tiče samog teksta zakona.
No, iskoristit ću još ovih 4 minute da bih samo podijelila s vama neka svoja, svoja promišljanja. Različite zemlje su to različito ovaj uredile, Finska toliko često u Hrvatskoj citirana i onako zemlja koju često gledamo kad govorimo o kvalitetnom sustavu obrazovanja ona recimo uopće nema ovaj inspekciju. E sad je li to toliko uređeno da inspekcija nije potrebna ili su stvari uređene na drugi način, to je sad stvar o kojoj možemo raspravljati nekom drugom prilikom. Velika Britanija i Irska pak njihove inspekcije imaju ogromne ovlasti do te mjere da vam mogu zatvoriti školu, znači potpuno velike ovlasti veće možda nego li ima ministarstvo u ovom trenutku u RH. Mi smo se odlučili za ovaj, ovaj srednji ja ću to tako reći put umjerenih ovlasti. Međutim ono o čemu bi možda trebalo razmišljati u budućnosti da se inspekcija ne percipira i da ne bude zaista suštinski svedena na to da je ona dio nekakvog restriktivnog ili represivnog aparata i da joj se zajedno sa Agencijom za odgoj i obrazovanje kroz ovaj dio stručno pedagoškog nadzora i ovog inspekcija kojeg ne možemo promatrati odvojeno nego su zajedno da im se da možda veća savjetodavna uloga i kod napredovanja i kod usavršavanja koja su ionako manjkava u našem, našem sustavu.
Treće, točno je i krenite se boriti i vi i budući ministri za to da se ono na neki način ekipira jer zaista 35 inspektora kroz 4 područna ureda Zagreb, Split, Osijek, Rijeka koji rade sa negdje 2.000 prijava godišnje imaju, 2.000 je nadziranih ustanova što osnovnih, što srednjih škola, što predškolskih ustanova što drugih škola odnosno ne škola, nego ustanova koje provode odgoj i obrazovanje to mogu biti pučka otvorena učilišta, ustanove obrazovanja odraslih, sve je to zapravo nadležnost, nadležnost inspekcije i nadzor nad 60.000 zaposlenih u sustavu to je nenormalno naprosto raditi kvalitetno posao s toliko malim brojem ljudi koji su uz to i vrlo malo plaćeni ako uzmemo u obzir kojeg oni profila trebaju biti u nekim drugim segmentima imaju puno veće, veće plaće. Meni je žao, znači ali i četvrto ako govorimo o nekim utvrđenim nepravilnostima tipa da se poslovalo odnosno da su se sklapali primjerice ugovori o radu mimo zakona, da neke osobe rade mimo provedenog natječaja, kada se tu utvrdi tu inspekcijskim nadzorom, što će dogoditi, dogodit će se to da će biti zabrana rada odnosno otkazan ugovor o radu, kome, onome ko radi bez takvog ugovora, a što će se dogoditi onima koji su nositelji, zapravo učitelj, nastavnik nije stranka u postupku to je pravna osoba u ovom slučaju škola koju zastupa ravnatelj. Što će se dogoditi primjerice ravnatelju koji je odgovorna osoba i za funkcioniranje škole i za sve ono što se u školi događa direktno u ovom slučaju na temelju odluke školskog odbora i onaj koji potpisuje taj ugovor, neće se dogoditi ništa. Dajmo malo ujednačimo te kriterije, ako imamo nekakve, nekakva upozorenja kao prvu razinu i traženje da se isprave nedostaci, a nakon toga posežemo i za kaznama dajte ujednačimo to na način da to budu, da budu na jednak način tretirani i učitelji, nastavnici odnosno zaposlenici u odgojno obrazovnim ustanovama ali i s druge strane i ravnatelji.
I treće, četvrto znači ne može inspekcija napraviti toliko koliko može jedan ravnatelj općenito za klimu, način poslovanja, međuljudske odnose u jednom radnom kolektivu. I meni je žao što smo odustali od ideje licenciranja ravnatelja kojima bismo profesionalizirali sam taj sustav, izbjegli bismo i ovo da ne znamo što ćemo s njima nakon što postanu ravnatelji jer se više nažalost ne mogu vratiti u sustav i razmisliti možda da oni kao u nekim drugim zemljama nakon svog ravnateljskog mandata s obzirom na iskustva koja imaju ako su bili dobri napreduju, da budu savjetnici da naprosto imaju nekakvu, nekakvu, ili najbolji ravnatelji da budu na kraju krajeva prosvjetni inspektori dobro plaćeni. Znači to je nekakav koncept koji, kojim trebamo ići, kojem trebamo težiti da koristimo iskustvo, znanje svakoga i na najbolji način ga valoriziramo isto tako i ravnatelje isto kao i učitelje i nastavnike i kod licenciranja koje je nažalost izgubljena ideja, ali i da isto kažnjavamo kada se krše nekakve dobre, dobri uzusi, zakonski propisi ono što bi škola trebala biti odgojno-obrazovna ustanova i primjer u društvu.
Hvala.
Slijedeći Klub zastupnika bit će onaj HDZ-a u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Rade Šimičević.
Izvolite.
Evo zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Još jednom pozdrav ministre sa suradnikom, kolegice i kolege zastupnici evo pred nama je Prijedlog Zakona o prosvjetnoj inspekciji i svakako pozdravljam odličnu namjeru još jednom ministra znanosti i obrazovanja da se urede odnosi u svezi anonimnih prijava koje su stvarale tenzije u svim kolektivima u sustavu odgoja i obrazovanja. Anonimna prijava koja je uvedena po uzoru na populističke demokracije s ciljem da svatko može uputiti pritužbu pa i onima koji svoj posao rade po svim uzusima najbolje. Iz prakse znamo kako su anonimne prijave u većini slučajeva bivale odbačene kao neosnovane, ali nakon anonimne prijave gotovo uvijek je dolazilo do dramatičnih poremećaja u zbornici. Iako se nazivaju anonimnim prijavama uvijek se iza odlaska prosvjetne inspekcije otkrilo anonimnog prijavitelja. Kako bi se izbjegle neželjene situacije u školi zalažemo se da se takav oblik nazora dokine i da se ne izlazi na uvid nego kod potpisanih prijava, a nepotpisane odbacuju kao neutemeljene.
Isto tako ovdje želim reći da bi prije izlaska prosvjetne inspekcije na uvid ravnatelj odnosno ravnateljica trebala imati uvid u prijavu i obaviti prvi korak u rješavanju nastalog problema ukoliko problem zaista i postoji. Ovo je zamolba većine od 50.000 odličnih nastavnika i nastavnica koji rade u sustavu odgoja i obrazovanja u osnovnim i srednjim školama i jasan znak kako je neke članke zakona potrebito odnosno nužno mijenjati jel ih nije prihvatio život i nisu potvrđene kao valjane. Ovim izmjenama zakona u Članku 13. i u Članku 16. želi se zaustaviti samovolja pojedinaca te zaštititi nastavnika koji kvalitetno i odgovorno radi svoj posao u sustavu odgoja i obrazovanja odnosno odgajajući ono što je najvrednije naše mlade učenike.
Ove izmjene su potpora svim marljivim i vrijednim učiteljicama i učiteljima kojima je rad u sustavu odgoja i obrazovanja poziv, a ne samo profesija a nikako onima koji su na svu sreću u manjini i nije im stalo do kolektiva i dobrih odnosa u kolektivu već do njihove samovolje koja je ispred društvenih vrijednosti i općeg dobra učenika koje poučavaju.
Mnogi od takvih su koristili institut anonimne prijave kako bi se skrivali iza svog nerada, a ujedno narušavali međuljudske odnose u kolektivima. Predložene izmjene zakona o prosvjetnoj inspekciji shvaćam kao osnaživanje argumentiranog prijavljivanja nepravilnosti bez obzira o kome se radi uz istodobno obeshrabljivanje onih koji podnose neutemeljene, subjektivno motivirane anonimne prijave.
Također potpisivanjem prijava smatram poticanje građanske hrabrosti koja je u ovom trenutku možda u Hrvatskoj potrebnija više nego ikad. Ne treba pritom zaboraviti kako nije riječ samo o podnescima kojima se ukazuje na možebitne nepravilnosti u radu ravnatelja koji su daleko ispred svih po anonimnim prijavama, te učitelja i nastavnika, a ti podnesci najčešće i nisu u nadležnosti prosvjetne inspekcije, nego agencije koja provodi stručno-pedagoški nadzor već je primarno ovdje riječ o zaštiti učenika, te o ovom problemu treba pristupiti krajnje ozbiljno i odgovorno.
Ovo je početak vjerujem sveobuhvatnog rada na kvalitetnijem normatiranju sustava gdje bi se težište trebalo biti na nastavnom procesu, odnosno odgoju i obrazovanju s ciljem stavljanja u fokus učenika i stjecanju novih znanja i vještina.
Važnije od ovih izmjena je zapravo vratiti odgojnu komponentu škole koja se izgubila. To najbolje znamo mi koji smo radili i koji još uvijek radimo u sustavu odgoja i obrazovanja. Isto neminovno ukazuje na potrebu boljeg i cjelovitijeg uređenja prava, ali i obaveza svih dionika u ovom procesu, dakle odgojno-obrazovnih i drugih djelatnika školskih ustanova, roditelja i učenika.
Uloga Prosvjetne inspekcije je nadzor zakonitosti rada školske ustanove, ali ne stručno pedagoški nadzor i tu se često brkaju ovi pojmovi. Zakon o Prosvjetnoj inspekciji kao provedbeni propis jest važan, ali i nije jedini alat prosvjetnim inspektorima u realizaciji te uloge.
Pretpostavke za učinkoviti i objektivni nadzor treba tek stvoriti jasnim i nedvosmislenim odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, te nizu pratećih propisa jer nije dvojbeno kako praktična primjena zakona ukazuje na određene nedostatke i mogućnosti različitog tumačenja.
Slijedom navedenog potrebno je osnažiti ulogu ministarstva u postupcima imenovanja i razrješenja ravnatelja u svim školskim ustanovama u kojima se plaća osigurava sredstvima državnog proračuna. Osnažiti ulogu i odgovornost stručnog poslovodnog rukovoditelja škole, odnosno ravnatelja i to kad su u pitanju pohvale, nagrade i sankcije, te realizacija godišnjeg plana i programa rada škole.
Izmjenama i dopunama članka 106. Zakona osigurati funkcionalnost provjere podataka iz kaznenih evidencija na što u svojim izvješćima ukazuje i pravobraniteljica za djecu. Tu se misli da ljudi koji su već osuđivani da mogu doći u sustav odgoja i obrazovanja i uredno raditi i obrazovati naše učenike.
Institucionalno drugačije pozicionirati stručno-pedagoški nadzor, precizirati rokove, ostvarivanja prava učenika i roditelja u postupku ocjenjivanja, te eventualne iznimke. Propisivanje prekršajnih prijestupa na temelju dosadašnje analize statistika najčešće pogreške detektirane od strane Prosvjetne inspekcije omogućilo bi primjenu mandatnih kazni izrečenih od prosvjetnih inspektora. Agenciju za odgoj i obrazovanje treba reformirati i povjeriti joj stručno-pedagoški nadzor u školama u učinkovitiji način nego što je do sad. Redefinirati ulogu pedagoške službe u školi, Etičkog kodeksa odnosno Nastavničkog vijeća. Školski odbor nadopuniti članovima Ministarstva znanosti, obrazovanja i osnažiti ulogu osnivača u upravljanju strukture škole.
Ovo je samo nekoliko naznaka koje govore u prilog potrebi promjene Zakona o odgoju i obrazovanju koji iz njega proizlaze koji bi potom stvorili temelj za sveobuhvatne izmjene Zakona o prosvjetnoj inspekciji i otklonile potrebu daljnjeg interveniranja u ovaj propis.
Uređenjem zakonskih normi omogućilo bi se i obeshrabrilo one kojima je cilj stvaranje anarhije i nereda u sustav odgoja i obrazovanja, a primarni cilj bi ostao u poučavanje i stjecanje znanja i vještina, te odgoja i obrazovanja mladih naraštaja u duhu civilizacijskih i hrvatskih vrijednosti.
Klub HDZ-a će podržati izmjene Zakona o prosvjetnoj inspekciji jasno s ciljem ukidanja anonimnih prijava, te stvaranju pozitivnog ozračja u zbornicama i zasigurno zaštita onog najboljeg, a to je profesora koji rade kvalitetno i odgovorno svoj posao i zapravo ulažu iznimne napore u edukaciji mladih ljudi da bi stekli određena znanja i vještine da bi mogli biti kasnije konkurentni na tržištu ili upisivanju na sveučilišta ili strukovna obrazovanja na tržištu rada.
Hvala lijepa.
Sljedeći Klub zastupnika bit će onaj Domovinskog pokreta u ime kojeg će govoriti poštovani zastupnik Davor Dretar.
Izvolite.
Poštovani gospodine predsjedavajući, poštovani tajniče, gospodine ministre sa suradnikom, uvažene kolegice i kolege.
Počet ću samo podsjećam gospodina ministra na raspravu sa zastupnikom Buljom. Pogledao sam članak, odnosno Zakon o Prosvjetnoj inspekciji i tamo u članku 11. unutar ovlasti jednog prosvjetnog inspektora piše da ima pravo i mora provjeriti provodi li se učenički prijevoz u skladu sa zakonom. Dakle, ono što je zastupnik Bulj rekao jest unutar nadležnosti Prosvjetne inspekcije.
I drugo, zamolit ću vas u vašem završnom obraćanju nismo se dobro razumjeli, odnosno ja nisam najbolje formulirao pitanje. Dakle, pretpostavimo situaciju u kojoj jedna učiteljica ili nastavnica u školi podnese prijavu protiv ravnatelja iste te ustanove da sve trenutno ovim izmjenama zakona tražene podatke, dakle ime i prezime, kontakt adresu, sve što treba. Inspektor zaprimi taj podnesak i krene u postupak.
On će naravno postupati prema ravnatelju, odnosno prema pravnoj osobi i čuvati identitet osobe koja je podnijela prijavu, jer na to ga obavezuju i ove izmjene. No ja sam vam želio reći što će se dogoditi u slučaju da tijekom samog prosvjetnog nadzora, odnosno u naknadnim mjesecima procure informacije o identitetu prijavitelja i da taj ravnatelj sazna tko ga je prijavio očigledno bi on mogao, ta osoba bi mogla imati neugodnosti unutar svoje radne zajednice, pa ću vas najljepše zamoliti da u vašem završnom izlaganju samom mi i na to malo odgovorite.
Ono što sam ja primijetio, jest da tekst Prijedloga zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji sadrži samo dva aktivna članka. To je sve zajedno nekih pet stranica, a kompletan tekst ima volumen od čak stotinu i 77 stranica. 167 stranica javnog savjetovanja. Činjenica je da je u samo 15 dana koliko je savjetovanje trajalo 435 osoba osjetilo potrebu da se uključi u javnu raspravu oko ovih izmjena zakona jasan je pokazatelj koliko je ovo važna, ali istovremeno i osjetljiva tema.
Problemi u obrazovnom sustavu su ozbiljni, utječu na svakodnevni život sviju nas naročito na kvalitetu obrazovanja onih do kojih nam je najviše stalo naše djece, ali ne samo djece. Ti problemi utječu i na kvalitetu života i radnog okoliša preko 60 000 zaposlenih u obrazovnom sustavu.
Nabrojat ću vam samo neke od tih problema. To su organizacije rada u školama, upisi djece u škole, broj razreda i broj djece u razredima, opterećenost djece nastavnim programom, sustav dodjele ocjena i praćenje rada djece u školama, izricanje pedagoških mjera, odnos zaposlenih prema djeci i njihovim roditeljima odnosno skrbnicima, izvješćivanje roditelja o napredovanju i ponašanju učenika, kvaliteta učeničke prehrane u školama, organizacija prijevoza učenika naročito u ruralnim dijelovima zemlje, organizacija učeničkih izleta i ekskurzija, zapošljavanje radnika u obrazovnom sustavu, zasnivanje i prekid radnih odnosa i da sad ne dužim.
Sve su ovo trenutni problemi obrazovnog sustava, ali ujedno i točke u Zakonu o prosvjetnoj inspekciji, točke koje u stvari predstavljaju opis radnog mjesta prosvjetnih inspektora. Danas raspravljamo o spomenutim izmjenama koje Domovinski pokret u potpunosti podržava i naravno zahtjev prema podnositelju da se identificira imenom, prezimenom, adresom i podacima za kontakt, a ako je pravna osoba naravno nazivom, sjedištem i potpisom, te ono što sam spomenuo uvodno obaveza inspektora i inspektorata da čuvaju osobne i druge podatke podnositelja.
Podsjećam sve vas da istovremeno imamo i Zakon o stručno pedagoškom nadzoru koji provode tzv. školski nadzornici ispred dvije agencije popularno zvane AZO i ASO čiji bi posao trebao biti nadzor nad radom odgojno-obrazovnih radnika skraćeno nastavnika.
Na žalost većinu podnesaka čine pritužbe na rad nastavnika. Inspekcija mora pregledati sve te podneske, utvrditi u čijoj su nadležnosti i proslijediti ih agencijama na daljnju obradu. Stvarnost hrvatskog obrazovnog sustava nije lagana. Motiviranost mladih da se posvete nastavničkoj profesiji je niska iz više razloga – relativno mala primanja, izloženost svakodnevnim kritikama i nestručnim procjenama, opterećenost odgovornošću i nerealnim očekivanjima, epidemija bolesti covid-19 donijela je i dodatne probleme u sustavu obrazovanja krenuvši još od ožujka prošle godine samo je nastavila tamo gdje je stala blokada izvršenja nastave zbog štrajka nastavnog osoblja koji je trajao od početka školske godine 2019., 2020.
Osobno sam otac djevojčice koja je u tome trenutku pohađala 4 razred strukovne škole i znam koji su bili problemi zbog neizvršenja nastave, odnosno zbog izvršenja nastave na daljinu. Statistike koje nam govore o uspjehu na državnoj maturi 2020. su vrlo zabrinjavajući. Čak 5626 učenika strukovnih škola, dakle čak njih 37,8% palo je na državnoj maturi iz nekog od obveznih predmeta.
Tu možemo naravno pronaći i tražiti neke razloge. To mogu biti i posljedice nastave na daljinu naročito u eksperimentalnim predmetima kao što su bili kemija i fizika. Jedna osoba koja radi u sustavu obrazovanja poslala nam je i svoj osobni stav o ovome, pa dozvolite da samo u kratkim crtama kažem što piše osoba koja 34 godine radi kao nastavnica.
Sve se više pozornosti pridaje mišljenju roditelja kojima je bitnija ocjena od znanja koje bi dijete trebalo usvojiti u svome školovanju, pa onda roditelji svoje nezadovoljstvo iskazuju putem inspekcije na učitelju i to naravno anonimno. Sve više dobivaju krila baš ovakvim načinom provođenja analize rada učitelja od strane inspekcije, a da se pritom ne razmišlja koje posljedice takav odnos ostavlja na učitelju koji treba djelovati i odgojno i obrazovno u školskoj ustanovi.
Smatram eto i tu su ljudi iz struke suglasni sa ovim izmjenama zakona, da se inspekciji treba očitovati jedino imenom i prezimenom učitelju sa imenom i prezimenom i naravno da inspekcija u tome slučaju treba krenuti u svoj posao isključivo na osnovu takvih prijava. Naravno postoje i učitelji koji u svom radu imaju propusta. Zato i treba postojati inspekcija koja prvenstveno treba biti sposobna a ne podobna. Inspekcija koja treba imati i poželjno je radno iskustvo stečeno u školstvu, poznavanje funkcioniranja školskoga sustava kao i zakona na temelju kojega mogu izreći mišljenje.
No, nećemo govoriti samo o ocjenama. Problem ocjenjivanja odavno je poznat ali dozvolite da još jednom podsjetim na mnoge probleme. Manjak djece u područnim školama, a u urbanim sredinama višak djece naročito u Zagrebu. To dovodi do prevelikog broja učenika po razrednom odjeljenju i iznimno otežava kvalitetu izvršenja nastave, da ne govorim da u zagrebačkim osnovnim školama često imamo izuzetno velik broj učenika po jednoj razrednoj jedinici gdje gotovo da nema a ponekad čak i sigurno nema fizički mjesta za eventualne asistente u nastavi.
Tu je i problem opterećenosti djece nastavnim programom, kurikulum koji je preslika ponekad političkih borbi i kojega donosimo već godinama i nikako se oko njega usuglasiti. Tu je i spomenuti sustav dodjele ocjena i na žalost hiperinflacija odlikaša u našim školama, kvaliteta prehrane u školskim kuhinjama bez obzira na to što izuzetno pozdravljam odlične inicijative koje idu prema zdravim obrocima i čaši mlijeka za svakog učenika.
Znamo i sami da su školski izleti ili ekskurzije vrlo često razlog nesuglasica među roditeljima i školama ponajprije zbog cijena i načina provođenja istih. Posebno bih kao zastupnik Domovinskog pokreta istaknuo razdvojenost učenika po nacionalno definiranim razredima u pojedinim školama naročito na vukovarskom području gdje učenici hrvatske i srpske nacionalnosti idu u različite razrede i dakle već od malih nogu ih se na neki način razdvaja.
Za kraj dozvolite mi da na tren izađem izvan nadležnosti i gospodina ministra i svih nas ovdje i da se obratim najbrojnijem dijelu hrvatske javnosti, a to su roditelji. Dame i gospodo, niti politika, niti obrazovni sustav niti bilo koji ministar, niti bilo koja inspekcija nisu nikakvo jamstvo da će vam obrazovni sustav na ruke dati vrhunski obrazovano dijete.
U ovo užurbano vrijeme kada je bitnije kakav mobitel ili kakvu marku tenisica ima vaše dijete, vaša je odgovornost kao roditelja veća nego ikada. Pokušajte ih skloniti ispred računala, njihovih mobilnih telefona, razgovarajte sa njima, pa ako ništa drugo i zaigrajte jedan čovječe ne ljuti se i na koncu konca dragi roditelji upoznajte svoju djecu.
I završno, Klub zastupnika Domovinskog pokreta podržat će ove izmjene Zakona o sportskoj inspekciji.
Hvala vam lijepa.
Hvala.
Sad idemo na pojedinačne rasprave i prvo će govoriti poštovani zastupnik Ante Kujundžić.
Izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani gospodine Bukarica, poštovani ministre, poštovane kolegice i kolege zastupnici.
Kao onaj koji je proveo 14 godina u odgojno-obrazovnom sustavu i bio je učitelj i član Školskog odbora i ravnatelj škole, pa onda i ravnatelj ustrojbene jedinice predškolskog odgoja, a onda i član Upravnoga vijeća vrtića, a onda po vokaciji izvršne vlasti i osnivač vrtića mislim da o ovoj temi mogu progovoriti.
U toj svojoj kratkoj karijeri dobijao sam i čitao dopise i naše Sabine a i gospodina Fuchsa. Ono što bih ovdje htio reći ne bih htio ministre prije svega biti prekritičan. Sve ono što ću izgovoriti smatram osobno da bi spomenuti prijedlog zakona do drugog čitanja učinilo boljim, a onda samim time zapravo i odgojno-obrazovni sustav dovelo u jednu situaciju ukoliko pričamo o inspekcijskim nadzorima u sigurno jedan ugodniji i naravno puno bolji položaj.
Naime, do sada se događalo da ste imali prijave zbog tog što evo dijete je dobilo određenu ocjenu koja nije u skladu sa onim što je roditelj očekivao. Dakle, te razno razne prijave išle su toliko banalno da bi ih mogao okarakterizirati da ste dobili prijavu zato što vam lijevo uho nije paralelno s desnim.
Zasigurno da jedna takva klima i za sami rad neovisno na kojoj razini bio nije ona koja je ugodna. Dakle, stari zakon je predviđao po anonimnim prijavama prijavljivanje bezbroj puta za sve i svašta, a na kraju često puta od tih svih i svakakvih prijava najčešće ne bi u smislu istinitosti bilo išta posebno ili naravno vrijedno spomena.
Mislim da se načelno više-manje svi slažemo da jedan oblik inspekcijskog nadzora kao takav treba. I isto tako ne znači da u ovom sustavu su svi dobri i da ih netko prijavljuje evo zato što je tašt. Činjenica je da u ovom sustavu kao i svagdje drugdje netko zaluta, pa umjesto nekakve vodilje za odrastanje onog što je najsvetije a to je dijete zapravo budeš jedna destruktivna snaga. Zbog takvih inspekcijski nadzori na koncu konca i služe i zbog takvih i oni imaju smisla.
Međutim, ovdje ima u ovom prijedlogu, a ja vjerujem da do drugog čitanja ih možemo popraviti statistički gledano anonimne prijave zauzimaju izrazito nisko mjesto u samom smislu opravdanosti prijava. Ono što ovdje ostaje problem je prva stvar, dakle inspekcijski nadzor ovisi o volji i procjeni voditelja Ureda Prosvjetne inspekcije čime ih se stavlja u ulogu zakonodavca. Dakle, voditelji što u svakom slučaju nije dobro, jer možemo staviti znak upitnika na objektivnost samog inspekcijskog nadzora ili izražavanja želje za odlaskom na određeni sami zapravo mjesto koje je vezano ili je sami predmet prijave. Druga stvar već spomenuti vlastoručni potpis mislim da ukoliko je zapravo on obveza da bi određena prijava na određeno radno mjesto kao takva bila valjana ona treba u samoj prijavi na natječaj sadržavati vlastoručni potpis jednak onom dokumentu što ga zovemo osobna iskaznica. Dakle, ne vidim nikakvog razloga da se kao takva ne uglavi ovdje.
Nadalje, što i jeste li promišljali o uklanjanju mogućnosti ponavljanja od strane jednih te istih prijavitelja prema uvijek jednim te istim osobama koji te rade u sustavu ili jednim te istim ustanovama. Dakle, da li planirate donijeti određeni oblik ograničenja s kojim biste spriječili tzv. liječenje nekog vanjskog subjekta prema djelatnicima odgojno obrazovne ustanove. Mislim da je onaj prijedlog kojega je netko ovdje istakao vezan za dnevnice i putne troškove dakle da se objedini ta visina taksativno, a koju će onaj koji prijavljuje uplatiti u državni proračun kasnije će mu biti refundirana. Mislim da se može naći način i mislim da ne treba širiti ruke o tom.
Također, ono što ovdje nije obuhvaćeno vrijeme mi ide jest sama odredba, sama odredba po kojoj na natječaju ukoliko se napravi određena malverzacija u smislu da osoba koja ostvaruje prava po posebnom programu, da li je riječ o braniteljima, osobama s invaliditetom …/Upadica: Hvala lijepa./… evo završit ću, ispričavam se, ukoliko ne iskonzumira svoje pravo zbog tog što je odgovorna osoba primila nekog drugog …/Upadica: Hvala, molim vas./… inspekcijska mjera je takva da se ugovor raskida.
Molim vas, molim vas.
Imamo nekoliko replika, ostanite, ostanite …/Upadica: Super taman za odgovorit do kraja, hvala./… ovdje.
Prva je poštovanog zastupnika Ćelića.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovani zastupniče Kujundžiću svjedoci smo porasta nasilja među mladima, kao što ste rekli predmet prosvjetnih inspekcija može biti nezadovoljstvo roditelja sa nižom ocjenom, ali nažalost i vršnjačko nasilje je predmet prosvjetnih inspekcija i Ministarstvo znanosti i obrazovanja je objavilo akcijski plan za prevenciju nasilja u školama za petogodišnje razdoblje. Mene zanima s obzirom da ste bili ravnatelj osnovne škole u Zmijavcima, a mislim da na području RH ipak postoje i geografske razlike da li ste se susretali sa vršnjačkim nasiljem i tu prvenstveno mislim i na elektroničko nasilje među vršnjacima koje je isto tako u porastu i na koji način regulirati dakle i kroz prosvjetnu inspekciju da nasilja bude što manje?
Poštovani zastupnik Kujundžić.
Kolega Ćelić, dakle svaka škola kao takva je dužna provoditi preventivne programe. Spomenute preventivne programe koji se planiraju provodi stručna služba škole i treba voditi jasnu evaluaciju istih i provedbe istih 2 puta na razini godine dana. Problem vršnjačkoga nasilja je šarolik, dakle nema jasnog odgovora kao takvog. On negdje istina dolazi na razini nacionalne pripadnosti, negdje dolazi na razini vjerske pripadnosti. Ono što zasigurno svaka škola unutar sebe kao tako ima, a to su spomenuti preventivni programi koji se zasigurno provode i od strane stručnih suradnika s druge strane i na satovima razrednika kao takvih, dakle razrednici jasno definiraju plan rada školskog razrednoga odjela i sukladno tom naravno da reagiraju.
Što se tiče elektroničkog nasilja definitivno da ono je ono koje je u strašnome porastu. Kako se konkretno boriti protiv toga u situacijama u kojima škole nam kao takve idu i u smislu IT tehnologija …/Upadica: Hvala./… jednako tako imamo stvari kod kuće, ne znam, …/Upadica: Hvala./… ali ne znači da ne trebamo pokušavati …/Govornici govore istovremeni, ne razumije se./…
Slijedeća replika je poštovanog zastupnika Šimičevića.
Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Evo uvaženi zastupniče rekli ste zapravo da ste prošli cijeli sustav odgoja i obrazovanja, cijelu vertikalu i vjerujem da ste se susreli iako ste rekli da ste malo radili, malo godina, onda možete misliti sa čim sam se ja sve susreo koji imam tri puta više godina staža od vas. Ono što bih ja htio problematizirati je da nitko ovdje nema ništa protiv prosvjetne inspekcije, čak štoviše ja bih i propisao da u svaku odgojno obrazovnu instituciju bar jedanput dođe prosvjetna inspekcija, ali isto tako na anonimne prijave doista one, to ćete potvrditi, nikad nisu ništa dobro donijele sustavu odgoja i obrazovanja nego zapravo samo bi nastao nered i anarhija, a znamo da zbornica funkcionira samo na toploj uljuđenoj komunikaciji.
Hvala.
Poštovani zastupnik Kujundžić.
Hvala.
Poštovani kolega Šimičević, dakle gustoća ako je tako mogu nazvati inspekcijskih nadzora nužno ovisi o samom broju prosvjetnih djelatnika onda samim time i broju škola koje postoje na određenom području. Definitivno da za Splitsko-dalmatinsku županiji i donedavnog čelnika gospodina Juricu Botića koji je vodio spomenuti zapravo ured inspekcije prosvjetne, dakle ja osobno imam riječi hvale i za njega i za sve ostale prosvjetne inspektore koji su se ponašali u kontekstu starijeg brata, dakle uvijek sugestivno kako sustav napraviti boljim, nikako ne u kontekstu u kontekstu onog što bi trebalo spadati u kategoriju tzv. batine.
Što se tiče anonimnih prijava sam sam ih nekoliko imao, najčešće su bile u smislu organiziranja izleta i ekskurzija, vjerujem da je isti prijavitelj diljem Dalmacije i Dubrovnika uvijek prijavljivao sve isto, a ono što je najzanimljivije da bi uvijek bilo sve stvarno po zakonu.
Hvala.
Gospodin Hajduković, replika.
Hvala cijenjeni potpredsjedniče.
Kolega referirao bih se samo na ovu vašu opasku kako voditelji ureda prosvjetne inspekcije zapravo imaju velike ovlasti time što oni odlučuju o tome koju će prijavu dalje procesuirati, a koju ne. Ali u situaciji koju imamo, a neke kolege, kolegice i kolege su tu nabrajali prije gdje su nam uredi prosvjetne inspekcije kronično potkapacitirani i kada moraju nadzirati doslovno sve što je vezano uz rad škole pa ja bi se čak usudio karikirati i da li žarulje rade u svim učionicama, jednostavno je nemoguće procesuirati svu tu količinu prijava koje dolaze, a neke jesu na prvi pogled se može reći i neosnovane.
Dakle, dok je takva situacija dok je ta kronična potkapacitiranost i dok su ovolike ovlasti odnosno nadzorske ovlasti inspekcije jednostavno tako mora biti jer ne bi stigli jednostavno napraviti sve.
Hvala odgovor.
Hvala predsjedavajući.
Kolega Hajduković, slažem se sa svim izrečenim i ujedno bih evo repliku iskoristio kao jedan oblik nadopune, dakle i opomena kao takva ne postoji unutar mjera koje inspekcijski nadzor kao takve daje. Dakle, u slučaju kršenja određenog slova zakona se ide a priori u razrješenje samoga ravnatelja što često puta nije niti korektno, a niti pošteno ukoliko uzmemo ravnatelje koji su u prvome mandatu, ukoliko uzmemo ravnatelje koji su u prvoj godini obnašanja odgovorne funkcije, određene škole, ukoliko uzmemo situaciju da je zaustavljeno po meni vrlo dobro licenciranje, dakle stalo je i ukoliko uzmemo situaciju da ravnatelj u prvoj godini mandata nema zakonsku mogućnost imati mentora od koga bi mogao naučiti ili vidjeti na kraju krajeva kako se određeni posao radi.
Mislim ministre da je nekorektno i nepošteno prema takvim ljudima ne uglaviti mogućnost opomene kao takve, a izbacivanje jednog oblika razrješenja, a maltene taman si došao i naslijedio možda super složenu školu, a možda i ne.
Hvala.
Gospođa Puljak, replika.
Poštovani kolega, ako sam dobro razumjela u pitanju koje ste ranije postavljali ministru tražili ste da ove prijave budu potpisane, da svaka od njih ima potpis, pa ja nekako trudim se evo cijelo vrijeme, valjda mi je to i struka u dvadeset i prvoj godini dvadeset i prvog stoljeća što manje papira imati i što riješit se evo i u Saboru ovih papirića.
Pa evo smatrate li da li je to baš nužno da imamo potpis ili ima i drugih načina za osigurati provjerljivost identiteta onoga tko prijavljuje ovakve stvari Prosvjetnoj inspekciji.
Hvala.
Odgovor molim vas.
Hvala predsjedavajući.
Poštovana kolegice Puljak, pa mislim da se načelno više-manje svi u ovoj sabornici slažemo da je krajnje vrijeme jednog oblika digitalizacije i mogućnost e-potpisa kao takvog. CARNET je nešto pokušao sa digitalnim karticama, međutim ne još uvijek u potpunom smislu iako po meni evo kao čovjeku koji ima 37 godina i 6 godina iskustva ravnatelja iza sebe ne vidim apsolutno niti jedan razlog velikog broja papirologije koju naravno kao takvu moramo prije svega isprintati, a onda s druge strane naravno popuniti, potpisati i pečatirati onda i uputiti.
S druge strane imate ograničen broj novčanih sredstava sukladno kojima možete nabavljati uredsku opremu i materijal kao takav. Tako da s nekoliko strana bi došlo do razno raznih ušteda. Međutim, evo ja vjerujem da će naš Radovan u spomenutome razdoblju evo između ostaloga ostaviti traga i na tom području i hvala vam.
Nemate više replika.
Hvala lijepa.
Sada je na redu gospodin Miro Bulj.
Hvala lijepo.
Kad govorimo o inspekcijama, naravno da je vrlo bitno da inspekcije rade svoj posao, a naravno da tribamo prije svega zahvaliti učiteljima, nastavnicima i svima u obrazovanju na njihovom trudu i radu na koji prenose na naše buduće generacije. I naravno da to triba biti smisao, sigurnost učitelja, nastavnika, svih prosvjetnih radnika.
Ja kao roditelj mogu kazati da iz krajeva odakle dolazim da uvaženi ministre anonimne prijave će se uvijek slati, vi ćete to pokušati ćete to nekako zakonski ušemiti. Međutim je činjenica da kad govorimo o prosvjeti najbitnija je sigurnost prosvjetnih djelatnika, a i sigurnost djece.
Mi kad govorimo o sigurnosti, meni je rečeno da govorim van teme. Meni je jasna intencija ovoga zakona u prvome čitanju prije svega zaštititi i naše profesore koji rade unutar obrazovnog sustava i djelatnika u obrazovnom sustavu, a naravno da nije van teme ako vam saborski zastupnik govori o problemu sigurnosti djece koje plaća ministarstvo, a to je da mjesečno po nekoliko autobusa izgori i samo tijekom prijevoza učenika samo spretnošću vozača ta djeca su živa. Samo spretnošću.
Znači to je ogroman problem. Mi nešto plaćamo, porezni obveznici, roditelji, lokalna samouprava, osnivač županija a mi na kraju dobijamo proizvode, autobuse stare po stotine godina. Dok taksije ograničavamo na pet godina di se prevoze građani, autobusi koji djecu prevoze ponavljam još jednom u Cetinskoj krajini promet Makarska vlasnika Mate Jujnovića radi ogromne štete obrazovnom sustavu, radi ogromne probleme, strah roditeljima i ugroženi su životi.
O tome nije prvi put da ja govorim. Možete vi reći to je van teme, ali ja dolazim iz krajeva gdje se roditelji boje uputiti svoju djecu nekoliko kilometara, desetina kilometara do škole u Sinj ili ne znam u neko bliže mjesto. To su ruralna područja, gdje se ne smije dozvoliti da se eksploatira ogromna dobit starim autobusima, neispravnim tehnički autobusima. O tome sam upoznao i ministra prometa. O tome sam upoznao i Županiju splitsko-dalmatinsku i ta djeca su u strahu, a poglavito njihovi roditelji. Nije to lako. Stavite se u njihovu kožu, da svako nekoliko dana gori autobus u kojima su djeca.
I ako je ovo van okvira, ja sam vas pitao onda jel' ste upoznati, znate za taj problem koji je od života značajan sigurnost djece. Obrazovanje je vrlo bitno. Evo spominju se moderne tehnologije.
Mi danas imamo područja kad je bila on-line nastava gdje ljudi nemaju Internet, nemaju signala a plaćamo najskuplji Internet. Dok Vlada RH oprašta polovicu naknade to je oko sto milijuna oprašta tele operaterima koji imaju najveću dobit u RH.
Ja vam govorim istinu iz kraja iz kojeg dolazim. Sad vi možete reći, kužim intenciju ovoga zakona i nama su prosvjetni radnici nešto najbitnije i u njih treba ulagati najviše. Oni odgajaju uz roditelje buduće generacije. Ali ovo je vapaj zbog čega se prazni dvije trećine Hrvatske. Zbog čega područne škole izumiru?
Sad zamislite da netko 30, 20, 10 km šalje svoje dijete, a svako nekoliko dana izgori autobus tijekom prijevoza. To je kaotično stanje, a to se plaća uredno. To im je najsigurniji novac. Promet Sinj sad je nazvao ili kako li se već zove ta prevoznička tvrtka.
I o tome znaju svi sve, a nitko ništa ne poduzima osim policije koja je poduzimala nekakve mjere tehničkih pregleda i nešto slično. Također nisu uvjeti školski svagdje isti. Nisu isti u Varaždinu jer je korišteno javno-privatno partnerstvo. Javno-privatno partnerstvo je župan sadašnji Radimir Čačić, međutim sad je uvalio svoga tajnika u ministarstvo, državnog tajnika da mu država plati to javno-privatno partnerstvo da ne plaća županija.
Jel' kužite ministre? Vi imate državnoga tajnika kojega je Čačić Radimir vam stavio zbog nekoliko tisuća glasova koje je dobio, jer javno privatno partnerstvo koje je potpisao sad će država plaćati. Zašto nema javno privatno partnerstvo u mom Sinju, pa imamo jednu osnovnu školu a ne da moramo koristiti franjevačku školu. Nemamo dvi smjene, nego ste točno istezgarili sa Radimirom Čačićem da država preuzme obaveze koje je on potpisao u Varaždinu o javno privatnom partnerstvu a to je tribala plaćati županija koja je puno bogatija od moje županije odakle ja dolazim. I nemamo iste uvjete.
Vrijeme, vrijeme.
I povreda Poslovnika gospođe Bedeković.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Smatram da je povrijeđen članak 238. Poslovnika. Naime, uz dužno poštovanje prema važnosti teme sigurnosti učenika, roditelja koja je vrlo, vrlo važna tema u kontekstu dakle odgojno-obrazovnog sustava smatram da je kolega ipak povrijedio Poslovnik. Razgovaramo o Zakonu o inspekcijama, a nikako o županu Radimiru Čačiću i javno privatnom partnerstvu i sličnim temama.
Hvala.
Naravno bila je replika, imate opomenu.
Izvolite gospodine, oprostite, oprostite samo da kažem.
…/Upadica: Da./…
Bila je povreda Poslovnika.
Izvolite.
Da. Hvala lijepa uvaženi predsjedavajući.
Kolegica je povrijedila članak Poslovnika 238. gdje nije demantirala istinu koju sam rekao da je javno privatno partnerstvo koje tribamo plaćati Županija varaždinska. Uvalili su svoga tajnika zbog te jedne ruke u Saboru i Varaždinu plaćate onu obavezu koju je trebala plaćati županija u javno privatnom partnerstvu, a u drugim županijama tako nije.
I ovo je iskreno što sam rekao. I ja stojim iza ovoga da na taj način tezgarite poglavito u nerazvijenim područjima, na primjer u Karlovačkoj županiji.
I vama isto opomena.
Gospođo Bedeković znate jel' da?
Znam uvaženi potpredsjedniče. Zahvaljujem što ste mi dali riječ.
Ja ponovno smatram da je povrijeđen članak 238. zato što kolega govori izvan teme koja je tema današnje rasprave, a to je Zakon o inspekciji.
Na žalost moram vam dat opomenu, jer ste si replicirali jedan drugome. Nemojmo to raditi, jer to oduzima svima nama vrijeme.
…/Upadica Bulj: Istina ih boli!/…
Molim? Druga opomena gospodinu,
treća opomena. Doviđenja gospodine Bulj treća opomena i izgubili ste pravo na riječ što se tiče ove točke.
I sada je na redu gospodin Domagoj Hajduković.
Hvala lijepo.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, ja ću nastojati biti u temi koliko je to moguće, ali mislim da je set zakona koji danas raspravljamo zapravo je dobra prilika da raspravimo i neke druge stvari koje su vezane za resor ministra Fuchsa.
Prije svega ja ću naravno pozdraviti donošenje ovog zakona. Mislim da je ovo mali korak, ali je korak u pravom smjeru i svaki taki korak treba pozdraviti. To je ispunjenje jednih od obećanja. Malo smo čekali na to, ali možemo dati malo lufta tu ministru i zbog toga što je preuzeo resor sa novom Vladom. Trebalo je malo i uhodavanja. Ali i kasno je i bolje nego ikada ako mene pitate.
E sada kad smo to rekli, mislim i tu bih se složio sa kolegicama i kolegama koji su govorili da sustav inspekcijskog nadzora treba reformirati i treba dubinski promijeniti. Dakle, čuli smo ovdje citiranje zakonskih odredbi koje ja sad ne bih ponavljao, ali doslovno ispada da je Prosvjetna inspekcija nadležna za provjeravanje žarulja je li rade u učionicama ili ne.
Naravno malo karikiram, ali to zaista ispadne tako. Mislim da je kolegica Glasovac govorila o točnom broju inspektorica i inspektora sa velikim teritorijem koje pokrivaju. Ako uzmete u broj broj škola, odnosno ustanova, visokih škola i svih ostalih ustanova koje oni pokrivaju sa svojim nadzorom doći ćete do zapravo ogromne brojke i predmeta i ustanova.
I ukoliko se stvarno te kolegice i kolege moraju baviti sa tolikim brojem prijava koje su često bile anonimne, svakakve. Evo kolega je govorio i o ekskurzijama. To su bile i prijave koje su dolazile ja pretpostavljam, dakle budući da se radi o anonimnima, vjerojatno i o nekih gospodarskih subjekata koje su davale usluge, pa su se žalili na činjenicu da se škola, odnosno roditelji, razredi odlučili za nekog drugog, turistički agenciju itd.
Dakle, ako moraju rješavati gomile takvih predstavki zapravo im to odvlači pažnju, energiju i onako ograničene resurse od onoga što stvarno trebaju rješavati i problema koje trebaju rješavati, a čuli smo o kakvima se radi.
Dakle, niti ja vjerujem da je svaki ravnatelj savršen, niti da je svaki nastavnik savršen. Svi smo ljudi, možemo griješiti iz različitih subjektivnih i objektivnih razloga. Niti isto tako vjerujem da inspekcija nužno treba biti kažnjavajuća institucija.
I tu bih se složio sa kolegom Kujundžićem koji je govorio o institutu opomene, dakle o tome bi trebali razmišljati u budućnosti kao rekao bih preventivno odgojne mjere, ako možemo o odgojnoj mjeri pričati, a to je da bilo nastavnik, bilo ravnatelj može neke stvari popraviti, posebno kažem ako pričamo o ravnateljima koji su svježi, tako reći koji su tek počeli konzumirati svoj mandat. Imajmo na umu da su ravnatelji škola u pravilu nastavnici. Dakle, netko tko dolazi iz nastave i kojima treba jedno vrijeme da pohvataju sve konce cijelog niza stvari sa kojima se ravnatelji trebaju baviti a nisu vezane uz nastavni proces. Dakle, od financija, od poštovanja zakona, propisa itd.
I na kraju, mislim da je opomena bitna zato što postoje i objektivni razlozi za nepoštivanje, hajde recimo to tako, možda to tako grubo zvuči određenih propisa u određenim sredinama, a to su infrastrukturna ograničenja prije svega.
Dakle, naše sve škole na žalost još nisu opremljene da bi slijedile zadane pedagoške standarde i jednostavno ravnatelj ne može stvoriti iz ničega nešto. Dakle, jednostavno je suočen, suočena sa nemogućom misijom. U takvim situacijama inspekciji treba dati više lufta odnosno prostora da jednostavno uzme u obzir i neke objektivne čimbenike. Iz vlastitog iskustva govorim da pogotovo neke male škole, područne škole neke su hvala Bogu obnovljene, no ima ih puno koje još trebaju proći obnovu. Jednostavno ne mogu pratiti sve standarde koje bi trebale. Prema tome i tu treba o tome treba voditi računa.
I na kraju, potkapacitiranost kada govorimo o ljudima, o kolegicama i kolegama koje rade u Agenciji pri prosvjetnoj inspekciji to isto treba uzeti u obzir. Dakle, slažem se da je možda arbitrarno da voditelj ureda odlučuje koju će prijavu procesuirati, ali koju ne. No, u slučaju kada je suočen ili suočena sa tolikom količinom prijava, sa toliko ograničenim brojem ljudi i resursa jednostavno mora neke, mora napraviti trijažu rečeno medicinskim rječnikom.
U svakom slučaju potpora ovome zakonu.
Hvala.
Gospođa Glasovac replika.
Kolega Hajdukoviću založili ste se na neki način za ovaj sustav opomene pred izricanje kazne posebno kada govorimo o ravnateljima, novim ravnateljima, neiskusnim ravnateljima. Dobro, možemo ići i tim putem. Međutim, ja bih radije da mi malo pojačamo, ekipiramo inspekciju pa da nemamo više 35 inspektora koji moraju obraditi 2 tisuće prijava godišnje, imati pod nadzorom 22 tisuće zaposlenika i voditi računa o 2 tisuće ustanova, nego bih radije da malo ekipiramo drugačije tu inspekciju, da ju postavimo na način da ona može provoditi kontinuirani savjetodavni nadzor u smislu da bude servis školama. A s treće strane da se vratimo, ne mora to biti licenciranje, nekim putem gdje bismo ravnatelje odnosno ljude koji pretendiraju to biti usmjeravali, uvodili u posao. Možda je ovo put gdje ulazimo u njihovo, omogućujemo im sada, sada smo im omogućili to je novi moment prije godinu dana napredovanje u zvanje savjetnika, ali to treba možda malo proširiti i sustavnije pristupiti problemu.
Hvala.
Odgovor izvolite.
Hvala kolegice.
Apsolutno se slažem. O tome sam mislio govoriti, no vrijeme je ograničeno. To je licenciranje i žao mi je što smo zapravo od toga odustali.
Naravno možemo se koristiti nekim drugim metodama kakvima god, nazovimo ih kako hoćemo. No, ono što je bitno je da i ravnatelji se moraju stručno osposobljavati, posebno osobe koje dolaze na to mjesto, a rekao sam u pravilu su to ljudi koji nisu u doticaju možda sa nekim segmentima ravnateljskog posla bili prije nego što su tu dužnost preuzeli.
Isto tako savjetodavni nadzor apsolutno je nešto što bi bilo za pozdraviti. Ali isto tako mislim da bi svatko tko pretendira za mjesto ravnatelja morao imati neke osnovne kompetencije za to mjesto u smislu dakle menadžerskih sposobnosti. To su neke naše institucije visokog obrazovanja i prepoznale, pa sada imate menadžment u obrazovanju. No, dok se produciraju kadrovi, proći će puno vremena i jednostavno neće se moći popuniti sva mjesta ravnateljska sa tim kadrovima.
Hvala.
Nemate više replika.
Hvala lijepa.
I sada je na redu gospođa Vesna Bedeković.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče Sabora, poštovani ministre, tu je negdje. Vjerojatno telefonira. Uvažene kolegice i kolege.
Dakle, generalno kada vidimo ovaj zakonski prijedlog to je jedan vrlo evo kratak zakon, kratka izmjena i iz njega je doista razvidna prije svega odlučna mjera Ministarstva znanosti i obrazovanja da se urede odnosi koji su vezani za anonimne prijave koje su do sada, tako je bar praksa pokazala stvarale tenzije u kolektivima. Naime, anonimna prijava je zapravo prijava na temelju koje svatko može uputiti pritužbu i praksa je doista pokazala kako su anonimne prijave u većini slučajeva odbačene kao neosnovane. Međutim, isto tako je praksa pokazala da nakon anonimne prijave u školi nerijetko dolazi do dramatičnih poremećaja međuljudskih odnosa u zbornicama i nekako u tom smislu iako se ove prijave nazivaju anonimne uvijek se ili gotovo uvijek iza odlaska prosvjetne inspekcije uglavnom sve zna tko, što, kako, kome, što se dogodilo itd. I upravo kako bi se izbjegle takve i slične neželjene situacije i našim školama, a takav je oblik nadzora doista potrebno dokinuti i stoga pozdravljam napore ministarstva da se ova situacija riješi što više radi toga što je to zapravo zamolba većine od oko 50 tisuća učitelja, nastavnika, profesora u osnovnim i srednjim školama. I naravno to je ujedno bio i jasan znak da neke članke zakona treba mijenjati jer ih primjeri dobre prakse naprosto nisu potvrdili kao valjane.
I upravo stoga ovim izmjenama Zakona u članku 13. i u članku 16. nastoji se zaustaviti prije svega ja bih rekla samovolja pojedinaca, a onda naravno zaštititi učitelje, nastavnike, profesore koji one učitelje, nastavnike i profesore koji svoj posao rade kvalitetno i odgovorno. I u tom smislu ja ove izmjene vidim kao potporu doista svim marljivim, vrijednim učiteljima, nastavnicima i profesorima koji doista svoj posao rade profesionalno i svoj posao zapravo doživljavaju više kao poziv a manje kao profesiju. Ono što mislim da je ovdje važno reći a to se iskristaliziralo iz nekih dosadašnjih rasprava. Mislim da je čak kolega Hajduković bio na tom tragu vezano za Prosvjetnu inspekciju.
Ja bih najprije podsjetila na činjenicu da je sam odgojno-obrazovni proces prije svega jedan kreativni čin pojedinca, učitelja, nastavnika, profesora, da je to jedan jedinstven i neponovljiv proces koji je autonoman od strane onoga tko ga kreira, izvodi a to je učitelj, nastavnik, profesor i upravo taj učitelj, nastavnik, profesor je odgovoran za cijeli proces. Odgovoran je za kvalitetu procesa.
I ja bih rekla da ključ kvalitete tog procesa nije samo u inspekciji, naravno uz dužno poštovanje i uzimanje u obzir svega onoga što inspekcija treba raditi, važnosti i potrebe inspekcije. Na kraju krajeva razne zemlje imaju različita iskustva u tom području. Međutim, svakako ne bih inspekciju percipirala ni doživljavala kao represivni aparat.
Ja smatram da se od tog koncepta trebamo odmaknuti. Mislim da je kolega bio negdje na tom tragu i smatram da mi upravo suprotno u školama, u odgojno-obrazovnim institucijama trebamo njegovati kulturu kvalitete i trebamo voditi računa o, dakle oblikovanju cijelog jednog sustava osiguravanja kvalitete kroz procese samo vrednovanja odnosno vanjskog vrednovanja naših odgojno-obrazovnih institucija pritom mislim na osnovne i na srednje škole.
Dakle, naglasak treba biti na osiguravanju kvalitete, na oblikovanju standarda preko kojih će se kvaliteta osigurati i preko kojih će se ona provjeravati i mjeriti od strane neovisnih tijela, a to su prije svega agencije u sustavu odgoja i obrazovanja.
Hvala.
Imate nekoliko replika.
Prvu repliku tražio je gospodin Hajduković.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolegice da mislim da dio posla inspekcije ili kako ćemo je nazvati u nekoj budućnosti treba biti osiguravanje kvalitete, ali i savjetodavni dio. Dakle, tu se apsolutno slažemo. I kako ste rekli ovo je rješavanje jednog od problema u ovome sektoru, ali to nije jedini problem. I nadam se da sada kada je ministar imao malo vremena pohvatati konce da ćemo vidjeti još puno zakona iz ovoga resora koja će se mijenjati tim više što s druge strane imamo vrlo konstruktivnog sugovornika to su učitelji, profesori, nastavnici koji sami predlažu promjene i ovo je uostalom jedna od sugestija njih.
I trebamo iskoristiti to što imamo tako konstruktivnog i dobrog sugovornika i zapravo ih saslušati, te mijenjati propise i zakone kako bi bili bolji i kako bi na kraju ishod bio što bolji, znači što bolji i povoljniji za učenika.
Odgovor izvolite.
Hvala vam lijepa kolega na replici.
Slažem se i ja to naglašavam da su naši prosvjetni djelatnici, odnosno naši učitelji, nastavnici, profesori itekako konstruktivni sugovornici i itekako vrijedan potencijal, najvredniji potencijal naravno uz naše učenike pa onda i njihove roditelje kao partnere mislim na roditelje kao partnere učitelja, nastavnika i profesora.
I naravno da u svakom slučaju cijeli sustav treba neprestano poboljšavati kako kvalitativno tako i u zakonodavnom smislu, a ja vjerujem da i u našem Ministarstvu znanosti i obrazovanja a to se i do sad već pokazalo i u našem ministru imamo itekako dobrog sugovornika, a sve to onda čini jednu dobru poziciju za poboljšanje kako zakonodavnog okvira koji je vezan za odgojno-obrazovni proces na svim razinama od osnovne preko srednje škole do visokog obrazovanja tako i za poboljšanje generalno odgojno-obrazovnog procesa.
Gospođa Selak-Raspudić.
Uvažena kolegice Bedeković, dakle ovim izmjenama i dopunama zakona tražimo nekakvog recimo idealnog odgovornog prijavitelja koji će stati iza svoje prijave što bi zapravo trebao biti sine qua non bez kojeg nećemo postupati.
Međutim, ako gledamo sada broj podnesaka i broj neupravnih postupaka koji su pokrenuti na te podneske onda primjećujemo da ih je gotovo 50% manje što znači da i dalje taj anonimni prijavitelj ne dolazi u mogućnost da se postupa po njegovoj prijavi osim ako ona nije na neki način utemeljena.
Dakle, moje bi tu pitanje bilo hoćemo li mi ovim izmjenama doprinijeti u smislu toga da se neki drugi postupci sada procesuiraju koji se ranije nisu ili se radi možda o nečemu što će više doprinijeti materijalnoj uštedi, jer nećemo imati ovoliki broj podnesaka.
Izvolite odgovor.
Pa ako sam vas dobro razumjela ja bih bila za onu prvu soluciju i ne bih nikako bila za doprinos ovog zakona na nekakvoj materijalnoj, dakle uštedi jer naprosto mislim da je to besmisleno.
Naime, prema podacima Prosvjetna inspekcija je u 2020. godini zaprimila više od 1500 predstavki. Od toga je bilo otprilike 400 anonimki, a pokrenuto je od svega skupa 640 inspekcijskih nadzora. Dakle, to su brojke koje su nekakvi statistički pokazatelj i u prošloj godini koja je bila po mnogo čemu specifična.
Međutim, naravno vrijeme će pokazati učinak izmjene, učinak ovog propisa. Ja naprosto smatram da iza svake prijave o čemu god se radilo mora stajati ime, prezime ili institucija. Anonimke, anonimku vam može napisati bilo tko u bilo koje doba, u bilo koje vrijeme. Za mene je to jedna vrlo neozbiljna stvar.
Hvala.
Gospodin Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Uvažena zastupnice, evo da tu smo unisono složni da anonimne prijave zasigurno treba ukinuti i baciti iz sustava odgoja i obrazovanja, jer zapravo one donose samo nered i anarhiju u zbornici. A da bi sustav funkcionirao onda doista u zbornici moraju biti zadovoljni ljudi koji će moći neopterećeno odlaziti u razred, prenositi svoje znanje mladim generacijama, međutim, ovo je prvi korak izmjena zakona o prosvjetnoj inspekciji, trebala bi zapravo biti nadogradnja na izmjene zakona na odgoj i obrazovanju, jer mi imamo samo članak 106. gdje se zapravo u sustav odgoja i obrazovanja može primiti osuđeni pedofil koji je odslužio kaznu, a ja mislim da takvim ljudima nikad nije mjesto u sustavu obrazovanja, a oni će opet inicirati nove sukobe i da ne kažem anonimne prijave. Hvala.
Hvala lijepa, odgovor, izvolite.
Apsolutno,hvala vam lijepo kolega na ovoj replici, otvorili ste jednu jako važnu temu, i ja vjerujem da je to tema koje smo svi svjesni, i evo i današnja rasprava i vezana i za prijepodnevnu raspravu, gdje smo raspravljali o kvalifikacijskom okviru, današnju, sadašnju gdje raspravljamo o inspekcijskom nadzoru, će biti, ja želim vjerovati i vjerujem, samo početak kvalitetnih zakonskih izmjena kako bismo odgojno-obrazovni sustav poboljšali u svim njegovim segmentima. Osnovni preduvjet za između ostaloga, za kvalitetan odgojno-obrazovni proces je između ostaloga zadovoljna zbornica i zadovoljan učitelj, profesor, nastavnik. A svima onima koji su osuđeni ili koji su počinili kaznena djela bilo kakve vrste, uključujući i ovo o čemu ste vi govorili nije mjesto u zbornicama, nije mjesto u školama niti im je mjesto među našom djecom.
Gospodin Ackar. Ačkar, oprostite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovana kolegice Bedeković, referirat ću se na dio vaše rasprave u kojem ste govorili o njegovanju kulture kvalitete u odgojno-obrazovnim institucijama. Slažem se s vama da je ključ kvalitete, da ključ kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa sigurno nije u inspekcijama ili samo u inspekcijama, nego u osiguranju kvalitete cjelokupnoga odgojno-obrazovnoga procesa. Međutim, prema vašem mišljenju koliko je Hrvatska napravila na tome području osiguravanja kvalitete odgojno-obrazovnoga procesa do sada. Hvala.
Hvala i vama. Izvolite odgovor.
Kolega, sad ste isto otvorili jednu dosta važnu temu, teško je odgovoriti u jednoj minuti, ali ja ću reći da, ovako dakle, vrednovanje i osiguravanje kvalitete u sustavu odgoja i obrazovanja čine zapravo tri stupa, tri važna stupa, to je prije svega samovrednovanje odgojno-obrazovnih ustanova, potom, vanjsko vrednovanje i na kraju krajeva vrednovanje ishoda, dakle učenika i naravno da sama strategija obrazovanja znanosti i tehnologije predviđa ustrojavanje cjelokupnoga jednog sustava osiguravanja kvalitete odgoja i obrazovanja, a taj sustav podrazumijeva unutarnje vrednovanje na temelju samovrednovanja škola i vanjsko vrednovanje na temelju propisanih standarda, sa pripadajućim indikatorima koja bi trebala provoditi nadležna agencija, dakle u ovom slučaju bi to bila Agencija za odgoj i obrazovanje. Dokle je Hrvatske došla u tome, ja ću reći, tek smo na startnim pozicijama i na tome treba puno raditi uvažavajući iskustva Hrvatskoj susjednih zemalja i zemalja Europske unije koje su po tom pitanju otišle puno dalje.
Hvala lijepa. Nemate više replika, hvala. Sada je na redu gospodin Rade Šimičević. Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče, još jednom uvaženi ministre, kolegice i kolege, evo složili smo se zapravo da zasigurno treba izmijeniti članak 13., članak 16. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, koji bi po mom općem sudu trebao vratiti bar donekle mir u zbornice. Dakle, ovdje nitko nema ništa protiv prosvjetne inspekcije kao tijela koje treba raditi svoj posao. Jasno čak predlažem da u prvom izlasku u školu bude inspekcija savjetodavna, a onda ako se ne poprave odnosi unutar zajednice, da se izreknu i stegovne mjere. Škola zapravo počiva na dobroj komunikaciji,na dobrim međuljudskim odnosima i kao takva bi mogla zadovoljiti sve ono što društvena zajednica postavlja, a to je ostvarivanje nastavnog plana i programa, i učiniti naše učenike konkurentnim ili za nastavak studija i daljnjih obrazovanja ili odlazak u svijet tržišta rada gdje opet mogu biti konkurentni.
Ali samo zadovoljan profesor, zadovoljan odgajatelj može ostvariti te ciljeve. Evo ja podržavam ministra i pohvaljujem njegovu namjeru da nastavi sa reformama sustava odgoja i obrazovanja. Jutros smo imali ovdje HKO, sad imamo prosvjetnu inspekciju, kasnije imamo športsku inspekciju, a onda bi trebao doći i cjelovita izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju, da se zapravo definiraju sve stavke i da školu učinimo konkurentnu.
Mi znamo zapravo da danas sustav odgoja i obrazovanja u društvenoj zajednici nije toliko priznat koliko bi trebao, a zapravo opstanak nacije zavisi o odgoju i obrazovanju. Bez kvalitetnog odgoja i obrazovanja, teško da možemo ostvariti ciljeve. Mi kao mali narod, mala zajednica moramo ulagati puno više novca u sustav odgoja i obrazovanja i jasno platiti prosvjetne djelatnike na način kako to i treba učiniti. Ovdje se možda uočila razlika između prosvjetne inspekcije i stručno-pedagoškog nadzora, dakle, prosvjetna inspekcija utvrđuje znanosti, odnosno nezakonitosti u stavu odgoja i obrazovanja, a stručno pedagoški nadzor bi zapravo bio suport ljudima koji se bave odgojno obrazovanjem u realizaciji kurikula i eventualno otklanjanje nepravilnosti bilo da se radi o korištenju nastavnih metoda i oblika rada, tehnologije rada i li praćenja i ocjenjivanja učenika.
I što sam još htio za kraj? Zapravo ovdje bih želio problematizirati novi Zakon o odgoju i obrazovanju koji je implementirala ministrica u prošlom sazivu, a to je prijem u radni odnos zaposlenika odnosno učitelja, profesora i profesorica.
Mi za jedan natječaj razredne nastave u osnovnoj školi imamo 50 prijavljenih zamolbi i teško da se to može odraditi na kvalitetan i dobar način, a pogotovo što su zaposlenici škole ti koji provjeravaju te ljude koji konkuriraju za određeno radno mjesto.
Ovo, zapravo ovaj oblik prijema u radni odnos više zapravo se odnosi na akademsku zajednicu gdje se obično na natječaj javi jedan, dva ili tri čovjeka i onda je lako napraviti cijelu proceduru. Međutim, vi ako želite ovdje 50 ljudi na kvalitetan, dobar način testirati i provjeriti onda zapravo vam treba 6 puta više vremena nego što je. Tako da moj bi prijedlog bio da se to doista ukine na ovakav način jer on zapravo nema smisla da ljudi pitaju zaposlenika što radi sindikalni povjerenik u školi ili još neke druge stvari koje zapravo nisu tema one struke s kojima se bavi sustav odgoja i obrazovanja.
Hvala.
Gospođa Vesna Bedeković replika.
Poštovani kolega referirat ću se na onaj dio vaše rasprave gdje ste govorili i zagovarali zapravo ja bih rekao institut savjetodavnog rada inspekcije i gdje ste zapravo nekako mi se čini negdje na tragu i mog zaključka da inspekciju ipak ne bismo trebali doživljavati kao represivni aparat. Dakle, represijom se znamo svi postiže malo ili gotovo ništa.
I slažem se s vama da je ključ dakle dobrog nastavnog procesa zapravo zadovoljna zbornica, zadovoljni ljudi. Međutim, nerijetko to nije nimalo lako postići, a na kraju krajeva na kraju krajeva i sami ste, imate dugogodišnje ravnateljsko iskustvo i znadete iz prakse da to nije baš samo tako.
Mene zanima po vašem mišljenju dakle, koji je put koji neće biti ni kratak ni lagan za odmicanje dakle od koncepta prosvjetne inspekcije kao represivnog aparata, a za percepciju inspekcije kao savjetodavnog tijela.
Vrijem.
Hvala.
Odgovor izvolite.
Zahvaljujem.
Evo, uvažena zastupnice da sustav odgoja i obrazovanja je zapravo prostor poticajnih mjera gdje se ljudi odgajaju i obrazuju i znači preventivne mjere svakako i edukativne bi trebale biti na prvom mjestu kako za učenike, tkao i za profesore.
Da, stvorila se u javnosti fama o prosvjetnoj inspekciji da oni pa neću reći skoro grizu ljude kada dođu. Dakle, oni bi doista trebali evo u svom radu imati ispred sebe čovjeka koji je odgajatelj, koji radi i odgaja mlade naraštaje i jasno da mi svi griješimo. Sada je situacija dobra, ali uvijek možemo i trebamo težiti boljem.
Tako da mislim da prosvjetna inspekcija bi doista trebala promijeniti svoj odnos i dati šansu ne jednu, nego dvije prosvjetnim djelatnicima.
Hvala.
Sljedeća replika gospođa Selak Raspudić.
Možemo nastaviti na ovom tragu. Dakle, svi bi se na neki način htjeli riješiti inspekcije, ali barem onoga što one u našim glavama predstavljaju.
Mislite li da bi trebalo jasno definirati postupanje koje prethodi djelovanju prosvjetne inspekcije poput razgovora s predmetnim učiteljem, osobljem ili ravnateljem koje bi dovelo do postupanja prosvjetne inspekcije? Znači da bi oni kada dobiju prijavu prvo trebali uputiti na nekakve ranije korake i time možda izbjeći vlastito djelovanje. U krajnjoj liniji to je i štedljiv postupak.
Hvala.
Odgovor.
Zahvaljujem uvažena kolegice.
Da, ja koji sam dugo u sustavu smatram da bi ravnatelji kao pedagoški rukovoditelji škole, pedagoška služba škole koja bi se trebala transformirati i osnažiti da oni mogu primiti da ne kažem prvi udarac odnosno amortizirati sve ono što se dešava u školi.
Zasigurno jedna dvosmjerna komunikacija unutar škole bi mogla riješiti da ne bukne veliki požar. Ako se u tom slučaju ne uspije onda zasigurno bi trebalo tražiti podršku, pa i od inspekcije i od stručno-pedagoškog nadzora koji će dati određene informacije kako zapravo riješiti problem.
Hvala lijepa.
Nemate više replika. Hvala.
Sada je na redu Krešimir Ačkar.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, cijenjene i uvažene kolege zastupnici.
Prosvjetna inspekcija provodi inspekcijski nadzor u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima. Nadziru prosvjetne inspekcije podliježu i druge ustanove i druge pravne osobe osim visokih učilišta koje odgojno-obrazovnu djelatnost ili dio te djelatnosti obavljaju na osnovu odobrenja, dopusnice, suglasnosti ili drugog odgovarajućega akta ministarstva.
Prijedlog izmjena Zakona o prosvjetnoj inspekciji donosi minimalne, ali ipak važne izmjene koje se odnose na rad prosvjetne inspekcije. Izmjene su minimalne jer se radi o svega dva članka zakona, a važne su jer se tim člancima preciznije regulira način prijave, nepravilnosti u odgojno-obrazovnoj ustanovi. Ključne izmjene odnose se na odredbe koje definiraju da osoba koja prijavljuje više ne može biti anonimna dok se prema trećoj strani jamči anonimnost prijavitelja.
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja na godišnjoj razini zaprimi se prosječno oko 200 podnesaka odnosno prijava, a temeljem polovice njih pokreće se inspekcijski postupak.
U dovršenim postupcima izdaje se oko 500 rješenja što bi značilo da tek svaki 4 podnesak ima utemeljenje. Uz to među rješavanim podnescima svaki treći je anoniman. Kada se uzme u obzir činjenica da su prosvjetni inspektori dužni postupati po svakom pristiglom podnesku a da službe Prosvjetne inspekcije djeluju u četiri velika grada ne treba precizno izračunati da bi se zaključilo da postoji znatan broj utrošenoga vremena i financijskih sredstava na neutemeljene prijave kao što su već kolege prije mene spomenuli.
Dozvolite mi da s vama podijelim i vlastito iskustvo o ovoj temi. Osobno sam znao primiti informacije iz dječjih vrtića i škola o često iscrpljujućim i dugotrajnim postupcima pokrenutim temeljem anonimnih prijava kojima su ustanove i odgojno-obrazovni radnici izloženi na koje se troši dragocjeno vrijeme a koje se na kraju pokaže kao neutemeljene i neopravdane.
Ovim izmjenama zakona upravo zbog obveza navođenja podataka o prijavitelju, tj. ukidanju anonimnosti prijavitelja zaštitit će se prosvjetni inspektori ali i odgojno-obrazovne ustanove od dobrog dijela neutemeljenih prijava. Iz moga iskustva kontakta i komunikacije sa odgojno-obrazovnim djelatnicima jasna je podrška ovim izmjenama zakona posebno u dijelu koji se odnosi na identitet prijavitelja, a isto je vidljivo u izvješću o provedenom savjetovanju sa zainteresiranom javnošću i velikom broju komentara njih ukupno 435 koji u najvećem dijelu daju podršku ovim izmjenama.
Izmjena se odnosi na zajamčenu anonimnost prijavitelja prema trećoj strani. Također je korisna i potrebna jer je prijavitelj zaštićen u odnosu na onoga kojega prijavljuje, te ga se obavještava o osnovnim rezultatima nadzora i poduzetim mjerama.
Može se reći da se utječe na smanjenje zloupotrebe prijavljivanja, a istovremeno štititi prijavitelj koji želi otvoreno iznijeti svoj određeni problem.
Zaključno ovaj zakon donosi jasne i precizne izmjene kojima će se smanjiti broj neutemeljenih prijava Prosvjetnoj inspekciji. To će izravno utjecati na čuvanje stručnih i financijskih resursa kako u službama Prosvjetne inspekcije, tako i u odgojno-obrazovnim ustanovama.
Slijedom toga povećat će se funkcionalnost Prosvjetne inspekcije kao službe, a vrtići i škole i druge ustanove zaštititi od velikoga broja suvišnih inspekcijskih postupaka. Sve će to posredno utjecati na stvaranje pozitivnije i rasterećenije klime upravo u odgojno-obrazovnim ustanovama što je iznimno važno za odrasle i djecu.
Na kraju ovoga izlaganja uvijek i samog početka kada sam i postavio prije nekoliko mjeseci na aktualnom prijepodnevu ovo pitanje uvijek mi je prošla kroz glavu latinska poslovica nomen est omen tako neka bude i u ovom slučaju.
Hvala.
Hvala lijepa.
Imate nekoliko replika i nakon toga dat ćemo 10 minuta pauze radi provjetravanja.
Prva replika gospodin Hajduković.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolega iako se radi o jednoj minornoj promjeni, dakle naoko mijenjamo samo jedan članak, odnosno dva. Ta je promjena izuzetno bitna za dobro funkcioniranje škola, a i inspekcija na kraju dana kako ste rekli.
Doduše inspekcije postupaju po prijavama, postupat će i dalje samo što će one biti potpisane. Dakle, hoće li im se obim posla smanjiti vjerojatno da, ali ne sada toliko radikalno. No, ono što smo zapravo napravili unijeli smo mir, a rekao bih neku vrstu odgovornosti u međuljudskim odnosima u same kolektive što će sigurno pozitivno utjecati na međuljudske odnose i na samo ozračje u kojem kolektiv radi, a onda na kraju ćemo postići ono zbog čega ovaj zakon i postoji a to je da imamo najbolje ishode učenja, odnosno da učenici dobiju najbolje što mogu od svojih nastavnika.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Kolega Hajduković, mislim da ste u meritum stvari upravo pogodili i srž problema u tim međuljudskim odnosima. Netko tko daje tu energiju i to je zapravo životno poslanje biti odgajatelj, nastavnik, učitelj i profesor i to je ono što ste vi apostrofirali.
I kada dobijete jedan mir da netko neometano i nesmetano može obavljati svoj posao da jedna četvrtina kako statistika pokazuje neutemeljenih prijava je sigurno znatno uznemiravala i zbornicu i osobno toga djelatnika i uzimala mu energiju koju bi mogao usmjeriti u produktivnost i na kraju krajeva budimo iskreni i u neki individualni proces koji se očekuje prema svakome učeniku govori upravo u prilog činjenici da ovaj zakon je u potpunosti pogođen.
Hvala.
Gospođa Selak-Raspudić.
Imajući u vidu svu dostupnu statistiku skloni smo intuitivno zaključiti da je činjenica da u odnosu na broj podnesaka, broj pokrenutih postupaka i na kraju donesenih rješenja riječ o vrlo malom broju utemeljenih prijava.
No moje pitanje okrenut će pilu naopako. Mislite li da imajući u vidu način na koji postupa Prosvjetna inspekcija i poznatost činjenice da je krenula u postupak pa i njezinog dolaska i uopće češljanja nekog slučaja mislite li da je moguće da jedan dio, a možda i nezanemariv dio tih postupaka otpada zato što se u trenutku kada Prosvjetna inspekcija stupa na scenu cijeli sustav resetira, škola recimo na način da štititi onoga tko je prijavljen.
Hvala.
Odgovor izvolite.
Pa dakle, uvijek kada govorimo o ovome problemu i u samome izlaganju ministra bilo je postavljeno pitanje što sa ljudima ukoliko u dobrome smjeru idemo na tragu vašega postavljenoga pitanja koji možda ipak ne bi imali dovoljno hrabrosti, dovoljno odlučnosti da se potpišu, a uistinu postoji neki određeni problem.
Također kada govorimo o zločinu i o žrtvi da li će svi stati na stranu kako ste vi sada rekli i boriti se sa ovime koji je prijavljen vrlo je jasan zakon tu i ministar kada je izlagao rekao je da je vrlo jasno i egzaktno definirano da će postupak biti prema njemu, prema Zakonu o prosvjetnoj inspekciji ponesen do kraja i ukoliko je utemeljen, nažalost mogu svi stati na njegovu stranu, ali zakon tu ne poznaje pristranost, ne poznaje stranu, ne poznaje ništa osim onoga što je upisano u njemu.
G. Ivan Ćelić.
Hvala g. potpredsjedniče, poštovani zastupniče Ačkar, finski obrazovni sustav se s pravom pokazuje kao jedan ogledni primjer uspješnosti sa pozitivnim ishodima. Oni su decentralizirali taj sustav 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća kada je školski inspekcijski sustav zapravo prešao na jedinice lokalne samouprave, njihov akcent je dakle više na samoevaluaciji, ako pogledamo recimo Englesku koja ima ured za standarde u obrazovanju koje na neki način proklamira vanjsko vrednovanje, to je neki drugi opozit, složit ćemo se da i jedan i drugi obrazovni sustav su kvalitetni.
Vjerujem da bi svi željeli da sve inspekcije pa tako i prosvjetna imaju što manje posla, a što mislite o tom shiftu, znači o pomaku prema većoj odgovornosti jedinica lokalne samouprave. Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem kolega Ćelić. Apsolutno i uvijek sam pobornik toga da nitko ne može bolje poznavati problem na nacionalnom nivou, nego mi koji recimo živimo u jedinicama lokalne, regionalne i lokalne samouprave. Tako da, gledajući tu problematiku koju ste vi upravo spomenuli, ne može se jednako mjeriti ni učenik u osnovnoj školi u Zagrebu kao učenik u nekoj osnovnoj školi u Dalmatinskoj zagori. Uvijek svaka sredina je specifična, svaki obrazovni sustav i svi oni koji su dionici njega imaju neke svoje oznake koje može najbolje prepoznati ona osoba koja je iz toga kraja u ovome trenutku, kada vi govorite o finskome modelu i lociranju lokalnoj toj inspekciji, sigurno da ne bi bilo loš pokazatelj i primjer prema kojem bi trebali ići.
I na kraju gđa. Andreja Marić.
Hvala lijepa poštovani kolega.
Evo, lijepo ste nas podsjetili na broj prijava, da je dio utemeljen, dio je neutemeljen. Čisto me zanima vaše mišljenje, za recimo, konkretne situacije koje se vide u praksi da, nastavnik recimo, koji je prijavljen od strane roditelja jer je po njegovom sudu kršio pedagoške mjere, bude prijavljen Ministarstvu i sad taj prijavljeni ode na bolovanje.
I sad slijedi prosvjetna inspekcija, što vi mislite gdje je sad tu kraj, tko će prije, ajmo reći, popustiti, da li ta prijavljena osoba koja će biti, ne može biti u nedogled na bolovanju ili kako će sad tu prosvjetna inspekcija moći izdati rješenje i odnosno nekakve postupke napraviti obzirom da je osoba na bolovanju?
Hvala.
Hvala. Izvolite odgovor.
Zahvaljujem kolegice Marić na postavljenome pitanju, dakle, definirani rokovi i sve ono što je predstavljeno pred prosvjetnu inspekciju kada mora riješiti ovakav jedan problem predstavlja jedan niz poteza koje moraju napraviti da bi došlo se to toga. Osoba koja je prijavljena može otići, kao što ste vi rekli sa radnoga mjesta i može ne biti tu, međutim, prosvjetna inspekcija u svojim načelima ne bi trebala robovati vremenskim rokovima, nego upravo rješenju problema ma koliko ono trajalo, a ukoliko netko i izbjegava bilo kakve svoje konsekvence i odgovornosti, on će morati na kraju suočiti se sa činjenicom i istinom, a kolega prije mene je već bio govorio o tim koracima, ili kolegica u replici, da bi trebalo ispitati i poduzeti niz radnji samih i prije i kasnije, znači da bi se utvrdila prava istina i ja vjerujući u instituciju prosvjetne inspekcije, pogotovo zbog ovih svih zakona koji idu u prilog javnome mnijenju, činjenicama koje je tražila sami prosvjetni djelatnici, vjerujem da ćemo dobiti pozitivan ishod.
Hvala lijepa. Nemate više replika.
Antivirusna pauza do 17 i 10. Hvala.
STANKA U 17,03 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 17,11 SATI.


Na redu je gospodin Ivanovnić. Izvolite. Sve je već očišćeno i čeka samo vas. Izvolite.
Hvala lijepa uvaženi gospodine potpredsjedniče, uvaženi ministre sa suradnikom, evo nekoliko stvari za koje smatram da bi bilo dobro reći, a na kraju krajeva i zamolili su me ljudi koji su u prosvjeti da kažem nekoliko stvari o izmjeni ovih dva članka kada je u pitanju prosvjetna inspekcija.
U Hrvatskoj imamo negdje oko 40 tisuća učitelja i nastavnika, ako uzmemo da je ukupno 12 tisuća prijava, onda ispadne da je evo na svakog trećeg nastavnika ili učitelja dođe po jedna prijava, od toga je 25% tih prijava anonimno.
Zasigurno postoji strah kod radnika koji rade u prosvjeti da će prije ili kasnije završite i da će im inspekcija doći i to zasigurno remeti cijeli sustav školstva, postoje možda učitelji i nastavnici koji se boje inspekcija pa onda popuste, daju možda ocjenu koja je prolazna, i onda se to se reflektira na samom kraju procesa kada se ide na bilo malu maturu ili na državnu maturu, i to zasigurno nije dobro.
Gospodin Dretar je ovdje maločas kad smo počinjali ovu točku načeo jednu temu o kojoj ću ja možda malo duže govoriti, odnosno onoliko koliko mi vrijeme dozvoli. Dapače da treba smanjiti anonimne prijave prema prosvjetnim radnicima i da se mora znati tko koga prijavljuje i za što ga prijavljuje. No, imamo jedan problem koji se može javiti i zasigurno će se javljati, a to je taj da netko prijavi nastavnika ili učitelja i to obavi po ovome kako nalaže Zakon i promjena zakona no isto to pošalje i u medije i mediji naravno izađu prije negoli je prosvjetna inspekcija uopće ušla u tu školu, napravila izvid, taj nastavnik, učiteljica, učitelj izađe u dnevnim, lokalnim, bilo kojim novinama, naravno pod znakom upitnika i onda se ustanovi da taj nastavnik, učitelj ili učiteljica nisu prekršili apsolutno Zakon, inspekcija kaže da je sve u redu, no proces pranja toga nastavnika, učitelja, učiteljice više apsolutno je nemoguće. Smatram da bi trebalo, ako se dogode takve stvari, da takav učitelj, učiteljica ili nastavnik ima pravo znati tko ga je tužio, za što ga je tužio, ne bi li naravno protiv njega pokrenuo postupak i dokazao svoju nevinost, ne samo kroz instituciju škole, nego naravno i kroz sam Zakon.
Mislim da je to jedna od tema s kojom su se evo suočili nastavnici iz moje matične škole, iz mjesta odakle ja dolazim i mislim da je to možda nešto o čemu bi se dalo raspraviti, ali budemo iskreni, jedanput kada budete prozvani u novinama, možete vi poslije pokazivati sto nekakvih sudskih ili inspekcijskih nalaza koji vas čine nevinim, jednostavno tu gorčinu ćete nositi cijeli život a mislim da to bitno smanjuje onda znači učinkovitost takve učiteljice, učitelja ili nastavnika.
Stoga, zasigurno ova dva članka treba promijeniti, možda kažem, vidjeti u ovom dijelu da se on još malo doradi i da postoji ta mogućnost, anonimne prijave su nešto što apsolutno nije ono s čim bi se trebali dičiti. Svatko tko misli da je netko učinio prekršaj treba to potpisati svojim imenom, prezimenom, dokazima, a onda je to jedino ispravo.
Ne znam o toj temi toliko puno, ali evo su me oni zamolili da kažem nekoliko riječi pa evo se samo možda, na glas ovdje pred vama pitam, naravno tu je i ministar, možda postoji način da se i ova stvar o kojoj sam govorio uvrsti u ova dva članka. Hvala lijepa.
Hvala i vama, imate jednu repliku. Gospođa Andreja Marić.
Hvala lijepa, poštovani kolega, lijepo ste zapravo to istakli ovaj problem objave u medijima prije nego se dokaže krivnja. Tu bi svakako trebalo računati da bi mediji morali ipak se voditi nekakvom etičnošću i presumpcijom nevinosti koja ne vrijedi samo za političke krugove, nego i za obične građane. Ne samo to, ako se već odluče nekoga objaviti, onda bi u svakom slučaju trebali saslušati i drugu stranu, a ovo se potpuno slažem, da kad jedanput izađeš negdje u novinama, na naslovnicama, teško se oprati od bilo kakvih objeda, pogotovo ako se dokaže da su neutemeljene.
Tako da više etičnosti za sve, mislim da ćete se složiti.
Izvolite odgovor.
Apsolutno, nemam što dodati, no međutim, kod nas je, ne bi rekao da je to možda samo praksa u Hrvatskoj, vjerojatno toga ima i dalje. Prije nekoliko dana smo raspravljali o Zakonu o elektroničkim medijima koji također pokušava na neki način ove neke stvari suzbiti.
Naravno da se tu ne radi, nisam na strani onih koji traže da se prokazuje bilo koja strana koja je u postupku, ali bi bilo stvarno dobro da inspekcija prvo obavi svoj nadzor, da utvrdi činjenice, objavi svoje konačno rješenja, a onda nakon toga da eventualno mogu pisati o tome i novine i svi oni ostali koji su zainteresirani za neke od propusta možda koji su se eventualno i dogodili.
I druga replika, gospođa Bedeković.
Hvala lijepa poštovani kolega, iz vašeg izlaganja mi se čini da ste dobro analizirali ovu situaciju sa brojkama gdje kažete da zapravo kad se to malo preračuna, izračuna da svaki četvrti učitelj, nastavnik, profesor, zapravo bude u ovoj trenutnoj situaciji prijavljen i da su zapravo anonimke uzele maha. I zato je, naravno da postoji strah učitelja i dobro je da ovaj Zakon mijenjamo. Međutim htjela bih se osvrnuti na ovaj drugi dio vaše rasprave gdje ste govorili o objavi u medijima. Dakle, situacija prije nego inspekcija utvrdi činjenično stanje naravno da se tu slažem sa vama da je to nešto što prije svega narušava ugled učitelja, stavlja stigmu na njega i na učitelja i nastavnike i na profesore a onda na drugoj strani stvara svojevrsnu devijaciju u sustavu koja nije dobra na način da senzacionalistički pristupa događajima u odgoju i obrazovanju.
…/Upadica Radin: Hvala lijepa./…
I naravno tu svakako treba tome stati na kraj.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepa.
Na tragu ovoga što je rekla i zastupnica Marić, ja dolazim iz male sredine. Tamo se učitelja još uvijek štuje i učitelj je nešto što u tom mjestu ima svoj renome. Danas nisu to samo mediji, to su i društvene mreže koje mogu u istom času objaviti bilo što. Svi ljudi koji se u tom mjestu poznaju su nekakvi Facebook ili nekakvi ostali prijatelji i zasigurno je to nešto što može bitno narušiti dio samog funkcioniranja ustanove.
I upravo ovaj podatak da ne nose se svi učitelji jednako sa stresom kad ih netko prijavi, a uglavnom su to ljudi sa kojima oni skupa sjede u zbornici ili nekim drugim mjestima i zasigurno se ne nose jednako. Neki popuste pod tim pritiskom, popuste učeniku ili roditeljima, a onda imamo ono što imamo na kraju.
Hvala lijepo.
Hvala.
Nemate više replika.
I sada je na redu gospođa Marija Selak-Raspudić.
Izvolite.
Kolegice i kolege saborski zastupnici većina toga je već rečeno u prethodnim raspravama pa ću na neki način i sumirati, a možda i ukazati na neke stvari na kojima nije bio toliki naglasak.
Počet ću sa jednim načelnim problemom, a to je činjenica da se zakon zadnji put mijenjao 1.1.2020. godine. Dakle, godina dana je prošla. Mi uporno dolazimo u situaciju da svako malo nadograđujemo zakone. Zar se ovo o anonimnosti nije znalo prije godinu dana ili je li se situacija doista toliko promijenila u ovih godinu dana da smo morali na ovakav način intervenirati u zakon.
Ovo je ozbiljno pitanje jer se time obesmišljava rad saborskih zastupnika. Radi se o jednom gomilanju i dupliranju posla i zapravo se gubi povjerenje u institucije. Što se tiče ovih dviju izmjena koje bi trebale doprinijeti tome da imamo kvalitetnije prijave, odnosno nečemu što bi trebalo zapravo biti pretpostavka ulaženja u bilo koji postupak, a to je činjenica da svojim imenom i prezimenom, svojom osobom garantiramo za ono što pišemo.
Naravno da je dobro došla promjena na tragu toga da očekujemo da osoba stoji iza svog podneska. Međutim, postavlja se i nekoliko drugih pitanja i o samom zakonu uopće, a i o stvarima koje se mijenjaju unutar ovih izmjena i dopuna. Prva je manjkavost u postupanju inspekcije.
Dakle, ja sam ovdje namjerno uzela izvješće samostalnog Sektora za inspekcijski nadzor za 2019. godinu, to je bila posljednja pod navodnicima normalna godina i tu vidimo da je od 3502 podneska otvoreno 2011. neupravnih predmeta, pokrenuta 922 inspekcijska nadzora i na kraju smo došli do 482 rješenja. Dakle, vidimo jedan veliki broj opadanja postupaka. Otvoreno je pitanje je li riječ o opadanju zato što su prijave nepravovaljane ili je riječ o opadanju zato što postoje određene manjkavosti u pogledu rada, u pogledu inspekcijskog nadzora.
Ja bih tu podsjetila da one odredbe koje uređuju način na koji inspekcija mora postupati na temelju kojih donosi zaključke nisu ni malo jednoznačne kao što bi se moglo pretpostaviti i omogućavaju donekle arbitrarno postupanje.
Recimo radi se o tome jesu li učenici opterećeni nastavom i drugim oblicima neposrednog odgojno-obrazovnog rada u skladu sa zakonom i drugim propisom i normativima? Provodi li se postupak pohranjivanja i nagrađivanja učenika te isticanja pedagoških mjera u skladu sa zakonom i drugim propisima, te statutom odnosno općim aktom. Ispunjava li se obveza praćenja rada i napredovanja učenika itd.
Mnoge od ovih odredaba su već uvođenjem e-dnevnika postale izlišne. A onda imate i vrlo opće odredbe poput ispunjava li ravnatelj odnosno stručni voditelj svoje dužnosti i obaveze. Dakle, ovdje se otvara prostor za moguće arbitrarno postupanje inspekcijskog nadzora što onda otvara i pitanje toga na koji način dolazimo do ovako malog broja prijava.
Također ono što se u ovom zakonu člankom 13. koji se referira na članak 12. ne dotiče, a trebalo bi naravno tko treba odlučivati o pokretanju inspekcijskog postupka. Može li se to delegirati, ovlastiti nekoga drugoga da za određeno teritorijalno područje samostalno odlučuje o pokretanju inspekcijskih nadzora. I ako su takve stvari moguće, a to nismo ovim izmjenama mijenjali, možda se opet sjetimo za godinu dana, onda ponovno imamo pitanje toga jesmo li mi zakonom odredili na tragu ovoga jasne razloge za pokretanje postupka ili to opet ostavljamo na volju nekome čelniku pojedinačne ustanove, odnosno pojedinačnog područja koje ima inspekcijski nadzor nad tim područjem da on odluči može li ili ne mora nešto pokrenuti.
Trebalo bi vidjeti što učiniti i sa duhom vremena pogotovo imajući u vidu trenutnu epidemiološku situaciju. Bilo je važno pitanje imamo li porast i postoje li uopće prijave inspekcije e-učenja. Dakle, što učiniti sa onime što se trenutno događa, na koji način to podliježe inspekcijskom nadzoru i kakvi će biti ishodi ove godine koja nas je uvelike promijenila i u ovom odgojno-obrazovnom smislu?
Ovakav zakonodavni okvir koji trenutno imamo u vidu ne pruža mogućnost za takvo razmišljanje. Zaključit ću sa time da svakako da treba pomoći učiteljima i profesorima da se njihov rad ne propituje stihijski kako nekome padne na pamet, nego utemeljeno ali treba razmisliti o još nekim drugim mehanizmima koji će to kvalitetnije učiniti.
Nemate replika, hvala lijepa.
Sada je na redu gospodin Rade Šimičević.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovani ministre sa suradnikom, kolegice i kolege.
Evo, vjerujem ministre da vam je već dosta koliko ste ovdje, ali nadam se i da ste čuli nešto što bi moglo eventualno rasvijetliti vaše neke buduće namjere u izmjeni zakonodavnih okvira.
Da, prosvjetna inspekcija, anonimna, ona ne bi trebala biti uzimana u razmatranje samim tim što anonimna prijava stvara nered u zbornici, a zbornica zapravo bi trebala biti mjesto ozračja, mjesto gdje će se razgovarati o učenicima, gdje će se razgovarati o stjecanju novih vještina i znanja, gdje bi zapravo primarno bilo kako putem metoda i oblika rada doći najjednostavnije i najbrže do ishoda učenja.
I sama izmjena članka 13. i 16. zasigurno budi optimizam, a zapravo i vašu namjeru gospodine ministre, da se uhvatite u koštac sa još određenim problemima koji postoje u sustavu odgoja i obrazovanja, a zapravo je to temelj opstojnosti svake nacije.
Obrazovan čovjek, koji zna svoj jezik koji poštuje svoj jezik, on može opstati, oni koji se izgube u internacionalizaciji svega postojećeg zasigurno nemaju budućnost i zato vas podržavam u svim namjerama koje činite na dobrobit učenika i zaposlenika u školi.
Drago mi je što niste, isto tako, prihvatili bespogovorno on line nastavu i što ste u ovoj teškoj krizi zapravo forsirali nastavu u licem u lice, jer samo ta nastava zapravo može dati one rezultate i ostvariti one ciljeve koji su postavljeni ispred učenika.
Dakle, za kraj, anonimna prijava može samo donijeti nered u kolektiv, nikako ne može rezultirati dobrim nalazima, ali mi moramo učiniti sve da osnažimo ulogu i nastavničkog vije
a i ravnatelja kao pedagoškog rukovoditelja škole, stručne službe da osnažimo etički kodeks škole, gdje bi se doista svi oni zakoni koji su propisani i poštivali i primjenjivali u djelo.
Cilj je učenik, cilj je stjecanje novih znanja i sve moramo raditi s ciljem da se to i ostvari, da učenik bude u središtu odgojno-obrazovnog sustava. Drago mi je da se ovo usvojilo i zbog onih ljudi koji su već iskazali nezadovoljstvo i vjerujem da će se pospješiti sam rad u školi, a da će se razviti komunikacija među dionicima odgojno-obrazovnog procesa na način da ako postoji određeni problem, da ga se onda riješi u jednoj zdravoj dvosmjernoj komunikaciji, a nikako da ljudi koji sjede za istim stolom idu prijavljivati ljude za nešto, na kraju krajeva, anonimne prijave su u većini slučajeva odbačene i kao takav čovjek koji je prijavio svog kolegu, on odlazi u razred i odgaja i obrazuje mlade ljude.
Znači, nama u školi trebaju profesionalni, moralni ljudi koji će doista zadovoljiti trenutak u kom se nalazimo i ja pohvaljujem sve one vrijedne, marljive ljude koji to dobro i kvalitetno rade, a vama podrška za sve buduće korake koje radite u Ministarstvu i vjerujem da imate i snage, energije i znanja da ćete ovaj sustav učiniti još boljim. On je dobar, ali ga vi i vaši suradnici sigurno možete učiniti još boljim na zadovoljstvo svih dionika odgojno-obrazovnog sustav, i jasno društvene zajednice koja je živo zainteresirana da sustav funkcionira na kvalitetan i dobar način.
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Sada je na redu gospođa Marijana Puljak, koja će govoriti završno u ime Kluba zastupnika centra i GLAS-a. Izvolite.
Zahvaljujem predsjedavajući.
Evo, kako je sve manje-više rečeno, ja ću samo kratko još jedanput kazati da je ovaj Zakon korak naprijed, dakle u rješavanju anonimnih prijava nastavnika i da se evo, trebamo svi skupa potruditi više i kao društvo i sve institucije, Ministarstvo, da zaista vratimo ugled našim nastavnicima i učiteljima, jer kao što smo rekli, obrazovanje, znanost i obrazovanje temelj su svakog modernog društva, a u tome zapravo najveću ulogu igraju i nastavnici i učitelji.
Dakle, do drugog čitanja bi svakako trebalo razjasniti ovaj dio iz obrazloženja u kojem ponovo se pojavljuje pojam „nepoznati prijavitelj“, odnosno podnositelj predstavki, dakle, da ono budemo zaista sigurno da inspekcija zaista dužna, je li zaista dužna ne postupati po anonimnoj prijavi ili je to ostavljeno na procjenu inspekciji.
Bez obzira na ishod i rezultat prijave, smatramo da nastavnik treba dobiti na neki način satisfakciju, barem u obliku isprike ako se prijava pokaže neosnovanom. Svi koji rade u školi znaju kako se nastavnik osjeća poniženim, bez obzira na ishod same prijave.
Spominjala sam ravnatelje ranije u govoru, dakle često i ravnatelji dolazak inspekcije doživljavaju osobno, jer osim što se, kad inspekcija dođe u školu osim što provjerava rad nastavnika, provjerava vrlo često i rad ravnatelja, pa se nakon odlaska inspekcije, evo kažu nam, događa da onda ravnatelj se onda na neki način osve
uje nastavniku zbog kojeg je inspekcija došla, tako se onda nastavnik osjeća dvostruko kažnjen.
Trebalo bi i jasno naznačiti da, ako nije bilo nikakvog temelja za prijavu, da se to onda evidentira u personalnom dosjeu nastavnika u školi. Dakle da ne stoji da je bilo prijava, ako ta prijava nije imala temelja.
Još jedanput ću naglasiti, prosvjetna inspekcija mora bolje raditi, brže i savjesnije kad nastavnici prijavljuju rad ravnatelja. Ključ reforme, osim što je dobar učitelj, dobar nastavnik, je svakako i dobar ravnatelj, iza dobrog ravnatelja stoji dobar kolektiv i u konačnici ono što je najbitnije, učenik i kvalitetno obrazovanja.
Iskoristit ću sad evo ovdje ovu priliku i kazati još jednu temu, odnosno postaviti pitanje, a to je licenciranje ravnatelja. S time se već pokušavalo nekoliko puta, zadnji pokušaj je 2016. godine, odnosno tadašnji ministar Barišić je to odgodio do 2021. godine, evo nas sad u 21. godini, dakle nije se ništa promijenilo. U samom sklopu procesu profesionalizaciju uloge ravnatelja, odmicanje od, ja bih rekla ralja političkih stranaka, licenciranje se vidi kao jedan način rješavanja tog problema, da se ravnatelj dakle ne bira po nekom političkom ključu, već prema stručnosti i svojim kvalifikacijama, iskustvu i znanju. Dakle, treba licenca služiti, treba služiti ako bi odvojila ravnatelja po kvaliteti, ovako je samo potrebno imati dobru političku podlogu. Možete sjediti u ravnateljskoj fotelji po nekoliko mandata, jer broj mandata nije ograničen, za razliku od ostalih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti, ravnatelji škola i drugih odgojno-obrazovnih ustanova su ostavljeni u sustavu obrazovanja kao funkcija, ne kao kvalifikacija.
Evo to je jedno pitanje, dakle evo, podržavamo ovaj Zakon i podržavamo sve što ide u smjeru toga da ojačamo ulogu nastavnika i učitelja u ovom društvu.
Hvala.
Gospođa Marija Selak-Raspudić. Završno u ime MOST-a.
Kolegice i kolege, još nekoliko konkretnih otvorenih pitanja na tragu ovih prijedloga Zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji.
Prvo se odnosi na članak 1. i na pitanje hoće li se provjeravati identitet prijavitelja prije pokretanja postupka, dakle, osim što se uvjetuje imenom i prezimenom, adresom itd., hoće li se odmah upustiti u komunikaciju s konkretnom osobom koja je prijavio ili će se gledati samo kvaliteta prijave, što omogućuje ponovno nekakvu anonimnost na tragu lažnih profila, što je popularan način postupanja danas.
A drugo pitanje, odnosi se na članak 2. Dakle, ovdje se obvezuje da se mora čuvati tajna, postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna onoga tko je prijavio, dakle u ovom dijelu koji nije anoniman za inspektora. No, nigdje se ne propisuje koje su posljedice, ako ta tajna iscuri, jer i na tragu onoga što je kolegica Bedeković rekla, mi zaista imamo danas situaciju u praksi da kada dolazi inspekcija svi jako dobro znaju o čemu se radi, kome je upućena, a pretpostavlja se i tko je prijavio,.
Dakle, ukoliko će takvi podaci curiti, bi li trebalo i u Zakonu, a ne nekim podzakonskim aktima direktno formulirati i način na koji će se penalizirati oni koji su za to odgovori? Toliko o ovom dijelu.
Budući da smo ovdje u prilici razgovarati o odnosu anonimnosti unutar odgojno-obrazovnog sustava, iskoristila bih ovih nekoliko minuta da upozorim na problem anonimnosti i njegove posljedice i u visokom obrazovanju, pa i zapravo uputim jedan upit oko toga možemo li nešto mijenjati i na tom tragu.
Naime, u visokom obrazovanju, mi smo svjedoci toga da anonimne ankete koje ispunjavaju studenti određuju mogućnost našeg znanstvenog, odnosno znanstveno-nastavnog napredovanja. Te ankete su u potpunosti anonimne, dakle, studenti ne otkrivaju svoj identitet, naravno ne samo profesor, on ga ne bi trebao niti znati, niti ga otkrivaju onome tko će provoditi taj postupak, pod navodnicima, inspektoru.
Time dovodimo, dolazi do neke asimetrije, određene asimetrije zapravo u odgojno-obrazovnom sustavu, gdje profesor svojim imenom i prezimenom stoji iza svog postupanja, dok student koji je punoljetna osoba može na tragu nekakve anonimnosti potpuno, bez ikakvih posljedica, pa čak i bez neke temeljne odgovornosti odlučivati o sudbini tog istog profesora.
Asimetrija se sastoji u tome da mi polazimo od nekakve nulte pozicije koja nije nulta za obje uključene strane. Ta pozicija pretpostavlja dobrog studenta i lošeg profesora, dakle, dobri student zato što mi vjerujemo da će on, makar i to činio anonimno dati svoje najbolje, stručno i objektivno mišljenje o radu profesora, a loš profesor zato što mislimo da onaj koji kritizira tog profesora ni na koji način ne mora obvezati, pa ni vlastitim imenom i prezimenom, barem u ovom drugom dijelu, da bi tu istu kritiku tome profesoru uputio.
Osobno imam dobra iskustva sa studentskim anketama u smislu ocjena koje sam dobivala, tako da ovo ni na koji način nije osobno motivirano, međutim, ono što je također jedan veliki dio tih anketa i zbog čega ovo pitanje anonimnosti koje ovdje govori se o odgojno-obrazovnom sustavu do razine srednje škole, a ja ga dižem ovdje i na pitanje visokoškolskog obrazovanje i njegovo funkcioniranja, osim što ima konkretne posljedice za samog nastavnika vidljivo i u tome kako mi dobivamo te ankete povratno, da se doista ta anonimnost koja se studentima omogućuje uvelike iskorištava od strane studenata, tako da oni daju različite komentare, koji nikakve veze nemaju s obrazovanjem koje im pruža pojedini nastavnik, tiču se i njegovog stila odijevanja, osjećaja, ne znam, emocionalnog stanja učenika i različitih drugih komentara koji studenti smatraju da u tom trenutku mogu staviti unutar nečega što je ozbiljan dokument i što kasnije se traži kao dokaz kvalitetnog nastavnog programa pojedinog znanstvenika i utjecat će dalje na njegov izbor i reizbor.
Dakle, doista trebamo promisliti koje mjesto anonimnosti u sustavu, na koji način ona utječe na rad odgojno-obrazovnih djelatnika, ali ako smo ovdje promislili na razini predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja, promislimo i na razini idući put visokoškolskog obrazovanja, pogotovo zato što se ta anonimnost uzima u obzir, ima konkretne posljedice za nastavno napredovanje profesora koji rade na sveučilištu.
Hvala.
I na kraju, u ime predlagatelja, ministar znanosti i obrazovanja, gospodin Radovan Fuchs. Izvolite.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče, cijenjene zastupnice i zastupnici, vrlo kratko, hvala vam na ovoj vrlo konstruktivnoj diskusiji.
Ponovno smo zabilježili, pribilježili vrlo interesantna gledišta i sigurno ćemo u budućem vremenu nastojati ih što bolje primijeniti u pisanju novog Zakona o prosvjetnoj inspekciji, za kojeg sam najavio da će uslijediti nakon što se donesu neki drugi zakonski akti i zakoni koji reguliraju osnovno i srednjoškolsko obrazovanje.
Ovaj, ova izmjena i ova dva članka idu u prvom redu in favorem nastavnicima i onim ljudima u školi koji su dosta često bili izloženi anonimnim prijavama po kojima je prosvjetna inspekcija postupala, a da pri tom u puno slučajeva, takve prijave nisu bile opravdane.
Kad govorimo zašto nismo zabranili kompletno anonimno prijavljivanje, to je zbog toga što se ono u načelu ne može zabraniti, jer ne možete nikome zabraniti da podnese krivičnu prijavu protiv nekoga u nekoj školi po kojoj će onda drugi organi postupati, a jednako tako mislim da bi bilo krivo kompletno isključiti mogućnost anonimne prijave, ako uzmete u obzir i postojanje situacija u kojem netko nekoga može prijaviti zbog spolnog uznemiravanja ili bludnih radnji i sigurno da bi takva anonimna prijava bila pažnjom razmatrana od strane inspekcije.
Inspekcija, rekli smo, nema dovoljno ljudi, mi zato i razmišljamo da Zagreb podijelimo u dva ureda. Zagreb 1 i Zagreb 2, jer je jako puno škola a malo inspektora. Kad govorimo o zaštiti podataka, to je bilo jedno od pitanja svojevremeno, ako procuri neki podatak tko je prijavio, u onom formularu u kojem mora biti adresa i ime i prezime koje je provjerljivo, onda inspekcija će provjeriti da li je tu zaista osoba koja je prijavila, međutim, zato smo i onom izmjenom pojačali kategoriju službene tajne, a kategorija službene tajne štiti se i regulira drugim zakonima, prema tome, ukoliko dođe do, ajmo reći onako literarno rečeno, do curenja podataka, u tom slučaju se uključuju se drugi organi koji ispituju i onaj činovnik snosi određene sankcije, prema tome, mislim da ovim izmjenama, predloženim, ćemo ipak donekle vratiti dignitet nastavnicima, a evo kolegici, odnosno uvaženoj zastupnici Selak, da odmah odgovorim, da pitanje nadzora nad djelovanjem unutar visokoškolskog sustava je itekako značajna stvar, ali ipak, vratimo se nazad na onu kategoriju autonomije, to bi trebalo biti regulirano internim aktima kvalitete, jer prosvjetna inspekcija u ovom obliku i onaj dio kojeg se tiče ovog zakona, tu ne spada u nadležnost, njoj ne spada u nadležnost visokoškolski sustav.
Evo, hvala vam lijepa na raspravama i drago mi je da smo čuli danas podršku izmjenama ovog Zakona. Hvala lijepa.
Hvala i vama. Zaključujem raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

30

  • Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji, prvo čitanje, P.Z. br. 108
19.02.2021.
Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji, prvo čitanje, P.Z. broj 108.
Predlagatelj Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak.
Prvo, prihvaća se Prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o prosvjetnoj inspekciji i drugo sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Tko je za? Tko je suzdržan? Tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 129 zastupnica i zastupnika, 128 za, jedan suzdržani, tako da smo donijeli Zaključak kako su ga predložila radna tijela.
PDF