Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 6

PDF

18

  • Prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, prvo čitanje, P.Z. br. 89
03.02.2021.
Sad idemo na sljedeću točku, a to je:

- Prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, prvo čitanje, P.Z. br. 89;

Predlagatelj je Vlada RH temeljem čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika Hrvatskoga sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo te Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku. Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje? Poštovani državna tajnica Majda Burić, izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče HS-a. Prije svega, pozdravljam sve uvažene zastupnike i zastupnice u HS-u. Pred nama je dakle Prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem.
Treba naglasiti najprije kako je institut staža s povećanim trajanjem odnosno popularno zvani ili tzv. beneficirani radni staž utemeljen u cilju zaštite radnika zaposlenih na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima te zaštite osiguranika osoba s invaliditetom.
Dakle, govorimo ustvari o preventivnoj ulozi u cilju očuvanja zdravlja. Reformom mirovinskoga sustava od 1. siječnja 2019. g. paketom od 6 mirovinskih zakona među kojima je bio i Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. Tada smo napravili prilagodbu uvjetima i tehnologijama 21. st. Zakon o stažu osiguranja definira 3 kategorije osiguranika koji imaju pravo na tzv. beneficirani radni staž, a to su radnici koji rade, kao što sam već rekla, na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, to su radnici koji rade u zanimanjima za koje se traže posebne psihofiziološke funkcije organizma koje opadaju s povećanjem životne dobi i to su osiguranici osobe s invaliditetom koje su točno, čije su dijagnoze točno propisane u zakonu, a ja ću ih sada i navesti.
Radi se o osobama oboljelima od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze i srodnih bolesti, slijepe osobe, gluhe osobe, gluho-slijepe osobe, osobe koje su oboljele od reumatoidnog artritisa i drugih sustavnih upalnih bolesti zglobova i vezivnoga tkiva, osobe kod kojih postoji funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati zbog, bez uporabe invalidskih kolica te osobe sa Down sindromom.
Dakle, zakon definira 3 kategorije osiguranika kojima se pod točno propisanim uvjetima priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem i snižava im se dobna granica za priznavanje prava na starosnu mirovinu. Za svakih 12 mjeseci efektivnog radnog staža osiguranja se povećava za 2, 3, 4 ili 6 mjeseci, zato i govorimo o 12 za 14, 12 za 15, 12 za 16, odnosno 12 za 18.
Važno je istaknuti kako osiguranici navedena prava mogu ostvariti samo pod uvjetom da su zaposleni s punim radnim vremenom ili sa skraćenim radnim vremenom koje se smatra kao zaposlenje s punim radnim vremenom. Propisana je iznimka za osobe s invaliditetom kojima se staž može računati u povećanom trajanju i po osnovi zaposlenja s nepunim radnim vremenom, uvažavajući naravno njihovo zdravstveno stanje.
Isto tako važno je naglasiti kako je prisutan pozitivan trend zapošljavanja osoba sa invaliditetom koji je u posljednjim godinama u kontinuiranom rastu, a najveći porast bilježi se upravo nakon primjene novog Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom.
Prema podacima HZZ-a od ukupnog broja zaposlenih osoba s invaliditetom, više od 95% su osobe zaposlene na temelju zasnivanja radnog odnosa, a nešto više od 4% su osobe koje rade na temelju drugih poslovnih aktivnosti, među kojima je i samozapošljavanje. Također, ono što moram naglasiti jest da prema podacima HZZ-a iz prethodne godine od ukupno 33 osobe koje su koristile poticaj za samozapošljavanje i mjere za očuvanje radnih mjesta, 14 ih ima status osoba s invaliditetom, a podaci HZMO-a, dakle Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje govore kako su ukupno 32 osobe s invaliditetom koje su prijavljene na obavezno mirovinsko osiguranje kao samostalni obveznici uplate doprinosa i to najviše obrtnika, ali i onih koji samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost.
Stoga se ovim prijedlogom zakona predlaže da se osiguranicima osobama s invaliditetom oboljelim od bolesti koje sam maloprije taksativno navela i koje su navedene i u ovom zakonu da se njima omogući beneficirani radni staž ne samo u razdobljima zaposlenja i radnog odnosa nego i u razdobljima osiguranja i po drugim osnovama osiguranja kao što su obavljanje profesionalne djelatnosti, obrta, poljoprivrede, šumarstva i ostaloga odnosno kada su samozaposlenih svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci što je u stvari povećanje od 3 mjeseca po godini dana.
Također propisuje se i obaveza uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje za samostalne obveznike uplate doprinosa odnosno staž osiguranja računa im se s povećanim trajanjem isključivo na temelju plaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranja prema odredbama Zakona o doprinosima. Pri tome valja istaknuti da je obveznik doprinosa i obveznik plaćanja dodatnog doprinosa za mirovinsko osiguranje za staž osiguranja s povećanim trajanjem za osiguranike osobe s invaliditetom RH. I to za osobu koja je osiguranik samo mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti odnosno prvo stupa obračunava se dodatni doprinos po stopi od 7,84%, a za osobu koja je osiguranik i mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje odnosno drugog stupa po stopi od 5,83%.
Slijedom svega navedenoga osiguranici odnosno osobe s invaliditetom moći će ostvariti sniženje dobne granice za priznavanje prava na starosnu mirovinu odnosno moći će ostvariti pravo na starosnu mirovinu ranije u odnosu na redovne uvjete propisane ZOMO-om odnosno Zakonom o mirovinskom osiguranju. Dobna granica propisana za starosnu mirovinu kao što sam već i rekla snižavat će im se po jednu godinu za svih 5 godina staža osiguranja koji se za efektivno navršenih 12 mjeseci računa kao 15 mjeseci staža osiguranja.
Slijedom svega što sam rekla Vlada RH predlaže donošenje ovoga zakona, prije svega imajući u vidu potrebu dodatne zaštite ove kategorije osiguranika osoba sa invaliditetom kao i njihovog aktivnijeg uključivanja u radno okruženje kroz različite oblike rada, a ujedno uvažavajući razlog uvrštavanja osoba s invaliditetom u kategoriju osoba koje imaju pravo na staž s povećanim trajanjem i sniženje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu. To je prije svega njihovo teško zdravstveno stanje koje uzrokuje trajne posljedice za život i rad za razliku od prethodno spomenute druge dvije kategorije osiguranika koje to pravo ostvaruju isključivo zbog štetnih utjecaja i prirode samog posla koji je vezan uz određena radna mjesta i zanimanja.
Stoga smatramo da je potrebno omogućiti osobama s invaliditetom staž osiguranja s povećanim trajanjem neovisno o tome po kojoj su osnovi oni osigurani.
Hvala vam.
Hvala lijepa.
Imamo više replika na vaše izlaganje.
Prva je poštovane zastupnice Danice Baričević.
Hvala lijepa potpredsjedniče.
Uvažena državna tajnice Zakon o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem odnosi se isključivo na osobe sa invaliditetom koje su jedne od najranjivijih skupina u društvu. Kažite mi što ministarstvo odnosno Vlada RH čini za njihov položaj na tržištu rada, a i općenito u društvu?
Hvala.
Poštovana državna tajnice.
Hvala vam poštovana gospođo Buričević, dakle ono što moram spomenuti jest da od 2015. godine postoji zakon koji se odnosi na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom. Od kad je taj zakon na snazi puno su povoljniji, osobe s invaliditetom imaju puno povoljniji položaj na tržištu rada. U prethodnom mandatu ove Vlade pa dosada uložili smo u poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom skoro pola milijarde kuna. Ono što moram reći jest da nam se u prosjeku godišnje zapošljava oko 3.000 osoba s invaliditetom. Trenutačno je zaposleno oko 14.000 osoba sa invaliditetom, a isto tako ono što moram reći jest da su izmjene i dopune zakona kojeg sam na početku navela također dovele do puno bolje pozicije na tržištu rada osoba sa invaliditetom.
Hvala lijepo.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Ante Bačića.
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice u ovom prijedlogu zakona pričamo o pozitivnoj diskriminaciji i to u segmentu osoba s invaliditetom što je mislim odlično vezano za pozitivnu diskriminaciju i stavljanje u bolji položaj osoba sa invaliditetom na samo, na samo tržište rada. Mislim da možemo biti zadovoljni statistikom od ovih zadnjih nekoliko godina vezano za samu i zapošljivost osoba s invaliditetom u našem društvu. Mene zanima koliko je u konačnici radnih mjesta upravo obuhvaćeno ovim beneficiranim radnim stažom jel postoje negdje popisi ili kvalifikacija samih radnih mjesta?
Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam.
Poštovani saborski zastupniče Bačiću, dakle najprije odgovor na vaše pitanje, vrlo konkretno, zadnjim izmjenama i dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem kojeg smo prilagodili tehnologijama i uvjetima 21. stoljeća smanjili smo broj radnih mjesta na koji se odnosi ben radni staž sa 95 radnih mjesta na 52 radna mjesta dakle, 43 su ukinuta iz razloga što ne postoji nitko na tržištu rada tko se uopće time bave, ta radna mjesta uopće ne postoje, ne postoje radnici koji rade na tim radnim mjestima, a za 22 tih radnih mjesta smanjili smo stupanj povećanja sukladno naravno kao što sam rekla uvjetima i tehnologijama 21. stoljeća. Što se tiče zanimanja njih je bilo 11, povećali smo na 13 sukladno elaboratu. Radi se… …/Upadica: Hvala lijepa/…
Slijedeća replika poštovane zastupnice Ljubice Maksimčuk.
Hvala lijepa.
Uvažena državna tajnice, cilj prijedloga ovoga zakona je da osobama s invaliditetom omogući ostvarivanje beneficija koji su propisane zakonom. Znamo da je temeljni propis koji regulira status osoba s invaliditetom upravo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom i na tragu toga, ali i nastavak na ono što ste prethodno iznijeli, zanima me kakva je trenutna situacija kod zapošljavanja osoba s invaliditetom, da li i dalje poslodavci radije plate kaznu ili, ili zaposle osobu s invaliditetom i što mi kao društvo odnosno pojedinci možemo napraviti da bismo potaknuli te iste poslodavce pri zapošljavanju osoba s invaliditetom?
Poštovana državna tajnica.
Zahvaljujem poštovana zastupnice Maksimčuk.
Dakle, vlada premijera Plenkovića ulaže iznimne napore u poboljšanje, u poboljšanje uvjeta života osoba s invaliditetom, pa isto tako vezano i uz njihov položaj na tržištu rada. Sami ste spomenuli Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji u stvari uvodi kvotni sustav i obvezuje sve poslodavce koji imaju više od 20 zaposlenih da zaposle određen broj osoba sa invaliditetom i ta kvota iznosi 3% u odnosu na ukupan broj zaposlenih.
E sada pitali ste kako se ponašaju poslodavci?
U načelu 1/3 poslodavaca zapošljava osobe s invaliditetom i na taj način u stvari ispunjuje svoje zakonsku obavezu, a 2/3 poslodavaca otprilike su u stvari obveznici plaćanja novčane naknade ili koriste neku drugu zamjensku, supstitut kojim u stvari izvršavaju zakonsku obvezu ispunjavanja zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Hvala.
Slijedeća replika poštovanog zastupnika Šimičevića.
Zahvaljujem potpredsjedniče HS.
Poštovana državna tajnice, evo sad ste spomenuli da poslodavci koji ne izvršavaju obveze uplaćuju određeni novac u državni proračun. Pa moje pitanje je u tom smjeru da ovaj ona poduzeća koja nemaju natječaj, koja ne primaju ovaj invalide oni isto plaćaju i u kom smjeru ide taj novac, na koji ih način trošite i da li je to dobra potpora za one invalide koji nisu zaposleni? Hvala lijepa.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam.
Poštovani g. Šimičeviću, dakle vezano uz zapošljavanje osoba s invaliditetom odnosno obaveze zapošljavanja postoje u, zakon propisuje i zamjensku kvotu odnosno supstitut ukoliko poslodavac ne može zaposliti osobu s invaliditetom jer recimo ona na tom području ili u toj županiji ne postoji ili postoje neka, neka realna situacija zbog čega ta osoba ne može se tom poslodavcu javiti na natječaj.
Što se tiče zamjenskih kvota RH zaista ima veliku lepezu, a koja se odnosi na primanje na praksu učenika s teškoćama u razvoju, zapošljavanje studenata s invaliditetom, primanje osoba s invaliditetom na osposobljavanje, stipendiranje redovitog školovanja osoba s invaliditetom ili pak sklapanje ugovora sa zaštitnim i integrativnim radionicama. Sve to ukoliko poslodavac …/Upadica: Hvala/…
Hvala lijepa.
Slijedeće replike poštovane zastupnice Renate Sabljar Dračevac.
Zahvaljujem potpredsjedniče, uvažena državna tajnice sa suradnicom.
Evo mi smo danas na Odboru za zdravstvu i socijalnu politiku raspravljali o puno toga, ali ja bi se evo samo vratila, moram reć da sam začuđena da čak 2/3 poslodavaca se odlučuje ne zaposliti, ne zaposliti osobe sa invaliditetom.
I zanima me na kojim radnim mjestima najčešće su zaposlene te osobe sa invaliditetom, da li imate nekakav uvid, nekakvu statistiku gdje se najčešće zapošljavaju te osobe?
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam puno.
Dakle, poštovana gđo. Sabljar ono što trebam posebno naglasiti jest da prosječno se tijekom godine evidentira oko 9700 poslodavaca koji su u stvari obveznici kvote temeljem zakona, dakle koji, to su poslodavci koji zapošljavaju najmanje 20 radnika i više i koji u stvari 3% od toga trebaju zaposliti osoba s invaliditetom ili ako to ne mogu ispuniti neku od zamjenskih kvota, kao što sam rekla to može biti sklapanje ugovora sa zaštitnom ili integrativnom radionicom, to može biti stipendiranje učenika i studenata sa poteškoćama u razvoju, primanje učenika na praksu, itd., lepeza tih supstituta u RH zaista je široka. Dakle, rekla sam i to podaci potvrđuju da 1/3 poslodavaca odnosno oko njih 3200 zapošljava osobe s invaliditetom i na taj način u potpunosti ispunjava svoje zakonske obaveze.
Hvala.
Slijedeće replike poštovane zastupnice Maje Grbe Bujević.
…/Govornik naknadno uključen/…pohvalu, pa vam stoga hvala u ime svih invalidnih osoba u RH. To je ono što je nedostajalo i to će sigurno unaprijediti život i rad svih naših invalida.
Međutim, mi imamo 13 zanimanja i 52 radna mjesta koja obuhvaćaju ben staž.
Mene zanima kakva je metodologija i protokol dolaska do razmatranja o tome da li je nešto za beneficirani staž ili nije s obzirom da se vrlo često zna čuti onako paušalna ocjena ajmo im dati beneficirani radni staž, ajmo im sad uvesti na 3 mjeseca, na 2 mjeseca, možete li malo to pojasniti? Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Puno vam hvala.
Poštovana zastupnice Grba Bujevć u pravu ste, propisi su propisi i procedure se valjaju poštivati. Procedura o kojoj me vi pitate, evo ja ću je sada ukratko nastojati objasniti.
Poticaj za utvrđivanje novog radnog mjesta ili zanimanja koje ima ben radni staž, može dati ili poslodavac ili sindikat i to na temelju stručne dokumentacije koja je izrađena prema posebno propisanoj metodologiji. Metodologija je objavljena u Narodnim novinama 20/19, govorimo o Pravilniku o metodologiji izrade stručne dokumentacije radi utvrđivanja staža osiguranja s povećanim trajanjem.
Dakle, stručna dokumentacija mora se priložiti za točno određeno radno mjesto ili za točno određeno zanimanje, a nikako ne možemo imati zbirni pristup, to je zakonski nemoguće i u sukobu je sa Pravilnikom o metodologiji. Nakon toga taj elaborat i taj materijal ustvari u završnoj fazi dolazi na stol Ministarstvu rada.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika je poštovane zastupnice Anite Pocrnić Radošević.
Hvala.
Poštovana državna tajnice.
Proširenje navedenih prava na samozaposlene osobe značajno je i sa aspekta povećanja zapošljivosti i motivacije za ulazak u svijet rada osoba s invaliditetom. Ova pogodnost ih svakako usmjerava da sami sebi otvore radna mjesta i to otvaranjem obrta, trgovačkih društava, zadruga, udruga i sličnih poslovnih aktivnosti. Očekujete li da će se time potaknuti osobe s invaliditetom i na značajnije korištenje mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti HZZ-a koje se provode paralelno s potporama za očuvanje radnih mjesta i u 2021.g. i dalje sadrže tzv. pozitivnu diskriminaciju u smislu većeg iznosa potpora poslodavcima koji zapošljavaju osobe s invaliditetom, ali i samozapošljavanja gdje su izjednačeni s ostalim korisnicima?
Odgovor poštovana državna tajnica.
Poštovana saborska zastupnice Radošević.
Dakle u mjere aktivne politike zapošljavanja godišnje se otprilike uključuje oko 1400 osoba sa invaliditetom. Ono što u tom smislu moram posebno naglasiti jest da se u mjeru potpora za zapošljavanje poslodavcu sufinancira 70% troška plaće za osobu s invaliditetom dok je za ostale skupine taj iznosi 50% troška plaće.
Također osobe s invaliditetom u tijeku jedne godine mogu koristiti više mjera, što je također pozitivno, isto tako osobe s invaliditetom ukoliko se uključuju u mjeru javnoga rada tu se poslodavcu financira 100% troška plaće, a u slučaju da se osobe s invaliditetom odluče pokrenuti vlastiti posao, e tada mogu ostvariti potporu za samozapošljavanje u visini do 130.000 kuna.
Hvala.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika poštovane zastupnice Nade Murganić.
Zahvaljujem.
Poštovani potpredsjedniče, poštovana državna tajnice.
Naveli ste nekoliko zakona i propisa koji je donijela i prethodna vlada i ova Vlada sve u cilju da se stimulira odnosno potiče što veće zapošljavanje osoba s invaliditetom, kao i da se potiče poslodavce da ih zapošljavaju.
Kao mogu reći iskustva kao poslodavac vrlo često smo imali i problem stvaranje povoljnih uvjeta na radnom mjestu, prilagođavanje radne sredine i radnog mjesta za osobu sa invaliditetom kao i omogućavanje zadovoljavanja nekih drugih potreba koje tako osoba s osnova svoga invaliditeta treba imati. Vrlo često su i redovni zaposlenici bili na usluzi takvom novom kolegi na radnom mjestu.
Da li su mjere prema zaposlenicima prema poslodavcima usmjerene i na prilagođavanje prostora?
Hvala.
Poštovana državna tajnica.
Hvala.
Poštovana saborska zastupnice Murganić.
Dakle, ono što moramo reći jest da godišnje se temeljem Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom temeljem kvotnog sustava ustvari prikupi oko 200 milijuna kuna.
E sada, ta financijska sredstva se koriste za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom, isto tako za rad centara za profesionalnu rehabilitaciju. Ono što Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi jest da u okviru da financira i troškove plaća i troškove doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje, troškove obrazovanja, troškove prilagodbe radnog mjesta o kojima ste vi nešto rekli npr. ugradnje lifta ili slično, troškove prilagodbe uvjetima rada npr. prilagođeno računalo za slijepe osobe.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika poštovanog zastupnika Silvana Hrelja.
Poštovana državna tajnice.
Ja znam da je ovo cijeli sustav u stvaranju, pogotovo oko profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom, no ne treba stati. Mislim da treba puno glasnije govoriti i motivirati poslodavce koji se oglušuju na neki način, oni rađe plaćaju nego zapošljavaju osobe s invaliditetom. To ja cijenim nedostatak empatije poslodavaca za zapošljavanje osoba s invaliditetom nepoštivanje činjenica da postoje slabiji koji jednostavno ne mogu konkurirati za radna mjesta na tržištu rada i uz male prilagodbe gdje se oni mogu osloboditi plaćanja onoga prema obveza prema fondu mogli bi urediti na radna mjesta za osobe sa invaliditetom.
Dakle, nedostaje mi jedna šira društvena klima, a sredstava, slažem se ima dovoljno, čak smo posudili za vrijeme covida za druge namjene sredstva iz fonda.
Hvala lijepa.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam.
Poštovani saborski zastupniče Hrelja.
Dakle, u određenom dijelu složit ću se s vama da trebamo svi zajedno djelovati i dalje na senzibiliziranost društva za osobe sa invaliditetom i za njihov položaj na tržištu rada i u društvu općenito.
Međutim, voljela bih se vratiti i na ovaj dio koji ste spomenuli vezano uz poslodavce, ne da ih veliki dio radije plaća to nije točno, možda ste me malo krivo shvatili. Dakle, jedna trećina poslodavaca koji su obveznici kvotnoga zapošljavanja zapošljavaju osobe sa invaliditetom i na taj način ispunjavaju svoju zakonsku obavezu.
Dvije trećine ne samo da plaćaju već kao što sam navodila ili zapošljavaju učenike s teškoćama u razvoju ili ih stipendiraju ili imaju ugovore sa zaštitnim i integrativnim radionicama ili kao jedna od mogućnosti plaćaju 20% minimalne plaće.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika je poštovane zastupnice Ivane Posavec Krivec.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Gospođo državna tajnice Burić.
Složit ćemo se da su osobe sa invaliditetom jedna posebna skupina kojoj je u svakom slučaju potrebna potpora društva za uključivanje u svijet rada i zato je za pozdraviti svake izmjene koje idu u tom smjeru.
Vi ste posebno naglasili ako sam dobro primijetila u vašem uvodnom izlaganju da su od stupanja na snagu 2019.g. da je došlo do povećanog zapošljavanja osoba sa invaliditetom u Hrvatskoj. Jesam li vas dobro razumjela?
Možete li mi onda ako sam vas dobro razumjela reći kako HZZ kaže da je u 2020.g. 2.475 osoba sa invaliditetom što je 12,2% manje nego 2019.g. kada je zaposleno 2.820 osoba sa invaliditetom odnosno kaže da je trend u zadnjih tri godine se kontinuirano smanjuje?
Hvala lijepa.
Poštovana državna tajnica.
Hvala vam.
Poštovana gospođo Krivec.
Dakle, još jedanput ću naglasiti da od trenutka kada imamo Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom to je 2015.g. se uvelike poboljšava pozicija osoba sa invaliditetom na tržištu rada.
Od listopada 2016. na ovamo, dakle govorimo o prethodnom i sadašnjem mandatu ove Vlade u zapošljavanje osoba sa invaliditetom uloženo je skoro pola milijarde kuna. Ponovit ću, danas je zaposleno oko 14.500 osoba s invaliditetom. E sada ukoliko hoćemo konkretizirati onda moram reći sljedeće, da je u razdoblju od 10. mjeseca 2016. pa do danas iz evidencije zavoda, samo iz evidencije zavoda zaposleno 12.400 osoba sa invaliditetom. A što se tiče nezaposlenosti na HZZ-u na godišnjoj razini.
Hvala lijepo.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Onda otvaram raspravu pa će prvi govoriti u ime Kluba Hrvatskih suverenista poštovani zastupnik Hrvoje Zekanović.
Izvolite.
Poštovana državna tajnice Burić, poštovani potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Neću biti dug, dakle država treba skrbiti o osobama s invaliditetom to nije sporno. Ovdje ste vi spomenuli više osoba koje su zahvaćene ovim zakonom, ja sam vas pozorno slušao i vidio sam da ste zapravo stali na osobama koje imaju Downov sindrom što je u redu, sve je u redu, nisam čuo neke kategorije koje bi trebale biti obuhvaćene kao npr. osobe koje imaju autizam, dakle njih ovdje nisu spomenute. A što se tiče autizma, pretpostavljam da znate jer je to vaš resor, radi se zbog nove dijagnostike i možda nekih drugih razloga, sve više i više ima osoba koje imaju koje su s posebnim potrebama, a imaju autizam. Ali moram naglasiti da mnoge od tih osoba bi se mogle staviti na tržište rada odnosno mogle bi upasti u ovu kategoriju da se i one obuhvaćene ovim zakonom.
Dakle, moja primjedba je da ste vi samo nekoliko kategorija osoba koje imaju invaliditet ove ili one vrste uvrstili, ali da ste neke kategorije izostavili i ja vam samo napominjem jednu ključnu kategoriju jer ima jako puno naših ljudi koji imaju autizam, a mogli bi se ipak na neki način staviti na tržište rada. Dakle, eto to je jedno moje upozorenje i mislim da će svi oni koji obitelji autista koji imaju djecu ili nekoga u obitelji tko ima autizam svate o čemu ja govorim.
Druga stvar koju bi ja ovdje napomenuo govorimo o stažu generalno, kada govorimo o mirovinama koje zapravo proizlaze iz staža nisam siguran da ćemo uskoro uopće imati dovoljno onih koji su radili odnosno dovoljno ljudi koji su ostvarili dovoljan staž da bi sutra neko imao mirovinu tako da je to jedan generalno veliki, veliki problem i mislim da će nam trebati jedna kompletna rekonstrukcija tog sustava i to je među ostalima dijelom i vaš problem. Ali evo ponovit ću, uključite apsolutno sve kategorije jer smatram da su neke kategorije izostavljane iz ovog vašeg prijedloga zakona.
Hvala lijepo.
Hvala.
Sljedeći klub zastupnika je onaj zeleno-lijevog bloka, a govorit će poštovani zastupnik Damir Bakić.
Hvala vam g. potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice, uvažene kolegice i kolege.
Dakle kao što smo rekli da kratko rekapituliramo, prava iz ovog Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem do sad su ostvarivali zaposleni na osobito teškim i po zdravlje štetnim poslovima, nadalje zaposlenici kojima u starijoj dobi su fiziološke opale ili opadale zbog prirode posla, također i osobe sa invaliditetom, sada po predloženim izmjenama i dopunama ovog zakona ovo pravo će moći ostvarivati i osobe sa invaliditetom koje nisu zaposlene u punom radnom vremenu kao i neke druge osobe i da ne bih previše duljio ovo je dakle akt ovaj zakon kojeg u svakom slučaju treba pozdraviti. Mi ga dakle podržavamo, mi ga pozdravljamo on je apsolutno potreban, progresivan i mi ćemo ga dakle u svakom slučaju podržati. Naravno to nije dovoljno potrebno je, potrebno je uložiti i dodatnih napora u brizi oko ove najranjivije skupine naših građana i kao što je već rečeno i u replikama i u odgovorima na te replike potrebno je i dodatno, osigurati dodatne instrumente i poticaje za poticanje zapošljavanja osoba s invaliditetom.
Ovom prilikom, ovom prigodom još iskoristio još i priliku da ukažem na, na, na, na jedan širi problem ili dodatni problem koji se u širem smislu tiče svih onih koji ostvaruju prava iz Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem pa i općenitije o svim osobama koje idu u mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti ili ono što se kaže zapravo jednostavnijim jezikom u invalidsku mirovinu. Skrenuo bih naime pažnju na to da po Zakonu o obaveznim mirovinskim fondovima njegovom Članku 104. svaki osiguranik koji odlazi u mirovinu ima pravo optirati, ima pravo birati između dvije opcije, a ta je da mirovinu ostvaruju iz dva dijela na način da mu se dio mirovine plaća iz HZMO-a, dakle iz prvog mirovinskog stupa, a drugi dio mirovine da mu se plaća iz odgovarajućeg mirovinskog društva na temelju individualne kapitalizirane štednje. To je dakle jedna opcija.
Druga opcija ukoliko je to za njega povoljnije bi bila da se dakle njegova mirovina u potpunosti plaća iz prvog stupa iz HZMO-a kao da u drugom stupu nikada participirao niti nije. U tom slučaju dakle ako je za njega povoljnija ova druga opcija sredstva koja su na njegovom mirovinskom računu prebacuju se dakle u državni proračun. Na stranu sad što tu ima nekih tehničkih problema i ne samo tehničkih u definiciji ovih prava, nego htio skrenuti pažnju na slijedeće. Od nedavno ovo pravo uživaju svi osiguranici, do nedavno to je pravo dakle pravo optiranja bilo ograničeno samo na one koji su u trenutku aktiviranja drugog stupa bili stari između 40 i 50 godina života. Od nedavno to pravo imaju svi ili gotovo svi. Zapravo svi osim onih koji idu u invalidsku mirovinu. Članak 101. Zakona o obaveznim mirovinskim fondovima kaže da svaki osiguranik koji ide u invalidsku mirovinu, ostvario je manje od 55 godina, dakle manje od 10 godina staža i ima manje od 55 godina života nužno mora biti vraćen u prvi stup tako da velim, dakle on ne može optirati i njegova mirovina će se po sili zakona isplaćivati samo iz prvog stupa po dakle odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. U velikoj većini slučajeva, dakle u velikoj većini slučajeva osiguranici koji idu u invalidsku mirovinu, dakle u mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti će zaista ostvariti povoljniju mirovinu isključivo iz prvog stupa kao da u drugom nikad participirali niti nisu, ali to nije tako nužno uvijek. To osobito nije tako za one ili nije nužno tako za one koji su ostvarili vrlo velik broj godina staža i nema zapravo niti jednog razloga da ova odredba Članka 101. Zakona o obaveznim mirovinskim fondovima bude tako restriktivna i dakle bude tako ekskluzivna da dakle da, da decidirano određuje da se ovi osiguranici trebaju nužno vratiti u prvi stup. U tom smislu će dakle trebati povesti brigu o tome i mi ćemo se založiti da se ova neprikladna zakonska rješenja kad to bude moguće da se dakle ta neprikladna zakonska rješenja poprave.
Hvala vam lijepa.
Hvala i vama.
Ispred Kluba zastupnika Domovinskog pokreta govorit će gospodin Daniel Spajić.
Izvolite.
Poštovani predsjedavajući, poštovane kolegice i kolege, poštovana državna tajnice, postojeći Zakon o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem iz 2019. godine definira osobe i radna mjesta kojima se staž osiguranja računa s povećanim trajanjem i snižava dobna granica za stjecanja prava na starosnu mirovinu. Imamo tu ovaj bitne tri kategorije, zaposleni na osobito teškim i za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima, osiguranici koji nakon određenih godina života zbog naravi i težine posla smanjenjem fiziološke funkcije organizma onemogućava daljnje uspješno obavljanje toga posla i imamo osobe s invaliditetom.
Ovim se prijedlogom zakona predlaže svojevrsna pozitivna diskriminacija osoba s invaliditetom tako što će prava iz zakona te osobe u buduće moći ostvariti ne samo u slučajevima koji se isključivo vežu uz radni odnos već i u drugim oblicima mirovinskog osiguranja, poput vrhunskih sportaša, samostalnih djelatnosti, obrtnika, vjerskih službenika itd.
Sredstva za ovo proširenje prava osigurana su u proračunu. U prvoj godini 300.000 kuna, a onda po 400.000 kuna. Uvođenje ove pozitivne diskriminacije ujedno je i usklađena sa pravom, sa pravnom stečevinom EU.
S obzirom da se Domovinski pokret zalaže za pravedno i socijalno osjetljivo društvo zasigurno podržavamo ovakve oblike pozitivne diskriminacije prema osobama koje su nažalost oboljele od takvih bolesti koje umanjuju njihove radne sposobnosti i funkcionalnosti. Međutim iz opsega promjene odnosno broja zahvaćenih osoba i potrebnih financijskih sredstava jedva da je vrijedilo raditi ovaj prijedlog zakona. Naš mirovinski sustav treba korijenite promjene za što su nužne temeljite reforme. U više navrata Domovinski pokret je naglašavao kako se krive politike duopola unatrag 20-tak godina integriraju i daju svoj puni negativni sinergijski učinak upravo na području mirovinske politike. Dok je Europska komisija zabrinuta što će do 2060.-te jer omjer broja zaposlenih i umirovljenika će pasti sa 4 na 2, naš dupol se pobrinuo da mi već sad imamo omjer 1,2 naprema 1 jer smo lansirani 30 godina u budućnost ispred ostatka EU u negativnom smislu. Dok je broj umirovljenika od početka stoljeća do sada narastao preko 20%, a zbog demografskih trendova nastavit će rasti i dalje, dotle nam je broj zaposlenih još uvijek na razini 2006. Od ukupno potrebnih cca 40 milijardi kuna čak i za ove mizerne mirovine s kojima dobar dio umirovljenika jedva preživljava, jedva se pola prikupi kroz doprinose zaposlenih, dok druga polovica se financira iz poreza i ostalih proračunskih sredstava. Investicijski potencijal od čak 125 milijardi kuna u privatnim mirovinskim fondovima vrlo se slabo koristi. Najvažnije je bilo ugurati svoje ljude u nadzorne odbore društva za upravljanje kako bi im valjda prenijeli svoje dobre prakse upravljanja javnim poduzećima i imovinom.
Za značajnije poboljšanje standarda umirovljenika, a ne povećanje prosječne mirovine za 50, 60 kuna godišnje potrebno je saniranje deficita mirovinskog fonda temeljenog na generacijskog solidarnosti, generacijskoj. Za ilustriranje što je potrebno učiniti kako bi se to postiglo korisno je iznijeti primjer kako nam za to treba 30% više radnih mjesta te 50% veće prosječne plaće. Analize govore da smo se od početka stoljeća do danas razvijali barem u prosjeku kao ostatak Istočne Europe bili bi na tome cilju ili bi bili blizu njega. Tad smo uz Češku i Sloveniju bili pri vrhu, a danas se s Bugarskom laktamo na začelju tablice. Zbog katastrofalnog odnosa prema poduzetništvu i investitorima nema pomaka u povećanju ukupnog broja radnih mjesta. Kilave mjere sustavnog pristupa reindustrijalizaciji i digitalizaciji zemlje razlog su zašto nemamo povećanje produktivnosti i prosjeka plaća. Iz prijedloga proračuna 2021. do 2023. godine usvojenog krajem prošle godine vidi se kako Vlada ne planira nikakve reforme niti suštinske pomake u ovim područjima.
Dakle, gospodo jasno je da bi Hrvatska bila u značajno boljoj poziciji kako u pogledu stanja mirovinskog sustava tako i u ostalim područjima da nije bilo više trgovačkih koalicija, nepotizma, korupcije, lošeg upravljanja javnim dobrima i rasprodaje nacionalnih interesa. I još jednom naglašavamo ovakve prijedloge zakona podržavamo, ali su daleko premalo u odnosu na ono što vladajući mogu i moraju učiniti na području ukupne mirovinske politike. Reforme, reforme, reforme i samo reforme.
Hvala vam lijepo.
Sada je na redu gospođa Ivana Posavec Krivec koja će govoriti ispred Kluba zastupnika SDP-a.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Državna tajnice sa suradnicom, Klub SDP-a u potpunosti podržava i pozdravlja donošenje Prijedloga Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem koje je vaše ministarstvo priredilo i predložilo ovdje Hrvatskom saboru. Predlagatelj je proširio krug osoba s invaliditetom koje ostvaruju pravo obuhvativši uz osobe u radnom odnosu i osobe u radnom odnosu izjednačenog statusa i po drugim osnovama. Ovim se izmjenama posredno utječe na povećanje zapošljivosti osoba s invaliditetom budući da se vrednuje ograničenja proizašla iz invaliditeta, a istovremeno ih se potiče na punu iskorištenost njihovog radnog potencijala i ostanak u svijetu rada. Stoga smatramo da predložene izmjene predstavljaju podupirajuću mjeru za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom u odnosu na sve oblike rada.
Prijedlogom zakona predlaže se cjelovito uređenje statusa osiguranika odnosno osoba s invaliditetom u odnosu na mogućnost ostvarivanja staža osiguranja s povećanim trajanjem i snižavanje dobne granice za ostvarenje prava na starosnu mirovinu. Stoga ujedno i ispunjavaju se obveze koje je RH preuzela kao stranka Konvencije o pravima osoba s invaliditetom što smatramo da je potrebno posebno podvući.
Prijedlogom zakona izdvajaju se kategorije osiguranika, osobe s invaliditetom od ostale 2 kategorije osiguranika koje mogu ostvariti prava iz zakona, a to su oni osiguranici koji rade na osobito teškim i za zdravlje radnu i sposobnost štetnim radnim mjestima i osiguranici koji obavljaju zanimanja u kojima nakon određenih godina života zbog naravi i težine posla fiziološke funkcije organizma opadaju u toj mjeri da onemogućavaju daljnje uspješno obavljanje tog posla.
I naravno jasno je da je ovo jedan od zakonskih prijedloga koji je svojevrsna pozitivna diskriminacija osoba s invaliditetom, ali to je za progresivno društvo kakvom se mi dičimo sasvim normalno i prihvatljivo.
E sada, obzirom da je ovo prvo čitanje i da očekujemo da će do drugog čitanja doći možda još i do analiziranja onoga što je u ime klubova rečeno danas ovdje ja bih željela u ime Kluba SDP-a naglasiti samo nekoliko činjenica.
Jedna od činjenica je da ovim izmjenama zakona se ne ulazi u popis osoba odnosno invalidnosti koje su obuhvaćene, a na to je ukazala pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom u svom godišnjem izvješću u jednom od dijelova izvješća koji se tiče upravo beneficiranog radnog staža. Pa je tako tamo pravobraniteljica za osobe s invaliditetom iznijela niz primjera na koje nailaze osobe s invaliditetom u praksi kod vještačenja u slučajevima priznavanja beneficiranog radnog staža. Ima tu i ovih situacija koje je spominjao i kolega koji je govorio prije mene, no ja neću sad ovdje ići pojedinačno od slučaja do slučaja nego ću samo zamoliti da razmotrite mogućnost kojom bi se kao što je upravo pravobraniteljica predložila formirao naputak ili obvezao ministar, nadležan ministar za izradu naputka ili nekakvog pravilnika kojim bi bile u potpunosti određene bolesti koje se nalaze pobrojeno u zakonu koje bi se u postupku vještačenja lakše razumjele i pri kojima tada ne bi bilo nejasnoća jer se često naša administracija strog drži upravo onoga što piše u zakonu i onda dolazi do nekakvih nepravednosti u određivanju tko ima, a tko nema pravo jer nisu baš sve dijagnoze u potpunosti jednake, a zapravo možda potiču iz istoga spektra. To bi bio, to bi bila naša zamolba da se možda razmotri do, do drugoga čitanja.
Nadalje, mi u ovoj cijeloj priči želimo ukazati na to da je život osoba sa invaliditetom u Hrvatskoj još relativno težak jer fali dosta zakonskih propisa i zakonskih akata koji bi njihovu integraciju u društvu, a onda posebno i na tržište rada još dodatno olakšali i koristimo i ovu priliku da to posebno naglasimo. Veseli nas da postoje posebne mjere za samozapošljavanje osoba s invaliditetom, pratimo koje su to mjere i mislimo da će one uvelike pomoći da dođe do kvalitetnije integracije osoba s invaliditetom na tržište rada. No istovremeno nas brine i činjenica da mnogi poslodavci u RH, a to ste naglasili i u svom uvodnom izlaganju poštovana državna tajnice još uvijek ne ispunjavaju obvezu kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom odnosno na neki način kao što su ovdje kolegice i kolege već rekli, često im je jednostavnije platiti iznos koji im je određen nego da zaposle osobe s invaliditetom. Ponekad za to ima opravdanja koje su možda geografskog i nekog drugog razloga, ali često toga nema. Voljeli bismo kada bi postojala mogućnost da se i tu još dodatno unaprijedi mogućnost da uistinu veliki broj osoba s invaliditetom koje mogu konkurirati na tržištu rada i nađu to svoje zaposlenje jer samim time oni se na, u društvu drugačije integriraju, drugačije se osjećaju i jednostavno to je za njihov kompletan psihofizički razvoj iznimno bitno da budu aktivni sudionici i da imaju svoju poziciju na tržištu rada. Dakle, puno bismo bili svi skupa sretniji vjerujem bez obzira na stranku kojoj pripadamo kada bi se ovih preko 200 milijuna kuna kazni za nezapošljavanje osoba s invaliditetom uistinu na neki način moglo pretvoriti u konkretna radna mjesta.
Naravno veseli nas i ovdje što je predviđeno i zapošljavanje osoba s invaliditetom koje brinu o drugim osobama i to, to podržavamo u zakonu, ali nas još uvijek tako brine, a to naravno nije upućeno direktno vama i pitanje Zakona o osobnim asistentima, pitanje Zakona o inkluzivnom dodatku, pitanje Nacionalne strategije i provede UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, još uvijek nemamo jasnu politiku u RH na koji način bi se kroz institucije integrirale osobe sa invaliditetom. Najčešće smo na, u društvu prepušteni radu udruga, pojedinaca i deinstitucionalizacija često je u krugu, u krugu odnosno u tom prostoru civilnoga sektora.
Uz sve ovo bilo, bio bi naš apel da informacija o izmjenama zakona bude što jednostavnija i da možda iza nje stoji i neka medijska kampanja jer se često nalazimo u situaciji kada osobe sa invaliditetom nisu niti svjesne prava koja proizlaze iz niza zakona, a pretpostavljamo nije svima jednako dostupno, nije svima jednako dostupno, a pretpostavljamo da bi i ove promjene mogle uvelike olakšati, olakšati njihov položaj u društvu.
Evo, kao što sam i na samom početku rekla Klub SDP-a će podržati ovaj zakon u prvom čitanju. Smatramo da iza njega stoji niz kvalitetnih rješenja, da je on potreban hrvatskom društvu. Smatramo da ima još i nekoliko stvari koje nisu u potpunosti riješene i nisu u potpunosti usklađene možda sa primjerima drugih zemalja. Postoji uvijek interes da i neka nova zanimanja uđu u katalog zanimanja beneficiranog staža. Smatramo da to u ovom trenutku nije potrebno jer u svakom zanimanju u kojem postoje otežani uvjeti rada to se može nadoknaditi novcem. Dakle, većom plaćom, a ovo što je sada u katalogu beneficiranog staža mislimo da ne bi trebalo zapravo širiti.
Ono što nas još na neki način malo zabrinjava kada analiziramo je činjenica da mnogi naši sugrađani imaju problem kod provedbe međunarodnih ugovora što se tiče totalizacije staža u slučajevima beneficiranog radnog staža pa ako ćete imati možda neku rečenicu kojom biste mi mogli reći kakva su vaša saznanja i da li je to uistinu problem sa kojim se naši sugrađani često susreću. Evo toliko od nas u nadi da ćete i neke od ovih primjedbi ili sugestija koje su u svakom slučaju dobronamjerne razmotriti do drugog čitanja i da ćemo i danas a i onda biti jednoglasni kao i na odboru.
Hvala.
I vama.
Gospodin Silvano Hrelja govorit će ispred Kluba zastupnika HSS-a i HSU-a.
Izvolite.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana državna tajnice i pomoćnice, cijenjene kolegice i kolege.
Ja se dugo godina bavim ovom problematikom, a naročito od stečaja jedne bivše tvrtke koja je zapošljavala osobe sa invaliditetom. To je tzv. to je trgovačko društvo TEKOP u Puli, gdje smo se tamo 2003. Godine izborili da od ostatka stečajne mase funkcioniramo da se osnuje TEKOP nova ustanova za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
Dakle, od tih temelja na dalje se bavim nekad više, nekad manje i moram reći da od tog dana kada sam se počeo baviti i pratiti tu problematiku da je evidentan napredak u Hrvatskoj što se tiče profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba sa invaliditetom.
Ja tu nemam puno dvojbi. Osuđujem sve one godine kad smo ni pola novca nismo potrošili na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje od onoga što smo skupili. Isto tako nema nikakvih dvojbi da ove tri mjere koje su sadržane u Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji, zapošljavanja osoba sa invaliditetom su ravnopravne. Dakle, poslodavac može birati ili zapošljavanje osoba sa invaliditetom ili davanje nekoj od ustanova koja se bavi tom proizvodnjom ako ćemo zaštitne odjeće ili prodaja usluga itd. sa njom sklopiti ugovor i svoju obvezu ispuniti poslovanjem, odnosno suradnjom sa tom ustanovom.
Ili treća varijanta legitimno je da to plati u fond gdje se skupi kako je i državna tajnica rekla oko 200 milijuna kuna godišnje što nisu mala sredstva za ove namjene s obzirom da mi imamo jako, jako puno još rezervi i daj Bože da se sva ta sredstva potroše na razini godine i da tražimo još jer to znači da bismo bili vrlo osjetljivi prema potrebama naših sugrađana, osoba sa invaliditetom i da bi puno razmišljali kako njima učiniti život vrijednim.
Jer ne znam kako da vam opišem, ali ne možete doživjeti koliko je to osobama sa invaliditetom važno dok niste sa njima u njihovoj situaciji, koliko je njima važno biti, raditi i biti ravnopravni u svijetu rada. Dakle, da se osjećaju vrijednima, da su zaradili svoj novac. To jednostavno mi drugi teško možemo prosuditi dok se ne nađemo zajedno sa njima u njihovim nedaćama, dok ne uđemo u njihove probleme u kojima oni žive.
Dakle, na neki način se osjećam počašćenim da sam doživio jedan dio njihovih problema i kako razmišlja i što cijene i što im je, koji su im životni ciljevi i do čega im je stalo u životu. Zato mislim da moramo dati sve od sebe i to nije pitanje jedne Vlade ni lijeve, ni desne. To je pitanje svih Vlada da se kontinuitet ulaganja i stvaranja uvjeta za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom nastavi, pojača i poboljša.
Dakle, nema dileme. Klub Hrvatske seljačke stranke i Hrvatske stranke umirovljenika će poduprijeti donošenje ovih dopuna ovog zakona, odnosno glasati će za i u prvom čitanju, a neka mala očekivanja imamo i za drugo čitanje. Samo nemojmo govoriti da se u ovom zakonu radi o priznavanju beneficiranog staža ili staža sa uvećanim trajanjem za osobe sa invaliditetom. To je već riješeno zakonom kao što je riješeno i priznavanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem za one koji rade teške fizičke poslove i za očekivati je da ne mogu do dobne granice 65 izdržati raditi tako teške fizičke poslove. I kao što je to uređeno za one koji su izloženi psihofizičkim naporima, naporima koncentracije pažnje, naporima uočavanja sitnica, upravljanje vlakom na primjer velikim dizalicama, avionima itd. Dakle, sofisticiranim uređajima, prijevoznim sredstvima itd.
I za njih isto tako se predvidjelo staž osiguranja sa uvećanim trajanjem popularno nazvani beneficirani radni staž. Osobe sa najtežim oblicima invaliditeta isto imaju pravo, ali ono što je novina ovog zakona je da ih se ne ograničava samo da imaju pravo ukoliko su zaposleni na puno radno vrijeme temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.
Dakle, ovdje se radi o proširenju i na one koji rade u nepunom radnom vremenu, koji rade u samozapošljavanju. Dakle, proširuje se potencijalni krug korisnika osiguranja sa povećanim trajanjem. Ja mislim da je to samo prvi korak, jer ja vam tvrdim da i oni koji rade na proizvodnoj traci u ovim ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom teško da će doživjeti i da će otići u punu starosnu mirovinu, da teško da će dočekati prijevremenu starosnu mirovinu nego da će isto završiti u invalidskoj mirovini. Jer sa ograničenim sposobnostima izloženi su velikim psihofizičkim naporima i mislim da ćemo prije ili kasnije još ići naprijed sa priznavanjem staža sa uvećanim trajanjem. I one osobe sa invaliditetom koji nisu najteže invalidnosti nego spustit ćemo tu granicu. Ali to je nešto, to je vrijeme buduće i to će biti sigurno opravdano jer će vrijeme to tako pokazati da će to trebati napraviti. Dakle, sigurno da se ovdje radi o pozitivnoj diskriminaciji slabijih u svijetu rada da ne govorim, meni tržište rada nije baš, ne tržimo pomidore nego radi se o ljudima, radi se o ljudskim sudbinama. Prema tome, pozitivna je diskriminacija onih koji su slabi u svijetu rada i to se mora jednostavno pozdraviti. To je u skladu sa svim konvencijama, sa svim onim dokumentima koji nas kao civiliziranu demokratsku državu obvezuje.
Prema tome, tu nema prigovora na ovakav prijedlog dopuna zakona. Ja bih samo molio, meni koji tražim nedostatke ali ne u smislu da bih nekoga, da bi se pravio pametniji od nekog drugog nego da u finalu iznjedrimo bolji, kvalitetniji zakon. Zato tražim nedostatke. Nekako mi je preširoko i preslabo specificirano, dakle ovi poslovi koje se navode u obrazloženju zakona i navode se da se na njih može, treba uzeti u obzir da se na njih može i da su to sve primjeri.
Ali ako za drugo čitanje budete mogli specificirati malo podrobnije, da ljudi koji budu dizali ovdje ruku malo dožive šta to znači u slučaju da su zaposlene te osobe. Dakle, da primjerice obavljaju obrt, da li su trgovci pojedinci, vrhunski sportaši, kad obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede ili šumarstva ili samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, kad obavljaju domaću radinost i sporedno zanimanje, kada su članovi uprave, vjerski službenici i u drugim slučajevima neovisno o osnovi njihovog osiguranja.
A vi ste dali jednu široku formulaciju, odnosno široko objašnjenje, možda čak preširoko koje neće biti u primjeni. Pa ako možete dati neke konkretnije primjere ja ću vam biti tu zahvalan da ne kažu ljudi, da nam ne kažu dižete ruku bezveze, ne znate za šta dižete pa se to pretvori u nešto drugo čisto iz opreza.
Dakle, to su stvari, to je jedina primjedba koju bih ovdje našao i jedini nedostatak da tu malo preciznije utvrdimo. A ako ste vidjeli cifre koje iziskuje primjena ovog zakona, dakle iznose koje iziskuje primjena onda možete sami zaključiti, toliko dugo ste svi u Saboru da se to odnosi na 30, 50 najviše osoba jer jednostavno ovo su tako u odnosu na državni proračun zanemarivi iznosi, a za te ljude, za taj mali broj ljudi koji su izuzetno hrabri, izuzetno odvažni, izuzetno preuzimaju odgovornost za svoj radni odnos, za svoje zaposlenje, za svoju egzistenciju. Za njih je to veliki, veliki korak a za državni proračun je to otprilike sitnica.
Tako da ne moramo sad govoriti o nekoj pošasti sad ćemo mi ovo ili ono. Ovdje je točno temeljem ovog zakona definiran okvir ljudi koji obuhvaća. Da ne bi bilo zabune dao sam ovu dobronamjernu primjedbu da specificiramo gdje to može biti i gdje ciljamo.
Hvala vam lijepa. I još jednom na kraju klub HSS-a i HSU-a podržati će dopunu izmjena i dopuna Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem.
Hvala lijepa.
Hvala.
Gospođa Ljubica Lukačić govorit će ispred Kluba zastupnika HDZ-a.
Izvolite.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovana državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Evo mene danas posebno veseli raspravljati o ovom zakonu i u ime kluba govoriti, ja ću reći o ovom jako važnom zakonu iako kao što je kolega Hrelja rekao ne radi se možda o nekom velikom broju osoba sa invaliditetom na koji će se proširiti. Ali i to je značajno.
Većina kolega u ovoj sabornici sjeća se još iz prošlog mandata kako smo i na koji način omogućili osobama sa invaliditetom da rade i da što duže ostaju u svijetu rada, a to je da smo im omogućili u jednom drugom sustavu, tada u sustavu socijalne skrbi da primaju osobnu invalidninu i kad se zaposle. Dakle, omogućili smo im da primaju plaću i da primaju osobnu invalidninu kako bi ih potakli da rade i da što duže ostaju u svijetu rada, da zarade mirovinu i da ne ovise samo o socijalnim pomoćima.
Ovim zakonom se proširuje kao što sam rekla krug osoba sa invaliditetom koji će imati pravo na staž osiguranja sa povećanim trajanjem i to je izuzetno važno za one koji će se samo zaposliti.
Reći ću kasnije nešto više i o onima drugima, ali osobe sa invaliditetom koje se samo zapošljavaju rekla bih kao što je evo i kolega Hrelja rekao izuzetno su hrabri. Nije lako sam svoj posao ostvariti i moram vam iskreno reći da je jako mali broj osoba sa invaliditetom koji se uopće usuđuju na takav poduhvat.
Ne tako davno krajem prošle godine kada se pojavio problem da osobe sa invaliditetom koje su otvorile neki obrt ili su odvjetnici i tako dalje nemaju mogućnost imati staž osiguranja sa povećanim trajanjem. Nabrojali smo ih negdje i u mirovinskom, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje bilo je negdje oko 37 takvih ljudi što je složit ćete se vjerojatno sa mnom jako mali broj.
Međutim, veseli ipak činjenica da od ukupnog broja osoba sa invaliditetom raste i broj osoba sa invaliditetom koji se samo zapošljavaju. Osobe koje su osigurane u nekom drugom sustavu, a imat će jednako tako pravo na staž osiguranja sa povećanim trajanjem su osobe koje moram reći brinu o osobama sa invaliditetom a ujedno su i same osobe sa invaliditetom.
Dakle, to mogu biti osobe sa invaliditetom koje pomaže hrvatskom i ratnom vojnom invalidu ili roditelji udomitelji, roditelji njegovatelji ili samo njegovatelji itd. Puno puta je postavljeno pitanje zašto u ovom zakonu isključivo su nabrojane dijagnoze i po tome se zna koje osobe s invaliditetom mogu ostvariti ovo pravo.
Dok jedinstveno tijelo vještačenja u okviru Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom ne bude donosilo da tako kažem rješenje tko je to osoba sa invaliditetom, do tada ćemo morati zadržati ovakav način.
Ove dijagnoze koje su nabrojane to su doista najteže rekla bih osobe sa invaliditetom. Hoćemo li jednog dana širiti odnosno spuštati granicu to ćemo vidjeti. Međutim, kada jednog dana budemo znali tko su to osobe sa invaliditetom u jednom kraćem opisu, ali da točno znamo tko su to da ne moramo doista nabrajati dijagnoze tada će to olakšati svima i nama ovdje, a i svima onima koji budu pripremali zakone i njihove izmjene i dopune, kad budu znali točno što u zakon treba staviti a da se pritom ne nabrajaju nikakve dijagnoze.
Sada je to vrlo jednostavno. Kada se vještači kolegica iz SDP-a je spomenula pa bih se samo kratko na to osvrnula da je problem kod utvrđivanja statusa osiguranika, osiguranika statusa osobe sa invaliditetom kada je u pitanju staž osiguranja s povećanim trajanjem.
To je zapravo nešto najjednostavnije, jer donesete dokumentaciju o svojoj dijagnozi i ako ona odgovara dijagnozi koja je navedena u zakonu nitko vam ne može reći da nemate na to pravo. Ja moram priznati još nisam čula da netko tko je imao mišićnu distrofiju ili neku drugu neuromišićnu bolest ili cerebralnu ili dječju paralizu ili se kreće pomoću invalidskih kolica ili ima Down sindrom itd. nisam čula da nije mogao ostvariti ovo pravo.
Ovo što sad činimo, dakle mijenjamo odnosno dopunjujemo ovaj zakon moram reći da je to sa ovako malo članaka jedan veliki korak naprijed. Time poštujemo sve dokumente koje je Hrvatska potpisala. Naravno najvažniji Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, a onda i Nacionalna strategija za izjednačavanje mogućnosti za osobe sa invaliditetom. I svi volimo govoriti o tom fenomenu izjednačavanja mogućnosti jednakih šansi itd.
Evo ovo je prilika kako se doista mogućnosti izjednačavaju. Ovdje smo suzbili diskriminaciju na ovaj način i sad neće biti diskriminacije među samim osobama sa invaliditetom. Stoga evo državna tajnice ja slobodno ovdje mogu reći u ime svih osoba sa invaliditetom da ste učinili nešto što će biti korisno svima, nešto što će osobe sa invaliditetom dočekati sa odobravanjem, a očekujem da će u resornom ministarstvu gdje su već počeli sastanci, gdje se već radi na tome da konačno stvorimo rekla bih status osobe sa invaliditetom, da konačno možemo utvrditi tko je osoba sa invaliditetom.
Jer ja sam evo o tome već ovdje i govorila. Ni ja ne mogu reći da sam osoba sa invaliditetom, odnosno nemam to čime dokazati. Dokumenat koji vrijedi samo u sustavu rada i zapošljavanja ne vrijedi u sustavu socijalne skrbi i obrnuto. Tako da ćemo na ovaj način izjednačiti sve osobe sa invaliditetom na području cijele RH.
I kad budemo znali tko je to, tada ćemo jednostavnije donositi bilo koji zakon koji se odnosi na osobe sa invaliditetom, a rekla bih da se skoro svaki može odnositi.
Vidimo da su sredstva za provedbu ovog zakona osigurana u državnom proračunu i nisu to velika sredstva obzirom da se i ne radi o nekom velikom broju osoba sa invaliditetom, ali kao što sam rekla veseli čuti to da se povećava ipak osoba sa invaliditetom koje se samozapošljavaju.
Spomenut ću još evo na kraju … /Upadica Radin: Vrijeme./… vrlo kratko u jednoj rečenici da je i onih mnogo ljudi spominju to 400 milijuna kuna koja su neću reći uzeta, ali koja su usmjerena na održavanje radnih mjesta za osobe sa invaliditetom i od tih 400 milijuna kuna danas imamo veći broj zaposlenih osoba sa invaliditetom, svakako onih osoba sa invaliditetom koje su ostale na svojim radnim mjestima.
Hvala vam lijepa.
Hvala lijepa.
Sada gospođa Dalija Orešković govorit će ispred Kluba zastupnika Centra i GLAS-a.
Izvolite.
Uvaženi predsjedavatelju kolege zastupnici i zastupnice.
Pa osvrnula bih se kratko na nešto što je rečeno u uvodnom izlaganju u ime predlagatelja, a to je da se izmjenom šest zakona iz područja mirovinskog osiguranja provela mirovinska reforma. Pa moram reći da nema ni M od mirovinske reforme, samim time što se nešto u pojedinom zakonu iz ovog područja mijenja ne možemo govoriti o tome da to predstavlja nekakvu reformu. Reforma je nešto što predstavlja značajno odstupanje od postojećeg stanja. Mi eventualno možemo govoriti o određenim poboljšanjima, a ja priznam da prijedlog ovog zakona, s obzirom da je riječ tek o prvom čitanju doista predstavlja jedan dobar korak unaprijed.
Što bi eventualno predstavljaju reformu? To da počnemo pričati o tome kako ćemo iz sustava mirovinskog osiguranja izdvojiti one mirovine koje se isplaćuju na temelju posebnih propisa, a koje se ne mogu dovesti u svezu sa uplatama staža osiguranja, izvršenim uplatama staža osiguranja. No to je možda ipak neka druga tema.
Što se tiče ovog konkretnog zakona naravno da i klub Centra i GLAS-a podržava to da zaštitimo osobe s invaliditetom, da im pomognemo u većem uključivanju u tržište rada te da im omogućimo da ostvaruju staž osiguranja s povećanim trajanjem i u ovom kategorijama koje su sada obuhvaćene predloženim izmjenama i dopunama zakona.
No, kod ovakvih izmjena uvijek se postavlja pitanje jesmo li vodili računa o svima, jesmo li obuhvatili sve što bi trebalo obuhvatiti? I tu ću se nadovezati na izlaganje kolege Silvana Hrelje koji je rekao da je definicija osoba s invaliditetom koje imaju smanjene mogućnosti zapošljavanja na otvorenom tržištu rada preširoko postavljana. Ja bih rekla da možda nije dovoljno jasno definirana i da to u praksi može dovesti do onemogućavanja određenih ljudi, određenih kategorija od ostvarivanja prava koja su ovim zakonom zamišljena.
Znamo da vrlo često u interpretaciji pojedinih odredbi praksa vrluda i da u dva istovjetna ili vrlo slična slučajeva možemo imati različita tumačenja i različitu primjenu i provedbu propisa od službenika koji o pojedinom pravu odlučuju. Zato je naša zadaća i naša odgovornost da svaka pravna norma koju usvajamo bude dovoljno precizna i jasna.
A zašto baš ovaj dio posebno naglašavam? Dakle u provedenoj raspravi sa zainteresiranom javnošću to proizlazi iz dostavljenog izvješća uz prilog ovog zakona, vidi se da je predlagatelj odbio prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koja je rekla da se može izbrisati čl. 2.ovog zakona kojim je bilo izričito propisano kako se i ovaj staž u povećanom trajanju dodjeljuje s obzirom na izvršene uplate. Dakle, primjerice samozaposlena osoba sa invaliditetom neće moći ostvariti ovakav staž ukoliko sama nije izvršila konkretno i uplate u mirovinski stup.
Zašto je to pravobraniteljica za osobe s invaliditetom rekla? Pa zato što ova obaveza, dakle obaveza uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje je već propisana općim propisom, dakle Zakonom o mirovinskom osiguranju pa da zato nema potrebe da se i u ovom zakonu takva ista obaveza ponavlja odnosno da se duplira.
Na to je predlagatelj rekao da ne prihvaća prijedlog pravobraniteljice za osobe s invaliditetom zato što se želi zapravo dodatno apostrofirati obaveza i dužnost samozaposlenih osoba, neovisno o tome što imaju invaliditet da su dužne same plaćati svoje doprinose. I ja se s time zapravo mogu složiti.
Nije za zgorega da se ako trebaju dva zakona jednom općem i jednom posebnom jedna te ista obaveza dva puta kaže. Ali onda taj isti princip pravne dosljednosti i pravne čistoće trebamo primijeniti i kada govorimo na koje se sve kategorije osiguranika ovaj zakon odnosi i koga sve obuhvaća. I kažem, tu se nadovezujem na ovo preširoko smo to postavili.
Ja bih se usudila reći da možda nismo postavili dovoljno široko pa ću navesti jednu konkretnu kategoriju, dakle govorimo da se ovo odnosi na samozaposlene osobe, osobe koje obavljaju obrt, na trgovce pojedince, vrhunske sportaše, osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost poljoprivrede ili šumarstva, pa osobe koje obavljaju profesionalnu djelatnost, domaću radinost, sporedno zanimanje, članovi uprave ili izvršni direktori trgovačkih društava itd.
Koga ovdje nema? Nema osoba koje imaju ugovor o djelu, nema osoba koje su zapravo honorarci. Dakle, iako je osobama sa invaliditetom i inače teže stupiti na tržište rada i njih zapravo pogađaju i one opće karakteristike našeg društvenog a i ekonomskog sustava, pa i njih obuhvaćaju oni problemi prekovremenog zapravo rada i različitih oblika izbjegavanja formiranja zapravo radnog odnosa. I znam za popriličan broj slučajeva u kojima osobe sa invaliditetom, ponekad i vrlo čestim invaliditetom imaju povremene honorarne ugovore o djelu na koje naravno plaćaju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a ne vidim da su takve osobe izričito obuhvaćene dosegom primjene ovog zakona.
To bi bilo loše, smatram to nepravednim i nepoštenim. Vjerujem da nije bila namjera i intencija predlagatelja da ih se izostavi, pa evo do drugog čitanja to je nešto o čemu bi mogli promisliti. Ako se smatra da su osobe koje imaju ugovor o djelu, odnosno koje imaju nekakav honorarni povremeni posao obuhvaćene bilo kojom od rečenica ili odredbi ovog zakona dovodeći ga u svezu sa danim obrazloženjem onda mislim da naprosto nismo bili dovoljno precizni i jasni. I kažem tim više što u nekim drugim stvarima, drugim detaljima se inzistiralo na tome da se decidirano i jasno ponovi i naglasi što se sa ovim zakonom želi postići.
Mislim da takvu istu jasnoću trebamo provesti kroz čitav zakon kako se ne bi dogodilo da one najranjivije skupine kada žele ostvariti svoja prava dođu na neki šalter i budu odbijeni zbog zbunjenosti ili nepravilnog tumačenja ovog zakona od strane zaduženog službenika. Hvala.
Hvala i vama.
Sada prelazimo na pojedinačne rasprave.
Prva je gospođa Ivana Posavec Krivec.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče. Pojedinačnu raspravu ću iskoristiti za sasvim jednu drugu temu. Ovdje ću za ovom govornicom u Hrvatskom saboru pokušati progovoriti i prenijeti ono što tišti jednu skupinu radnika u RH i oni su se obratili na sve institucije.
Dakle, ovaj upit nije dobio samo moj klub ili nisam ga dobila samo ja na mail. Dobili su ga svi zastupnici, svi klubovi u Hrvatskom saboru, dobila ga je Vlada RH, Ured predsjednika, ministarstvo itd. Naime, riječ je o udruzi Lokalne akcijske grupe u ribarstvu i vjerojatno već samim time državna tajnice znate o čemu je riječ.
Riječ je o jednom zahtjevu kojim su se tražile izmjene ovoga zakona o kojem sada pričamo, Zakona o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem gdje su se, dakle ribari obratili i ukazali na neke nelogičnosti u zakonu. Naime, člankom 3. Zakona koji je na snazi propisano je da se osiguranicima iz članka 1. Zakona, znači ribarima računa staž osiguranja sa povećanim trajanjem ako su zaposleni sa punim radnim vremenom ili sa skraćenim radnim vremenom koje se prema općem propisu kojim se usklađuju radni odnosi i kolektivnom ugovoru smatra kao zaposlenje sa punim radnim vremenom.
Iz navedene zakonske definicije izostavljene su osobe, znači vlasnici odnosno nositelji obrta koji nisu zaposlenici u smislu općeg propisa što je diskriminirajuće ako se uzme u obzir da su nositelji obrta ujedno i jedini zaposleni u okviru svog poduzeća ili zajedno sa svojim zaposlenicima rade u punom odnosno nepunom radnom vremenu.
U drugoj glavi Zakona, u članku 4. propisuje se da su osobito teške za zdravlje i za radnu sposobnost štetna radna mjesta na kojima se staž osiguranja računa sa povećanim trajanjem ona radna mjesta na kojima postoje štetni utjecaji za zdravstveno stanje i radnu sposobnost zaposlenika unatoč tome što su primijenjene opće i posebne zaštitne mjere uređene propisima o zaštiti na radu.
Zato su oni mišljenja da se status o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem dodjeljuje osobama zbog specifičnih okolnosti sa kojima se susreću za vrijeme rada. Iz navedenog razloga smatraju da bi to trebalo, da bi to pravo trebalo osigurati i profesionalnim ribarima koji su vlasnici obrta.
Trenutno su profesionalni ribari nositelji obrta u nejednakom i nepravednom položaju u odnosu na sve svoje zaposlenike koji po zakonu, ovom zakonu imaju pravo na uvećanje staža, a što nije slučaj za profesionalne ribare nositelje obrta.
Stoga su oni i podsjetili na ovo i ukazali uoči donošenja, odnosno rasprave o ovome zakonu. Mene sad zanima, možete li im vi danas odgovoriti na pitanje postoji li mogućnost da se ova nepravilnost ili nepravedna situacija u njihovu korist ispravi posebice zato što sam ja svjesna da u povijesti RH samo zaposlene osobe nikada nisu ostvarivale pravo na beneficirani radni staž.
Ja ne kažem da to ne bi trebalo biti tako, ne bi ih trebalo izlučivati zbog toga što su, i diskriminirati zbog toga što su samozaposlene osobe. Isto tako sam svjesna da ova izmjena na koju oni ukazuju nije izmjena samo ovog jednog zakona, već bi u ovom slučaju trebalo mijenjati i neke druge zakona primjerice iz razloga što oni ni nemaju formalne ugovore o radu. Znači, oni nemaju niti formalno radno vrijeme. Ja to razumijem, ali vas molim da odgovorite njima ovdje u Hrvatskom saboru, da im odgovorite u punome smislu što oni mogu očekivati i zašto je ova situacija ovakva. Evo ja sam iskoristila svoju pojedinačnu raspravu da i o ovome glasno progovorimo. Mislim da nisam izašla iz teme jer je riječ o izmjenama ovog zakona, riječ je o hrvatskim ribarima kojima je ovo iznimno bitna tema kao što će im biti bitna i ona tema koja dolazi nakon ove. Hvala.
Hvala i vama.
g. Hrelja ima repliku.
Poštovana kolegice, nisam namjeravamo govoriti o ovome što ću sada reći, al pošto ste rekli da ste proširili temu na priznavanje beneficiranog staža, a građani RH imaju u tom dijelu problema, onda ću ja reći da zaposlenici u Hitnoj medicinskoj službi isto tako imaju želju i volju i traže da se na neki način uvrste među poslove sa stažom osiguranja sa povećanim trajanjem. Mislim tu je, pristup je, radi se o timovima koji su zajedno izloženi i stresu i velikim psihofizičkim naprezanjima i ja smatram isto da je njihov zahtjev koji još nisam vidio u pisanoj formi opravdan i da bi ga trebalo isto uzeti u obzir, al to nije, stvarno nije tema ovog, ovog zakona kao što ste na početku rekli. Fala.
Fala.
Izvolite odgovoriti.
Zahvaljujem kolega Hrelja.
Mislim da je i kolegica Grba Bujević danas govorila ovdje u replici nešto na tu temu. Mislim da je to bila i tema danas Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku i mislim da se je predlagateljica očitovala o tome. Ja sam i u ime kluba na samom početku rekla da smatramo da ovdje ne treba širiti znači poslove odnosno zaposlenja koja bi trebala uć u beneficirani radni staž već smatramo da bi to trebalo adekvatno nagraditi novčano.
Ovdje kada govorimo o radnome mjestu profesionalnog ribara onda spominjem i ponavljam da je čl. 19. ovog zakona on već definiran kao radno mjesto koje ima uvjete za beneficirani radni staž, samo ovdje dolazi do nepravilnosti, možda i potpune nepravde da vlasnici znači obrta na to nemaju pravo.
Fala. Nemate više replika.
Na redu je g. Davor Dretar.
Poštovani g. predsjedavajući, poštovana gđo. državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem u svojem prvom članku navodi osobe koje ostvaruju prava iz obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti prema odredbama Općeg propisa o mirovinskog osiguranju i prema odredbama ovog zakona su u točci jedan osiguranici zaposleni na osobito teškim, te za zdravlje i radnu sposobnost štetnim radnim mjestima. U potpunosti sam suglasan sa predlagačem ovih izmjena postojećeg Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. Što se tiče osoba sa invaliditetom smatram da je ova pozitivna diskriminacija nešto što apsolutno trebamo podržati.
Dozvolite da i ja samo na tren proširim temu i da vas podsjetim da postoji još jedna skupina ljudi koja naročito u doba borbe protiv pandemije zaslužuje da barem razmotrimo njihovo pravo na beneficirani radni staž i čujemo njihov glas. Iako čine najveći udio djelatnika u zdravstvu, medicinske sestre i tehničari ne nalaze se na popisu radnih mjesta koji imaju pravo na staž osiguranja s povećanim trajanjem.
Dozvolite da vam navedem samo nekoliko razloga iz kojih bih o tome mi trebali dobro razmisliti. Rad u smjenama, noćni rad, visoka izloženost stresu, povećan rizik za sindrom sagorijevanja, izloženost opasnostima i naporima, povećana učestalost profesionalnih bolesti, česte ozljede na radu i nerijetka neželjena događanja predstavljaju svakodnevnicu medicinskih sestara, a možemo samo zamisliti kako im je već gotovo godinu dana otkada predstavljaju prvu crtu obrane i nerijetko jedinu utjehu i nadu oboljelima od virusa Covid-19 ne samo bolesnicima u tzv. covid bolnicama nego i na punktovima testiranja, u domovima za starije i nemoćne, u dječjim bolnicama, uglavnom na svakome mjestu gdje bolesna osoba treba pomoć osmjeh medicinske sestre i tehničari daju se nesebično i neprekidno, nažalost uglavnom za plaću koja nije niti blizu nadoknada za njihovu žrtvu.
Dozvolite da u ovom izlaganju koristim i dijelove diplomskog rada iz 2017. više medicinske sestre Ivane Rajter koje se bavi taj diplomski rad upravo ovom temom.
Rezultati istraživanja naime pokazali su da su medicinske sestre i tehničari u odnosu na druge djelatnike značajno izloženiji nasilju i zdravstvenim ugrozama u odnosu na druge profesije u zdravstvu. Nasilje je veće kod medicinskih sestara nego kod ostalih zdravstvenih djelatnika, najčešće dolazi od pacijenata ili njihovih obitelji u obliku prijetnji, uvreda, prigovora, žalbi, ponekad nažalost i fizičkih napada, posebno u doba pandemije koje je znamo i sami izuzetno stresno vrijeme. Medicinske sestre postaju nam deficitarno zanimanje, raste i trend odlaska na tržišta EU. Uz evidentan manjak medicinskih sestara i tehničara pogađa nas i dodatno smanjenje njihova broja, napuštaju svoju domovinu ili čak struku. Prema procjenama u cijelome sustavu nedostaje oko 8 do 10.000 medicinskih sestara što su i dokazale brojne studije. No u stvari koliko studija treba biti provedeno, koliko treba biti ugrožena sigurnost samih pacijenata, koliko medicinske sestre trebaju biti bolesne, ozlijeđene ili izgorjeti na svojem radnom mjestu prije nego što nešto poduzmemo. Pacijent i njegovo zdravlje u središtu su svake medicinske sestre, vrijeme je da i one stavljanjem njihovih problema u središte zbivanja ostvare pravo priznavanja staža osiguranja s povećanim trajanjem. Značajan udio medicinskih sestara u hrvatskom zdravstvu predstavlja snagu, snagu koja može imati ogroman utjecaj usmjeri li se na ostvarivanje zacrtanih ciljeva. Svjesne težine svoga posla i posljedica koje nosi zasigurno su svjesne da zaslužuju veću pažnju, potporu, poticaj i svakako priznanje za taj isti rad. Beneficirani radni staž vjerojatno je dio tih želja.
Netko tu snagu u njima treba probuditi i pokrenuti se kako bi svima pokazali da zajedništvo profesije sestrinstva koja djeluje kao dobrota i sjeme može ostvariti prava, želje i zahtjeve proizašle iz tog nesebičnog, ampatičnog i nadasve humanog rada. Predlažem da i mi zastupnice i zastupnici u saboru RH budemo dio te snage i podržimo medicinske sestre i tehničare u ostvarivanju prava na beneficirani radni staž. Znam da inicijativa dolazi iz sindikata da treba postupiti i po pravilniku poštovana gospođa državna tajnica sve je to lijepo objasnila i vjerujem da možemo svi zajedno krenuti u tome smjeru. Budući da se radi o prvome čitanju zakona imamo dovoljno vremena do drugog možda i pripremiti izmjene ovih prijedloga zakona.
Zahvalit ću još jednom na vašoj pozornosti i reći, medicinske sestre i tehničari zarađuju beneficirani radni staž i zaslužuju.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa i ostanite, ostanite, gospodin Hrelja ima repliku.
Poštovani kolega siguran da bi se još našla određena zanimanja …/Upadica: Ne sumnjam./… određene dakle određena radna mjesta koja zaslužuju staž osiguranja sa uvećanim trajanjem, međutim činjenica je da moramo graditi sustave, da moramo raditi po pravilima, da zdravstveni radnici imaju poprilično jak i bučan sindikat koji je u mogućnosti pokrenut takve incijative odnosno postupak za procjenu njihovih radnih mjesta, isto tako imaju i poslodavce ili se tome protive ili mogu ih poduprijeti prema tome postupak kreće od tada, od tuda. Naše nije da mi o tome sudimo, nego kada se postignu kriteriji i kad se to odluči i stručna javnost procijeni da je to posao za staž osiguranja s uvećanim trajanjem i kad nam se predlože ovdje zakoni …/Upadica: Vrijeme./… da mi glasamo, ali to mora biti poštivana procedure.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Hvala vam lijepa na replici kolega Hrelja, u potpunosti sam suglasan sa vašim stavovima, naravno inicijativa mora doći iz strukovnih udruga i mora se provesti u potpunosti po svojem zakonskom toku, redu i slijedu. Ovo je samo jedna za sada osobna inicijativa, možda bih čak prije rekao i samo jedna ideja. Ideja jest bila upravo ova situacija sa pandemijom virusa Covid-19 izuzetno teška situacija u koju su i medicinske sestre i tehničari, ali naravno i liječnice i liječnici te svi ostali ljudi koji su dijelovi zdravstvenih timova u cijeloj našoj Hrvatskoj koja se kao i ostatak svijeta bori protiv pandemije virusa Covida-19.
Hvala lijepo.
Hvala, nemate više replika, hvala.
Sada je gospodin Rade Šimičević koji će imati pojedinačnu raspravu.
Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena državna tajnice, kolegice i kolege, ovaj Prijedlog Zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem je vrijedan, vrijedan pažnje i ja ću ukratko reći što sam smatrao ovaj važnim naglasiti, a vjerujem da će u drugom čitanju ovaj prijedlog zakona iznjedriti još bolje i kvalitetnije prijedloge.
Dakle, ovaj zakon uređuje sustav staža osiguranja s povećanim trajanjem, a koji je utemeljen s namjerom zaštite radnika koji rade na osobito teškim i opasnim radnim mjestima odnosno obavljaju zanimanja za koje se traže posebne psihofizičke sposobnosti organizma koje opadaju s godinama života. Zakon definira 3 kategorije koje su pod definiranim uvjetima priznaje staž osiguranja s povećanim trajanjem te snižava dobnu granicu za odlazak u starosnu mirovinu. Zaposlenici to pravo mogu ostvariti samo ako su zaposleni s punim radnim vremenom ili sa skraćenim radnim vremenom koje je prema općim propisima kojim se uređuje radni odnos i kolektivni ugovor smatra kao zaposlenje s punim radnim vremenom.
Dakle, tri kategorije su prvo osiguranici zaposleni na osobito teškim i za zdravlje opasnim radnim mjestima, osiguranici kojima nakon određenih godina života zbog naravi i težine posla fiziološke funkcije organizma opadaju te onemogućuju daljnje uspješno obavljanje poslova koje su do tada kvalitetno obavljali. Broj 3 osiguranici osobe s invaliditetom, osobe oboljele od distrofije mišića, paraplegije, cerebralne i dječje paralize te srodnih bolesti, slijepe i gluhe osobe, gluhoslijepe osobe s bolestima kao što su upale zglobova i vezivnih tkiva te drugih niz oboljenja koje ovaj zakon navodi.
Prijedlogom zakona se utvrđuje radno mjesto i zanimanje, staž osiguranika s povećanim trajanjem osiguranja osoba s invaliditetom, snižavanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu na način i pod uvjetima propisan ovim zakonom. Zakonom se utječe na povećanje zapošljavanja osoba s invaliditetom budući da znamo kako je diskriminacija osoba s invaliditetom na radnom mjestu prisutna što je vidljivo iz izvješća pravobraniteljice za osobe s invaliditetom gdje su te osobe koje su zaposlene u pojedinim slučajevima bile izložene uznemiravanju i nerazumijevanju od strane poslodavca. Prijedlogom zakona ćemo dobiti pozitivnu diskriminaciju osoba s invaliditetom po ostvarenju svojih prava ne samo u slučaju kad su invalidne osobe zaposlene i osigurane na mirovinsko osiguranje već i u drugim slučajevima, a to su kad se stručno osposobljavaju prema posebnim propisima, kad su osigurane temeljem statusa njegovateljice, ratnog vojnog invaliditeta, roditelji koji obavljaju roditeljsku dužnost u prvoj godini života djeteta, nakon prestanka radnog odnosa ili obavljanja profesionalne rehabilitacije kad su samozaposlene, obavljaju obrt, trgovci, pojedinci, vrhunski sportaši, samostalna djelatnost poljoprivrede ili šumarstva, domaća radinost i još niz drugih poslova navedeni u ovom Zakonu.
U Strategiji je vidljiv povećan broj zaposlenih osoba sa invaliditetom koji se u posljednjih 10-tak godina stalno povećava, a u 2019. godini zaposleno je 2800 osoba sa invaliditetom. Što je veći broj zaposlenih osoba sa invaliditetom to se više unaprjeđuje njihova integracija te se podiže kvaliteta života osoba sa invaliditetom i daje nadu kako će ovo ministarstvo nastaviti i dalje primjenjivati pozitivne zakone i propise o stažu osiguranja sa povećanim trajanjem.
Ovdje mogu samo reći primjere dobre prakse da je moj prijatelj Sany prije 5, 6 godina htio upisati gimnaziju Vladimira Nazora i mi smo zahvaljujući Zadarskoj županiji u 3 mjeseca uspjeli ugraditi dizalo na ponos svih učenika i jasno na sreću našeg malog učenika Sanya koji već ide studirati.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Sada je na redu gospodin Ante Bačić.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, poštovana državna tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Samo kratko. Čuli smo i znamo o čemu se radi u samom Zakonu i vezano za sustav staža osiguranja s povećanim trajanjem, ono što kolokvijalno zovemo beneficirani radni staž. Otvorili smo nešto i vezano za sami popis zanimanja koji spadaju pod sami ovaj sustav, ali većina naših rasprava ovdje evo i sa pravom zašto ne se odnosila upravo i vezano za 3. kategoriju samih osiguranika, a to su osobe s invaliditetom i dosta smo raspravljali upravo vezano za njihov sam položaj ne samo u društvu, nego konkretno ovdje na tržištu samoga rada i da na ovaj način i kroz ovaj Zakon koji smo vidjeli evo uz neke prijedloge u samom javnom savjetovanju vidjeli smo i da je sama Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom pohvalila upravo donošenje ovakvoga Prijedloga zakona jer on na neki način pozitivno normalno diskriminira osobe s invaliditetom i stavlja ih u jedan malo povlašteniji, povoljniji položaj na tržištu rada što normalno oni i zaslužuju. I vidjeli smo ovdje iz izlaganja državne tajnice određenu statistiku kako stojimo u samom društvu i da ima nekih pomaka i to dobrih u zadnjem desetljeću upravo vezano za zapošljavanje osoba s invaliditetom.
Dobar je ovaj podatak i vezano za mjere za poticanje zapošljavanja i samozapošljavanja što smo čuli od same državne tajnice. I normalno ovo je jedna od obaveza i Vlade Republike Hrvatske pošto smo ipak i stranka Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i ovo je sve u svrhu njihovog boljeg položaja u samome društvu.
Zašto sam se konkretno javio na ovaj Zakon? To je vezano za jednu skupinu naših invalida i osoba, a to su slabovidne osobe u društvu. Postavit ću ovdje nekoliko pitanja. Ne očekujem od državne tajnice ne trebate, vidim da ste zapisivali od drugih, ne trebate mi odgovarati da uštedimo na vremenu, ali bih volio da između ova dva čitanja bude ipak odgovor Ministarstva na te primjedbe ipak vezano i za njih. Jer da ne nabrajam sve teške položaje i bolesti koje se navode u samom Zakonu, ali i uz slijepe osobe. Dobio sam jednu primjedbu upravo vezano za Udrugu slabovidnih osoba Splitsko-dalmatinske županije gdje oni na neki način su već i pisali pravobraniteljici i već u onim izmjenama 2018. godine su iznijeli svoje prijedloge zašto se oni ne bi uvrstili u ovaj Zakon i iskoristili ovo pravo.
Naime, njima je i postupkom vještačenja utvrđeno većinom invaliditet samoga 2. stupnja. Za razliku od slijepih osoba, oni nisu uvršteni kao kategorija u ovom Zakonu vezano za osiguranje s povećanim trajanjem. Nemaju pravo na osobnu invalidninu niti na druga materijalna prava iz sustava socijalne skrbi iako znamo da te slabovidne osobe da su to ipak određena zdravstvena stanja koja s godinama napreduju i bez obzira na razvoj medicine i zdravstvenog sustava većina takvih slučajeva i takvih bolesti očiju ne idu naprijed i jednostavno dolazi do velike degradacije. Tako da je njihov invaliditet na taj način raste upravo i radi tih višestrukih organskih samih oštećenja. Do sada nije bio kriterij za utvrđivanje te funkcionalne nesposobnosti kroz 3. i 4. stupanj funkcionalnog oštećenja, već se isključivo kao kriterij uzimala oštrina vida od samih 10%.
Dobio sam ovdje i odgovor same Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom gdje su oni njoj i pisali prije dvije godine vezano za svoj status. Tu je evo i kolegica Ljubica Lukačić odgovorila upravo vezano za i taj prijedlog same pravobraniteljice da se taksativno i ne nabrajaju određene bolesti, nego da se i sama dijagnoza za bolest kroz postupak vještačenja u konkretnom slučaju prosuđuje vezano za beneficirani radni staž.
Ali evo, drago mi je da je kolegica Lukačić se tu uključila da sam na to dobio odgovor. Ali evo, zamolio bih ovim putem i u ime Udruge slabovidnih Splita i Splitsko-dalmatinske županije da se ipak da jedno objašnjenje između dva čitanja od strane Ministarstva zašto nisu uključeni u ovaj Zakon.
Hvala vam.
Replika gospodin Kujundžić.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskoga sabora gospodine Radin.
Poštovani kolega Bačić vjerujem da svi u ovoj sabornici pozdravljamo zapravo ovakav Prijedlog zakona u ovom prvom čitanju vjerujemo isto tako da će on u drugom biti još bolji.
Ono što bih vas ja htio pitati jest što mislite o statusu majke njegovateljice unutar samoga prijedloga te mislite li da hrvatska država kao takva bi trebala podignuti razinu ulaganja i definiranja statusa spomenutih? Hvala.
Odgovor, izvolite.
Zahvaljujem, potpredsjedniče.
Hvala kolega Kujundžić, na ovoj replici. Vjerujem da ćemo vezano za ovaj zakon ipak postići konsenzus i da će ove male preinake koje su u samom javnom savjetovanju bile biti usvojenost od strane ministarstva.
Što se tiče majke njegovateljice, i većina demografskih mjera, mislim da status i ponašanje ove Vlade u zadnja dva saziva i ovoga Hrvatskog sabora ali i svih mjera koje su donesene od svih strana samih ministarstava, kada vidimo i nalog samoga premijera da smo ovdje i dosta puta i raspravljali upravo da je svako ministarstvo dobilo i nalog vezano za demografiju i demografske mjere, da smo izdvojili Središnji ured upravo za demografiju i mlade kao jednu zasebnu jedinicu koja će se isključivo baviti ono što Europu tišti a i Hrvatsku, mislim da je to jasna poruka Vlade RH. Što se tiče majke njegovateljice, ja sam apsolutno za. Izvrstan projekt. Hvala.
Hvala lijepa.
Prvo je stanka, da. G. Zekanović.
Evo poštovani kolega, tražim, zapravo potpredsjedniče Sabora, tražim stanku ispred kluba Hrvatskih suverenista da bi se dodatno očitovali o ovom prijedlogu zakona a ovdje moram evo komentirat jednu stvar koja mi je zapala za oči, pardon, za uši, a to je da ste se pohvalili kako je HDZ napravio, stvorio Središnji ured za demografiju, jel tako, i mlade, da. A niste rekli da je prije postojalo Ministarstvo demografije odnosno da je HDZ odnosno Vlada Andreja Plenkovića srozala taj resor sa ministarstva na središnji državni ured.
Dakle, svi oni koji ne shvaćaju o čemu se radi, ja bi ipak rekao uz dužno poštovanje kolegi, da je upravo odnos Vlade prema demografiji kao najvažnijem problemu hrvatske države, hrvatskog naroda se upravo ogleda u tome da je ukinuto ministarstvo odnosno da je umjesto ministarstva napravljen tek središnji državni ured.
Ponovit ću, središnji državni ured je po važnosti odnosno po utjecaju na politiku u Hrvatskoj, 100 puta znači manje utjecaja nego što ima ministarstvo, tako da ja i ne očekujem zapravo da će se i po pitanju mladih i po pitanju demografije išta promijeniti u Hrvatskoj jer je odnos Vlade prema tom pitanju vidljiv iz aviona.
Hvala lijepa.
Gđa. Murganić je također tražila stanku.
Zahvaljujem, poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Također tražim stanku u ime kluba HDZ-a vezano upravo na temu demografije i ustroja Vlade u kojem je Središnji državni ured za demografiju ima itekako značajno mjesto.
Naime, uvijek smo govorili da nije važno kako je forma već kakav je sadržaj i kako će se raditi, koje mjere i koji propisi donositi. Kritičari kao što je upravo ovakvog tipa kao što je prethodni bio u obrazlaganju stanke od zastupnika Hrvoja Zekanovića, uvijek su govorili da nije dobro da je Ministarstvo za demografiju i socijalnu politiku, da će se demografiju tu utopiti u socijalnoj politici i da je upravo najidealnije rješenje da to postoje kao nešto samostalno tijelo i kao samostalni državni ured.
Međutim rad Vlade i u prošlom sazivu i u ovom, demantira sve ove kritičare koji tvrde da se ništa ne donosi, doneseno je niz mjera, niz mjera koje su bile usmjerene na jačanju obitelji, na stvaranju povoljnog obiteljskog okruženja, na usklađivanju obiteljskog i osobnog života, sve na poticaju zapošljavanja mladih, na davanju stambenih kredita mladima, na izgradnju vrtića kao i druge brojne mjere uz jačanje ekonomskog gospodarstva koje je bilo itekako značajno sve do ove COVID krize. I sve je to itekako stvaralo jedno pozitivno okruženje a u smjeru jačanja općenitog razvitka naše države a pogotovo i demografskog razvitka stoga ovakve priče sigurno nisu utemeljene i to su kritike radi kritika.
Dobro, hvala.
Stanke ste pretvorili u replike ali međutim stanke su odobrene a ići ćemo odmah dalje.
Replika, Anita Pocrnić Radošević.
Hvala, potpredsjedniče.
Poštovani kolega Bačiću, ukazala bi samo na jednu činjenicu koja se odnosi ne samo na ovu tematiku a to je različito postupanje u različitim sredinama RH.
RH ima nacionalnu strategiju za osobe sa invaliditetom dugi niz godina ali je nemaju sve županije što dovodi do neujednačene provedbe u lokalnim sredinama. Recimo Ličko-senjska županija nije donesla takvu strategiju, slijedom toga ni gradovi niti općine pa imamo situaciju da potrebe i interese osoba sa invaliditetom nitko ne zastupa jer udruga je malo, one nemaju dovoljno zaposlenih osoba koje bi se s tim bavile a kada se i bave, to je u njihovo slobodno vrijeme i naravno da nisu za to plaćene.
Posebno je teško u ruralnim krajevima, nemaju svi Internet, slabo smo prometno povezani i svima bi nam trebao cilj biti intenzivnije informiranje osoba o različitim pravima i pogodnostima koje mogu koristiti za poboljšanje životnih i radnih uvjeta. Hvala.
Hvala, odgovor, izvolite.
Hvala, potpredsjedniče.
Kolegice, hvala na replici, vama samo jedna rečenica. Slažem se s vama, nije sve na ministarstvu i Vladi, definitivno ove mjere trebaju se spustiti i na lokalnu razinu jer tu naše osobe sa invaliditetom žive, nadovezat ću se i iskoristit ću odgovor na vašu repliku, nadovezat ću se za stanku kolege Zekanovića koji je ovako malo mučki to iskoristio i pobjegao.
Slažem se s kolegicom koja je uzela stanku u ime HDZ-a, središnji ured, ovako na vrlo lagan način može koordinirati s ostalim ministarstvima, pritiskati vezano za mjere, za demografiju, mlade, znamo da je oporba bila itekako protiv kad je to bilo u jednom velikom sustavu, kada se demografija nije možda mogla istaknuti u ostalim drugim problemima. Da ne spominjemo 6 milijardi kuna za zapošljavanje mladih, svi pokazatelji, od minimalne, prosječne, studentske satnice, sve je povećano, porodiljne naknadne da ne spominjemo, stambeno kreditiranje 14 tisuća mladih obitelji, porezna reforma, smanjenje dohotka za mlade do 25. i do 30 godina, ako se kome .../Upadica: Hvala./... ne smije zamjeriti, onda je to ovo Vladi.
Zahvaljujem.
Hvala. Nemate više replika. Na kraju gđa. državna tajnica Majda Burić imat će svoje završno izlaganje. Izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče HS-a.
Poštovani i uvaženi saborski zastupnici i zastupnice.
Ja vam prije svega srdačno zahvaljujem na konstruktivnoj raspravi i ono što mi je jako drago jest da smo postigli vrlo visok stupanj usuglašenosti po pitanju osoba sa invaliditetom i ovog zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem. Zadovoljstvo mi je zaista da je tako.
Još jedanput ono što moram posebno naglasiti jest da su osobe s invaliditetom i sada već prema važećem Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem uključene u ovaj zakon, a što je ustvari novina koja će, o kojoj mi sada govorimo govoreći o promjeni svega 4 članka, promjena je ta da će osobe s invaliditetom imati mogućnost beneficiranoga staža, odnosno dodatnoga staža i kada ne rade na radnim mjestima ili zanimanjima koji su, za koje je propisan ben-radni staž, a znate i sami, tijekom rasprave smo to i spomenuli, takvih je radnih mjesta 52 i 13 zanimanja. Dakle osobe s invaliditetom nakon stupanja na snagu ovoga zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, oni će imati mogućnost dodanoga staža i kad rade, recimo kao računovođe ili pravnici ili trgovci, itd. i kada rade u nekoj profesionalnoj djelatnosti ili samostalnoj djelatnosti, dakle to je ustvari cilj ovoga, dopuna ovih zakona. Cilj je ustvari sigurnost osoba s invaliditetom, njihova veća sigurnost i bolja pozicija na tržištu rada.
Samo 2 odgovora, odnosno 2 komentara. Što se tiče profesionalnih ribara, moram spomenuti da je njihovo uvećanje 12 za 15, njih je oko 700 i oni imaju beneficirani radni staž, što znači da u roku jedne godine ostvaruju 3 mjeseca dodanoga staža. Što se tiče pitanja koja mi je postavila gospođa, mi smo našim dragim ribarima čije smo pismo zaprimili, na vrijeme odgovorili, odgovor je poslan na vrijeme i vrlo je iscrpan, ja ću vrlo kratko. Dakle, kad govorimo o obrtnicima, vi sami poštovana gđo. saborska zastupnice znate da moramo razlikovati radno mjesto, odnosno radni odnos od statusa obrtnika što se tiče beneficiranog radnog staža, on se odnosi na radno mjesto, a bitne sastavnice radnog odnosa su obaveza osobnog obavljanja rada, odnosno osobnost, tu je subordinacija, tu oneroznost, odnosno naplativost i tu je ono što je jako, jako bitno, kontinuitet i trajnost obavljanja poslova.
Što se tiče vještaka, to mi je još jedna napomena i to je nešto što sam vam dužna spomenuti, kad govorimo o teškim dijagnozama, koje se odnose na osobe s invaliditetom, ustvari o tim dijagnozama govore, analiziraju ih, propitkuju vještaci Zavoda za vještačenje i zapošljavanje osoba s invaliditetom. U svakom slučaju, još jedanput svima zahvaljujem na konstruktivnoj raspravi, na visokom stupnju usuglašenosti i vjerujem da se vrlo skoro vidimo i na drugom čitanju.
Hvala vam.
Hvala i vama.
Zaključujem raspravu i glasovat ćemo… Doviđenja, glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

18

  • Prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, prvo čitanje, P.Z. br. 89
05.02.2021.
Prijedlog zakona o dopunama Zakona o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, prvo čitanje, P.Z. br. 89, predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći Zaključak: 1. Prihvaća se prijedlog navedenog zakona; i 2. Sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Tko je za? Tko je suzdržan? I tko je protiv?
Utvrđujem da je 131 zastupnik i zastupnica glasovali da su svi glasovali za i jednoglasno smo donijeli zaključak kako su ga predložila radna tijela.
PDF