Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 4

PDF

34; 35; 36; 37

  • Konačni prijedlog zakona o sustavu osiguranja depozita, drugo čitanje, P.Z.E. br. 53
  • Konačni prijedlog zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, drugo čitanje, P.Z.E. br. 54
  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, drugo čitanje, P.Z.E. br. 32
  • Konačni prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, drugo čitanje, P.Z.E. br. 33
01.12.2020.
Kao što smo na početku sjednice odlučili sada ćemo imati objedinjenu raspravu o slijedeće 4 točke:

- Konačni prijedlog Zakona o sustavu osiguranja depozita, drugo čitanje, P.Z.E. br. 53.
- Konačni prijedlog Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, drugo čitanje, P.Z.E. br. 54.
- Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama, drugo čitanje, P.Z.E. br. 32 i
- Konačni prijedlog Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, drugo čitanje, P.Z.E. br. 33.

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. u vezi s čl. 190. Poslovnika HS-a.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje Zakona.
Amandmani se mogu podnijeti do kraja rasprave.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za financije i državni proračun.
I molio bih sada predstavnika predlagatelja da nam da dodatno obrazloženje.
Poštovani državni tajnik u Ministarstvu financija, Stjepan Čuraj, izvolite državni tajniče.
Zahvaljujem uvaženi predsjedniče, uvažene zastupnice i zastupnici.
Pred nama, kao što ste čuli, su paket od 4 zakona odnosno izmjena i dopuna i konačnih prijedloga zakona vezanih svi zapravo sa jednim zajedničkim ciljem, unapređenje financijskoga tržišta, osiguranja, sigurnost, uloga depozita i praktički samih građana kad gledamo u globalu gospodarstva što nam znači sami financijski sustav. Naravno, ponukani prije svega financijskom krizom iz 2008.g.
Europska komisija i EU upravo je krenula u tom paketu sa posebnim mjerama kako bi osigurala održivost samog financijskog sustava i da bi se izbjegle one posljedice koje je kriza na sami financijski sustav imala na sveukupno gospodarstvo.
Paralelno s time Hrvatska je u, u europskom postupku europskog tečajnog mehanizma i usklađuje svoj financijski sustav sa europskim i tu pogotovo imamo kod ova 4 zakona, pogotovu u 2 od njih isto primjene i usklađivanje upravo toga sve sa praktički istim ciljem.
Što se tiče prvoga od tih, što se tiče Zakona o sustavu osiguranja depozita, njegov cilj je zapravo što više moguće predvidjeti i uredit situacije kada kreditna institucija propada, a koje mogu dovesti do, upravo ovo što sam govorio, pravne nesigurnosti vezano uz zaštitu samih deponenata.
Dakle, radi zaštite upravo financijske stabilnosti sustava, sami zakon propisuje aktiviranje i osiguranje depozita u slučaju nastupa osiguranog slučaja odnosno prilikom otvaranja postupka prisilne likvidacije nad kreditnom institucijom.
Dakle, kako je i u čl. 5. navedeno, osnovni ciljevi sustava osiguranja depozita su prije svega očuvanja povjerenja u financijski sustav, doprinos stabilnosti samog financijskog sustava i zaštita od gubitka depozita. Dakle, mislim da apsolutno je vrlo jasno.
Dakle, što se tiče, tu se i uređuju određene ovlasti, pa i sami naziv sadašnje Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka koja se ovim izmjenama i zakonima sada preimenuju u Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita odnosno kolokvijalno u daljnjem tekstu Agencija.
Ono što je bitno da donošenjem novog i Zakona o sanaciji kojeg ćemo isto također i koji je isto u ovom paketu, mijenjaju se određene ovlasti, dakle moramo znati da glavni regulatori u Hrvatskoj su HNB i HANFA, znači prije svega upravo radi boljeg očuvanja samog financijskog sustava primjenjuju se ovim mjerama i ove direktne izmjene i zakone, izmjene i dopune ovih zakona konačni prijedlozi imaju direktnog utjecaja na samog, na sami rad tih institucija.
Dakle, mi s ovim se zapravo usklađujemo sa pravnom stečevinom i ono što je novost i u, samo kratko ću pobrojati neke od najbitnijih novosti u odnosu na postojeće uređenje. Dakle, kako bi se upravo osigurala djelotvornija upotreba sredstava iz sustava osiguranja depozita sami fond se ovaj, fond osiguranja bi se sastojao od dva dijela, osnovnog fonda i dodatnog fonda za osiguranje depozita s time da svrha naravno osnovnog fonda je upravo da u svakom danom trenutku mora se raspolagati sa sredstvima na razini od jedne posto iznosa ukupne visine …/Govornik se ne razumije/… onih depozita svih kreditnih institucija sa odobrenjem za rad u RH. A svrha dodatnog fonda je upravo nadopunjavanje osnovnog fonda, potpora u prikupljanju eksport premija, korištenje sredstava dodatnog Fonda za osiguranja depozita u svrhu poduzimanja mjera za sprječavanje nastupa osiguranog slučaja, te podrška financiranju sanacije kreditnih institucija, kao i podrška financiranju prisilne likvidacije kreditnih sustava, također je jedan od zakona koji je danas pred nama. I ciljana razina dodatnog fonda je 1,5% navedene ukupnog, navedenog ukupnog, ukupne visine osiguranih depozita.
Što se tiče financiranja sustava osiguranja depozita, dakle usklađivanje izvora financiranja prema pravnoj stečevini EU na način da se izričito navodi kako se sustav osiguranja depozita ne može financirati na teret poreznih obveznika već isključivo na teret kreditnih institucija. Nešto što je direktno korespondira sa onom krizom 2008. kad smo imali slučaj ukoliko kada su države morale spašavati same kreditne institucije.
Čl. 8. je navedeno da je pokrivenost svakog depozita do iznosa od 100.000 EUR-a čak se i povećava na do, za 30.000 EUR-a za određene slučajeve što se tiče razine pokrića.
Sama uloga agencije kao sada bivšeg DAB-a, dakle agencije kao specijalizirane neprofitne financijske institucije zapravo nije njen cilj je zaštita depozita svih osigurana deponenta, te očuvanja povjerenja građana i ostalih sudionika u …/Govornik se ne razumije/…kao što sam reko stabilnost samog kreditnog sustava, te eventualni kontrolirani izlazak s tržišta kreditne institucije koja nije u mogućnosti ispunjavati potrebne regulatorne zahtjeve itd., znači u pravilu da se sve, svi ograniče preljevanja zapravo svih negativnih efekata eventualne propasti jedne kreditne institucije u odnosu na ostale sudionike.
Dakle, uloga je prilagođena agencije, znači ono prestaje biti jedno od sanacijskih tijela, međutim ostaje u postupku sanacije kao tijelo koje vodi nacionalni sanacijski, sanacijski fond. Mijenja se i ustroj, dakle što se tiče tijela agencije umjesto uprave novo tijelo je nadzorni odbor koji su članovi kao i direktor imaju nadzor od 4.g. i mogu biti ponovno imenovani.
Što se tiče samih razlika u odnosu na prvo čitanje, osim nomotehničkih dorađenih članaka u čl. 17. dodatno se ističe da je agencija pri korištenju sredstava dodatnog Fonda osiguranja depozita u svrhu poduzimanja mjera za smanjenje rizika nastup, nastupa, rizika nastupa osiguranog slučaja s namjerom povećanja likvidnosti i solventnosti kreditne institucije koja posluje s poteškoćama dužna primjenjivati tehničke standarde koji se donose, koje donose nadležna tijela EU i da je obvezna do stupanja na snagu predmetnih tehničkih standarda primjenjivati načelo najmanjeg troška.
Nadalje, u čl. 19. propisuje se će agencija nakon okončanja postupka obeštećenja kreditnim institucijama dostaviti izvješće o obeštećenju deponenta kreditne institucije u odnosu na koju je nastupio osigurani slučaj s prikazom korištenih izvora i troškova agencija, dakle veća doza transparentnosti. I u čl. 22 konačnog prijedloga zakona propisuje se mogućnost da agencija ciklički usklađivanje postiže putem povećane ili smanjenja premija.
Što se tiče prijedloga zastupnika i zastupnica, uvažena zastupnica Martina Grman Kizikvat predložila je da se detaljnije propišu uvjeti koje moraju ispunjavati članovi nadzornog odbora i direktor agencije i prijedlog je djelomično prihvaćen na način da je propisano da i direktor agencije treba ispunjavati uvjete stručnosti i obrazovanja koji se odnose na same članove.
Evo, što se tiče sustava osiguranja depozita, dakle, to bi bilo uvodno obrazloženje. Odmah ćemo paralelno na ono što se nadovezuje je, s obzirom na osiguranje samog depozita i korištenje istoga je vezano u slučaju prisilne likvidacije, pa tako i što se tiče drugog čitanja Zakona o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija. Dakle, tim zakonom se uređuju uvjeti za otvaranje i okončanje postupaka prisilne likvidacije kreditnih institucija, pravne posljedice njihovog otvaranja i provedba pravila, postupci i instrumenti u postupcima prisilne likvidacije kreditnih institucija kao i ovlasti, zadaci tijela u postupku likvidacije i subjekata u primjeni ovoga zakona.
Prije svega, cilj ovoga zakona je skratiti trajanje stečajnog postupka, kontrolirali izlazak propale kreditne institucije s tržišta s ciljem smanjenje rizika i prelijevanje negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta, praktički su nam ono što sam i rekao uvodno, svi zajedno možemo objediniti sve ciljeve i sve, manje-više se isprepliću sva 4 ova zakona te naravno, brzo i učinkovito skupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji, očuvanje vrijednosti financijske imovine i unovčenjem imovine kreditne institucije u što kraćem roku.
Što se tiče nekih ostalih novuma, dakle kao tijela u postupku prisilne likvidacije, određuju se Trgovački sud u Zagrebu, za sve, dakle s obzirom da znamo da imamo otprilike 20 dnevno, .../Govornik se ne razumije./... 20 kreditnih institucija, manje-više dakle nadležan je Trgovački sud u Zagrebu i oni su svi praktički skoro imaju sjedišta u Zagrebu. Nisu sve, ali znamo kako posluju. Likvidator i nadzorno likvidacijsko tijelo i skupština vjerovnika. Prijedlog za pokretanje postupka likvidacije podnosi Hrvatska narodna banka uz utvrđivanje uvjeta koje ukazuju na to da kreditna institucija propada ili će propasti i iznimno, likvidator prema propisanim uvjetima.
Da, nadalje se propisuju dužnosti i ovlasti tijela u postupku prisilne likvidacije, privremen zabrane, nakon donošenja odluke o podnošenju prijedloga, detaljno je uređen zapravo plan prisilne likvidacije na koju prethodnu suglasnost daje nadzorno likvidacijsko tijelo, dakle bivši DAB, sadašnja Agencija i provođenje samog postupka likvidacije. Propisuje se i rok za okončanje postupka likvidacije u odnosu, u trajanju od 3 godina od dana otvaranja prisilne likvidacije. Rok je instruktivan, ali ono što je sigurno i u, vidljivo iz dosadašnjih praksi je da su nam neki stečajevi banaka trajali 15 i 20 godina, pa čak još i neki uvijek i traju.
Neki, ovo, od tih su isto i poznati samoj javnosti i tzv. te trakavice su nastale i upravo to je jedan od razloga zašto se ide s ovim izmjenama i dopunama zakona, odnosno samim novim zakonom, kako bi se to izbjeglo, sve sa istim ciljem.
Nadalje, što se tiče razlike između prvog i drugog čitanja, ovim nomotehničkih dorade pojedinih članaka, dorađen je čl. 13 kako bi se osigurala jasnoća zakona i cijelog postupka koji prethodi podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije. Dakle, propisuje se da će Savjet HNB-a svoju odluku o podnošenju prijedloga za pokretanje postupka prisilne likvidacije donosi u skladu s odredbama zakona kojim se uređuje sanacija kreditnih institucija, investicijskih društava i u slučaju kad je HNB, kad HNB postupajući po uputi Europske središnje banke kreditnoj instituciji ukine odobrenje za rad.
Dorađen je čl. 37 na način da se propisuje kako prilikom poduzimanja pravnih radnji sa svrhom cjelokupne ili djelomične prodaje imovine, likvidatoru nije potrebna suglasnost kreditne institucije, u postupku prisilne likvidacije ni dioničara, vjerovnika ili bilo koje treće osobe te se na takve pravne radnje ne primjenjuju postupovne odredbe propisa kojim se uređuju poslovanje trgovačkih društava i tržište kapitala.
Dorađen je još i čl. 44, izuzetno također, bitan koji propisuje odgovornost za štetu. Ovime se uvodi još preciznija definicija u odnosu na Stečajni zakon koji je i dalje, ajmo reći jedan krovni zakon što se tiče postupka. Sve ono što nije uređeno ovim zakonom, primjenjuju se odredbe Stečajnog zakona. Međutim, ovdje je navedeno i naveli smo kako likvidator i nadzorno likvidacijsko tijelo moraju obavljati dužnosti u okviru ovog zakona s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika kako bi napravili onu distinkciju i odgovornost njihovog za rad za neke čak i ne grube povrede pažnje.
Nadalje, brisani su još čl. 79 i 80 koji su smatrani da su suvišni jer imaju potpuno Zakon o otvaranju postupka prisilne likvidacije imaju potpuno isti položaj kreditne institucije kao i svaka druga kreditna institucija.
Dakle, zaključno, smatramo da apsolutno bi, ukoliko dođe do samog postupka prisilne likvidacije, ovo nešto što bi prije svega, donijelo efikasnije, učinkovitije i bolje postupanje i rješavanje nastalog problema sa onim jasnim ciljem kojeg sam već više puta naveo.
Sljedeći zakon koji je pred nama je Zakon o kreditnim institucijama, inače, Zakon o kreditnim institucijama, njime se uređuju uvjeti za osnivanje, znači to je jedan krovni zakon zapravo za osnivanje, uređuje se uvjeti za osnivanje, poslovanje, prestanak rada kreditnih institucija sa sjedištem u RH i supervizijama njihovog poslovanja, to je u uvjetima pod kojim mogu određene pravne osobe sa sjedištem izvan RH pružati bankovne i/ili financijske usluge u RH.
Dakle, kao što sam rekao sukladno paketu mjera za smanjenje rizika, Risk reduction measures ili RRM paketi nastavlja se reforma bankovnog sustava EU upravo sa onim jasnim ciljem očuvanja otpornosti europskog bankarskog sustava, jačanja kapitalnih potreba banaka te mjere za poboljšavanje i same kreditne sposobnosti banaka, prvenstveno za financiranje MSP-a odnosno malog i srednjeg poduzetništva i infrastrukturnih projekata.
Sami paket RRM paket se sastoji od dvije uredbe i dvije direktive koje mijenjaju propise u RH koji su preneseni između ostalih upravo i Zakon o kreditnim institucijama, ali i kasnije zakon o kojem ćemo isto ovdje imati govora o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
Ono što je bitno i što sam uvodno rekao da je Hrvatska u srpnju 2020. postala država članica i sudionica u jedinstvenom nadzornom mehanizmu i jedinstvenom sanacijskom mehanizmu. To su dva osnovna mehanizma zajedno uz europski sustav osiguranja depozita koji čine tu bankovnu uniju.
Prije svega naravno ono što je najbitnije, dakle zbog učinkovitog i dosljednog funkcioniranja upravo tog jedinstvenog nadzornog mehanizma odgovorna i središnja banka i ona je direktno preuzela i izravno nadzire osam kreditnih institucija odnosno šest banaka i dvije štedionice u Hrvatskoj, a HNB kao nacionalni supervizor ostaje zadužen za manje značajne kreditne institucije. Naravno ovime se otvara mogućnost da mi prije svega imamo mogućnost i uvida u poslovanje matica naših banaka.
Ono što se kratko mijenja, dakle propisuje se obveza licenciranja za matični financijski holding i matični mješoviti financijski holding, kreditna institucija sa sjedištem u RH koja je članica grupe iz treće zemlje koja posluje više od jedne institucije u EU, a čija je ukupna vrijednost imovine jednaka ili veća od 40 milijardi eura dužna je imati posredničko matično društvo u EU pa se propisuje licenciranja kao kreditne institucije za investicijsko društvo čija je imovina … /Govornik se ne razumije zbog prebrzog čitanja./ … veća od 30 milijardi eura. Ono što je dobro za kategorije male i jednostavne kreditne institucije propisuju se olakšavajući regulatorni zahtjevi što se tiče samog nadzornog odbora, odbora za primitke koji se ukida itd.
Smatramo da je još bolje uređeno i propisuje se više obveza HNB-a da obavijesti europsko nadzorno tijelo za bankarstvo u slučaju utvrđivanja okolnosti koje upućuje na pranje novaca i financiranje terorizma u kreditnoj instituciji. I ono što su neke od bitnijih razlika između čitanja je da se daje ovlasti HNB-u kao nadležnom tijelu da odredi najdulje razdoblje za dovršenje i stjecanje kvalificiranog udjela, utvrđuje se rok za odlučivanje i donošenja rješenja o prethodnoj suglasnosti za stjecanje toga udjela, preciziraju se odredbe o izricanju upravnih sankcija završno od vrste upravne sankcije, predlaže se ukidanje upravnih sankcija kreditnim institucijama za kršenje zaštitnih slojeva kapitala iz razloga što Europska središnja banka i ostali supervizori nastavljaju poticati banke da u uvjetima pandemije bolesti uzrokovane virusom Sars-CoV-2 koriste svoje zaštitne slojeve. Također su kao i u prethodnim zakonima izvršene ostale nomotehničke dorade.
Dakle, zaključno, ovim se i dalje nastavlja usklađenje hrvatskog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU.
I posljednji zakon … /Govornik udaljen od mikrofona./ … Zakon o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava. Dakle, upravo taj jedinstveni mehanizam omogućava da se sve odluke povezane sa sanacijskim pitanjem na razini bankovne unije donose centralizirano. Od glavnih samih novosti su izmjene pri utvrđivanju minimalnog zahtjeva za … kapital i podložne obveze, određivanje minimalne nominalne vrijednosti određenih podložnih obveza se prodaju malom ulagatelja u iznosu od 100.000 eura u kunskoj protuvrijednosti.
Također i podjela nova sanacijskih ovlasti prema kojem je HNB sanacijsko tijelo za kreditne institucije, HANFA za investicijska društva, a DAB odnosno sada Agencija će voditi nacionalni sanacijski fond.
Manje-više ujedno uspostavom ovih sanacijskih ovlasti na predloženi način pojednostavljuje se provedba ovlasti predviđenih … /Govornici govore u isto vrijeme./ …
Poštovani državni tajniče.
Hvala vam na ovom iscrpnom izlaganju, dosta teške tematike. Moje pitanje je sljedeće, dakle ovako koja će bit sudbina Croatia banke? Naime, išao sam na stranice DAB-a pripremajući se za današnju sjednicu i ono što sam vidio jest da ta trakavica i dan danas još traje, da smo 6.7. imali ponudi za Croatia banku valjda prvu, 9.10. su se javile četiri ponude izvana koji su zatražili vanjski investitori dubinsku analizu i s 23.10. to je zadnji podatak koji imam pa vas zato pitam, dakle imamo produljenje roka do 30.10 i ne znamo šta se događa.
Dakle, vrlo konkretno pitanje je sljedeće, da li će sudbina Croatia banke biti kao Jadranska banka da će to pripojiti HPB ili će biti sudbina u 93% banaka u financijskom sektoru da će past u ruke nekog od stranaca?
Hvala lijepa.
Izvolite, odgovor.
Zahvaljujem uvaženi predsjedniče.
Uvaženi zastupniče.
Dakle, samo ukratko upravo je još uvijek aktualan Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, ona vodi cijeli postupak kao jedini imatelj dionica Croatia banke i kako ste i sami rekli objavila je poziv zainteresiranim ulagatelja na iskaz interesa za kupoprodaju 100% dionica banke. Predmet planirane transakcije je zapravo kupoprodaja 4 milijuna 746 tisuća dionica serije A nominalne vrijednosti 100 kuna što predstavlja zapravo 100% … kapitala. Dakle, postupak je u tijeku. Ono što je bitno da za sada su iskristalizirana dva ozbiljna ponuditelja i s obzira na cijelo trajanje postupka i osjetljivost podataka ne bi mogao više iznijeti što se tiče samih iznosa ponude koje su na stolu i daljnjih tijeka, ali ono što mogu reć da svakako ide u onom smjeru koji je zamišljen i planiran.
Druga replika kolega Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Tajniče, hrvatski narod je u nekolko navrata sanirao banke koje su za puno manje novca otišle u ruke uglavnom stranim vlasnicima koji godišnje 4 milijarde kuna uzmu od naknada i provizija bez da su oporezovane s tim da bi od vas tražio odgovor što je se poduzelo il da razgovarate vi sa HNB-om za milijarde koje su oprane u ZABA-i. Znamo da je to ugroza nacionalne sigurnosti, da je to moguće i od terorizma i ko zna koji je to novac, ne vidim niti jedno ime i tko je to napravio i što je se dogodilo, pa ako možete javnosti kazati šta je s tim?
I ono najključnije za naše građane. Banke su solventne. Slovenija je donijela moratorij na kredite i kamate u covid krizi.
Zbog čega samo guverner od narođeni i vi u Ministarstvu financija šutite …/Upadica: Hvala vam/…a ne proglasi se moratorij na kredite.
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem uvaženi predsjedniče.
Uvaženi zastupniče Bulj, nije predmetno pitanje materija ovih zakona. Međutim, nemam taj podatak o nekim milijardama. Ono što mogu vam reći isto ono što i vi, vama je dostupno i cijeloj javnosti iz medija, da kod određenih nepravilnosti iz ove godine u predmetnoj banci je postignut dogovor odnosno sporazum i određena je kazna za to i nastavlja se i dalje u pravilu postupanje nadležnih tijela sukladno zakonu po svakoj takvoj situaciji.
Izvolite kolega Bulj.
Hvala lijepo.
U ime Kluba MOST-a tražim stanku od 10 minuta po točkama koje raspravljamo.
Kreditne institucije u RH morale bi raditi u interesu hrvatskoga naroda, naravno i svom interesu.
Međutim, HNB i Ministarstvo financija nije se stavilo na stranu građana nego se je odnarodilo jer hrvatski građani, ponavljam, kroz provizije i naknade godišnje plaćaju 4 milijarde kuna, ne kamata, provizija i naknada kojih je negdje oko 5 stotina i taj dio nije oporezovan.
Banke su u RH solventne. Slovenija je donila prvu mjeru u ovoj covid krizi da bi opstalo gospodarstvo i da bi građani imali sredstava da se, znači potrošnja poveća, da se troši novac i da se kupuje je dala prvi mjeru moratorij na kredite i kamate dok traje kriza jer banke su solventne. Ponavlja, banke su solventne, a hrvatski narod je hrvatske banke u nekolko puta dobrano sanirao, koje su prodane za puno manje para nego šta je, što su bile sanirane. Vrlo bitna je stvar nepoštivanje šteditno, kreditnih institucija zakona RH, pa smo mi donijeli Zakon o ništetnosti kredita Raiffeisen štedno-kreditnih zadruga koje je nemoguće otplatiti i brojnim našim ljudima se oduzima jedan dom, a mi smo u ovome saboru izglasali jednoglasno tzv. Zakon o ništetnosti tih kredita lex Škibola, jednoglasno, da bi se sve institucije usmjerile prema tome da se taj zakon ne provede. Te ljude doslovno izbaciva se iz kuća koji su već vratili veliki dio novca.
Još jednom pozivam sve, poglavito nenarodnu banku da napokon stane u zaštitu naroda, a ne u zaštitu njihovih …/Upadica: Hvala vam lijepa/… i bankarskih interesa. Hvala lijepa.
Stanka je odobrena.
Javlja li se još netko?
Ako ne, nastavljamo u 11 sati i 15 minuta.
STANKA U 11,02 SATI
NASTAVAK NAKON STANK U 11:12 SATI
Možemo početi, kolega državni tajniče.
Sljedeća replika gospodin Boris Lalovac, ne Davor Dretar pardon, on je još iznad Borisa Lalovca.
Izvolite.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Poštovani i uvaženi državni tajniče.
Evo jedno pitanje vezano uz prisilnu likvidaciju kreditnih institucija. Po kojim su kriterijima formirani isplatni redovi i vidite li vi kao državni tajnik u njima neke nepravilnosti?
Hvala.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče.
Uvaženi zastupniče.
Dakle, pitanje isplatnih redova, ako sam dobro shvatio jel tako. Dakle, po meni tu nema nepravilnosti u tome u tom načinu kako je formirano i kako je samo predviđeno.
Hvala.
Gospodin Lalovac sada.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče.
Da bi se zapravo zaokružila bankovna unija kao što ste sami rekli mora profunkcionirati EDIS odnosno tzv. zajednički sustav osiguranja depozita koji je već započeo 2015. godine, ali nemamo nekakvu informaciju dokle je to došlo, pa možda ne znam da li imate možda komunikaciju i sa Europskom komisijom i imate li nekakvih informacija da vidimo kada će profunkcionirati EDIS jer ovo sve što sad pričamo tek kad zapravo formira EDIS doći ćemo do punog efekta.
Hvala lijepa.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem uvaženom zastupniku.
Dakle, što se tiče samog EDIS-a rasprava na razini EU tu nema konkretnog pomaka, što se tiče samih podataka o osiguranim depozitima, dakle mi imamo obvezu općenito što se tiče ovog paketa do kraja godine uskladiti i mi ćemo svoju obvezu ispuniti i mi ćemo se uskladiti i prilagoditi čak u nekim dijelovima i prije ostalih što se tiče članica.
Što se tiče samog fonda osiguranja depozita, ono što je zanimljivo da recimo nakon što dođe do usklađenja mi ćemo imati preko pet milijardi u tome fondu, što će biti daleko više od onih 1,5%, a i općenito što se tiče samih osiguranih depozita je na adekvatnoj razini pokrivenosti.
Hvala.
Gospođa Grozdana Perić.
Hvala lijepo g. potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče.
Pa evo ja bih htjela još jedanput napomenuti da upravo ovo usklađenje dovodi do toga da se smanjuju rizici za deponente za građane i da je u svakom slučaju važno reći da svaka buduća eventualna propast bilo koje banke naplaćuje iz onoga što banke uplaćuju, dakle ne iz državnog proračuna, ne iz poreza građana, iz budžeta nego isključivo iz onih fondova osiguranja depozita koji to zapravo nose kreditne institucije svojim uplatama u fond osiguranja, bilo osnovni, bilo dodatni.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem uvažena zastupnice Perić.
Dakle, upravo je i propisano Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava nekoliko instrumenata osim prodaje prijelazne institucije odvajanje imovine upravo i određeni dodatni instrument unutarnje sanacije tzv. bail in. Mi smo imali prije 10-ak godina manje-više bail out kad je država spašavala, e sada se upravo propisuje i taj fond i određeni taj regulatorni zahtjev kojim zapravo osiguralo da banka ima pokrivenost u tom fondu sama koja uplaćuje kako bi izvršila tu unutarnju sanaciju upravo kako ne bi došlo da se niti kune novaca poreznih obveznika koristi za sanaciju ili spašavanje bilo koje banke i to je jedna od najbitnijih možda noviteta koje donosimo u ovim, jedan od u ovim prijedlozima izmjena i dopuna ovih zakona.
Fala.
gđa. Benčić.
Zahvaljujem se.
Mene konkretno dakle interesira iz kojeg razloga se nije išlo na uređenje pitanja kupoprodaje plasmana banaka u Zakonu o kreditnim institucijama na način da se zapravo regulira praksa prodaje dugovanja koje proizlaze iz potrošačkog kreditiranja jer znamo da je jedan od najvećih problema naših građana osim prezaduženosti i sama činjenica da se u velikom broju slučajeva kada dolazi do kupoprodaje plasmana od strane banaka Agencijama za naplatu potraživanja dolazi do kršenja prava građana, ali isto tako do postupanja koje je zapravo neka vrsta sive zone jer nije regulirana i ne postoji nadzor nad djelovanjem Agencije za naplatu potraživanja i da su građani vrlo često, mada je zakonom propisano da ne smiju, stavljeni u teži položaj nego što su bili kod privatnog vjerovnika, pa vas molim da nam objasnite iz kojeg razloga vlada nije pristupila uređenju tog intituta? Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem na pitanju uvažene zastupnice Benčić.
Dakle, ustupanje i prodaja potraživanja regulirana su prije svega kao krovnim zakonom, Zakonom o obveznim odnosima, zatim upravo ovim Zakonom o kreditnim institucijama, ali i odlukom o kupoprodaji plasmana kreditnih institucija koje je donijela HNB.
Prilikom, ono što je ovdje sadržano, da prilikom prodaje plasmana kreditna institucija dužna je osigurati, znači po zakonu, da potrošači čiji su plasmani predmet ugovora ne dođu kod stjecatelja ili treće osobe na koju je stjecatelj prenio plasmane u nepovoljniji položaj po osnovi zaštite potrošača u odnosu na onaj položaj koji su imali. Dakle, to striktno piše.
Što se tiče daljnjeg postupanja, Agencija za naplatu potraživanja one su registrirane kao trgovačka društva, a ne kao financijske institucije. Dakle, da bi one potpale uopće pod ovu regulativu morale bi biti registrirane kao financijske institucije, a ovako je ono zapravo jedino za što upućuje se na Zakon o zaštiti potrošača …/Upadica: Fala/… da se to regulira bolje.
Fala lijepa.
Nemate više replika.
Želi li neko iz klubova koji su poveli raspravu, koji su imali raspravu o tom zakonu uzet riječ? Ne.
Otvaram raspravu, prvi je Klub zastupnika MOST-a nezavisnih lista i nastupat će g. Zvonimir Troskot. Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče HS, poštovane zastupnice i zastupnici i poštovani građani RH koji nas pratite putem ekrana.
Zahvalio bih se i državnom tajniku na ovom iscrpnom izlaganju ovih tematika koje su naizgled možda i suhoparne i formalno pravno ovi zakoni imaju i dobrih stavaka koje i treba podržat. Međutim, ja bi ovu raspravu danas odveo u jedan kontekstualni oblik šta zapravo ovi zakoni donose odnosno zbog čega mi ih ovako izglasavamo, pa čak mogu reći i po hitnim procedurama, a naravno odgovor je ulazak u Eurozonu.
Klub MOST-a nema nikakvih problema preuzet obvezu ulaska u Eurozonu iz razloga što smo to i potpisali sa Lisabonskim sporazumom.
Veliko pitanje koje se postavlja ovdje, da li je to trenutak u ovome trenutku da bismo mi trebali uć u Eurozonu?
Dakle, to je kontekst u koji stavljam današnju raspravu. I današnji kontekst bih htio razložit kroz dvije glavne točke. Dakle, jedna je pitanje nacionalne sigurnosti, a drugo pitanje, i to, to ću provest kroz pitanje koje sam i postavio našem državnom tajniku, dakle jest nedostatak vizije odnosno nedostatak strategije, barem nije jasno na van šta se želi postić sa određenim potezima.
No, krenimo redom.
Što se tiče nacionalne sigurnosti bili smo svjedoci u 3. mjesecu 2020.g. da se dogodila velika afera po pitanju pranja novca u Zagrebačkoj banci. To smo pitanje raspravljali ovdje u saboru, pitanje smo postavili i guverneru, tada nam nije mogao reći iz razloga što su, dakle određeni procesi bili još pod upitnikom.
Međutim, ono šta hrvatska javnost želi znat jest šta se dogodilo sada sa predsjednikom uprave, da li je, da li tu postoji neka osobna odgovornost samog predsjednika uprave, pa ako postoji da ga se na sve moguće načine onemoguće da radi i dalje menadžerske poslove?
Šta se dogodilo sa direktorom compliancea koji je odgovoran za interni kontroling odnosno sustav kontrola u samoj toj banci i najveće pitanje se postavlja šta se zapravo tu dogodilo, šta stoji u pozadini te afere?
Da li se kroz Zagrebačku banku pere droga, da li se kroz Zagrebačku banku pere možda novac od otpada, da li se možda kroz Zagrebačku banku pere novac od prodaje oružja ili možda se pere odnosno možda se financiraju određene terorističke radnje?
Dakle, to mi ne znamo, samo znamo da je iz određenih izvještaja HNB-a da je riječ o pranju novca talijanske tipologije.
Znači, postavlja se pitanje da su, ko su, ko su ti Talijani, pri tom nemam ništa protiv talijanske nacionalne manjine, odmah se ograđujem …/Upadica: Nismo ni mislili/… dakle šta se tu dogodilo i ko su ti, te osobe …/Upadica: Nismo ni mislili/…ali moram reći, dakle ovaj tko su te osobe koje su dakle provodile te nezakonite radnje i to narod mora znati.
Ako smo, ako smo već dakle nije tu pitanje samo ni Zagrebačke banke nego je tu pitanje i HNB-a, a to se i provodi pitanje i nadzora odnosno i Europske centralne banke sada, dakle ukoliko su nam takvi kontrolni mehanizmi u najvećoj banci koja ima najrazvijeniji sustav unutarnjih kontrola, barem iz, iz tržišta i iz iskustva postavlja se pitanje šta se onda događa i u onim manjim bankama?
I ovdje, dakle mi možemo raspravljat o nekakvom štancanju zakona što na kraju dana i svodi se na sliku da mi sada žbukamo ovdje zid, a potencijalno su nam možda temelji na vrlo krhkim podlogama i to je nešto što moramo razmotriti mi koji smo ovdje u ovom zakonodavnom tijelu.
Pitanje je zašto Ured za sprečavanje pranja novca nije reagirao na vrijeme, zašto HNB nije reagirao na vrijeme i zašto Zagrebačka banka nisu reagirali na vrijeme? Zašto sam rekao da je to nacionalni problem, dakle pitanje šta stoji iza toga?
Dakle, nedavno smo bili na terenu kolega Miletić i ja u Prezidu i u Gorskom kotaru i vidio sam kako se kolega Miletić bori za naše Hrvate recimo u Gorskom kotaru tamo u Prezidu koje je postalo nažalost po cijelim papirologijama, potencijalno odlagalište talijanskog otpada i to medicinskoga. Dakle, sve one stvari koje su bile vezane za covid po bolnicama se preko određenih firmi u Istri i kasnije na lokalnoj razini u Gorskom kotaru pokušao izbacit u područjima Gorskog kotara koji bi trebali biti pluća Hrvatske, dakle to je nacionalni sada problem. Dakle, tu sam napravio malu digresiju gdje i financijski sistem, ali i ovaj ekološki sistem su dovedeni u veliko pitanje. I to sada stavljam ovdje da posvijestimo svi koja je opasnost takvih radnji.
Zašto sam postavio pitanje državnom tajniku po pitanju Croatia banke? To je sada ono drugo pitanje i jedan izostanak strategije od strane vladajućih jer ne znamo šta žele postići.
Dakle, dva su scenarija koja vidimo po pitanju Croatia banke i to je ono što sam i postavio pitanje, jedno je da dođu stranci pa da kupe Croatia banku dakle u 100%-tnom vlasništvu pa ćemo imati situaciju da će se onaj postotak stranog vlasništva u financijskom sektoru u Hrvatskoj dodatno povećat, da li to želimo i da li je to stvarno naša strategija, da li je to stavljeno i u Nacionalnu strategiju 2030. godine veliki je upitnik, ili dva, dakle da li je sudbina Croatia banke Jadranska banka pa ćemo imati situaciju kao i u gdje je Jadransku banku pripojila HPB? I to je moguć scenarij, nije loš jer ne opterećuje što je gospođa Grozdanić rekla ne opterećuje proračun, ali pitanje je da li je to naša strategija upravljanja sa bankama ili općenito sa javnim poduzećima.
Ovu bi raspravu sad malo proširio ovaj primjer zapravo Croatica banke mi je vrlo simptomatičan jer određene modele Vlade ono što rade vidim i u sektoru koji su i od nacionalnog izričaja i zato govorim da nema nacionalne strategije, barem ona nije vidljiva.
Primjer je recimo INA, ako pogledamo da premijer kaže kupit će se dionice INA-e, a ne znamo kakva je još scenarij, s druge strane dobivamo isti komentar kao i ovdje što je gospođa rekla, da se proračun RH neće dirati u toj transakciji. A šta to znači onda? To onda znači dakle samo dva scenarija ili INA-u kupuje stranac, prije ruski Rosnef ili INA-u ćemo pripojiti nekom energetskom divu ko što je u financijskoj transakciji HPB? A što to onda znači? Koja bi to mogla biti energetska kompanija koja bi mogla preuzeti takvu transakciju kao što je INA? Jedino rješenje koje se tu nameće je HEP. A šta onda dobivamo? Konglomerat potencijalne korupcije.
E sad, zašto sam rekao da je to nejasno. Dakle nije jasno da li ćemo mi od javnih poduzeća odnosno državnog vlasništva raditi to da ćemo ih okrupnjivati dodatno sa javnim poduzećima koje opterećuju potencijalne korupcije ili ćemo ih davati u privatno vlasništvo da ih stranci kupuju. Ali se onda postavlja pitanje, koja je strateška namjena? Primjerice, ako za INA-u to bude Rosnef, dakle Rusi su već kupili dobrano Agrokor i ako kupe i INA-u, dakle to onda znači i određena crpilišta po Slavoniji što znači da povećamo onda Ruski interes.
Nije to isključujuće, ali mi to u geostrateškoj, ekonomskoj strategiji mi to ne vidimo, ja to ne iščitavam iz nacionalne strategije do 2030. godine.
I sad da zaključim, ukoliko nije jasna nacionalna strategija 2030. godine, ukoliko proračun kao strateški dokument ne prati nacionalnu strategiju nije nam jasno šta će se događati sa javnim poduzećima primjerice odnosno one koji su u državnom vlasništvu, da li će biti prodavana većim hrvatskim poduzećima ili ćemo ih prodavati strancima? Ukoliko nam osnovne postavke financijskog sustava nisu dobro postavljene iz razloga što smo postali praonica novca, gdje jedan centar financijske moći se nalazi očito u hrvatskim bankama, drugi u službenoj državnoj riznici, a to je Slovenska 9, dakle ukoliko nam te stvari nisu postavljene kako spada, čovjek odnosno hrvatski građanin postavlja pitanje, a čemu onda srljamo u tu Eurozonu kada mi nismo osnovne postavke stvari razriješili, a jedini pravi kontekstualni razlog zašto štancamo i donosimo ove zakone koji su iscrpno ovdje prezentirati i tu ima dobrih stavaka, jest upravo ubrzana priprema za Eurozonu za koju nismo spremni?
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Sada će gospodin Hrvoje Zekanović govoriti u ispred kluba Hrvatskih suverenista.
Poštovani potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Za razliku od kluba Mosta Hrvatski suverenisti su eksplicitno protiv eura i sad i uvijek dok god to ne donosi ekonomskoj stabilnosti odnosno prosperitetu hrvatskih građana. A smatramo da je kuna, kuna i brana suvereniteta suverenosti naše države, tako da smo mi tu jasni i drugačiji.
EOS Matrix B2 Kapital, Prima grupa-Prima Solvent, Prima Collect, APS Croatia, Svea Ekonomi, Cordiyline, Kredit Express, AutUs ulaganja, Coface, Kredyt Incaso itd. ima ovih agencija jako puno. Pretpostavljam da nitko u Saboru nije imao tu nesreću da ga netko nazove na telefon i da mu se predstavi kao jedna od ovih agencija. Ali mnogi u Hrvatskoj nažalost znaju tko je npr. EOS Matrix. I strepe kada na telefonu, na mobitelu vide nepoznat broj ili već il poznat broj, pa im se javi neka gospođa i kaže „Dobar dan, zovem iz EOS Matrixa zbog vašeg dugovanje kojeg mi je prodala xy banaka“ i onda se dogodi da neko dugovanje od, ne znam, 1000 EUR-a npr. banka proda evo B2 Kapitalu npr. za 300 EUR-a, a onda B2 Kapital izvuče od tog građanina ne 1000 EUR-a nego i više od 1000 EUR-a jer se radi o pustim kamatama i radi se na koncu o golemim i golemim svotama.
Ali to nas ne zanima jer nas ne zovu na telefon jel tako, al mnoge građane zovu. I onda govorimo o prodaji plasmana, o tome nema baš riječi, tu nema promjene i dalje će se moći prodavati, prodavati krediti, nepovoljni krediti za bankarske institucije i to ne mijenjamo ovdje državni tajniče, jel tako?
Mi ćemo govorit o depozitu, o sporednim stvarima, a o onome što muči malog hrvatskog čovjeka nećemo govoriti. I legalizirali smo pljačku hrvatskog čovjeka, legalizirali smo. Ovo je legalna pljačka da netko proda vaš dug ko zna kome, na koji način i da taj na koncu živi od tog naplaćivanja duga utjerivajući dug, utjerivajući strah malom hrvatskom čovjeku koji je sve siromašniji i sve jadniji.
Niste zapamtili?
Ponovit ću još jedanput, EOS Matrix, B2 Kapital, Prima grupa – Prima Solvent, Prima Collect, APS Croatia, Svea Ekonomi, Cordyline, Credit Express, Autus ulaganja, Coface, Kredyt Inkaso.
Nemojte da se dogodi da nekoga nazove dama sa umiljatim glasom i da se predstavi kao djelatnica, djelatnica ovih kompanija.
Poštovani državni tajniče Čuraj, a baš sam se pitao gdje ste, bili ste prošli saziv ovdje u klupama saborskim, član ste HNS-a, HNS ima svog jednog zastupnika Štromara, ali ima i mnoge poput vas, opet ste se dobro snašli, opet taj HNS prosperira, HEP je još uvijek u vašim pandžama, ajde školstvo ste pustili, nema više kolegice Divjak, ali vi ste tu, evo drago mi je da ste se snašli.
I ovdje bi s obzirom da govorimo o kreditnim institucijama, o bankama, spomenuo bi jednu stvar koju isto zaboravljamo. Zaboravljamo privatizaciju hrvatskih banaka, zaboravljamo da smo hrvatske banke dali, poklonili strancima za jednogodišnju, za jednogodišnji profit. A sada te iste banke mahom u stranom vlasništvu opet stranim kompanijama, jer ovo su strane kompanije koje sam naveo, prodaju dugove i kaže jedan podatak da je tog duga prodano za otprilike 20 Peljeških mostova, za otprilike 20 Peljeških mostova. Ako je Pelješki most, ja mislim 2 milijarde EUR-a otprilike, znači to bi bilo negdje 40-tak milijardi EUR-a ovog trenutka se izvlači iz hrvatske države. Dakle, taj novac direktno ove kompanije izvlače iz hrvatske države i ide ko zna gdje.
Al znate zašto?
Jer je Vlada Andreja Plenkovića to omogućila, državni tajniče jer to vi omogućujete već 5.g.
Ljudi ajmo promijeniti ovo, ajmo bit konačno suvereni.
A što se tiče EUR-a, Hrvatski suverenisti će vam tu praviti jako veliki problem, samo pričekajte.
Sada će g. Boris Lalovac govoriti u ime Kluba zastupnika SDP-a. Izvolite.
Hvala lijepa g. potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Evo pred nama su danas druga čitanja 4 zakona koja su objedinjena i koja su zapravo jedna uvertira kao što je ovdje i rečeno moraju bit donešena kako bi Hrvatska mogla pristupiti Eurozoni, znači kako bi Hrvatska mogla biti punopravna članica Europske monitarne unije. I kao što to biva zapravo uvijek određeno članstvo u nekakvim institucijama s jedne strane izaziva strah, a s druge strane s obzirom na situaciju i u kojoj je Hrvatska krenula zapravo donosi i brojne dobrobiti.
I zapravo u ovim, u ova 4 zakona su puno dobrih stvari koje će se zapravo implementirati i osigurati jedinstvo bankarskog sustava, a kao znamo da je preko 90% banaka u stranom vlasništvu i da tu malo toga možemo promijeniti, a kad već nešto mijenjamo onda je dobro da mijenjamo ovakve nekakve zakone i da se usklađivamo i da zapravo te financijske institucije koje posluju u Hrvatskoj zapravo posluju po principima kako posluju u svojim matičnim zemljama, jel i to je dobro jel. Ne bi nam se dogodio ni švicarski franak, ne događaju nam se danas ni ovi slučajevi preprodaje dugova zapravo da te agencije kako posluju u Njemačkoj, u Austriji, u drugim zemljama jel da posluju tako i u Hrvatskoj. I zbog toga je i dobro imati uravnoteženje odnosno ujednačavanje zakonskih propisa da zapravo na taj način i te financijske institucije jednako posluju, kako u matičnim zemljama, tako i u RH i to je dobro jel i to je ono što smo pozdravili i zbog toga ćemo i glasati za ove zakone jel.
Kada govorimo o sustavu osiguranja depozita već prije je bilo govora da je negdje do 100.000, zapravo 100.000 EUR-a je osigurano i da je to dobro, imali smo do 300.000 kuna, 2013. smo to promijenili do 750.000 kuna osiguranje po depozitu svakom građanin u, bez obzira da li to bila osigurana štednja dal to bilo na štednji, dal to bilo na tekućem računu građanina, znači do 100.000 eura i da se to zapravo taj novac ukoliko bi došlo do određenih problema se puni ponovo iz bankarskih izvora, a to je kroz ovaj fond depozita kojim upravlja DAB koji je zapravo danas promijenio i ime i da je to iznos negdje oko 2,5% osiguranih iznosa što danas negdje iznosi oko, nešto više oko pet milijardi kuna i gdje Hrvatska napunila taj iznos osiguranih iznosa i kod prve sljedeće krize novac je već osiguran. Jel novac možete prikupljati na dva načina, možete prikupljat ex ante, ex post znači možete ga unaprijed prikupljati ili tek kada se dogodi određeni štetni događaj.
I RH je čini mi se izabrala mudriju metodu, a to je metoda da prikupljamo u vremenima kada dobro ide i onda se taj novac prikupi i taj novac se čuva na računima u HNB-u, znači ne nalazi se nigdje drugdje nego u HNB se taj novac čuva.
I ono što je bitno kroz ove izmjene zakona negdje 2022., 2023. će ukoliko dođe do ikakvog nekog štetnog događaja za financijsku industriju odnosno za same štediše da će im taj novac biti isplaćen u roku sedam dana, to se ovim zakonima donosi i to je ono što je dobro za hrvatskog štedišu jel znamo da živimo na prostorima, imamo nažalost bolna iskustva kojih se i mi mlađi sjećamo da građani ne mogu doć do svog depozita, da moraju čekati da završi nekakav stečaj financijske institucije koji traje 15, 20, 30 godina, a sada ovim zakonom kaže da to mora završiti u roku tri godine itd., itd. svi smatramo da je to nekako jednostavno da je to trebalo, međutim to je sad praksa Hrvatske kao ravnopravne članice EU i zato je to dobro.
Kamo sreće da smo ovakvu praksu imali devedesetih godina, kada smo osnivali državu, kada se izgrađivao financijski sustav, kada se nije jednostavno nije imalo ni iskustva, ni novaca, ni cjelokupnog znanja, kada su ti poremećaji na financijskom tržištu oštetili hrvatskog štedišu i zato je to dobro i zato treba reći da je ovo dobro zato što napokon imamo europske standarde u Hrvatskoj kod osiguranja štednih uloga jer znamo da najveći gubici i pad standarda hrvatskih građana se događa kada izgube svoju štednju i da se to onda kasnije i godinama i generacijama se u konačnici ne može nadoknaditi.
Međutim, mi jednostavno to sve uvijek smatramo da je to nekako normalno kao da mi to ništa nekad nismo proživjeli na ovim prostorima. I ovo danas smatramo eto to je nekakvo usklađivanje. Ovo su dobri koraci za Hrvatsku i zato to treba i pohvaliti.
Pogotovo je dobro kada se događa ukoliko se dogodi nekakav štetni događaj npr. evo tu smo spominjali Italiju, Austriju, zašto je to dobro ako se tamo dogodi određeni štetni događaj ne može se dogoditi da se sanacija provodi samo u toj instituciji u Austriji odnosno da se može povući novac iz Hrvatske da bi se sanirala financijska institucija u Austriji, što se znalo događati. I onda stvorite domino efekt oštećenja štediša u Hrvatskoj.
Ova zakonska rješenja kažu da se mora vršiti jedinstvena sanacija i da jednostavno sanacija banaka u jednoj zemlji ne može izazvati štetu drugim štedišama i na taj način ovo pomaže i osigurava, a znamo da nam je financijski sustav tako osiguran, osigurava nam sigurnost štediša i ukoliko se dogodi i takav određeni štetni događaj.
Kao što smo rekli, svakako podržavamo da se proces likvidacije financijskih institucija dogodi i osigura vrlo brzo jel ako idemo u Europsku monetarnu uniju i mislimo da je to još uvijek bez obzira na raznorazne kritike, a sada se pokazalo da u ovoj krizi Hrvatska, ajmo biti iskreni, ne bi mogla izdržati, ne bi mogla izdržat covid krizu da nismo članica EU i to ću ponavljat više puta, ne bi mogli, nemamo novaca ljudi moji. Mi smo u roku šest mjeseci 30 milijardi kuna potrošili na lockdown, 30 milijardi takav udar koliko god to ministar Marić pokušava reći da je sve pod kontrolom je ogroman udar. Tu da nismo članica EU ajme meni, nama, ajme. Mi to sad smatramo, eto vidite kako to danas to smatramo pa eto 30 milijardi kuna, to je ogroman novac, to je novac koji ćemo u budućnosti morati vratiti.
I tu da nemamo pomoći kakvo god je nejedinstvo na razini EU da nam se dogodila špekulacija sa našim obveznicama ko što je počela bila špekulacija sa obveznicama da nam je otišla kamatna stopa, da su otišli tečajevi ajme nama šta bi bilo. Mi danas kao ravnopravna članica EU smatramo da je to normalno jel tako, da smo normalno da ne ide tečaj, da ne klizi tečaj, da su nam osigurani depoziti, da možemo financirati poduzetnike, da možemo zatvoriti ekonomiju, danas je to nama jel tako normalno, ali to je standard koji je uspostavila EU, to je standard EU, to nije standard drugih zemalja. I mi to danas kao da igramo Ligu prvaka, kao da nam je normalno da svaki dan igramo sa najboljim klubovima iz Njemačke, ali to jednostavno nije bilo na prostorima na kojima se nalazimo.
I zbog toga ovakve stvari kao malu zemlju koja je vrlo osjetljiva na rizike, financijske rizike treba pozdravljati i treba o tome govoriti da u konačnici da nismo danas članica EU znate s kime bi pregovarali? Sa MMF-om, a MMF bi rekao reži mirovine, reži ovo, reži ovo. To su zapravo činjenice jer dva, tri puta bio je u Hrvatskoj MMF kada nismo bili članica EU.
I zbog toga neke stvari i neke procese koje Vlada podržava i ulaskom u europski tečajni mehanizam, sanacijski mehanizam, eu fondove gdje konkretne stvari ima novčanik hrvatskih štediša, hrvatskih građana treba pozdraviti. To su veći benefiti za hrvatsku ekonomiju nego da nismo.
Imamo susjedne zemlje koje su vrlo blizu nas, znate kako oni pregovaraju? Pregovaraju samo sa MMF-om, pa evo imate našu susjednu zemlju. Svaka zemlja koja pregovara s takvim institucijama se trese. I zbog toga ovakvi zakoni koliko god neko bio skeptičan prema njima donosi dobrobit, donosi dugoročnu dobrobit i ovakve šokove kao što je 30 milijardi kuna i ne znamo kakav će biti siječanj, ne znamo kakva će biti veljača, ne znamo kako će to biti nemate odnos na državne obveznice, nemate problem sa štednjom, nemamo problem sa isplatama mirovina, nemamo problem sa isplatama plaća. Vi jednostavno mislite da je to jednostavno da je jednostavno u cjelokupnom sustavu to sve osigurat i da se sve događa kao da se ništa nije dogodilo. I zbog toga ovakve institucije i ta dobrobit Hrvatske sada se prvi put pokazala koliko god kažem postoji i nejedinstvo pokazala se dobrim za Hrvatsku i zbog toga će klub SDP-a podržati ovaj zakon.
Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Gospodin Josip BEgonja iznosit će stajalište o ovom prijedlogu zakona Kluba zastupnika HDZ-a.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče, kolegice i kolege zastupnici.
Nakon uvodnog izlaganja predlagatelja i danas kolega ovdje, a napose sad kolege Lalovca ono što sam planirao reći bilo bi zapravo svojevrsno ponavljanje, a možda i nedovoljno toliko stručno objašnjeno kao što su oni kazali. No uvodno, klub HDZ-a ovaj paket četiri zakona kojima se uređuje bankarski sustav, prije svega sigurnost njegova kao i povjerenje građana, gospodarstvenika i poduzetnika će podržati.
Kada govorimo o zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama koji se izvorno donio 2013. godine, ali u nekoliko navrata su obavljena usklađivanja sa pravnim normama EU do sada, treba istaknuti da se s ovim zakonom radi dalje na normativnoj harmonizaciji glede reforme bankarskog sustava s ciljem očuvanja njegove otpornosti na krizne uvjete, na jačanje sposobnosti banaka da podnesu moguće šokove.
Ovim zakonom se u odnosu na prijedlog zakona iz prvog čitanja, učinjene su određene razlike od strane predlagača radi usklađivanja s postupcima odlučivanja unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma u kojem sudjeluje i HNB ili Europska središnja banka, prihvaćeni su i određeni prijedlozi Odbora za zakonodavstvo.
Dakle, koji čini dio paketa mjera za smanjenje rizika poduzetnika, građana i drugih subjekata nastoji se na nacionalnoj razini zakonodavstva uskladiti s pravnom stečevinom EU s jedne strane, ali se nastavlja daljnja reforma bankarskog sustava u okviru EU u cjelini s ciljem očuvanja otpornosti tog sustava na daljnje jačanje banaka u odnosu na moguće krizne uvjete, krizne šokove koje su danas u ovo krizno vrijeme izazvano pandemijom u cijelom svijetu itekako prisutni.
Ono što valja naglasiti, a to je da je ovaj paket zakona potrebno prihvatiti do kraja prosinca ove godine u pravne norme nacionalnog zakonodavstva.
Cilj je ovim zakonom izmjenama zakona postići bolje očuvanje financijske stabilnosti primjenom mjera postići poboljšanje kreditne sposobnosti banaka, kao i smanjivanje opterećenja manjih banaka i poboljšanje kapaciteta banaka za financiranje malog i srednjeg poduzetništva te infrastrukturnih projekata.
Uspostavom bliske suradnje HNB-a s Europskom središnjom bankom kao država postali smo i članica i sudionica u jedinstvenom sanacijskom mehanizmu. Ovim zakonom se preciziraju aktivnosti koje nadzorna tijela poduzimaju u okviru svojih ovlasti. S tim u svezi HNB preuzima ovlast za izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama, a HANFA preuzet će ovlast za izvršenje sanacije nad investicijskim društvima.
Također Državna agencija za sanaciju banaka postaje tijelo koje vodi nacionalni sanacijski fond, ona doduše sada i mijenja svoj naziv. Ona upravlja Fondom osiguranja depozita i ovlaštena je za provedbu stečaja i likvidacije.
Važno je napomenuti da je istodobno s donošenjem odluke o uspostavi bliske suradnje između Europske središnje banke i HNB-a RH temeljem svog zahtijeva i nakon što je uspješno provedene su mjere koje su bile propisane na koje se ona obvezala, ušla i u europski tečajni mehanizam 2.
U kontekstu ove pravne norme važno je navesti da je i ESB početkom lipnja dovršila sveobuhvatnu procjenu pet hrvatskih banaka, postupak procjene sastojao se od pregleda kvalitete imovine i testiranja otpornosti na stres, sukladno metodologijama ESB i procijenjeno je da nijedna od tih pet banaka koje su obuhvaćene nema kapitalnih nedostataka jer su njihove stope redovnog osnovnog kapitala bile više od minimalnih stopa koje se upotrebljavaju u pogledu kvalitete imovine i pri testiranju otpornosti na stres.
Od 1. listopada ESB je postala izravno nadležna za nadzor značajnijih kreditnih institucija, dakle od 20 banaka i 3 štedionice direktno nadzire 8 kreditnih institucija uz Zagrebačku banku, Privrednu baku, Erste banku, Raiffeisen banku, Sber banku i Adikko banku tu su i dvije štedionice PBZ i Raiffeisen stambena štedionica.
Također je važno istaknuti da uz nadzor navedenih kreditnih institucija poseban akcent se stavlja na nadzor sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma koje je do sada uglavnom nadzirao Ured za sprečavanje pranja novca, a od sada će to još i Narodna banka.
Prijedlogom ovog zakona uvodi se i novi način izračunavanja i praćenja kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje, a uvodi se i supervizorski test ne samo na jednom kamatnom šoku, već na šest različitih unaprijed definiranih šokova.
Kada govorimo o Zakonu o sustavu osiguranja depozita, mi ovim zakonom preuzimamo u naš zakonodavni poredak i direktivu iz 2014.g. o sustavima osiguranja depozita. Preuzimanjem te direktive poboljšava se položaj deponenta odnosno njihov pristup osiguranim sredstvima uređuju su pravila i postupci koji se odnose na osnivanje, funkcioniranje, upravljanje i financiranje sustava osiguranja depozita u RH.
Dakle ključna zadaća koja se definira ovim zakonom je osiguranje depozita odnosno zaštita deponenata od posljedica nastupa osiguranog slučaja. Ovdje je kazano da sustav osiguranja depozita financirat će se isključivo na teret kreditnih institucija članica sustava osiguranja depozita, a ne teret poreznih obveznika i u tu svrhu se formira odnosno koriste se sredstva kao što je kazno ex sante prikupljaju sredstva Fonda za osiguranje depozita koji se sastoji od dva dijela osnovnog fonda osiguranja i dodatnog fonda osiguranja depozita koji ima svoju multiplikativnu ulogu od nadopunjavanja osnovnog Fonda osiguranja depozita, zatim potpora u prikupljanju ex post premija kao i podrška financiranju sanacije kreditnih institucija i podrška u financiranju prisilne likvidacije kreditnih institucija.
Što se tiče Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava već je kazano također da se ovim zakonom dalje doprinosi i nastavlja se reforma bankovnog sustava, bilo na nacionalnoj razini, ali isto tako i na razini EU glede direktiva koje to propisuju. Uvažavaju se činjenice o postojanju više sanacijskih tijela kao i situacija koja je proizišla iz bliske suradnje HNB sa ESB-om gdje se RH postala je članicom i sudionicom jedinstvenog sanacijskog mehanizma gdje je uređeno da HNB kao što sam već rekao preuzima ovlast izvršenja sanacije nad kreditnim institucijama, HANFA nadzor nad investicijskim društvima.
I u konačnici Zakon o prisilnoj likvidaciji kreditnih institucija, znamo da se ovim zakonom koji se po prvi put pojavljuje u našem zakonodavstvu preuzimaju pravne stečevine EU i to prije svega Direktiva 24/2001 koja govori o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija, zatim Direktiva 59 koja govori o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te zadnja Direktiva 2399/2017 u pogledu rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u insolventskoj hijerarhiji.
Neprijeporno je da propast bilo koje kreditne institucije ima negativne posljedice na sve subjekte koji su imali poslove i poslovne odnose s tom kreditnom institucijom i kao što je već kazano ako smo imali odnosno ako postoje subjekti koji imaju sredstava više od 100.000 eura kod te kreditne institucije, najčešće su ostali bez tog većeg iznosa u postupku stečaja i likvidacije koji je trajao 10 do 15 godina u pravilu i koji se provodio sukladno važećem Stečajnom zakonu.
Ono što je danas pred nama to je ovaj zakon koji govori, koji po prvi put kao što sam rekao se pojavljuje i govori o skraćivanju trajanja vremena stečajnog postupka, govori o kontroliranom izlasku propale kreditne institucije s tržišta sve u cilju smanjenja rizika i prelijevanja negativnih učinaka na ostatak financijskog tržišta kao i brzo i učinkovito su ukupno namirenje vjerovnika kreditne institucije u prisilnoj likvidaciji.
Ono što je propisano ovom pravnom normom, a to je da se to ima provesti u roku od tri godine. Uređuje se zakonom i nadležnost HNB-a glede predlaganja pokretanja postupka prisilne likvidacije kreditnih institucija u uvjetima kad se utvrdi da neka kreditna institucija vodi prema svom propadanju kao i uređenje plana prisilne likvidacije uz suglasnost sada novoosnovane Hrvatske agencije za osiguranje. … /Upadica Radin: Hvala./ …
Evo ostalo je malo vremena, zaključno klub HDZ-a kao što sam rekao podržat će prijedlog ovog paketa zakona.
Hvala vam lijepa.
Sada će gospodin Davor Dretar govoriti u ime kluba i to u ime Kluba Domovinskog pokreta.
Izvolite.
Dobar dan svima.
Poštovani g. potpredsjedniče, poštovani gospodine državni tajnice sa suradnicom, kolegice i kolege.
Eto bankovni sustav u Hrvatskoj od samog nastanka naše neovisne države bio je uvijek poprište društvenih trvenja i naravno ponekad ozbiljni kriza. Još kada smo stvarali Hrvatsku državu naravno prenijeli smo kako se to kaže u miraz probleme sa štednjom Ljubljanske banke koji su se rješavali desetljećima, a ozbiljne bankovne afere krenule su sa osnivanjem hrvatskih banaka i svi se sjećamo slučaja Kaptol banke, Credo banke, Glumina banke u kojima su mnogi hrvatski štediše odnosno kako se to sad kaže deponenti, ostali možda i bez svojih životnih ušteđevina. No nećemo se sada vraćati u prošlost.
U svakome slučaju Domovinski pokret podržat će cijeli ovaj paket o kojem danas ovdje pripovijedamo u objedinjenoj raspravi jer je svima apsolutno jasno da se radi o dobrom i kvalitetnom usklađenju sa regulativama EU.
Zadovoljni smo i da možemo reći i našim biračima da su im štedni ulozi osigurani, no naravno dozvolimo da se još jednom podsjetimo na jedno od velikih pitanja, a to je koliko ustvari naši građani u našim bankama imaju novaca jel smo nedavno vidjeli zabrinjavajući podatak da se 70% bankovnih depozita u Hrvatskoj nalazi u rukama jedva 15% stanovnika. Dakle očigledan trend koji se nažalost događa i u cijelome svijetu. Bogatiji su sve bogatiji i bogati su sve bogatiji, siromašni naravno su još veći siromasi.
No nećemo o tome, eto govorit ću jednom trenu samo i postaviti jedno ozbiljno pitanje poštovanom gospodinu državnom tajniku pa možda mi ga eto ovako i kao zastupničko potanje obrazloži malo na bolji način nego što mi ga je obrazložio kroz odgovor na moju repliku.
Dakle, propast jedne banke vrlo je neugodno iskustvo, možemo to tako reći, naročito za one koji u toj banci imaju novce, ali ne samo za njih nego naravno i za cijeli financijski sustav jedne države. Naročito ukoliko je banka veća, što je veća naravno poremećaj na bankovnom i financijskom sustavu, sve je teži odnosno ozbiljniji.
Spašavanje kreditnih institucija odnosno narodski rečeno banaka, oduvijek je u nas bila posebna disciplina iz koje su građani i ostale sitne ribe najčešće izvlačile deblji kraj batine, a neki posrnuli menadžeri aktivirali svoje zlatne padobrane i kući odlazili sa milijunskim otpremninama, čekajući naravno kada će ih netko ponovno postaviti na upravljačko mjesto sa kojeg će raditi istu ili još veću štetu.
No opet kažem, gledajmo sve pozitivno pa bih eto samo za kraj podsjetio na neke od izmjena ovog zakona odnosno neke od stavka, prvenstveno one koje reguliraju isplatni red u slučaju prisilne likvidacije kreditne institucije.
U prvom isplatnom redu su država i privilegirani vjerovnici, naravno, tu su plaće radnika propale banke što je u potpunosti normalno da se ljude koji su tamo radili plati za njihov rad, tu su tražbine državnog proračuna što je apsolutno normalno. Država piše zakon, naravno da će se i pobrinuti da sve ono što treba dobiti da i dobije. Tu ne vidimo nijedan problem, no dozvolite da vas upitam, tu su i otpremnine i to do iznosa propisanog kolektivnim ugovorom.
Ovdje je čini mi se ostavljena jedna nejasnoća, razumijemo da u slučaju da banka, kreditna institucija propada ljudi idu na burzu ili kako se već snađu, gube svoja radna mjesta te naravno imaju pravo na adekvatnu otpremninu koju su regulirali nekim ugovorom, najčešće naravno nekakvim granskim kolektivnim ugovorom.
No dozvolite opet da pitam, što se zbiva sa upravama odnosno sa ljudima koji sjede u upravnim odborima tih banaka, sa direktorima tih banaka, sa ljudima koji su svojim upravljanjem odnosno slabim upravljanjem banku i doveli u situaciju prisilne likvidacije? Imaju li oni odnosno kako zakon ovdje regulira pravo na njihove otpremnine? Jer naravno postavlja se vrlo jednostavno moralno pitanje, ima li pravo netko odnosno skup nekih osoba koje su svojim lošim poslovnim djelovanjem dovele jednu kreditnu instituciju u propast, imaju li oni pravo na nekakav novac? Smiju li oni dobiti ijednu jedinu kuna, a pretpostavljam da se u slučaju bankovnih menadžera radi o zlatnim padobranima teškim i po nekoliko stotina tisuća ako ne i milijuna kuna.
Eto, Domovinski pokret će podržati cijeli ovaj paket o kojem objedinjeno raspravljamo, ali još jednom oštro upitati i zamoliti poštovanog državnog tajnika da mi kao zastupničko pitanje uputi odgovor na ovo, dakle kako je regulirana otpremnina upravnih odbora odnosno članova uprava banaka koje su ušle u proces prisilne likvidacije.
Hvala lijepa.
Hvala i vama gospodine Dretar.
Sada je na redu gospođa Sandra Benčić koja će zastupat stav o ovom prijedlogu zakona Kluba zastupnika zeleno-lijevog bloka.
Izvolite.
Zahvaljujem vam se potpredsjedniče.
Drage kolegice i kolege.
Već kada je bilo prvo čitanje Zakona o kreditnim institucijama govorila sam o potrebi da se na neki način regulira kupoprodaja plasmana banaka kada ti plasmani proizlaze iz potrošačkog kreditiranja, konkretno o prodaji dugovanja naših građana koji duguju bankama, a na temelju kredita agencijama za naplatu potraživanja.
Samim zakonom je to pitanje kao što je državni tajnik rekao rješavano, ali ne izmjenama i dopunama zakona. Iz tog razloga mi nismo u mogućnosti staviti amandmane i poboljšati pitanje regulacije kupoprodaje takvih plasmana, međutim ono što ćemo napraviti je da ćemo minimalno dati onda amandmane u one prekršajne odredbe gdje se eventualno mogu dodati određene obaveze bankama u smislu šta je potrebno regulirati i šta je potrebno staviti ugovor o kupoprodaji plasmana, a da bi se zaista ostvarilo ovo pravo o kojem je državni tajnik govorio, a to je da potrošač ne smije doći u lošiji položaj nego što je bio kod primarnog vjerovnika.
Međutim, kada te mi to odgovarali i rekli da banka ne smije prodati plasman ako bi se pogoršao taj položaj, ono što je tu ključno pitanje, tko to kontrolira? Rekli ste agencije za naplatu potraživanja su trgovačka društva, kao takva ne spadaju pod Zakon o kreditnim institucijama u smislu nisu financijske institucije i nisu pod nadzorom HNB-a, ali pod čijim jesu nadzorom?
Na koji način bilo koji građanin kome je dug prodan za agenciju za naplatu potraživanja može tražiti zaštitu svojih prava i može potvrditi da je došlo do narušavanja njegovih prava u odnosu na primarnog vjerovnika?
Ako banka ne smije prodati plasman na način da će dužnik doć u nepovoljniji položaj, ja se pitam koji je konkretno proces dokazivanja toga, koja je kazna za banku koja to ipak napravi i koja je odgovornost koju snosi agencija za naplatu potraživanja i da li taj potrošač ima pravo na naknadu štete i kako se ona utvrđuje i da li je teret dokazivanja na njemu? To su pitanja koja trebamo urediti. Ta pitanja su potpuno neuređena.
Sad ću vam pročitati nešto što je zapravo ispovijest jednog građanina koji je radio u agenciji za naplatu potraživanja. Kaže on „Najteže mi je bilo s ljudima čiji su dugovi otišli u zastaru, mi to nismo dužni spomenuti iako smo to znali nego smo ih nagovarali da uplate barem nešto sitno, barem 50 kuna jer čovjek koji ne zna da mu je dug zastario ne pozove se na zastaru, napravi neku sitnu uplatu i time prizna cijelo dugovanje.“.
Isto tako naravno cijena po kojoj agencije otkupljuju dugovanja od banaka se kreće između 20 i 30% vrijednosti duga naplate naravno cijeli dug, zajedno sa kamatama i troškovima.
Međutim, dužnik naš građanin ne zna za koju cijenu su oni kupili jer je to poslovna tajna. Znači štitimo poslovnu tajnu agencija za naplatu potraživanja, ali ne štitimo pravo građana da znaju kome su dužni i koliko su dužni i za koliko je njihov dug prodan, to ne štitimo, to nas nije briga jer to su neke agencije, to su trgovačka društva ne možemo mi to kontrolirat.
Kad kažem da ne znaju kome su dužni, kad agencija kupi od kreditne institucije dug može ga prodati 10 puta, 15 puta sljedećoj agenciji, sljedećoj, sljedećoj, sljedećoj. Mi smo dobivali u ova dva mjeseca masu poziva građana koji nam kažu ljudi mi više ne znamo kome smo dužni jer jedan tjedan me zove jedna agencija drugi tjedan me zove neka iz Luxembourga, treći tjedan neka iz ne znam čega, dakle mi stavljamo građane u poziciju da ne znaju koliko i kome su dužni.
Najgori dio priče, kada se dug i otplati agenciji za naplatu potraživanja koje su pravne posljedice toga? Da li primjerice ako je građanin zbog duga već bio u ovršnom postupku i ako je blokiran da li agencija za naplatu potraživanja javlja FINA-i da odblokira da je dug plaćen? Da li javlja, da li ima tu obavezu?
Masa građana je imala mjesecima blokirane račune i nakon što su dugove otplatili, a mi agencijama za naplatu potraživanja dajemo mogućnost da stupi u pravni položaj kreditne institucije kojem je dug prodala, dakle i u smislu ovrhe i prava koja mu proizlaze iz ovršnog postupka. Ali obaveze nemaju.
Posebno, posebno su ljudi ugroženi naši stariji sugrađani, sugrađanke koji ne znaju vrlo često niti da im je dug prodan, niti šta to znači, niti koja su njihova prava, ne znaju što je to zastara. Otplate dug agenciji za naplatu potraživanja, misle da su i dalje dužni pa otplaćuju FINA-i ili nekom trećem jer ne znaju ni o kojem se dugu radi niti tko je njihov vjerovnik. Dakle u taj položaj smo stavili naše građane.
I imali smo sada priliku kroz Zakon o kreditnim institucijama to pitanje riješiti, mogli smo riješiti pitanje, dali zaista želimo da agencija za naplatu potraživanja koja je profit cjelokupni iznose van Hrvatske evo to sam vas isto spomenula EOS Matrix samo prošle godine 70 milijuna kuna je izvezao u Njemačku. Da li mi zaista želimo ne ograničiti njima koliki je maksimalni ekstra profit koji žele imat?
Ne želimo npr. propisati da cijena dugovanja koja mogu naplatiti je maksimalno 100% od onog što su za dug platili, pa ako su platili 20% naplatit će 40% dugovanja. Ne, mi njima omogućujemo nek je 100%. I argument za to koji konstantno čujem ovdje je to je vlasništvo, dug je vlasništvo pa onda i kreditna institucija, ali i agencija za naplatu potraživanja može s tim raditi šta hoće jer je to njihovo vlasništvo.
Pa recite vi meni od kada je vlasništvo apsolutno pravo? Da li je vlasništvo apsolutno pravo? Nije. Da li podliježe ograničenjima? Podliježe. Da li su prava i slobode drugih jedno od ograničenja kojima podliježe? Da. I zašto to ne iskoristimo da bi mogli regulirati pitanje agencija za naplatu potraživanja i toga koji je maksimalni ekstra profit koji ćemo njima dat odnosno koliku slobodu da muzu građane im dajemo? O kamatama i priči o kamatama u to neću niti ulaziti.
Dakle, davat ćemo amandmane na taj dio, znam da vjerojatno neće biti prihvaćeni čak i iz formalnih razloga jer se odnose na prekršaje, a prekršaji se odnose na nešto što nije u samom zakonskom dijelu u odredbama definirano, međutim to je naš očajnički pokušaj da vam objasnimo da je važno regulirati ovo pitanje i da je upravo Zakon o kreditnim institucijama to mjesto jer regulira pitanje kupoprodaje plasmana.
Ono što nas još muči jest da pravne posljedice presude u slučaju Franak nisu dosljedno i u potpunosti inkorporirane u tekst zakona, posebice isto tako u ovom dijelu koji se tiče prekršajnih odredbi.
Ako imamo slučaj Franak, ako smo dobili konačne odluke onda je sad vrijeme da naravno, osim u Zakon o potrošačkom kreditiranju to riješimo Zakonom o kreditnim institucijama.
I još ću završiti sa jednom stvari. Iz meni nepoznatog razloga većina u ovom Saboru se vrlo često postavlja kad se radi o financijskom sektoru kao da nema pravo ili kao da nema mogućnost regulacije, kao da nema pravo na regulaciju. Dokaz za to je činjenica da je naša Vlada prihvatila sudjelovati u arbitražnim postupcima koje su banke zbog slučaja Franak pokrenule protiv RH pri Međunarodnom arbitražnom sudu u Washingtonu. Na temelju čega? na temelju bilateralnih sporazuma koje imamo sa državama u kojima je sjedište tih banaka, te države su države članice EU.
Europski sud je već presudio 2018. godine da je on nadležan za pitanja između država članica i da se ne primjenjuju bilateralni sporazumi, dapače da se će bilateralni sporazumi anulirati. Mi smo to znali 2018. godine, pitanje nadležnosti na sudu u Washingtonu se rješavalo sad za neke slučajeve se rješava još u ovom trenutku. Zašto ne stavljamo prigovor nenadležnosti? Zašto se ne povučemo iz arbitražnih postupaka i prepustimo Europskom sudu pravde da riješi taj slučaj, a znamo da će ga riješiti u našu korist jer ljudi imamo pravo regulirati.
Hvala.
Hvala vam.
Sada je na redu gospođa Dalija Orešković koja će govoriti u ime Kluba zastupnika Centra i GLAS-a.
Izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Kolege zastupnici i zastupnice.
Bit ću vrlo kratka. Dakle, što se tiče sveukupne materije koju ovaj zakon regulira, ona uistinu nije sporna uvodi neke korisne i dobre novine. Međutim, ono na što ja cijelo vrijeme ukazujem, a mislim da ovaj HS o tome vodi sve manje i manje računa je sustav u cjelini, pogotovo u dijelu nadzora i kontrole različitih nadležnih državnih tijela. Pa bih tako ukazala i na čl. 28. u kojem se govori o Hrvatskoj agenciji za osiguranje depozita.
U st. 1. kaže se da je to „specijalizirana neprofitna financijska institucija koja ima svojstvo pravne osobe s pravima i obvezama propisanim ovim zakonom i drugim zakonima koji reguliraju djelokrug rada agencija i statutom agencije“.
Nadalje u st. 4. kaže se „da pri ostvarivanju svojih ciljeva i u izvršavanju svojih zadataka agencija je samostalna i neovisna“. Pa onda kasnije u čl. koji govori o tijelima te agencije kaže da „agencije su nadzorni odbor i direktor“ po čl. 36. Po čl. 37. „sve članove nadzornog odbora imenuje Vlada RH na prijedlog ministra financija pri čemu jednog člana nadzornog odbora ministru financija mogu predložiti kreditne institucije“.
Nadalje, kaže se u st. 4. „da se članovi nadzornog odbora imenuju na razdoblje od četiri godine i mogu biti imenovani ponovno na istu funkciju, rad nadzornog odbora regulira se pravilnikom o radu kojeg sam nadzorni odbor donosi“.
Iz iskustva govorim, dakle kada imamo funkciju koja se bira na mandat, kada imamo funkciju koja ima ovlasti kakve ima nadzorni odbor, sve upućuje na to da bi trebalo biti riječi o onima koje Vlada imenuje kao dužnosnike. Možda bi se ovo moglo i trebalo bi se podvesti pod postojeći Zakon o sprečavanju sukoba interesa, ali nije za zgorega da u ovakvim stvarima budemo decidirani, precizni i jasni.
Poznato je primjerice da neke druge financijske institucije kao što je to FINA u potpunosti spadaju izvan ovakvog oblika kontrole, dakle FINA i njihova čelna tijela nisu obuhvaćeni djelokrugom rada i nadležnošću Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, to smatram velikim problemom i velikim propustom.
Ne bi voljela da se nedovoljno dorečenim pravnim normama takvo nešto dogodi i u odnosu na ovu agenciju. A isto tako s obzirom da nadzorni odbor bira direktora na temelju čl. 38. st. 3., dakle „direktora agencije imenuje nadzorni odbor također na razdoblje od četiri godine na koje može biti ponovno imenovan“ i u st. 5. kaže se da „direktor ne smije biti politički aktivna osoba“. To što ne smije imati stranačku iskaznicu ne znači da se ne radi o funkciji koja se ima smatrati dužnosničkom u smislu poštivanja obaveza iz Zakona o sprečavanju sukoba interesa. I voljela bih da u ovom dijelu ako ništa dugo kroz buduće izmjene i dopune Zakona o sprečavanju sukoba interesa kao matičnog zakona izričito obuhvatimo i Hrvatsku agenciju za osiguranje depozita i njezina tijela, dakle kako direktora tako i članove nadzornog odbora.
Hvala.
Hvala i vama.
Prelazimo na pojedinačne rasprave. Prva je gospođa Grozdana Perić.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovani potpredsjedniče, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
Pa evo ja ću se u ovih pet minuta pokušati što brže osvrnuti na sve ovo što je već rečeno i istaknuti upravo ono što sam i kazala u svojoj replici, a to je da je s ovim izmjenama i dopunama zakona ovih četiri zakona, prvenstveno Zakona o osiguranju depozita i o likvidaciji kreditnih institucija i o kreditnim institucijama se nacionalno zakonodavstvo usklađuje na način da upravo paket mjera koje one uključuju smanjuje rizik i samih građana, ali isto tako i državnog proračuna u ovom slučajevima kada se nešto od tih scenarija dogodi.
Upravo je ovo cilj da se time pojača i bankarski sektor u smislu da banke podnesu moguće šokove u pogledu kapaciteta pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije. Ono što je važno reći da upravo je RH ulaskom u jedinstveni sanacijski mehanizam omogućilo da i HNB preuzme ovlast da izvršenje sanacije nad kreditnim institucijama upravo radi HNB, a da HANFA ima ovlast nad investicijskim društvima.
Time je ono što ste vidjeli i što je istaknuo i državni tajnik zapravo se mijenja i odnos državne agencije dosadašnje za sanaciju banaka gdje ona sada ima druge ovlasti odnosno mijenja se i u formalnopravnom smislu postaje drugačiji naziv dakle agencija koja će biti Hrvatska agencija za osiguranje depozita.
Jako je važno upravo da ono što sam kazala da se na taj način rizici prenose upravo na banke i da na taj način u sustav osiguranja depozita da se formiraju kako osnovni fond osiguranja tako i dodatni fond osiguranja i time su banke te koje svojim doprinosom omogućavaju isplatu osigurane štednje.
Ja bih htjela još jedanput naglasiti da je ovdje spomenuto isto tako što je Croatia bankom i sve ostalo, da do sada je brigu o tome upravo vodila Državna agencija za sanaciju banaka koja je pokrenula i prodaju i do sada kao što znamo je upućeno nekih četiri ponude. Croatia banka ima 0,46% udjela u na tržištu RH i sigurno je težnja i državne agencije da postigne što bolju cijenu i da ukupno preko 4,7 milijuna dionica protuvrijednosti od 100 kuna da proda što bolje i što kvalitetnijem investitoru.
Još jedanput bih htjela naglasiti da je upravo sve a propos svega ovoga što se događa u našem financijskom i inače sektoru na ovaj način doprinosimo jednoj sigurnosti, evo upravo je završila emisija MMF-a u Hrvatskoj koji je upravo izrazio vrlo pozitivno mišljenje prema inače našem sustavu koji smo, oni su kontrolirali kao što znate i HNB odnosno razgovarali sa HNB-om i sa Ministarstvom financija i upravo sve mjere koje je Vlada RH upravo do sada pokazalo se da je ocijenjeno i od takve jedne međunarodne institucije vrlo kvalitetno, čak predviđaju dogodine rast našeg BDP-a ne 5% nego 6% što nas eto na taj način ohrabruje da su sve ove mjere koje se poduzimaju i samo usklađenje i sve ovo što se čini vrlo kvalitetno i nadam se da je upravo sa svim ovim dosadašnjim postignućima postignuo kvalitet.
Hvala.
Hvala lijepa.
Sada je na redu gospodin Miro Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Kroz repliku sam pitao i opet ću ponavljati kada se radi o ovim zakonskim izmjenama o kreditnim institucijama kako je moguće da banke da je pran nezakonito novac u visini 1,8 milijardi kuna da niko nije dogovarao. Tajnik mi je rekao da je nešto dogovoreno međusobno, ne pregovarano da je nekakva kazna donesena, ne znam što je rekao što je spomenio. Mene zanima ovdje i nas sve ovdje od čega su te pare? Jesu te pare možda od terorizma prane? Jesu možda prane priko ne znam zbog čega, pa bi bilo dobro da se reče o kojim se tu imenima radi, to bi morali znati saborski zastupnici i hrvatska javnost jel pranje tolikog iznosa novca je katastrofalno, a odjednom se pojavila šutnja.
Kreditne institucije u RH tj. banke imaju dobit kao što sam rekao četiri milijarde kuna godišnje dobiti, ne kamata na određene svoje usluge, nago četiri milijarde kuna na provizije, naknade koje nije oporezovano, što znači da su banke solventne i da je tribalo bez obzira šta kaže državni tajnik da nije to s temom, nego je vrlo bitna tema u ovome trenutku su covid mjere i tu su hrvatske banke koje su solventne nisu sudjelovale u ničeme. Pa ću ponoviti još jednom, moratorij na kredite i kamate je prva bila odluka u Sloveniji, ne tako daleko da bi gospodarstvo opstalo i da bi se mogao održati bilo kakav takav poslovanje na području Slovenije u covid krizi, govorim o mjerama.
Što se tiče nacionalne sigurnosti kao što sam rekao pranje novca da ne znamo odakle je, mislim da je ovo i za Odbor za nacionalnu sigurnost i unutarnju politiku jer mi ne dobivamo odgovore zbog čega je pran novac, odakle je taj novac koji je opran u ZABA-i i ima li još toga.
A što se tiče samih sanacija hrvatskih narod je sanirao te banke koje je platio milijardama koje su otišle u strano vlasništvo koje muzu novac iz hrvatskih sestrinskih banaka u svoje matične banke u drugim državama i vjerojatno oni saniraju te svoje banke u tim matičnim državama, a ovdje taj novac koji je ogroman profit banaka u RH građana to mužnjom novca jednostavno ljudi su sve siromašniji, a bogati se sve više bogate, ne samo država kao zajednica nego svi zajedno. Ali HNB tj. guverner koji je … vidio sam da je jedan medij objavio … u isto vrijeme zajedno sa hrvatskom Vladom daje pokreću se sporovi u Washingtonu na međunarodnoj arbitraži protiv naših građana u biti, poslovnih pravnih i fizičkih osoba naših građana gdje je uglavnom guverner Vujčić koji vodi hrvatsku, a on je pretvara u nenarodnu banku gdje se u biti pogoduje bankama u slučaju švicarskog franka. To je sada u medijima, ali to sam cijelo vrijeme i ponavljao da jednostavno to je udar na financijsku stabilnost RH i naših građana.
I o tome tribamo govoriti o tome kad već govorimo o ovome zakonu koji je usklađivanje sa uredbama direktivama EU jel ne znam s čim, ali je činjenica da u ovome trenutku jedino šta imamo prazne džepove hrvatskih građana koji su osiromašeni. Ponavljam, četiri milijuna kuna godišnje i mi bi to morali naći element da oporezujemo te četiri milijarde kuna i uz to još imamo ništetnost, imali smo zakon o ništetnosti kredita, međunarodnih kredita koji su kao što su štedno-kreditne zadruge koje smo jednoglasno izglasali ovdje u saboru, al sve se radi tj. od ustavnog suda do svih institucija da iđe na štetu tih ljudi koji su oštećeni i nikada neće moći vratiti taj dug nego će biti robovi onoga protiv čega smo mi ovdje glasali jednoglasno. Hvala.
Fala.
Imate jednu repliku od g. Troskota.
Poštovani g. Bulj, dotaknuli ste samo dio pitanja koje me zapravo interesira.
gđa. Orešković je u svom izlaganju rekla i dobro je identificirala da se radi o problem, problemu institucija koje su zakazale, ne govorimo samo ovdje o Komercijalnoj banci, ne govorimo samo o HNB-u i ne govorimo samo o, govorimo i o Uredu za sprječavanje novca.
Da li ste o tim temama dobili ikakve izvještaje u Odboru za nacionalnu sigurnost s obzirom da su te optužbe koje su potvrđene kaznom, dakle veliko pitanje za nacionalnu sigurnost? To je pitanje br. 1.
I pitanje br. 2. ako niste, da li vi osobno vidite to kao problem nacionalne sigurnosti? Hvala lijepo.
Izvolite odgovor.
Pa to je događanje pranja novca je problem br. 1, problem, to je problem br. 1. nacionalne sigurnosti. To je, kao što sam rekao, moguće da je od terorizma financirano, kriminala, ko zna od čega sve ne i taj novac je znači opran kod nas i smatram da nisu rečena imena tko je to napravio, tko je to napravio, o kome se radi, koji ljudi i zbog čega su to radili i u korist čega i to je pitanje br. 1. što se tiče nacionalne sigurnosti i nacionalna sigurnost je apsolutno ugrožena i ja postavljam isto s ove govornice pitanje svim nadležnim institucijama od institucija koje se bave nacionalnom sigurnošću do Vijeća za nacionalnu sigurnost gdje zajedno je i predsjednik i premijer, pa do Odbora za nacionalnu sigurnost koje će sad postavljati u kontinuitetu i tražiti tematsku sjednicu da vidimo od čega je ovaj, ovi milijarde opranog novca dal su od terorizma ili bilo čega, ali u ovome slučaju institucije šute i rade u interesu ko zna koga. Hvala lijepo.
Fala i vama.
Nemate više replika i sada će završno u ime predlagatelja govoriti državni tajnik g. Stjepan Čuraj.
Evo sad možete, izvolite.
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče.
Evo kratko da se osvrnemo na današnju raspravu, predmetna 4 zakona.
Uvažene zastupnice i zastupnici, dakle što se tiče rasprave uvaženi zastupnik Troskot je problematizirao mogući nedostatak vizije i strategije i što se time želi postići apostrofirajući na trenutnu situaciju što se tiče prodaje dijela Croatia banke, prodaja koja je u svom tijeku, koja ima svoje obveze, koja ima svoja pravila, koja je sada u analizi samih dobivenih ponuda u kojoj su dvije prihvaćene kao za sada, zadovoljile uvjete da uopće mogu biti razmatran, razmatrani i HNB ocjenjuje iste. Tu je problematizirano zašto to i ko su uopće ti ponuditelji dal su slučajno stranci i što mi s time želimo?
Također je problematizirao, evo samo da se još nadovežem vezano za to, dakle mi smo imali onaj primjer Jadranske banke koja je pripojena HPB-u i to je jedan od svijetlih primjera u našoj povijesti kreditnih institucija oko sanacija određenih ustanova i samo pokazuje ono što je i uvaženi zastupnik Lalovac govorio koliko mi iz godine u godinu napredujemo i koliko smo implementirajući razno razne zakone, pa uključujući i slične ovakvima doveli do stabilnosti i sigurnosti samog financijskog tržišta, tako da u toj procesu sanacije pripajanju Jadranske banke nitko niti nije oštećen niti smo imali negativnih natpisa, vjerujte mi da je nijedna osoba bila na neki način dovedena u drastično povoljniji položaj da bi to apsolutno čuli.
Što se tiče pitanja koje je ovdje više puta potegnuto oko situacije sa našom najvećom kreditnom institucijom, ono što mogu reći i što je dostupno iz medija i odgovarajući odma time i na samu raspravu uvaženog zastupnika Bulja. Određene nepravilnosti su priznate, regulator je reagirao, odrezao je kaznu od 33 milijuna kuna od doduše maksimalnih 38 uz obvezu naravno priznanja i da će se otkloniti te nepravilnosti. Daljnja postupanja, ukoliko je bilo nekih daljnjih kaznenih ili bilo kakvih su na određenim drugim tijelima.
Što se tiče dalje, mislim da je to što se tiče uvaženog zastupnika Troskota naj, najbitniji dio.
Što se tiče uvaženog zastupnika Zekanovića, doduše on je istaknuo kako je protiv uvođenja EUR-a jel to ne donosi ekonomskoj stabilnosti i prosperitet građana dok sve, svi primjeri dosadašnji upravo to isto pokazuju. Ovdje je uvaženi zastupnik Lalovac upravo to i naveo kako one članice EU koje su bile u Eurozoni su imali puno veće mogućnosti financiranja i puno više im se ostavile mogućnosti, pa i nama sada kada smo u Europskom tečajnom mehanizmu za djelovanje sa ovom krizom, naravno i svi parametri svih članica koji su ulazili naknadno u europsku zonu su upravo pokazali da se donosi stabilnost i prosperitet i kod nižih transakcijskih troškova, kod sniženih kamata, pa samim time i investicijski smo povoljniji, dakle puno je više tu benefita, tako da ta tvrdnja ne mogu se s njome složiti.
Potenciro je također pitanja Agencija za naplatu potraživanja, što ću nešto kasnije se referirati i kod privatizacije hrvatskih banaka ono što je bilo u prošlosti iako tu nisam vidio koju poveznicu je uspio dovesti sa mene osobno i mojoj pripadnošću određenoj stranci odnosno konkretno HNS-u, to je tek tolko vjerojatno ubačeno samo da se kaže.
Uvaženi zastupnik Lalovac apsolutno je sažeo i sumirao sve ono što je bitno. Dakle, u sklopu pristupanja euro zoni usklađujemo se dalje sa određenim i ovim predmetnim zakonima. Kako se posluje ono što je bitno, kako se posluje u Europskoj uniji tako će se poslovati i u Hrvatskoj. Nema dvostrukih pravila, dvostrukih mjerila, dvostrukih standarda. Mi sve svodimo na isto i mislim da je upravo tu ujednačavanje jedan veliki benefit i našeg članstva sutra u euro zoni nadam se.
Sustav osiguranja depozita, znači da to isto razjasnimo. Do 100 tisuća eura po pojedinom je osigurano odnosno do 130 tisuća u nekim slučajevima. Spomenut uvaženi zastupnik po meni ono što sam i naveo u uvodnom obrazlaganju dakle 5,3 milijardi će trenutno biti na koncu ove godine … depozita što predstavlja 2,54% a znamo da ovdje iz ovog predmetnog zakona standard Europe će biti 1,5%.
U pravilu ono što svakako mogu reći da osiguranje samih i štediša i po viđenju odnosno po tekućim računima će se zbog tog fonda i Fonda za sanacije manje-više osigurati u velikoj većini i imati mogućnost za daljnje sigurno i poslovanje kod pravnih osoba, ali i kod privatnih osoba osiguranje njihovih štednih uloga i da budu isplate u roku od 7 dana.
Dakle, sve u svemu sumirao je da je ovaj i standardni EU donose stabilnost.
Uvaženi zastupnik Begonja svakako je apostrofirao na benefit i stabilnog financijskog sustava u odnosu na djelovanje ove krize i naveo primjer pozitivnih testiranja otpornosti na stres i koji su zapravo bili i bez kapitalnih nedostataka kao jedan od uvjeta stabilnosti za pristup euro zoni, stabilnosti naših kreditnih institucija. Spomenuo je da smo ušli od 1.10. što je točno da nadzor Europske središnje banke kako sam i naveo 6 plus 2 dakle, 6 velikih kreditnih institucija i 2 stambene štedionice su pod direktnim nadzorom. To ne znači da HNB-e ne vrši nadzor. Oni vrše zajedno i apsolutno ono što nam je tu donijelo dodatne mogućnosti da HNB-e ima uvide kako posluju i matice. Dakle, on je također spomenuo i nastavak same reforme.
Što se tiče uvaženog zastupnika Dretara također se osvrnuo na dosadašnju negativnu ili lošu povijest kriza bankovnih institucija. Pohvalio je zapravo … i da će to donijeti prosperitet odnosno veću sigurnost kako, što i je navedeno.
I sada ono što se tiče pitanja samih depozita koliko građani imaju novaca u bankama što je apostrofirao dakle nešto raste u ovom promatranom periodu. Ali otprilike je to na 30.9. 357 milijardi kuna. Od toga je osigurano 210.
Što se tiče propasti banka i samih koraka, dakle tu se nismo uspjeli u onoj replici dobro razumjeti što se tiče, ja sam shvatio nekih nepravilnosti u drugom višem redu. Zapravo vaša tematika ide vezano za članak 33. kod otpremnina. To je prvi viši red, ne drugi. Otpremnine, kaže u stavku 3. „Otpremnine do iznosa propisanog zakonom odnosno kolektivnim ugovorom i tražbine po osnovi naknade štete pretrpljene zbog … i profesionalne bolesti.“ Dakle ovdje se govori kada govorimo o zakonu znamo što je zakonska otpremnina. To je ona 1/3 prosječne plaće u zadnjih 6 mjeseci za svaku godinu staža. I tu se ne odnosi da će svi koji kada određeno društvo ide u stečaj ili prisilnu likvidaciju dobiti otpremninu, nego za sve one postupke koji su okončani i kojima društvo duguje na osnovu tih otpremnina. Tu su naravno izuzeti kod odlaska u stečaj da vas odmah, vaše glavno pitanje dakle uprave nisu sadržane u tome dakle kada društvo ide u stečaj i likvidaciju nema aktiviranja nikakvih zlatnih padobrana, niti bilo kakvih otpremnina upravi. To se ne u društvu u stečaju ili društvu nad kojim se provodi prisilna likvidacija ne isplaćuje.
Dakle, ovdje se govori ono što je prethodilo samom stečaju ukoliko je netko dobio otkaz i imao pravo na otpremninu njemu nije isplaćena, on je u prvom višem redu zajedno i sa ovim neisplaćenim plaćama odnosno tražbinama radnika zapravo koje su nastale do otvaranja postupka prisilnog … radnog odnosa.
Što se tiče drugog tog višeg isplatnog reda tu su … tražbine Hrvatske narodne banke po osnovi javnih davanja i po našem nekom iskustvu i ostala tražbina po osnovi javnih davanja kako su definirana poreznim propisima. Po našem nekom do sada iskustvu da do sada u pravilu se upravo ovi prvi redovi su se gotovo u pravilu naplaćivali. Tek kod nižih isplatnih redova je dolazilo do nemogućnosti isplata.
Tako da mislim da sam u pravilu odgovorio na onaj glavni dio što je bilo problematike.
Što se tiče uvažene zastupnice Benčić. E sada, to je ono pitanje koje smo imali kod nekoliko zastupnika a vezano je za prodaju i kupoprodaju određenih plasmana. Treba reći da ovdje mi govorimo o kreditnim institucijama dakle kada se radi o kupoprodaji kreditnih plasmana. Tu nisu teleoperatere i neki drugi. No, u ukupnom iznosu to je otprilike oko 90% što se tiče samog iznosa, ali ovi su drugi naravno po svoj prilici puno brojniji i puno veće probleme zapravo postotno sudjeluju ostala prodana potraživanja.
2019. što se tiče banaka ukupno je prodano takvih potraživanja 4,2 milijarde kuna. To se odnosi i glavnicu i dospjelu kamatu. Od 2011. do 2020. to je ukupno 35 milijardi kuna tzv. NPL-ova Nonperforming Loan ili neprihodujućih kredita. Od toga je 16 prodano drugim financijskim institucijama, 13 ovim agencijama, a 6 je privatnim osobama, odvjetničkim društvima itd. znači, nekih 50%.
Inače što se tiče naše stabilnosti bankarskog sektora udio tih NPL-ova je oko 5%, dakle 5,4%. E sada, što je glavno problematiziranje bilo što mi možemo ovdje u Zakonu o kreditnim institucijama napraviti osim onog što nije danas i tko nadzire? HNB nadzire da je ono se osigura da potrošačka prava nisu dovedena u lošiji položaj i ona u pravilu nisu jer kod prodaje to je jasno definirano oni i moraju obavijestiti potrošača, dužnika kod prodaje i oni prodaju za što je taj potrošač bio dužan u ukupnom dijelu. Ukoliko tu bi se prodalo nešto što je od glavnih elemenata koji govore o ročnosti, visini neke kamate, iznosa, zbrajanja i glavnice itd., to je ono što HNB regulira. No, međutim ono gdje je glavni problem nije u samoj prodaji nego ono što se događa nakon toga. Na koji način određene agencije te rade koje su trgovačka društva što ne može biti regulirano ovim zakonom ali to dapače ne znači da ne treba biti. To je predmet koji se rješava na razini EU, koji nije riješen i koji svakako ćemo mi i pomno pratiti i sudjelovati na razini Europske komisije odnosno EU ali i ovdje krenuti sa određenom radnom skupinom na koji način to rješavati jer po sadašnjim pozitivnim propisima to bi trebalo biti riješeno prema Zakonu o zaštiti potrošača, način na koji oni funkcioniraju, način na koji oni djeluju, kako doslovce i primjedbe na neke određene hajde neću reći nešto grubo, ali i maltretiranja samih, samih kupaca.
Što se tiče pitanje zastare, regulirano kao i u svakom drugom obvezničkom odnosu. Dakle, pitanje zastare ne osporava mogućnost plaćanja duga u smislu da taj dug postoji samo rješava pitanje utužbe istog. Dakle, vi taj dug možete priznati ili ne, a sad da li je netko dužan informirati do sada nismo imali obvezu da je vjerovnik dužan informirati svoga dužnika da je dug otišao u zastaru. Mislim da to je i u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima.
Također što se tiče samih agencija smatramo da njihovo poslovanje apsolutno kao što sam već rekao treba možda pomnije pratiti, ne da treba nego da bi trebalo i da to je do sada kako su oni trgovačka društava trebalo biti rješavano Zakonom o zaštiti potrošača i u tom smjeru bi trebalo naći rješenje kako da ide.
Što se tiče ovih prijedloga, ponude dijela dakle ono što moramo znati da se ti ugovori ne prodaju pojedinačno nego svojevrsno kako se kaže ono u đuture, dakle prodaju se i oni što se nikada neće naplatiti zajedno s onima gdje je mogućnost naplate djelomična pa i oni potpuno. I zato se rade takve, takvi iznosi. Zašto to banke rade? Zato da oslobode sebi sredstva kako bi to je i strategija Europske komisije da se što više oslobađaju sredstava banaka za daljnje investiranje jer morate znati da banka kako smo ovdje vidjeli u zakonu je obvezna imati osiguranje tog depozita i oni imaju te plasmane koje moraju držati još na povrh tih novaca ostale novce u osiguranju i oni kad sebi oslobode i očiste bilancu kako se to kolokvijalno govori njima se i oslobađa onaj iznos koji moraju držati proporcionalno tom osiguranju i zato one podliježu tome. Mi smo na razini drugog zakona, Zakona o porezu na dobit išli sa mogućnošću upravo tome da se ide u smanjivanje tih prodaja dugova da banke sebi mogu te otpise priznati i kao trošak. To je ono što u sada između dva čitanja u prijedlogu i što mislio da će donekle i doprinijeti ovom smanjenju opterećenja i samih, samih prodaja.
Što se tiče uvažene zastupnice Orešković, prijedlog nije u domeni ovih zakona, on kako je i sama rekla da se svi dužnosnici ili osobe koje imenuje Vlada ili ovaj sabor trebaju ili ne trebaju biti smatrani dužnosnicima, regulira upravo kako je i rekla Zakonom o sprječavanju sukoba interesa tako da niti u jednom drugom zakonu nije to regulirano pa onda se možemo tu i složiti zapravo da ne treba biti ni u ovome, a što se tiče tog zakona to je drugi, drugi predmet rasprave.

Što se tiče uvažene zastupnice Perić, vezano na komentar na cijeli zakon, apsolutno se slažemo da će ovo donijeti smanjivanje rizika kod svih građana i naravno onih pravnih osoba i da apsolutno ima ovo za svrhu i bolju učinkovitost.
Što se tiče uvaženog zastupnika Bulja tu sam već ranije se referirao. Mislim da sam uspio pohvatati sve vaše ili upite ili, ili rasprave.
Ono što bi zaključno rekao što se tiče cijelog ovog paketa ovako što sumirano, znači mi imamo određeni način sigurnosti koji pratimo kroz Fond za sanaciju ako dođe do problema, kroz Fond za osiguranje depozita gdje sada bivšem DAB-u sada sadašnjoj agenciji upravo za osiguranje depozita koji će se tako i zvati dajemo mogućnost da prati, da se financira ne od strane poreznih obveznika i da ti depoziti iznose do 1,5% odnosno osnovni plus dodatni i na način zapravo koji to osiguravaju štednju i samih građana odnosno svih pravnih osoba.
Što se tiče Fonda za sanaciju opet novi pojmovi u kojima među ostalim instrumentima uvodimo zapravo mogućnost unutarnje sanacije da se sa nečim što je prikupljeno ex ante, dakle prije za što imaju obvezu prema tom regulatornom zahtjevu banke moraju uplaćivati određena sredstva formira se jedinstveni sanacijski fond na razini EU i ono što je vrlo dobro ovdje rečeno nije moguće da zbog nekog problema u Austriji ovdje se događaju u Hrvatskoj problemi, niti obrnuto. Tako da cijeli taj nivo sigurnosti i samog Fonda za sanaciju kojim opet upravlja Agencija za osiguranje depozita dovodi do toga da smo pokriveni ili u slučaju nepovoljnog događaja ili u slučaju prisilne ili bilo koje druge likvidacije, a onda reguliramo i samu prisilnu likvidaciju da više to ne ide pod Stečajni zakon, da ograničavamo, usmjeravamo da to ide što kraće jer prosjek dosadašnjih, dosadašnjeg trajanja stečaja pojedinih društava kreditnih institucija je 14 godina. Mi ovdje i dajemo instruktivni rok od 3 godine, naravno uvodimo osim likvidatora i nadzorno tijelo koje upravo je upravo ova agencija. Pored toga imamo i samu skupštinu apsolutno vjerovnika, dakle i manje-više pospješujemo, specijaliziramo da skratimo postupak, osiguramo povrat svih sredstava i namirbu vjerovnika u tom postupku i time mislim zaokružujemo cijelu priču i samim krovnim Zakonom o kreditnim institucijama reguliramo još što koji su minimalni zahtjevi za kreditne institucije 40 milijardi EUR-a, financijski 30 milijardi EUR-a, ovime uvodimo i novi pojam za male i jednostavne kreditne institucije do milijardu EUR-a da se njima olakša mogućnost, sve sa istim ciljem što povećanje sigurnosti, što oslobađanja više sredstava i sudjelovanja kreditnih institucija u gospodarskom razdoblju pojedinih zemalja.
Tako zaključno zahvaljujem svima na raspravi, na prijedlozima i u prvom tako i u ovom čitanju i nadam se da ćete podržati kao što je manje-više i navedeno usvajanje ovih 4 zakona.
Zahvaljujem.
Ostanite ovdje, imate 2 replike.
Prva je gospođa Dalija Orešković, izvolite.
Hvala predsjedavajući.
Poštovani gospodine Čuraj, evo prije svega želim čestitati što ste kao relikt HNS-a ostali i u ovoj Vladi, a ono najvažnije na što želim upozoriti čitav Hrvatski sabor je činjenica da je najveći problem, najveći nedostatak našeg kompletnog državnog ustroja nedostatak kontrole i nadzora nad onima koji obavljaju određene zadaće upravljačke dužnosti nad onima kojima je dana ovlast da donose odluke u ime RH pa time i svih nas građana. U tom smislu sam upozorila da doista može se dogoditi da je slučajno iz ovog zakona ispuštena odredba koja bi jasno i nedvosmisleno definirala članove nadzornog odbora i direktora Hrvatske agencije za osiguranje depozitima dužnosnicima u smislu Zakona o sprječavanju sukoba interesa, ali nekako mi nije jasno kako to da se opetovano događa iz jednog zakona u drugi, neovisno o kojoj god materiji da se radi da namjerno ispuštamo izričito definiranje sustava nadzora i kontrole. O tome bi trebalo povesti računa.
Hvala.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem uvažena zastupnice, dakle sustav nadzora i kontrole je reguliran. Prije svega zna se tko su regulatorna tijela i tko odgovara. Vi govorite o sustavu i nadzoru vjerojatno ponaviše osobnom, dakle osobe kao takve, smatramo da i ja osobno i da je to regulirano drugim zakonima. Dakle, što se tiče same mogućnosti kvalifikacije tih osoba kao dužnosnicima i što bi onda to za njih značilo ide u onoj domeni osobne odgovornosti i nadzora građana odnosno javnosti koju ja ovdje pretpostavljam da vi želite uvesti. I to je nešto što se može raspraviti pod upravo proširenjem izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa. Ono što moram ovdje reći da je sami nadzor rada te institucije jasno i reguliran pa ono što možete vidjeti da ovo je jedna od najreguliranijih materija i zakonskih odredbi općenito na sustavu upravo ovaj financijski sektor i tu doslovce ništa nije prepušteno više slučaju.
Zahvaljujem.
I gospođa Sandra Benčić.
Zahvaljujem se.
Poštovani, kada sam govorila o nedostatku kontrole odnosno o nemogućnosti kontrole da li se zahtjev da se ne smanjuju prava dužnika odnosno potrošača iz kreditnog odnosa koji ima sa kreditnom institucijom u kupoprodaji tog plasmana agencijama za naplatu potraživanja govorila sam iz razloga što upravo ovo što ste rekli, HNB ima kontrolu nad kreditnom institucijom i dakle može kontrolirati kupoprodaju plasmana prvotnu, ali dalje više ne može. I ono što je bilo moje pitanje je na koji način mi kontroliramo da se taj zahtjev da se ne umanjuju prava dužnika realizira, kako ga kontroliramo? Ne kontroliramo ga nikako i moramo to priznati. I moramo priznati da smo stvorili sivu zonu gdje se građane zaista može maltretirati bez ikakve kontrole …/Upadica: Hvala./… i bez mogućnosti da se nekome žale i da ostvare i realiziraju svoja prava.
Hvala lijepa.
Izvolite odgovor.
Zahvaljujem.
Uvažena zastupnice Benčić, dakle dobro tu mislim da se slažemo da ovaj prvi postupak kontrole je manje-više reguliran i tu što se tiče Zakona o kreditnim institucijama i financijskim institucijama naše mogućnosti i ovlasti prestaju. No, apsolutno da, treba regulirati dalje ponašanje bi ja reko više tih agencija, način na koji oni i uznemiruju građane i način na koji oni pristupaju i možda ih dovode u određene zablude, koriste određene modalitete naplata i imamo i razno raznih pritužbi i to je ono što je prepoznala ne samo i ovo ministarstvo i Vlada nego i Europska komisija da nije regulirano na razini cijele EU i to je nešto što ćemo se morati pozabaviti apsolutno čim prije i u slijedećim nadolazećim razdobljima pogotovo nakon završetka i ove krize kada je moguće, iako nam ova zadnja kriza rekla da se smanjile obveze takvih potrošača, no svakako to sigurno neće nestati i to je problem s kojim ćemo se trebati dalje pozabaviti.
Hvala lijepa gospodine državni tajniče, nemate više replika, zato zaključujem raspravu i glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

37

  • Konačni prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, drugo čitanje, P.Z.E. br. 33
18.12.2020.
Konačni prijedlog Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, drugo čitanje, P.Z. br. 33. Predlagatelj je Vlada, rasprava je zaključena pa dajem na glasovanje konačni prijedlog navedenog zakona.
Tko je za? Tko je suzdržan? Tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovalo 127 zastupnika i zastupnica, 116 za, 11 suzdržanih i na taj način donesen je Zakon o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava.
PDF