Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: IX, sjednica: 8

PDF

72

  • Konačni prijedlog zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 333
24.05.2018.
Hoće li nešto reći netko neformalno, bilo što mu pada na pamet, tako dok čekamo?
Šalio sam se, šalio sam se.
Gospodin Škibola, vi ste tražili riječ.
Poštovani potpredsjedniče Sabora, tražim slobodni govor
…/Upadica Radin: Oprostite gospodine Škibola, dajem vam riječ./…
Hvala, hvala.
…/Upadica Radin: Molim./…
Poštovani potpredsjedniče Sabora, tražim slobodni govor na temu lex LNG.
Prvi dan zasjedanja, to se može tražit ujutro, kasnije u 13.
Dobro, možemo krenuti.
Ajde, zakasnili smo dvije i pol minute.

- Konačni prijedlog Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, prijedlog zakona broj 333

Pozdrav svima, to sam zaboravio.
Predlagatelj je Vlada RH na temelju članka 172. i članka 204. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom utvrđivanja dnevnoga reda prihvatili smo prijedlog predlagatelja da se ovaj zakon i prijedlog raspravi, kao što sam rekao prije, po hitnom postupku sukladno članku 204. Poslovnika, hitni postupak objedinjuje, kao što znate, prvo i drugo čitanje.
Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave po članku 197. Poslovnika.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za gospodarstvo te Odbor za zaštitu okoliša i prirode.
Želi li predstavnik predlagatelja dati dodatno obrazloženje?
S nama je gospodin Ivo Milatić, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike, izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovane saborske zastupnice i zastupnici.
Pred vama je nacrt konačnog prijedloga Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin koji kao lex specialis na kvalitetan način regulira i uređuje pitanje terminala za ukapljeni prirodni plin u okvirima Hrvatskog zakonodavstva.
Ovim nacrtom prijedloga zakona uređuju se infrastruktura terminala za ukapljeni prirodni plin koji je od strateškog interesa za RH.
Pravila i mjere prilikom realizacije terminala za ukapljeni prirodni plin s ciljem očuvanja sigurnosti opskrbe prirodnim plinom, izdavanje koncesije na pomorskom dobru za realizaciju terminala za ukapljeni prirodni plin i prateći infrastrukture kao i nedvojbeno utvrđivanje interesa RH kojim se omogućava izvlaštenje nekretnina.
Zakonom je uređena i koncesijska naknada za pomorsko dobro koja se isplaćuju u korist jedinica lokalne samouprave. Predviđena godišnja koncesijska naknada za prvih 25 godina iznosi 1 i pol milijun kuna godišnje gdje se državni proračun odrekao jedne trećine pripadajućih prihoda od koncesijske naknade, tako da po ovom prijedlogu zakona će se dvije trećine oko 1 milijun kuna isplaćivati u korist općina Omišalj, dok će se jedna trećina od 500 000 kuna isplaćivat u korist Primorsko-goranske županije.
Pored navedenog, uređuje se morski objekt za prihvat iskrcaja, skladištenje i uplinjavanje prirodnog plina koji mora biti upisan u odgovarajući hrvatski upisnik, što podrazumijeva da mora ploviti pod Hrvatskom zastavom.
Također ovim zakonom definirana su i obvezna osiguranja i oslobođenja od plaćanja poreza na dohodak osoba ukrcanih na pomorske objekte, a kako bi se potaknulo, odnosno osiguralo zapošljavanje hrvatskih pomoraca na pomorskom objektu.
Vodeći računa o činjenici da je za stratešku energetsku infrastrukturu na području industrijske ruke posebne namjene neophodno specifično rješavanje dodjele koncesije na pomorskom dobru za potrebe terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku i izdavanje koncesije za podprojekt gradnja mjesta za opskrbu ukapljenim prirodnim plinom u luci Rijeka koja je bitna za buduću opskrbu UPP-om brodova, trajekata, autobusa i kamiona te detaljnije propisivanje obuhvata prateći infrastrukture za ukapljeni prirodni plin, uključujući infrastrukturu za daljnju opskrbu, kao i nedvojbeno utvrđivanje interesa RH kojim se omogućava izvlaštenje nekretnina, pristupili smo izradu prijedloga ovog posebnog propisa kojim bi se predmetno reguliralo unutar hrvatskog zakonodavstva.
Ovaj projekt doprinosi u velikoj mjeri nacionalnoj i europskoj energetskoj i ekonomskoj sigurnosti te stavlja RH uz značajan strateški i geopolitički položaj.
Razvoj projekta izgradnje prihvatnog terminala na ukapljeni prirodni plin osigurat će tržištu RH veće energetsku sigurnost, smanjenje cijena uvoznog plina ali i smanjenje ovisnosti o uvozu prirodnog plina.
Također omogućit će i otvaranje novog tržišta plinom kroz interkonekciju s postojećim sustavim susjednih zemalja ali i izgradnju novih interkonekcija sa BiH-om i Srbijom te širenje tržišta na zemlje srednje Europe kao što su Mađarska, Ukrajina, Austrija te Češka.
Strateška i geopolitička pozicija terminala komplementarna je sa mogućnošću spajanja na jadransko-jonski plinovod te daljnje povezivanja na transjadranski plinovod.
Upravo to povezivanje doprinijelo bi jačanju nacionalne i regionalne europske energetske sigurnosti opskrbe plinom te ekonomskoj stabilnosti ali i smanjenju cijena uvoznog plina zbog stvorenog novog dobavnog pravca.
Pozitivan primjer koji potkrjepljuje sve navedeno je plutajući LNG terminal Klaipeda u Litvi. Naime, Litva nema vlastitu proizvodnju prirodnog plina ali puštanjem u rad LNG terminala i primanjem prve službene isporuke ukapljenog prirodnog plina od strane svojih dobavljača, početkom 2015. godine, Litva je uspjela smanjiti količinu uvoznog prirodnog plina od Rusije i njegovu cijenu sniziti za čak 23%.
Potrebno je istaknuti kako je ovaj opsežni energetski projekt usklađen sa Strategijom energetskog razvoja RH i dokumentima EU kao što su strategija skladištenja prirodnog plina EU i strategija sigurne opskrbe energijom EU.
Ovaj projekt je odlukom Vlade RH u srpnju 2015. godine proglašen strateškim energetskim projektom za RH. Od veljače 2016. godine komisija je objavila strategiju skladišta ukapljenog prirodnog plina i plina s posebnim naglaskom na diversifikaciju dobavnih pravaca, sigurnosti opskrbe i uloge ukapljenog naftnog plina te je u tome dokumentu terminal za ukapljeni prirodni plin naveden kao važan projekt za srednju i jugoistočnu Europu.
Isto tako projekt je u studenome 2015. godine uvršten na listu projekata EU od zajedničkog interesa kao jedan od 195 najznačajnijih strateških projekata te je ovdje važno napomenuti da je isti bio i na prethodnoj takvoj listi iz 2013. godine.
Upravo iz razloga što je i Europa prepoznala važnog ovog projekta, uvrstila ga u svoje liste strateških energetskih projekata, koordinacijski odbor CEF-a odobrio je sufinanciranje projekta sa 102 milijuna eura bespovratnih sredstava EU-a.
Projekt LNG terminala je u prihvatljivom energetskom području investiranja a njegov razvoj pozitivno će utjecati na zapošljavanje potrebnog kadra i usluga tercijarnog sektora za vrijeme gradnje i tijekom ekonomske eksploatacije što ujedno pridonosi povećanju gospodarskog rasta i razvoja RH.
Također gledano sa ekološkog aspekta, terminal omogućava sigurno skladištenje i transport ukapljenog prirodnog plina i manje emisija ugljikovog dioksida te ukapljeni prirodni plin smatra se ekološki prihvatljivim pogonskim gorivom osobito u pomorskom i teškom kamionskom prometu RH i gravitirajućih tržišta Italije, Slovenije, Austrije i Mađarske.
Donošenjem nacrta prijedloga zakona, omogućit će se realizacija strateškog projekta izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin u 2 faze.
Gradnja plutajuće terminala u prvoj fazi i gradnja kopnenog terminala u drugoj fazi a sve u skladu sa rokovima i pozitivnim propisima RH.
Ovaj dugo očekivani projekt konačno je nakon više od 20 godina došao u fazu realizacije i dobio zadnju priliku da se RH nametne kao konkurentan energetski partner bitan u globalnim energetskih zbivanjima.
Donošenjem ovog zakona preuzimamo odgovornost prema svojim građanima kojima ćemo zajamčiti energetsku neovisnost i sigurnost koja kako imamo priliku danas svjedočiti, predstavlja imperativ u smislu nacionalne sigurnosti.
Sukladno odredbi članka 204. Poslovnika Hrvatskoga sabora, predlaže se donošenje ovoga nacrta prijedloga zakona po hitnom postupku obzirom da se radi o osobito opravdanim razlozima budući da je realizacija terminala za ukapljeni prirodni plin neophodna za osiguranje opskrbe plinom RH putem alternativnom dobavnog pravca. Stoga predlažemo Hrvatskom saboru da usvoji ovaj zakon.
Hvala.
Hvala i vama gospodine državni tajniče.
Iskoristit ću priliku da pozdravim grupu građana iz Općine Omišalj koji će nazočiti sjednici Hrvatskoga sabora. /Pljesak./
I sada 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 replika. Koliko?
…/Upadica sa strane, ne razumije se./…
22 replike.
Prvu repliku ima gospodin Grbin.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovane kolegice i kolege, moje prvo pitanje i razlog zašto sam dignuo repliku prije nego što je državni tajnik počeo govoriti je, gdje je ministar? Gdje je ministar?
Na ovakvoj temi koja ovoliko dijeli hrvatsku javnost, ministar se nije udostojio doći pred zastupnike i zastupnicima i građanima odgovarati na pitanja, vjerovatno se boji, nema ministra, nije li ovo energetika? Nije li ovo energetika?
Ne može li se na ovo odrediti člana Vlade da odgovara na pitanja jer Vlada određuje tko će ju predstavljati ali drugo pitanje je puno važnije od toga gdje je ministar. A to je pitanje tko će plaćati ovaj neisplativi projekt.
Člankom 12. Zakona predviđeno je da će svi građani RH plaćati naknadu operateru za neisplativi projekt. Kako vas nije sram tako nešto predložiti?
Hvala lijepa.
Odgovor, gospodine državni tajniče izvolite.
Hvala.
Uvaženi saborski zastupniče Grbin, na pitanje gdje je ministar, evo ga, tu je. Ja predstavljam ministra. Ministar je na Vladi.
Vlada RH je odredila,…
…/Govornici govore istovremeno, ne razumije se./…
Slobodno?
Vlada RH je odredila tri predstavnika na ovoj raspravi, gospodina ministra Ćorića, moju malenkost i pomoćnika ministra Valiđića. Znači, gospodin ministar Ćorić je sada na sjednici Vlade, ja sam tu. To je što se tiče prvog odgovora.
Što se tiče drugog odgovora, ne znam gdje ste to pročitali da će građani nešto plaćati što inače građani ne plaćaju jer jednostavno u članku na koji ste se pozvali piše da se eventualno neki troškovi mogu predvidjeti u tarifi da bi se nadoknađivali za eventualne gubitke. Ali to je sve pod sistem eventualno i možda. Što znači da je situacija takva da je to to.
Hvala gospodine državni tajniče. Hvala, hvala.
Gospodin, kakav je to pozdrav? Ne razumijem kakav je to pozdrav?
.../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./...
Ne, jer najprije ćemo završiti sa…
…/Upadica Grbin: ne čuje se./…
Riječ, to je povreda Poslovnika, to je tražite stanku, tražite stanku.
Da li biste bili prema kolegama tako solidaran da imaju pravo iznositi najprije svoje…
…/Upadica: ne čuje se./…
Ne biste bili solidaran? Hoćete vi solidarno ili ne? Ako hoćete ne, ja ću vam dat repliku.
…/Upadica Grbin: ne čuje se./…
Dobro, ja ću vam dat, a neka kolege čekaju. Izvolite, dignite se. Izvolite.
…/Govornik nije uključen, ne čuje se./…
Molim vas, zahvaljujem.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, nakon ovakvog odgovora na moju repliku uvaženog državnog tajnika imam obvezu zatražiti stanku kako bi se mi u Klubu zastupnika SDP-a mogli dogovoriti na koji način ćemo sudjelovati u daljnjoj raspravi, nakon što je ministar na ovaj način obezvrijedio Hrvatski sabor.
Ja mogu u potpunosti razumjeti da je s druge strane Markovog trga sjednica Vlade, ali ovo je Hrvatski sabor koji donosi zakone. Kad imamo ovakav Zakon, koji na ovakav način dijeli hrvatsku javnosti, koji otvara ovakve kontroverze, onda ministar mora biti ovdje i mora odgovarati na pitanja saborskih zastupnika. To je minimum pristojnosti.
A ovu stanku u trajanju od 10 minuta, nadam se da ćete vi iskoristiti kako bi nazvali ministra i pozvali ga da dođe i pruži priliku javnosti da ga čuje kako obrazlaže ovakvu sramotu koju ovdje predlaže.
Upravo zbog toga ne, neću pričekati da drugi zastupnici daju replike, tražim stanku odmah. I dopustite mi samo još nešto da kažem. Člankom 12., uvaženi državni tajniče predvidjeli ste naknadu, a niste rekli na koji način će se ona definirati, niste rekli tko će ju plaćati. Prepustili ste to Agenciji. A to će se prevaliti na sve građane RH. Dakle, raspravom o Zakonu mi još uvijek ne znamo na koji način i koliko će se naknade plaćati, ali možemo pretpostaviti. A možemo pretpostaviti i još nešto, a to je čl. 6. koji kaže, promjenu vlasničke strukture investitora uređuje Vlada RH. Dakle, vi ste ovim zakonom predvidjeli da Vlada RH u bilo kojem trenutku može privatizirati operatera i ovu naknadu ćemo plaćati nekome za koga još ne znamo tko je, a vjerojatno iza njega stoji još jedna grupa Borg.
Zbog toga molim vas za stanku.
Hvala lijepa. Hvala, hvala, hvala.
Imate 10 minuta, nadam se da ćete se dogovoriti.
Hvala lijepa.
U 10,00 sati nastavljamo.

STANKA U 9,50 SATI.
NASTAVAK NAKON STANKE U 10,00 SATI.
10,00 sati, idemo …/Govornik isključen./…
…/Govornik naknadno uključen./… Drugu repliku ima gospodin Marin Škibola i po naputku gospodina Arsena Bauka, koji ja prihvaćam, reći ću i tko je onaj sljedeći, tako da se priprema, sljedeći je gospodin Željko Jovanović, izvolite gospodin Škibola.
Hvala poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi državni tajniče, ja se nadam da ste vi svjesni, da je veliki broj građana Primorsko goranske županije izrazito zabrinut zbog projekta plutajući LNG terminal.
Jedno pitanje koje interesira sve više hrvatske građane, jest da li je OLAF Europska agencija protiv financijskih prijevara pokrenuo istragu o trošenju novca na projektu LNG? Molim vas konkretan odgovor i molim vas da ne opstruirate, ovo pitanje je vrlo bitno, zato što određeni mediji tako navode.
Hvala.
Hvala. Koliko ja imam saznanja, ne znam za to što vi sada govorite i ne vidim nikakvog razloga da se to ne provjeri kod mjerodavnih institucija ako ste vi to sada rekli, mi ćemo to sad provjeriti na vaše pitanje što ste sada postavili.
A što se tiče svijesti o tome, da li su građani zabrinuti, jasno da pratimo što javnost misli i ovaj zakon smo predložili ovom cijenjenom Domu, isključivo sukladno svim mogućim pozitivnim zakonskim propisima baš zato da ne bi bilo nikakvih prijepori sa javnošću ni sa zakonitošću.
Hvala lijepa.
Sada je gospodin Željko Jovanović i iza njega će biti gospodin Prelec.
Hvala lijepo gospodine predsjedavajući.
Gospodine državni tajniče, ja ne znam, kako vam lice nije još više crveno od količine laži koju ste izgovorili. To je sramotno. Nažalost, nisam imao poslovničku mogućnost da tražim i da reagiram na laži koje ste izgovorili predstavljajući ovaj zakon, zakon koji neustavan, koji krši čitav niz drugih zakona, koji ugrožava europsku povelju, koji istražuje OLAF i koji će građanima Hrvatske, ne trebaju biti zabrinuti samo građani Primorsko gorske županije, nego cijele Hrvatske.
Dakle, mi ćemo plaćati jeftiniji plin Mađarima i Srbima, a mi ćemo plaćati skuplji plin, što ste ugradili u zakon i ovdje ste rekli, možda podsvjesno primjer kako ćete to raditi.
Kao u Litvi, pa to radi Litva, svi građani Litve, bez obzira da li koristili plin, plaćaju skuplji plin iz njihovog LNG-a i to vi činite. Neustavni, nezakoniti zakon ovdje predstavljate, ozakonjujete kršenje svih zakona RH. Sram vas bilo.
Hvala lijepo.
Sve stvari se mogu reći sa drugačijim riječima, ali nisam vas prekidao. Sada je gospodin Prelec, a iza njega gospodin Bauk.
Hvala poštovani predsjedavajući, poštovani državni tajniče, moje pitanje je kako možete raditi protiv interesa lokalnog stanovništva, protiv interesa svih mještana otoka Krka, protiv lokalne zajednice, koju bi trebalo u prostornom planu nešto raditi.
Evo, ja kao načelnik jedne općine u Hrvatskoj, moram suosjećati sa čelnikom lokalne samouprave, protiv koje se radi. Svi su protiv, na Krku, protiv tog plutajućeg terminala, a vi inzistirate. A imam i konkretno pitanje, pa molim konkretan odgovor, bez …/Govornik se ne razumije./… koliko faza ima projekta LNG terminala na otoku Krku?
Negdje se govori da ima 4, negdje se govori da ima 2. Dalje, zašto tvrdite da izgradnja plutajućeg terminala jeftinija, od kopnenog. A zna se da makro ekonomski učinci terminala …/Govornik se ne razumije./… prirodni plin na otoku Krku, odnosno, studija iz 2016. govori upravo suprotno.
I jedno još pitanje, zašto namjerno obmanjujete javnost i uspoređujete dvostruko veći …/Govornik se ne razumije./… terminal sa plutajućim i govorite da je on jeftiniji. Molim vas konkretan odgovor.
Gospodin Prelec,
…/Upadica se ne čuje./… Ne. Gospodin Bauk, izvolite. Oprostite odgovor na repliku, oprostite gospodin Bauk, odgovor na repliku, oprostite.
Uvaženi zaštitniče prije svega ovaj zakon je preložen sukladno svim pozitivnim propisima RH i sukladno prostornim planovima, tih istih jedinica lokalne i regionalne samouprave koje ste vi rekli.
…/Upadica se ne čuje./…
Dobro. Gospodin Jovanović, imate prvu opomenu.
Izvolite.
…/Upadica se ne čuje./…
To je što se tiče prostornih planova i zakona. Što se tiče cijene terminala, apsolutno je, terminal kopneni je duplo skuplji od plutajućeg i faze će biti 2, prvo će biti plutajući a u budućnosti kopneni.
Hvala lijepa i sada je stvarno gospodin Bauk, izvolite.
Dakle, 2 SDP-ova, 2 HDZ-ova, 2 nezavisna i jedan PGS-ov načelnik na otoku Krku protiv plutajućeg terminala, 6 od 7 predstavničkih tijela na otoku Krku protiv plutajućeg terminala. Skupština Primorsko goranske županije, jednoglasno protiv plutajuće terminala, 5000 prosvjednika u Rijeci protiv plutajućeg terminala, 19000 građana u peticiji protiv plutajućeg terminala.
Udruga veterana Domovinskog rata Krk, službeno zauzela stav protiv plutajućeg LNG terminala i dalo je podršku oko 2000 branitelja. Predsjednik Vlade RH kaže da je kontaktirao lokalnu zajednicu i s njom uspostavio dijalog, nije točno. Poštovane kolegice i kolege, ja sada idem potpisivat amandmane, nadam se da ćemo do kraja rasprave potpisati nekoliko stotina amandmana, pa ako se budete inatili, onda ćete odbijati naše amandmane, 2 dana u ovoj sabornici.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa.
Zaboravio sam reći sada je gospođa Romana Jerković.
Gospodine državni tajniče, tvrdite da je ovaj projekt od strateškog interesa za RH, međutim ja znam da to nije točno i mnogi od nas znaju da to nije točno. Vi zapravo svjesno obmanjujete hrvatsku javnost.
Ja vas moram pitati, za koga je ovo strateški interes? Jeli za vas, za ministra koji nije došao, za premijera, za Martinu DAlić stručnjakinju za lex specialis, za Europsku komisiju, za koga?
Zar je strateški interes ulagati u infrastrukturu plutajućeg terminala i to iz džepova građana da bi netko drugi i to stranci ostvarivali profit? Pa zar nije strateški interes ulagati u vlastita nalazišta, a ne našim novcem stvoriti infrastrukturu i dati pomorsko dobro na 99 godina. Mi ga praktički poklanjamo.
Dakle meni se čini da se ovdje radi o drugoj fazi rasprodaje RH, a kako je završila prva faza, zna se.
Hvala gospođo Jerković.
Odgovor, izvolite.
Uvažena saborska zastupnice.
To je projekt od strateškog interesa za RH koju je proglasila Vlada RH, tu je zakon jasan. Što se tiče toga da mi to gradimo za strance, taj projekt će graditi LNG Hrvatska d.o.o. u vlasništvu Plinacro-a i HEP-a koliko ja znam to su hrvatske javne kompanije vlasnici i to je druga javna kompanija i mi tu ništa ne rasprodajemo. Jednostavno taj posao se mora dati na koncesiju obzirom da se radi na pomorskom dobru i procedura se zna i to je to, ja vam nemam tu drugo što reći.
Hvala lijepa.
Sada je na redu gospodin Orepić iza njega će biti gospodin Mateljan.
Izvolite.
S jedne strane spominjete energetsku neovisnost, nacionalnu sigurnost spominje se i strateški interes RH, a s druge strane imamo jednoglasno protivljenje lokalne zajednice ajmo to tako nazvati. Da li to možemo konstatirati da se lokalna zajednica protivi energetskoj sigurnosti RH, nacionalnoj sigurnosti RH, strateškim interesima?
A ono ključno pitanje što želim postaviti, zašto idemo u žurnu proceduru? Da li su uopće zadovoljeni uvjeti da se ovaj zakon dovodi žurnom procedurom da bi nešto bila žurna procedura ono mora imati prethodnu procjenu učinka i ta prethodna procjena učinka trebala bi brojevima pokazati odnosno davati nekakvu dimenziju koja će biti razlog žurne procedure.
Mislim da ova dva sraza mišljenja vašeg koji iznosite odnosno ministarstva odnosno Vlade i lokalne zajednice kroz jednu veću raspravu treba uskladiti. Molim odgovor, zašto …?
Hvala lijepa.
Hoćete odgovoriti? izvolite.
Uvaženi saborski zastupniče hvala na pitanju.
Žurna procedura je zbog toga što je u RH interes diversifikacija dobavnih pravaca i interes je da ono što smo zacrtali određenim strateškim dokumentima da je to početak 2020. godine stavljanje u funkciju ovoga terminala. Zbog toga je potrebna ažurnost da bi se svi ti rokovi stigli i ovaj zakon jasno ide u cilju toga se svi ti rokovi stignu.
Gospodin Mateljan, izvolite, a iza njega gospodin Hajduković.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Uvaženi državni tajniče.
Rekli ste kako je ovaj projekat od strateškog interesa RH, ja se čak mogu s time složiti jer energent i njihova doprema je strateški interes RH. Međutim ovdje treba dodati da je konkretno ovaj projekt prije svega prioritet EU i prioritet SAD-a s čime ja osobno nemam nikakvih problema. Naime, dio smo euroatlantskih integracija stoga je to uredu, međutim čemu onda ukoliko je ovaj projekat prije svega prioritet EU što je ona dokazala stavljajući ga na listu još 2013. godine, zbog čega onda sav tržišni aspekt ove priče koji može biti negativan spada na leđa RH odnosno na leđa naših poreznih obveznika?
Hvala.
Hvala i vama.
Odgovor, izvolite.
Hvala uvaženi saborski zastupniče.
To je strateški projekt RH, a ujedno i strateški projekt EU, da je tome tako EU je zato i odobrila 102 milijuna eura bespovratnih sredstava za ovaj projekt. A što se toga da će to pasti na teret poreznih obveznika, to apsolutno ne stoji.
Vi znate da funkcioniranje ovakvih sustava je prije svega utemeljeno na tržišnim ocjenama i cijena koja će se postizati na tržištu mora biti tržna da bi sustav funkcionirao. To znači cijena se ne može dizati u nebesa da bi taj sustav se kao fol nadoknađivali nekakvi gubici, znači ne stoji to da će to ići na teret nikakvih poreznih obveznika jer u cijenama tarife će biti regulirano u skladu sa postojećim cijenama tarife će funkcionirati ovaj LNG terminal. On mora biti fizibilan da se uklopi u tarife koje sada postoje.
Hvala lijepa.
Gospodin Hajduković, a iza njega gospodin Pernar.
Gospodine ministre, rekli ste odnosno LNG Hrvatska u svojim nastupima je stalno navodila kako je plutajući LNG terminal komercijalni projekt namijenjen kupcima, prvenstveno onim izvan RH. Isto su naravno navodili i tijekom predstavljanja Studije utjecaja na okoliš kada su to predstavljali javnosti.
U nedostatku odgovarajućeg interesa, o tome su pisali mediji, dakle u nedostatku odgovarajućeg interesa kupaca sada je projekt proglašen strateškim izvorom plina u slučaju prestanka opskrbe iz ruskih izvora.
Međutim, nigdje niste naveli koje su to količine prirodnog plina koje RH zaista treba u slučaju obustave isporuke ruskog plina. Mogu li se te količine nadomjestiti putem podvodnog cjevovoda Pula, Platforme Sjeverni Jadran, Casal Borsetti Italija i putem veze sa plinskim čvorištem Baumgartner u Austriji?
Zašto tu količinu ne nadomjestimo preuzimanjem cijele proizvodnje iz Sjevernog Jadrana i zašto ne jačamo vlastitu proizvodnju?
Hvala.
Izvolite odgovor gospodin državni tajniče.
Hvala.
Što se tiče potencijalnog dobavnog, potencijalnih potreba koje Hrvatska bi trebala za slučaj da Ruski plin ne dolazi u Hrvatsku, vi znate da Hrvatska uvozi 50% praktično svojih potreba, to znači od 2,7 milijardi kubika godišnje, pola od toga uvozimo, znači ovaj novi dobavni pravac nije beznačajan i on je bitan da postoji za slučaj bilo kakvog poremećaja sa sjeverne strane, da imamo i novi ulaz sa južne, odnosno sa morske strane.
A što se tiče ove interkonekcije, koliko znam to je interkonekcija, odnosno ti plinovodi služe za platforme i to je sada tema o kojoj bi trebalo raspravljati da li se tu može nešto napravit, ali koliko znam to služi za platformu INA …/Govornik se ne razumije./…
Tako da to nije Plinacrov sustav.
Gospodin Pernar.
Oprostite gospodin Pernar, samo sekundu.
…/Govornik se ne razumije./… nemojte mi dobacivat, molim vas.
Izvolite gospodin Pernar.
Vaša ekscelencijo pa htio bih vam ukazat na problem što je zakupljenost tih terminala za ukapljeni plin u cijeloj Europi rekordno niska, samo 23% i da će upravo država, odnosno ta neka agencija za plin morati zapravo plaćati razliku u cijeni održavanja terminala, a to će se onda odrazit na cijenu plina za kupce, što znači da će plin poskupiti.
A drugi problem je to što će Hrvatska morat barem 275 milijuna eura uložit u taj terminal, mi smo umjesto u taj terminal koji nam ne treba, koji je ekonomski neisplativ, trebali uložit taj novac u obnovljive izvore energije ili npr. mogli smo napravit Pelješki most bez sredstava iz EU. Mislim da se radi o rasipanju novaca, a na javnosti je kada ih udare skuplji računi za plin da shvate zapravo kamo ih vaša politika i vaša vlada vodi.
Hvala.
Odgovor, izvolite.
To uvaženi zastupniče Pernar, hvala na pitanju.
Što se tiče vaših predviđanja da će taj terminal biti podkapacitiran, to su vaša predviđanja, mi predviđamo da će on raditi punim kapacitetom i da tih problema neće biti. To što se toga tiče.
A što se tiče, koje je bilo drugo pitanje? Što se tiče investicije, pardon, što se tiče investicije ne radi se o tolikim iznosima investicije koje ste vi rekli, znači ukupna investicija je predviđena sada na 250 milijuna eura, od toga 102 imamo od EU, znači radi se o 150 milijuna eura koje treba osigurati za tu investiciju.
Hvala lijepa.
Gospodin Ostojić, iza njega gospodin Matić.
Poštovani gospodine Milatić.
S obzirom koliko lažete definitivno možete biti ministar u Vladi HDZ-a.
Toliko neistina ste izgovorili samo u onom uvodnom izlaganju da je to stvarno sramota.
Ja ću vas samo pitat bi li ovako pričali da vam se recimo na Hvaru veže brod na 99 godina i da vas onda isto tako bude, da budete u istoj situaciji da to obrazlažete?
Prvo mi objasnite jednu osnovnu stvar, kako može nešto što će bit 99 godina plutajuće, kako to može bit prva faza kopnene izgradnje? Ajde bar da to nama pojasnite ovdje saborskim zastupnicima.
I druga stvar prostorni planovi te općine konkretno govore o tome da je to industrijska zona. Kad tamo vežete brod nitko više ne može tamo doć, prema tome nije istina da je u skladu sa bilo kakvim planovima lokalne zajednice.
Gospodin Matić.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Gospodine državni tajniče, evo kako je rekao kolega maloprije, vi ste također s juga, s otoka i znate i sami da stanovnici Krka žive od turizma. 10% ukupnih prihoda sačinjavaju, Krk predstavlja 10% ukupnog turizma ili prevedeno 250 milijuna eura.
Međutim ono što bih ja vas pitao, a to se odnosi i na vaše ministarstvo i na Ministarstvo turizma je jedan ignorantski odnos prema čelnicima Omišlja koji su vas u više navrata pokušali kontaktirati, slali dopise, a vi kažete da ste uspostavili kontakte s njima. Zašto se onda oni nama žale da nema nikakvog odgovora niti od strane Ministarstva turizma, a niti od strane vašeg ministarstva?
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Uvaženi zastupniče Matić, mi smo čelnike lokalne samouprave, uključujući i općinu Omišalj uključili u sve one zakonom propisane procedure u koje su trebali bit uključeni i u ovim zakonom smo izmijenili Zakon o koncesijama na način da smo dio koji pripada državi, ovim prijedlogom zakona predviđali za općinu Omišalj.
…/Upadica se ne čuje./…
Gospodin Matić, ne.
Izvolite.
Ja samo govorim ono što u zakonu piše.
…/Upadica se ne čuje./…
Ispričavam se, ali tako ne ide.
Izvolite gospodin.
Ne, tako ne može.
I sada je gospodin Goran Aleksić.
Zahvaljujem.
Ovo pitanje izazvalo je više podjela u društvu, nego ijedno ideološko pitanje i budući da je to jedno takvo pitanje koje tolike podjele u društvu izaziva suprotstavljanje lokalne zajednice, suprotstavljanje ekoloških udruga, suprotstavljanje opozicije i vlasti, smatram da jednostavno nije vrijeme da se tako nešto provede u djelo.
Vi morate dobiti lokalnu zajednicu na svoju stranu. Dokle god ne dobijete lokalnu zajednicu i ekološke udruge na svoju stranu vi ne smijete donositi takav zakon i smatram da je velika hrabrost da jedna stranka koja u ovom trenutku vrijedi možda 15% ukupnog biračkog tijela, govorim ukupnog biračkog tijela, ne postotka onog kojeg biste ostvarili na izborima, uz satelite koji bez vas ne postoje, velika je hrabrost da donosite jedan takav zakon koji izaziva takve podjele u društvu, daleko veće nego bilo koja ideologija.
Hvala.
Hvala i vama.
Gospodin Bunjac.
Evo nakon toga gospodin Sinčić.
Hvala lijepa uvaženi državni tajniče.
Dajte mi molim vas odgovorite na pitanje u čijem interesu vi radite? Da li vi radite u interesu građana Omišlja, evo gore su na galeriji, ja mislim da ne. Da li radite u interesu građana koji će biti potrošači toga plina? Ja mislim da ne. Zbog čega bi ja morao plaćati skuplji plin da bi se vaša Vlada dodvorila SAD-u i kupila njihovo prijateljstvo?
Platite vi iz svoga džepa. Evo, kad bude skuplji plin, ja vas pozivam da vi platite moj dio toga skupljega plina i ona grupa Borg da plati građanima kojima će to biti previše.
Znači vi pokušavate kupiti, što? Posjed Predsjednice Republike ispred u Bijeloj kući? Je li to poštena politika koju prema nama vodi SAD da im moramo biti toliko poslušni?
Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
Odgovor.
Ako mene pitate u čijem interesu radim, ja radim u interesu Vlade RH, u toj funkciji sam tu, toj Vladi plaćam porez uredno već sve ove godine života u svojih 50 godina, a ovdje u indirektnom interesu EU-a, eto to vam imam za odgovoriti.
Gospodin Sinčić, izvolite.
A nakon toga, oprostite, gospođa Alfirev.
Hvala vam predsjedavajući.
Ovdje se radi samo o jednoj stvari kao što ću reći u svojem govoru, ovo nema veze puno niti sa plinom, niti ima puno veze sa razvojem tehnologije, niti sa opskrbom, ovo je jedan marketinški politički projekt.
Ako gledamo jednu širu sliku, vidjet ćemo da gospodin Trump i njegov suradnik Mike Pompeo ovih dana lobiraju po Europi i pritišću recimo Njemačku da ne grade Sjeverni tok 2 nego da se u potpunosti vežu na američki pin koji će dolaziti na europske LNG terminale.
Njemačka ima snage reći ne, Hrvatska koja nije samostalna država nema snage reći ne, jasno je da je hrvatska Vlada popustila tim interesima.
Amerikanci će profitirati, oni će tu svoje prodati, gubitaka će evidentno biti, to je reklo i Atlantsko vijeće, američki Think tank koji se bavi promišljanjem energetike u Europi, jasno je reklo da to nema veze sa profitabilnošću nego da je ipak stvar tu nekakve rezerve ako ne daj bože, zarazimo s Rusijom da imamo ovdje neki dodatni izvor. Prema tome, i oni kažu radit će sa gubitkom, nemojte onda ovdje govoriti da nećemo.
Hvala.
Hvala gospodin Sinčić, vrijeme.
Nema odgovora.
Gospođa Alfirev i iza nje gospodin Bernardić.
Uvaženi državni tajniče, evo ja ću konkretno vas pitati vezano za studije makroekonomski učinci terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku iz 2016. g., zbog čega tajite rezultate te studije?
Drugo, objasnite zašto su građani morali plaćati dakle izradu te studije 2016. g. koja govori zapravo koja je odbacila plutajući terminal kao neisplativ i ekološki štetan.
I išlo se u izradu i građani su morali opet plaćati novu studiju, ove godine koja donosi sasvim drugačije rezultate.
I konačno, recite mi budući da vidimo svi skupa da radi se ovo bez ikakve privole lokalne zajednice, kako ovo možemo nazvati, silovanje?
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala uvažena zastupnice.
Što se tiče lokalne zajednice, ministar je imao 4 sastanaka sa lokalnom zajednicom u postupku ovoga donošenja zakona.
A što se tiče …
…/Upadica Radin: Ispričavam se, ali ne može tako./…
…/Upadica sa strane, ne razumije se./…
Ali ne može tako, imate prilike napraviti konferenciju za tisak, imate sto prilika ali u Saboru ne, molim vas.
Niti zastupnici ne smiju dobacivati a niti galerija. Oprostite ali to su pravila. Ne kažem svoje mišljenje, kažem samo koja su pravila.
Molim vas. Izvolite.
Štose tiče te studije koju spominjete, u toj studiji koliko je meni poznato, bilo je prikazano da bi se brod iznajmio i da bi godišnji najam bio 50 milijuna eura.
Jasno, danas mi uopće ne predviđamo takvu situaciju nego kupovinu broda i to je sasvim drugačije postavljena situacija u smislu fizibilnosti i svega ostalo i zato je današnja studija moguća a ona nije bila moguća i nisu plaćali građani RH nego tvrtka LNG d.o.o. Hrvatska iz sredstava fondova EU-a.
Hvala lijepa.
Slijedeća replika gospodin Bernardić.
Poštovani, SDP kao i građani Općine Omišalj i cijele Primorsko-goranske županije podržavaju kopneni LNG terminal za koji postoji lokacijska dozvola, koji je razvojan, ekološki prihvatljiv i koji otvara nova radna mjesta.
Za razliku od ovoga prijedloga zakona, lex LNG koji je donesen na način da je netransparentan, na brzinu i ispod stol dolazi u ovu sabornicu i ja vas pitam, da li ste i vi zbog toga na neki način dio neke skupine Borg?
Jer način na koji se donosi lex LNG danas je identičan načinu na koji se donosio lex Agrokor. Ne vodeći računa o ekološkim standardima i idete protiv volje građana Omišlja i cijele Primorsko-goranske županije.
Cijeli taj scenarij, dakle Lex LNG kao i lex Agrokor imaju scenarij koji možete biti isti, dio aktera u ovoj situaciji je drugačiji a posljedice mogu biti katastrofalne za sve građane Primorsko-goranske županije.
Hvala lijepa.
Želite odgovoriti?
Dobro, slijedeću repliku ima gospodin Varda.
A onda iza njega gospodin Čuraj.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, želja mi je zapravo da vi sa ove govornice, sasvim konkretno odgovorite vezano za preventivne mjere za sigurnost opskrbe. Iz obrazloženja moram priznati, ja nisam vidio rješenje.
Naime, vi tvrdite u obrazloženju da to neće koštat krajnje korisnike, a uz st. 6., čl. 12. kažete, operator transportnog sustava prikuplja naknadu za sigurnost opskrbe, te istu isplaćuje u korist operatera terminala. Od koga prikuplja naknadu? Valjda od potrošača i od građana. I kako ta preventivna mjera za sigurnost opskrbe i ta naknada neće utjecati na cijenu plina krajnjeg korisnika? Molio bih vas konkretan odgovor, to zapravo javnost i zanima.
Hvala vam lijepa.
Hvala i vama.
Odgovor, izvolite.
Neće utjecati na cijenu plina što se tiče krajnjeg korisnika jer zamislite, mi danas kupimo plin sa sjevernih naših dobavnih pravaca, znači u načelu iz .../Govornik se ne razumije./..., a znači ovo će biti drugi dobavni pravac. I neovisno iz kojeg dobavnog pravca se kupuje plin, on mora biti takve cijene da bi bio prihvatljiv tržištu i onima koji plin prodaju, a jasno da plin u svojoj strukturi cijena ima dvije stavke, a to je cijena plina kao plina i drugo je cijena tarifa. U ovom slučaju jasno da je terminal za ukapljeni prirodni plin je poduzeće koje će imati svoju tarifu jer će biti poduzeće u kojemu će HERA određivati prihod. U tom dijelu će, se spominje to jer tako po zakonu morati biti, ali to ne znači da će se sad nešto se dodatno poskupjeti. Jednostavno, to će biti u ukupnoj cijeni.
Ja sam vam rekao.
Hvala lijepa.
Bez izravne komunikacije.
Gospodin Čuraj, izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Poštovani državni tajniče, dva pitanja ili zapravo pojašnjenja.
Prije svega, malo mi je čudno da sad raspravljamo na nekim stranama gdje do jučer su svi bili očigledno za kopneni, pa su onda neki u međuvremenu predložili umjesto on-shore da se ide off-shore, pa mi prvo pitanje ide zašto promjena, iz kojih razloga.
Drugo pitanje govori o financijskim aspektima svega. Da li vezano, tu ste spomenuli određeni brojeve koje sufinanciranje od strane Europske komisije, možda koji govori i o potrebi hitnosti samog postupka i ono što je jako bitno, što ovime radimo? Rješavamo pitanje sigurnosti opskrbe i cijene. Sada kad je situacija na tržištu dobra, nikome ovo nije u fokusu. Sutra, nek se prekine jedan dobavni pravac, nek ljudi plaćaju astronomske cijene ili ne daj Bože u vrijeme zime ostanu bez plina, tko će biti odgovoran?
Zahvaljujem.
Odgovor, izvolite gospodine državni tajniče.
Slažem se gospodine uvaženi saborski zastupniče s vama. Jasno je daje ovo jedna faza, jedan projekt koji će napraviti novi dobavni pravac koji ima smisla, koji je realan. Ukupni kapacitet ovog projekta je 2,5 milijarde kubika godišnje. To je ono što se maksimalno kod sadašnji plinski sustav RH može propustiti. I zašto LNG kopneni druga faza? Zato što su to veći kapaciteti i za to bi trebalo širiti plinski sustav, ali za to trebaju biti i tržišne potrebe. Mi procjenjujemo da ovaj dio se može razviti i da će on s vremenom naći svoje tržište.
Hvala lijepa.
Gospodin Zmajlović.
Hvala lijepo uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Evo, poznato je zapravo da ovaj Zakon nije ništa drugo nego zapravo popravljanje loše vođenog projekta. Dakle, ovdje se argumentira nužnost uvođenja ovog Zakona da bi se ubrzali procesi, a zapravo je to samo peglanje loše vođenog projekta, pa me zanima komentar državnog tajnika na to i na koji način, u svojoj raspravi je rekao, da ovaj projekt doprinosi energetskoj neovisnosti. Zanima me u kojoj mjeri?
I drugo pitanje, dali osobno vjerujete da ćete prodati sve potrebne kapacitete odnosno da li će interes tržišta biti dovoljan da se ovaj projekt realizira u konačnici i koliko je do sada zapravo iskazano interesa?
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Odgovor, gospodine državni tajniče.
Što se tiče energetske sigurnosti, mi smo mišljenja da je diverzifikacija izvora doprinosi energetskoj sigurnosti. Neovisnosti, pardon. Neovisnosti iz razloga što vi ste neovisniji ako imate više alternative.
A što se tiče toga da li vjerujemo u to da li će se bukirati kapaciteti, jasno da vjerujemo. Ne bi u ovo išli da u to ne vjerujemo.
Hvala lijepa.
I posljednju repliku ima gospodin Kirin.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Sabora, državni tajniče, poštovani predstavnici lokalnih zajednica Krka i Eko-Kvarnera.
Prvi puta projekt gradnje LNG terminala spominje se '95. godine. Tada su razrađena prva istraživanja. studija izvedivosti je dovršena 2008., a lokacijska dozvola iznesena 2010.
16. srpnja 2015. godine SDP-ova Vlada donijela je odluku o proglašenju LNG terminala strateškom investicijom, SDP-ova Vlada.
2017. godina. Protiv plutajućeg terminala su ustali lokalna zajednica, županija i ekološke udruge. Ključne osobe koje su danas protiv, župan i Eko-Kvarner, gospodin Piršić, prije su pozitivno govorili o izgradnji plutajućeg terminala.
Pitanje je, što smo tako dugo čekali? Mnogi ste ovdje ekonomisti i znate što je multiplikacijski efekt investicije na gospodarstvo i na standard.
Hvala.
Hvala i vama.
Odgovor.
Slažemo se sa svime znači.
Dobro.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu.
Prvi je gospodin Slaven Dobrović ispred Kluba zastupnika MOST-a nezavisnih lista. Izvolite, imate pravo na riječ.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče Sabora.
Poštovani ministre, državni tajniče sa suradnicima, dakle, poštovane kolegice i kolege i uvaženi gosti sa Kvarnera.
Dakle, Zakon o LNG ili terminalu za u kupljeni prirodni plin ja ću krenuti sa prvom pozicijom, da doista smatram da je terminal za ukapljeni prirodni plin, strateški opravdani projekt, dakle, da je to projekt od strateškog interesa za RH.
Dakle, zašto je to tako? Imamo prvo novi dobavni pravac, dakle, poznato je da je Hrvatska proizvođač plina, međutim, da kapaciteti proizvodnje iz godinu u godinu opadaju i da smo sve ovisniji o uvozu.
I stoga je novi dobavni pravac od strateškog interesa za RH, vrlo je važan da se to ujedno poklapa sa strateškim interesom Europe i zbog toga je ovaj projekt prepoznat i stavljen je na listu, projekata od zajedničkog interesa.
Stoga on nudi sigurnost opskrbe energijom i zbog toga jesmo dobili, ja sam kao ministar bio u Vladi, kada smo dobili grant, dakle, iz europskih sredstava od 102 milijuna eura za, na ime samog terminala.
Naravno da to donosi pozicioniranje Hrvatske na energetsku kartu Europe i to svakako nije nevažno. Naime, bilo je tu govora o tome, da takav projekt donosi, on ima karaktere dudantnog projekta, jer postoje već terminali za ukapljeni prirodni plin i njihova iskorištenost je relativno niska.
Međutim, vrlo je važno znati, da će plin, po projekcijama, doživjeti na važnosti u periodu, jer u jednoj energetskoj tranziciji, prema obnovljivim izvorima energijama, plin bi trebao biti taj, koji bi napravio brzu zamjenu potrošača teških goriva, dakle, dizela pa onda i benzina, dakle, sa prirodnim plinom, koji je najčišće fosilno gorivo.
I to je bitno, naravno, nije nam cilj trošiti plin, do ne znam kada ili do god ga ima, nego na što bolji način, zaustaviti potrošnju teških goriva i doživjeti tranziciju u što je moguće veći mjeri zastupljenih obnovljivih izvora energije, dakle i elektrifikacije dakle, sveg prometa. Šta je taj prirodni plin?
To je ugl. metan, dakle, ima nešto etana i ima naravno, još drugih spojeva, njegovo izgaranje je bitno, jednostavnije, čišće i ako usporedimo sa potrošnjom dizelskih goriva, mi imamo veliko smanjenje koje je preko 99% za čestične emisije, dakle, čađu, imamo veliko smanjenje koje je isto tako preko 99,9% za sumpor, dakle, sumporne okside.
Imamo značajno smanjenje od 80% za dušikove okside, a s obzirom da plin ima i kemijski sastav kakav ima, zamjena, recimo dizela rezultira i smanjenjem emisije stakleničkih plinova, odnosno CO2 jer ima naravno vodika više, veća elementnost zastupljena vodikom.
Stoga, zamjena goriva u transportu, koja je predviđena će donijeti velika poboljšanja u kvaliteti zraka, dakle, kopnenom transportu, međutim, isto tako i pomorskom transportu. Ja ovdje vidim veliku šansu za hrvatsku brodogradnju, koja bi mogla u sljedećem periodu ubrzano stjecati znanja u izgradnji opreme za nisko temperaturne opreme, jer je naravno, veliki plan i Mediterana pretvoriti u plavi Mediteran, po kojem će ploviti brodovi isključivo na čista goriva.
Prema tome, ako mi budemo negdje sa strane, onda će se taj bajkering, dakle, krcanje plinom, za sva plovila koja dolaze, uključujući i kruzere i transportne brodove odvijati negdje druge, umjesto da krenemo pod hitno, jer unatoč tome što postoji redundancija, ovo jest strateški projekt, što hitnije krenuti u izgradnju terminala, koji bi mogao biti tamo vrlo brzo.
Dobro, nešto o zakonu, ekološki aspekti i ja sam osobno sudjelovao u javnoj diskusiji, po pitanju predloženih rješenja u studiju utjecanja na okoliš, gdje je predlože otvoreni krug, dakle, hlađenja, dakle, nije to hlađenje, nego grijanje isparivača, dakle isparivačkih površina i korištenja mora za tu namjenu i korištenje bio cilja na bazi klora, dakle, elektrolitički proizvedeni klor, smatram da takvo rješenje nije opravdano i da unatoč tome što su stručnjaci u studiju utvrdili, da je to zanemariv utjecaj, da bi Hrvatska trebala zahtijevati nešto malo skuplji, dakle, treba potrošiti 1,3% plina, za grijanje tih isparivačkih cijevi, dakle, to nešto diže operativne troškove, međutim, to je doista zanemarivo, sa obzirom na nepredvidljivi rizik koji donosimo ako dozvolimo operateru da koristi klor po svojoj ocjeni.
Naravno, onda je on slobodan, svoje operativne troškove, regulirati po vlastitoj volji, kada jednom ima tu mogućnost. Stoga, smatramo da bi bilo dozvoljeno jedino koristiti zatvoreni krug, bez upotrebe mora i u tom pogledu ćemo mi kao Klub zastupnika Mosta nezavisnih lista dati amandman u kojem dodajemo stavak koji to definira.
Drugi problem je doista vidljivo loša komunikacija sa lokalnom i regionalnom samoupravom i mislim da je to doista loša situacija da se to mora i može napraviti drugačije. Naravno jedan dio povoda je inzistiranje na ovom ekološki lošem rješenju tehnologije isparavanja.
Mi smo stava da se taj problem loše komunikacije i otvorenog protivljenja lokalne i regionalne samouprave može ispraviti boljom komunikacijom i promjenama u projektu koji otklanjaju glavne primjedbe ekološke po pitanju ovog projekta jer kada se ukloni problem klora ja smatram da vizura broda nije nešto što predstavlja problem jer kada pogledate vizuru u tom području onda ćete vidjeti već postojeće tankove, vidjet ćete preko puta i rafineriju i termoelektranu i to je doista jedan industrijski ambijent koji nam ne dozvoljava da sada radimo tamo cirkuse, međutim nam dozvoljava da dodajemo objekte koji poštuju najviše ekološke standarde i koji industrijski mogu oživjeti taj kraj.
Mi smo pripremili također amandman kojim dižemo naknadu kao neki znak prezentacije kako se to može napraviti, ne kažemo da se ne može i više. Stoga predlažemo da se naknada po kvadratnom metru u prvoj fazi podigne sa dvije na 2,2 kune, a u drugoj fazi sa 4 na 5 kuna po kvadratnom metru ovog dobra koje se daje koncesionaru na raspolaganje.
Druga je stvar što je ovaj koncesijski period do 99 godina daleko predug po našoj ocjeni i trećim amandmanom predlažemo da se on skrati na 40 godina.
Naravno očekuje se da bi trajanje ovog plutajućeg terminala bilo kraće jer bi se tržište plinom trebalo ojačati, kapacitet potrošnje povećati naravno na uštrb smanjenja potrošnje loših goriva.
Stoga mislimo da dvofaznost ovoga projekta u kojem zbog činjenica da sada sadašnji razvoj tržišta i sadašnja potrebe za tržištem ne opravdavaju izgradnju velikog kopnenog projekta, da je to dobro prijelazno rješenje i stjecanje dobrih pozicija jer je sada vrijeme da Hrvatska stekne stratešku poziciju na energetskoj karti Hrvatske.
Ja smatram i da je tu Hrvatska trebala napraviti više u pogledu diplomacije. Naime, mi smo trebali imati već jasne dogovore sa našim sjevernim susjedima koji su prirodno zainteresirani za ove dobavne kapacitete jer bez njih, bez njihove garancije naravno da je bitno teže ići u ovakav projekt i da se tu mora bitno brže doći do rješenja i određenih garancija sa sjevera o zakupu tih kapaciteta. Tako da ovaj početni neuspjeh o iskazivanju interesa za zakup kapaciteta bi se vjerujem mogao ispraviti.
Ono što je još važno da ova ogromna rashladna energija koja akumulirana prilikom ukapljivanja plina u društvu kojeg smo svi dužni izgraditi, to je društvo koje uvažava principe održivog razvoja i optimalnog korištenja resursa energije ta vrsta energije je dragocjena za svaki proizvodni pogon i smatramo da je ogromna šansa za dizanje stupnja održivosti i efikasnosti ovog sustava sinergijsko povezivanje sa industrijom koja već tamo postoji. dakle Dina Petrokemija bi mogla početi proizvoditi nešto i svaki proizvodni pogon treba energiju, treba rashladnu energiju i povezivanjem ovakvih pogona se postižu bitna povećanja, to znamo mi u tehnici, bitna povećanja u efikasnosti odnosno manji konzum energije po jedinici nekog proizvoda.
Stoga evo ja neću duljiti, mi ćemo kao klub predložiti rekao sam tri amandmana s kojim smatram se postiže stanje bitno veće prihvatljivosti ovoga zakona za jedinicu lokalne i regionalne samouprave jer nije dobro da Hrvatska stane u ovom projektu. On doista ima karakter strateškoga interesa za cijelu Hrvatsku za Jugoistočnu Europu, ali mislim isto tako i za lokalnu zajednicu jer je tu dosta novih radnih mjesta, tu je puno usluga koje mogu nastati i koje će obavljati lokalno stanovništvo.
Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Sada je na redu gospodin Tulio Demetlika ispred Kluba zastupnika IDS, PGS, RI-a.
Izvolite Tulio.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovani ministre sa suradnicima, kolegice i kolege zastupnici.
Pred nama je Prijedlog zakona o terminalu za ukapljeni plin koji treba omogućiti ubrzanu izgradnju izuzetno spornog projekta Plutajućeg LNG terminala pored Omišlja na otoku Krku.
Ovaj zakon se nažalost donosi po hitnom postupku, a to znači smanjenje vremena za javnu raspravu, za očitovanje institucija, tijela regionalne i lokalne samouprave kao i samih građana, čemu se mi iz našeg kluba oštro protivimo.
Terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku je od strane Vlade RH i Europske komisije proglašen strateškim energetskim projektom. Međutim da bi došlo do realizacije ni to nije dovoljno pa je potrebno donijeti ovaj zakon, zakon nazvat lex LNG. Na samom početku moram napomenuti da se radi o projektu koji je naišao na izuzetno veliki otpor od strane lokalne zajednice. Osim toga, upitan je i dugi rok predložene koncesije na pomorskom dobru koji je Ustavom proglašeno dobrom od interesa za RH, kao i to da je za javno savjetovanje o ovom prijedlogu zakona stavljen rok od samo 15 dana.
Ovako kratki rok smatram apsolutno neprimjerenim, osobito zbog činjenice da se radi o jednim od zakona za koji postoji veliki interes javnosti. Također ovako kratki rok zasigurno nije dovoljan da bi se postigli ciljevi radi kojih se javna rasprava uopće i provodi.
Mi naravno, po starom, nama dobro znanom običaju, uvijek ponavljamo pogreške i radimo sve na horuk, stihijski, od slučaja do slučaja, prema direktivama izvana, bez jasnih naših strategija i kvalitetnog prostornog planiranja na državnom nivou. I onda najlakše je optužiti lokalnu i regionalnu samoupravu da koče realizaciju projekata, kako bi se prikrila tromost i neefikasnost državne uprave u pravovremenom planiranju.
Mogu slobodno reći da se ponavlja priča kao sa Agrokorom jer vidimo da je i prilikom donošenja ovog zakona izostala javna i transparentna komunikacija sa lokalnom samoupravom i zainteresiranom javnošću.
Grubo se krši i Europska povelja o regionalnoj samoupravi jer kako protumačiti neuvažavanje važećih prostornih planova općine Omišalj i Primorsko-goranske županije, neuvažavanje jednoglasno izglasanih odluka skupštine Primorsko-goranske županije i vijeća svih jedinica lokalne samouprave sa otoka Krka kojom su se izjasnili protiv ovog projekta.
Postavlja se pitanje zašto je uvijek to tako? Zašto se uvijek dovodimo u situaciju da važne probleme ne rješavamo sustavno i dugoročno i u suradnji sa lokalnom i regionalnom samoupravom, nego uvijek im se nameću rješenja na silu, brzopletno, kratkoročno i zapravo samo odgađamo postojeće, a i stvaramo nove probleme.
Želim podsjetiti da smo mi iz kluba IDS-a prilikom donošenja Zakona o strateškim investicijama iskazali potrebu da se u zakon uvrsti odredba kojom se traži i mišljenje predstavničkih tijela i jedinica lokalne samouprave na kojem se ima namjeru provoditi i projekt od strateškog značaja za RH, međutim to je isto tako izostalo.
Svi ćemo se složiti da su u realizaciji ovog projekta zastupljeni državni interesi i interesi EU, no postavljam pitanje, što je s interesom lokalnog stanovništva? Što je sa interesom lokalne zajednice? Što lokalna zajednica dobiva, a što gubi? Mi u klubu IDS-a, PGS-a i RIA, nakon što smo temeljito proučili prijedlog zakona, ne možemo se oteti dojmu da je ovaj iznimno važan zakon sveden na svega 14 članaka bez kvalitetnog obrazloženja.
Ono što ću istaknuti kao zabrinjavajuće jest što se radi o iznimnom dugom vremenskom roku na koji se koncesija planira dati tj. točnije 99 godina. Kod određivanja roka na koji se koncesija daje, kao i kod određivanja visine koncesijske naknade, osnova za izračun trebala bi biti studija opravdanosti davanja koncesije. Zaista nije jasno koji su kriteriji bili odlučujući za procjenu da je koncesija na tako dugo razdoblje nužna.
Osim toga moram reći da se u ovom slučaju koncesija dodjeljuje ovim zakonom, bez provođenja uobičajenog postupka koji svi koncesionari u RH moraju proći i koji je u suprotnosti sa Zakonom o koncesijama. Upravo zbog toga mi u našem klubu smatramo da sa dodjeljivanjem koncesije ovim zakonom, bez da se proveo postupak koncesioniranja koji bi bio transparentan te utemeljen na kriterijima koji osiguravaju učinkovit pristup tržištu, svim gospodarskim subjektima EU na rok od čak 99 godina krši domaće i Europsko pravo.
Što se tiče visine koncesijske naknade, nejasno je na temelju kojih je kriterija predlagatelj odredio visinu koncesijske naknade, a osim toga možemo zaključiti da je ona izuzetno niska i na taj način su ponovno zakinute jedinice lokalne samouprave, tj. u ovom slučaju općina Omišalj i Primorsko-goranska županija.
Također u prijedlogu zakona stoji da projekt izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku predviđa dvije faze izgradnje i to prva faza obuhvaća plutajući terminal, a druga kopneni. Postavlja se pitanje zbog čega se najprije ne bi i odmah provela druga faza koju postoji pravomoćna lokacijska dozvola? Ako investitor ima dobre namjere za realizaciju projekta, onda neka započne sa izgradnjom druge faze za koju postoji lokacijska dozvola sa kojom se lokalna i područna regionalna samouprava slažu ili se tu opet nešto skriva.
Postavlja se još jedno pitanje, tko može jamčiti da će do izgradnje kopnenog terminala uopće doći? Kad se izgradi prvi terminal, pomorski i eventualno pokaže da su kapaciteti zadovoljavajući, tko nama jamči da će se uopće krenuti u izgradnju drugog kopnenog terminala?
Iz obrazloženja zakona proizlazi da prva faza izgradnje obuhvaća izgradnju, tj. nabavu plutajućeg terminala koji bi se sastojao od broda koji bi služio za prihvat, iskrcaj, skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina.
Prema dostupnim informacijama radi se o jednom brodu starom skoro 40 godina, što samo po sebi predstavlja dodatnu opasnost za okoliš. Izgleda da se Hrvatska ono približava, ja ću reći Bangladešu i da ćemo biti groblje za, ili deponija za otpad, jer ovako stari brod sigurno sa tehnologijom koju ima ne predstavlja određenu i veliku sigurnost za zaštitu okoliša. Pitam se da li se na ovoj zemaljskoj kugli može naći jedan brod sa novijem datumom proizvodnje? Čudi me da možda nisu iskoristili da izvuku Titanik s dna oceana pa da i njega nam uspiju prodat po onoj cijeni koja je predviđena ovim zakonom.
Budući da projekt predviđa dvije faze izgradnje, logično bi bilo da se izradi cjelokupna studija utjecaja na okoliš koja bi obuhvatila obje faze projekta, a ne svaku pojedinačnu. Također je zabrinjavajuće što u prijedlogu zakona nema nikakvih dodatnih odredbi koje bi štile okoliš. Osim toga, mi u našem klubu, zabrinuti smo kakve će učinke ovaj projekt imati na razvoj turizma na sjevernom Jadranu.
Naime, otok Krk, kao i cijela regija, nastoji se brendirati kao poželjna turistička destinacija, no pitanje je u kojoj mjeri će to biti moguće, ukoliko dođe do realizacije ovog projekta.
Podsjećam da Hrvatska, godišnje od turizma ostvaruje milijarde eure prihoda i taj novac je rezultat između ostalog i našeg očuvanog okoliša, čistog mora, naravno i truda naših turističkih djelatnika, što nam svima nameće obvezu da se ponašamo odgovorno i da ne ugrozimo ono od čega živimo.
Poticanje negativnih učinaka, ovakvog projekta na društvu, lokalnu zajednicu, okoliš, gospodarstvo, kao i nepridržavanje uobičajenih procedura, za provođenje ovakvih projekta zapravo ugrožava razvojne potencijale hrvatskog društva.
Stoga je nama prihvatljiv samo kopneni terminal, za koje već postoji lokacijska dozvola i kojemu se lokalne zajednice ne protivi. Naravno, pod uvjetom da se sve provede u skladu sa zakonom i redovnom procedurom te uz poštivanje najviših ekoloških standarda.
Da zaključim, iz svih navedenih razloga, mi u Klubu IDS-a, PGS-a i LRI-a ne možemo podržati predloženi zakon.
Hvala.
Hvala lijepa gospodine Dmetlika, gospodin Željko Jovanović, ispred Kluba zastupnika SDP-a, izvolite.
Poštovani potpredsjedniče, ministre sa suradnicima, kolegice i kolege, danas svjedočimo jednom silovanju demokracije, silovanju Ustava, silovanju zakona.
Lex LNG po svim svojim karakteristikama, predstavlja nedopustivo ozakonjenje kršenje Ustava, brojnih zakona RH, europske povelje lokalnoj samoupravi. Ultra kratka rasprava od 15 dana, predviđeno je 30 dana, hitni postupak, samo pokazuje namjere predlagatelja.
Kolegice i kolege, bez obzira kojoj stranci pripadali, ja ću vas podsjetiti, da mi kao saborski zastupnici imamo 2 putokaza u svom radu. Prvi, u sabornici smo prisegnuli preuzimanju naše dužnosti, da ćemo poštivati Ustav i zakon i drugi, da zastupamo svoje građane, svoje birače, da govorimo o njihovom interesu.
Po svemu ovome tzv. lex LNG nije u interesu građana Omišlja, Rijeke, Primorske goranske županije ali i svih građana Hrvatske, kao što smo već čuli. Nije u skladu sa Ustavom, postojećim zakonima, aktima općine Omišalj, skupštine Primorske goranske, ni sa europskom poveljom lokalne samouprave.
Očito je stoga, da je u interesu samo određenim interesnim skupinama i lobijima. Zvuči li vam to poznato, obzirom na sve što se događalo proteklih tjedana. Jasno je jednako tako da plutajući terminal nije neutralan za ljude i okoliš, ali i da ne donosi nikakvu korist lokalnoj zajednici, zato ga je nemoguće podržati.
Dakle, već bi tu moja rasprava mogla završiti, jer to su dvije ključne činjenice koje nitko ne može usporiti. Prvo, ovaj prijedlog nije sukladan Ustavom i čitavom nizu zakona i drugo, protive mu se svi stanovnici, dakle, svi, bez obzira na stranačku pripadnost Omišlja, Krka, Rijeke, Primorsko goranske županije, a uvjeren sam da će se nakon današnje rasprave, usprotiviti i svi građani Hrvatske, jer ne žele plaćati plin za Mađarsku i Srbiju iz svojih novčanika.
Prema tome, tu bi moja rasprava mogla završiti. Ali, upravo zbog toga, što javnost nije dovoljno čula, a iz uvodnog izlaganja državnog tajnika, da budem blag, čula je samo neistine, dozvolite, da koliko stignem u ime kluba, kasnije pojedinačno, kao i moje kolege, ukažem na čitav niz nezakonitosti predloženog zakona i čitav niz razloga zašto plutajući LNG nije prihvatljivo rješenje za Hrvatsku, uz uporno ponavljanje da Omišalj, Krk, Rijeka, Primorsko goranska županija, mi saborski zastupnici, podržavamo kao strateški interes kopneni LNG terminal.
Dakle, krenimo od odluka općinskog vijeća i Primorsko goranske županije koji su postavili 4 e-uvjeta, da bi pristali na LNG terminal. To su estetski, ekološki, ekonomski i energetski.
Imamo nekoliko dokumenata koji to pokazuju. Dakle, općinsko vijeće, se ne slaže sa izgradnjom predloženog projekta, općinsko vijeće Omišlja, plutajućeg LNG terminala, jer ne nudi, za općinu ništa korisno, a gospodarski je štetan, i ekološki rizičan. Smatramo da je studija utjecaja na okoliš, izrađeno površno, da nije cjelovita i stručno utemeljena, upravo sa aspekta gospodarskih učinaka i očuvanja okoliša, budući da projekt ozbiljno ugrožava našu dominantu gospodarsku djelatnost turizam.
Izgradnja predloženog plutajućeg LNG terminala, …/Govornik se ne razumije./… mogućnost korištenja, pa ček i potpuno onemogućuje upotrebu područja koje je planirano za industriju, područje nekadašnje …/Govornik se ne razumije./… petrokemije, a istovremeno proširuje industrijsku zonu što se smatra neracionalnim i neprihvatljivim.
Primorsko goranska županija, odluka skupštine, jednoglasno, podržava sve strateške projekte RH koji nemaju negativan utjecaj na okoliš i postojeće gospodarske aktivnosti, prije svega na turizam, te oni koji trajno donose ekonomskoj dobiti lokalnoj i regionalnoj zajednici.
Utvrđuje se da zahvat plutajućeg LNG terminala, kako je prikazan u studiji o utjecaju na okoliš, izmjene zahvata prihvatnog terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku, uvođenjem faze plutajućeg terminala za prihvat skladištenje uplinjavanje, nije prihvatljiv za Primorsko goransku županiju, jer ima negativna utjecaj, na krajobraz more i korištenje prostora, te ne donosi korist za lokalnu i regionalnu zajednicu.
Primorsko goranska županija, stoga podržava nastavak realizacije kopnenog LNG terminala. I zadnja odluka od 29. ožujka 2018. bez ijednog glasa protiv skupštine Primorsko-goranske utvrđuje se da je studija naziva „Makroekonomski učinci terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku“ koji je sufinancira Europska komisija, a za naručitelja LNG Hrvatska izradila tvrtka EKONERG d.o.o. u pogledu lokacije sigurnosti utjecaja na okoliš i ukupnih gospodarskih učinaka nedvojbeno dokazala, nedvojbeno dokazala prednost u odabiru varijante kopnenog terminala u odnosu na varijantu plutajućeg LNG terminala.
Dakle neshvatljivo je slušati danas ove neistine koje dolaze iz nadležnog ministarstva jer je jasno da se radi o neprihvatljivom projektu koji se donosi što je najtragičnije bez suradnje sa lokalnom zajednicom.
Čuli smo u nekoliko navrata o bliskim kontaktima sa Općinom Omišalj što je sve, sada ne mogu reći neistina, nego laž, bezočna laž.
U pripremi investicije za razliku od kopnenog sa plutajućom verzijom izostalo je povezivanje tog projekta sa mogućim potrošačima na Kvarneru koji bi mogli koristiti plin da se radi o kopnenom terminalu poput Plinske TE na Urinju, hladnjača, klima uređaja za turistički sektor pri čemu bi PGŽ mogla pronaći svoj interes.
Investicije u kopneni terminal angažirale bi i domaću operativu. Danas smo također čuli od državnog tajnika o nekakvim mogućim doprinosima za ekonomiju što je potpuna laž. u početnom projektu kopnenog terminala za koji su ishodovane sve moguće dozvole radilo se o ulaganju oko 500 milijuna eura od čega bi na poslovima od najmanje 200 milijuna eura bila angažirana domaća operativa te bi projekt imao brojne multiplikativne efekte i koristi za lokalnu sredinu, BDP npr. porastao bi čak za 0,5% samo iz tog projekta.
Inače ne mogu spomenuti da su ovdje nazočni predstavnici stanovnika Omišlja i PGŽ-a već nebrojeno puta izigrani prilikom realizacije različitih velikih projekata od strateškog interesa za Hrvatsku, da spomenem DINA-u i njen izuzetno opasan otpad koji i dalje tamo stoji unatoč obećanjima ovdje nazočnog ministra ili Rafineriju Urinj koja nije modernizirana niti postoji bilo kakva jamstva da će TE na Urinju biti na plin.
Dozvolite da iznesem nekoliko dokaza o neuvažavanju Općine Omišalj kroz plasiranje teze o LNG-u kao strateškom interesu RH. Općina Omišalj, otok Krk, grad Rijeka i cijela PGŽ podržavaju sve strateške posebno energetske projekte u interesu RH da bude odmah sve jasno. Uostalom znate kako gleda Omišalj, tamo su DINA, tamo je JANAF, tamo je i 3. maj imao postrojenja, tamo je i zračna luka, dakle oni podržavaju strateške projekte svjesno pristaju i na umanjivanje kvalitete svog života kada se radi o stvarnim interesima RH.
Međutim jasno je da izgradnja plutajućeg LNG terminala nije u strateškom interesu RH, ničim i nigdje Vlada RH nije dokazala strateški interes ovog plutajućeg terminala za Hrvatsku.
Nekoliko primjera potpunog neuvažavanja lokalnog stanovništva. Općina Omišalj se pisanim putem obratila Vladi RH gospodinu Plenkoviću i tadašnjoj potpredsjednici Dalić u dva navrata i tražila razgovor o projektu plutajućeg LNG terminala. Niti na jedan dopis općina nije dobila odgovor.
Općina Omišalj od ministra zaštite okoliša i energetike Tomislava Ćorića pisanim putem tražila Studiju isplativosti projekta plutajućeg LNG terminala koji bi trebao pokazati i navodni strateški interes RH, pogađate nikada nije dobila odgovor.
Općina nikada nije dobila odgovor, što je posebno tragično jer gospodin Cappelli vjerojatno svaki dan, tjedan prođe Krkom nije dobila odgovor od Ministarstva turizam i HTZ-a po temi izravne štete koji će projekt plutajućeg LNG terminala imati na turizam otoka Krka koji je u turizmu RH u iznosu čak 10%.
Još jedna laž koju smo danas čuli, dakle strateški interes RH se u javnim dokumentima obrazlaže samo osiguravanje diversifikacije opskrbnih putova i izvora opskrbe.
Međutim postoji dokument crno na bijelo iz 2014. iz Vijeća Europe i Europskog parlamenta gdje kaže „ne postoji“ kolegice i kolege „ne postoji vjerojatnost prekida opskrbe plinom RH u slučaju potpunog prekida dotoka plina iz Rusije. Takva vjerojatnost postoji za Mađarsku, Srbiju, BiH“.
Da postoji potreba za plinom iz planiranog plutajućeg LNG terminala valjda bi Hrvatska zakupila kapacitet kako bi svojim građanima industriji osigurala izvor opskrbe i diversifikaciju opskrbnih putova kako kažu. Istina je dakle da RH ovim lexom, a time i svi građani RH zapravo će plaćati osiguraninu za sigurnost opskrbe plinom Mađarske. Budimo iskreni, to je mađarski strateški prioritet.
Ukoliko bi iz bilo kojeg razloga RH ostala bez ruskog plina koji inače u startu 20% jeftiniji od bilo kojeg konkurenta, RH može nadomjestiti nedostajuće količine iz različitih izvora Sjeverne Afrike, Norveške, putem plinskog čvorišta BAumgarten ili iz Italije za što postoji infrastruktura.
Temeljeno pitanje kolegice i kolege na koje nitko iz Vlade RH još nije ponudio odgovor. Koliko plina zaista treba Hrvatskoj u slučaju prekida dobave ruskim plinom? Mi ćemo odgovoriti, po svim dostupnim podacima to može biti najviše jedna milijarda kubnih metara plina godišnje, a tu količinu ćemo jednostavno nadoknaditi putem maloprije navedenih sustava. Inače Hrvatska treba godišnje oko 2,5 milijarde metara kubnih od čega milijardu i pol proizvodi sama.
Prema tome, Vlada RH, predsjednik Vlade i resorni ministar nikada niti jednom riječju nisu pokušali obrazložiti ili odgovoriti na pitanje o kojem se to državnom strateškom interesu radi osim floskule o još jednom dobavnom pravcu niti na pitanje čiji će plin u Hrvatskoj stizati, po kojoj cijeni, tko su kupci plina itd.
Nešto o potpuno nedvojbenoj zakonskoj neutemeljenosti. Plutajući LNG terminal nije u skladu sa prostornim planom Općine Omišalj i PGŽ-a o toj laži je govorio državni tajnik, ključna je poruka koju građani Hrvatske iz ove sabornice moraju čuti plutajući LNG terminala nije u skladu sa prostornim planom Općine Omišalj i PG-a i tu priča staje kolegice i kolege, ne možemo kršiti svoje zakone.
Da bi se za neki projekt izrađivala studija utjecaja na okoliš taj projekt najprije treba biti u skladu sa prostornim planom. Ovdje to nije slučaj.
Koji zakoni se krše? Zakon o prostornom uređenju, Zakon o građenju, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Ustav RH, Europska povelja o lokalnoj samoupravi. Bilo bi zanimljivo čuti tko je uopće pisao ovaj zakon tzv. lex LNG? To bi trebalo postati pravilo u RH, pogotovo kad imamo lex specialise jer smo vidjeli kakav epski sukob interesa se dogodio sa lex Agrokorom, a sada po svim podacima isto se ponavlja i sa lex LNG. Ne bi bilo dobro da je u tom pisanju sudjelovala uprava LNG Hrvatska sa namjerom da sebi osigura monopolističku poziciju na račun potrošača, poreznih obveznika RH, a nažalost upravo to se događa.
Posebno skandalozno u ovom prijedlogu vezano je za studiju utjecaja na okoliš za plutajući terminal. To je jedan nakaradni dokument plaćen javnim novcem RH u kojem je izrađivač, dobro slučajte, Ekoenerg tvrdi suprotno nego što je taj isti Ekoenerg tvrdio za vrijeme Oreškovićeve vlade u drugom dokument koji je također plaćen javnim novcem građana RH.
Posebno zabrinjava što se kroz ovaj prijedlog prihvaća metoda i tehnologa regasifikacije, dakle pretvaranje tekućeg plina u plinovito stanje, koje Ministarstvo zaštite okoliša, kolegice i kolege, izrijekom odbacilo kao štetno. Upotrebna mora za zagrijavanje tekućeg plina kako bi se preveo u plinovito stanje i ispiranje brodskih izmjenjivača topline varikinom koja se ispušta u more u količini od 300 tona godišnje, pa znate kakva je to katastrofa ekološka za naš
…/Govornik se ne razumije./… zaljev? A zašto to? Pa zato što je to najjeftinije. A za koga je to važno? Za profit stranih ulagača.
Dakle bilo je 160, i još jedno neuvažavanje građana Omišlja. Javna rasprava o studiju utjecaja održana je u OŠ Omišalj na kojoj je bilo 400 građana, 400 građana od 3000 stanovnika, dovoljno govori koliki je bio interes, 160 njih podnijelo je pisane primjedbe, ukupno 850, nikada u povijesti Primorsko-goranske županije nije zabilježen ovakav interes građana i protivljenje javnosti, ništa nije uvaženo. Prema tome iz svega što sam do sada rekao, a ima toga još puno o čemu ću govoriti u pojedinačnoj raspravi zajedno sa svojim kolegama, jasno je da je ovaj zakon ozakonjenje kršenja Ustava, zakona i silovanje volje građana Primorsko-goranske županije, otoka Krka i Omišlja, a valjda bi u ovom Saboru trebali zastupati interese građana. Evo ovdje je peticija sa 15 000 potpisa, znači njen je naslov Smatramo kako je projekt izgradnje plutajućeg …/Govornik se ne razumije./ … neprihvatljiv s pravnog, ekonomskog i ekološkog stajališta i tražimo da Vlada RH odustane od njegove realizacije.
Podržite nas u tome.
Hvala kolega Ivanović.
Sljedeća u ime Kluba zastupnika GLAS, HSU kolegica Anka Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi ministre, državni tajniče, kolegice i kolege.
Pred nama je jedan vrlo neobičan zakon, Zakon o LNG-u, da ga tako zovem, lex specialis, ima relativno malo članaka i za očekivati je nekako bilo da on i u raspravi bude afirmativno prihvaćen, ali o tome nije tako.
LNG terminal i o LNG-u ne govorimo od jučer, o LNG-u govorimo godinama, o LNG-u govorimo kao strateškom interesu RH i tome je tako i sada dolazi veliki ali. 2013. godine, znate povijest je učiteljica života pa ajmo malo povijesno. 2013. godine je to proglašeno strateškim interesom, po ne znam koji put, 2014. godine napravljena procjena utjecaja na okoliš, 2015. godine je ishođena lokacijska dozvola i onda šutimo tamo negdje do 2017. godine i 2017. godine dođe jedno odlično rješenje nećemo više imati LNG na kopnu, imat ćemo plutajući terminal.
O čemu mi zapravo govorimo? Govorimo o tome da je LNG uvijek bio planiran na kopnu, da smo imali industrijsku luku, da je u industrijsku luku dolazio brod i da je brod vršio proces sa LNG-om na kopnu. I sada dolazimo do spasonosne ideje, jer očito postoji problem zašto ne može biti LNG na kopnu iz jednostavnog razloga što su evidentno problematični imovinsko-pravni odnosi, pa se zemljište kupovalo, pa se preprodavalo, pa je pitanje vlasništva i dolazimo do spasonosne ideje, imat ćemo LNG na moru da ga imamo.
I sad vas ja pitam, sve kolege koji su s mora, koji su čak i načelnici i gradonačelnici, vi imate luke koje su državnog, županijskog, lokalnog značaja i imali smo različite ideje, investitori imaju različite ideje, imate sad investitore koji će reći jer je luka? Je. Jer u luku može dolaziti brod? Može. Ja ću usidrit taj brod i na tom brodu ću imat hotel, na tom brodu ću imati restoran pa svi oni kafići kojim ste dali koncesije na obali, jer će raditi ili neće raditi baš me briga, ja ću to imati na brodu. Mi o tome govorimo u odnosu na prostorno plansku dokumentaciju. Mi govorimo da je prostorno planska dokumentacija rekla luka, a i doći ćemo brod, brod ćemo usidriti i na njemu ćemo radit proizvodnju. Nema nikakvog razloga da u neku luku, i bilo je takvih ideja kojim smo se protivili, netko stavi brod ili stavi lijepo drvenu platformu, stavi nekakvu stazicu do obalu i na toj, tu ima kafiće, ima i nekakve smještajne kapacitete, sve ekološki prihvatljivo, odlično. Šta bi mi o tome diskutirali? Rekli bi da je to odličan projekt, rekli bi ekološki je prihvatljiv, ima lijepo sve odvodnju, vodu, struju, sve. Dal bi nam to bilo prihvatljivo? Kako bi to izgledalo da nam odjedanput po našim obalnim općinama i gradovima netko postavi takve brodove i na tim brodovima ima restoran i hotele. Pa korak imat dakle, puštanjem ovog to ćemo ostvariti. Toliko o usklađenosti s prostornom planskom dokumentacijom, toliko o tom problemu.
Studija utjecaja na okoliš. Imali smo studiju utjecaja na okoliš 2014. koja je govorila o kopnenom, iza toga je napravljena druga studija utjecaja na okoliš koja je govorila o morskom terminalu, da ga tako nazovemo i rekla je da on može biti 10 godina. I za 10 godina šta radimo? Ne znamo. Kakav je taj plutajući? Ne znamo. Čiji je brod? Ni to ne znamo.
Dakle, ovaj Zakon treba gledati u nekoliko konteksta. Jedan kontekst je prostorno pravni i zaštita okoliša gdje je Zakon uredno rekao da se primjenjuju, da oni nije lex speciallis, primjenjuje se Zakon o zaštiti odnosno Zaštiti okoliša i prostornog uređenja temeljni zakoni i onda je istumačeno da je to sukladno prostornom planu. Znate, ja vam govorim o čemu je riječ. Sutra će s punim pravom doći investitor i reći: zašto ja na Korčulu ne bih stavio brod, na brodu imao hotel, sve će biti ekološki prihvatljivo i tu ću obavljati ugostiteljstvo, a to šte ste vi dali kafićima koncesiju, što oni skupo plaćaju, to što je netko uložio novce i sredstva u hotel, baš me briga, evo mene. O tome govorimo jer to trebamo razumjeti da je ovo, vi kad otvorite jedanput pandorinu kutiju, otvorili ste ju zauvijek. Ja sam preko nekoliko sastanaka imala gdje je bio jedan investitor koji je imao takvu ideju i gdje sam branila jednostavno jer to je nedopustivo. Naša obala je specifična i postoje vrijednosti koje trebamo štititi. Nakon ovog, koji vam je obrambeni mehanizam u odnosu na bilo kojeg investitora? To je s aspekta prostornog uređenja i ekološki će sve biti opravdano.
S aspekta studije, kaže 10 godine. Koji brod, kakav brod, čiji brod.
Sad dolazimo do procjene utjecaja na okoliš koja je napravljena korektno, ali za nešto što stoji 10 godina. Za problem hlađenja, problem, ajde da se razumijemo. Kvarnerski zaljev je jedna mala uvala, Jadransko more je u odnosu na oceane mala uvala i ono što vrijedi za oceane ne vrijedi za Jadransko more i to moramo biti svjesni i sigurna sam da to svi znamo.
Hajdemo sad do ekonomskih, gospodarskih elemenata. Ono što je nama uvijek interes, interesi su radna mjesta. Ja osobno mislim da je svako radno mjesto važno i ako postoji projekt koji će osigurati dva radna mjesta važno je da se za taj projekt stanemo iza toga i da kažemo da je dobar.
Vezano uz to što je odredba čl. 6. rekla, ovaj Zakon je lex speciallis u kojim stvarima? Što je definirala tko je investitor, što je odmah rekla da dajemo koncesiju, dala sve elemente koncesije i rekla u odnosu na pomorsko dobro. Dakle, u odnosu na pomorsko dobro ne vrijede zakoni, u odnosu na koncesiju ovaj Zakon je direktno koncesija i direktno investitor.
Tko je investitor? LNG Hrvatska. U čijem vlasništvu je LNG Hrvatska? Pola HEP pola PLINACRO.
Stavak 2., odredbe čl. 6. kaže slijedeće: da Vlada može donijeti odluku o promjeni investitora. Ljudi moji, za kog radimo lex LNG? Što ćemo sutra imati u ovom Saboru i o čemu ćemo sutra raspravljati? Tko je investitor LNG-a? Tko stoji iza toga? To su ključna pitanja.
Aspekt zaštite prostornog uređenja, objasnila sama vam o čemu govorim vrlo jasno. Aspekt zaštite okoliša jednako tako sve stoji, sve piše. Ono što ne piše, tko stoji iza toga? Koji investitor? Čiji je to interes?
U ovoj državi puno jednostavnije je reći ne, nego reći da. I to je zov sirene kojem svatko od nas se teško odoli. Ajmo biti protiv pa nam je jednostavnije.
Mi u GLAS-u i HSU-u i ja osobno nemamo uopće problem reći za dobar projekt. Nemamo uopće problem stati iz dobrog projekta. Ali imamo veliki problem kada je strateški interes RH dovući brod, instalirati brod kojeg zovemo LNG i sve gospodarske rizike i tržišni rizik snositi. Tu imam veliki problem. Imam veliki problem kad znam da je u Livorgnu LNG za kog se u početku mislilo da vrijedi 250 miliona eura na kraju koštalo 900 miliona eura, kad je između 150 miliona eura i 900 miliona eura svu razliku snose građani susjedne države, u Hrvatskoj će to biti građani Hrvatske. Tu imamo problem.
Odnos prema javnosti nije jednostavan odnos. Najgore vam je kad se od svojih građana, sa svojim građanima ne govorite i kad se od svojih građana skrivate.
Dakle, minimum pristojnosti jednog ministarstva, minimum pristojnosti je otići i sami tražiti da građani izađu van, da im se obratite i da im objasnite o čemu je riječ. Da slušate pitanja i da na pitanja date odgovore. To je minimum pristojnosti jednog ministarstva i minimum pristojnosti Vlade.
U ovoj državi nema građani prvog, drugog, četvrtog reda, barem za sada. Možda će ih u jednom trenutku biti, ali sada ih barem nema i nema formalno. Pred svake građane treba izaći van što nije svaki put jednostavno. Koji put vam kažu, dosta vam puta kažu što misle o vama, kažu što misle o projektima.
Prema tome, ovo je, ja tu ne dvojim, strateški projekt od interesa za RH. Pa kad je strateški projekt od interesa za RH zašto o tom strateškom projektu se nije razgovaralo s građanima, izlazilo pred građane, objašnjavalo o čemu je riječ, nego ajdemo u hitnu proceduru, javna rasprava 15 dana, formu smo zadovoljili, hajdemo brzo donijeti lex LNG, a što će biti iza toga, e onda ćemo gledati da li je tu pisala za 6 mjeseci ili godinu dana neka druga skupina koja se zove Borg ili Borg 1 ili Borg 2, pa ćemo gledati čiji je to brod, pa ćemo onda jednog dana objašnjavati zašto ne stoji 10 godina nego stoji 99 godina, pa ćemo gledati koja je ta posljedica za tu valu u odnosu na ocean pa ćemo vidjeti koliko to košta porezne obveznike RH.
U ovoj sabornici vladajući imaju običaj ne slušati, imaju običaj ne slušati i one stvari koje su tehničke naravi i objasniti nam zašto nešto ne može, ali zašto će moći kad će to oni predložiti i ići cjelovito.
Zbog ove zemlje, zbog onih građana koji nas slušaju, dakle postoji dio sam sabornice, i s desne i s lijeva i s centra i svi ćemo složiti da postoje zaista strateški projekti u RH, da postoji strateški interes i da postoje projekti iza kojih treba stati.
Ali ne lomiti preko koljena, ne ići na silu, ne otvarati Pandorinu kutiju. Mene zanima kad će tko čiji je brod, kad će se vlasnička struktura promijeniti vrlo brzo jer isto Vlada može reći, evo u HEP ulazi netko drugi ili u Plinacro ulazi netko drugi, dio je dionica prodalo ili se dokapitaliziralo LNG i onda ćemo vidjeti nekog tko je zapravo stvarni vlasnik toga.
Upravljati zemljom i donositi odluke nije jednostavno. Upravljati u krajnjoj liniji zgradom u kojoj živite nije jednostavno, imate sukobljene interese, onaj koji može te sukobljene interese razumno objasniti, razumno izdefinirati je onaj koji dobro upravlja.
Ovaj zakon lomimo preko koljena, ovaj zakon u smislu zaštite okoliša je vrlo upitan, ovaj zakon u gospodarskom smislu je vrlo upitan i ključno je pitanje zašto to radite. Nemojte to raditi tako.
Zašto LNG na kopnu ne može ići u fazama, pa tamo gdje znamo nedvojbeno vlasništvo je prva faza. Zašto to radite? Ili bolje pitanje, za koga to radite? Prema tome otvaranje, prvi put je najteže. Drugi put je već lakše ili treći put. Ovo je otvaranje Pandorine kutije.
Ja da sam onaj investitor kojeg smo mi odbijali, koji je imao ideje u Dubrovniku, na Korčuli, na Mljetu instalirati brod, staviti brod u luku u kojoj može staviti na njoj pružati ugostiteljsku-turističku djelatnost bi s velikom pažnjom pratila kad ovaj zakon bude donesen i rekla eto mene. Nema niti jednog obrambenog mehanizma.
Mi s ove govornice ako ste oporba, možemo samo ukazivati, možemo vam reći što nije dobro, možemo imati jedan glasni apel, ljudi moji, napravite to kakao treba. Ako napravite kako treba, dobit ćete podršku.
Jednako tako svi procesi se uče, demokracija se uli, razgovor sa javnosti se uči, otići u županiju na kojoj je u vlasti neka druga opcija, nego što ste vi se učili, ali treba otići, to sve se uči. Neko uči brže, neko uči sporije, a neko uči i ne nauči nikad.
Nemojte da ponavljamo greške koje smo već vidjeli. A ono što vam je najgore u životu, kad napravite grešku da vam onda neko kaže „jesam vam rekao“, ali ovo „jesam vam rekao“ u odnosu na ovaj zakon, bit će prekasno.
Hvala lijepo.
Hvala kolegici Anki Mrak-Taritaš.
Prije slijedeće rasprave, pozdravit ćemo s moje desne strane, s vaše lijeve strane, učenice i učenike i profesore gimnazije iz Županje, dobar dan vam želim. /Pljesak./
Nastavljamo sa raspravom u ime kluba zastupnika.
Slijedeći na redu je u ime Kluba zastupnika Živog zida i SNAGA-e, kolega Ivan Vilibor Sinčić.
Hvala vam predsjedavajući, kolegice i kolege.
Kao što znamo, danas je na našem stolu Prijedlog Zakona o terminalu za ukapljeni plin odnosno popularno zvano lex LNG.
Moram reći da sam s ovog mjesta već održao 3 stanke o LNG-u odnosno protiv LNG-a. U prvoj stanci sam govorio općenito o onome što se događa, govorio sam o tome da je to ekonomska, ekološka, tehnološko-tehnička katastrofa, govorio sam o tome da se gazi volja lokalne samouprave, da se gazi volja regionalne samouprave, da je sve suprotno prostornim planovima i broje druge stvari.
Kazao sam također da ovdje jednostavno nema ekonomskog interesa. I to je onaj prvi i glavni element logike protiv koje ne može nitko u ovom sadašnjem ekonomskom sustavu, jednostavno tu nema novaca. Tu nema love, i taj projekt neće dovesti nikamo.
Pa postavlja se pitanje ako je evidentno da će raditi sa minusom, zašto idemo u takav jedan posao? Pa odgovor je zapravo vrlo jednostavan. Zato što ovo nije ekonomski projekt. Ovdje nije toliko bitan niti plin, niti tehnologija, nije baš bilo niti dovoljno rasprave o zaštiti okoliša.
Ovo je jedan politički projekt i politika je odredila da se ovaj projekt mora napraviti. To je jedina logika u ovom projektu, druge logike nema.
Moram odmah na početku reći da Živi zid neće poduprijeti ovaj zakon niti će poduprijeti projekt plutajućeg LNG ili ako hoćete UPP terminala u Omišlju.
U svojoj drugoj stanci pročitao sam pismo načelnice Omišlja gospođe Ahmetović, koja ako se ne varam i ovdje prisutna, koja je poslala svima nama, u kojem jednostavno obrazlaže kako tvrdnje Vlade da se vrši komunikacija sa jedinicom lokalne samouprave nisu točne, kako su bila svega 2 gotovo slučajna odnosno vrlo kratka susreta sa gospodinom ministrom Ćorićem u kojima on umjesto da pokuša se doći do nekakvog suvislog razgovora je pokušao zapravo potkupiti i zataškati opoziciju u tom projektu u Omišlju, što svakako daje doprinos vršenju nasilja nad lokalnim stanovništvom.
A u trećoj svojoj stanci govorio ovdje govorio sam o