Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: IX, sjednica: 7

PDF

9

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje, P.Z.E. br. 182
24.01.2018.
Poštovane kolegice i kolege dobro jutro. Nastavljamo sa radom.
Prva točke je

- Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje, P.Z. br. 182.

Imamo dvije ruke u zraku, tri, četiri, pet.
Prelazimo na dnevni red, prva točka je Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje, P.Z. broj 182.
Predlagatelj je Vlada RH na temelju članka 85. Ustava RH i članka 172. u vezi s člankom 190. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje zakona. Amandmani se mogu podnositi do kraja rasprave članak 197. Poslovnika. Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo, Odbor za zaštitu okoliša i prirode.
Molio bih predstavnika predlagatelja da dodatno obrazloženje. S nama je poštovani Mile Horvat, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.
Izvolite.
Zahvaljujem se predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažene zastupnice i uvaženi zastupnici.
Pred nama je konačni tekst prijedloga zakona izmjena i dopune Zakona o zaštiti okoliša jer ovo je drugo čitanje i ja ću podsjetiti samo na razloge zbog čega smo išli u izmjene i dopune Zakona o zaštiti okoliša.
Naime, izmjenama i dopunama se pristupilo isključivo zbog zaprimljenih eu pilota i povrede prava. Naime, najveći dio odredbi predmetnih direktiva i uredbe već je prenesen u hrvatsko zakonodavstvo te se ovim zakonom provodi samo dodatno usklađivanje i prijenos preostalih odredbi jer ukoliko to ne uradimo prijete nam piloti odnosno moguća penalizacija RH za ne implementaciju odredbi direktiva koje su na snazi u okviru EU.
Zakonom smo upravni poredak RH radi dodatnog usklađivanja s pravnom stečevinom EU prenijeli odredbe četiri direktive i jedne uredbe. Direktiva 52/2014 govori o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš te smo iz te odredbe implementirali preciznije uredili postojeće definicije i korake u postupcima procjene. Propisali smo nadležnost u pojedinom slučaju mogućeg sukoba interesa, propisuje se i mogućnost produljenja roka za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene i obavezu izrade obrazloženja određene odluke u rješenju.
Naime, prema postojećem stanju prije ishođenja lokacijske dozvole ili drugog odobrenja za realizaciju provodi se postupak procjene utjecaja na okoliš i to prema stručnoj podlozi ocjeni odnosno studiji ili ocjena o potrebi procjene, a ovdje je stručna podloga elaborat za zahvate navedene u uredbi.
Primjerice, procjena za navodnjavanje površina ispod pet tisuća hektara je i više, a ocjena se koristi za navodnjavanje površine ispod dvije tisuće hektara.
Postupci procjene i ocjene prije donošenja odluke uključuju informiranje i sudjelovanje javnosti, stručnu ocjenu sudjelovanja jedinica regionalne i lokalne samouprave, nadležnost u provedbi postupka je na državnoj ili županijskoj razini.
Ovi postupci su usklađeni sa odredbama odgovarajuće direktive što je uvjet za odobravanje sredstava iz fondova EU-a.
Slijedeća direktiva koju smo implementirali je direktiva br. 30 od 2013. godine i ona regulira sigurnost odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti, dakle s njom se dopunjuje sadržaja plana intervencije u djelu koji se odnosi na odobalne objekte i povezanu infrastrukturu, propisuju se postupci i mjere za smanjenje štete za morskom okolišu, otklanjanje posljedica šteta u okolišu. Propisuju se obveze relevantnim operatorima, odnosno vlasnicima i nositeljima odobrenja odobalnih objekata.
Prema postojećem stanju postojećem rješenju u važećem zakonu, obaveza RH je osiguravanje izrade državnog plana intervencija kod iznenadnih onečišćenja mora. Trenutno važećim propisima reguliran je sadržaj i način donošenja plana intervencije kod iznenadnih onečišćenja kao i mehanizam međusobne suradnje s državama koje bi mogle biti pogođene iznenadnim onečišćenjem mora.
Državni plan intervencije i planovi koji su dužni izraditi operateri odobalnih objekata za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika, tzv. unutrašnji planovi, međusobno su usklađeni. Prema direktivi 75 od 2010. godine se regulira integrirano sprečavanje nekontrola onečišćenja, dodatno se uređuju odredbe kojima se reguliraju obveze i postupanja operatera po pitanju okolišne dozvole što je vrlo bitno, dodatno se uređuje sadržaj zahtjeva i okolišne dozvole, način i rok produljuje se sa 5 godina na 10 godina, razmatranja okolišne dozvole po službenoj dužnosti te u području prekograničnog utjecaja emisija, postrojenja i prekograničnog sudjelovanja definira se koordinirani inspekcijski nadzor. Okolišna dozvola se izdaje s ciljem cjelovite zaštite okoliša.
To je dozvola za rad postrojenja i to za postrojenja u kojima se obavljaju ili će se nakon izgradnje odnosno rekonstrukcije obavljati djelatnosti kojima se onečistiti tlo, zrak, vode, more odnosno okoliš.
Mora imati svako postrojenje koje svojim radom može onečistiti okoliš kao što su npr. tvrtke Pliva, Petrokemija, INA, Dukat, Coca-cola, termoelektrana Plomin, velika odlagališta otpadani centri za gospodarenje otpadom, proizvodnja cementa, prerada metala itd.
Okolišnom dozvolom se propisuju uvjeti pod kojima ta postrojenja moraju raditi. U RH postoji oko 300 postrojenja koja su obavezna ishoditi okolišnu dozvolu.
Direktiva 35 od 2004. godine regulira sprečavanje i otklanjanje štete u okolišu, uređuju se pojmovi, odgovornost operatera za štete u okolišu i prijeteća opasnost nad zaštićenim vrstama. Pobliže se opisuje djelovanje na otklanjanje šteta u okolišu, vrste troškova za koje su operateri odgovorni te način osiguranja sredstava za otklanjanje prijetećih opasnost i štete u okolišu.
Uredbom 16/28 od 2016. godine odnosni se na ograničenje emisija plinovitih i krutih onečišćavajućih tvari i homologaciju tipa za motore sa unutrašnjem izgaranjem za necestovne pokretne strojeve.
Dakle ovom uredbom se implementiraju se samo prekršajne odredbe za pravne i fizičke osobe tijekom postupka homologacije. Homologacija vozila odnosno dijelova, sklopova i uređaja, ispitivanje, utvrđivanje sukladnosti ispitivanih dijelova npr. dijelova za unutarnjim izgaranjem prema EU propisima koji se odnose na ispitivani dio i na određenu kategoriju vozila.
Dakle ove izmjene i dopune zakona odnosno usklađivanje sa direktivama EU-a koje su bili pužni zbog pilota uraditi su bili na savjetovanju sa javnošću, zainteresiranom javnošću u periodu od 18. svibnja do 16. srpnja 2017. godine, od tad do danas stiglo je nekoliko primjedbi uglavnom Odbora za zakonodavstvo koje su novotehničke naravi, stigle su primjedbe novotehničke naravi i od koordinacije za gospodarstvo i strukturne reforme Vlade RH, Ministarstvo uprave nije imalo primjedbe, Ministarstvo pravosuđa nije imalo primjedbe, tako da smo ove primjedbe novotehničke naravi ugradili u ovaj konačni tekst zakona.
I zaključit ću sa konstatacijom da je potrebno donošenje ovog zakona zbog rješavanja pitanja potpune usklađenosti hrvatskog zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU-a, otklanjanje prepreka za korištenje sredstava iz EU fondova za buduće razdoblje, dakle ex ante razdoblje planirano operativnim programom konkurentnosti i kohezije od 2014. do 2020.
I ono što je najvažnije, izbjegava se podnošenje eventualnih tužbenih postupaka od strane Europske komisije protiv RH. Za provođenje ovog zakona nisu potrebni dodatni troškovi u proračunu RH.
Hvala vam.
Hvala i vama, državni tajniče.
Imamo dvije replike, prvi je poštovani kolega Dobrović, izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče Sabora.
Poštovani državni tajniče, evo maloprije smo bili na odboru, mene zanima jedna stvar, ja sam u raspravi prije 2, 3 mjeseca prvo čitanje dao primjedbu oko terminologije pa ste istumačili da niste uspjeli to sad napraviti, mene zanima ta sveobuhvatna promjena Zakona o zaštiti okoliša u kojem mislite riješiti ta problem, kad je to planirano? Da li to postoji u terminskom planu ministarstva i kad će to biti?
Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.
Uvaženi zastupniče, mi ćemo ići u ozbiljnije zahvate ovog zakona vjerovatno do kraja ovog mandata, dakle mi ove godine ne vjerujem da ćemo uspjeti to uraditi, ali u svakom slučaju smo u razmišljanjima, da treba određene dijelove ovog zakona zahvatiti. I to će biti do kraja mandata urađeno.
Druga replika, poštovani kolega Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Državni tajniče Horvat, vi kažete, da ovom zakonom u drugom čitanju, u biti imamo …/Govornik se ne razumije./… direktiva odredbi iz 4 direktive ili slijedi penalizacija. Naravno da je to trebalo biti davno doneseno, čini mi se 2007. ali su se tu polupali lončići.
Međutim, ja bi pričao na ovaj dio u stvarnosti, u realni dio zaštite okoliša, kao najbitnijeg dijela, znači, očuvanja okoliša i održivi razvoj. Pa možemo, kao što ste rekli, krenuti od mora, kopna i zraka, održivi razvoj, znači očuvanje okoliša za buduće generacije.
Hrvatska država kako vi komentirate, bez obzira na preporuke EU, na konvencije '82. g. koji potpisnik smo isključivo proglašenje isključivog gospodarskog pojasa, jer moramo znati da se ispuštaju u Jadran u balansne vode, gdje se je stvorila mrlja u veličine Splita, koje nitko, sreće zbog strujanja u ovoj nesreći ne dolazi do obale taj otpad koji se ispušta u moru iz …/Govornik se ne razumije./…
Znači to bi bila jedna ogromna ugroza za RH. Naravno da moramo krenuti i pitanje prema nacionalnom parku Plitvice, gdje je otvorena kanalizacija unutar samih plitvičkog, nacionalnog parka, gdje imamo u središtu, gdje imamo betonizaciji i apartmanizaciju, gdje ne čuvamo znači naš okoliš, a sve uredbe koje mi prepišavamo u biti neće biti dovoljno, ako mi ne štitimo naš okoliš ili primjera, još jedan vrlo bitan u Donjoj Lomnici u Velikoj Gorici, ovdje imamo i zastupnike iz toga kraja, u sred naselja se radi ogromna asfaltna baza, ljudi se protivi, narod se protivi, tu su škole, tu su dječji vrtići, ali nitko ne vodi brigu o tome.
Prema tome, nije dovoljno, tajniče prepisati odredbe, nego ih treba provoditi u zaštiti okoliša.
Hvala lijepo.
Hoćete odgovoriti?
Izvolite.
Pa ja ću uvaženom kolegi Bulju pokušati odgovoriti jer cijenim njegovu brigu za zaštitu okoliša. Ima tu više stvari, mogli bi redom govoriti oko nečišćenja mora, oko ove zadnje teme. Dakle u svakom slučaju da sustav treba raditi svoj posao.
Onečišćenje mora, nije samo stvar ovog zakona, dakle, tu je i Ministarstvo pomorstva ima svoje nadležnosti vezano za ovo zadnje što ste rekli, …/Govornik se ne razumije./… jel tako? Dakle, postoji cijeli taj zahvat je prije 10 g. reguliran određenim studijama i nažalost je ugrađen u prostorni park.
Prihvaćen je. Prema tome, slažem se da treba, debelo zahvatiti u ovu materiju zaštite okoliša, ali ne samo, to nije samo nadležnost ovog ministarstva.
Hvala.
Idemo sad vidjeti, da li izvjestitelji odbora žele uzeti riječ? Ako ne, onda prelazimo na raspravu. Prvi je na redu Klub zastupnika Mosta nezavisnih lista i poštovani kolega Slaven Dobrović.
Izvolite.
Hvala lijepo poštovani predsjedniče Sabora.
Pozdravljam predstavnika ministarstva i sve kolegice i kolege saborske zastupnike.
Dakle, evo, pred nama je na stoli Zakon o izmjenama i dopuna Zakona o zaštiti okoliša. Čuli smo da je svrha donošenja ovih izmjena i dopuna usklađenje sa europskih pravnim okvirom. Dakle, radi se o 4 direktive i 1 uredbi.
Naravno čime se izbjegava penalizacija i uklanjaju sve prepreke na financiranju, dakle, korištenju europskih fondova, posebno iz operativnog programa konkurentnosti i kohezija koji je u tijeku.
Dakle, to ništa nije sporno, dakle, to je za podržati i to trebamo napraviti. Međutim, imamo još jedan problem, ja sam ukazao na njega tijekom rasprave u prvom čitanju. Naime neusklađena i nedoseljena definicija, dakle, pojmovnik nam je jako loš. I kakva je poruka, dakle, takvog pojmovnika, dakle to je naš zakon.
To bi bilo tako možda moguće, da mi nemamo višestoljetnu tradiciju sveučilištu, dakle ne znam u Zadru je bilo osnovano prije 1000 g. zagrebačkom kontinuitetu od 1699. i mi nemamo problema s tim terminima, jer postoje niz jakih fakulteta, koji jako dobro razlikuju pojmove, naravno jer se time i bave.
Razvoj industrije, dakle, i znanosti i istraživanja, je sve to nešto čime mi možemo biti ponosni. I zato je žalosno vidjeti, da je 2007. unesena zbrka i da se ne poštuje dakle, stručna terminologija. Što je najbolje, svi naši hrvatski rječnici, recimo razliku pojmove zagađenje od onečišćenja, svi.
Isto tako i enciklopedije i leksikone. A kad se pogleda zakon onda nastane zbrka. I sad možete misliti kako to izgleda kada studenti, đaci gledajući za definicijama, gdje će pogledati, možda im je najlakše u zakonu, pa vide i šta je, već 10 g. ih krivo učimo.
Odnosno, treba ispravljati te čudne stvari. Dakle, o čemu se ovdje radi. Mi imamo i misija koja je krivo definirana, imamo u pojmovima onečišćavanje okoliša, pa onečišćenje, onečišćujuća tvar. Onda postoji opasna tvar, postoji i štetna tvar.
I te dvije tvari su čak, ja mislim da je netko zamijenio definicije, jer štetna tvar je bitno strože upisana nego što je opasna tvar. Zagađenje i zagađivala uopće nema. Ja po tome, možda, netko će misliti, da je to uopće utemeljeno, da doista, svijet razlikuje zagađenje ili …/Govornik se ne razumije./… od onečišćenja ili …/Govornik se ne razumije./… Dakle, postoje razlika. Ja neću sad tumačiti razliku i naravno da stručne službe u ministarstvu ne moraju to znati, ali zato postoje suradnici vanjski koji se mogu angažirati i tu doista ne bi smio biti problem. Tako da evo ne bih dalje o tome elaborirao.
Ja sam u ime kluba dao, Kluba zastupnika MOST-a jedan amandman gdje smatram da sam predložio nužnu promjenu da se barem vidi da razlikujemo neke pojmove. Jasno je da to ima reperkusije i na cijeli zakon, ali možda se može dozvoliti jedan takav dodatak i nužan ispravak u pojmovniku zakona. Jer čujemo da će potrajati dvije, tri godine dakle donošenje novoga sveobuhvatnog zakona koji bi valjda jednom za uvijek razriješio problem terminologije.
I evo, neću više duljiti. Zahvaljujem se na pažnji.
Jedna je replika poštovani kolega Bulj, izvolite.
Zastupniče Dobrović, kazali ste da su pomiješani pojmovi. Zakon je donesen 2007. godine. Kažite mi, ovdje ste rekli da utječe na cijeli zakon, znači pomiješanost tih pojmova. Kažemo sada je ovdje ako ne donesemo ovaj zakon u ovome terminu što prije da ćemo imati u biti penalizaciju. Nemate znači protivljenja prema samomu zakonu.
Pa tko je pisao onda taj zakon ako su pomiješani pojmovi? Znači ako su tolike štete nanesene i nije moglo biti pravno tumačenje toga zakona ili je bilo iskrivljenog tumačenja pa možete li vi procijeniti da li je netko odgovoran za to ili se Ministarstvo okoliša više u to vrijeme bavilo onečišćenjem okoliša, štetama na okoliš u biti radilo protiv okoliša nego što je štitilo okoliš.
Ako u samome zakonu nemamo pojmove definirane točno, onda znamo da je taj zakon ili ciljano opstruiran zbog raznih malverzacija, stranačkih činovnika koji su radili usluge svojim stranačkim čelnicima ili interesnim skupinama ili je možda neki drugi razlog.
Eto osnovno pitanje šta vi smatrate zbog čega su pomiješani pojmovi u zakonu? Hvala.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovani kolega Bulj, dakle ne radi se o nekakvoj namjeri, radi se o nemaru. Mislim da se definitivno radi o nemaru. Pitanje neriješenih tj. nedosljedno utvrđenih pojmovnika u zakonu je stvar neke u stvari sramote nacionalne i mislim da nije u redu. Mi svi nosimo tu jednu potrebu da se crvenimo, jer doista stvari su loše definirane.
Tko je i kada radio može se utvrditi i koji su to stručni suradnici radili na tom zakonskom prijedlogu u to doba može se vidjeti, međutim puno važnije je u stvari i što brže i hitnije to razriješiti jer to se može napraviti i uz valjane stručne suradnike vrlo brzo i lako.
Hvala lijepo.
Idemo na drugu raspravu.
Klub zastupnika HDZ-a i poštovani kolega Branko Bačić, izvolite.
Poštovane kolegice i kolege, poštovani državni tajniče sa suradnicom Klub zastupnika Hrvatske demokratske zajednice podržati će Prijedlog zakona o zaštiti okoliša kako je predložen od strane Vlade RH. S obzirom da ovaj zakon a i drugi zakoni koje ćemo danas donijeti a koji se odnosi na zaštitu okoliša i zaštitu prirode i Zakon o zabrani unošenja invazivnih i stranih vrsta je u stvari ti zakoni predstavljaju provedbu i uvođenje propisa koje definiraju brojne europske direktive.
Jedan je od razloga zbog kojih bi doista trebalo mijenjati Poslovnik, naime s obzirom da kao što iz samog zakona vidimo razlike u odnosu na prvo čitanje su uglavnom nomotehničke naravi kao što je slučaj i u drugim zakonima. Doista se postavlja pitanje treba li provoditi redovnu proceduru za ovakve zakone u kojima dva puta govorimo o istoj stvari i između jednog i drugog čitanja, između prvog čitanja i ovog Konačnog prijedloga zakona doista nema nikakve izmjene, tako da ono što sada imam reći rekao sam i kada smo govorili o ovom zakonu u prvom čitanju, a to je da se on donosi kao što je rekao i gospodin državni tajnik i kolega Dobrović iz razloga da se implementira u hrvatsko zakonodavstvo 5 direktiva, odnosno 4 direktive jedna uredba kojom se dodatno intervenira u ovaj Zakon o zaštiti okoliša.
Ja bih tu samo izdvojio tri stvari koje mislim da je po meni i po nama u ovom klubu važno izdvojiti. To je da u onom dijelu u kojemu mi do kraja implementiramo Direktivu o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, da se bolje propisuje procedura izrade Studije utjecaja na okoliš i donošenje rješenja o procjeni utjecaja na okoliš. I što je važno za istaknuti je s jedne strane da se bolje propisuje nadležnost središnjih državnih tijela, odnosno ministarstava u pojedinim projektima s jedne strane i s druge strane kada su ti projekti od interesa za regionalnu razinu, da onda proceduru vodi i propisuje se način na koji provodi upravno tijelo u nadležnoj županiji, odnosno jedinici područne, odnosno regionalne samouprave.
To je jako bitno jer ne dolazi do preklapanja u nadležnosti za provođenje postupka i donošenje samoga rješenja. I druga stvar koja isto ovim zakonom je vrlo važna, odnosi se na istu direktivu govori o činjenici da je prije donošenja rješenja o procjeni utjecaja određenog projekta bio u javnim, bio privatni na okoliš, da je nadležno tijelo ili središnje državno tijelo odnosno ministarstvo ili nadležno upravno tijelo u županiji dužno kontaktirati ne samo onu jedinicu lokalne samouprave na čijem se prostoru, na čijem se području realizira i gradi, provodi određeni projekt nego je dužno upoznati prije donošenja rješenja i i jedinice lokalne samouprave na čijem bi se prostoru određeni utjecaj na okoliš, a gradnjom i realizacijom određenog projekta mogao osjetiti realizirati ili onečišćivati taj prostor susjedne jedinice lokalne samouprave.
Prema tome, to mi se čini da je važno istaknuti jer govori o većem utjecaju jedinice lokalne samouprave u realizaciji odnosno donošenju određenih projekata koje možebitno mogu negativno utjecati na stanje okoliša.
Druga stvar koju sam htio također spomenuti jest, činjenica s obzirom da sa ovim zakonom implementiramo i direktivu u pogledu sprečavanja odnosno direktivu o sigurnosti od obalnih naftnih i plinskih djelatnosti u prvom redu, ja tada pri tome mislim na mogući utjecaj na morski okoliš.
A danas ćemo imati Zakon o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, s obzirom da je Hrvatska članica, stranka brojnih međunarodnih konvencija koje govore o zaštiti morskog okoliša, s obzirom da je Vlada donijela plan intervencija od iznenadnog onečišćenja okoliša, s obzirom prije par mjeseci ratificirali jedan protokol koji se odnosi na Barcelonsku konvenciju koja govori o zaštiti Sredozemnog mora, jedan od bitnih obveza ovog ministarstva je izrada strategije očuvanja morskog okoliša. Pa bi evo u tom smislu pripomenuo da bi bilo dobro da se čim prije ova Sabor predloži sama strategija kako bi se mogli očitovati i o namjerama, projektima koji govore o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika na Jadranu.
Prema tome, kako bi mogli imati cjeloviti pristup tom procesu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu jedna od bitnih pretpostavki jest i Strategija morskog okoliša, zaštite morskog okoliša i mora pa bi bilo dobro kažem da se čim prije s tom strategijom koju smo dužni donijeti dođe u Hrvatski sabor.
I na kraju dobro je da se ovim zakonom implementira i direktiva kojom se govori o i postupku ishođenja okolišne dozvole s obzirom da je u Hrvatskoj čini mi se oko 300-njak industrijskih postrojenja na koji će se ova sama ovaj zakon izmjene zakona i direktiva odnositi da se na taj način propisuje način postupanja okolišne dozvole kako za ona postrojenja za koja je ta okolišna dozvola izdana, tako i za ona postrojenja koja će temeljem ovog zakona imati nešto drugačiji postupak u odnosu na onaj koji je propisan sadašnjim zakonom, a temeljem kog zakona su izdane brojne okolišne dozvole.
Evo u tom smislu mi u Klubu zastupnika podržavamo i prihvaćamo ovaj prijedlog izmjena Zakona o zaštiti okoliša.
Idemo dalje, Klub zastupnika GLAS-a i HSU-a i poštovana kolegica Anka Mrak-Taritaš.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, poštovani državni tajniče, pomoćnice ministra, kolegice i kolege.
Pred nama je izmjena i dopuna Zakona o zaštiti okoliša. Riječ je o jednom zakonu koji implicira niz, niz drugih stvari i ja ću iskoristiti ovu priliku da možda i govorim nešto šire nego što se odnose ove izmjene i dopune.
Da ne zaboravim odmah ću u početku ću reći da će klub GLAS-a i HSU-a podržati kao što je i u prvom čitanju podržao podržati i u drugom čitanju ovu izmjenu i dopunu zakona.
No međutim, kada je riječ o priči vezano uz okoliš, kada je riječ o problematici okoliša dobro je znati da recimo na području Hrvatske koja je bila tada u sastavu jedne druge zemlje prvi zakoni koji su s aspekta zaštite okoliša su bili iz 1984. godine, kada je to bila novost, kada je to bio jedan novi uopće vid sagledavanja prostora tada je se sve dešavalo vezano uz prostorno planiranje. I tamo negdje '92., '93. godine je u ministarstvu prvi put osnovan jedan poseban odjel koji se bavi okolišem, imao je četvero ljudi, dakle '92., '93. se četvero ljudi bavilo problematikom zaštite okoliša.
Ja danas ne znam točan broj koji se bavi, no međutim to su procesi koji se dešava i u Europi, procesi koji se dešavaju i u Hrvatskoj i naravno procese koje trebamo pratiti.
Jednako tako nekoliko puta sam rekla i koristiti ću i ovaj put priliku da kažem da je ovo stoljeće sigurno stoljeće u kojima ćemo se mi svi baviti problematikom klimatskih promjena, a klimatske promjene imaju apsolutno posljedicu na sve djelovanje i na čovjeka. I zbog toga kada govorimo o usklađenju s direktivama, to je ono što EU kroz direktive gleda promjene koje jesu.
Jednako tako ja ću tu zaista nekoliko rečenica i globalno, recimo kada velike svjetske sile razgovaraju kao što danas razgovaraju ili ovih dana u Davosu pa i dalje, onda je jedan od problematika okoliša je ozbiljna problematika o kojoj se treba baviti jel procesi i načini na koji se mijenja poljoprivreda, na kojem se mijenja šume, na kojem se mijenja proizvodnja apsolutno ima posljedicu na ovom našem planetu.
U kontekstu toga jučer je bila jedna vijest koja i u smislu drugih vijesti koja kod nas ne shvaćamo baš, neke su malo važnije, neka malo manje, dakle Hrvatska će u sljedećem sastavu EU imati 12 zastupnika. I mi imamo cijelo vrijeme osjećaj kao da Hrvatska nije članica EU i kao da se to nas ne tiče, tamo je EU kada prođemo Breganu odavde pa je negdje dalje.
No međutim, mi smo članovi EU i ove direktive s kojima se mi usklađujemo i direktive dakle ova izmjena i dopuna zakona je izmjena i dopuna zakona s kojim se mi usklađujemo sa direktivama EU. Te direktive EU su donešene u nekoj EU, u nekom Bruxellesu gdje smo i mi i ono što je uloga naših 12 novih zastupnika koji će biti naši članovi je da vode računa o tim direktiva da na vrijeme izvještavaju o čemu je riječ, da na vrijeme se savjetuje, da diskutiramo i da raspravljamo tako da onda direktive koje budu ugrađene u zakonodavstvo da otprilike znamo o čemu je riječ.
Ove direktive o kojima je ovdje riječ, a riječ je o pet direktiva, dakle mi smo išli u izmjenu i dopunu zakona između ostalog jer smo imali pilot pa da ne dobijemo penale, ali to trebamo ići zato što trebamo. Zato što je to poboljšanje, zato što je to na novi način odnos prema okolišu, odnosno, prema prostoru koji živimo. Tako da, ja bih tu malo o tim direktivama dakle, nešto je vezano uz procjenu utjecaja na okoliš.
Ja uvijek volim ispričati priču, pa ću možda ispričati i ovaj put, tamo negdje 2000. sam ja bila ili 2001. na jednoj edukaciji u Finskoj, koja je trajala tjedan dana, koja je imala vezano uz prostorno planiranje, ali je imala i vezano uz zaštitu okoliša.
Tada je zaštita okoliša na način, na kojoj danas mi poznajemo u regulativi. Danas, kako provodimo procjene utjecaj na okoliš, tada od strateška je bila misao, ne imenica, o njoj još nitko nije govorio, nego su se samo provodili na odnosu na zahvat.
I onda je tamo u razgovoru, Finci su rekli, ali morate voditi računa, morate voditi računa, da se procjena utjecaj na okoliš ne provodi samo na tu lokaciju kojoj je. Nego posljedica, svega toga što se dešava, bila je riječ o jednoj industrijskom pogonu na toj lokaciji, ima i posljedicu svud okolo.
Mi smo onako malo čudno gledali, jer nismo tada procjene utjecaja na okoliš provodili samo na određenoj lokaciji i samo za tu lokaciju a nismo gledali da tu postoji utjecaj na okolni prostor, a da o prekograničnom utjecaju ne govorim.
To samo govorim u kontekstu toga da se regulativa vezano uz zaštitu okoliša razvija, da je ona svaki put sve obimnija, sve šira, odnosi se na niz drugih elemenata, u odnosu na to je i ovo što je spomenuto, plani i intervencije sigurnosti o obalnim, naftnim i plinskih djelatnosti, što je izuzetno važno, izuzetno bitno.
I sa jedne strane kada uzmete propise koje mi imamo, ti propisi su ono, odlični, donesemo, to izglasamo, samo je tema, da se ti propisi i provode. Jednako tako, dosta su bitne 2 stvari koje su u ovome zakonu unesene, jedna od tih stvari je šteta koja se u okolišu napravi i tko je obveznik saniranja te štete i kako se to radi.
Kad malo pogledate rješenja o procjeni utjecaja na okoliš, bez obzira da li su oni za pojedinačni zahvat ili da je li je privatni ili neki drugi investitor, onda vam oni imaju situaciju i onda imate one mjere koje trebate tokom rada, dakle, imate mjere tokom izvođenja, pa imate mjere tokom rada i onda imate, da morate zapravo vršiti monitoring i što trebate činiti.
I to sve zajedno u tom rješenju odlično je napisano i onda, i dok se ništa ne desi, nikom ništa. Svi smo to pročitali i vidjeli, no međutim, kad se netko desi, onda se to pročita i onda se pita, tko je radio, zašto je radio, zašto nije radio.
I zato je dobro, da kroz ove izmjene i dopune zakona smo to detaljnije definirali. I postoji još jedna odredba, dakle, mi imao u zakonu jasno definirano postupku homologacije kada je riječ o vozilima koja su cestovna vozila.
No međutim, to imamo puno manje za ne cestovne pokretne strojeve. I ovaj put smo unijeli to. Dakle, to su svi oni strojevi, koji kad negdje se vozite i kad vidite sa srane, koji dime, koji rade određene radove, bez obzira da li su to radovi vezani uz izgradnju, uz kopanje ili vezano uz poljoprivredu, proizvodnju i koji su veliki zagađivač.
I to je nešto što je ovim zakonom definirano i to je nešto u čemu ćemo u budućnosti trebati voditi računa. Jednako tako, mi se i u ovom zakonu i niz drugima, dovedemo u situaciju, kad je već, kad imamo pilot, pa onda idemo mi se tu usklađivati. Bilo bi dobro da možda u trenutku kad se direktive već pripremaju, a znamo da se pripremaju, kad su u fazi i kad je glasanje već je priča gotova, ali da onda malo, vidimo što to znači u odnosu naše zakonodavstvo.
Sljedeća priča koja će nas sigurno doći i o kojoj ćemo raspravljati je uvođenje dakle, automobila na električnu energiju. Ja se principijalno, dakle, već sad imate Ljubljana je donijela odluku, da od 2030. svi automobili koji će biti u Ljubljani, će morati biti elektroautomobili.
Dakle, neki gradovi su te odluke već donijeli, pretpostavljam da su spremni, odnosno, pretpostavljam kad ćete htjeti s nekim drugim autom ići u taj grad, da će biti ona parkirališta na koja će vam ostaviti, pa će vas javnim prijevozom prevesti do centra grada.
No, međutim, to je nešto za što se Hrvatska jednako tako treba pripremati. A treba se pripremati sad. I ono što nije problem, nije problem da vi napravite, punionice, na javnim parkiralištima, na parkiralištima vaših zgrada, to je samo nekakva malo promjena koja je promjena u odnosu na projekt.
No, međutim, problem je od kud električna energija. I sljedeći je problem akumulatori, koji će trebati negdje skladištiti, a jednako tako i od kud bakar za te akumulatore? Dakle, zašto ovo govorim, govorim iz razloga, što je tu riječ o jednoj direktivi, gdje se ovaj zakon usklađuje s tom direktivom.
Ali, koristim ovu priliku da svi zajedno promislimo i naravno, prvo i osnovno tu je nadležno ministarstvo koje se bavi zaštitom okoliša, dodatnoj i energetikom, pa će druga točka biti današnje rasprave ta, ali da je situacija koja je važna i o kojoj treba promisliti. Maksimalno i aktivno sudjelovanje, svih kada se direktive rade.
Raspravljati o njima, vidjeti o čemu je riječ, pogledati naše zakone, vidjeti u kojem dijelu se treba uskladiti. Kad direktiva bude riješena, onda mi imamo zakonsku obvezu usklađivanja, ako to ne napravimo, samo nas tu možemo dobiti pojedine penale. Dakle, jednako tako, evo za kraj, nešto što je vezano, usko, uz zaštitu okoliša, a što je vezano i uz svakog od nas koji ovdje sjedi su obveze, otpada i razvrstavanje otpada koje imamo od 1. veljače, koje vjerovali ili ne je idući tjedan.
Za koje nam gradovi trebaju staviti preduvjete pa netko ima komoditet da živi u gradu u kojem su preduvjeti ostvareni ili mi koji živimo u Zagrebu ili vi koji ste tjednom u Zagrebu ti preduvjeti nisu napravljeni, tako da je to jedna od priča koja će nas sigurno zadesiti.
I mi sada intenzivno barem kada je riječ o gradu Zagrebu o tome kako razvrstavamo otpad i onda kada pogledate neku analitiku pokaže se da mi to sasvim pristojno radimo. No međutim, što dalje radimo s tim otpadom kada smo ga razvrstali? U Zagrebu bojim se ništa pretjerano.
Ali onda postoji jedna situacija kada govorimo o otpadu otprilike 50, 60% otpada je komunalni miješani otpad koji stavljamo u vrećice, bacamo u neke kante i neko odvozi i s njim ne radi ništa. Dakle ono što je potrebno, potrebno je i u tome nešto raditi.
Prilika je da zaista s ove govornice kažem, ljudi moji 1. veljače je idući tjedan, postoje neke obveze, te obveze ja sam od onih koja mislim da treba da je povijest učiteljica života pa trebamo vidjeti šta su u povijesti drakonske kazne donijele nikad ništa dobro, no međutim edukacija je uvijek donijela dobro, da se educiramo da znamo o čemu je riječ.
Završno, klub GLAS-a i HSU-a kao što smo i u prvom čitanju i u drugom čitanju ćemo podržati ove izmjene i dopune Zakona o zaštiti okoliša. To nije zakon koji kao neki drugi je medijski popularan, ali je izuzetno važan, izuzetno važan u daljnjem kontekstu, izuzetno važan u promišljanju da iz njega ide niz, niz posljedica i to što ćemo mi koji živimo na ovom planetu ostaviti za ovaj planet svojoj djeci. Ali jednako tako da promišljamo o tome da je Hrvatska članica EU, da ove direktive koje su tu da su to naše direktive, direktive u kojima mi sudjelujemo i da se otprilike kada je riječ o našem zakonodavstvu malo pogledajte, pola našeg zakonodavstva zapravo odlučuje o njemu u Bruxellesu, a mi samo usklađujemo s tim i da trebamo dobro promisliti i da je izuzetno važno i europski izbori koji kod nas prolaze ispod radara, ali da je izuzetno važno da ta ekipa 12 ljudi koji idu u Bruxelles zastupa prvo i osnovno interese Hrvatske na način da znamo da pola teksta bilo kojeg propisa odlučuje se negdje drugdje, a i da i mi tamo odlučujemo o tom istom.
Hvala lijepo.
Imamo tri replike, prvi je poštovani kolega Lenart.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče.
Evo gospođo Mrak-Taritaš, dobro ste primijetili jednu stvar koja se radi o necestovnim vozilima i zagađenjima necestovnih vozila gdje se uglavnom radi o velikim dizel motorima koji imaju i dugačak vijek upotrebe eksploatacije tako da ne mogu pratiti najnovije ekološke norme.
I ono što mene brine, a i mnogi poljoprivredni proizvođači koji su već čuli za ovaj zakon i za nove strože norme koje bi se čak trebale odnositi i na traktore čega se oni boje da bi to mogao biti jako veliki udar na poljoprivrednu proizvodnju ukoliko se moraju poštivati toliko stroge norme za ispušne plinove tih strojeva.
Poljoprivredni strojevi posebno traktori imaju u eksploataciju, pa evo i sam imam kod kuće jedan traktor koji je star 60 godina i još uvijek obavlja funkcije i on nikako ne može imati Euro 5 motor, ali strogom normom on bi se morao izbaciti iz upotrebe ili ne bi se mogao registrirati što bi onda opet bila neka druga vrsta štete.
Mislim da moramo malo biti i fleksibilni i gledati naše hrvatske interese jer ušli smo kasno u EU i ne možemo se prilagoditi toliko brzo jer pogotovo u ovom segmentu poljoprivrede nismo niti na razini potpora koje ima EU kako direktnih potpora tako i potpora koje EU daje svojim proizvođačima za nabavku nove mehanizacije. I moramo imati sigurno nekakav prelazni period koji je barem desetak godina u poljoprivredi da se ti strojevi prilagode ili da dođu nekakvi novi koji mogu poštivati te nove norme.
Hvala.
Odgovor na repliku.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Točno na tragu toga što ste vi govorili ako ste imali prilike dakle i slušali ste me, ja sam jednako tako govorila u svom izlaganju.
Najjednostavnije vam je reć dobili smo pilot projekt EU, mi ćemo to ugraditi u naše zakonodavstvo, dat ćemo vam nekakve stroge kazne i nećemo voditi računa što je to stvarno na terenu.
Kao prvo, zaista kada je riječ sa aspekta zaštite okoliša svih drugih, izuzetno je važno da se ljude na vrijeme upozna, dakle ja sam to govorila o otpadu, ali riječ je i o drugim stvarima, edukacija koja je izuzetno važna i taj postupak da postoji jedan duži vremenski period u kojem se treba prilagoditi. A jednako tako nešto najgore što se može desiti da vam u jednom trenutku dođu kazne ili da kažete vi to ne možete upotrebljavati.
Kao što je bilo vezano uz cestovna motorna vozila tako i uz ove uređaje treba postojati i jedna prilagodba, treba postojati i nekakvi uvjeti, trebaju zaista voditi računa o tome. Dakle tu je u velikoj mjeri riječ o strojevima koji se koriste za poljoprivrednu proizvodnju, no međutim u velikoj mjeri je riječ i o strojevima koji se koriste u građevinskoj, dakle građevinska mehanizacija.
Bit će zanimljivo vidjeti u jednom trenutku kada ako završi ova priča sa Pelješkim mostom, a ja se nadam da će ipak završiti korisno za Hrvatsku i kada dođe izvođač da vidimo koje ćete strojeve donijeti. Dakle interes Hrvatske države je da u trenutku ako dolazi izvođač izvana da ipak strojevima kojima on radi da budu prihvatljivi sa aspekta EU.
Ali apsolutno se slažem s vama kada je riječ o poljoprivredi, poljoprivrednoj proizvodnji i mora se voditi računa i o toj jednoj prilagodbi da na taj način svoje poljoprivredne proizvođače ne kažnjavamo.
Hvala.
Sada je na redu poštovani kolega Glavašević.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Kolegice Mrak-Taritaš, ovi vaši komentari o Ljubljani su u potpunosti na mjestu i bilo bi jako lijepo kada bismo nešto slično mogli napraviti i u hrvatskim gradovima.
Međutim, osim problema koje ste i vi naveli naravno jedan dodatni problem je činjenica da su električna vozila i dalje uglavnom vrlo nedostupna cijenom našim građanima i jednostavno su ne priuštiva na taj način.
Ako se sjećate naša je Vlada imala poticaj kojima smo pokušali građanima takva vozila učiniti pristupačnijima, dakle potaknuti ih na neku vrstu i odgovornosti prema okolišu i razmišljanje o budućnosti i da moderniziramo naše gradove na taj način, međutim evo već dvije godine koliko mi kaže Zmajlović poticaja takvih nema i onda mislim da je dosta teško očekivati neku takvu zeleniju budućnost ukoliko situacija ostane ovakva a takva vozila ne priuštiva našim građanima. Možemo se nadati da će se to uskoro mijenjati.
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepo.
Upravo tako, ja sam namjerno razgovarala odnosno diskutirala sa govornice vezano uz neke procese koji idu u Europi, neke procese gdje mi to onako kao vijest pročitamo u novinama ili čujemo u medijima i apsolutno se samim time mi uopće nekako ne idemo u prilagodbu i ne vodimo računa da je to smisao u kojem treba ići i Hrvatska.
Zaista možete vidjeti da postoji na nekim javnim parkiralištima postoje, trgovački centri imaju mogućnost da ako imate elektroautomobil da tamo se priključite i da ga punite no međutim bi trebalo kroz politike jedne Vlade se vidi kako se ona usmjerila što ona misli.
Politiku Vlade vi morate vidjeti u smislu kad je riječ o energetici, kad je riječ o zaštiti okoliša, gledati kako to razmišljati da će biti 2030., 2040., a prilagođavati i pripremati se sad. Ja to uvijek govorim najmanji je problem da vi nešto izgradite, vi ćete to izgraditi, to će tamo biti.
No međutim, otkud energije ali i s druge strane zapravo ono što bi zaista trebalo voditi računa u smislu poticaja, da potičemo da ljudi imaju jeftinije uređaje kao što smo imali akciju onih uređaja A+++, sad kad dođete imate više onoliko pluseva da više ni ja ne razumijem što je koji plus.
To je politika jedne Vlade koja svojim građanima omogućuje da jeftinije kupuju pojedine strojeve, pojedine uređaje i na taj način zapravo štite okoliš i na tome trebamo ustrajati i zato je i ovaj zakon prilika da se o tome govori, da se na to ukaže.
Hvala.
I treća replika, poštovani kolega Zmajlović, izvolite.
Hvala lijepo.
Evo ja bih replicirao uvaženoj kolegici Anki Mrak-Taritaš i ne bi složio s jednim djelom izlaganja iako uglavnom sa svime da, a to je da bismo mi trebali početi nešto raditi.
Ja bih podsjetio, ako što je kolega Glavašević podsjetio zapravo da je naša Vlada pokrenula niz aktivnosti pogotovo vezano uz smanjenje emisija iz područja prometa. Sjetite se dasmo imali poticaje za nabavku električnih vozila a i ove punionice koje vidite danas gotovo u svakom gradu i općini, to su punionice koje su građene ili poticajima Fonda za zaštitu okoliša, to su projekti koji su pokrenuti još tada, no paralelno sa time je trebalo poticati razvoj ovog tržišta električnih i hibridnih vozila jer konačno smo počeli graditi infrastrukturu punionica a protekle dvije godine imate potpunu šutnju iz Fonda za zaštitu okoliša, nema više poticaja.
Naravno građanima ali i tvrtkama je skupa nabavka električnih vozila upravo zato država i naplaćuje tzv. ekološku naknadu prilikom registracije vozila i fond ostvaruje prihode s te osnove i taj novac umjesto da završi u poticajima za nabavku takvih čistih vozila, on završava ne znam gdje.
Dakle to je nešto na čemu treba raditi, ali ne samo to, treba se ocrtavati i vidjeti sveobuhvatna politika Vlade koja je ovdje izostala. S jedne strane se populistički smanjuju porezi i davanja na nabavku rabljenih starih vozila i postepeno postajem groblje europskih starih rabljenih vozila a s druge strane pričamo o čistom transportu i visokim ciljevima i sankcijama koje nas očekuju zbog toga što nećemo smanjiti emisije iz prometa.
Odgovor na repliku, izvolite.
Hvala lijepo kolega Zmajlović da ste me podsjetili, kažu ljudi da naši birači pamte zadnjih mjesec dana, izgleda da i ja pamtim zadnjih 2 godine pa u 2 godine nije bilo ništa. Pa budući da nije bilo ništa sam ja i u svojoj raspravi govorila na tome tragu da treba raditi, da treba voditi računa, da se sada treba pripremati, da moramo imati sve preduvjete a ono što na tragu ovog što ste rekli, bilo bi jako, jako dobro da u ovoj zemlji kad jednom Vlada ode da svi oni dobri projekti koje je ta Vlada napravila idu dalje a ne da de probaju naći koje su mane tih projekata i da ne kažem da prvih 6 mjeseci ili godinu dana se potroši energija da se kaže da su oni bili ovakvi, onakvi, pa onda se tek krene dalje.
To je jedan od odličnih projekata, Hrvatska je država koja ima zaista jednu, ja neću reći, ima jednu pristojnu tradiciju kad je riječ o temi zaštite okoliša i jednako tako zaista ono što mi svi sigurno želimo a tu će biti vjerovatno rasprava kad ćemo imati Zakon o zaštitit prirode, da budemo jedna zemlja koje se može pohvaliti svojim prirodnim ljepota, sa svojom temom vezano uz zaštite okoliša, ali ako budemo groblje starih automobila, to zasigurno nećemo biti.
Hvala.
Sada je na redu Klub zastupnika SDP-a, poštovani kolega Mihael Zmajlović, izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče, uvažene kolegice i kolege.
Pred nama su izmjene Zakona o zaštiti okoliša koje su uglavnom rekao tehničke naravi, odnosno usklađujemo se sa određenim odredbama direktive i na neki način izgrađujemo odredbe za provedbu pojedinih europskih uredbi. To je tehnička stvar ali naravno tu su i suštinske stvari koje zapravo zakon iz 2013. godine poboljšava, koji otklanja određene nedostatke koji su u samoj primjeni i praksi provedeni.
S obzirom da se radi o zakonu iz 2013. godine i zapravo poboljšanjima koja su ovdje predložena, na početku ću reći da će Klub zastupnika SDP-a podržati ovakve izmjene.
Ono što smatram da je isto tako dobro, a to je da s obzirom na neku dugu tradiciju sustava ili postupaka procjene utjecaja na okoliš u Hrvatskoj koja datira iz osamdesetih pa i devedesetih godina o čemu je govorila kolegica i maloprije zastupnica Mrak-Taritaš, mislim da mi trebamo i dalje razvijati i gajiti povjerenje u taj naš sustav, a ne ga svake godine ili sa svakom novom Vladom pompozno rušiti i najavljivati da ćemo iz temelja učiniti nešto novo jel to nikako ne doprinosi povjerenju koje je nužno da bi uopće taj sustav funkcionirao, dakle sustav procjene utjecaja na okoliš.
I mislim da je dobro da se nije išlo, vidim da se od toga odustalo na revolucionarnu izmjenu sustava postupka procjene utjecaja na okoliš koje je bilo najavljeno u prethodnoj HDZ-ovoj vladi, ali i na početku ove HDZ-ove vlade. Žao mi je što u ovim izmjenama ne vidim možda neka poboljšanja ili povećanje transparentnosti na koje je imala primjedbe i zainteresirana javnost, pogotovo nevladine organizacije, mislim da za to još isto tako ima prostora i da o tome treba razmišljati o nekim budućim izmjenama prilikom izbora i definiranja povjerenstva, stručnog povjerenstva utjecaj koliko ajmo reći politika ima utjecaj na to itd.
Ono što se ovdje iz rasprave moglo vidjeti da su temeljne primjedbe koje još ovdje ostaju su terminološke naravi i smatram da bi to isto tako trebalo o tome u budućnosti voditi računa.
Vidim da je predlagatelj obećao da će do kraja mandata ići u temeljne izmjene Zakona o zaštiti okoliša, a upravo u prilog ovome što sam maloprije rekao, nužno je i jako važno najaviti i prezentirati javnosti u kom smjeru bi išle te izmjene. Ovako zaista držimo javnost, stručnu javnost i širu javnost u tenzijama da će se nešto promijeniti taman kada se počelo implementirati.
Dakle ako najavljujete velike izmjene zakona onda postavite neka načela i dajte nam barem nekakve obrise te vaše politike zaštite okoliša, dakle ove Vlade kako bi se svi dionici koji su važni da bi to uopće funkcioniralo moglo po tome ravnati, a ne da stalno tapkamo u mjestu i da se čeka neka velika promjena jer to koči implementaciju onoga što je u ovom zakonu i dobro.
Dakle u tom kontekstu smatram i podržavam raspravu i svojih prethodnih kolega da ne postoji jasna politika zaštite okoliša ove Vlade. Ona je nejasna, ona je nevidljiva, kao što nažalost i ministar vodi taj resor, kao da je to nešto nebitno. To se iscrtava i po tome koja je dinamima usvajanja strateških dokumenata. Primjerice, Strategija niskougljičnog razvoja RH je nešto što već dvije godine stoji u ladicama. Znam da će me pokušati demantirati da se radila strateška procjena itd., ali ipak dvije godine je zaista puno.
I ako nam je to važno, a trebalo bi nam biti važno, takve strateške dokumente treba što prije donijeti. Oni se ne donose preko koljena, konkretno taj strateški dokument je njegova izrada započeta još prije 2011. godine, dakle to je nešto što bi za Hrvatsku trebalo biti jako važno. Ali u toj nejasnoći politike zaštite okoliša ove Vlade se ocrtava i to da se sama Vlada ne može dogovoriti što je važnije, što je iznad Strategije energetskog razvitka ili Strategije niskougljičnog razvoja, što je kapa, što je kišobran strategije.
Dakle kada to svedemo dalje i na poreznu politiku, na trošarine onda vidite da se isto tako luta. S jedne strane postoje inicijative za poticaj za nabavku ekološki prihvatljivih vozila, isplaćuju se poticaji za smanjenje emisija u svim sektorima industrijskim pa i prometu, a s druge strane porezna politika ne prati ono što bismo trebali ostvariti, a to je cilj da se smanjuju emisije, da imamo poreznu politiku koja destimulira nabavku vozila koji su stariji preko sedam, osam ili devet godina, koja destimulira razvoj crnog tržišta održavanja takvih vozila itd. već upravo suprotno.
Populističkim potezima najavljuju se ono što naravno građanima koji su teškoj situaciji koji si ne mogu priuštiti možda novo vozilo omogućavamo da nabavljaju ono čega se Europa rješava i na neki način mi postajemo odlagalište ili groblje starih vozila.
Umjesto da naknadu koju ste građanima uzeli prilikom registracije da pretvorite u poticaj da si isti taj građanin može priuštiti ekološki prihvatljivo vozilo koje malo troši ima niske emisije i da sa tim poticajem dođe otprilike na sličnu razinu kao da je kupio i rabljeno vozilo.
Ono što isto tako mislim da evo u primjeni ovog zakona je izostalo, izostaje nekako pa možda ću čuti i očitovanje predlagatelja je komora stručnjaka zaštite okoliša koja je predviđena samim zakonom, a nikako da se u tu implementaciju krene. Mislim da bi bilo dobro da se jasno Vlada odredi ide li u tom smjeru, hoće li se to primijeniti ili ne jer načelno smatram da bi jedna takva komora koja okuplja stručnjake u zaštiti okoliša doprinijela transparentnosti i možda tim kontrolnim mehanizmima da i među onim ovlaštenicima koji na neki način zloupotrebljavaju svoja ovlaštenja ili možda iz nedovoljne kompetentnosti neki put učine i samu štetu i naruše povjerenje u cijeli proces, mislim da je to isto tako važno.
I kolega Bačić je govorio o sanaciji šteta u okolišu odnosno o rješenjima odnosno o mjerama koje su propisane nakon što određeno postrojenje ili nakon što završi određena eksploatacija i ostane na neki način šteta u okolišu, dakle u praksi se vidjelo već unazad nekoliko desetljeća se vidi da su te mjere neefikasne.
Jedan primjer su zapravo kamenolomi u Hrvatskoj, dakle nakon eksploatacije ostaje rane u okolišu, postoje i u ugovorima i rješenjima propisane obveze sanacije takvih prostora no redovito nekim slučajem kad završe eksploatacijski vijek te tvrtke završavaju u stečaju, nađu se u problemima i više nitko to nema sanirati. I tko će to sanirati? Na kraju država odnosno građani opet iz nekih općih poreznih prihoda.
Tako da apeliram na to da se posebno i ovim zakonom ali naravno i zakon koji nije predmet ove rasprave o rudarstvu, vodi računa, o takvim sanacijama i da se općenito za sanacije i demontažu postrojenja nakon prestanka funkcioniranja da se propišu stroži garancijski uvjeti, dakle da operater postrojenja mora ili izdvajati u određeni fond kao garancija da će nakon eksploatacije, nakon završetka proizvodnje, nakon kraja životnog vijeka tog postrojenja, da će on imati novac da zapravo to sanira, da to bude sigurno za okoliš a ne da imamo situacije kao što su bile sad INA, Petrokemija itd. itd., niz je takvih sličnih primjera u Hrvatskoj.
I ono sve što su danas crne točke, tzv. u Hrvatskoj od jame Sovjak pa do drugih točaka su zapravo ništa drugo nego nešto što je neko neodgovorno poduzeće ostavila budućim generacijama, odnosno nama da saniramo sa sredstvima iz proračuna.
Kako sam i uvodno rekao, ovaj zakon iz 2013. godine, u ovim izmjenama zapravo se poboljšava, implementiraju se određene odredbe pojedinih direktivi, poboljšavaju se pojedine odredbe i iz tog razloga će Klub zastupnika SDP-a podržati ove izmjene uz napomenu da evo u budućem razmišljanju o eventualnim izmjenama zakona se uzmu u obzir i ova rasprava i ovi argumenti koji su izneseni.
Hvala vam lijepo.
Hvala i vama.
Idemo na iduću raspravu, Klub zastupnika HNS-a, poštovani kolega Milorad Batinić, izvolite.
Hvala predsjedniče Sabora, državni tajniče sa suradnicom, kolegice i kolege.
Izmjene i dopune Zakona o zaštiti okoliša klub HNS-a će podržati naprosto iz razloga što ovo smatramo kao poboljšanje postojećega iako bi želio posebno naglasiti da vjerujem da ste suglasni i svi ovdje a i svjesni su toga i naši građani da je ne samo pred nas nego pred i čitavu Europu a jednako tako i svijet što se tiče same zaštite okoliša čeka nas vrlo neizvjesno usudio bi se kazati, vrijeme.
Želio bi samo ukazati na ne samo na ona zagađenja i one štetne emisije od industrije nego jednako tako i određenih utjecaja na okoliš, biotskih faktora kao štosu evo zadnje što smo imali i na Aljasci potresa jednako tako i mi svjedočimo i određenih utjecaja biotskih faktora na okoliš i konkretno u Hrvatskoj.
Ono što neću o meritumu stvari, naprosto to su direktive, rekao sam koje su, koje gledamo kao poboljšanje, koje smatramo dobrim ali jednako tako mislim da bi mi odnosno i naše službe pogotovo službe na terenu a i mi sami kao građani a pogotovo jedinice lokalne i područne samouprave a tome smo iz dosadašnje prakse zadnjih dvadesetak godina kod donošenja prostornog planskih dokumenata, trebali itekako voditi računa i o biotskim faktorima koji imaju itekakav utjecaj na zaštitu okoliša.
Kazat ću samo gdje projiciramo buduće industrijske zone, poslovne zone gdje su potencijalni zagađivači. Samo jedan segment a to je ruža vjetrova o kojoj vrlo ili se možda nedovoljno vodi računa kod izrade prostorno-planskih dokumenata.
Nadalje, ovaj zakon je dobar, međutim postavlja se pitanje da li su naši podzakonski dokumenti od raznih pravilnika, uredbi, da li su u skladu sa današnjim vremenom ili bi trebao možda ažurirati određene pogotovo kad govorimo o emisijama što se tiče graničnih vrijednosti.
Evo konkretno jedan primjer, smatram da bi ti trebalo napraviti dodatan iskorak i u praksi inspekcijske službe kada vrše određeni nadzor uglavnom se radi o formalnoj da kažem, da li je okolišna dozvola u skladu, da li određeni industrijski pogon, da li je poljoprivredna farma konkretno za peradarnike, tamo gdje se tov pilića vrši ili svinjogojska farma iako bi ti trebalo ali drugi resor posebno stimulirati, način što se tiče same zaštite okoliša, da li se u dovoljnoj mjeri se na terenu svjesno provodio nadzor.
Konkretno ja moram spomenuti i neke negativne primjere gdje čovjek koji ima jednu takvu peradarsku farmu, ima sve tehničke uvjete ispoštovane i okolišnu dozvolu i sve skupa međutim u praksi to ne funkcionira. Iz kojeg razloga, naprosto iz razloga što je energija koju on mora koristiti da bi svi ti filteri, zaštitni bili u funkciji, on to naprosto ne koristim ne pali jer time ne ostvaruje onu dobit koju je on sebi isplanirao i naravno da se to reflektira i potpuno je u blizini naselje, jeste da je nekakvih 400, 500 metara ali i sama ruža vjetrova i negativan, štetan utjecaj koji proizvodi njegova farma imaju nepovoljan utjecaj i na same građane koji žive čak i zdravstvenih problema.
I onda zakon predviđa da jedinice lokalne samouprave su te koje mogu naručiti i platiti ispitivanje onečišćenja. U Hrvatskoj, koliko se sjećam, koliko imam informacije, postoje 2 ovlaštene tvrtke.
Međutim, jednako tako nalazi inspektora govori da, miris, konkretno, što je jedan od ključnih faktora onečišćenja se ne mjeri. Stoga bi volio, a postoje i određena praksa u EU, gdje se i to može uvesti u regulativu, odnosno, kroz pravilnik da se, jer govorimo o kvaliteti življenja u određenom području, urbano.
Što se tiče okoliš je znači prirodno i svako drugo okruženje i samog čovjeka, zajednici gdje živi. Jednako tako, spominjao sam i uvodno i biotske faktore, koji također negativan utjecaj imaju na sam okoliš. Konkretno, jedan od ključnih takvih elemenata su ono što se dešava na samom dnu, u da li se radi u urbanim područjima ili rubnim područjima, to su klizišta.
Mi nismo u ovaj zakon i vrlo teško je to možda kroz neke druge, ali koristim prigodu, da i državnog tajnika upoznam sa određenim iako smo već o tome i razgovarali sa određenim problemima koji također bi trebalo svesti pod zaštitom okoliša i vraćanje okoliša u prvobitno stanje.
Imate klizišta gdje je stradala javna infrastruktura, o tome ugl. govorim, neću spominjati, a jednako tako štetno je i na obiteljske kuće. Naprosto mi do sada nismo imali, jedan kvalitetniji pristup tome.
Kad sam govorio o graničnim vrijednostima, tu bi molio da se i nadležnog državnog tajnika i konkretno ministarstvo, da možda malo detaljnije proanaliziraju naše pravilnike, granične vrijednosti, ne samo, velim radi poljoprivredne proizvodnje.
Jednako tako imamo situacije, da svjesno, temeljem tehnoloških procesa, određenih agromjera zagađujemo vlastito tlo. Zagađujemo vlastito tlo. Određena područja, gdje je intenzivna poljoprivredna, ratarska proizvodnja, naprosto mislim da bi tu trebalo se malo detaljnije pozabaviti ili kroz pravilnike, redefinirati neke stvari, konkretno govorim i o određenim područjima na sjeveru Hrvatske koji su ujedno i vodo nosnici.
Pa tako, kad sagledati i ispitivanje kakvoće podzemnih voda, vidjeti ćete da bi trebalo, kroz neki vremenski period, možda i određena umjetna gnojiva, koji su glavni faktor zagađenja možda i na neki način i propisati određena mjere, da se i kroz organska gnojiva, nažalost, kojih nema ili kroz neke druge mjere, da se tlo na neki način pokuša revitalizirati, koliko je god to moguće.
Štete u okolišu vidimo svakodnevno. Ono što bih svakako želio naglasiti da li smo ih dovoljno svjesni. I naravno, ovim zakonom mi ne možemo propisati susjednim državama, a svjedočimo i o tegobama građana u Slavonskom Brodu i u okolicu, ali vjerujem da se, a i vidljivo je iz samih susreta i sa predstavnicima susjednih država, da se radi globalno na tom problemu.
I iz tog razloga, vjerujem da i Hrvatska će biti još aktivnija, ne samo kroz politiku resornog ministarstva, nego i kroz politike ostalih ministarstava, koja na neki način imaju, usuditi ću se kazati i kroz politike koje provode vrlo, vrlo značajan utjecaj na sam okoliš.
Kako zaštiti naš okoliš? Da li smo u tome dovoljno kvalitetni? Da li imamo dovaljan broj propisanih mjera, pa čak i onih kaznenih, volio bi da se malo porazmisli. I ono što smatram, zakon je dobar i velika većina naših zakona, koji tangiraju, konkretno i ovo područje, od zaštite prirode, zaštiet okoliša, Zakona o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o ajmo reći, poticanju industrije.
Međutim, imam osjećaj da u dovoljnoj mjeri provedba toga, od nadležnih institucija na terenu, da nam nije na onoj razini na kojoj smatram da bi trebala biti. Evo, rekao sam kratko, Klub HNS-a će podržati, uz ove napomene i prijedloge, a jednako tako vjerujem, da će se i resorno ministarstvo u narednim periodu fokusirati na ove probleme koje sam iznio ne samo ja, nego i svi klubovi.
Hvala.
Imamo jednu repliku, poštovani kolega Lenart.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče. Kolega Batinić, vi ste u više navrata spomenuli poljoprivredu, zagađenje poljoprivrednih farmi, jednu kategoriju koju biste uveli, mirisi. Kad gledate poljoprivredu i prolazite kraj svinjogojske farme, normalno da ona ima neugodan miris.
No, međutim, kad stavite svinjski odrezak na roštilj, onda on ima ugodan miris. Tako da, treba tu dobro odvagnuti, što je ugodno i neugodno. Iako ljudima koji žive na selu i proizvode, ti mirisi nisu toliko neugodni i mi smo imali proces u izgradnji farmi kroz operativne programe, gdje su te farme tolike uvjete imale da moraju biti daleko od naseljenog područja, da se s time pretjerivalo.
Jer u takvoj proizvodnji ona ne može biti daleko i tu se stalno nešto događa i mora netko biti prisutan. Što se tiče gnojiva, da li je ona organska ili umjetna postoje nitrati, postoje nitretna direktiva, koja propisuje, kada se mogu koristiti i organska i umjetna gnojiva. No, međutim, naše selo je u takvom stanju, da jedino na gnojivima mora štedjeti, tako da smo mi daleko ispod razine EU i starih članica EU i po korištenju umjetnih gnojiva, ali i po rezuidima, pesticida koji se nalaze u tlu.
Tako da sam ja evo, dobio, nekakav dojam iz vaše rasprave, da je jedan od glavnih zagađivača poljoprivreda i poljoprivredne farme. Možda se varam, ali evo, takav ste nam dojam ostavili.
Hvala.
Odgovor na repliku kolega Batinić.
Izvolite.
Hvala predsjedniče, kolega dobili ste krivi dojam.
Ja sam kazao da ima negativnih primjera, da …/Govornik se ne razumije./… ima negativnih primjera, naravno dozvoljeno je da vi artikulirate kao član HSS-a ili da artikulirate stavove HSS-a prema tome.
Naime, ukazao sam na određeni problem, u kojima se ne vodi u dovoljnoj mjeri možda briga uz uvažavanje i povećanja poljoprivredne proizvodnje, jer hrana je strateški proizvod, toga smo svi svjesni.
I ukazao sam znači, ukoliko imaš farmu, ja nemam ništa protiv toga, ali da ona funkcionira po pozitivnim propisima i po svim zakonima. Ukoliko je to ekonomski neodrživo, e onda je to drugo pitanje. To ne može se podvesti kao alibi, da se šteti, da se radi šteta okolišu.
Tu ćemo se složiti, vjerujem. Što se tiče gnojiva, jednako tako. Imate primjere i varaždinskog bazena, imate problema u Međimurju, gdje intenzivna poljoprivredna proizvodnja naravno temeljena na mineralnim gnojivima, radi povećanja produktivnosti, što je razumljivo, ali ja postavljam pitanje, do koliko, do koje godina, koliko godina će se još moći na takav način uništavati tlo.
A kao čitavo to područje je vodonosnik, građani piju tu vodu. Postoje nitratne direktive. I mislim da nije problem u tome da li ona postoji ili ne, mora postojati. Ali nadležne inspekcijske službe bi trebale više pažnje posvetiti ispitivanju toga tla, istraživanju emisije, ne samo onda kada onečišćivač ili vlasnik farme pozove na ispitivanje inspekciju, evo, tu je okolišna dozvola.
Najbolje, oni obično dolaze, onda kada nema niti unutra pilića niti kada nema svinja u farmi. Nažalost.
Hvala vam.
Nastavljamo raspravu po klubovima, gospodin Vlaović ispred Kluba HSS-a. Izvolite.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovane kolegice i kolege, poštovani državni tajniče sa suradnicom.
U ime Kluba HSS-a naravno da pozdravljamo usklađivanje hrvatskog zakonodavstava sa EU direktivama i pilotima. Ali, isto tako imamo nekoliko primjedbi na predložene izmjene i dopune Zakona o zaštiti okoliša. Jer u više navrata i premjer i Vlada su rekli, da usklađivati ćemo hrvatsko zakonodavstvo sa europskim direktivama i zakona, ali s druge strane otvoriti ćemo prostor za investicije, otvoriti ćemo prostor za povlačenje EU sredstava, pojednostaviti procedure.
Ovim izmjenama i dopunama zakona, to baš i ne ide u tom pravcu, jer evo, nekoliko primjedbi jedinica lokalne i regionalne samouprave i stručnjaka koji se bave ovim zakonodavstvom, pogotovo u pogledu prostornog planiranja, gdje ukazuju niz godina na probleme, a koje se odnose na riječ o složenim postupcima strateške procjene, utjecaje strategije, plana i programa na okoliš, kao i o postotcima ocijene o potrebi njihova provođenja.
Naime u čl.63.-75. Zakona o zaštiti okoliša, utvrđen je sustav strateške procjene utjecaja na okoliš, skraćeno SPO koji se definira kao postupak kojim se procjenjuju vjerojatno značajni utjecaji na okoliš, koji mogu nastati provedbom strategije plana i programa.
Mišljenja smo da navedene odredbe treba detaljno preispitati, značajnije skratiti i selektirati vrstu strategije, planova i programa, na koje se te odredbe primjenjuju. One čak ni u europskoj direktivi nisu ovako drastično predviđene.
…/Govornik se ne razumije./… jedinica lokalne i regionalne samouprave koje su radile i najmanju i zamjenu prostornog plana, poznato je koliko ovaj postupak najprije ocjene, a zatim i često i same strateške procjene, utjecaja na okoliš, komplicira, produljuje ili poskupljuje postupak izrade donošenja prostornih planova.
Predlažemo da se utvrde određene iznimke, za koje ovako složene postupke ne treba provoditi, dakle, niti sam postupak ocjene o potrebi strateške procjene utjecaja na okoliš koji ponekad traje i nekoliko mjeseci, a onda niti postupak same strateške procjene.
Poznato je da je ovaj postupak ocjene osnovni preduvjet za pokretanje bilo kakve izrade, čak i najmanje izmjene i dopune prostornog plana. Čemu provoditi postupak procjene o potrebi strateške procjene za planiranje, npr. okretišta na kraju slijepe ulice, stambene ili za promjenu, odredbe o provođenju kojom se uređuje katnost građevine unutar naselja.
Ovakvu razinu prostornih planova, a riječ je o urbanističkim planova uređenja koja se odnosi samo na stambeni dio građevinskog područja, bez poslovnih zona i industrije, trebalo bi izuzeti iz bilo kakvog postupka ocjene ili strateške procjene utjecaja na okoliš.
Jednako tako trebalo bi izuzeti izmjene i dopuna prostornih planova koje se provode zbog usklađenja sa zakonom o prostornom uređenju. Primjer su zato brojne izmjene prostornih planova, uređenja, gradova i općina, kojima su se određivale uređena i neuređena građevinska područja.
Dakle, nisu se proširivala, nije se utvrđivala njihova uređenost sukladno, nego samo usklađenje sa zakonskom obvezom, za takav postupak, zaista je nepotrebno provoditi ocjenu o potrebi strateške potrebe utjecaja na okoliš.
Nadalje, kad se u postupku ocjene o potrebi strateške procjene utvrdi da treba provesti stratešku procjenu, tek tada nastupaju problemi za jedinice lokalne i regionalne samouprave prije svega zato su potrebna određena sredstva koja najčešće jedinice lokalne i regionalne samouprave nisu planirale a to znamo da traje nekoliko mjeseci i da je skupo.
Zatim zašto kad je riječ o izmjeni prostornog plana najčešće je potrebno tu izmjenu provesti brzo zbog planirane investicije prometnog rješenja ili zahtjeva grada i slično, zašto izradom dva paralelna dokumenta svi rokovi za izradu prostornog plana značajno se produljuju jer ne ovise više samo o postupku utvrđenom Zakonom o prostornom uređenju nego i propisima koji uređuje postupak strateške procjene utjecaja na okoliš.
Kod izrade prostornih planova jedinice lokalne i regionalne samouprave, to je multidisciplinarna djelatnost koju provode arhitekti i niz stručnjaka iz ovog područja. Tim prostornim planovima su definirane i mjere zaštite okoliša koje se kod svake izmjene moraju i ažurirati i zbog toga ne treba duplirati ove postupke, a kažem to i košta.
Upitno je i odredba kojom se utvrđuje obveze strateške procjene za one strategije, planove i programe koji daju okvir za zahvate koji podliježu ocjeni i potrebi procjena utjecaja na okoliš odnosno procjeni utjecaja na okoliš …/Govornik se ne razumije./…
Svi takvi zahvati određeni su posebnim propisima i jasno je da će se za izgradnju većeg proizvodnog postrojenja trebati provesti procjena utjecaja na okoliš, zašto onda duplirati postupke i plaćati izradu tolikih strategija i studiju utjecaja na okoliš.
Na kraju se postavlja pitanje da li smo mi baš morali ovoliko rigorozno propisati ili smo trebali kao što je uvodno rečeno olakšati procedure, skratiti procedure i na kraju jeftinije izrade i izmjene prostornih planova, onda i priprema investicija za jedinice lokalne i regionalne samouprave i druge investitore.
Već je spomenuta i potreba usklađivanja našeg gospodarstva, prije svega tu je kolega Lenart spomenuo poljoprivredne proizvodnje gdje uglavnom imamo staru mehanizaciju i nije predviđen nekakav prelazni rok za poljoprivredne strojeve i radne strojeve koji su već prisutni na našim OPG-ovima i ukoliko se budemo strogo držali ovakvih direktiva i još strožije mi sami propisivali, učinit ćemo štetu našem gospodarstvu i našoj poljoprivredi a vidimo da nije sve moguće samo zakonom propisati nego treba provedbu zakona i kontrolirati odnosno provoditi, evo na primjeru Plitvica imamo dobre zakone, usklađeni sa direktivama, a u praksi se tamo narušava eko ravnoteža i dozvoli se gradnja nelegalnih objekata i tek nakon pritiska javnosti i udruga s tog područja se reagira.
Naravno da mi iz HSS-a dokle god se ne riješi problem zagađenja zraka u Slavonskom Brodu a najavljuje se kako će biti riješen ćemo biti suzdržani kod ovakvog zakonodavstva zbog građana grada Slavonskog Broda i sličnih gradova jedinica lokalne samouprave koje trpe zbog zagađenja okoliša a Vlada po nama presporo reagira, ćemo biti suzdržani kod ovakvih zakona.
Hvala.
Hvala i vama.
Imate dvije replike, prva gospodin Franjo Lucić, izvolite.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Pa evo kolega, slušao sam vašu raspravu i slažem se da upravo ovo usklađivanje zakona će i donest određene promjene no siguran sam da još puno toga ima što moramo jednostavno kada govorimo o zaštiti okoliša onda moramo svakako posegnuti i dalje po pitanju dobrobiti prije svega za opstojnost onih ljudi koji se bave poljoprivredom, koji žive na selu i tamo gdje je najveći pritisak upravo zaštite okoliša a to je a to je nitratna direktiva.
Također sam suglasan sa vama a već isto puno puta sam o tome govorio da mi ovdje u Hrvatskoj doista imamo prestroge zakone. Mi propisujemo zakone koji su strožiji nego što je to EU. Ono što bi želio ovom prigodom reći a to je upravo da državni tajniče, vi koji dolazite iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, također povedete računa, već smo i razgovarali na tu temu, da upravo zaštita okoliša a danas se upravo puno riječi troši na zaštitu od nitratne direktive i svjedoci smo da i EU nas na to tjera i dasmo potrošili već dobar dio sredstava, upriličimo upravo i zakonom riješeno pitanje da zbrinemo nitratnu direktivu na jedan poseban način a to je da upravo vaše ministarstvo svim onim poljoprivrednicima koji danas imaju ogromne količine stajnjaka i svega onoga što čini nitratnu direktivu, da učinimo sve da upravo omogućimo izdavanje od strane ministarstva, Vlade RH, novu kvotu za određenu količinu megavata gdje ćemo sutra kroz proizvodnju električne energije upravo riješiti pitanje nitratne direktive i na taj način za one poljoprivrednike, stočare, ratare koji se bave tom proizvodnjom, njih ćemo riješiti u potpunosti na taj način.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
Odgovor gospodin Vlaović.
Hvala potpredsjedniče.
Kolega Lucić, slažem se s vama da u implementaciji EU zakonodavstva i direktiva moramo naći modele koji su prihvatljivi za naše gospodarstvo i za naše poljoprivrednike.
Ja sam u svom izlaganju iznio primjedbe jedinice lokalne i regionalne samouprave i stručnjaka koji se bave prostornim planiranjem, koje je ovako njihovo mišljenje da Ministarstvo graditeljstva i Ministarstvo zaštite okoliša nisu dovoljno surađivali u ovom području i da mi prečesto a i u ovom slučaju previše rigorozno propisujemo i prepisujemo Eu direktive a ne radimo usklađenje sa našim stanjem sa našim gospodarstvom, sa našom poljoprivredom i ne činimo nekakve iznimke jer europske direktive ostavljaju svim državama članicama dovoljno prostora da sami uredimo neko područje i da ga kvalitetno obrazložimo.
Kad je riječ o poljoprivredi, nitratna direktiva, to je jedno posebno područje gdje sigurno imamo opravdanja tražiti blaže mjere i kvalitetnija rješenja jer vidimo da nam svake godine broj ljudi koji se bave stočarstvom je u padu, da nemamo dostatnost u proizvodnji hrane ni kada je riječ o mesu ni o mlijeku, a onda u ovakvim propisima mi još otežavamo našim OPG-ima dalje poslovanje. Mislim da tu sva ministarstva zajedno moraju sjesti i naći modele kako riješiti problem nitratne direktive, proizvodnje hrane i zaštite okoliša.
Hvala.
Hvala lijepa.
Druga replika gospodin Gordan Maras.
Hvala lijepa.
Kolega Vlaoviću, vi ste ispravno primijetili i trebate to isticati cijelo vrijeme jer očito se ništa ne dešava oko Slavonskog Broda niti oko Rafinerije u Bosanskom Brodu. Jedna tišina je zavladala u HDZ-u, niti a ne možemo čuti. Predsjednica je bila tamo prije godinu dana skoro evo sada obećala je riješiti problem, pričala je sa ruskim partnerima, ali činjenica je da se ništa ne rješava i činjenica da tu pokazujemo na djelu koliko brinemo i o okolišu i o prirodi, a i o zdravlju naših sugrađana.
I dobro je bez obzira na sve da i vi povremeno, a i svi ostali zastupnici kojima je stalo da ljudi tamo riješe taj problem da o tome govore u Hrvatskom saboru jer očito je da jedan dio zastupnika i vladajuća stranka želi da se o tome prestane govoriti jer na kraju se ništa ne dešava. Ti razgovori su ja bih rekao od mjeseca do mjeseca, koraka pomaka nema nikakvih, više se bavimo u susjednoj državi nekim drugim temama nego interesima građana koji žive u Slavonskom Brodu odnosno Brodsko-posavskoj županiji.
Znači moj prijedlog i svim ostalima unutar vlasti, a i predsjednici Republike kada ide u Sarajevo neka na tim temama inzistira, to je ono šta njoj treba biti od presudne važnosti, a ne ići tamo otvarati teme koje ona ne može nikako riješiti, a sa druge strane naši građani i dalje imaju nemjerljivu štetu od ne ekološke proizvodnje i naftnih derivata u Bosanskom Brodu. I dalje nastavite to isticati jer očito HDZ taj problem ne može riješiti.
Hvala lijepo.
Gospodin Vlaović, odgovor.
Hvala potpredsjedniče.
Kolega Maras, pa evo slažem se s vama da problem u Slavonskom Brodu nije riješen i da treba i dalje govoriti o problemu zagađenosti zraka, ne samo u Slavonskom Brodu nego i u svim drugim gradovima u RH. A čudna je tišina nastala najavljena je modernizacija Rafinerije u Bosanskom Brodu, spajanje na energent plin konekciju preko Slavonskog Broda i rijeke Save i predsjednica RH, čestitam joj na tome što je poduzela aktivnosti i kontaktirala vlasnike rafinerije i rusku diplomaciju, ali dalje od toga se nije otišlo.
I s pravom građani Slavonskog Broda pa i ja evo ovdje postavljam pitanje do kuda se tu stiglo, što se planira dalje učiniti jer vidimo da ima niz kontakata sa vodstvom BiH što pozdravljamo, ali sigurno da i ovo pitanje treba i dalje potencirati kao i svaka druga onečišćenja koja dolaze iz susjedstva moraju se kvalitetnije tretirati, brže rješavati na korist svih građana RH i dokle se to ne riješi bit ćemo glasni i tražiti rješenja. A za sada evo tražimo i odgovor u kojoj fazi to vjerojatno u završnom očitovanju može državni tajnik reći je stiglo s modernizacijom rafinerije, koliko će to smanjiti emisiju štetnih tvari, plinova iz ove rafinerije i da li je to jedini zagađivač. Jel sada čujemo ekologe da građani grada Slavonskog Broda i nisu u pravu, da nije jedini onečišćivač što moguće je rafinerija, ali da je najveći to je sigurno i da to treba riješiti i to je sigurno.
Hvala.
Hvala lijepa.
Prelazimo na pojedinačne rasprave, gospodin Gordan Maras prvi.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolegice i kolege zastupnici, gospodine državni tajniče.
Možemo mi ovdje raspraviti zakon, možemo ga svi podržati, možemo reći da je dobar, možemo prihvatiti europske direktive, ali ako u praksi imamo situacije koje su toliko egzaktne i pokazuju ne samo da neki pravilnici, neki dokumenti, neka zakonska rješenja nisu dobra, a to ne mijenjamo nećemo ništa napraviti.
Moramo ovdje istaknuti, sada je kolega Vlaović rekao nešto oko Bosanskog i Slavonskog Broda, ali moram ovdje istaknuti nešto što sam i okviru zaštite prirode i zakonskih rješenja pokrenuo sam prošle godine kao predsjednik tada Odbor za zaštitu okoliša i prirode i tražio reviziju Studija utjecaja na okoliš, projekta „Asfaltne baze u Donjoj Lomnici“, znači problema koji je toliko egzaktan kada vidite negativan utjecaj na okoliš tog projekta, jedne austrijske tvrtke da naši sugrađani prvo tamo imaju problem kvalitete života, drugo imamo problem mogućnosti zagađenja izvora pitke vode, ne samo za Veliku Goricu i taj dio Zagrebačke županije nego za cijeli grad Zagreb.
I šta se onda desi? Dolazi gradonačelnik HDZ-ov Velike Gorice i obećava građanima da će on taj problem riješiti. I ništa se ne rješava, ništa se ne rješava. Gospodin Barišić ovdje zastupnik HDZ-a i gradonačelnik Velike Gorice, ne samo da ne rješava on uopće ne govori o tome. Cijelu proteklu godinu ako se javio čovjek dva puta za riječ, umjesto da svaki dan ovdje za svoje građane se bori i traži da se problem asfaltne baze u Donjoj Lomnici riješi i da se spriječi taj štetan projekt za građane Velike Gorice, a rekao sam i za građene grada Zagreba.
I postavlja se pitanje jer neki građani tamo u Velikoj Gorici tvrde da je HDZ povezan sa Strabagom da se zbog toga ništa ne dešava, da je u tome problem.
Možda je zbog toga i žalba Strabaga sada na Pelješki most u igri, možda je tu neka isto varijanta koja stoji iza cijele te priče odnosno da Hrvatska plati 300 milijuna kuna više za Pelješki most nego šta bi trebala, a sada oni koji su u suradnji sa HDZ-om Strabag se žali protiv odluke koju su donijele Hrvatske autoceste.
Znači postoje određene stvari koje nisu logične. Nije logično da gradonačelnik iz jedne stranke koja je na vlasti kaže svojim građanima da će se taj problem riješiti i da se on ne riješi, nije logično da predsjednik Odbora za zaštitu okoliša i prirode podnese zahtjev za revizijom Studije utjecaja na okoliš i da dobije odgovor da se tu ništa ne može napraviti, nije logično da se projekt Donje Lomnice i dalje nastavlja, da se ugrožava zdravlje naših ljudi, zagađuje priroda i potencijalno izvori vode i da niko uopće ništa ne reagira.
Ja vas molim gospodine državni tajniče da kažete u čemu je problem, zbog čega ne može niko reagirati u Velikoj Gorici? Da li je zbilja interes jedne strane tvrtke ispred interesa građana RH i zbog čega to nije moguće konačno riješiti kako bi trebalo biti riješeno?
I siguran sam da i ovdje zastupnici koji su iz Velike Gorice, a ima ih, tu je gospodin Šuker, znaju za taj problem i uvjereni su da se taj problem mora riješiti i bilo bi dobro da se riješi.
I zato mi možemo šta god želimo ovdje usvajati ukoliko nema političke volje, a politička volja je onih koji su u poziciji da se provede, da se zaštite građani, pa čak i ako zakonska rješenja, neko može reći pa gledajte sve je korektno, sve je po zakonu, po pravilima, može se to reći, ali ja sam spreman kao zastupnik i kao neko ko brine o interesima naših građana podnijeti i tužbu nekog investitora ukoliko to znači da ćemo sutra zaštiti taj prostor tamo. Neka nas tuže, neka tuže Hrvatsku onoga tko im je izdao dozvolu, ali ćemo zaštititi zdravlje i resurs kao pitku vodu koja sutra može biti ugrožena.
U čemu je problem? Ako je neko napravio grešku neka se kaže taj je napravio grešku taj projekt nije smio biti tamo. Ali ne možete svojim sugrađanima kao gradonačelnik reći problem ću riješiti, a onda ga ne riješite i uopće o njemu ne govorite.
I s te strane svaki zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša može biti najljepši na svijetu, može biti sa najplemenitijim namjerama, može biti ono šta nama treba, ali ukoliko u praksi ne rješavamo probleme nemamo ništa od toga. A ja vam kažem u Velikoj Gorici u ovom trenutku 300 obitelji, 300 kuća u okolici tog projekta gleda i sluša zbog čega se njihov problem ne rješava.
I neko će reći evo ga priča sada opet Maras preširoko, ali o čemu da pričam, pa to je problem. Zakon kao takav je izvrstan, ali ne rješava probleme onih koji su nas birali ovdje u Hrvatski sabor i dok god taj problem ne riješimo nećemo se pomaknuti od toga.
Želim da mi ovdje državni tajnik odgovori zbog čega nije moguća revizija Studija utjecaja na okoliš, zbog čega se taj projekt nastavlja dalje kao da se ništa nije desilo, zbog čega? Očito je da je interes HDZ-a da Strabag tamo to napravi, znači ja ne vidim nikakav drugi interes koji bi bio, a sigurno bi se moglo naći način da se možda i razgovara sa investitorima da se to premjesti da se nađe neko najbezbolnije rješenje, pa nije ni njima u interesu da imaju negativan publicitet i da se ljudi bune protiv toga što tamo rade.
Tako da očito imamo zakone koji ne ispunjavaju svoju svrhu. I ja ću podržati ovaj zakon, ali i dalje ću biti vrlo glasan kada budemo govorili o tome što muče naše ljude odnosno kako ti zakoni u praksi ne rješavaju previše.
Hvala lijepo.
Hvala lijepa.
Imate nekoliko replika. Prva gospodin Bulj.
Hvala lijepo.
U ovome dijelu oko problema asfaltne baze je vidljivo kako naše zakonodavstvo pogoduje tj. Ministarstvo okoliša koje bi tribalo štiti okoliš u biti narod mora štititi okoliš od Ministarstva okoliša. To je nevjerojatno, a to je vidljivo u Lomnici.
Osobno sam bio, ljudi su me pozvali, otišao sam i uvjerio sam se u ovo što ste rekli i bezbroj puta sam govorio i očekujemo naravno svi saborski zastupnici ovaj odgovor na vaš upit jer je nevjerojatno da nekih 200m od bazena pitke vode gdje se ne samo Velika Gorica nego veliki dio Novoga Zagreba i cijelog kraja koristi tu pitku vodu je ugrožen, gdje imamo dječje vrtiće, gdje imamo OPG-ove koji se bave proizvodnjom ekološkom da se pogoduje stranoj tvrtki na taj način.
I žalosno je što imamo tri saborska zastupnika iz Velike Gorice kolegu Šukera, gradonačelnika i kolegu Beusa da na ovome ne potenciraju. Ja bih se još jednom zahvalio tim ljudima koji su dali ogromnu potporu u borbi protiv TE Peruća iz Lomnice bez obzira što nas razdvaja, ali spaja nas javno dobro.
I zbog toga očekujem od vas državni tajniče ovaj upit od saborskih zastupnika da odgovorite zbog čega ne iđe na reviziju nije mogućnost Studija utjecaja na okoliš kojom se pogoduje u korist investitora na štetu okoliša, zdravlja tih ljudi, bazena pitke vode kojim se napaja pola Zagreba, Velika Gorica i očekujem da ćete odgovoriti na ovaj upit koji je postavio kolega Maras.
Ti vam građani neće dozvoliti, a žalosti me što gradonačelnik grada iz Velike Gorice i da ne čujemo njegov glas ovdje kao i ostalih saborskih zastupnika i očekujem snažan glas njihov jel sam bio u tome mjestu, bez obzira šta sam udaljen 400km na njihov poziv. Sramotno i žalosno da najveća asfaltna baza se gradi u sred naseljenog mjesta.
Hvala lijepo.
Hvala lijepa.
Odgovor gospodin Maras.
Hvala lijepa.
Kolega Bulj, pa da je jedan naš građanin time zakinut trebalo bi reagirati, a ne toliko stotina i tisuća koliko se ovdje radi.
Ja sam uvjeren da i kolega Šuker sigurno je svjestan tog problema, sigurno je svjestan tog problema. Gradonačelnik grada Velike Gorice, Barišić je pred izbore bio vrlo glasan u tome i to je ono šta ne treba podržavati u politici.
Davati ljudima lažnu nadu, ja ću to riješiti, nakon izbora se ništa nije desilo. Pa ja bi da sam gradonačelnik Velike Gorice, ja bi ovdje stao za govornicu, ne bi se micao dok mi gospodin Horvat ne kaže šta će Ministarstvo zaštite okoliša i prirode napraviti da riješi problem 300 ili 400 kuća obitelji a ne kažem potencijalno Gorice koja ima 80 000 stanovnika ili grada Zagreba koji ima 700 000, 800 000 stanovnika, a ne da se pravimo kao da nas to ne zanima, kao da baš nas briga za Lomnicu, baš nas briga za Veliku Goricu, baš nas briga za grad Zagreb.
A rješenje bi se sigurno moglo naći. I ne zadovoljava me odgovor sve je bilo po p.s.-u jer sam još jednom spreman na to da država i ima određenu štetu zbog nekih loših odluka na korist investitora ako će se to potencijalno odraziti pozitivno na zaštitu okoliša, naše građane, njihovo zdravlje i pitku vodu.
Ako je netko napravio grešku neka se kaže, ali mi taj problem gospodine državni tajniče Mile Horvat, moramo riješiti. Nemamo alternativu i šutnja neće pomoći. Šutnja neće pomoći ni gospodinu Šukeru koji tamo se mora svaki dan sa susjedima razgovarati o tom problemu. Moramo to riješiti.
Hvala lijepo.
Hvala.
Gospodin Lenart, izvolite, replika.
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Pa evo kolega Maras, ja bi vas morao malo demantirati da se ipak radi na popravljanju kvalitete zraka pa evo recimo u Sisku zatvara se rafinerija, tu će se popraviti kvaliteta zraka, zatvorena je željezara, već davnih dana ne radi visoka peć, u Kutini se trese Petrokemija, postoje još mnoga takva mjesta na kojima se je stvarno popravila kvaliteta zraka no kad bi danas mi pitali građane Siska ili Kutine da li oni žele na taj način da im se popravi kvaliteta zraka, mislim da sigurno ne bi pristali na to.
Tako da unatoč ovoga što se dešava u Gorici, unatoč toga što će tih 300 obitelji imati umanjenu vrijednost svoje imovine, evo na nekim drugim dijelovima se ipak radi i popravlja ali nažalost opet na štetu građana.
Hvala.
Odgovor gospodin Maras.
Vaša replika je bila u biti pomalo ironična jer sigurno je da na taj način ljudi ne žele da se popravi kvaliteta zraka odnosno zaštiti priroda.
Recimo možda bi htjeli da se u Sisku modernizirala rafinerija i da se nastavilo raditi sa manjim emisijama, možda bi htjeli da se zna što se želi sa Petrokemijom a ne da je dovoljno da vlast postavi svog direktora a da sada dolazimo u problem i ne znamo da li će Petrokemija uopće raditi.
Ili pitanje Uljanika. Znači, 5 do 12 se odobrava jamstvo, nije se ispregovaralo sa komisijom ništa. To su problemi o kojima treba govoriti, to su problemi koji sigurno bi mogli utjecati na zaštitu okoliša ali od toga Hrvatska odnosno njeni građani na kraju neće imati previše jer možemo ništa ne raditi, ali onda i sve prebaciti na turizam ali ne znam kakva je perspektiva hrvatskog gospodarstva i industrije bez Uljanika, bez Petrokemije, bez rafinerija u Sisku i u Rijeci a nažalost indolentnost ljudi koji o tome odlučuju a za to je nadležno također Ministarstvo zaštite okoliša i energetike je fascinantna.
Kao da ih uopće nije briga i treba isticati te probleme također svakodnevno u Saboru jer 3 000 ljudi koji su obuhvaćeni tim problemom u Puli, 1 000 u Kutini, nekoliko tisuća u Sisku sigurno to zaslužuju.
Hvala lijepo.
Gospodin Madjer, replika.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
Da, Ministarstvo zaštite okoliša bi trebalo štititi građane RH ali nažalost mi se moramo štititi od Ministarstva zaštite okoliša, riječ Piškornica.
Piškornica, odlagalište smeća u sjeverozapadnom djelu Hrvatske, odnosno Koprivnički Ivanec, rečeno je da je to lokalni dio. Nije to lokalna stvar, to je stvar 4 županije, odvoz smeća, stavljanje u Podravini, znači ogromne količine smeća, jedno veliko brdo u ravnoj Podravini.
Zaštita, nalaze se vodospremnici, tražili smo odgovor od Ministarstva zaštite okoliša, svi šute. Svi šute osim što je bilo da di je direktor regionalnog centra isplazio milijunske iznose. Mislim da netko zaslužuje na odvozu smeća a Ministarstvo zaštite okoliša šuti i ne daje odgovore one koje smo tražili od nadležnog ministarstva.
Hvala lijepa.
Odgovor, gospodin Maras.
Hvala lijepa.
Ta tema je posebna, znači razvrstavanje otpada i odvoz smeća, to šta vidimo ovih dana u gradu zagrebu je zbilja fascinantno, znači imali smo, odnosno gradska uprava je imala godinama vremena da se pripremi i za razvrstavanje otpada i za prikupljanje otpada i za infrastrukturu koja bi omogućila da se taj razvrstani otpad također dijeli odnosno da se poveća iskorištenost sirovine odnosno otpada sa 10%, koliko je to u gradu Zagrebu na 40, 50% je da tolika sirovina ne odlazi negdje gdje ne bi trebalo ali se ništa nije desilo.
1.2. stupa uredba na snagu, mi u Zagrebu odnosno gradonačelnik Bandić donosi pravilnik sada i glavno je težište na tome da će kazne za građane biti do 10 000 kuna ukoliko ne budu na pravilan način razvrstavali otpad.
Ali kanti i mogućnosti da se to radi, nema. Za to će mu trebati naredne 2, 3 godine.
Znači kazne će predvidjet, a infrastrukturu, kante za naše sugrađane nije osigurao, odnosno ako bi se čovjek malo našalio, rekao bi da mu je teže bilo kante osigurati ispred svakog stana i kuće nego šta bi mu bilo teže izgraditi svakome ispred njegove kuće fontanu.
Da je fontanu trebalo izgraditi, vjerujte mi, u 2 godine svi građani grada Zagreba bi ispred svoje kuće imali fontanu a kante, plastiku, odnosno što je potrebno za razvrstavanje otpada nema nitko niti će to imati narednih 2 godine, glavno da je Bandić i vlast u gradu Zagrebu osigurala kazne za sugrađane naše od 10 000 kuna ukoliko se ne budu pridržavali pravilnika o razvrstavanju otpada.
Gospodin Mišić, replika.
Hvala potpredsjedniče Sabora.
Kolega Maras, drago mi je vas je slušati u vašoj kritici, sve vam je nelogično i trebalo je to koliko ste spomenuti, odgovarati politički.
Interesantno, 20 godina koliko znam da je krenulo sređivanje smeća u hrvatskoj državi. Naravno, mi smo se pomjerili jako, jako malo. Spominjete određene, ne znam veliku Goricu, Lomnicu, Rijeku koju vjerojatno zagađuje, ja se s vama u potpunosti mogu složiti.
Međutim, morate jednu stvar znati. Vi ste vjerovatno dvadesetak godina u nekakvoj politici. Bili ste i prije 4 godine u ovom Saboru, ja bi volio, ne znam a vjerujem da niste napadali isto tada ministra za ovo što se trebalo raditi. Pa sramotno je ako mi samo danas govorimo da ćemo za sutra to riješiti, mi smo to rješavamo 20 godina, nismo riješili ništa.
Naravno Europa je to davno rješavala i rješava i sada i modernizira svoja skladišta smeća.
Mi nismo uspjeli, dobro ste rekli, ni kante organskog smeća nismo mogli srediti i kante posložiti nekakva reciklažna dvorišta za 20 godina. Jasno, svi smo tu krivi. Naravno tko je kriv? Politika. Sva dosadašnja politika , ne možemo reći ovi su krivi danas, a krivo je 20 godina.
Zašto? Ne znam. Može se pretpostaviti. Mi smo blizu Europe kad gledamo, vozimo aute dobre kao i Europa, imamo i autoceste, ali osnovnu stvar koju zagađujemo, mi nismo u stanju pomjeriti za 5 godina ni milimetar. Interesantno najjednostavnija stvar. Kupite smeće, odgojimo građane, svakako vidimo da napredujemo ali daleko, daleko od Europe.
Pa skuplje je danas reciklirati nekakav stroj nego ga proizvesti, bilo šta od ambalaže. To znamo, u svijetu je to skuplje. Odvajaju se i novci za to.
Međutim, mi smo tromi, volimo biti političari, volimo biti ministri, volimo sve rješavati populistički ovdje u Saboru a ustvari ne volimo pritisak izvršiti na određen lokalne sredine gdje to moraju zakonom riješiti.
Toliko, hvala.
Hvala.
Odgovor gospodin Maras.
Dobro kolega Mišić, a koji je vaše rješenje?
…/Upadica Mišić: Raditi i rješavati./…
Raditi i rješavati.
A što raditi i što rješavati, niste rekli. Znači možete raditi i rješavati a ne riješiti ništa.
Znači dajte vi rješenje ponudite, vi ste u poziciji, doduše bili ste, nisam 20 godina, to bi bilo ipak malo previše, ja sam ušao u Sabor 2008. godine, to je bilo prije 9 godina i još uvijek sam tu gdje sam ušao, vi ste ušli prije 2 godine i već ste 3, 4 stranke promijenili.
Znači očito se vi još tražite, koji teren vam odgovara i gdje bi mogli, iz koje pozicije bolje pripomoći da se rješavaju problemi. Ja nemam ništa protiv, promijenite vi još jednu stranku, odite u HDZ, samo dajte rješenje neko. Dajte rješenje neko.
Znači s te strane ja tražim a pošto sam opozicijski zastupnik, pa nije moguće da ja mogu nešto napraviti kad mene Mile neće poslušati. Ja njemu mogu reći Mile, riješi problem Lomnice, ali ja nisam Milorad Pupovac, predsjednik njegove stranke. Da sam Milorad Pupovac onda bi me možda malo Mile ozbiljnije saslušao, ovako možda Mile sad kaže evo odslušat ću ja ovu raspravu, ljudi će reći ovdje šta jesu ili pardon ne Milorad, može biti Andrej Plenković, nebitno je, samo hoću reći tko ima odgovornost. Čelnici stranaka, vladajući, pa i vi, kolega Mišiću.
Vi ste čovjek iz realnog sektora. Znači vi znate da ustvari onaj koji ima odgovornost, može rješavati, ne može u vašoj firmi, ne znam šta ste rekli da imate, nešto oko servisa kućanskih aparata, ali ne može tamo neki vaš zaposlenik rješavati probleme u vašoj firmi, pa tu ste vi odgovorni. Tako isto u politici. Onaj tko odgovara i onaj koji je u vladajućoj koaliciji, tražimo od Plenkovića i Milorada Pupovca da riješe Donju Lomnicu, to je moj zahtjev.
Hvala lijepo.
Koristim priliku prije davanja riječi gospodinu Culeju da pozdravim studente Veleučilišta Nikola tesla iz Gospića, ovdje sa nama su 36 studenata i nastavnika i od srca ih pozdravljamo i ne trebam ni tražit aplauz jer on je došao spontano.
Gospodin Culej, replika.
Zahvaljujem potpredsjedniče.
I ja pozdravljam moje Gospićane, nek bace pogled na Visočicu kad budu tamo.
Kolega Maras, ja vidim da ste vi spremni kao što ste rekli više puta, vi ste rođeni spremni, vjerojatno ste iz osnovne škole došli odmah u Sabor.
Tražite podršku od ministara koji su sada da rješavaju problem zagađivanja, a zaboravljate da ste vi bili u jednom vremenu isto ministar i da ste imali kolege ministre i onda ste dolazili u moju Slavoniju, malo niže od Slavonskoga Broda o kojemu toliko brinete, u Babinu Gredu, dal' na kulen ili na šta, ali je tamo jako puno problema.
Pošto govorimo o zagađivanju, tamo vam je ozonska rupa koliko god je babina Greda. Ona …/Govornik se ne razumije./… koja je postavljena tamo za vrijeme Jakovine u kojoj je on imao svoj šap tako što se čovjek ispravio i namazao riješio je problem neba.
A ima još jedan problem kolege kojeg tu nema Jovanovića, pa mi je teško govoriti o njemu kao ministru školstva, ali hoću, jer i za njim je ostalo problem, za njim je ostala jedna velika rupa najveća septička jama u Hrvatskoj, postoji to u Babinoj Gredi, gdje se sva voda slijeva.
Projekat vrijedan 22 milijuna kuna, ta cijela dvorana, ostala je jedna septička rupa, koja svakodnevno 30000 košta sanacije iste, da ne govorimo o …/Govornik se ne razumije./… zidovima.
I u školi kruži jedan vic, načelnik hoda školom i zaustavljaju ga djeca, kažu načelniče, kad će biti gotova dvorana? Evo papiri su stigli u ovo ministarstvo, sve će biti riješeno u ovoj godini. A djeca kažu …/Govornik se ne razumije./…. Bio je prvi travanj.
Odgovor gospodin Maras.
Hvala lijepo kolega Culej, Stiv, danas ćemo za Stivija navijati svi na utakmici navečer da dobro brani, ali, evo, vi ovdje loše branite HDZ. Znači Stivi dobro brani Hrvatsku, a vi loše HDZ. Ja bi volio, zbilja bi volio da je u mandatu kada sam ja bio ministar, kolega Bačić ili kolega Borić ovako žestoko ukazivao na neke probleme.
I da su mene tražili da se ja uključim u ove neke stvari koje ste vi ovdje rekli. Vjerojatno bi se uključio i vjerojatno bi možda i neke stvari i napravili drugačije. Možda bi na to mogao utjecati, možda ne bi mogao.
I zato nemojte, ako netko dobronamjerno, kao ja, pokušava ukazati na određene probleme i inzistirati na njihovom rješavanju, nemojte to uzeti odmah za zlo. Nisam ja niti bio u Slavoniji na ovome što vi kažete, niti sam zanemarivao Slavoniju, nažalost Slavonija je zanemariva zadnjih 20 i puno godina. Znači ništa se od tamo od rata nije gotovo nije investiralo.
Najviše ljudi odlazi iz Slavonije, nevjerojatno je da tako bogati dio Hrvatske, jednostavno ne dobiva potporu i pažnju koju bi trebao dobiti od Vlade. Ja tu mogu preuzeti i dio svoje odgovornosti za te 4 g. Doduše svi znamo da od 27 g. HDZ je 20 g. bio na vlasti, ali nemamo ništa od toga, da govorimo tko je za što kriv.
Mi moramo se dogovoriti kako i što napraviti. To je moja intencija i intencija moje rasprave. I zbog toga nemojte odmah biti negativni, ako ja pokušavam nešto reći, da vi kažete, evo sad, vi ste bili prije 3 g. Pa šta imaju sad ljudi u Slavoniji od toga? Nemaju ništa.
Dajte da vidimo što možemo napraviti. Inače nisam znao da je moguće da netko napravi ozonsku rupu, točno iznad Slavonije. To je nevjerojatno, da postoje ta sposobnost
…/Upadica: Hvala, hvala lijepo. Gospodin./… napravi ozonsku rupu iznad Slavonije, a to smo sad čuli, ne.
Gospodin Bulj, pojedinačna rasprava, izvolite gospodin Bulj.
…/Upadica se ne čuje./… A u ime kluba, ispričavam se.
To je završna, ne?
Završna, dobro.
Hvala lijepo predsjedavajući, kolegice i kolege zastupnici, uvaženi tajniče.
Govorim o zakonu koji je u biti i u samom početku, prijenos određenih odredbi, tj. 4 direktive EU, i implementira se u ovaj jedan zakon i činjenica je da 2007. ovo je već trebalo biti u zakonu, ali postojeći zakon koji imamo 2007. u biti on je pomiješao pojmove. Moramo postaviti upitnik da li je 2007. pomiješani namjerni ti pojmovi. Jer ne vjerujem da su ljudi bili u ministarstvu, koji nisu stručni po pitanju okoliša.
Jer u tome trenutku i reći ću jedan primjer, gdje se ministarstvo više bavilo sa velikim problemom u Dugom Ratu, to je troska, industrijska, od tvornice …/Govornik se ne razumije./… gdje odbaciti, gdje odložiti uz rijeku Cetinu i tada sam se osobno i aktivirao politički.
Tj. više aktivistički i zaustavili smo taj zločinačku namjenu, da se zatruje rijeka Cetina, bez obzira što me je policija privodila, ni kriva ni dužna, jer sam morao braniti Cetinu i prirodu od Ministarstva okoliša, od …/Govornik se ne razumije./… tako je čini mi se zvao taj čovjek, koji je dao dozvole bez ikakvog problema, pogodujući ljudima da tu trosku koju trebamo riješiti trenutno.
Ali, ne samo tu imamo istu trosku, isti problem u Biljanima, u Ravnim kotarima, kad idete autoputom, vidite jednu ogromnu crnu masu, koja je otrovna, gdje ljudi žive i ne mogu nikako riješiti taj problem. To su problemi životni.
Kao i u Donjoj Lomnici, gdje je asfaltna baza uz vodospremnik, kojim se napaja Velika Gorica, Novi Zagreb i cijeli taj dio. Nikakav njima nije bio problem metnuti tu dječji vrtić uz OPG koji se bave obiteljska gospodarstva eko proizvodnjom.
Međutim, treba pogodovati velikim investitorima i gdje je mjesto? U sred naselja. I zato me malo razočarava što imamo 3 zastupnika, pa čak i gradonačelnika Velike Gorice koji šuti o ovome problemu, ali još jednom bi zahvalio tim ljudima iz Lomnice koji su dali potporu u borbi protiv termoelektrane, pa ovim putem zahvaljujemo i dajemo im potporu. Osobno sam i bio tamo.
Kad govorimo o zakonskoj regulativi, ona će biti dobra i mi ćemo dati amandmane. Kolega Dobrović je i rekao da ćemo dati amandmane, jer jednostavno pomiješani pojmovi, da budu, znači daju mogućnost manipulacije i mešetarenju otpadnoj mafiji a održivi razvoj je ključ problema.
Mi u Hrvatskoj u ovome trenutku imamo i nacionalni park, biser RH, koji je UNESCO proglasio nacionalnim parkom, znači, božanstvom kojeg mi imamo, ovdje je slika, pokazati ću, komplet kanalizacijski sustav, odlazi u jednu rupu, a okolo su evo profunda i ovo odlazi u nacionalni park.
Ovo ulazi u nacionalni park, evo vama tajniče, otiđite doli, on predstavlja biser Hrvatske, 2 milijuna turista posjeti. Čak imamo i eko proizvodnju krumpira, međutim, naši branitelji su za ovo zaslužni, oni su ukazali udruge, koji su ukazali na ovaj problem, zajedno sa ministrom Dobrovićem, kad je doznao, međutim, činjenica da eko krumpir koji proizvode zadruge, ljudi, lički krumpir za pole, ne može biti na stolu u restoranima, u hotelima, motelima u Plitvičkim Jezerima, nego se uvozi iz Egipta.
Za lički krumpir prodaju Egipat. Naravno da su ta područja iseljena, da uvozni lobij, uništaje to stanovništvo i da je puno bitnija borba jer su Plitvice bankomat nečiji bio i prevlast međutim, da opstane taj narod na ovome području, Plitvice su vrlo bitne da budu očuvane u ovome izvornom obliku, to je nacionalni ponos, ona je pod UNESCO-om i ne smijemo dovesti upitno da nam se skine zaštita UNESCO-a jer ogroman to potencijal. Ove godine 2 milijuna turista je noćilo.
Ja sam razgovarao sa ljudima jer često idem u Liku, tu prolazim, nema tjedna da nisam u Lici, sa ljudima razgovaram. Okolo ljudi žive, bave se turizmom, jednostavno to toliko smrdi da ova rupa se prelije ljeti, prelije se. Ljudi ne znaju kako objasniti, pa sam onoga dečka pitao pa kako kažete turistu, on kaže a moramo im reći, gore držimo stoku neku, mislim nevjerojatno da u Plitvičkim jezerima nemamo sustav kanalizacije i pročišćivači. Ni biološki i fizički, nikakav, ni kemijski nego vidite to je ta profunda gdje je bila sakrivena da jednostavno se zemlja uronila.
Evo još jednom pozivam da je najbitnija primjena zakona a ne obmana zakona, da je vrijeme da Ministarstvo okoliša štiti okoliš a ne da narod štiti okoliš od Ministarstva okoliša.
Hvala lijepo.
Hvala gospodin Bulj.
Imamo repliku gospodina Mišića.
Hvala potpredsjedniče Sabora.
Kolega Bulj, drago mi je da ste ovo iznijeli, vjerujem u to da nismo napravili, maloprije sam i govorio o okolišu dovoljni da nismo sve resurse riješili, postavili sve one stvari koje bi trebali i naravno i kanalizacije i odvode i septičke jame koje su po nekim propisima ali evo, kasnimo svakako u svemu.
Ponovit ću, maloprije sam rekao da je jeftinija proizvodnja nego reciklaža, to svi znamo. Mi stvarno dosta kasnimo u tome djelu, ali populistički govoriti ovdje iz sabornice je odlično. Vi znate da sam bio i sa vama ali nikada nisam bio ni u jednoj stranci do tada dok nisam danas ušao ovaj sabor što me proziva gospodin Maras, međutim, ljudi koji su se bavili politikom, znam da je to teško poslije rata bilo posložiti ali odgovornost svakako treba biti, odgovornost svakakve vlasti međutim …/Govornik se ne razumije./… dao sam ovoj vlasti i ovoj Vladi svoju ruku i povjerenje i ja vjerujem i dalje sam ubjeđen da ide ova Vlada u jednom pravom smjeru i moramo joj dati podršku i stabilizirati državu i krenuti u taj smjer koji smo istina, zakasnili jako puno. Ja sam optimista, mali optimista da ćemo ipak za ovih par godina napraviti jednu dobru stvar i da ćemo i u tom djelu reciklaže i svemu napraviti jedan iskorak što dosad stvarno nismo bili a vjerujem baš, i u ovoj godini vidim planove da će tu se ići u drastične promjene.
Toliko, hvala.
Hvala i vama.
Odgovor na repliku.
Kolega Mišiću, vii mate pravo vjerovati u Vladu Andreja Plenkovića, Milorada Pupovca i gospodina Vrdoljaka i ostalih i to je vaše pravo međutim, ovdje mi govorimo o životnim problemima i propisima koji se donose, čak i 2007. su donesi ti propisi međutim pojmovi su promiješani da mogu manipulirati u Ministarstvu okoliša sa otpadnom mafijom.
Ja sam naveo svoj primjer, od 2007. sam se borio da da …/Govornik se ne razumije./… industrijska ne odlaže uz rudokope, uz rijeku Cetinu gdje je neko trebao dignuti milijarde, a rijeka Cetina je bila manji problem.
Znači mi ovdje govorimo o zakonskim propisima i zbog toga će klub MOST-a dati određene amandmane na ovaj zakonski prijedlog međutim ovo je trebalo davno donijeti.
Mi sad kažemo, donosimo 4 propisa, 4 direktive u jedan zakon da ne bi nas penalizirali. Pa najlakše je donijeti propise ove ali ih ne primjenjivati. Činjenica da su Plitvička jezera, Slavonski Brod, Lomnica, Cetina, termoelektrana, sve šta ugrožava okoliš, mi ugrožavamo budućnost našoj djeci. Mi samo posudili tu prirodu od naše djece. Mi je nemamo pravo zbog nečiji interesa uništavati.
Zakonski propisi da, ali da se primjenjuju jer nije dovoljno sa prepisati, možemo mi prepisati sve najbolje zakone SAD-a, EU-a, i dignuti ruku …/Govornik se ne razumije./… međutim, primjena, a primjena je na izvršnoj vlasti, na ministrima i tajnicima. Oni su oni koji su dužni inspekcijama, službama koje su pod njima.
Ja očekujem kao zastupnik, nije bitno jesmo u većini, manjini, u kojoj smo stranci, naša je obaveza i odgovornost tražiti od izvršne vlasti, oni su obavezni nama kazati što se poduzeti da se zaštititi naša priroda a održivi razvoj u RH je nešto …/Govornik se ne razumije./…, eko proizvodnja, turizam, a to nažalost u Plitvicama je primjer kako se ne smije raditi, uvoziti …/Govornik se ne razumije./… krumpir umjesto lički.
Vrijeme, hvala.
I sad na kraju završna riječ ispred Živog zida i SNAGA-e, gospodin Ivan Pernar, izvolite.
Hvala.
Uvažene dame i gospodo, htio bi upozoriti na to da ove izmjene zakona o zaštiti okoliša neće riješiti problem koji stvara plutajući LNG terminal na Omišlju jer će po prijedlogu kojeg imamo godišnje 300 tona varikine ići ravno u more.
Znači zamislite da vam netko kaže imamo projekt koji predviđa da 300 tona varikine, to je znači dnevno skoro tona, ide ravno u more. Naravno, doći će do trovanja morskih organizama, do zagađenja okoliša a samim time i do trovanja ljudi koji jedu ribu i bave se ribarstvom.
Htio bi još reći da na Velom vrhu, na Drenovi kraj Rijeke također smo nedavno imali apsurdnu situaciju. Naime, osoba koju je policija naknadno identificirala ostavila je bačve sa nekakvih mazutom ili kakvim većim derivatom naftnim koje su porozne, cure i jednostavno se truje okoliš. Zvane su sve moguće državne institucije, od Ministarstva zaštite okoliša do Hrvatskih voda, do komunalaca riječkih itd., nitko se ne smatra nadležnim za zbrinjavanje tog otpada odnosno nitko po pitanju tog otpada ne postupa.
Moje je pitanje zašto i ako je kojim slučajem to ne postupanje, nerad i nemar zakonito zašto se ovim izmjenama zakona jasno ne definira tko je dužan sanirati takvo da tako kažem divlje odlaganje opasnog otpada kada se dogodi jer vidimo da trenutno se samo prebacuju loptice.
Ali ono što je kažem još gore je slučaj na Omišlju gdje je ne samo da država ne djeluje na način da štiti okoliš od zagađenja koje radi netko drugi već sama odobrava projekt koji će po vlastitom priznanju, znači to piše u ekološkoj studiji dovesti do zagađenja okoliša i trovanja ljudi. I još da napomenem bitnu stvar, taj projekt je odbila i Općina Omišalj i županija Primorsko-goranska.
Postavlja se pitanje zašto se u Hrvatskoj guraju ekološki neprihvatljivi projekti s jedne strane i s druge strane zašto se na očito zagađenje okoliša koje se čini nezakonito ne djeluje na način da se ono sanira?
Smatram da ove izmjene u praksi neće promijeniti puno odnosno kao što vidimo u slučaju Omišlja ili Drenove odnosno Velog Vrha kraj Rijeke neće promijeniti ama baš ništa. I na to se po mojem sudu ujedno svodi i 90% zakonskih izmjena koje se ovdje rade, a to je da one u praksi ne predstavljaju nikakve stvarne promjene.
Hvala.
Želi li državni tajnik gospodin Mile Horvat uzeti završnu riječ?
Izvolite.
Zahvaljujem se potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Prije svega bih se zahvalio svim klubovima i svim saborskim zastupnicima koji su pojedinačnim raspravama i kroz replike dali podršku donošenju ovog zakona jer smatramo da je ovo vrlo bitna stvar. Vjerojatno smo to mogli uraditi i poslije prvog čitanja kao što je ovdje rekao kolega Bačić, ali evo i ovo je bila prilika da još jedanput uđemo u meritum problema koji se zove zaštita okoliša.
Ja ću ovdje odgovoriti kolegama odnosno gospodi zastupnicima, pokušat ću odgovoriti na neke teme za koje mislim da traže objašnjenje.
Prvo uvaženom zastupniku Bulju bi rekao da novi Zakon o zaštiti okoliša nije donesen 2007. godine, to je stari zakon. Zadnji aktualni zakon u koji sada interveniramo odnosno mijenjamo ga zbog ovih direktiva je donesen 2013. godine.
Vezano za Donju Lomnicu oko koje se toliko pričalo, reći ću da je postupak procjene utjecaja na okoliš, dakle ponavljam postupak procjene utjecaja na okoliš je završen za Donju Lomnicu rješenjem 2010. godine, završen na način da su svi imali po zakonu pravo sudjelovati u javnoj raspravi, dati svoje sugestije ili osporavati dijelove procedure. Niko tada nije ništa osporio od 2010. godine.
U tom periodu investitor je na osnovu takvog rješenja pribavio pravovaljanu lokacijsku i građevinsku dozvolu, sve po zakonu i na osnovu toga je počeo raditi. Sada 2018. ili 2017. netko intervenira i traži od nas da mi zahvaćamo u cijeli postupak revizijom same studije koja prije svega kao pravni instrument nije predviđena Zakonom o zaštiti okoliša. Revizija studije nakon deset godina.
Druga stvar, prostornim planom je ucrtana navedena lokacija, nitko se nije bunio niti osporavao postupku donošenja prostornog plana.
Treća stvar, ministarstvo je u samom rješenju propisalo mjere zaštite okoliša i inspekcija to kontrolira. Provođenje propisani mjera zaštite okoliša na Donjoj Lomnici inspekcija kontrolira, način kako se provode propisane mjere.
Dakle postavljamo pitanje, zašto u deset godina ili u osam godina nitko nije reagirao na ovo činjenično stanje? I sada kada je investitor krenuo treba ga zaustaviti i slati poruku svim investitorima da smo mi prostor gdje je moguće nakon deset godina zahvatiti i u lokacijsku i u građevinsku dozvolu i … i očekivati da onda … prostor za atraktivan za investiranje. Toliko o Donjoj Lomnici.
Što se tiče Slavonskog Broda, ja sam u završnoj riječi kod prvog čitanja rekao da smo mi kao ministarstvo pokrenuli inicijativu gdje smo sa nadležnim ministarstvom iz Republike Srpske koji po njihovom zakonu je nadležno za ovu vrstu komunikacije i razgovora, pokrenuli smo inicijativu definiranja protokola o suradnji na realizaciji projekta plinifikacije Slavonskog Broda, mislim da se radi o kraju 9. mjeseca.
3.10. Vlada RH je taj protokol dakle nacrt protokola prihvatila, verificirala i ministarstvo je dakle ministar Ćorić je zajedno s ministrom Đokićem je 31.10.2017. je taj protokol potpisala.
Daljnja inicijativa vezano za plinifikaciju Broda je isključivo i u postupku i u nadležnosti privatnih subjekata, sa naše strane da je to Crodux da je ovo plin koji treba cijelu plinofikaciju da implementira u plinski sustav RH i sa druge strane je vlasnik, dakle, vlasnik rafinerija. Inače, je sam grad, donio akcijski plan grad Slavonski Brod, za poboljšanje kvalitete zraka, konstatirano je da je apsolutno najveći dominantan izvor onečišćenja zraka sumporovodika jeste rafinerija, ali nije jedini.
I tu ću stati, jer nema ovlaštenja da komentiram njihova akcijski plan. Prema tome mi smo kao ministarstvo uradili ono što smo kao predstavnici države, izvršne vlasti bili dužni u cijelom postupku plinifikacije rafinerije Bosanski Brod uraditi.
Gospodin Pernaru vezano uz LNG plutajući terminal, bi rekao, da je postupak procjene utjecaja na okoliš u tijeku. Tijekom javne rasprave, zaprimljen je veliki broj primjedaba i mišljenja. Ministarstvo će kao i dosada, prije donošenja konačne odluke, razmotriti sva mišljenja i prijedloga javnosti i mišljenje savjetodavnog stručnog povjerenstva i donijeti ćemo odluku.
Moram reći da su u tom savjetodavnom povjerenstvu i predstavnici općine Omišalj i pripadajuće županije. Prema tome, nije ministarstvo jedini učesnik i sudionik u donošenju ocjeni ovih rješenja. I na kraju, uvaženom zastupniku Vlaoviću, bih rekao, referirao se na čl. 63.-75 Zakona o zaštiti okoliša.
Dakle, strateška procjena utjecaja na okoliš, 2015. je zakon mijenjan baš u dijelu strateške ocjene, ali ne zato što smo mi to htjeli, nego zbog pilota EU i tada je metodologija donošenja strateške procjene utjecaja na okoliš usuglašena sa metodologijom EU i drugačije ne može.
Dakle, mi ne možemo na sugestiju uvaženog zastupnika Vlaovića reagirati na način da ćemo imati nekakav svoj model na svoj način, kako se donose strateška procjena utjecaja na okoliš. To smo usuglasili sa uredbama EU, u protivnom imamo pilote i iza toga pilota imamo penalizaciju.
Hvala vam, hvala još jedanput na prihvaćenju razloga za donošenje ovog zakona.
Ali imamo nekoliko replika. Prva je gospodin Šuker.
Hvala lijepo.
Gospodine državni tajniče, nikada nije dobro, kad jedna ovako životna tema, poprimi politikanstvu notu. Pa ja se oslušim konkretno na primjer na asfaltne baze u Donjoj Lomnici. Dakle, sve je tu po zakonu napravljeno, međutim, postavlja se jedno elementarno pitanje, a to je funkcioniranje mjesne samouprave.
Da li je u trenutku izrade studiju o zaštiti i utjecaju na okoliš, izdavanje lokacijske i građevinske samouprave, mjesna samouprava bila u pozornosti. To je po meni ključno pitanje. Jer nekada kada se takvi dokumenti rade, onda se malo bježi od toga, jer da su rasprave vođene u okviru mjesnog odbora itd. onda bi vjerojatno oni koji kažu nisu znali, ne bi imali pravo to reći.
Međutim, mislim da je za rješenje ovoga problema, ne treba nitko skupljati političke probleme. To ovim ljudima naprosto neće pomoći. Istina je da možda 500 m zračne linije od tuda se nalaze 3 bunara vodocrpilišta, velikog, koji opskrbljuje vodu Velikom Goricom.
Međutim, mislim da je rješenje za ovaj problem, da ministar ili njegov suradnik, kojim će on dati određene ovlasti primi te ljude iz izaslanstvo iz Donje Lomnice i da lijepo u miru, pojasni, pokaže o čemu se radi i kako se radi. Jer ovakav juriš nekih koji i da sad ih pustite oni ne bi znali doći do te lokacije, di je ta baza, ali se boje protiv toga.
Recimo, ta asfaltna baza je možda 5 km zračne linije od moje kuće. I dobro znam gdje je to. Dakle, tu nekada bio veliki industrijski pogodna industrogradnje. Međutim, gospodine državni tajniče, nije mi namjera ovdje i nikad nisam tako vodio politiku, skupljao političke poene, ali me je briga za moje sugrađane i ja bi lijepo molio, a to ću zamoliti i ministra Ćorića, da primi jedno izaslanstvo, ljudi iz Donje Lomnice, ne samo ovi koji prosvjeduju, nego iz tog naselja i da se to raščisti tamo gdje se treba raščistiti.
Hvala gospodine Šuker.
Hoćete odmah odgovoriti sada?
Izvolite.
Samo ću odgovoriti uvaženom kolegi Šukeru.
Dakle, mjesna uprava je imala primjedbe u tom postupku i ministarstvo im je odgovorili da se oni više nisu javljali.
…/Upadica se ne čuje./…
Hvala vam.
Molim vas.
Gospodin Klarić, izvolite.
Uvaženi državni tajniče u svojem izlaganju ste spomenuli primjer i prilikom rasprave o donošenju prostornog plana iskohovana dozvola o tome kako se 10 g. nešto pripremalo i radilo i postavili ste hipotetsko pitanje, zašto nitko nije reagirao. Sad ja vama postavljam pitanje, zašto niti jedno ministarstvo vaše, odnosno, ministar i vlade sve do sada, nisu reagirali na reakciju grada Bakra, na reakciju brojnih udruga i građana na dokaze na neprimjerenom nečistoći zraka iz lebdećih čestica u zraku, na zagađenju mora, na obavljanje djelatnosti, bez kanalizacijskog sustava.
Sve te informacije imate gore u ministarstvu. Sve vaše inspekcije su o tome obavještavane i od mene osobno, podizane kaznene prijave i nitko ne reagira. I dan danas luka Rijeka obavlja poslove prekrcaje rasuto tereta, na obali mora.
Ja vas pozivam i vas i ministra i djelatnike vašeg ministarstva, da dođete dolje u moj grad i vidite što se tamo i na koji način se radi. I ja sam prisiljen i ovim putem govoriti o tom problemu. Jer ga nitko ne rješava, a mi reagiramo stalno. Reagiramo već godinama, ukazujemo na taj problem i nitko ništa ne poduzima. I taj grad je zaprašen, taj grad je prepun ugljene rudače, ugljena rudača se trpa i u more i ministarstvo po tom pitanju ne radi ništa. E sada vaše pitanje zašto nitko nije reagirao u postupku izrade prostornog plana. Moje je pitanje zašto nitko ne reagira u trenutku kada se tako nešto događa i dan danas u mome gradu i mojim građanima?
Hvala lijepa.
Gospodin Panenić.
Hvala lijepo.
Poštovani državni tajniče.
Ja bih se osvrnuo i na vaš komentar oko situacije u Bosanskom Brodu i navod koji ste naveli, zapravo vrlo je problematičan da predstavnik Vlade izjavi zapravo umanjuje štetnost koju nanosi Rafinerija u Bosanskom Brodu i da to relativizira na način da nije jedini.
Mogu se složiti kako bi gledali nije jedini, međutim ono što bi trebali sa svojim izjavama svakako navesti u kom postotku to ti koji nisu jedini koji su to objekti koji toliko utječu, da ne bi ispalo na kraju da i naša službena politika postane usmjerena na način da podržavamo politiku gospodina Dodiga gdje on isto tvrdi da Rafinerija u Bosanskom Brodu nije zagađivač.
Ono što je i vama poznato i svima koji se bave s time da Rafinerija u Bosankom Brodu tehnološki je toliko nazadna da ova inicijativa oko plinofikacije više će pomoć projekt gospodina Čermaka i njegove termoelektrane na plin koja je opet kogeneracijska, opet nešto što će opteretiti naše građane nego što će riješiti pitanje zagađenja iz Rafinerije Bosanski Brod.
Prema tome, ja vam garantiram da mjerit ćete u vrlo malim postocima unapređenje kvalitete zraka koje će biti nakon plinofikacije, a vrlo će biti evidentno na računima građana koliko će ih opteretiti.
Prema tome, nemojmo relativizirati problem Rafinerije u Brodu jel svi podaci, a imate i pristup možete i prema našim obavještajnim službama koje raspolažu s tim će vam pokazati da izostanak investicija, dugogodišnji izostanak, stvaranje negativnog financijskog rezultata zapravo je samo jedna geostrateška politika koja ima ruski vlasnik tamo, da da definitivno nije nešto što će unaprijediti situaciju u Slavonskom Brodu ili stanje zraka, a nažalost evo i po građane Bosanskog Broda je tako.
Hvala lijepo.
Odgovor gospodin državni tajnik.
Uvaženi saborski zastupniče.
Dakle da ne ostane u zraku, dakle mi u ministarstvu apsolutno ne relativiziramo problem zagađivanja od strane Bosanskog Broda, da mislimo da je to relativni problem onda se ne bi u zadnjih šest mjeseci zajedno sa ministrom i cijeli kolegij angažirao oko modela rješavanja toga problema.
Ja sam samo ako ste me pratili citirao nešto što je zvanično, a to možete potražiti u Slavonkom Brodu. Neko je radio u okviru određenog zvaničnog dokumenta i mjerenja. Ja nisam rekao u kojim odnosima, koje su to veličine, ja sam samo rekao da su ta mjerenja kao zvanični dokument pokazala da nisu jedina, da nije to jedini izvor zagađenja, ali apsolutno je Bosanski Brod rafinerija dominantniji izvor zagađenja, to niko ne spori. I mi smo se kao ministarstvo maksimalno angažirali da se taj problem sanira.
Hvala lijepa.
Gospođa Ljubica Maksimčuk.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Uvaženi potpredsjedniče, uvaženi državni tajniče.
Ne mogu ne osvrnuti se na problem Slavonskoga Broda, već su ga mnogi istaknuli. Puni devet godina se građani Slavonskoga Broda bore s tim problemom, mi sada očekujemo da je taj međudržavni problem da će doživjeti svoj završetak.
Naravno da je se u zadnje dvije godine i ministarstvo, resorno Ministarstvo vanjskih poslova, predsjednica Republike, predsjednik Vlade svi su se uključili da riješi ovaj veliki problem zagađenja zraka u Slavonskome Brodu.
Istina mi znamo da nakon plinifikacije Rafinerije u Slavonskom Brodu nećemo možda imati čisti zrak, ali najveći onečišćivać je zasigurno Rafinerija u Bosanskome Brodu, znamo da je to problem dalje sada dva gospodarska subjekta, no međutim sve oči su i dalje uprte u vaše ministarstvo. Stoga građani Slavonskoga Broda i dalje očekuju da vi budete u biti nekakav nadzor kod rješavanja toga problema, iako rekla sam to je dalje problem odnosno da li je to sve u nadležnosti dva gospodarska subjekta Croduxa i Rafinerije u Bosanskome Brodu.
I naravno hvala ministarstvu i svima koji su u zadnje dvije godine se maksimalno uključili na rješavanju ovoga problema.
Hvala i vama.
Ne vidim zahtjev za odgovor.
I posljednja replika gospođa Mrak-Taritaš.
Hvala lijepo.
Dakle gospodine državni tajniče na kraju ste se dotakli strateške procjene utjecaja na okoliš. Strateška procjena utjecaja na okoliš je bila jedna novina koja je uvedena u zakonodavstvo RH, a novina je bila u trenutku kada smo usklađivali svoje propisima s propisima EU.
Ona je prvi put u EU prepoznata i uvedena u Nizozemskoj. Iz kog razloga? Iz razloga što Nizozemska ima zagađeno tlo i rađene su strateške procjene utjecaja na okoliš za nove prostorne planove. I mi koji smo imali prilike sudjelovati u cijeloj to priči, ja kao neko tko se bavi prostornim planiranjem mislim da je to izuzetno dobro da kada radite novi prostorni plan, prije toga strateški sa aspekta zaštite okoliša procjenjujete što je tamo moguće odnosno ne.
Kako se cijela regulativa vezana uz zaštitu okoliša mijenja, ja neću reći da postrožuje, ali se regulira tako je onaj utjecaj strateške procjene utjecaja na okoliš se znatno proširio nego što je to bilo u startu i danas u zakonu imamo ono što ste i vi tu u odgovoru uvaženom zastupniku rekli, da se ona radi za programe, da se radi za studije, da se radi za različite stvari, no međutim radi se i za postupke izmjene i dopune istih tih programa i studija i prostornih planova.
Ja sam bila jedna od onih kada je bilo vezano izmjene i dopuna prostornog plana i strateške procjene ukazivala na činjenicu da recimo ako želite napraviti izmjenu ceste u dužini od kilometar prostorni plan možete napraviti u znatnom kraćem vremenu nego što je to mogućnost napraviti stratešku procjenu morate ju raditi.
Zakonodavstvo je takvo kakvo je i zato je smisao da naši zastupnici u EU-u i svi oni koji se s tim bave, na vrijeme reagiraju jer ne stvari koje se tamo donose nisu svaki put do kraja od interesa za RH.
Hvala.
Hvala lijepa.
Zaključujem raspravu, glasovat ćemo kad ste steknu uvjeti

9

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje, P.Z.E. br. 182
26.01.2018.
Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, drugo čitanje, P.Z.E. br. 182.
Predlagatelj je Vlada Republike Hrvatske.
Rasprava je zaključena.
Amandman je podnio zastupnik Slaven Dobrović.
Molim predstavnika predlagatelja da se očituje o podnesenom amandmanu.
Sa nama je poštovani Mile Horvat, državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike.
Dakle, imamo jedan amandman uvaženog kolege Dobrovića.
Izvolite.
Zahvaljujem se predsjedniče Hrvatskog sabora.
Predloženi amandman se ne prihvaća.
Naime, definicije pojmova kako su predložene izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša usklađene su sa odgovarajućim definicijama u direktivama EU i u takvom izričaju se koriste dalje u tekstu zakona i njegovim provedbenim propisima.
Također dodavanje novih pojmova u zakonu zahtijevalo bi sveobuhvatne i dugotrajne aktivnosti što u ovom slučaju nije prihvatljivo s obzirom da se radi o nužnim izmjenama zakona zbog moguće povrede europskog prava i EU pilota.
Kolega Dobrović, izvolite.
Hvala lijepo.
Nisam zadovoljan. Mislim da ćemo se svi ovdje složiti da je pitanje jezika vrlo važno pitanje. Dakle i da o jeziku moramo brinuti. Dakle ovaj zakon, izmjene i dopune preuzimaju pojmovnik iz zakona iz 2007. koji je nedoslijedan, nekonzistentan, u stvari loš. I koliko još seminarskih radova, diplomskih i završnih radova će naša djeca raditi konzultirajući krivi pojmovnik.
Mislim da to nije dopustivo i tražim glasovanje o ovome.
Dakle glasovat ćemo sada o amandmanu koji Vlada ne prihvaća.
Molim glasujmo.
Hvala vam državni tajniče.
Utvrđujem da amandman nije dobio potrebni broj glasova, pa prelazimo onda na glasovanje o Konačnom prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša.
Molim glasujmo.
Utvrđujem da je većinom glasova 108 glasova za, 13 suzdržanih i 2 protiv donijet Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša.
PDF