Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: VII, sjednica: 16

PDF

32; 33

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika Hrvatskih laburista-Stranke rada, drugo čitanje, P.Z. br. 691
  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika SDP-a, drugo čitanje, P.Z. br. 722
12.02.2015.
Kolega Milorad PUpovac traži riječ.
Poštovani gospodine predsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Ja bih u ime Kluba zastupnika SDSS-a zamolio pet minuta da se obratim s obzirom da je najveći dio onoga što je govoreno govoreno povodom onoga što je o meni govoreno i najveći dio onoga što smo mogli čuti bilo je upućeno meni.
Ukoliko ne postoji druga mogućnost osim one koja je Poslovnikom zadana molim stanku u ime kluba, a ako postoji molio bih da odmah izađem za govornicu.
Kolega Pupovac ja sam očekivao da ćete se vi javiti na temu zbog koje je bila zatražena stanka. A sada vi tražite stanku na stanku.
Iskreno rečeno, žao mi je što se niste javili ali stanku na stanku tražiti tako bi mogli vrtjeti non-stop stanke. Pa ja predlažem da koristite to nakon što odradimo temu ili u pauzi. Iskreno rečeno, volio bih da se držimo Poslovnika maksimalno.
Izvolite.
Gospodine predsjedniče, ne morate mi dati pravo na …
…/Upadica PREDSJEDNIK: Ne, ne pa zato i govorim./…
… Ne, ne morate mi dati pravo na pauzu ali da vi sjedite na mjestu na kojem ja sjedim …
…/Upadica: Dobro, dobro./…
… I da slušate ono što sam ja trebao slušati za vrijeme onih koji su koristili pauzu vi biste imali samo jedan izbor ili da molite da se obratite ovom Saboru ili da ga napustite.
Nemojte ucjenjivati, ne prihvaćam nikakve ucjene.
Predsjedniče ja ne ucjenjujem ja vam samo govorim šta je moja dilema.
Ja vam samo kažem, dozvolite da vam kažem, hoćete li koristiti se pravo za 10 minuta nakon što se da uvodno stanka ili ćemo vam sada dati stanku, to nije od bitne važnosti ali je od poslovničke?
Dakle mi možemo napraviti uvod, vi tražiti odmah stanku i imate sve pravo na izlaganje. To vam predlažem. Zato vas molim da uvažite poslovničke razloge, čekate uvodno obrazloženje, tražite stanku, dati ćemo vam stanku jer je to praksa Hrvatskog sabora. Ali stanku na stanku nije predviđeno.
Evo mislim da smo se lijepo razumjeli.
Sada molim da krenemo u raspravu. I dobiti ćete stanku nakon uvodnog izlaganja ako je već sada tražite.
Jesmo se razumjeli? Jesmo, O.K.
…/Upadica se ne čuje./…
Molim? Ne, ne, dobro.
Molim, O.K., idemo sa utvrđenim dnevnim redom, kolega Salapić je nešto tražio ali mislim da je to sve razjašnjeno.
Dakle po dnevnom redu, utvrđenom dnevnom redu, najavljenom idemo sada:

- Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, drugo čitanje P.Z. br. 691 – Predlagatelj Klub zastupnika Hrvatskih laburista-Stranke rada;

- Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, drugo čitanje, P.Z. br. 722 – Predlagatelj Klub zastupnika SDP-a;

Prijedloge akata ste primili. Prema dogovoru na predsjedništvu Hrvatskoga sabora objedinjeno ćemo raspravljati o oba ova prijedloga zakona.
Kod donošenja odluke primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na drugo čitanje to su odredbe članaka 194. do 202. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Amandmane možemo podnijeti do kraja rasprave. Raspravu o prijedlozima ovih akata proveli su Odbor za zakonodavstvo, Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav.
Izvješća ovih radnih tijela primili ste na sjednici.
Žele li predstavnici predlagatelja dodatno obrazložiti prijedlog? Da. U ime Kluba zastupnika Hrvatskih laburista-Stranke rada poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Izvolite kolega Lesar.
Hvala lijepa poštovani gospodine predsjedniče, kolegice i kolege.
Za početak mali podsjetnik, krajem prošle godine Hrvatski sabor u tzv. prvom čitanju proveo je raspravu o 5 prijedloga mogućih promjena Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor uz prethodni dogovor i na predsjedništvu i na samom plenarnom zasjedanju svih 5 prijedloga pušteno je u tzv. drugo čitanje uz dogovor da naknadno nakon toga pokušamo postići dogovor, suglasje da u drugo čitanje dođemo sa jednim zajedničkim prijedlogom. Taj pokušaj dogovora nije bio samo između ovih 5 predlagatelja nego svih klubova zastupnika u Hrvatskom saboru.
I nakon tog prvog čitanja prošlo je mjesec i pol dana kada nikakvih pokušaja dogovaranja nije bilo i tek na intervenciju na siječanjskoj sjednici predsjedništva Sabora našli smo se da vidimo koliko se možemo približiti da dođemo sa jednim prijedlogom.
Podsjećam na to da i vladajući nekoliko mjeseci o ovoj temi nisu ni željeli raspravljati, dakle dugo nije bilo nikakvog stava a onda najedanput, a to je rekao i premijer Milanović na aktualnom prijepodnevu moramo uvesti model po kojemu će birači imenom i prezimenom birati zastupnike u Hrvatski sabor.
Mi smo danas predzadnji dan isteka rokova za moguću izmjenu Izbornog zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i zbog toga su mediji s pravom ovih dana stvorili jednu atmosferu iščekivanja i naravno da zbog toga i građani Republike Hrvatske imaju određena očekivanja ili iščekivanja što će to Sabor danas ili sutra na tu temu odlučiti.
Građani zbog toga očekuju da izmjenama zakona ostvarimo obećanje birači će birati zastupnike imenom i prezimenom. Očekuju svoje pravo da jednim glasom odabiru listu, kandidacijsku listu, bilo listu političkih stranaka ili grupe birača ali isto tako očekuju da imaju pravo probirati, birati, preferirati određene kandidate na listi za koju su se odlučili.
Parlamentarizam i demokracija u Republici Hrvatskoj počiva na političkim slobodama i zbog toga i političke stranke, ali i građani imaju pravo kandidirati svoje kandidate i na ovim izborima, kao i na svim drugim. Uloga političkih stranaka je da građanima da ponudu, da ponudi listu, da ponudi kandidate i to pravo modelom preferencijskog glasovanja se političkim strankama niti ne oduzima niti ne umanjuje, a na građanima je da tim preferencijskim glasom odluče koji od x kandidata i zbroja kandidata je za njih najbolji.
Neki dan, zapravo često u zadnje vrijeme pitali su zašto koristite izraz preferencijski, preferencijalni glas. Dosta je kažu nerazumljivo. Ja bih onda to na hrvatski preveo da to znači najvolim glas, dakle onoga kog birač najviše voli ili simpatizira. Ali isto tako očekivanja građana da im ne postavljamo prevelika ograničenja, prohibitivne klauzule koje isključuju glas birača u onom dijelu kada se opredijelio za nekog od kandidata.
Podsjećam da jedna prohibitivna klauzula u zakonu već postoji, a to je ona da lista mora osvojiti najmanje 5% glasova da bi ušla u izračun prava raspodjele mandata. Druga prohibitivna klauzula bila bi negacija istinskog prohibitivnog preferencijalnog prava glasanja.
Očekivanja građana su da u Saboru ne mogu biti grješnici po svjetovnim zakonima, zločinci mirnodopski ili ratni, profiteri ratni ili pretvorbeni, ubojice, silovatelji, šefovi, krakovi i bodlje korupcijskih hobotnica, oni koji su ovlast i položaj, službene kartice i javnu imovinu shvatili kao svoju božićnicu ili dar Djeda Mraza. Smatramo da imamo pravo izbornim zakonom ograničiti pravo kandidiranja onih koji su počinili takva teška kaznena djela.
Građani s pravom očekuju da zastupnici u Saboru zastupaju političku stranku odnosno ideje i političke programe temeljem kojih su dobili povjerenje građana, dakle da zastupaju građane koji su prihvatili taj politički koncept, taj politički program i tu političku ideju, dakle da zastupa njih građane, a ne da dužnost zastupnika koriste kao sredstvo za osvajanje mandata ili novog mandata na lokalnim izborima.
Građani s pravom očekuju da imaju jednakost biračkog glasa, očekuju da ispravimo nepravdu, da u nekoj izbornoj jedinici za jedan mandat ne treba 30 000 birača, a u drugoj 23 000. Po popisu birača ili po rezultatima izbora iz 2011. u jednoj izbornoj jedinici je bilo dovoljno 14 700, a u drugoj je trebalo 18 673 glasa temeljem pravovaljanih glasačkih listića. Neprihvatljivo im je da čak 4000 glasa po mandatu unutar izborne jedinice bude razlika i negiranja prava na njihovu jednakost težine biračkog glasa.
U ljetu 2014. počele su prve ozbiljne političke rasprave, održani su okrugli stolovi, tematske rasprave u koje su se osim Sabora uključile udruge građana, ustavnopravni stručnjaci i pripremili za kraj godine 5 prijedloga za prvo čitanje. U pripremu tih rasprava uključio se i predsjednik Sabora i hvala mu što nam je pripremio, prikupio podatke o različitim modelima preferencijalnog glasovanja u pojedinim državama, posebice članicama Europske unije.
I nakon prvog čitanja dva mjeseca je bio muk. Sada, dan prije isteka roka moramo obaviti raspravu i sutra glasanje. Građani se s pravom ljute na takvo ponašanje, o tako važnoj temi raspravu u zadnjem trenutku i toliko zbunjujućih poruka, nagovještaja mogućih promjena preko noći uoči same rasprave i glasanja.
Građani teško mogu razumjeti kako to da nešto što je u utorak bilo ustavno upitno u srijedu postaje državnički prijedlog bez ikakve ustavne upitnosti. Građani zaslužuju odgovor i na to pitanje. Što se to preko noći može dogoditi, a da nešto što je odbačeno pod sumnjom ustavnosti drugi dan postaje legitimno pravo predlaganja?
Prijedlog izmjena i dopuna ovog zakona koji je dao Klub zastupnika Hrvatskih laburista nudi istinski preferencijalni model izbora zastupnika.
Istinski jer samo osvojeni glasovi odlučuju o tome tko ide u Sabor i ne samo nakon izbora, nego samo osvojeni glasovi odlučuju u slučaju zamjene zastupnika tko njega zamjenjuje.
Istinski model preferencijalnog glasovanja i zbog toga jer predlažemo tri preferencijalna glasa. I sa tri preferencijalna glasa ili da budem još precizniji do tri, jer birač može upotrijebiti jedan, dva, tri ili ni jedan preferencijski glas, do tri preferencijska glasa.
Sa tim modelom svi zastupnici s te liste bili bi birani preferencijalnim glasovima, jer na 200 do 250 tisuća birača u jednoj izbornoj jedinici od 14 ponuđenih kandidata svi oni koji bi osvojili mandate zapravo istinski i direktno bi bili izabrani preferencijskim glasovima. I tvrdnje nekih da bi netko sa 5 preferencijskih glasova tada ušao u Sabor su ili zlonamjerne, podmetanja ili potpuno nepoznavanje načina ponašanja ne samo biračkog tijela, nego i mogućnosti raspodjele biračkih glasova.
Europski izbori pokazali su da je 78,5% birača kojih je izašlo na izbore koristilo kada su imali samo jedan preferencijski glas. Ali isto tako rezultati izbora su pokazali da je od 25 lista koji su bili na izboru 34 kandidata dobilo više od 10% one prohibicije koja je bila propisana, ali da je čak 24 njih bilo onih koji su bili na prvom mjestu.
I upravo temeljem tog iskustva neke države koje imaju preferencijalno glasovanje sa jednim glasom, preferencijalni glasovi prvome na listi se ne računaju. Podsjetite se na materijal koji je došao od predsjednika Sabora gdje i to kao model preferencijalno glasovanje imaju upravo radi toga da se po inerciji najčešće kada je samo jedan preferencijski glas on ide prvom.
I zbog toga smatramo da sve što je ispod tri preferencijska glasa nije istinski preferencijalni model glasanja. Tri preferencijska glasa svi zastupnici s liste koja prođe prvo prohibiciju od 5% istinski su izabrani.
Nudimo i nespojivost dužnosti općinskih načelnika, gradonačelnika dužnost tog saborskog zastupnika. Ja vas podsjećam da prema važećem zakonu župani ne mogu biti birani u Sabor. To je posljedica promjena koje su nastupile još 2001. godine. Do tada su župani bili ne samo regionalni, nego i državni dužnosnici jer su bili šefovi ureda državnih uprava u županijama. I zbog toga je tada uvedeno ograničenje da se nisu mogli kandidirati za Sabor.
2001. to je ukinuto. Uredi državne uprave dobivaju svoje pročelnike, župani prestaju osim u gradu Zagrebu biti državni dužnosnici, ali svim izmjenama zakona nikada im nije bilo omogućeno kandidiranje za Sabor. Koja je logika da župani ne smiju, gradonačelnici i načelnici smiju.
Mi smatramo da ne smiju ni prvi, ni drugi, ni treći. Hrvatska ima dovoljno kvalitetnih ljudi, a obavljanje poslova dužnosti i u općini, gradu i županiji zahtijeva čovjeka koji će upravljati lokalnom zajednicom, a ne istovremeno biti u Saboru i u potencijalnom sukobu interesa kada često u povijesti o njihovim glasovima jesu bili odlučivani i pojedini zakoni i državni proračuni gdje su zloupotrijebili svoju dvostruku dužnost na taj način.
Predlažemo i klauzulu o zabrani kandidiranja osobama koji su pravomoćnom sudskom presudom osuđeni na kaznu zatvora duljom od 6 mjeseci za kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, genocid, zločin, agresije, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin, terorizam, terorističko udruživanje, mučenje i ropstvo, za kaznena djela protiv života i tijela teško ubojstvo i kaznena djela protiv službene dužnosti kroz zloupotrebu položaja i ovlasti.
Iako ima onih koji tvrde da ovakvom klauzulom uvodimo ograničenje biračkog prava, javni i politički interes u Hrvatskoj zahtijeva i daje pravo Saboru da takvim ljudima ograniči biračko pravo i za vrijem izdržavanja kazne i do isteka rehabilitacijskog roka.
A rehabilitacijski rokovi za pojedina kaznena djela zavisno o dužini kazne i kategoriji kaznenog djela propisani su člankom 19. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji. I oni nisu isti za sva kaznena djela.
Naš prijedlog zakona omogućuje i usvajanje novog Zakona o izbornim jedinicama kojim bi konačno ispoštovali mišljenje Ustavnog suda, ispravili ne samo protuzakonitost nego i moguću protuustavnost postojećih izbornih jedinica kako po broju birača i tako po njihovoj strukturi jer to su dva elementa na koja Ustavni sud ukazuje u svojem mišljenju još iz 2010. godine. I predlažemo mogućnost kandidiranja u izbornim jedinicama prema mjestu prebivališta.
Smatramo da je neprihvatljivo i dosta modela tzv. padobranaca koje šefovi stranaka stavljaju u druge izborne jedinice zbog toga što unutar jedne nisu mogli napraviti kompromise i razmještaju u one izborne jedinice s kojima nemaju nikakve veze.
To su ja bih rekao minimalne promjene. Za cjelokupnu reformu pa čak i ideju donošenja jednog izbornog zakonika u kojem bi ista pravila postavljali za sve izbore koje u Hrvatskoj imamo nažalost nije bilo vremena. Žaljenje moram konstatirati i kada su promjene izbornih zakona bile predlagane na početku mandata, uvijek je bilo rečeno imamo vrijeme ne moramo sada to, tek su izbori završili. I onda uvijek uoči izbora interveniramo u pojedine zakone.
Ja vas podsjećam da uoči europskih izbora u zadnjem trenutku je Sabor intervenirao u Izborni zakon. Podsjećam vas da je prije predsjedničkih izbora Sabor intervenirao u Izborni zakon. I ako sutra Sabor usvoji izmjene zakona kao zadnji rok koji je propisan u zakonu, odnosno Ustavu, to je također dakle legitimno, ispravno i ustavno ali intervencija u zadnjem trenutku.
S obzirom da ćemo nakon ove rasprave imati raspravu o našem prijedlogu Zakona o izbornim jedinicama neću sada o njima govoriti ali vas samo želim podsjetiti da i taj zakon ima direktne veze s ovim zakonom. Svako rješenje iz Izbornog zakona mora udovoljiti osnovnim uvjetima propisanima Zakonom o izboru zastupnika, jednaka težina biračkog glasa. Do jednake težine biračkog glasa dolazimo i Zakonom o izboru zastupnika i Zakonom o izbornim jedinicama. Ako se oglušimo na upozorenje Ustavnog suda, ako se napravimo da za njega ne znamo ili nismo čuli to može značiti samo dvije stvari, ili nam do toga nije stalo ili mislite da se Ustavni sud neće usuditi poništiti rezultate u pojedinoj izbornoj jedinici ako do korekcija ne dođe.
I završavam sljedećim, i na radnim tijelima i u materijalima čitali smo prijedloge zakona. Ono što se događalo 24 sata unazad nažalost opet upućuje na to da se u sabiranju glasova potrebnih za usvajanje zakona radili kompromisi na štetu kvalitete zakona. Kome to služi na čast? Koliko će građani to honorirati, vrednovati? Koliko će prihvatiti činjenicu da im je obećano izbor zastupnika imenom i prezimenom, a tek na izborima će vidjeti da toga neće biti i kad budu objavljeni rezultati izbora? Hoće li to povećati ugled i poziciju Hrvatskog sabora u hrvatskom društvu? Hoćemo li takvim ponašanjem ponovno poslati poruku da ovakve važne zakone donosimo u zadnjem trenutku a da se pravi dogovori odnosno rasprave odvijaju u komplotima ne u Saboru nego negdje drugdje.
Pozivam vas da podržite naš prijedlog, pozivam vas da napravimo iskorak i omogućimo biračima građanima Hrvatske da sa tri preferencijalna glasa odlučuju o tome tko će biti zastupnik u Hrvatskom saboru izabran na sljedećim parlamentarnim izborima.
Hvala lijepa.
Hvala i vama poštovani kolega Lesar.
Imamo nekoliko replika pa ćemo po redu.
Poštovani zastupnik Damir Kajin, replika.
Pa dobro da bi se zastupnike biralo izravno onda zastupnike treba birati neposredno. Gdje? U njihovim izbornim jedinicama. Ali nisam se javio zbog toga nego slažem se ne kandidaturi optuženima i osuđenima. Naši izborni zakoni su što? Jedan najobičniji bastard. Vi se za Sabor možete kandidirati sa presudom, pardon ne možete se kandidirati sa presudom ali na lokalne izbore možete ići i sa presudom.
Mi imamo znači 8.03. ponovljene lokalne izbore od Dubrovnika do Novog Marofa, od Paga do Korčule, od Hvara do Omiša itd., znači za Sabor se ne bi mogli kandidirati kao što navodite ratni zločinci, sitni, krupni kriminalci, silovatelji itd., ali na lokalnoj razini kleptomani, narkomani, osuđenici itd. moći će se bez ikakvog problema kandidirati na ovim izborima 8. maja ili 8. ožujka. Valjda nije normalno da jedna pravila vrijede za nacionalne izbore, a da druga pravila vrijede za lokalne izbore.
Jednako tako mišljenja sam da i ako postoji potvrđena optužnica, to i vi navodite, da se nema tko što kandidirati.
Točno može ispasti onda da DORH bude taj koji će kadrirati, birati, određivati tko će biti u Parlamentu i pitanje da li je to ustavna kategorija. Ali kakvu imamo situaciju danas, situacija Čačić može se kandidirati po prestanku vremena rehabilitacije. Znači ne može ići u izbore kao što se predlaže a ono što se njemu dogodilo može se dogoditi svakome od nas. Imamo slučaj Branimira Glavaša on može se kandidirati jer nema pravomoćne presude i može biti izabran. Gospodin Čehok ne može. I da ne nabrajam dalje.
E sad, da li bi onda isto tako netko tko je izabran pa i da nema kaznu zatvora duže od 6 mjeseci trebao naprosto van Parlamenta. Jednom riječju dijelimo jedan bastard i u tom bastardu treba isto govoriti.
Hvala lijepa.
Bio je čak i bonus.
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Kolega Kajin, problematizirate da bi ovim zakonom za Sabor uveli ograničenje kandidiranja zločincima, ali da bi se na lokalnim izborima oni mogli kandidirati. Meni je moram vam to reći iskreno žao što vi ne znate da kao saborski zastupnik imate pravo po Poslovniku predložiti izmjenu i dopunu Zakona o izborima lokalnih predstavničkih tijela, dužnosnika i predložiti ista rješenja i za to kako i recimo za predsjednika države. Ovdje ste već 25 godina u Saboru i očekivao sam da ste naučili Poslovnik i shvatili da to pravo imate.
Predložite zakon, vi ste dio vladajuće koalicije i ja sam siguran da će premijer Milanović dati pozitivno mišljenje da se tu takva odredba unese i na lokalnim izborima. Isto kao što možete podnijeti amandman na prijedlog naš ili SDP-ovom amandman i predložite da i pravomoćno potvrđena optužnica bude prepreka, napišite to konačno jednom u ovih 25 godina u Saboru, 8 replika, napišite nešto da vidimo te vaše prijedloge i da o njima možemo glasati. S ovim repliciranjem ispadate naivni, smiješni, neodgovorni i neozbiljni.
A zar nećete vi Lesar u koaliciju sa SDP-om? Čujem da hoćete, da ste prodali sve principe za koje se ovdje zalažete.
Molim vas kolega, kolega Kajin da podredimo Sabor vama?
Pa ide u koaliciju, zašto to ne prizna javno, otvoreno?
Kolega Kajin, je li se može utjecati poslovnički na vas?
…/Upadica Kajin: Teško./…
…/Upadica se ne čuje./…
Onda vam je oprošteno s moje strane, a ne znam kako se će to građani trpiti.
Poštovani zastupnik Boro Grubišić replika.
Hvala lijepo.
Kolega Lesar, s vašim kolegama u klubu i s vama smo često znali ovako razmjenjivati određena iskustva. Naime, i klub HDSSB-a se slaže i zalaže za tri preferencijalna glasa, kako hoćete tri poželjna ili kako vi kažete naj volim glasa, da građani RH u svojim izbornim jedinicama izaberu tri zastupnika za koje oni smatraju da su najbolji, da će najbolje zastupati interese tih građana.
Ono što je, što nije spominjano a vi ste u vašem prijedlogu uveli a vrlo često sam ja to spominjao ovako da kažem u mnogobrojnim razgovorima je to da kandidat, da pravo kandidiranja bude izjednačeno s pravom biranja po mjestu prebivališta. Dakle, kandidat koji je iz neke izborne jedinice može biti na listi a onaj koji nije iz te izborne jedinice po mjestu prebivališta, evo recimo primjer da vam neko iz Dubrovnika šefovi stranaka kako kažu sistemske stranke, ko sistemska bolest, stavi iz Dubrovnika prvo mjesto kandidata u petu izbornu jedinicu recimo u Slavonski Brod, Vukovar, Požega, da nikoga ne zaboravim. Tako je i bilo na prošlim izborima, ja sam imao protukandidate iz ovih sistemskih stranaka koji su bili sa mjestom prebivališta Zagreb, i jedan je bio iz Osijeka, ali dobro.
Ono što se ne slažem s vama u vašoj raspravi je razlika u broju glasova. Pa vi kažete da je u jednoj izbornoj jedini bilo dovoljno 14 tisuća na prošli izborima, u drugoj 18 i da je problem u broju birača u pojedinim izbornim jedinicama. Izborne jedinice su prilično dobro odmjerene po broju birača, nije onaj ko je to pravi u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj bez razloga tako napravio. Taj broj koji kandidat dobije za ulazak u Hrvatski sabor ovisi i o izlasku birača na izbore, nije izlazak na izbore jednak u petoj i u prvo i u drugoj. Dakle, taj broj koji je osvojio kandidat ili lista zavisi i od izlaska na izbore.
Hvala lijepa poštovani zastupniče.
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Kolega Grubišić, hvala na onome o čemu se slažemo. Što se tiče jednakosti biračkog glasa, ne morate samnom polemizirati, ja mogu prihvatiti dio vaših argumenata ali podsjećam vas u sadašnjem zakonu kojega ni prijedlog SDP-a ne mijenja postoji odredba da odstupanje može biti plus, minus 5%. Mišljenje Ustavnog suda iz 2010., ako nemate evo ja ću vam ga dati, upozorava i na temelju rezultata iz 2011. za izbor za Hrvatski sabor po odazivu, po važećim listićima, ne po popisu birača, po stvarnim rezultatima došlo je do odstupanja 23,6%. Dakle u praksi se to dogodilo, ne samo po popisu birača.
Moramo prihvatiti jednakost jednaka težina biračkog glasa je važan element pravednosti izbornog sustava, na to nas uči Ustavni sud.
Poštovani zastupnik Dražen Đurović, replika.
Hvala.
Kolega Lesar, kao što je kolega Grubišić rekao ja ako bi podupirao taj prijedlog o mogućnosti do 3 zapravo preferencijalna glasa, dakle ne moraju biti, može biti ni jedan, jedan, dva ili tri, ali da zaista pružimo mogućnost hrvatskim biračima da se mogu opredijeliti za više do tri osobe sa liste ili zaokružiti samo listu. Taj sustav bi svakako bio jedan napredak u demokratskoj izbornoj praksi.
Kada je riječ o kandidiranju prema mjestu prebivališta zaista bi bilo racionalno i logično da jedanput ujednačimo izbor za predstavnička tijela na svim razinama u RH.
Ako se za mjesni odbor možeš kandidirati sa prebivalištem na tom mjesnom odboru i kada se preseliš gubiš pravo da budeš jednako i u općini, jednako je u gradu u predstavničkom tijelu u gradu, u predstavničkom tijelu županiji jedno u nacionalnom predstavničkom tijelu, a to je hrvatski Parlament gdje si biran u određenoj izbornoj jedinici na određenom području nemaš to ograničenje da moraš imati prebivalište na prostoru te izborne jedinice, što je vrlo nekonzistentno u odnosu na sva predstavnička tijela na nižim razinama, a bilo bi puno pravednije prema biračima.
A treća stvar, kada je riječ o tome da li netko smije ili ne treba biti optužen, osuđen i slično mi ovdje u hrvatskom Parlamentu niti smo najpametniji, niti smo najelokventniji, niti smo najobrazovaniji, niti smo najreprezentativniji u bilo kom pogledu, mi smo naprosto samo izabrani.
I što se mene tiče osobno, ja ne bi postavljao u tom pogledu ama baš nikakvo ograničenje. Mi naprosto reprezentiramo hrvatsko biračko tijelo i hrvatski narod ovdje. U nijednom pogledu ne predstavljamo ništa posebno pa onda tu smo da kao reprezenti budemo izabrani takvi kakvi jesmo.
Hvala lijepo poštovani kolega.
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
U izabranim članovima predstavničkih tijela općinama, gradovima i županijama ne samo da se ne mogu kandidirati,njima po sili zakona prestaje mandat ako promjene mjesto prebivališta i napuste taj teritorij, dakle i prestaje mandat to da bude jasno.
A ovo oko ograničenja kandidiranja, naš prijedlog je otprilike poveznica sa onom odredbom po kojoj po sili zakona prestaje mandat dužnosniku, saborskom zastupniku kada i obnaša dužnost, a dođe do izricanja presude, ako me razumijete.
Ako imamo sada odredbu da po sili zakona saborskom zastupniku presuđenom pravomoćnom presudom na kaznu zatvora duljom od 6 mjeseci po sili zakona prestaje mandat onda smatram da imamo moralnu obavezu prema ljudima i reći takvi koji to imaju ne mogu ni ući u Sabor, to je to izjednačavanje kriterija onda.
Dakle dođemo u situaciju da se neko kandidira i bude izabran za zastupnika, a ne može obnašati dužnost jer piše da saborski zastupnik ne može biti ako je osuđen na kaznu zatvora duže od 6 mjeseci. Ovime taj apsurd koji se može dogoditi zapravo sprečavamo. Ne može se kandidirati jer tu dužnost ne možeš obnašati već po ovom zakonu.
Poštovana zastupnica Jadranka Kosor, replika.
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Kolega Lesar, spominjali ste Ustavni sud i mišljenje Ustavnog suda iz prosinca 2010.godine napominjem da su nam istovjetno mišljenje dali i DIP po prilici ali i OESS dakle vezano za izborne jedinice i razliku u biračima odnosno broju birača od izborne jedinice do izborne jedinice.
Ja ću pročitati iz toga mišljenja gdje Ustavni sud kaže međusobna odstupanja u broju birača mogla bi postati neprihvatljiva s ustavnopravnog aspekta i izborne jedinice po naravi kaže Ustavni sud podliježu promjenama. I na kraju toga mišljenja Ustavni sud kaže da bi se ako se taj problem ne uoči i ako se to ne ispravi da bi moglo doći do nezakonitosti izbora.
Dakle Ustavni sud je o tome govorio u prosincu 2010., u 2011.koja se smatrala izbornom godinom to se više nije, bilo je nekih pokušaja u prošloj vladi da se pokuša to promijeniti naravno nije bilo volje ni želje, ali u proteklih tri godine jer imamo, a Ustavni sud se obratio kome, Hrvatskom saboru, Hrvatski sabor je to morao učiniti.
A ja ću još samo podsjetiti na jedan dobar primjer koji pokazuje o nesrazmjeru broja birača iz 2014., dakle u prvoj izbornoj jedinici 345.087, 9.izbornoj jedinici 344.334 dakle radi se o razlici otprilike 100 tisuća birača i to je nešto što nismo ispravili, što nismo popravili, što nismo napravili i s tim idemo u izbore na kraju ove godine, a Ustavni sud nad je upozorio da to može pasti na Ustavnom sudu.
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Kolegice Kosor, 2010. Ustavni sud se obraća Hrvatskom saboru i veli da smatra da treba žurno promijeniti Zakon o izbornim jedinicama i ujednačiti vrijednost biračkog glasa. To za Hrvatski sabor očito ne znači ništa jer neki vele ovaj naš takav kakva je Ustavni sud. Međutim kada ima koji tako se odnose prema Ustavnom sudu treba pomoć da recimo zaustavi neki referendum onda veli idemo pitati Ustavni sud što o tome misli. Pa nam je u petak Ustavni sud i mišljenje Ustavnog suda bitno, važno i meritorno, ali u ponedjeljak kada su oni napisali nešto što nam baš ne paše ignoriramo i pravimo se kao da to nikada nismo vidjeli, čuli, da zato uopće ne znamo, a da to nije ni bitno. A čuo sam vjerujte mi veli.
Neće se oni usuditi poništiti rezultate izbora jer ih Sabor bira pa se neće nikome zamjeriti. Ja bi doista želio vidjeti tu situaciju da dođe do zahtjeva ocjene ustavnosti ako se ništa ne promijeni i stavimo na test političku odgovornost vladajuće većine bilo tko ju čini u Hrvatskom saboru ubuduće kada će se ignorirati ovakva ozbiljna upozorenja.
Hvala lijepa iscrpili smo replike i odgovore na replike na izlaganje poštovanog zastupnika Dragutina Lesara kao uvodničara predlagatelja.
A sada pozivam predstavnika predlagatelja Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije Hrvatske u Hrvatskom saboru da iznese obrazloženje, uvodno izlaganje u ime predlagatelja Kluba zastupnika Peđa Grbin.
Zahvaljujem poštovani gospodine predsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Pred nama se nalazi Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.
U početku ovog izlaganja probati ću kratko obrazložiti one odredbe koje su bile predmet ovog prijedloga zakona u prvom čitanju, izložiti ću razlike u odnosu na zakon koji je bio u prvom čitanju, znači na ovaj konačni prijedlog i predstaviti ću amandman koji je jutros podnio Klub zastupnika SDP-a.
Dakle prije svega ovim prijedlogom zakona predviđa se uvođenje preferencijalnog glasovanja u sustav izbora zastupnika u Hrvatski sabor. O preferencijalnom glasovanju je bilo dosta govora, reći ću samo jednu stvar racio uvođenja preferencijalnog glasovanja je da se građanima, biračima omogući veći utjecaj na to tko će ih predstavljati u Hrvatskom saboru.
Način na koji se predlaže uvođenje preferencijalnog glasovanja je identičan onome koji je predviđen za glasovanje za izbor članova iz Republike Hrvatske u Europski parlament, dakle svaki građanin Republike Hrvatske osim onog glasa kojeg će moći povjeriti jednoj listi, jednoj stranačkoj nezavisnoj listi, koalicijskoj listi, imati će još jedan glas kojim će na toj listi odabrati pojedinog, imenom i prezimenom određenog kandidata i dati mu prednost ispred svih ostalih.
Taj preferirani glas primjenjivati će se u onim slučajevima kada je kandidat prikupio više od 10% glasova koje je dobila lista. Dakle identičan sustav kao što je i za Europski parlament.
Ovaj sustav primjenjivao bi se u prvih 10 naravno izbornih jedinica u Republici Hrvatskoj. Na izbornoj jedinici gdje građani biraju predstavnike dijaspore u Hrvatski sabor dok se u posebnoj 12.-oj izbornoj jedinici za predstavnike nacionalnih manjina ne bi primjenjivao zato što tamo imamo većinski izborni sustav.
Sljedeća promjena koja se odnosi na dosadašnji sustav je brisanje nositelja lista. Nositelja lista smatramo nepotrebnim u onom sustavu gdje su na birački listićima imenom i prezimenom navedeni svi kandidati. Do sada je nositelj liste bio jedina osoba koja se pojavljivala na listiću uz naziv stranke ili koalicije. Sada toga više neće biti, spominjati će se izrekom, imenom i prezimenom svi kandidati svih političkih stranaka ili nezavisnih lista.
Treća značajka našeg prijedloga po mojem osobnom mišljenju i najvažnija je odredba kojom inzistiramo na poštivanju načela ravnopravnosti spolova. Inzistiramo da svaka lista da bi bila pravovaljana mora imati najmanje 40% pripadnika oba spola. Pojednostavljeno na listi će morati biti najmanje 6 muškaraca ili najmanje 6 žena da bi se ona smatrala pravovaljanom. Lista koja ne bude poštivala ovu odredbu neće biti pravovaljana i Državno izborno povjerenstvo morati će ju odbiti.
Bilo je jako puno rasprave oko toga da li je ovo dopušteno, da li je ovo Ustavno, da li se time ograničavaju određena prava naših građana. Ja ću reći ne samo da je ovo dopušteno nego ovo izrijekom proizlazi iz temeljnih vrednota hrvatskog Ustava koja navode da je jedna od tih temeljnih vrednota upravo ravnopravnost spolova.
Međutim, temeljna, odnosno Povelja o temeljnim pravima Europske unije, dakle dokument koji je sastavni dio Lisabonskog ugovora, samim time dio primarnog prava Europske unije a temeljem članka 145. Ustava Republike Hrvatske i nadređen hrvatskom pravnom poretku kaže: "Ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima uključujući zapošljavanje, rad i plaćanje. Načelo ravnopravnosti ne sprječava zadržavanje ili usvajanje mjera kojima se uvode posebne pogodnosti u korist nedovoljno zastupljenog spola.".
Temeljno pravo Europske unije dakle izrijekom dopušta pozitivne mjere one koje mi nazivamo pozitivnom diskriminacijom kada je to potrebno radi zaštite ravnopravnosti spolova.
Osim navedene tri velike promjene naš zakon je u prvom prijedlogu, odnosno prvom čitanju imao i određene, nazvao bih ih tehničke promjene. Izmijenjene su promjene koje uređuju izbornu promidžbu s ciljem moderniziranja i racionalizacije pravila o postupanju elektroničkih medija tijekom izborne promidžbe. Zakon je usklađen sa odredbama Zakona o registru birača kojim se osobama lišenim poslovne sposobnosti omogućuje ostvarivanje biračkog prava. Zakon se terminološki usklađuje sa modernijim izbornim zakonodavstvom u Republici Hrvatskoj. Reguliraju se posebni načini izjašnjavanja birača pogotovo u pogledu birača sa invaliditetom kojima se prijedlogom zakona olakšava pristup biračkom mjestu. Korigirane su odredbe koje određuju promatranje izbora itd..
U odnosu na prvo čitanje konačan prijedlog zakona ima dvije promjene. Prva se odnosi na način kandidiranja. Zakonom je izrijekom predviđeno da će svaka lista bilo stranačka, bilo nezavisna, bilo koalicijska da bi bila pravovaljana, da bi se uopće mogla kandidirati morati prikupiti podršku birača odnosno morati će prikupiti one famozne potpise i to najmanje 1500 birača u izbornoj jedinici. Bez takve podrške birača liste neće biti pravovaljane, neće se moći kandidirati.
Druga promjena odnosi se na način glasovanja pripadnika nacionalnih manjina. U suradnji sa Klubom zastupnika Nacionalnih manjina definirano je da u zakon uđe odredba koja će osigurati da se svakog pripadnika nacionalne manjine mora upoznati sa njegovim pravom da samostalno odluči da li će glasovati na općoj listi prema svojem prebivalištu ili će glasovati u posebnoj izbornoj jedinici za pripadnike nacionalnih manjina.
I konačno, Klub zastupnika SDP-a uputio je amandman na ovaj prijedlog. S obzirom da je upućen tijekom trajanja rasprave on postaje i sastavni dio ovog prijedloga kojim se osigurava da osobe koje su pravomoćno osuđene za počinjenje kaznenih djela sa zatvorskom kaznom u trajanju duljem od 6 mjeseci neće moći biti kandidirane niti će moći biti zastupnici u Hrvatskom saboru dok ne proteknu rokovi rehabilitacije.
Napominjem, radi se o normi koja je u potpunosti usklađena sa postojećim člankom 10. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor gdje je regulirano da osoba kojoj je izrečena pravomoćna kazna zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci prestaje biti zastupnikom, a razlika u odnosu na to je definicija do kada takvo ograničenje traje.
S obzirom na odredbe Zakona o pravnim posljedicama osude, rehabilitacije i kaznenoj evidenciji, mi smo ovim zakonom ovlašteni urediti način na koji pravomoćna osuda na kaznu zatvora utječe na određena prava i slobode hrvatskih građana. Konkretno smatramo da oni koji su se posebno teško ogriješili o zakon, da im je hrvatski sud izrekao zatvorsku kaznu ne mogu biti saborski zastupnici dok traju pravne posljedice osude.
Nastupom rehabilitacije, podsjetit ću, smatra se da osuđena osoba nije krivom i ona može negirati da je ikada bila osuđena za pojedino kazneno djelo te će tada naravno u pogledu mogućnosti izbora za zastupnike nestati i pravne posljedice te osude.
Zahvaljujem.
Hvala lijepa poštovani kolega Peđa Grbin.
Imamo prijavljeno 9 replika pa ćemo po redu.
Poštovani zastupnik Damir Kajin, prva replika.
Imam dojam da ovaj izborni zakon, kao ni onaj kojega smo prije čuli jednostavno nije ono što građani Republike Hrvatske očekuju od današnjeg zasjedanja. Građani naime traže neposredne izbore, onako kako se biraju načelnici, gradonačelnici, župani, onako kako se bira predsjednik države.
Naši izborni zakoni su usuđujem se reći jedan izborni bastard. Na jedan način biramo na lokalnoj razini, na drugi način biramo na državnoj razini. Konačno, neposredno smo i ovdje u Republike Hrvatskoj birali '90., '92., '95. i još nas je par nas, ne računajući zastupnike manjine koje smo na taj način ušli u Hrvatski parlament.
Samo Hrvatska imam dojam bježi od onoga što hoće građani, da znaju u svakom trenutku tko ih zastupa u njihovoj izbornoj jedinici i sa kime mogu neposredno komunicirati. Konačno, neposredni izbori u pravilu se održavaju u nama svim susjednim, ono što smo zvali starim zemljama Europske unije, od Italije preko Francuske, Engleske, Belgije, Nizozemske itd., itd.
Mislim da bi Hrvatsku trebalo podijeliti na 60 izbornih jedinica gdje bi se zastupnika neposredno biralo i da bi shodno tome trebali imati još jednu izbornu jedinicu gdje bi bila lista sa njih 60 pa kome opanci, kome obojci.
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, poštovani zastupnik Peđa Grbin.
Zahvaljujem poštovani gospodine predsjedniče.
Pa uvaženi kolega Kajin, ja ću ponoviti ono što vam je kolega Lesar rekao. Ukoliko smatrate da predloženo rješenje nije dobro i vi ste mogli ponuditi određeno. Niste to učinili, niste podnijeli niti amandmane na ovaj prijedlog.
A sad što se tiče većinskih izbornih sustava. Većinski izborni sustavi su u svijetu ustvari manje zastupljeni od proporcionalnih, od …. Većinski izborni sustavi na prvi pogled mogu lijepo izgledati. Mi u jednoj izbornoj jedinici biramo jednog zastupnika, ali onda vam nastane situacija da primjerice u Velikoj Britaniji stranka koja dobiva preko 25% potpore birača u Parlamentu biva zastupljena sa manje od 10% mandata. Da li je to pravedno? Nije.
I upravo zato mi imamo proporcionalni sustav kakav primjerice imaju Švedska, Norveška, Austrija, Njemačka. Njemačka ima proporcionalni izborni sustav i raspored u Parlamentu i određen isključivo prema tome koliko je koja stranačka lista dobila mandata. Većinski izborni sustav je dopuna jer se unutar proporcionalnog izbornog sustav na taj način raspodjeljuju mandati koje je jedna stranka dobila. Da nastavim, Španjolska, Portugal, Italija itd.
Proporcionalni izborni sustav je nešto što se uvijek kada se govori o hrvatskom izbornom sustavu izdvaja kao njegovo najbolje obilježje.
Hvala.
Poštovani zastupnik Josip Salapić ima repliku također.
Hvala uvaženi predsjedniče Sabora.
Kolega Grbin, obraćam se kao predlagatelju ali kao predsjedniku Odbora za Ustav. Vi ste nama dostavili materijal u kojem je obrazloženju odredbi koje niste prihvatili jasno napisano da ne prihvaćate prijedlog niti kluba gospođe Jadranke Kosor, niti kluba HNS-a, niti prijedlog gospodina Burića i mene, niti Dražena Đurovića i gospodina Grubišića, a tema je ovo zabrana kandidiranja osobama pravomoćno osuđenima na kaznu zatvora dužu od 6 mjeseci.
Nitko ne može reći da to pravo vaš klub nije imao, dapače je, ali sjetimo se da to već mjesecima traju razgovori oko toga, da ste vi tu napisali razloge zašto to odbijate pa na zadnjem vašem Odboru za Ustav je to isto potvrđeno na raspravi Odbora za Ustav.
Što se dogodilo u zadnja dva-tri dana to vi najbolje znate, no ja kao i vaš kolega a i kao pravnik govorim da niti jedan zakon u Hrvatskom saboru ne treba donositi u dnevno političke svrhe niti prijepodne, a niti popodne mijenjati svoje raspoloženje, a posebno na ovako osjetljivom području kao što je ovaj zakon jer da vas podsjetim kolega, 24 godine čekamo da se ovakav način glasovanja uvede u Republiku Hrvatsku.
Ako ćemo dužiti i širiti pravne norme onda se u potpunosti možemo složiti sa svim ovim prijedlozima koji su tu, a bilo ih je 9, pa onda smo trebali na ovako važnom pitanju poslušati sve klubove i tražiti konsenzus.
Ovako pristati na amandmane koje ćemo dati i mi, a znam da ćete ih odbiti pristali ste na amandman HNS-a koji govori da zamjenik preferencijalno izabranog zastupnika sa najvećim brojem glasova koji ako uđe i prođe prag može ga zamijeniti osoba koja može imati nula glasova.
Pa koja je svrha ovog zakona ako se na temelju među koalicijskih sporazuma i na temelju imena i prezimena ljudi koji se smiju ili ne smiju kandidirati donose ovako važan propis. Nije li to izbjegavanje volje birača i svih onih koji su tražili od hrvatskog Parlamenta da donese zakon jer će se dati biračima da oni biraju tko će ući u Hrvatski sabor.
Peđa Grbin, odgovor na repliku.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Prije svega, što se tiče amandmana Kluba zastupnika HNS-a molim vas da ga vrlo pažljivo pročitate i nakon toga komentirate. Ovo što ste rekli nije točno.
Međutim, u pogledu zabrane kandidiranja osobama koje su pravomoćno osuđene na kaznena djela ovaj amandman koji smo mi predložili u biti uvodi jako malo novoga. On samo precizira ono što je definirano odlukom Ustavnog suda U-7-5293/2011. Vi bi tu odluku trebali jako dobro znati, jer je to odluka koja je upućena povodom pokušaja kandidiranja nositelja liste za vašu stranku.
Doduše, tada niste bili u toj stranci, pa možda niste vodili računa o tome. Ali u toj odluci je Ustavni sud vrlo jasno rekao da osoba koja ne može biti zastupnikom ne može biti ne samo kandidatom, nego niti nositeljem liste jer je to protivno temeljnim vrednotama ustavnog poretka RH.
E pa kako bi izbjegli sve dvojbe a u zadnjih nekoliko dana se tih dvojbi jako puno pojavilo, između ostalog zbog toga što se jedan građanin prešetavao ovim Saborom i radio cirkus od ove institucije, upravo zbog toga morali smo tu normu koja već u hrvatskom pravnom poretku postoji vrlo jasno upisati i u zakon, a onda da ne bi bilo drugih dvojbi definirati do kada ta norma vrijedi. A ta norma vrijedi dok za osuđenu osobu ne nastupi rehabilitacija.
Hvala.
Branko Hrg, replika.
Hvala lijepo gospođo potpredsjednice.
Poštovani kolega, ja ću reći ovako da mi je ovaj prijedlog zakona u stvari jedna politikantska muljaža i izigravanje volje građana.
Kažem to zato jer 386649 građana RH je potpisalo inicijativu za uvođenje preferencijalnog glasanja, ali na drugačiji način. Vi ste se oglušili u želju tih 386 i nešto tisuća građana govoreći da se u stvari ne zna koliki je točan popis birača, a onda smo dobili za predsjedničke izbore 3 milijuna 799 i nešto tisuća birača. Dakle, 10% birača RH je tražilo da se pokrenu određene radnje kako bi se riješilo pitanje izbornog zakonodavstva.
Ja osobno ću glasati za ovaj zakon samo iz jednog razloga zato što je to ipak pomak od onoga što je bilo do sada i što se barem djelomično uvažava ulazak preferencijalnog glasanja što najviše građane u krajnjem slučaju interesira.
Ali ove druge stvari koje se u zakonu spominju one su licemjerne u jednom dijelu. Moj stav je da se nitko tko je pravomoćno osuđen za poslove radnje i aktivnosti na nekom poslu političara makar i uvjetno ili bezuvjetno ne bi smio biti na nikakvim listama, ne bi se mogao kandidirati.
Ovako ostaje jedan gorak okus, ostaje nekako osjećaj da se stvarno pokušava eliminirati neke ljude iz politike zakonom dok se nekima koji bi u stvari trebali biti eliminirani omogućuje da i dalje budu ovdje. Tako da mislim da sve u svemu nije dobro odjeknulo i da treba jasno reći da je ovo prijevara građana sa prezentacijom da se u stvari ide građanima u volju.
Hvala.
Peđa Grbin, odgovor na repliku.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Poštovani kolega Hrg, pitanje koje je Odbor za Ustav pripremio, a Hrvatski sabor uputio Ustavnom sudu nije bilo upućeno zato što mi nismo znali koliko birača u RH ima. Mi znamo točno. U RH ima 4 milijuna 500 i nešto tisuća birača.
Pitanje je bilo da li se 10% određuje od ukupnog broja birača kako bi to proizlazilo iz članka 45. Ustava ili samo od onih birača koji imaju prebivalište na području RH. U svojoj odluci Ustavni sud je definirao brojka od 10% određuje se od broja birača koji imaju prebivalište u RH i ta dvojba je razriješena.
Mi u svakom trenutku točno znamo koliko osoba ima prebivalište u RH. Ako zatražite danas Ministarstvo unutrašnjih poslova će vam dostaviti tu brojku, a temeljem odredbi ovog zakona upravo unosimo u ovaj zakon odredbu kojom ćete vi kao saborski zastupnik onda moći dobiti i točan popis svih tih birača. Ta odredba, ta norma do sada nije postojala u zakonu.
Što se tiče podrške ja vam zahvaljujem na tome, ali kada govorimo o zabrani kandidiranja svima koji su pravomoćno osuđeni ta zabrana ne bi bila dopuštena a reći ću vam zašto.
Venecijanska komisija je 2002. godine dala mišljenje o tome kada se može i kome ograničiti pravo na kandidiranje i ona je rekla da je to dopušteno, ali da ne može biti opće, ne može biti svakom, nego mora biti razmjerno. Razmatrajući gdje postaviti granicu krenuli smo od toga. U članku 10. Zakona već postoji granica pravomoćne osude na kaznu zatvora od 6 mjeseci, Ustavni sud je tu granicu podržao, a radi se o 15% od ukupnog broja kazneno osuđenih građana u RH. Poštovano je načelo razmjernosti i ne radi se ponovit ću ni o čemu novom.
Hvala.
Mirela Holy, replika.
Poštovani kolega, pa ja se mogu djelomično složiti sa drugim kolegicama i kolegama koji su govorili o ovome kao o nekoj vrsti kozmetičkih izmjena jer je činjenica da Hrvatskoj je potrebna daleko temeljitija reforma cjelokupnog izbornog sustava pa i zakonodavstva koje se tiče političkih stranaka.
Osvrnut ću se na neke elemente onoga o čemu ste govorili. Naime, činjenica jest da Ustav pa i europski dokumenti govore o nužnosti ravnopravnosti spolova i dozvoljavaju pozitivnu diskriminaciju. Pa postavljam pitanje ako jest tako i ako se zalažemo za ravnopravnost spolova zbog čega predlagatelj odnosno klub SDP-a nije išao do kraja, zašto je stao na pola puta i nije onda odredio da se koristi ZIP model odnosno ravnomjerna zastupljenost muškaraca i žena, jednaki broj muškaraca i žena na listama? Ovako ustvari se radi o poštovanju onoga što piše tako i onako u Zakonu o ravnopravnosti spolova i mislim da to nije dobro.
Dobra je mjera da će se odbacivati liste koje ne ispune zahtjev od 40% zastupljenosti ali smatram da je trebalo primijeniti ipak ZIP model jer bismo jedino na taj način u predstavničkom tijelu hrvatskih građana doista imali jednaki broj muškaraca i žena.
Uveli ste ovim prijedlogom zakona nužnost da i političke stranke pored nezavisnih lista moraju prikupljati potpise podrške birača za liste. Pa se onda postavlja pitanje čemu onda uopće političke stranke? Ja smatram da je trebalo ići na drugačiji način, da je trebalo ići izmjenama Zakona o političkim strankama gdje bi se uvele nužne mjere i reforme vezane uz ovo područje, a ne na ovaj način. Tako da mislim da je trebalo ići daleko obuhvatnije u reforme izbornog zakonodavstva ali i naravno funkcioniranja političkih stranaka u RH.
Peđa Grbin, odgovor na repliku.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Pa poštovana kolegice Holy ovo nisu kozmetičke promjene. Upravo u ovom segmentu koji ste vi spomenuli, a tiče se ravnopravnosti spolova, ovo su sve samo ne kozmetičke promjene.
Mi smo dosada imali odredbu, deklaratornu, Zakona o ravnopravnosti spolova koja je zahtijevala upravo ovo što smo mi napisali u zakonu. Ali nije imala nikakvu sankciju i naravno da je nitko nije poštivao. Imali smo odredbu zakona koji regulira financiranje rada političkih stranaka, koja je financijski honorirala one političke stranke i opcije, nezavisne liste, koje su poštivale zakonsku odredbu. Pazite, honorirali smo nekoga da poštuje zakon. I ništa se nije dogodilo.
E mi danas idemo korak dalje, definiramo da ona lista koja ne bude imala ravnomjernu zastupljenost oba spola neće biti prihvaćena. Ne može sudjelovati u izbornoj utakmici, ne može izaći pred birače. To je sve samo ne kozmetika.
Ja sam se iznenadio kad sam nakon rasprave u prvom čitanju Sabora na jednom francuskom portalu našao opširan članak o tome što mi u Hrvatskoj radimo, pohvale i pazite naveli su na tom portalu da bi hrvatski primjer trebale slijediti i druge zemlje. Ako je to kozmetika ja onda stvarno ne razumijem što ne bi bila.
Hvala.
Josip Kregar, replika.
Poštovani, obično se za repliku javlja da se kritizira ili osporava nešto što je rečeno. Ja se javljam zbog toga što neke važne stvari nisu rečene. Dvije takve ću istaknuti i sada, ostale u raspravi.
Prvo, ovdje se radi o potrebi da se naglasi zbog čega je potrebno donošenje tog zakona. To nije puka tehnička za ove izbore predviđena mjera već jedna mjera koja bi trebala pomoći da se kandidiraju ljudi koji imaju sva obilježja, karakteristike koje ih kvalificiraju da zastupaju druge u ovom Domu. Zbog toga preferencijalno glasovanje se i predlaže kao neka vrsta polukoraka ili supstituta za jednu možda, kolega Kajin je to zagovarao, drukčiju formulaciju modela, izbornog modela u RH gdje bi se nastojale zadržati prednosti prezentacije koju daje većinski model, ali s druge strane zadržati stabilnost koju daje proporcionalni model.
Ono zašto se tu posebno javljam je činjenica da su postojali u dvije godine mnogi prijedlozi koji su govorili o potrebi reforme izbornog sustava i da ovo je daleko manje od onoga što se tim prijedlozima zagovaralo ili tražilo. Međutim, i ovaj korak bi trebalo onda smatrati pozitivnim kako ste rekli ali ne i sa time da se zaboravi koje sve stvari ovim prijedlogom nismo uspjeli pomaknuti ili riješiti.
Da kažem još jedno, rečeno je ovdje i u odboru pa mogli ste predložiti. Jesmo, mi smo i predložili drukčije promjene. Međutim, nadali smo se kompromisu i nadali smo se već nudeći kompromis da će to biti zajednički nazivnik i za mnoge inače suprotstavljene stavove. Do toga nije došlo u potpunosti.
Peđa Grbin, odgovor na repliku.
Zahvaljujem.
Pa poštovani profesore ja ću krenuti od kraja. Kompromis znači da obje strane u dogovoru malo popuste. Mi kao najveća, najjača stranka u Hrvatskom parlamentu imali smo obvezu saslušati i razmotriti sve ono što se na političkom spektru predlagalo. A predlagalo se da ne uvodimo preferencijalni model odnosno da ostanemo na starom i predlagalo se da uvodimo.
Ja vama sigurno neću odgovoriti predložite jer vi ste to doista učinili. Ali kad gledamo vaš prijedlog, vi ste imali 4 najznačajnija prijedloga. Jedan je bio zabrana kandidiranja osuđenima za teška kaznena djela. Tu je. Imali smo uvođenje preferencijalnog glasovanja. Tu je. Nije u onom obimu u kojem ste vi predlagali. Imali smo i odredbu koja je zahtijevala nespojivost funkcije za gradonačelnike i načelnike. Smatrali smo da to nije potrebno. Da će pogotovo uvođenjem preferencijalnog modela građani imati priliku izabrati one koji će ih predstavljati, pa ako žele da ih predstavlja njihov gradonačelnik u Saboru pa onda neka oni to učine. Ako građani doista misle da će njihov gradonačelnik moći istovremeno obnašati te dvije funkcije. Ima jako puno gradonačelnika koji smatraju da to ne mogu i ne kandidiraju se, ima puno onih koji smatraju da to mogu, kandidiraju se i danas svoju dužnost zastupnika obavljaju vrlo kvalitetno.
Hvala.
Jadranka Kosor replika.
Hvala lijepa gospođo potpredsjednice.
Kolega Grbin, isto tako oko kompromisa na tragu i ovoga o čemu je maloprije govorio kolega Kregar. Naime, 29 zastupnika je potpisalo jedan prijedlog vezano za nekoliko stvari o kojima sada raspravljamo, međutim i zabranu kandidiranja osobama koje su osuđene za teška kaznena djela i duže od 6 mjeseci. I sad vi govorite o kompromisu a mogli smo na tragu naših dogovora nakon prvog čitanja mogli smo to već ugraditi u zajednički prijedlog zakona u drugom čitanju, ne to se nije dogodilo nego sada naknadno na kraju, jer toga nema u prijedlogu zakona u drugom čitanju, idete sa amandmanom.
Dakle, da je bilo sluha za kompromis onda smo mogli zaista to zajednički ugradit pa onda ovdje biti svi zajedno predlagatelji ovog konačnog prijedloga zakona. I što se tiče jednog preferencijalnog glasa mislim da nije dobro uspoređivati iskustvo koje smo imali na europskim izborima i iskustvo na parlamentarnim izborima. Naime, na europskim izborima Hrvatska je jedna izborna jedinica i onda to iskustvo nije dobro baš pretakati na parlamentarne izbore, a ako kao što je i kolega Hrg rekao maloprije, ako je 380 i više tisuća birača, građanki i građana i potpisalo da žele preferencijalno glasovanje, da žele zapravo više osoba koje mogu odrediti imenom i prezimenom onda ste trebali na tragu kompromisa prihvatit naš prijedlog, 29 zastupnika i zastupnica za tri moguća preferirana glasa.
A što se tiče ravnopravnosti žena odnosno spolova niste nažalost to napisali jer u prijedlogu vašeg zakona stoji najmanje 40% pripadnika oba spola, znači najmanje 40% pripadnika oba spola. To nije dobra definicija, predlažem da je preinačite, najmanje 40% podzastupljenog spola u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.
Hvala.
Peđa Grbin odgovor na repliku.
Poštovana kolegice Kosor, ja sam sad izuzetno iznenađen jer ova odredba koja se tiče ravnopravnosti spolova je prenijeta iz Zakona o ravnopravnosti spolova. Taj zakon je donijet za vrijeme vašeg mandata u Vladi Republike Hrvatske. Mi smo samo ovdje proveli u djelo ono što ste vi željeli u Zakonu o ravnopravnosti spolova. Pa mi objasnite zašto je tamo ta odredba upravo ovakva dobra, a ovdje nije. A usput imamo dva spola, muški i ženski, tako da ja ne vidim na koga trećega bi se ova odredba, o tome da ih mora biti najmanje 40%, mogla primjenjivati.
Ali vidite kompromis kojeg spominjete on je vražja stvar. Kao što sam rekao uvaženom profesoru Kregaru kompromis znači da svatko popusti. Mi smo imali nekoliko krugova razgovora gdje smo se pokušavali dogovoriti, ali npr. i vi ste bili jedna od onih koji su se izričito protivili jednoj odredbi u zakonu, protivili ste se upravo tome da u zakon uđe ovako striktna odredba koja bi se ticala ravnopravnosti spolova ako bi ona dovela do toga da se list ne može kandidirati, bili ste protiv toga. Vi sad kažete trebali ste prihvatiti naš prijedlog, ali to nije kompromis. Kompromis znači da se pokušamo naći između nekoliko konkurirajućih prijedloga. Nismo uspjeli jer nitko za stolom nije bio spreman niti pedlja popustiti. Najveći ustupak napravili su Hrvatski laburisti kad su prohibitivnu klauzulu digli sa 0 na 5%. Toliko o spremnosti za dogovor.
I sad što se vas tiče, samo kratko. Mi sada uvodimo ovo preferencijalno glasovanje, vi ste bili predsjednica Vlade 2,5 godine, bili ste predsjednica stranke da ste doista vjerovali u ovo što se sada zalažete to bi tada uveli.
Hvala.
Ivan Grubišić replika.
Hvala lijepo.
Ja bi naglasio s obzirom na izlaganje gospodina Grbina tri stvari. Glavni problem kako ja vidim u Hrvatskoj jest njena podijeljenost na skoro fifti fifti, jedni su za, jedni protiv, jedni za lijeve, drugi za desne i to je veliki problem, a iz toga proizlazi i drugi problem a to je da dvije velike stranke vladaju Hrvatskom, bilo kao oporba bilo kao stranka na vlasti. I mislim da cijelo izlaganje gospodina Grbina štiti partitokraciju da se ne bi dogodila demokracija.
I ja sam za neposredno biranje saborskih i drugih zastupnika bez obzira na broj i spol jer smo pred zakonom svi jednaki. Ne znači da će više žena biti kvalitetnije niti manje kvalitetno. Ja sam za ravnopravnost ljudske osobe, a i žene su ljudske osobe. Prema tome, biramo sposobne, biramo kompetentne, biramo one koji su se zasada dokazali. Ako su to žene neka bude ovo ženski Sabor, ako su muškarci onda neka budu muškarci, neka budu i jedni i drugi, ali nek se poštiva neka opća načela da smo ljudske osobe i da smo pred zakonom svi jednaki.
Hvala lijepo.
Odgovor na repliku Peđa Grbin.
Zahvaljujem uvažena potpredsjednice.
Pa probat ću odgovoriti na obje teze poštovanog zastupnika Grubišića. Vidite, kažete da je Hrvatska podijeljeno društvo, a ja ću vam odgovoriti da je svako društvo koje želi napredovati podijeljeno.
Bez podjela bez razmišljanja i različitog sagledavanja različitih stvari mi ne možemo ići naprijed.
Uostalom, nismo li za prošlo društvo koje je postojalo u RH do 1990.godine da je jednoumlje. U odnosu na jednoumlje za mene je podjela napredak i podjele će uvijek biti jer teško mogu zamisliti više od 2, 3, 4 ili 5 tema u društvu oko kojih ćemo svi jednako misliti, a to ne bi bilo dobro za društvo.
A sada što se tiče ravnopravnosti spolova, status quo odnosno zadržavanje postojećeg stanja je nešto što su koristili svi oni koji se duboko u sebi slažu sa diskriminacijom koja u društvu postoji. Nekada je to bila diskriminacija po rasi, nekada po vjeri, nekada po etničkoj pripadnosti.
Mi danas u hrvatskom društvu imamo očitu diskriminaciju po spolu. Žena u hrvatskom društvu ima 51%, u Hrvatskom saboru ih tek nakon što su u njega ušle zamjene ima 26%, to je diskriminacija. A ona postoji zato što ono što se zove … /Govornik govori engleski./ … ili muškarci u srednjim godinama argumentiraju neke se žene potrude, neka se kandidiraju ili još gore one neće biti kvalitetne. To su po mojem mišljenju gluposti.
Ako doista želimo pobijediti diskriminaciju onda moramo nešto konkretno po tome napraviti, a mi to ovim prijedlogom zakona i činimo.
Hvala.
Josip Borić, replika.
Hvala lijepo.
Pa ja kolegi Grbin želim replicirati na njegovu uvodnu raspravu jer me jedna riječ muči, a to je konsenzus, on u uvodnoj raspravi nije spomenuo tu riječ niti jedanput, to znači da mu nije bila važna. I uspio sam spoznati da je postignut samo jedan jedini konsenzus između SDP-a i ostalih, a to je da on ne prihvaća nikakve prijedloge sa strane oporbe.
A kada je to tako, onda mene ništa ne priječi da ja kažem ovdje lijepo otvoreno da SDP sebi štima pravila kako bi pokušao opstati na vlasti. Jer mene zaista fascinira ta razina konsenzusa koju postiže gospodin Grbin, da ih ponavljam ne znam po koji puta, o izboru pučkog pravobranitelja, o izboru ravnatelja HRT-a, o osnivanja saborskog istražnog povjerenstva za utvrđivanje tko je ubio Đurekovića, o razini konsenzusa oko ustavnih promjena vezanih za Lex Perković.
Iz tih razina konsenzusa koje ste vi gospodine Grbin postizali dobili smo ovo što imamo, društvo podijeljeno na pola tako da nam i TV reklame danas postaju popularne upravo na toj podijeljenosti.
Zato kažem da Hrvatska nikada nije pala na ovako niske grane na ljestvici demokratskih dostignuća kao u ove 4 godine vaše vlasti.
Ali me veseli to što ne postoji izborni zakon kojim SDP može ostvariti bolji izborni rezultat od poraza na bilo kojim izborima koji će slijediti jer jednostavno vama ništa više nije sveto.
Recimo na zadnjim izborima u drugom krugu gledali ste kako predsjednik DIP-a objavljuje neslužbene rezultate, a ljudi još uvijek glasaju u Mostaru i gledaju na televizoru tu istu objavu i to ne smatrate uopće anomalijom koja bi se možda trebalo ispraviti, ali Bože moj imate pravo na to što činite.
Politika mi ili oni već je jedanput poražena, a sa ovakvim izmjenama bit će još jedanputa i to još uvjerljivije jer što drugo reći nego da dolazi vrijeme u kojem lovac postaje lovina. Znamo tko je sada lovac, a tko lovina i kakvo će vrijeme biti za nekoliko mjeseci.
Hvala lijepo.
Peđa Grbin odgovor na repliku.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolega Borić vaša replika je bila o svemu osim o onome o čemu sam ja govorio osim o Izbornom zakonu. meni i dalje nije jasno jeste li vi za preferencijalno glasovanje ili niste, jeste li vi za ravnopravnost spolova ili niste, jeste li vi za to da se osuđenima na zatvorsku kaznu onemogući političko djelovanje. Pa vas molim da se prijavite raspravu i da u svojoj raspravi to iznesete pa da s vama možemo o nečem konstruktivnom i konkretnom razgovarati.
Hvala.
Branko Bačić, replika.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolega Grbin, ja osobno mogu podržati doduše uz određene izmjene amandman Kluba zastupnika SDP-a prema kojemu kandidat za zastupnika niti zastupnik ne može biti osoba koja je pravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci za koju kaznu nisu protekli rokovi rehabilitacije u skladu sa posebnim zakonom.
Jasno da ono što smo već čuli u raspravi, a to da bi bilo dobro da se ovakva odredbe odnosi i na čelnike jedinice lokalne samouprave ne može proći jer njihova kandidatura je utvrđena Zakonom o izboru čelnika jedinica lokalne samouprave. No međutim ja vama nešto drugo želim spočitnuti, a to je da ukoliko je ovakav amandman doista proizlazi iz političkog stava i političkog uvjerenja SDP-a pa s njime ide u izmjenu zakona onda prilično SDP djeluje neuvjerljivo i nevjerodostojno kada u isto vrijeme podržava kandidaturu u Dubrovniku bivšeg gradonačelnika gospodina Andru Vlahušića koji je pravomoćno osuđen na kaznu od 6 mjeseci zatvora uz uvjet godinu dana kušnje za zlouporabu položaja i ovlasti na dužnosti dubrovačkog gradonačelnika.
Prema tome ili vam je ovaj amandman iznuđen od koalicijskih partnera ili je SDP nevjerodostojan u ovom slučaju.
Naime, sa ovakvom presudom pravomoćnom presudom osoba se ne bi mogla javiti ni za čistača Straduna niti dubrovačkih ulica, niti za službenika u gradskoj upravi niti za ravnatelja bolnice koju je prije nego što je postao gradonačelnik Dubrovnika obnašao gospodin Vlahušić.
Prema tome, ako ovim zakonom ne možete takvu odredbu promijeniti, a ne možete jer se ona utvrđuje drugim zakonom, onda pada SDP na testu vjerodostojnosti kada podržava kandidaturu osobe koja je pravomoćno presuđena za zlouporabu položaja i ovlasti na dužnosti dubrovačkog gradonačelnika, a za tu se dužnost ponovno kandidira i vi ga u tome podržavate.
Odgovor na repliku Peđa Grbin.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Pa kolega Bačić, prije svega zahvaljujem vam što ste se za razliku od svog kolege držali teme i ovog zakona.
Žao mi je što ste ipak skrenuli u neke druge vode koje se ovog zakona ne tiču ali ja vam svejedno moram odgovoriti. Iz te ste županije, iz tog ste područja pa bi onda trebali jako dobro znati da SDP gospodina Vlahušića nije podržao kada je bio kandidat i kada mu još nije bila izrečena pravomoćna kazna.
Kakva će biti odluka, to je stvar dubrovačkog SDP-a, koliko je meni poznato on ju još nije donio.
…/Upadica se ne čuje./…
Ako su odlučili, koliko ja znam, možda griješim, ali dobro.
Međutim, smiješno mi je da vi nas prozivate za kolegu Vlahušića a istovremeno ne govorite o tome kako su sankcionirani i kako su sa nekih visokih stranačkih pozicija morali biti isključeni ljudi kojima nisu pravomoćne presude, kako su neki od njih isključeni i iz stranke zbog toga a vi u svojim stranačkim redovima još uvijek imate osobe koje su oštećene, koje su proglašene krivim za štetu od 27 milijuna za hrvatski državni proračun i nikome ništa ali prozivate druge.
Hvala.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu.
U ime kluba Nacionalnih manjina kolega Furio Radin i Šandor Juhas.
…/Govornik naknadno uključen./… gledajući nacionalne manjine ne bi trebale uopće imati interesa da sudjeluju u raspravi o ovome zakonu, ovoj izmjeni zakona. Zbog čega? Zbog toga što u članku 10. piše jasno, odredbe ovoga zakona o preferencijalnom glasovanju ne odnose se na glasovanje za izbor zastupnika nacionalnih manjina.
Zbog čega tako kaže taj prijedlog zakona? Zbog toga što sviđa li se zastupnici nacionalnih manjina nekima ili ne, bili iritantni nekima ili ne, bili simpatični nekima ili ne oni su se do sada birali po daleko strožem kriteriju od onoga što se ovdje predlaže a to je većinski kriterij.
U ovom zakonu glavna novina je preferencijalni sustav i ipak on pobuđuje naš interes a zbog toga se javljamo i zbog toga podržavamo prijedlog zakona koji je iznio SDP i kolega Peđa Grbin prije. Zbog čega? Zbog toga što će Izborni zakon sa jednim preferencijalnim glasom a napominjem da klub Nacionalnih manjina podržava taj zakon samo ako ima jedan preferencijalni glas, takav izborni sustav zapravo će staviti u isti položaj napokon nakon 20 godina etiketiranja, staviti će po prvi put u gotovo isti položaj zastupnike Nacionalnih manjina sa zastupnicima stranaka.
I sada ću vam objasniti zbog čega. Uzmemo moj jednostavan slučaj, moja Nacionalna manjina ima bazu od 18 tisuća glasova. Ja sam dobio na izborima do sada kao što znate, bio sam na više izbora između 3 i 8 tisuća glasova. Ako uzmemo jednu izbornu jedinicu koja u prosjeku ima 300 tisuća ljudi i ako to podijelimo sa 14 dobiti ćemo negdje oko 20 tisuća glasova, znači vaša baza svakome pojedinačno će biti 20 tisuća glasova moja će biti 18 tisuća glasova. Ja kao što sam rekao dobivao sam do sada između 3 i 8 tisuća glasova.
Hoću vidjeti da li kod vas osim prvoga na listi tko će dobiti 3 tisuće glasova. Vidjeti ćemo na kraju i pristati ćemo se konfrontirati o tome vi iz Nacionalnih manjina dobili ste, npr. mi imamo i takav slučaj 900 slučaja ili kao ja između 3 i 8 tisuća glasova, vidjeti ćemo koliko ćete vi dobiti glasova. Napokon ako uzmemo kao kriterije to da su prošli za Europski parlament, da su prošli zastupnici sa 13 tisuća glasova na bazi od 3,5 milijuna onda shvaćate da ćete dobiti između tisuću, dvije tisuće glasova ako ćete imati sreće i s time ćete biti u Saboru.
Napokon ćemo moći vidjeti i reći da preferencijalno gledajući pod istim uvjetima vi dobivate manje glasova od onog što imaju zastupnici nacionalnih manjina. Biti će veselo i zbog toga što će biti veselo mi jako podržavamo ovaj prijedlog zakona kako ga je sročio SDP i kolega Grbin ako će ostati na jednom preferencijalnom glasu jer će nas staviti napokon u isti položaj.
Vidimo se nakon izbora sa takvim sustavom i vidjeti ćemo da li ćete kao što su neki voljeli do sada reći vi ste prošli sa manje glasova od nas jer mi u prosijeku vrijedimo toliko. Prosjek ne vrijedi, vrijedi koliko dobije svatko pojedinačno glasova. I vidjeti ćemo koliko ćete dobiti glasova vi pojedinačno. To će biti znači napokon trenutak kada ćemo saznati koliko vrijedi svatko od vas.
Mi zastupnici Nacionalnih manjina naravno podržavamo i onaj amandman koji je dao klub IDS-a o tome da bi trebalo napokon poštivati članak 15. zakona i dodatno pravo glasa. Članak 15. Ustava je vrlo jednostavan, on kaže da osim glasa da ga tako zovemo političkog jel' da, zastupnici Nacionalnih manjina imaju i pravo, mogu, piše mogu, imaju pravo i na glas etnički. Znači da to Ustav, da Ustav daje pravo.
Vi kolege prije ste nešto govorili o tome zašto se ne promijeni izborni zakon na taj način da sve izborne jedinice budu više-manje podjednake sa razlikom od 5%. Imat ćete vremena. Nama je i Ustavni sud promijenio izborna pravila 3 mjeseca prije izbora. Nemojte se bojati Ustavnog sud. Ustavni sud gleda politiku, šta vi mislite.
Možete promijenit još taj zakon, bilo bi i poželjno da ga promijenite. Neće se ništa desiti. Neće se ništa desiti. Ustavni sud ima takav nerv da je nama 3 mjeseca prije izbora promijenio izborni zakon na način što je sa copy-paste uzmimo malo starog, malo novog zakona, stavio ih je zajedno i nudi i nitko u Hrvatskoj nije protestirao osim nas zastupnika nacionalnih manjina.
Mi ćemo kao zastupnici kluba Nacionalne manjine podržati naravno amandman kluba IDS-a kojim se želi uvoditi dodatno pravo glasa. I također mislimo da je jako dobar članak 35. kojim se kaže da će se svakom glasaču nudit izbor direktno i izborno povjerenstvo naravno će morati o tome voditi računa, svakome koji dođe, pripadniku nacionalnih manjina mora se upoznat sa njihovim pravom izričito, a ne kao do sada zapravo se nudio listić većinski, a samo na zahtjev se dobivao manjinski. To tako zapravo neće moći više biti.
I na kraju, prije nego što predajem riječ gospodinu Juhasu, želim reći i to da ćemo mi kao zastupnici nacionalnih manjina na svim promjenama izbornog zakona koje će biti od sada pa nadalje mi ćemo uvijek tražiti dodatno pravo glasa jer je to jedno pravo koje nam pripada, a to što je Ustavni sud donio jednu čudnu odluku to je stvar koja nadajmo se u budućnosti će promijeniti drugi sastav Ustavnoga suda, malo bolji. Hvala.
Poštovana predsjedavajuća, dame i gospodo.
Ja ću nastaviti kako je i završio gospodin Kajin. Ja u principu pozdravljam sve ove predložene promjene, mada nisam u cijelosti zadovoljan. Nisam zadovoljan što ovaj zakon ne omogućava ostvarivanje pozitivne diskriminacije pripadnicima nacionalnih manjina i uvođenje dopunskog glasa. Zalažemo se i mislimo da je prijedlog IDS-a bio dobar, mislimo da je dopunski glas potreban, da je on pravedan i da će se kad-tad ostvariti.
Posljednjih mjeseci javljaju su se oni koji su dovodili u pitanje ulogu manjinskih zastupnika, ali nisu se javljali oni koji su na glasačkim mjestima sa podsmjehom gledali i koji su se osjećali kao da čine nešto nedozvoljeno, nešto što je strašan grijeh kada su zatražili da glasaju na manjinskoj listi. Mislim da će u budućnosti taj dopunski glas riješiti i taj problem.
Javljali su se i oni koji su upućivali prigovor da su manjinski zastupnici sa malim brojem glasova, da se njima daju velike ovlasti i predlagali su simbolične ovlasti, ali su zaboravili zbog čega treba u Republici Hrvatskoj manjinskih zastupnika, zbog čega treba posebno štititi pripadnika i interese nacionalnih manjina.
Nadalje, veselim se preferencijalnom glasu. Mislim da je to dobra stvar. Mene također živo zanima sa koliko ili sa kojim brojem glasova će ući pripadnici većinskog naroda sa stranačkih listi u Sabor, oni koji se nalaze tamo pri kraju. I mislim da će se desiti ta situacija o kojoj je govorio i gospodin Kajin.
… /Upadica se ne razumije./ …
Radin. Pa ja sam malo tamo, malo tu.
Podržavam i uvođenje ženske kvote da ih tako nazovemo. Mislim da ona ipak u konačnici neće dovesti do nekakvih promjena u sastavu predstavničkog tijela i mislim da bi možda trebalo primijeniti i na XII. izbornu jedinicu taj cenzus od 40%, najmanje 40%.
Podržavam i izmjenu članka 76. tj. da pripadnici nacionalnih manjina se moraju upoznati da imaju pravo da glasaju za predstavnike nacionalnih manjina. To je dobra stvar jer problem izbora za koju će listu glasati pripadnik nacionalne manjine nije samo njegov problem, to je i problem većinskog naroda. To je problem stava većine prema manjinama.
Da je to tako govori i činjenica da se unatoč smanjivanju broja pripadnika mađarske nacionalne manjine u posljednjih 20 godina za skoro 50%, pri svakim izborima, pri svakom onom odlučivanju kako se udaljavamo od '90.-ih godina i razmišljanjima '90.-ih godina povećava broj onih koji izlaze i koji glasaju za tu listu.
Mi smo početkom '90.-ih godina imali negdje oko 3000, pa i manje od 3000 izlazaka. Na prošlim izborima dogurali smo do tih nekakvih 5000. Znači udaljavanjem od nekakvih tužnih godina i tumornih razmišljanja povećava se ta izlaznost. Nisam siguran da ono što se dešava u proteklih godinu dana u Republici Hrvatskoj da će utjecati da se ta izlaznost i dalje poveća.
Jedno od značajnih pitanja je i pitanje biračkih popisa.
Tu se može govoriti o dva problema. Prvi problem je kako postati pripadnik nacionalne manjine. Očito je da ono što se dešava i što se dešavalo to nije rođenje. Pripadnik nacionalne manjine i da bi stekao pravo glasa postaje se tako da se ode u Ured državne uprave i da se tamo prijavi sa 18 godina i da se odgovori na nekoliko pitanja. Jedno od tih pitanja najčešće je i to da li ti sigurno želiš da budeš pripadnik te nacionalne manjine? Da li ti sigurno želiš da budeš neopredijeljen ili u većini slučajeva što se automatski događa i dešava da jednostavno zapišu da si hrvatske nacionalnosti.
Taj problem se očituje i na drugu stvar, a to je na problem evidencije, na problem biračkih spiskova kada ljudi izlaze na birališta. Mi imamo sreću i nesreću pripadnici nacionalnih manjina da u jednoj godini imamo dva izbora, dvaput izlazimo na glasanje, jedanput na manjinskim izborima, jedanput na izborima jel' tako za Sabor. Tako će biti i ove godine.
U prošlim izborima na parlamentarnim izborima je pravo glasa imalo u Osječko-baranjskoj županiji 6500 skoro pripadnika mađarske nacionalne manjine, a 4 i pol mjeseca ranije na izborima za manjinske predstavnike imalo je negdje oko 7700. Znači, za tih 4 i pol mjeseca pojavila se razlika od nekih 1255 birača iliti za skoro 20% je opalo biračko tijelo za ta četiri mjeseca.
Našim provjerama velika većina tih ljudi i dalje se izjašnjavala kao Mađar, međutim oni su jednostavno u tim spiskovima izbrisani. To je nedopustivo. Mi smo i uputili zahtjev jedan da nam odgovori Ured državne uprave Osječko-baranjske županije, međutim bolje da ne pričamo o tom odgovoru.
Zbog toga ja zdušno pozdravljam i onaj članak zakona koji dozvoljava dostupnost biračkih spiskova saborskim zastupnicima što je isto jedna novina. Hvala lijepa.
Imamo replike na izlaganje kolege Furia Radina.
Dražen Đurović, izvolite.
Hvala.
Pa kolega Radin, ja vašu logiku nisam baš najbolje razumio kad je riječ o potpori samo jednom preferencijalnom glasu. E i onu usporedbu o tome da ćete vi sada utvrditi koliko tko ima potporu s obzirom na broj preferencijalnih glasova. Zar vaša procjena biračkog sustava ili procjena hrvatske demokracije ovisi o tome i volje hrvatskih građana za preferencijalnim glasovanjem zapravo ovisi o tome da vi procijenite da li netko tko bude izabran s neke liste dobio manje ili više preferencijalnih glasova nego vi.
I to je razlog zašto vi primjerice ste rekli da podupirete samo jedan preferencijalni glas. Pa ne možemo, meni osobno nemojte se ljuti to djeluje pomalo uskogrudno jer na kraju krajeva uspoređujete i dva zasebna, gotovo pa zasebna sustava takva kakva jesu.
Mislim, ipak i vi i ja smo hrvatski politički građani i gledamo interes RH i mislim da bi vi u promatranju ovog izbornog zakona koji, dakle izravno vas ne pogađa, dakle u pogledu vaših prava izbora trebali ipak promatrati i malo šire, promatrati ono što su nam rekli hrvatski građani na referendumu, što hrvatska javnost od ns traži i što bi zapravo bilo ukupno u interesu hrvatske demokracije, a ne samo gledati to s kim ćete se vi moći usporediti, tko je dobio više ili manje preferencijalnih glasova od vas, od mene ili od nekog trećeg. I da zato zaista nisam mogao razumjeti taj razlog zašto ste vi samo za jedan preferencijalni glas da bi se sad mogli usporediti s nekim drugim. Stoga bih vas pozvao da razmislite o hrvatskom interesu i da li je to u interesu broj preferencijalnih glasova većine hrvatskih građana, a ne samo u vašem osobnom ili mom osobnom interesu.
Furio Radin, odgovor na repliku.
Nisam govorio …/Govornik isključen, ne čuje se./… nas ima 8. Znači podjednako vrijede moji argumenti kao i vaši, vaši su lijepo ste mi to rekli, pa ću vam i lijepo to i odgovoriti.
20 i više godina u ovome Saboru slušamo kako smo mi ušli u Saboru sa malo glasova, jer imamo u mom slučaju između 3 i 8 tisuća glasova. Neki imaju malo više, neki imaju malo manje. Ovo će biti prvi put gdje će se vidjeti upravo zato što smo ravnopravni, mi ćemo stavit u ravnopravan odnos više-manje baza od 20000. Nisu uopće dva različita izborna sustava. Sad će biti isti izborni sustav i vidjet ćemo koliko tko vrijedi.
Uskogrudno nije, ja sam radoznao, radoznao sam da vidim kako to funkcionira sada.
Hvala.
I Dujomir Marasović, replika.
Štovana gospođo dopredsjednice, kolega Radin.
Ja sam za preferencijsko glasovanje, za izmjene izbornog sustava, one su nužne ali ovo što je sad danas na dnevnom redu to je obična trgovina SDP-a. Milanović je naredio svojim ministrima …/Govornik se ne razumije./… svaki mora jednu političku odluku donijeti u svom ministarstvu i to sad realizira. Digne struju sto posto, 1000 kuna mjesečno, onda oprosti onoj sirotinji 50 kuna. To je cirkus. Razapinjemo šator i onda ćemo znati što smo ovdje, ali preko cijelog Markova trga.
Ali gospodine Radin, vi ste rekli mene je uvrijedilo nešto, da mi ovdje živimo od nacionalizma. Niste rekli tko to živi pošto već 20 godina, prije 20 godina nije bio HDSSB. Znači, moga se tu prepoznat bilo tko.
A ja vama kažem gospodine Radin, vi živite od nacije već 20, 25 jer ste Talijan i samo po toj osnovi idete ovdje u Sabor i po nikoj drugoj. Izvlačite veliki profit i ucjenjujete i partiju i HDZ i svakoga. Nisu vam ni Srbi ravni koliko izvlačite. A jesam za sve, koliko vi izvlačite love, kad dođete bilo koja garnitura daje sve talijanskoj nacionalnoj manjini. Jesam za to da budu u nacionalnoj manjini, Srbi da imaju tri glasa, da imaju svoj klub zbog povijesnih i drugih razloga da govore ovdje što god hoće pa makar nama i teško to bilo čuti ali vi ste profiter na bazi nacije.
Kolega Marasović, ovo nije bila replika na izlaganje kolege Radina, vi ste se osvrnuli na ono što je on rekao u ime svoga kluba kad je govorio nakon zatražene stanke. Nemojte to više raditi. Puštamo vas da govorite ali nemojte to više raditi i nemojte na takav način vrijeđati zastupnike.
Odgovor na repliku, Furio Radin.
Gospodin Marasović da ja živim od vas ja bih emigrirao, to vam odmah kažem. Ali budući da živim od sebe i od mojih birača ja ću ostati ovdje, a ako se vi želite poistovjetiti s nacionalistima to je vaša osobna stvar ja na vas uopće nisam mislio, ja vas uopće niti ne vidim. Evo sad vas vidim jer ste mi replicirali. Da ja živim od vas, gospodin Marasović, pa vi ste pali s kruške, oprostite.
Molim vas tišina!
U ime Kluba zastupnika nezavisnih zastupnika Linića, Vukšića i Hodžića kolega Branko Vukšić.
Uvažena potpredsjednice Hrvatskog sabora, uvažene kolegice i kolege.
Maloprije je gospodin Peđa Grbin pitao, ne znam koga, jeste li za preferencijalno glasanje? Ja mislim da ovdje u dvorani nema nikog tko nije za preferencijalno glasanje, ali nije pitanje o tome jesmo li za preferencijalno glasovanje ili smo za drukčiji zakon. Pitanje je ima li smisla uopće raspravljati kad su odluke donesene. Odluka je donijeta s koalicijskim partnerima. Ja sam bio jedan potpisnik od onih 29 saborskih zastupnika i pitao sam kolegicu Kosor zbog čega smo mi povukli svoj zakon, zašto nismo ga pustili u drugo čitanje. Rekla je pa nije bilo interesa jer znamo da ne bi bio prihvaćen. Pa da slučajno ne bi netko rekao zašto nisam napisao to i ponudio, nisam napisao i ponudio zato što znam praksu SDP-a. Niti će zakon laburista proći, proći će ono što je bilo dogovoreno između koalicijskih partnera.
Evo za što se ja zalažem. Za ukidanje mogućnosti predizbornih koalicija, zabranu predizbornih koalicija zbog toga da ne dolazi do trgovina, do inženjeringa, do onih trgovina koje sasvim sigurno narod ne želi. Za snižavanje izbornog praga od 3%. Da građani od 14 ponuđenih kandidata izaberu one u Parlament koje oni žele izabrati. Znači da sam za ukidanje praga i za tri preferencijalna glasa.
Stranke su dale ponudu od 14 kandidata i one su izabrale svojih 14 predstavnika u toj izbornoj jedinici. I uvijek se to kaže to su jednako vrijedni, pametni, sposobni, to je naša stranka stoji ili nezavisna ili lista iza njih. Pa pustimo onda građanima da građani izaberu tko će ući u Sabor. Ukinimo prag i neka građani poredaju i neka oni izaberu stvarno sa te liste one koji će ući u Sabor.
Ovo je farsa sa jednim preferencijalnim glasom. Zna se, uči nas praksa da se zapravo odlučuje samo o jednom čovjeku kad je preferencijalni prag 10%. Znači, mi smo dali građanima od 14 ljudi da izaberu 1.
Drugo, ja sam za nespojivost funkcija. Zašto govorim u svoje ime, mada govorim u ime kluba? Zato što ćemo u klubu različito glasati. Mi nismo monolitni klub i po tom pitanju se ne slažemo. Znači, nespojivost funkcija načelnika, gradonačelnika i župana koji je danas nespojiva funkcija.
Zabrana kandidiranja za Sabor osuđenih za teška kriminalna djela iz čega izuzimam prometne nesreće. Znači, ne mislim na prometne nesreće. I koji su kažnjeni više od 6 mjeseci i da im se isto tako uračunava onaj rehabilitacijski proces.
Na listi mora biti najmanje 40% podzastupljenoga spola. Znamo iz prakse da smo imali jednu žensku listu ako se sjećate za Parlament i slažem se sa inicijativom kolegice Holy i da budu na listi naizmjence napisani. Znači, jedno muško, žensko ili žensko, muško dok se ne iscrpi taj princip.
Zabrana, mada se ne tiče ovog ali je vrlo bitno, zabrana objave anketa u službenom dijelu kampanje zbog toga što se anketama zapravo i na neki način postižu bolji ili lošiji rezultati jer su ankete brojne a i to pokazuje praksa uperene kako bi se ili su rađene samo u tu svrhu kako bi se nabijali rejtinzi nekim strankama a nekim strankama smanjivali.
I osma stvar, to su minimalni oni preduvjeti zbog kojih bih ja mogao glasati za taj zakon, je protiv sam liste za dijasporu. Što normalno da ću dobiti lekciju koja smatraju neki kolege mi pripada. Zbog čega? Ja ću citirati gospodina Bernarda Luketića predsjednika Hrvatske bratske zajednice, nekadašnjeg predsjednika Hrvatske bratske zajednice koji je rekao kad su ga pitali hoće li ići na glasanje, hoće li glasati za zastupnike u Hrvatskom parlamentu on je rekao da je nepristojno da glasa za zastupnike u Hrvatskom parlamentu a živi u Americi i da odlučuje o tome kako će ljudi živjeti u Hrvatskoj a da on sam ne snosi sudbinu toga naroda. I to je moje osnovno, mislim da je to osnovno pravilo kojeg se držim.
I sad naravno bilo kakav mi odabrali izborni sustav, za bilo kakav da se sustav opredijelili pa taman da i ukinemo izborni prag na listama i da uvedemo tri preferencijalna glasa nećemo ništa postići ako ne budemo pravedno, moralno odnosno pošteno društvo. Bi li nama trebale zabrane kandidiranja u Hrvatski parlament kada bi društvo bilo manje tolerantno prema korupciji? Da je društvo toliko tolerantno prema korupciji da bira, prije je netko rekao, one gradonačelnike, načelnike pa i saborske zastupnike koji su pod kaznenim prijavama, koji su osuđeni na kazne da je društvo ne tolerantno, da postoji ono što je često kolegica Kosor znala govoriti nulta stopa tolerancije prema korupciji ne bi bilo. Za to snosi odgovornost prvo stranke koje dopuštaju, neke stranke mjere, stupanj demokratičnosti prema drugim strankama a ne prema onom što one rade. Pa tako gotovo u svim strankama imamo ljude koji su prekršili na neki način zakon, a i dalje ih štite.
Poznati su slučajevi i njemačkih predsjednika i članova Vlade gospodina Obame koji su odstupili ili s funkcije ili su odstupili od mogućnosti da budu postavljeni na funkcije samo zbog toga što se u javnosti pojavila crtica da je primjerice gospođa koja je trebala biti zadužena za financije u Američkoj državi nije platila porez od nekoliko stotina dolara za kućnu pomoćnicu. Nije trebalo suda, nije trebalo intervencije, kad se to saznalo ona je sama rekla hvala lijepa ja to ne bih radila jer sam izgubila vjerodostojnost.
Upravo zato što smo tolerantni prema svojim kolegama, zato što je ovdje kolega koji je osuđen pravomoćno na zatvorsku kaznu, odnosno poslije mu je preinačena u dobrotvorni rad drži moralne prodike iz klupa. I tad sam to govorio, u to vrijeme sam govorio da to nije dobro.
Sada ću se malo osvrnuti zapravo, ne tvrdim da sam u pravu, govorimo svoje mišljenje, nisam sve, sa sve više godina sve manje usudim govoriti kako je ono što ja mislim da je to prije sam čuo nešto to je istina. Američki povjesničar Caroll Qyigley je napisao slijedeće "Međunarodni bankari nisu željeli ništa manje nego stvoriti sustav financijske kontrole nad svijetom koji bi bio u privatnom vlasništvu i pomoću kojega bi oni mogli vladati političkim sustavom svake pojedine države kao i cjeline u svjetskom gospodarstvu." 1862. godine na samome početku Američkog građanskog rata među bogatom aristokracijom i bankarima kružio je slijedeći memorandum "Rat će vjerojatno dovesti do ukidanja ropstva, odnosno ukinut će se svako vlasništvo nad ljudima, budući da robovlasništvo znači posjedovati radničku klasu i da ono sa sobom nosi brigu o radnicima zalažemo se da radničku klasu treba kontrolirati pomoću kapitala i kontrolom plaća. Veliki dugovi za koje će se pobrinuti kapitalisti grade se ratom, a treba ih iskoristiti kao sredstvo kontrole nad količinom novca koji je u opticaju. Novac je političko sredstvo."
Henry Isenberg, još samo jedan citat je rekao "Kontroliraj naftu, kontrolirat ćeš sve države, kontroliraj hranu, kontrolirat ćeš sve ljude, kontroliraj novac, kontrolirat ćeš cijeli svijet." Zašto to sad govorim? Tko se, što se, između čega se bira zapravo? Ko zapravo odlučuje o izborima? Da li odlučujemo mi ili odlučuje netko drugi? Koliko mediji odlučuju o tome tko će sutra biti izabran, ne kažem novinari, nego mediji, koliko vlasnici medija odlučuju o tome tko će biti slijedeći instant političar a vidjeli smo i na ovim predsjedničkim izborima što se događalo. Da li je stvarno, ono što mi neki političari kažu, kolege koji kažu pa ne misliš valjda da bi bilo bolje da narod stvarno bira, stranke su jamac demokracije, ali u strankama su ti pojedinci. Zašto stranke, zato što je stranke lakše kontrolirati.
I na samome kraju, znači sve više imamo instant političara, instant pokreta pa i valjda instant stranaka.
I gledao sam nedavno na HRT-u emisiju u kojoj su se oni mali nudili velikima, znači trgovina je besramno započela pred medijima za koalicije, a to čak i oni koji su na riječ predizborna koalicija vadili pištolj. Zato ona prva točka koju sam rekao, a to je zabrana predizbornog koaliranja. Tko ima snage taj će prijeći, tko nema snage znači da nema podršku naroda. Neće biti izbornoga inženjeringa.
I ako je sve unaprijed određeno, ako je novac političko sredstvo, ako je sve tako, a ne tvrdim da jest, drugi tvrde upućeniji i pametnije odmoje malenkosti, tada su parlamenti vjerojatno kao i u vrijeme srednjovjekovnih engleskih kraljeva tek kuće lutaka.
Ovo što mi danas radimo usvajamo zakon koji je prije dogovoren i koji će biti usvojen bez obzira donijeli mi ovdje neki genijalan prijedlog ili zaključak, on neće biti usvojen.
Hvala lijepa.
Dražen Đurović, replika.
Hvala.
Vi ste rekli da bi svakako bili za zakonsku zabranu kandidiranja onih koji su osuđeni za teška kaznena djela osim prometnih nesreća koje se mogu dogoditi svakome, tako ste rekli.
Da li se može ubojstvo iz nehaja dogoditi svakome? Događa se među lovcima i budu također ti ljudi kazneno osuđeni na preko 6 mjeseci. Pa događa se i teško razbojstvo iz nužde, isto ljudi budu pritisnuti kamatarima i ukradu svojoj firmi 10, 15 tisuća kuna i to se događa ljudima.
Što sam htio reći? Prvo pitanje može li se išta izuzeti ako se uopće izuzima, a drugo moje je mišljenje i dalje što tvrdim da Hrvatski sabor najbolje da ne postavi nikakve posebne uvjete.
Imamo mi li ovdje uvjet da saborski zastupnik treba znati čitati i pisati? Imamo li mi uvjet dobne starosti osim onog da je stariji od 18 godina? imamo li mi uvjet obrazovanosti zastupnika? Nemamo. Imamo li mi uvjet mentalnog zdravlja zastupnika? Nemamo pa ne trebamo ni imati.
Na kraju krajeva Hrvatski sabor nije HAZU, u HAZU sjede najobrazovaniji, nije ni skup najpropulzivnijih u gospodarstvu oni sjede u HUP-u. Nije ni skup najelokventnijih oni se okupljaju u debatnim klubovima. Hrvatski sabor je reprezent širine i cjeline hrvatskog naroda onakav kakav on je i muških i ženskih i debelih i mršavih i psihički bolesnih i invalidnih i neobrazovanih i obrazovanih i ovakvih i onakvih. I ja bih se osobno uvijek zalagao da Hrvatski sabor bude i ostane kao najviše predstavničko tijelo upravo reprezent svih hrvatskih građana onakvi kakvi oni jesu.
Branko Vukšić odgovor na repliku.
Branko Vukšić odgovor na repliku.
Boro Grubišić, replika.
Hvala lijepo.
Kolega Vukšić rekli ste u prvoj rečenici da ne vjerujete da ima ikoga u Hrvatskom saboru tko je protiv preferencijalnog glasovanja, a nije tako. Vidite po samoj raspravi, pa i replikama koje se upravo u vezi ovoga daju govornicima, da dio zastupnika gotovo ne sudjeluje u tome.
Što to znači? Naime, u Hrvatskoj je u uvjetima kada stranke vladaju, kada postoji tzv. partitokracija i svemoć šefova tih stranaka u izboru, kandidiranju za Hrvatski sabor, pa i za najniža tijela županije, grada itd. očito da ne vlada demokracija nego demonkracija, dodajmo m.
Prema tome, ne bih htio nikoga uvrijediti predsjednika tih poglavito velikih stranaka, ali to je zaista tako.
Dakle očito ovdje, možda su ljudi pojedinačno i jesu za preferencijalno, ali kao klub ili kao grupacija i nisu, što se vidi iz rasprava i Odbora za Ustav i nekih drugih tijela.
Kada ste govorili o biračima iz dijaspore, naime vi ste zaboravili da oni prema članku 45. Ustava RH svi državljani pa i oni koji su državljani izvan Hrvatske imaju opće i jednako biračko pravo. I ovo što je njima zabranjeno glasovati osim u konzulatima i veleposlanstvima je nejednakost u biračkom pravu koje treba ispraviti i popraviti. Ali to zahtjeva i promjenu Ustava jer to je u Ustavu zastupnika i tri zastupnika iz dijaspore koja su dogovorom HDZ-a i SDP-a 2010.postignuta su također jedan problem, ali to tako piše u Ustavu.
A preferencijalno glasovanje za koje se zalažem bi jasno barem donekle popravilo te demokratske standarde kojim težimo kao nezavisna i 25 godina slobodna država.
Branko Vukšić odgovor na repliku.
Pa ja sam tu rečenicu upotrijebio koju ste vi citirali da ne znam tko je protiv preferencijalnog glasovanja nitko nije kada je replicirao rekao ja sam protiv. Ja sam za preferencijalno glasovanje a glasati ću protiv zakona, to sam htio reći da ljudi znaju da jesam ali mislim da je pod ovakvim uvjetima zapravo to bacanje prašine u oči.
Nisam zaboravio na Ustav, ne znam da li je 44. ili 45. članak Ustava. Ja sam samo izrekao svoje mišljenje. HDZ je tražio da se mijenja taj članak Ustava, oni su u potpunosti u suprotnim pozicijama od moje malenkosti i što uvažavam ja sam samo iznio svoje mišljenje. A poslužio sam se sa gospodinom Luketićem i znamo da najmanje glasaća glasa zapravo u stvarnoj dijaspori. Jer dijaspora nije Bosna i Hercegovina, Hrvati koji žive tamo u svojoj domovini.
Ingrid Antičević-Marinović replika.
Kažete kolega i to ste nekoliko puta i ponovili da ste protiv predizbornih koalicija a sve to zbog toga da bi se spriječila politička trgovina.
Politička trgovina nažalost je moguća u svim fazama ali možda najmanje upravo u predizbornim koalicijama. Možete zamisliti, jer šta je, kod predizbornih koalicija imate jedno savezništvo stranaka otvoreno zbog čega oni stupaju u to savezništvo kako bi se izborili za neki cilj i to je javno i idu zajedno na izbore težeći, suglasivši se o tom cilju.
Što bi se molim vas dogodilo poslije predizbornih, odnosno nakon izbora, pogotovo kada predlažete da se smanji prag na 3%. Možete zamisliti dakle kada bi bile zabranjene koalicije predizborne i kada bi se prag smanjio na 3%. Što bi, kakva bi to onda bila trgovina, to bi bila veletrgovina na veliko i malo.
I još nešto, inače, ja mislim kada raspravljamo o ovim temama, trebamo zaista, svatko polazi od svog polazišta ali malo gledati i šire, gledati i taj jedan društveni interes i gledati ono da se otkloni što je odiozno pogotovo kod građana bilo. To me sve podsjeća znate kako mi rezoniramo kada dolazi autobus, prepun je već, dolazi na autobusno stajalište puno ljudi čeka, svi bi htjeli ući. Čim uđe nekoliko onaj zadnji uđe kaže gotovo, prepun autobus, vozi dalje. Dakle čim se ukrca onda ne treba više ući nitko.
Dakle smatram da bi trebalo gledati sa malo širih pozicija a ne u kojoj se mi stranačkoj ili ako smo van stranke nalazimo. Na kraju krajeva ja smatram da ono što se često naziva sada partitokracija da bi se ocrnile političke stranke, to je vrlo opasno reći, mi moramo činiti sve za čistoću političkog djelovanja, naš Ustav govori upravo o političkom pluralizmu, o strankama, naravno i o mogućnosti pojedinaca da se udružuju što na kraju krajeva dođe na isto jer imaju poslije u političkom životu ista prava i iste obveze.
Hvala.
Branko Vukšić odgovor na repliku.
Uvažena kolegice Ingrid Antičević-Marinović, kažete treba gledati šire a tko kaže da vi gledate šire.
…/Upadica se ne čuje./…
Vi kažete, vi kažete da šire, jer polazite od sebe jer mislite da ste u pravu.
Prvo ja sam se zalagao, ne zalažem se od jučer za nepostojanje predizborne koalicije, to se je zalagala i stranka u kojoj sam prije bio. Pa prema tome samo ponavljam ono a i dopuštam da sam u krivu pa se mogu i ispraviti.
Rekli ste da se treba boriti za čistoću političkog djelovanja. Pa zašto se stranke to ne bore, recimo polazeći od vaše stranke? Zbog čega se stranački dužnosnici štite iako su ili pod istragama ili su već osuđeni? Zbog čega se recimo odigrala ona rekao bih farsa u Vukovaru koja se odigrala, zbog čega? Pa polazite sami od sebe. To ne bih mogao nikada potpisati i zalagati se za to.
Stranke nisu u Hrvatskoj jamac demokracije, stranke u Hrvatskoj nisu jamac u ovo što ste vi govorili političke čistoće. Baš suprotno. Da jesu, mi ne bismo danas razgovarali o tome da trebalo uvoditi nekakve moratorije tko se može, tko se ne može. Kada bi se lovio za 500 kuna da postoji takva klima i da stranke nametnu, kada bi stranke smanjivale i zbog najmanjih pogrešaka tada se …/Govornik se ne razumije./… uspio.
Međutim, to je sve ono valjda mala država, svi smo povezani po porodičnom načinu povezivanja. I tako je kako je. Ali uglavnom čistoće nemamo i mislim da trgovina je daleko veća u predizbornim koalicijama. Uostalom tko želi stranke koje nemaju niti 1%.
Petar Baranović, replika.
Hvala lijepa.
Uvaženi kolega Vukšić u svome izlaganju dotaknuli ste se jednog dijela ovog zakona o kojem smo raspravljali na pripremnim sastancima za ovo drugo čitanje kada ste i vi i ja i drugi kolege razmatrali mogućnost ograničavanja prava na izborne liste onim građanima koji su osuđeni apostrofiramo kao i onda što smo apostrofirali na tim sastancima za teška kaznena djela.
Ideja je bila da promišljene kriminalce, ljude koji su se promišljeno na najteži mogući način ogriješili o zakon, koji su skloni kriminalu udaljimo od mogućnosti da budu izabrani i da sjede u Hrvatskom saboru i odlučuju o hrvatskoj politici.
Nažalost, svjedoci ste danas kao i ja da je na klupe saborskih zastupnika došao amandman koji ja osobno ću imati pravo nazvati jednom od najvećih sramota hrvatske politike do danas. Amandman koji je ovaj zakon koji je imao vrlo pozitivnu ambiciju da uvede preferencijalno glasovanje, da unaprijedi hrvatsku demokraciju zapravo preimenuje u lex Čačić.
Čisti pokušaj političke eliminacije na najprizemniji mogući način. Interesira me što mislite o ovome.
Hvala lijepo.
Branko Vukšić, odgovor na repliku.
Pa to je vrlo čudno što je došao amandman jer što smo prije čuli, nažalost sve čujemo iz novina jer se ovdje malo što javno i iskreno govori.
Da, slažem se s vama, to je lex Čačić, to je meni se čini kao da se želi jednom čovjeku onemogućiti da uđe u Sabor s kojim kad je bio potpredsjednik Vlade se nisam često slagao i često smo znali polemizirati, ali to nije primjereno. Na taj način ne smijemo djelovati. Izgleda da se s jednim lex ne Čačićem nego Komadinom se započelo, sa lex Čačićem će se završiti ova Vlada.
I ne postoji niti jedna Vlada, ne postoji niti jedna vlast koja će zakonski marifetlukom osigurati sebi drugi mandat. Ne postoji. To nek' zaborave jer vjerujem da nema više krađe glasova u Hrvatskoj. A uostalom vidjelo se na predsjedničkim izborima da bez truda, bez motike i bez dobrog trčanja nema pobjede. Neće pobjeda sama past u krilo onom.
Slažem se, mi smo razgovarali, a bili su predstavnici gotovo svih klubova, za teška kaznena djela i to smo govorili kriminal, zločini, silovanje, pedofilija, govorili smo, nabrajali smo što ide i sasvim sigurno da tu, kolega Đurović je rekao postoje prometne nesreće u kojima se može tragično završiti, dobiti višegodišnja kazna, ali mislim da je to nešto drugo od teške krađe ili teških zločina.
Frano Matušić, replika.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolega Vukšić, slažem se s vama da bi bilo puno bolje da ne donosimo danas ovaj prijedlog zakona već da u Hrvatskoj postoje demokratski standardi i zapravo nepisan mehanizmi po kojima bi se ljudi koji naprave prekršaj, govorim o političarima, zapravo sami isključili iz političkog života.
Spomenuli ste slučajeve iz Amerike, iz Njemačke. Ja ću spomenuti slučaj iz Švedske kad je ministrica na službenu karticu kupila mislim žvakaće gumice i naravno čim je došla u Švedsku je vratila taj novac. To je možda 1 euro ili 2 eura ali je zbog toga morala podnijet ostavku jer je zloupotrijebila svoj položaj i ovlast. Nije pravomoćno osuđena.
Međutim, u Hrvatskoj danas imate dvostruke standarde, sasvim jasno. Imate pravomoćnu presudu u slučaju dubrovačkog gradonačelnika za zlouporabu položaja i ovlasti. Ako je nešto za isključit nekog iz političkog života onda je to zbog zlouporabe položaja i ovlasti. Međutim, njegova stranka i njegova prva potpredsjednica Vlade podržava takvu osobu, dakle podržava nekoga tko zloupotrebljava položaj i ovlasti.
Da stvar bude gora, policija, policijska uprava u međuvremenu podnosi kaznenu prijavu protiv iste osobe, dakle protiv bivšeg gradonačelnika Vlahušića, ponovno za zlouporabu položaja i ovlasti u nekom drugom predmetu i USKOK pokreće istragu. Dakle to se sad događa, ovih dana. Opet za zlouporabu položaja i ovlasti. Ja ne kažem da je dotična osoba da je kriva za to drugo djelo koje mu stavljaju za zlouporabu položaja i ovlasti, ali već je jednom presuđena.
Evo sada je presuđena pravomoćnom presudom za zlouporabu položaja i ovlasti i SDP da, podržat ćemo ga zato što ćemo imat svoju zamjenicu gradonačelnika, barem tako …. HNS podržavamo, podržavamo osobu koja zloupotrebljava položaj i ovlasti, a drugu sprječava da se kandidira stavljajući određene okvire sprječava kandidaturu …. Jasno … licemjerje.

Odgovor na repliku, Branko Vukšić.
Gospodine Matušiću, slažemo se. Ono što je prije kolegica Ingrid Antičević govorila upravo o čistoći koja bi trebala biti, carevati u strankama. Rekli ste da predsjednica stranke i dalje predlaže gospodina Vlahušića za gradonačelnika Dubrovnika. To jest ono što stranke šalju kriminalnu poruku glasačima.
Netko je prije rekao, glasači će ga ili uzeti ili eliminirati. Stvar jest u tome što mi onda šaljemo poruku isplati se krasti, isplati se ne raditi po zakonu, isplati se biti loš. Zašto? Pa stranka stoji iza vas, stranke će to isplivati. I kod nas postoje normalni modeli ponašanja da ljudi koji su osuđeni ili ljudi koji su pod istragama su stupovi društva, a to je krivo.
I mislim da kad bi stranke počele kažnjavati, kad bi sad u stranci rekli ti imaš pravomoćnu presudu, ne možeš biti gradonačelnik, moraš podnijeti ostavku i ako ne podneseš ostavku nećeš biti više nikad kandidiran. Tada se više nitko ne bi usudio činiti ono što čini i sasvim sigurno da je neprimjereno da se osoba koja kaže da nije bilo nikakve štete za grad Dubrovnik ali ono je pravomoćna osuđena. I mislim da je to loša poruka o kojoj sam govorio i u svom osnovnom izlaganju.
Josip Borić, replika.
Hvala lijepo.
Uvaženi kolega Vukšić, ja repliciram na vašu tvrdnju da je SDP već odlučio i to je zaista tako, ali tek je odlučio jučer. Jučer je tek odlučio kad se pridružio HNS jer do tada malo bi bilo falilo, malo je ipak falilo bilo.
HNS je postavio svoj uvjet, morate onemogućit jednog drugog kandidata da se on uopće smije kandidirati i da se ne mogu na sjeveru Hrvatske oduzeti određeni broj glasova. Ali to ništa ne čudi, oni su ovaj Markov trg pretvorili u Iblerov jer imamo istu osobu i predsjednik glavnog odbora SDP-a je ujedno i predsjednik Hrvatskog sabora i njima to ide u toj vertikali već pune 4 godine jer kako drugačije ovo sve protumačiti, ovu njihovu priču.
Danas evo postavljaju pitanje jeste vi protiv preferencijalnog glasanja. Kako se uopće usuđujete? Znači oni su sada prvaci u tome, a kako smo uopće došli do ovoga? Kako smo uopće došli do toga? Pa ovo njima nije bilo, izmjene Izbornog zakona u ovom vidu im nisu bile ni u peti prije nekoliko mjeseci. E tek kad se pojavila inicijativa birajmo zastupnika imenom i prezimenom, evo SDP-a tu negdje ali tek kad su obezvrijedili tu njihovu inicijativu sjetite se broj birača jednog dana 4 milijuna i 200, drugog dana 4 milijuna, pa onda 3 milijuna 800, pa ne znam na zadnjim izborima 3 milijuna 700.
E sada su jučer, prekjučer izbrisali 254 tisuće ljudi sa nevažećim, tj. sa prijavljenim prebivalištem u RH. Izbrisali su ih. Koliko ih sada ima? 3 i pol milijuna. Znači da se oni služe svim dostupnim mogućim informacijama i pokušavaju sebi naštimati pravila da pokušaju izbjegnuti što uvjerljiviji poraz po meni, a vjerujem da to dijeli i velika većina hrvatskih građana. A onda pričaju priče o konsenzusima. Pa znamo kako su se događali konsenzusi ovdje o izboru ravnatelja HRT-a, pučkog pravobranitelja, izmjenama Ustava. Pa to je ličilo na sve, samo ne na konsenzus. I to je najveća sramota ovog Doma da nam takvi ljudi nude konsenzus na način da samo ono što njihova većina želi to mora biti i to mora proći.
Hvala lijepa.
Branko Vukšić, odgovor na repliku.
Uvaženi kolega Borić, da, da nije bilo inicijative gospođe Željke Markić ne bismo danas o tome razgovarali. Sjećam se da smo imali, ne znam koji je povod bio, da li je bilo aktualno prijepodne kad sam pitao gospodina premijera o Izbornom zakonu i kad sam ustvrdio da je bilo jedno od obećanja da će mijenjati Izborni zakon on je rekao da im to ne pada na pamet i da nikad nisu o tome govorili.
Postoje zapisi sjednica i da imaju pametnijeg posla, a pametniji posao je gospodarstvo u RH. Tek nakon Inicijative u ime obitelji ili kako se zove inicijativa gospođe Željke Markić počelo se o tome razgovarati. I što je sramotno, koliko god smo imali vremena, koliko god smo dogovarali donosimo ne 5 do 12 nego 5 sekundi do 12. I što je najvažnije napravit ćemo samo nekakvu kozmetičku preinaku kako bismo jednostavno zadovoljili dio onih ljudi koji je glasalo da bude referendum, a o broju glasova koju ste vi govorili koliko je potrebno neki dan sam govorio da je gospodin Turudić rekao da je Ustavni sud političko tijelo, onda je tako u državi u kojoj je Ustavni sud političko tijelo.
Ante Babić, replika.
Hvala lijepa poštovana potpredsjednice.
Kolega Vukšiću rekli ste u samom uvodu da ste protiv liste za dijasporu i očekivali ste da ćete izazvati vjerojatno i reakciju s ove strane, a onda ste citirali jednog Hrvata u Americi koji je rekao da s obzirom da živi tamo i da po onome što ne radi ovdje i ne plaća porez da ne bi trebao ni odlučivati o izboru za zastupnike u Hrvatski sabor ukoliko sam ja to dobro razumio.
No zaboravljate recimo prirodu odlaska Hrvata iz RH. Neki jesu zbog gospodarske situacije otišli, ali mnogi su otišli i zbog političkih razloga. Samim tim i prihvaćanje ovog konačnog Zakona o izboru zastupnika za Hrvatski sabor bio je uvjet HDZ-a, je bio izmjena članka 45. sva tri stavka prvog, drugog i trećeg Ustava Republike Hrvatske i o tome vam je govorio Boro Grubišić. I mi smo sigurno na tome stajalištu upravo zbog tog općeg i jednakog biračkog prava vezano za sve hrvatske državljane sa navršenih 18 godina.
Nevjerojatno je i ne volim to slušati u Hrvatskom saboru da Hrvatski sabor i zastupnici od 4 milijuna Hrvata koji žive izvan Hrvatske na bilo koji način ili kao nacionalne manjine ili kao konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini, odnosno kao dijaspora da nam to ništa ne znači. Tih 4 milijuna Hrvata sigurno u ovoj i gospodarskoj situaciji, a posebice jako lošoj i po nas pogubnoj demografskoj situaciji moraju biti posebna briga Hrvatskog sabora i nas zastupnika. I samim tim je ta lista za dijasporu poželjna.
Ono što vi, o čemu vi ne raspravljate i s čime se slažete jest da pa recimo po Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina nacionalne manjine imaju mogućnost od 5 do 8 zastupničkih mjesta. Oni ih zapravo imaju 8, a opet potom u članku 45. Ustava RH hrvatski državljani izvan RH imaju fiksno tri zastupnika.
…/Upadica Zgrebec: Hvala lijepa./…
Žao mi je što se o tome trgovalo zbog ulaska u EU. Činjenica da je, ali to treba ispraviti.
Evo hvala.
Branko Vukšić, odgovor na repliku.
Uvaženi kolega Babić, slažem se s vama. Hrvati su odlazili i trbuhom za kruhom i zbog političkih motiva. Neki su morali otići, neki su i odlazili zbog ekonomskih razloga a poslije se predstavljale su politički bili šikanirani u Hrvatskoj. Ali ništa sporno u tome što ste govorili.
Ja smatram da svi, da mogu glasati oni koji dijele sudbinu koju određuje vlast u Hrvatskoj. Znači, svi oni koji plaćaju porez, koji ovdje žive. To je moje mišljenje.
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Ha nemojte mi reć! Da i porezi su iz vremena Tahija, treba ukinuti i poreze, da, …/Govornik se ne razumije./… Tahija. Da ako, to je naprosto moje mišljenje, a kad biste dajte to na referendum. Evo napravite, ja vam dajem inicijativu da se napravi inicijativa da se napravi jedan referendum u Hrvatskoj i da o tome odlučuju građani koji žive u Hrvatskoj, a može i dijaspora. Slažem se da i dijaspora odluči. I vidjet ćemo koje ćemo doći. Evo jedne inicijative, ja ću se uključiti u to vrlo rado.
Ja ne kažem da sam ja u pravu, to je moje mišljenje i ne osporavam vaše mišljenje. Ja mislim tako vi mislite suprotno o tome. Ja mislim da oni ljudi koji, gledajte smiješno je bilo gledati kako predsjednik jedne države glasa za predsjednika druge države. Čekajte, a predsjednik te druge države ne može za tog predsjednika ove države glasati. To je malo komično, mislim to ni za vrijeme Tahija nije bilo.
I Jadranka Kosor, replika.
Hvala lijepa gospođo potpredsjednice.
Kolega Vukšiću evo spominjali ste dosta inicijativu "U ime obitelji" pa ću ja samo bez namjere da polemiziram podsjetiti da je upravo ta inicijativa koja je dobila više od 380 tisuća glasova u svom opširnom prijedlogu imala i to zabranu predizbornih koalicija i da evo je to veliki broj građanki i građana podupro.
Ali javila sam se zbog nečeg drugog, zbog ove rasprave koja je ja mislim dobra, o tome što bismo trebali unijeti u zakon da dobijemo bolji, kvalitetniji, moralniji saziv. Ja ću sad podsjetiti na jedno veliko istraživanje koje je radio IPSOS PULS gdje su pitali ispitanike dakle što bi trebali učiniti zastupnici, ministri i drugi dužnosnici kad se protiv njih pokrene, samo pokrene, kazneni postupak. 95,3% je reklo da ih odmah treba suspendirati i da naravno više ne mogu obavljati tu dužnost. Iz toga proizlazi dakako da je ogroman broj naših građanki i građana za to da u zakon unesemo pravedne odredbe o tome tko se onda ne može kandidirati.
Govorilo se puno o nekim moralnim zakonima, jel'da svatko mora imati svijest pa i političke stranke itd. Govorilo se o ministrima koji su davali ostavke. Ja ću spomenuti njemačkog predsjednika koji je morao dati ostavku zbog čini mi se ako se dobro sjećam 700 eura a na kraju se na sudu pokazalo da to nije točno, ali je on prestao biti predsjednik. Ili nešto što mi je isto zanimljivo, mađarski predsjednik kojeg sam i upoznala koji je morao dati odmah ostavku čim se ustanovilo da je prepisao dio svog doktorskog rada, dio, samo dio.
Prema tome, to govori o nekim stepenicama koje mi još moramo proći i o nekim ljestvicama koje si još moramo, ali dakako svi zajedno bez fige u džepu, dignuti.
Hvala.
Branko Vukšić, odgovor na repliku.
Uvažena kolegice Kosor, da, trebamo graditi moralno društvo. I kad je društvo moralno i kada društvo osuđuje svaki krivi potez političara tada će se drukčije stranke ponašati. Međutim, od nečeg treba krenuti. Treba krenuti od stranaka. Stranke su te koje ne smiju podupirati bilo kakav oblik nezakonitog ponašanja.
Ako 95% hrvatskih građana misli da treba osoba protiv koje se pokreće kazneni postupak odstupiti s funkcije nije mi jasno kako onda mogu izabrati gradonačelnika koji je pravomoćno kažnjen. Nešto smo tu, nešto smo malo klimavi. Jedno govorimo kad trebamo onako općenito trebamo biti moralni i onda kažemo nema problema moralnost, a onda kad treba glasati onda kažemo e pa baš je taj gradonačelnik dobar, taj mi je pomagao ovo, ono. Malo smo dvolično društvo. Evo tih 95% ovo što ste sad rekli ovaj podatak s obzirom na ponašanje glasača na izborima nešto je u kontradikciji.
Onda ako se tako u anketi izjašnjavaju sigurno takve ne bi birali, a biraju.
U ime Kluba zastupnika Hrvatskih laburista kolegica Nansi Tireli.
Zahvaljujem poštovana potpredsjednice, kolegice i kolege.
Evo nakon ove današnje rasprave, a i ovih nekih koliko 7, 8 mjeseci koliko se vode svi ovi dogovori, postizanje konsenzusa i pregovori oko Izbornog zakona u jednoj rečenici bi mogla sročiti da mi se to nekako čini kao mi bi izmjene Izbornog zakona, ali ipak ne bi, mi smo za ali ustvari nekako možda protiv.
Spomenuli smo sada inicijativu "U ime obitelji" i rekli da je inicijativa "U ime obitelji" bila inicijator izmjena Izbornog zakona pa bih samo htjela podsjetiti da to nije točno, da su prvi prijedlozi zakona u saborsku proceduru došli daleko prije same inicijative Udruge "U ime obitelji". Oni jednim dijelom jesu zaslužni da se možda javnost možda toliko zainteresirala za ove preferencijalne glasove ali mi onda to možda daje i pravo da se danas zapitam gdje su svi oni "U ime obitelji" da ih jučer, danas i ovaj tjedan kada se o ovim zakonima raspravlja nigdje nema?
Dakle, njihova inicijativa nije uspjela ali to ne znači da ako netko nešto uistinu želi promijeniti i iza toga čvrsto stoji ne može poduprijeti onoga tko se za to još uvijek bori.
Nakon prvog čitanja imali smo dakle 5 prijedloga izmjena zakona. Danas raspravljamo o dva. Slažem se sa svima onima koji kažu da je možda uzalud trošiti i vrijeme i energiju kad je već unaprijed sve odlučeno. Ali, mi smo kao stranka ostali na tome da je naš prijedlog zakona dobar, da idemo s njim dalje u saborsku proceduru, dakle u drugo čitanje i da se za njega u svakom slučaju valja boriti. Samim time da još jedanput ponovimo koje su to razlike između prijedloga zakona SDP-a u odnosu na prijedlog zakona laburista.
Dakle, dva zakona. U jednom jedan preferencijalni glas, u drugom tri preferencijalna glasa. U jednom prohibitivnu klauzulu od 10%, u drugom bez prohibitivnog praga. U jednom se prijedlogu uopće ne razmišlja o zabrani istodobnog obnašanja dužnosti načelnika i gradonačelnika te sa saborskim zastupnikom, a u drugom se upravo to traži. U ponedjeljak na Odboru za Ustav, Poslovnik i politički sustav Laburisti su ponovno prozvani prilikom prezentiranja svog zakona da su u krivu kada traže zabranu kandidiranja pravomoćno osuđenima za najteža kaznena djela. Samo dan kasnije imamo amandman na jedan drugi zakon upravo s onime što dan ranije nije valjalo. Takva praksa ukazuje upravo na ono što se u kontinuitetu upozorava. Da je uistinu bilo i dobre volje i želje moglo se dogovoriti sve i danas bismo raspravljali ovdje o jednom jedinom zakonu koji bi bio upravo na tragu onoga što građani RH traže.
Nikada nije dobro zavaravati nikoga pozivajući ga na konsenzus a onda nametati isključivo svoj prijedlog ne uvažavajući nikakve tuđe argumente. To nije dobro i u to u konačnici dovodi samo do još većeg kaosa i do još većeg nezadovoljstva građana, a mislim da će nakon današnje rasprave i nakon svega ovoga što građani danas budu čuli biti itekako tužni i itekako žalosni.
Glasat ću protiv zakona SDP-a iz jednostavnog razloga što smatram da smo u ovih 8 mjeseci, sa ovih 5 prijedloga zakona koji su bili na stolu, o kojima se pregovaralo i dogovaralo, da smo uistinu imali želju onakvu kakvu smo govorili prema javnosti da imamo, da smo bili iskreni u svemu onome što smo ispred kamera rekli da želimo mijenjati u izbornom sustavu mogli postići puno bolji, puno kvalitetniji zakon od ovoga koji imamo danas u obliku prijedloga zakona SDP-a.
Mislim da će svi teško dokazati da smo nametanjem i najvjerojatnije ovakvim usvajanjem zakona zadovoljili ona htjenja građana da više participiraju u biranju saborskih zastupnika koji će braniti njihove interese. I teško će, uistinu teško biti dokazati da je praksa uzmi ili ostavi u pregovorima u maniri nekoga tko iskreno želi doći do konsenzusa i stvari popravit na način na koji bi ih trebalo popravljat. Sa ovim smo zakonom i na ovakav način kako smo sve ovo odradili još jedanput pokazali da jedno želimo, drugo mislimo, a treće tražimo. I to nije dobro, to nam se obija dugo vremena o glavu i to će nam se obijati o glavu. Kad neki kažu bolje jedan preferencijalni glas i 10% nego niti jedan. Ja se možda u jednom djelu s time slažem, međutim postavlja se pitanje što sa tim jednim preferencijalnim glasom mijenjamo? I drugo, važnije pitanje zašto samo jedan preferencijalni glas kada smo na stolu imali ponude od tri?
Ako idemo u pregovore pa onda bi bilo logično da smo se našli na pola puta pa rekli prihvaćamo dva preferencijalna glasa. Dva bi bilo više od jedan. Ako smo imali prag od 10%, ništa praga i prag od 5% onda smo mogli prihvatiti prag od 5% pa bismo u konačnici svi bili zadovoljni i rekli postigli smo konsenzus od onog minimuma do onog maksimuma, našli smo se negdje na pola puta i imamo zakon u saborskoj proceduri koji kaže dva preferencijalna glasa i prag od 5%.
Možda ja krivo postavljam stvari i možda krivo razmišljam, ali za mene još uvijek konsenzus znači da svi mi sjednemo za jedan stol, svako kaže svoj prijedlog ono što želi i da onda demokratski dođemo do jedne zlatne sredine koja bi zadovoljavala sve. Ovakav način nametanja svoje volje a danas pričat ovdje cijeli dan o Izbornim zakonima što je bolje ili šta bi bilo bolje napravit gubljenje je vremena. Sve je odlučeno, točno se zna za koji će se zakon sutra glasat i ja uopće ne vidim svrhu svega ovoga. Ali upravo zbog toga Laburisti su ostali sa svojim prijedlogom zakona u saborskoj proceduri jer će nam ako ništa drugo bit nekakva satisfakcija za nekoliko godina kada se bude usvoji zakon sa tri preferencijalna glasa bez ikakvog praga reći ćemo to smo predlagali 2015. kada je usvojen SDP-ov zakon a naš bio u raspravi.
Hvala lijepa.
Replika Damir Kajin.
Da, mislim da će građani brzo shvatiti da Sabor, ovaj saziv Sabora izigrava njihovu volju i da politička nomenklatura koja je danas zastupljena ne želi neposredne izbore. Građani, njih 99% žele neposredne izbore, 99% političara koji sjede u ovom Parlamentu ne želi neposredne izbore, zastupnike birati u izbornim jedinicama, 60% neposredno, 60% sa lista. "U početku bijaše riječ." Zajedno je 120, ali je to daleko manje od ovih 150 i toliko.
"U početku bijaše riječ" kaže Biblija. Pola pola, a u početku u svakoj politici bijaše Izborni zakon. Još jedanput ću reći jednine suštinske izmjene su neposredni izbori ali od stvarne političke revolucije se naprosto bježi. Samo na taj način neposrednih izbora mi možemo ojačati Sabor, samo na takav način iznad Sabora "može nam biti sami dragi Bog", sve ostalo i dalje vodi k ili ka slabome Saboru, a što je Sabor slabiji to je izvršna vlast toga smo svi svjesni, jača a Parlament je naprosto samo urez demokracije. To je suština koja bi se promijenila kada bi 50% zastupnika birali neposredno u njihovim izbornim jedinicama, ali vidim, primjećujem da 99% ljudi u ovome Parlamentu oni koji sudjeluju u političkom životu RH taj princip ne žele i za njega se ne zalaže.
Nansi Tireli odgovor na repliku.
Zahvaljujem potpredsjednice.
Poštovani kolega Kajin ne slažem se s vama kada kažete da 99% saborskih zastupnika koji sada sjedi ovdje ne želi izmjene. Želi ih samo se razlikujem u tome kakve izmjene želimo.
A što se tiče "U početku bijaše riječ" i tu se slažem s vama, svaka izmjena zakona i svaki prijedlog izmjene zakona započinje prvom riječju.
Josip Kregar, replika.
Zahvaljujem se gospođo potpredsjednice.
Uvažena kolegice Tireli ja vam se zahvaljujem na tome što ste ispravili jednu nepravdu. Naime ideja preferencijalnog glasovanja je izvorno nastala među stručnjacima, ali prihvatio je i godinama podržavao GONG. Uostalom oni su organizirali rasprave u Saboru i neposredno doveli do toga da su saborski zastupnici potpisali upravo njihovu inicijativu koja je predviđala 7 preferencijalnih glasova. Meni se čini da smo mogli o tome stvarno mogli razmišljati, napraviti kompromis, tri mi se čini vrlo vrijednim kompromisom.
U pogledu jednog drugog većine vašeg izlaganja zapravo imam jednu stvar koja se ne odnosi direktno na ono što sam od vas čuo, ali na nešto što je stvarno opravdano kritizirano, a to je da se kompromis shvaća kao neka sredina između 10 i 0 sredina je 5 to je točno, ali politički kompromis je više od puke aritmetske sredine. On je pokušaj da se izrazi volja, sklonost da se razumije prijedlog drugoga i da se o njemu potraže moguće vrijednosti. To ovdje nisam toliko primijetio, to imate pravo.
Ali ne bih nikako htio da kompromis bude tako napravljen da zbrajamo glasove ili oduzimamo ideje što bi bila posljedica toga. Protiv sam oduzimanja ideja, a zato sam da se zapamti bar šta je u ovim prijedlozima sve bilo korisno unapređenje demokratizacija nečega političkog sistema koje zovemo demokratskim, ali nije tako.
Nansi Tireli odgovor na repliku.
Zahvaljujem potpredsjednice.
Pa poštovani profesore Kregar evo slažemo se. Dakle što se tiče ovog političkog kompromisa normalno da nam je bio nužan pogotovo što smo svi zagovarali da želimo izmjene.
Ja sam to govorila u ovom slučaju gdje smo se mogli dogovoriti, naći nekakav uistinu konsenzus politički ako to stvarno želimo ne možemo onda govoriti o konsenzusu, a samo jedna strana kaže to ti je na stolu uzmi ili ostavi, onda o konsenzusu nema govora.
Ako smo već iskreno i otvoreno ušli u nekakve dogovore, ako smo preko ljeta radili, trudili se da nešto napravimo bolje od ovoga što imamo onda je trebalo tu volju i tu želju i na kraju krajeva i revalorizirati, a ona revalorizirana nije.
Što se tiče ove inicijative dakle čisto radi javnosti i radi zapisnika, puna dva mjeseca dva i pol mjeseca prije same inicijative "U ime obitelji" u saborskoj proceduri su bila već dva zakon, dakle da ne govorimo da je i GONG i sve ovo što ste vi sada napomenuli počeo o izmjenama i akademska zajednica o izmjenama i potrebi nužnosti izmjene Izbornog zakona govoriti daleko, daleko prije same inicijative.
Dujomir Marasović, replika.
Štovana gospođo dopredsjednice.
Kolegice Tireli, vi ste rekli dvije stvari zašto sve ne preferencijski glasovanje i da se slažete da najteži prekršitelji zakona ne trebaju biti u sklopu ovih drugih ideja.
Ovo preferencijsko, treba reći istinu ono od Kajina što je počeo, devedesetih HDZ na vlasti imali smo pola direktno pola s liste. Trebalo je ići da bude sve direktno,možda eventualno jedan na listi na svakoj stranačkoj mašineriji osigura neko vodstvo u Saboru o.k.da ne pretjerujemo, ali trebalo je ići prema tome.
Lijeva opcija je satrala Hrvatsku od pritiska da ide cijela Hrvatska jedna lista, da se ide u … to treba reći i jedanput raščistimo pred hrvatskom javnosti. Vi ste to satrali ideju većine i sada se vadite iz toga kako god znate.
Što se tiče mene može biti jedan preferencijski ili svi, ali ajmo napraviti nešto pametno.
Što se tiče ovog broj dva, da najteži prekršitelji zakona, gospođo Tireli vašem predlagaču ovog zakona, ja bih nadodao, a šta je da ne smiju na listu za Hrvatski sabor oni pokajnici ili koji su da DORH-om postigli nagodbu i postali svjedoci pokajnici. Ja to pridodajem toj listi onih koji ne bi smjeli. Jer ako je netko maznuo 30 milijuna i pokajao se ili dopustio neku meni je ista stvar kao eto nije suđeno. Govorim o tom aspektu.
Hvala.
Kolega Marasović, pitajte kolegu Šeksa kakvi su bili i tko je mijenjao izborne zakone.
Nansi Tireli odgovor na repliku.
Zahvaljujem potpredsjednice.
Ma mislim da bi se ne bimo trebali više danas opterećivati vezano oko toga amandmana. Evo sada čitam ako se donese zakon prema kojem se pravomoćno osuđeni za kaznena djela neće moći kandidirati onda to treba ograničiti na teška kaznena djela, rekao je premijer. Dakle to je sada njegova izjava, poruka iz Bruxellesa, nije bio upoznat barem po onome što piše sa izradom ovog amandmana koji nam je došao na klupe, tako da se evo čekajmo još do kraja rasprave ja se nadam da će doći još kakav amandman pa ćemo onda nakon tog drugog nastaviti o onome što u njemu piše.
Tomislav Klarić replika.
Kolega nije prisutan, gubi pravo na repliku.
Josip Borić, replika.
Hvala lijepo.
Upravo sam htio kolegice Tireli reagirati na ovo da je sve već odlučeno i dogovoreno. Nije. Evo vam izjava koju ste samo dijelom citirali, sada ću je cijelu pročitati jer ona upućuje na to da je gospodin Peđa Grbin valjda radio nešto iza leđa. Znači jer kada sam premijer kaže: "Moram priznati da nisam sudjelovao u tome u detaljima. Pogledati ćemo o čemu se radi, to niti je cilj a neće vjerojatno biti ni posljedica ukoliko se donosi zakon prema kojem se ljudi pravomoćno osuđeni za određena kaznena djela neće moći kandidirati na parlamentarnim izborima onda to svakako treba ograničiti na teška, ozbiljna kaznena djela iz nekog kataloga ne za svako kazneno djelo i ne za svaku kaznu veću od 6 mjeseci.
Evo i sada mi Sabor dovodimo u pitanje o čemu mi danas uopće raspravljamo. Znači oni sada shvaćaju, oni sada shvaćaju da su očito napravili određenu grešku koja će u javnosti možda odjeknuti na krivi način i pokušavaju mu se ispraviti. Kažu zakon je u proceduri, možda dođe još jedan amandman na amandman SDP-a. Vjerojatno će i doći.
Ali me nitko ne može uvjeriti da oni sebi ne štimaju pravila pod pričom o nekakvom navodnom konsenzusu. Vi ste radili u tim radnim skupinama gotovo evo nekoliko mjeseci, ljudi su se sastajali i dođemo ovdje imate uzmite ili ostavite. Vi ste protiv preferencijalnog mi smo za. Ali još nismo imali priliku evo u pojedinačnoj raspravi ću reći za što sam ja da kažemo za što jesmo. Ali ne na ovakav način. A to su nam radili već kroz brojne druge prijedloge.
I stalno napominjem bila je sramota gledati konsenzus oko izbora ne znam pučke pravobraniteljice gdje sami predlažu, sami glasaju tajno, sami broje, sami izglasavaju i proglašavaju. Oporba nije sudjelovala, sjećate se. Ovo je isti način. I oni uopće ne mogu shvatiti vrijednost riječi konsenzus. Ona je sa ovom Vladom zakopana za sva vremena. Tko će više bilo koga utjerati na to da postigne nekakav konsenzus ako bude u poziciji da nosi vlast. Na ovakav način nitko.
Hvala.
Jadranka Kosor, replika.

Hvala lijepa.
Kolegice Tireli, rekli ste evo biti će kada se jednog dana u Izborni zakon unesu tri preferencijalna glasa onda ćemo mi moći reći, evo mi smo to predlagali.
Uz vas iz laburista biti će nas još barem onih 29 zastupnika i zastupnica koji su radili na tome. Jest GONG je nešto predlagao, međutim vi se dobro sjećate mi smo strpljivo i puno radili na tome nije to taj njihov izvorni prijedlog. Mi smo radili prijedlog, rekli smo idemo na jedan minimalistički pristup, na nešto što može zaista biti prihvaćeno, što će biti prihvatljivo i većini i manjini. Ili bolje rečeno što niti većina niti manjina neće tako lako moći odbaciti.
Ali sada vidimo i po ovoj izjavi koju ste pročitali premijera da se ni na tom tragu evo nije dovoljno strpljivo radilo. I to me zaista zbunilo jer amandman koji imamo na klupama jest amandman koji svakako ne slijedi ovo što je rekao gospodin predsjednik Vlade.
Ali vraćam se na ovaj jedan preferencijalni glas i prag od 10% o kojem ste govorili, to stvarno neće onda omogućiti građanima da ostvare ono što su pokazali i kroz inicijativu ovu U ime obitelji, kroz sva istraživanja, kroz glasanje na europskim izborima i prvi i drugi put a to je da žele birati zastupnika ili zastupnicu imenom i prezimenom, da nisu zadovoljni radom Sabora što vidimo u svim anketama jer Sabor je na najnižoj razini, najniže ocjene dobiva. I da zaista mogu onda postaviti drugu vrstu odgovornosti pred zastupnike i zastupnice. Jer ako netko kaže ja sam glasao za tebe onda ima potpuno pravo kritizirati i tražiti veću aktivnost i da se onda ne bi moglo dogoditi da neki ljudi koji ovdje primaju plaću ne zaslužuju tu svoju plaću jer naprosto ih nema ili nisu aktivni.
Nansi Tireli, odgovor na repliku.
Zahvaljujem poštovana potpredsjednice.
Kolegice Kosor, da dakle na samom početku svi koji smo pregovarali i željeli određene izmjene bili smo svjesni toga da neće baš biti tako lako ali smo ustrajali u tome, argumentirano iznosili svoje stavove, svoje želje koje smo imali, opravdavali, rekli zašto to tražimo, zbog čega mislimo da bi to bilo dobro, svi su imali prostora govoriti da bismo onda u jednom trenutku došli ispred zida u muk, u tišinu na zadnjem sastanku ako se i vi sami sjećate gdje nitko ništa nije govorio jer je na stolu bio prijedlog ili tako ili nikako. Dakle to je ono što ne valja.
Mi ispada sada nakon svega ovoga da danas uopće ne znamo o čemu to raspravljamo o kakvom to zakonu mi danas raspravljamo kada ima toliko kontradiktornosti između onoga što mi imamo na klupama u odnosu na ono što čitamo na portalima, slušamo, čitamo izjave koje je netko dao, dakle to sve samo govori na tragu toga da brzopleto odlučujemo, da ne slušamo nikoga, da radimo samo ono što mi mislimo da trebamo napraviti, ništa drugo ne valja i to nas svaki put kada to napravimo i kada smo svjedoci takvih događanja nakon kratkog vremena shvatimo da se greška dogodila ali nažalost ispravljati se više ne može.
Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Kolegice ja mislim da je manje važna forma i koliko je, da li danas imamo jedan prijedlog zakona ili ih imamo više. Bitno je to i ja mislim da biste vi trebali danas biti zadovoljni a vi to uzimate kao nešto zlo što evo što ste vi predlagali ranije, bilo je možda jučer ili danas prihvaćeno.
Raspravljamo, tu su amandmani, dakle uglavnom sve ono što gotovo sadrži vaš sadrži i naš prijedlog. Imamo žensku kvotu, ovdje je bilo govora puno riječi u početku bijaše riječ, sada ćemo vidjeti koliko će ona postati i djelo, to će itekako građani paziti.
Imamo ovdje sada zabranu, zajednički prijedlog je sada to i naš prijedlog i vaš da pravomoćno osuđene osobe za teška djela, to su sva ona iznad 6 mjeseci zatvora, ne mogu se kandidirati. Imamo preferencijski glas. Istina, vi ste predlagali 3, međutim kažete da ćete imati neku satisfakciju ako to … u dogledno vrijeme dođemo i do toga, ali sad je vrijeme da se demokratiziraju stranke. Koja još stranka ima gdje bira svoje vodstvo. Evo vi ćete uskoro ići na unutarstranačke izbore, jedan čovjek jedan glas.
Kako se sastavljaju, da, da, to ne treba zanemariti, dapače, jer demokratizacija stranke onda je jamac koliko ćete biti demokratični kad dođe u poziciju vladanja, ali jednako tako i odgovornog ponašanja u opoziciji. I nemojmo smetnuti s uma što će građani birati, koga će birati, ono što politička stranka im ponudi, koliko ih stavi na listu. Možda bi stranke baš izabrale one koji nisu uopće na listi. To je srž problema.
Dakle iskažimo se sada pa da vidimo koga će to političke stranke i vodstvo stranke stavljati na liste, a ja vam govorim SDP je uvijek, to općenito govorim, to ne ide vama na dušu i vi ste i predsjednica, koliko žena ima u Hrvatskom saboru. Najviše ih ima iz SDP-a, najveći postotak.
Hvala lijepa.
Nansi Tireli, odgovor na repliku.
Zahvaljujem potpredsjednice.
Pa kolegice Antičević-Marinović evo zahvaljujem i na vašoj replici, ali nažalost vi nama ne možete davati lekcije što se tiče ženske kvote niti nam možete davati lekcije o sastavljanju lista. Pogledajte si malo liste koje imate na lokalnoj razini pa pogledajte koliku kvotu žena na tim listama imate, s time da u svom vlastitom statutu vam stoji da morate imati kvotu od 40% podzastupljenog spola. Dakle svoj vlastiti statut ne poštujete.
Prema tome, nama u statutu što se tiče Hrvatskih laburista o kvoti ne piše ništa, ali nijedna lista nije prihvaćena ukoliko nije imala 40% podzastupljenog spola. Dakle važno je ono što u praksi napravimo i važno je ono što želimo napravit i to cijelo vrijeme govorimo, ne trebaju nam nužno zakoni, svako slovo zakona da bismo bili moralni, da bismo težili ravnopravnosti spolova ili da bismo radili bilo što drugo što želimo napravit. Zato nam zakoni uistinu ne trebaju.
A i sa ovim prijedlogom zakona pitanje je koliko ćemo više žena imati u Saboru i kada bismo pustili ovu kvotu od 40% i stavili 3 preferencijalna glasa e onda bismo mogli bit zadovoljni i reći da će u Saboru sjedit možda malo više žena u odnosu na ovo što sjedi danas.
Nastavit ćemo u 15 sati, a prvi će biti na redu Dragutin Lesar u ime predlagatelja.
Hvala.
Kolegice i kolege nastavljamo s radom.
Sad će u ime predlagatelja riječ dobiti poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Hvala lijepa poštovani gospodine potpredsjedniče, veoma brojne kolegice i kolege.
U nekoliko navrata u toku rasprave dosada bilo je rečeno da oporbeni predlagatelji, oporbeni klubovi nisu bili spremni za postizanje dogovora za zajednički prijedlog zakona. Ja moram demantirati takvu tvrdnju jer je prilikom sjedanja za stol i pokušaja dogovaranja o mogućem zajedničkom prijedlogu jedan. Na pitanje prohibitivne klauzula 0 ili eventualno 5%, ne ostajemo kod 10. Na pitanje o uvođenju nespojivosti dužnosti zastupnika lokalnih čelnika, ne. Zabrana kandidiranja za počinjenje teških kaznenih djela, ne. Nove izborne jedinice, odgovor je bio ne.
Tad sam pitao dobro a što od oporbenih prijedloga prihvaćate? To da svi podnositelji lista moraju prikupiti 1500 potpisa. I to je bilo sve.
O čemu smo tad mogli dogovarati? O čemu smo mogli uopće i razgovarati kad je bilo rečeno prihvaćamo samo 1500 potpisa. Mi nismo pristali na kompromis. Tko je zazivao nacionalni dogovor i kompromis u ovom zakonu? Tko je pozivao oporbu da postignemo dogovor? Premijer Milanović, sa 5 puta ne.
Međutim, što sad imamo? Zakoni su prošli radna tijela i Odbor za Ustav, došli smo na plenarnu raspravu i imamo prvi amandman. Zabrana kandidiranja za kaznu zatvora dužu od 6 mjeseci za sva kaznena djela. Mediji su taj amandman nazvali lex Čačić.
U utorak na sjednici Odbora za Ustav prijedlog zabrana kandidiranja za teška kaznena djela specificirana u prijedlogu zakona rečeno je ocijenjeno je i proglašeno je da je to ustavno upitno rješenje. U utorak je ustavno upitno, sada je dobro, prihvatljivo i državnički.
Došao je još jedan amandman, da se ne poštuju preferencijalni glasovi. Naime, amandman kluba HNS-a glasi: "Ako neki zastupnik odlazi pa ga treba zamijeniti da ga može zamijeniti samo kandidat iste stranke bez obzira što neki drugi ima veći broj od 10% preferencijskih glasova." Pa što je to? To je preferencijski sustav glasanja? Pa dajte onda dopunite amandman da zastupnike HNS-a ako netko odlazi može zamijeniti onaj tko uopće nije bio na listi ili idemo još i korak dalje da prednost u zamjeni imaju pravomoćno osuđeni i oni protiv kojih je pokrenuta istraga. Oni imaju prednost u kandidiranju i zamjenjivanju. Sada smo došli zapravo u situaciju da s amandmanima koji su došli iz vladajućih redova preferencijski model pretvaramo u polupreferencijski model glasanja jer se ne poštuju rezultati i odluka biračkog tijela, ako to nekoj stranci ne odgovara.
I još treći amandman koji je došao iz IDS-a što je također bilo cijelo vrijeme odbijano, mogućnost kandidiranja samo u izbornoj jedinici. To smo mi predložili u zakon koji nije dobio potporu vladajuće većine, stranka vladajuće većine daje amandman i predlaže to rješenje iz našeg prijedloga zakona.
I završno, izjava premijera od prije par sati upućuje na to da će vjerojatno doći novi amandman SDP-a. Kada ćemo konačno imat konture i obrise tog zakona o kojem bi sutra trebali glasati? I dva mjeseca ne činjenja ničeg, bez ikakvih razgovora, konotacija i dogovora je razlogom što sada ovako s ovako lošim amandmanskim intervencijama, sa ovakvim lošim ponudama koje se daju kvarimo ono što je u početku moglo biti daleko bolje.
Replika poštovana Mirela Holy.
Poštovani kolega, politika bi trebala biti posao u javnom interesu. A posao u javnom interesu podrazumijeva i da određena politička rješenja donosimo isprat nekakvog srednjeg razmišljanja u javnosti. Međutim, mislim da nije u javnom interesu kada se na ovakav vrlo parcijalni način bavimo sa izbornim zakonodavstvom.
Po mojem mišljenju trebali smo ići u promjene izbornog zakonodavstva na puno detaljniji, na puno strukturiraniji način a ne da se ustvari prijedlogom ovog zakona predlažu određena rješenja koja ustvari idu u korist vladajućoj većini, odnosno SDP-u. I to se odnosi upravo i na ovu odluku oko jednog preferencijskog glasa čime se proforma zadovoljavaju zahtjevi građana ali ustvari to ništa bitno ne donosi, time se, to ide u koristi i time što se ukida nositelj liste, naravno zato što se događa preferencijsko biranje, odnosno samo jedan preferencijskih glas, ali također izostaje ono što je jako važno a to je reforma zakonodavstva vezano za političke stranke što je neophodno povezano upravo i sa izbornim zakonodavstvom jer ukoliko nećemo ići sa drastičnijim intervencijama u zakonodavstvo vezano za funkcioniranje političkih stranaka onda i ovo od 1500 potpisa podrške nema puno smisla jer se na taj način izjednačavaju političke stranke i nezavisne liste.
Dakle, mi trebamo u znatnoj mjeri postrožiti Zakon o političkim strankama pa onda nećemo imati situaciju u kojoj u Hrvatskoj ima 150 političkih stranaka nego ćemo imati stranke doista koje i funkcioniraju tijekom cijele godine kao političke opcije a imat ćemo nadajmo se sa takvim korekcijama i pravu unutarstranačku demokraciju.
Odgovor na repliku poštovani Dragutin Lesar.
Uvažena kolegice Holy, oko potrebe novog Zakona o političkim strankama se slažem s vama. Ali ovaj dio oko nuđenja rješenja za intervencije u sadašnji izborni model ne do kraja.
Naime, mi smo u lipnju prošle godine prvi put došli s prijedlogom pa sam ga povukao radi dorade zbog izbornih jedinica. I nakon toga zajedno sa GONG-om ili bili prisutni kada su drugi organizatori organizirali javne razgovore i procijenili, pokušali smo procijeniti što od tog trenutka srpnja mjeseca prošle godine do kraja prošle godine, dakle do kraja kalendarske godine eventualno siječnja, objektivno možemo postići suglasnost da bez velikih političkih prepucavanja, međustranački sukoba, svi u ovom Parlamentu dođemo do rješenja da već na sljedećim parlamentarnim izborima ponudimo jedan iskorak.
I svi smo procijenili da su otprilike ova četiri prijedloga koja je govorio o tri preferencijska bez klauzule, zabrana kandidiranja i nespojivost, nešto što bi bilo iskorak ali ne, i to sam jutros rekao velika promjena izbornog modela. Razgovarali smo o tome da bi za Hrvatsku bilo korisno da ima jedan Izborni zakonik gdje bi opća načela i pravila izbora za sve bila jednako postavljenja i dugotrajno rješenje kao i onaj problem oko izbornih jedinica.
Međutim, i ovaj minimum promjena se nije mogao izdogovarati jer je vrijedilo samo jedno načelo. Ono što vi iz oporbe predlažete ne može biti prihvaćeno jer mi imamo bolje prijedloge. I u pravi ste, jedan preferencijski glas ide u korist SDP-a, nije kamilica, jer neki su to nazvali kamilicom, nego prijevara birača ništa drugo.
U ime Kluba Nezavisnih zastupnika govorit će poštovani Damir Kajin.
Izvolite.
Gospodine potpredsjedniče, gospodo zastupnici da cijeli ovaj sustav ovako kako je pisan, kako je predložen ovim zakonskim prijedlozima i jednim i dugim, naprosto takav da se ne želi ništa promijeniti. S druge strane i zastupnika ima toliko da i ta zainteresiranost potvrđuje da na kraju vjerojatno se ništa neće promijeniti.
S druge strane, oni koji govore da bi trebalo pisati amandmane to ima smisla kad je riječ o Izbornom zakonu kao lajati na mjesec. I slažem se s onima koji kažu da je ovaj zakon majčina dušica. Ovakav kakav je on nam ne treba. Po tome može ostati i postojeći. Nama treba reformski Izborni zakon.
Kakav? Onaj koji bi omogućio da građani biraju zastupnika u svojoj izbornoj jedinici, pa da vidimo čija majka crno runo prede. Tko bi dobio, dobio bi, ali to bi bilo po meni pošteno.
Hrvatska bi trebala biti podijeljena na 60 izbornih jedinica plus jednu gdje bi bilo još 60 zastupnika. Znači jedna kombinacija većinskog i proporcionalnog otprilike onakva kakvu smo imali '92.ili '95.godine.
To je model kojeg s druge strane usuđujem se reći poznaje gotovo cijela i u pravom smislu te riječi zapadna Europa. S druge strane mi imamo jedan bastardirani izborni model kada je riječ o izborima, bilo da na jedan način biramo u lokalnoj samoupravi, na drugi način biramo jasno predsjednika države, tu je sve čisto, na treći način biramo zastupnika za Europarlament, na četvrti način biramo zastupnike. Ja sam uvjeren da građani žele svog zastupnika pa tko god to bio i mislim da je to jedino pošteno.
2. Puno se govorilo o ovima koji su optuženi odnosno koji su osuđeni. Oni koji su optuženi bilo za zlouporabu položaja bilo za zlouporabu ovlasti, bilo za djela protiv čovječnosti, bilo za ratne zločine, protiv života, protiv tijela nemaju što tražiti na listama i to bi trebao na neki način biti conditio sine qua non.
Nama treba usuđujem se reći jedna mentalna higijena i to na svim razinama pa koga god od nas da to dotaklo. S druge strano ne dirati one kojima se dogodila eventualna neka saobraćajna nesreće, to jednostavno ne možemo uspoređivati sa onim o čemu sam govorio.
Gledam što se ovih dana dešava npr. u jednom Zagrebu, što se dešava u Dubrovniku, što se dešava u Istri, što se dešava u Osijeku i čovjek si stvarno postavlja pitanje pa kamo to vodi. Imam dojam da samo neću reći lopovi, ali ne znam samo takvi su naprosto dobrodošli, što si veći lopov to si građanima prihvatljiviji. Dokle? A zemlja s druge strane stagnira, zemlja s druge strane propada.
180 tisuća ljudi ostalo je bez posla od krize na ovamo, samo 2014.godine iz zemlje je odselilo negdje oko 50.000 ljudi.
3. Kada govorimo o ovom medijskom praćenju ima poštenih medija i ima medija. Najmanji problem je HRT. Ja sebi postavljam pitanje što nam rade recimo dolje kod mene za kupljeni istarski mediji, ne svi već oni kontrolirani od lokalne vlasti. toga i tako kako se recimo prati dolje na tim prostorima toga nije bilo ni između dva rata, toga nije bilo ni u onom razdoblju poratnog primitivizma, to je sve počelo negdje 2009.godine kada se sa milijunima kuna javnog novca počelo kupovati PR agencije, kada su se počeli kupovati mediji itd. Drugdje u Hrvatskoj, recimo slučaj FIMI Medije oni koji su u tome sudjelovali loše su se proveli.
4. Najnaprednije zemlje EU svijeta nije bitno da li je sada riječ o Belgiji, da li je riječ o Nizozemskoj, da li je riječ o Danskoj, da li je riječ dolje o Australiji imaju princip ako ne glasaš e onda "plaćaš penale". Ne znam da li je to 100 eura, da li je to 50 eura, da li je 100 ili 50 australskih dolara. koliko?
… /Upadica se ne razumije./…
Dolara? 500 dolara. mislim da se šališ ali dobro bez obzira na sve, mislim da bi to bio jedan dobar princip jer ovako šta mi imamo. Ovdje glasaju samo oligarhije i političke nomenklature. Gospodin Vukšić je govorio između ostalog o zabrani koaliranja, možda i ovaj princip ne bi bio loš.
Kome nije u interesu da građani izađu masovno na izbore i da glasaju? Oni koji ne žele nikakve promjene, oni koji jednostavno kroz javne poslove zaposlenja u javnim službama mogu sebi garantirati jedan određeni postotak i to ne malih glasova. A to je tako od Istre preko Primorsko-goranske županije, Zagrebačke, Osječke, Slavonsko-brodske itd., itd.
Još jedanput ću reći što je Sabor slabiji to je izvršna vlast jača i obrnuto. Što je Sabor jači to je Hrvatska jača, a to se po meni postiže prije svega neposrednim izborima.
5. Kada govorimo o manjinama, ulazak u parlament sa 300 glasova po meni nije demokracija. Manjine apsolutno moraju biti zastupljene i moraju biti snažno zastupljene. Ja jesam za načelo dvostrukog prava glasa, apsolutno jer sam to uvijek zagovarao, ali brate 300 glasova sa kojima ulaziš u Parlament i kojima stječeš jedan mandat e to je "validan mandat".
6. Kada govorimo o dijaspori mi imamo sada tu ustavnu kategoriju nije bitno izbornu, tri mandata. Jasno za mene je dijaspora samo onaj tko je imao prebivalište u RH, ne i u BiH, jasno da onu sramotu sa predsjedničkih izbora koju smo gledali u Mostaru gdje se tisuće ljudi naguravale ispred izbornih kutija, ne smije se zaboraviti i nikada više kakav god bio Izborni zakon ne smijemo ponoviti. Ne smijemo ponoviti. Jer ono je sramota vis a vis i demokratskog jednog izbornog procesa i zemlje u cjelini. A to da se ja zalažem da isključivo kao dijaspora glasaju ljudi sa prebivalištem u Republici Hrvatskoj to nije upitno.
Kada govorimo o 7. ravnopravnost spolova da ali jednako tako, znači ja sam apsolutno za, apsolutno za da mi ne bi netko ništa imputirao oko tog pitanja, ali onda npr. i na dužnosničkim mjestima u pravosuđu gdje od 190 recimo dužnosnika, pravosudnih dužnosnika imamo 1300 žena i o tome valja voditi računa. Apsolutno čestitam na tom standardu, mene to apsolutno ne smeta kao što me ne smeta niti da u zagrebačkom državnom odvjetništvu npr. radi 90% žena. samo to govorim. Samo jednostavno podsjećam na jedan princip da bi trebalo svugdje voditi računa i o tim pod navodnicima "muško-ženskim" kvotama.
8. ne znam koje sam rekao, oko financija. Tko će to kontrolirati? Taj problem je rak rana svo ovo vrijeme kod nas, to nitko naprosto ne kontrolira. Nije problem kada netko nekome donira, pod navodnicima, pokloni, da, ne znam kako da se izrazim 10, 20, 25, 30 tisuća kuna to su donacije iza kojih ne ostaju nikakve obveze povrata neke usluge. Ali ako vam netko da 1 ili 2 milijuna kuna a u nekim sredinama toga je i puno više i to konstantno kroz cijelo jedno mandatno razdoblje e onda budite uvjereni da onaj tko dobiva taj novac vraća i 10 i 20 puta više ne svog novca, jer ovdje su plaće 14, 15, 16 ili 17 tisuća kuna, ne znam kako kome, nego sve se to vraća iz javnog novca. I to je ogroman problem. I onda ne vlada onaj tko dobiva mandat već onaj, ja se usuđujem reći koji potražuje svoje.
Mislim da je gospodin Vukšić spomenuo i zabranu objava anketa, da, doista neke zemlje poput Italije npr. imaju zabranu objava anketa 30-ak dana do izbora. Zašto? Jer se kroz takvu jednu vrst može apsolutno manipulirati na izbornu volju građana. To se pretvara u tu jednu medijsku ili ne znam kakvu manipulaciju a onaj koji u tome radi i koji to pod navodnicima građanima podvaljuje zna u čemu zapravo sudjeluje.
Jedan od primjera kako je to moglo izgledati ili izgledalo vidjelo se i na samim predsjedničkim izborima gdje je rezultat bio jedan a svo vrijeme smo vidjeli prednost nekoga drugoga za 20, 30 ili ne znam 40%. Vukšić govori o zabrani koalicije, pa i to, zašto ne. Kao i još jedanput i zabrana oni koji se kandidiraju sa nekih drugih funkcija. Jedna funkcija, jedna dužnost, jedna naknada, jedna plaća i to bi moralo biti naprosto to.
Ja još jedanput ću reći mislim da ovi zakoni nisu ono što građani traže, da građani traže neposredne izbore, mijenjati cijeli koncept jednostavno je danas nemoguće. Možda bi bilo najbolje da ostane sve isto. Birati zastupnike na način na koji se biraju načelnici, gradonačelnici, predsjednik Republike, znači pola na taj način, pola sa liste. Jer nije normalno da na jedan način biramo na lokalnoj razini, na drugi način da biramo recimo na državnoj razini.
I jednako tako gospodo kada govorimo o kandidaturama za optužene odnosno osuđene. Ne možemo imati jedan princip, to treba promijeniti, paralelno ili je trebalo mijenjati sa ovim zakonom kada se nekoga kandidira za Sabor a vidimo kako to funkcionira na, ili kako će funkcionirati na predstojećim lokalnim izborima.
Za dan 8.3. znači na dan 8. marta, 8. ožujka kako kome drago održavaju se ponovljeni izbori od Dubrovnika pa do Hvara, od Novog Marofa šta je znam do Korčule, od Omiša pa ne znam do Paga. Znači za Sabor se ne mogu kandidirati pod navodnicima ratni zločinci a vidimo da i mogu, sitni i krupni kriminalci, silovatelji itd.. Ali na lokalnoj razini e Boga mi tu nema nikakvih prepreka i želim vjerovati da se to mora promijeniti pa koga god to od nas recimo sutra ili već danas zakačilo.
I još jedanput, nije normalna situacija o čemu su se danas i recimo portali raspisali, da imamo slučaj Čačić koji se tobože ne bi smio kandidirati po prestanku ili tog vremena rehabilitacije kako se to zove a da s druge strane imamo druge. A to što se dogodilo Čačiću može se dogoditi danas meni, sutra vama, prekosutra nekome trećemu a s druge strane oni koji su dobrano stavili ruku u državni proračun, općinske proračune ovakve ili onakve da se jednostavno mogu kandidirati.
Jednom riječju morali bi imati jednak obrazac za ponašanje na svim razinama počev od lokalnih pa do ovih parlamentarnih izbora koji su majka svih izbora.

Prelazimo na replike.
Prvo poštovani Boro Grubišić.
Hvala lijepo.
Kolega Kajin, ja sam ipak bio u krivu. Naime, čitao sam maloprije na internetu da je kazna u Belgiji 60 eura za neizlazak na izbore. A kada već govorimo o onom vašem dakle supstratu vaše rasprave, i ja sam, a znate da smo i vi i ja vrlo često u ovom Saboru raspravljali da je jedini pravi demokratski izbor dakle demoskratein, kada narod Vlada, kada izabire svoje kandidate.
To se može postići na dva načina. Dakle na ovaj način kada imamo 10 izbornih jedinica u Hrvatskoj koje biraju po 14 kandidata da građani imaju pravo zaokružiti 14 kružića, 14 imena. To je jedno. Drugo je da Hrvatsku izdijelimo na 140 jedinica po 30 000 stanovnika, to je 4 200 000 stanovnika i da svaka jedinica iznjedri jednog kandidata, dakle u svakoj jedinici po jedan kandidat. 140 jedinica, 140 saborskih zastupnika. Na stranu dakle izbori za manjine i za dijasporu.
To je drugi način, dakle 140 izbornih jedinica po 30 000, npr. Đakovo bi bilo jedna izborna jedinica Slavonski Brod od 60 000 stanovnika imao bi dvije jedinice, dakle bila bi dva kandidata iz Slavonskog Broda itd. Onda bi to bila prava, tada bi građani imenom i prezimenom birali svoga … kako kažu Englezi, dakle onoga kojega najviše žele, vole i kojega poštuju kandidata.
Stranke bi mogle, doduše to bi odgovaralo koalicijama stranaka kako ste i sami rekli, a to i ja nisam pristalica da stranke idu prije izbora u koaliciju. Dakle, one stranke koje su prije izbora u koaliciji jasno da bi u predizborno vrijeme poduzele jače mjere u kampanji jer ih je više, za razliku od nekih drugih ili koji idu samostalno stranke na izbore.
Koliko bi to bilo objektivno u izborima teško je reći jer veće stranke imaju i više članova, a kažu i simpatizera, pristaša kako bi se reklo hrvatski, da me ne bi krivo netko shvatio. Dakle imamo dva načina pa sad šta ćemo izabrati teško je reći.
Odgovor na repliku, poštovani Damir Kajin.
Vjerojatno nećemo ništa izabrati nego ćemo jednostavno potvrditi ovo što nam je predloženo.
Ja nisam da se opstruira poziciju stranaka i zato jesam da Hrvatska bude jedna izborna jedinica gdje će se birati na tim ili na toj jednoj listi 60 zastupnika i da s druge strane Hrvatska bude podijeljena na 60 izbornih jedinica gdje bi u svom okrugu građani znali za koga glasati, koga birati i koga izabrati.
Nisam vas točno čuo kada ste spominjali koliko se u Belgiji plaća, 60 eura, ali tvrdim da najnaprednije zemlje Europske unije, svijeta, od jedne Belgije, Nizozemske, Danske, pa sve gore do Australije ili dole do Australije, svejedno gdje jesu, imaju princip ako ne glasaš onda plaćaš penale. Da li će to biti 60 eura, 100 eura ili 100 dolara ili 50 dolara, 100 kuna ili 200 kuna, o tome se može govoriti.
Ovako što se dešava, da na izbore izlaze samo isključivo stranačke oligarhije, odnosno političke nomenklature koje su se ugnijezdile kroz zaposlenike u javnim servisima. Nije bitno da li je riječ o Istri, Primorsko-goranskoj županiji, Zagrebačkoj ili nekoj drugoj. Uglavnom to su ljudi, to je ta nomenklatura koja je do 10 na izborima i pri maloj izlaznosti 30-35% ne može se ništa mijenjati, ali na većoj izlaznosti sve se naprosto mijenja.
Kada bi mi birali zastupnike neposredno ja tvrdim da bi Sabor bio neusporedivo uvjerljiviji, da bi snaga parlamentarnih zastupnika bila neusporedivo jača, što bi bio Sabor jači to bi demokracija bila snažnija, što je Sabor slabiji to je jasno izvršna vlast moćnija i to su principi za koje se zalažemo upitniji. Oni ne dolaze od nas nego dolaze s druge strane Markova trga.
Hvala.
Druga replika, poštovana Ingrid Antičević-Marinović.
Izvolite.
Kažete kolega i to je zaista jedan paradoks, na početku ste rekli kako oni koji imaju optužnice, koji su osuđeni, pogotovo i na lokalnoj razini kao da imaju neku preporuku da ih se bira i ja se dobro sjećam potpisivanja nekog ugovora i jedne velike akcije koju je tada na Siciliji poduzela talijanska Vlada gdje su ljudi sa transparentima htjeli zaštiti mafiju jer kaže mafija zapošljava. Ali to nas sve skupa treba zabrinuti da čistoća političkog života znači u biti zapošljavanje i bolji život građana, dakle da se može i drugačije.
Međutim ono za što sam se prvenstveno vama javila za repliku, kad ste rekli da za žene apsolutno budu ravnopravne, na listama, kvote da, da me se kako vi kažete krivo ne shvati, a kad ste to rekli ja sam za ravnopravnost, za kvotu, trebali ste staviti točku. Nema ali, nema veznika jer svaki taj veznik ali koji se u drugim slučajevima kod muškaraca nikada ne postavlja, vi kažete ali i na taj način zaista dovodite svih nas da im ne mislite ozbiljno o tome, iako ja ne želim vjerovati u to, smatram da ste tu odlučni ali niste to trebali reći i relativizirati onda čitavu stvar, pogotovo kada pokazujete tu paralelu.
U pravosuđu ima negdje i 90% žena, kako vi kažete nema baš toliko ali ima ih zaista puno. Zašto, jer muškarci od tog odgovornog i najtežeg posla, pogotovo kada se treba suočiti sa najopasnijim kriminalcima, sa organiziranim zločincima koji su opasni, koji imaju utjecaja u medijima, tome onda najčešće doskaču žene i žene rade te poslove. Dok i dalje na rukovodećim pozicijama čak i ondje gdje ima veliki broj žena u pravosuđu, pogotovo na određenoj razini najčešće muškarac je predsjednik suda.
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, Damir Kajin.
O ovom seksizmu možda ne treba jednom ženskom, sa time ne treba polemizirati. Znači muškarci neznalice, slabići, ovo ili ono, znači još samo što muškarci ne podupiru korupciju ili nešto slično. A činjenica je da od 1900 djelatnika koji rade u sudu ili djelatnica je 1300, 66%, dvije trećine a da u zagrebačkom DORH-u ih radi 90%.
I nemam ja ništa protiv toga, dapače. Neka ih bude 99% kao što nemam ništa protiv toga da ovdje biramo jednog na listi najprije muškarca ili obrnuto ženu, pa muškarca, muškarca ženu i tome slično. Pa dobro, da li je preferencijski ili šta ja znam kakav je taj bastard, ali neka bude.
Vi ste između ostalog spominjali i neke principe dole na Siciliji kad je netko sa tim transparentima zagovarao poziciju mafije. Da, mafija je to radila ne sa svojim novcem. Zapošljavala je sa prljavim novcem, uzimajući taj novac djeci ne znam kroz reket itd. A ovdje kako se zapošljava na lokalnoj razini? U pravilu se to čini javnim novcem ili bolje rečeno našim novcem.
I takva jedna praksa isto treba biti u najmanju ruku kontrolirana, u najmanju ruku nadzirana, a ne da se javnim novcem plaćaju mediji, PR-i, zapošljavaju ljudi. Pa šta onda možete očekivati za koga će oni koji kroz takvu jednu formu dobijaju posao glasati.
Iduća replika, poštovana Gordana Sobol.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Kolega Kajin, nastavno na ono što je Ingrid, kolegica Ingrid vam u svojoj replici rekla. Dakle, točno je kada biste se, sjećam se da ste i neki dan kad smo razgovarali ovdje o izvješću vrhovnog, predsjednika Vrhovnog suda također ukazali na ovu činjenicu da danas praktički već cirka 70% ukupnih pravosudnih dužnosnika čine žene. Ali stoji na žalost i ona činjenica, a to je da što na žalost u ovom izvješću Vrhovnog suda nije navedeno. Dakle, nije na taj način nam nisu dati podaci koliko je među predsjednicima sudova različitih razina žena, pa onda da to smo imali na uvid, ali mi koji smo malo to izguglali onda se vidi da što je viši sud to je prvo manje žena i drugo naravno i manje žena na čelnim pozicijama tih sudova.
To nitko nije postavljao kao problem, niti postavlja. Međutim, ja smatram da to je problem ne samo to što i u profesijama u kojima su žene u većini na čelna mjesta uglavnom dolaze muškarci. Pogledajte samo školstvo, naše osnovnoškolske ustanove, zatim srednje škole gdje većinom također prevladavaju u nastavničkom i profesorskom kadru žene, a ravnatelji su uglavnom muškarci.
Međutim, ono što ja želim reći da to, dakle nije problem svake te pojedine profesije ponaosob. To je problem u stvari ukupne politike u odnosu na odabir zanimanja kada su u pitanju naši mladi, odnosno dječaci i djevojčice od osnovne škole preko srednje škole itd. zato što to sva istraživanja pokazuju žene još uvijek se svrstavaju u tzv. ženska zanimanja ili ženske profesije, ali nitko ne postavlja problem što na primjer u socijalnim uslugama, medicinskim uslugama itd. valjda je normalno da su većinom žene.
Nova replika, Dražen Đurović.
Hvala.
Kad ste govorili da o tom pitanju …/Govornik se ne razumije./… RH mi imamo u našem Parlamentu oko 26% žena. Sa postotkom oko 26% žena RH se svrstava tu negdje u sredinu među članicama EU po zastupljenosti žene u Parlamentu. Sa zastupljenošću žena od 26% po dosadašnjim zakonima RH ni na koji način nitko je nikad nije niti prozivao, niti spominjao kao državu koja je problematična u pitanju zastupljenosti žena u parlamentu.
Podsjetit ću da primjerice SAD ima 16 ili 17% žena, Izrael 12 ili 13, Francuska jedno 18. Cijeli niz razvijenih demokracija ima znatno manji udio žena u Parlamentu nego RH u ovom trenutku i bez ikakvog pritiska bilo kakvog Zakona o ravnopravnosti spolova.
A ovakva radikalna rješenja naizmjeničnih muško-ženskih osoba koja praktički nema nitko u svijetu, a koji neki promoviraju ne zbog ženskih nego zbog svojih osobnih interesa, a ne zbog ženskih prava, pa neka kažu da se boje da neće dospjeti na stranačke liste, pa da si pokušavaju naći mjesto na taj način da si osiguraju pola tih listi za svoj spol. Pa recite. Što? U čem je problem? Pa da, pa nemojte se skrivati iza nekakvih interesa. Dakle, recimo Republika Hrvatska ni na koji način ne diskriminira ženu u Parlamentu. Imamo vrlo visok postotak žena u odnosu na većinu drugih država i neka mi netko kaže da tome nije tako i pokaže te primjere gdje RH danas u EU 28 po zastupljenosti žena.
A ako će na primjer biti Uganda koja ima najveći udio žena praktički u Parlamentu u svijetu mislim da nam ona nije primjer zato što imamo jedan nedemokratski režim koji je tamo stavio 50 i nešto posto žena u Parlament.
Dakle, nemojmo sami od sebe praviti ono što nismo.
Posljednja replika, Josip Borić.
Hvala lijepo.
Pa ja želim replicirati kolegi Kajinu.
Mislim da s jednim velikim dijelom njegove rasprave se slažem. Ali osvrnut ću se na onaj dio gdje je govorio o lokalnim izborima. Dolazim sa otoka Raba, tamo također su lokalni izbori, raspisani su za 8. ožujka, 8. mart, na Međunarodni dan žena.
I zaista, ne znam da li je SDP s time sebi napravio jednu medvjeđu uslugu ili nije, pokazat će ju izborni rezultati. Ali nije slučajno odabran taj datum, očito da nije slučajno. Prije se najavljivao 29.3. kao kraj trećeg mjeseca, ali onda se prebacilo na osmi. I mi se s time slažemo, jer velik broj lokalnih samouprava je baš u primorskom dijelu i treba na vrijeme pripremiti i turističku sezonu i sve ostalo i to nije sporno.
Međutim, oni su očito računali s obzirom da su oni sebi prisvojili taj datum, oni tog dana uvijek dijele karanfile svim ženama, po trgovima, tu u Saboru, gdje god se kreću SDP-ovci tada dijele karanfile. Vjerojatno su s time i tada računali. Ja ne znam što će reći Državno izborno povjerenstvo ako se tu bude radilo taj dan u izbornim mjestima. Je li to određeni vid tada kampanje ili nije i hoće li se to moći ili se neće moći? Zato kažem, ne znam da li su sebi napravili medvjeđu uslugu. Ali, kaže izreka pobjednik piše pravila ili u ovom Domu većina ih jednostavno nameće.
Govorili ste o anketama. Zaista to je priča koju treba prekinuti u RH jer na što liče te ankete bili smo svjedoci nedavno. Pobjednica izbora je predsjednica, gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, nakon nekoliko dana izlazi anketa gdje je pobjednik slabiji od onoga tko je izgubio. Slabiji u percepciji naroda od onoga tko je izgubio. Nevjerojatno! Da ne govorimo o svemu ostalome.
Vi ste istarski demokrat, jel' tako kolega Kajin? Vi ste predsjednik istarskih demokrata, vas uopće nema u anketi. I sad kad izađe u 8. izbornoj jedinici anketa vas se neće percipirati. A to nije dobra anketa. I laburisti će uzeti vašu poziciju …/Govorniku isključen mikrofon./…
Hvala lijepa.
U ime kluba SDSS-a govorit će poštovani zastupnik Milorad Pupovac.
Poštovane kolegice i kolege dobro je da privodimo kraju posao oko Izbornog zakona jer je posao trajao dugo, usuglašavanja je bilo mnogo. Jedino što nije dobro što se nismo uspjeli usuglasiti oko više stvari. Usuglasili smo se oko recimo tako potrebnog minimuma i kad je posrijedi potrebni minimum, dakle minimum usuglašavanja je postignut oko preferencijalnog glasanja.
I nije bilo ni realno očekivati da ćemo se usuglasiti oko više, naprosto zbog toga što eksperiment oko preferencijalnog glasanja zahtjeva da vidimo kakvo ćemo iskustvo imati s time. Da vidimo na koji način će i kako biračko tijelo reagirati. I naravno da vidimo kako će stranke reagirati u odnosu na tu mogućnost preferencijalnog glasanja.
Mi smo otpočetka u klubu SDSS-a i kao klub a i ja osobno bili skeptični prema toj navali potrebe da se izborno zakonodavstvo i cjelokupni stranačko-politički život reformira posredstvom modela preferencijalnog glasanja. To je sigurno potreba ali nije rješenje za sve probleme i sve teškoće koje stranačko-politički život kod nas u Hrvatskoj, kod svake od naših stranaka ima. Novi ljudi, smanjenje utjecaja liste a povećanje utjecaja kandidata apsolutno legitimno i potrebno. Ali nije dovoljno. Ono što je potrebno jesu naravno ideje kojih u našem stranačko-političkom životu ima sve manje. Imamo obnavljanje starih ideja, ali nažalost novih ideja nemamo dovoljno osim pojedinih stranaka koje se pojavljuju. Neke artikuliranije, a neke nažalost nedovoljno artikulirane.
I u tom smislu mi ćemo podržati one koji su predlagali i koji predlažu da se preferencijalni model uključi. Nismo se usuglasili oko toga da li bi trebalo biti 3 preferencijalna glasa i ostalo je da bude 1. Mislim da oni čiji prijedlog nije prihvaćen da bude 3 ne trebaju biti nesretni zbog toga jer zapravo ne znamo kakva će praksa općenito biti sa preferencijalnim glasanjem. I u tom pogledu to je taj minimalni dio suglasnosti koji smo uspjeli postići.
Ono oko čega je postignut veći stupanj suglasnosti jeste pitanje ženske kvote na stranačkim listama koja jeste vrlo zahtjevna, 40% je značajan postotak u odnosu na prakse drugih zemalja, u odnosu na prakse drugih demokracija, ali ne trebamo biti protiv toga. Mi imamo jedno iskustvo iz sistema za koje volimo reći da je nedemokratski, u kojem je zastupljenost žena otpočetka, od prvih dana, dakle i prije nego što je pokret postao sistem, i prije nego što je politika postala režim, žene su imale zastupljenost mnogo veću od onoga što su tradicionalne vrijednosti koje su dominirale zapravo omogućavale u tom društvu. U međuvremenu se to promijenilo i mislim da je dobro da su kolegice i kolege iz SDP-a izašle s tim prijedlogom.
I osobno moram reći da je dobro to i za stranku kojoj i sam pripadam da bi se omjer udjela muškog i ženskog članstva popravio i naravno participacija ženskoga članstva popravila u odnosu na participaciju muškoga članstva u stranačkim tijelima i naravno u mjestima u kojima se donose ključne odluke i u kojima se stranka predstavlja. To sigurno vrijedi i za neke druge stranke u Parlamentu, kao i one izvan Parlamenta. I od toga ne može biti šteta. Pitanje je naravno koliko može biti koristi, ali to je dakako pitanje sa svakim instrumentom što će tko od nas ili što će stranke ili što će grupacije uraditi s time. Ali otvoriti prostor za veću rodnu ravnopravnost nema nikakve sumnje da je dobar potez.
Ono što ću ponoviti i sada kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti to je značajan dio progresivističke livertatske tradicije u svijetu, ali s obzirom na današnje izazove nije dovoljan, nije dovoljan zbog toga što nemamo adekvatnu zastupljenost socijalne grupacije. Tko zastupa radnike u mjeri u kojoj ih ima, tko zastupa nezaposlene u broju u kojem ih ima, tko zastupa socijalnu nejednakost i ekonomsku nejednakost koja iz dana u dan sve više narasta i postaje sve izraženiji problem svijeta i sve izraženiji problem Hrvatske.
Ovdje se često spominjao jedan autor koji piše o nejednakosti, neću mu spominjati imena, jer zadnje dane imena ne spominjem čak i kad zaslužuju, a problem o kojem taj autor piše a to je narastajuća ekonomska i socijalna nejednakost u društvu koja je generirana sistemom kapitalističkim koji je dominantan i monopolski, e o tome se ne govori osim pojedinih grupacija i pojedinih zastupnika ovdje u Saboru. A morali bismo vidjeti kako i na koji način omogućiti da se glas te vrste obespravljenih i neravnopravnih više čuje u hrvatskoj javnosti, mnogo više.
Treba omogućiti zaštićenost i participaciju manjina bez obzira da li je riječ o rodnim, etničkim ili nekim drugim. Ali je ozbiljan problem demokratičnosti i ustavne ravnopravnosti i zapravo sve više predstavlja socijalna i ekonomska neravnopravnost. I tu dolazimo na pitanje, to se ne da riješiti kvotama, nekad su to rješavali na drugi način. To se mora rješavati politikama, to se mora rješavati drugačijim političkim idejama, drugačijim političkim zagovorom i drugačijom komunikacijom sa realnošću a ne sa tehničkim instrumentima kakve nerijetko imamo. Mi ćemo dakle uz svijest o nedostatku da se riješi problem neravnopravnosti i nejednakosti podržati i ovaj dio izmjena Izbornoga zakona.
Što se tiče pitanja ograničavanja prava na pasivno biračko pravo, mi u raspravi u prvom čitanju nismo bili najentuzijastičniji klub kad je po srijedi ta odredba. I nismo za to da se to široko tumači ovako kao što je bilo zamišljeno u nekom momentu. Mi mislimo da se treba odnositi samo na najteža krivična djela koja su zapriječena međunarodnim pravom i odredbama Hrvatskoga ustava. I mislimo da se treba odnositi na to, na zločine u humanitarnom pravu, zločine ratne i zločine ratnog profiterstva. Kod onih koji imaju prihvaćene presude odnosno koji imaju izrečene presude i koji izdržavaju kazne je neophodno da se radi političke kulture i ako hoćete političkog zdravlja nacije uvede jedna takav odredaba. To je naša moralna, politička obaveza i naša u krajnjoj liniji ustavna obaveza. I to podražavamo.
Ne treba stvoriti dojam da na bilo koji način se želi unijeti politički kriteriji ili omogućiti političku arbitriranje oko toga tko će imati pasivno biračko pravo a tko neće imati, protiv toga bismo bili bez obzira o kome se radi jer je tog voluntarizma pravnog političkog bilo previše u proteklim godinama i decenijama da o onim decenijama prije demokratizacije ne govorimo. Toliko o tome.
Na kraju dvije stvari. Zastupnici nacionalnih manjina ističu važnost, a ističe i moj klub da odredbu Ustava članak 15. stavak 3. u kojem se pored općeg biračkog prava pripadnicima nacionalnih manjina jamči i dopunsko biračko pravo. I to je iznimno važno za manjine, a s druge strane iznimno žalosno da nakon tolikih decenija važenje te odredbe u našem Ustavu ona ne dobiva mogućnost da se ostvari u cjelini.
Mi svejedno iz kluba SDSS-a kao i iz kluba Nacionalnih manjina nismo ni u kojem trenutku kazali ako to ne prihvatite mi nećemo sudjelovati u raspravi oko izmjena Izbornog zakona kao što su to rekli neki klubovi, prije svega klub HDZ-a kad je posrijedi članak 42. Ustava koji se tiče biračkog prava dijaspore, 45., zahvaljujem kolega Šeks. Mi razumijemo da je to pravo važno i razumijemo da treba stvoriti pretpostavke za to da ljudi imaju što je moguće širu i veću mogućnost da ostvare svoje biračko pravo, ali ne smatramo da je to dovoljan razloga da se ove važne promjene pokušavaju opstruirati.
I posebno smatramo nekorektnim da se kaže manjine imaju to pravo, a dijaspora nema. To su dvije i povijesno gledano a i ustavno pravno gledano dva različita tipa prava i nije pošteno ni prema jednima ni prema drugima da se to vezuje i uvjetuje jednim ili drugim. Iz tog razloga mi je žao što Klub zastupnika HDZ-a nije sudjelovao u usuglašavanju, jer da smo sudjelovali u usuglašavanju možda bismo onda došli i do ove zadnje stvari o kojoj želim govoriti, a koju inicirao najviše jedan od najaktivnijih klubova ovdje klub Hrvatskih laburista, a to je pitanje jednakosti birača u izbornom postupku.
S obzirom na broj birača po izbornim jedinicama gdje razlike sežu i do 100 tisuća birača između pojedinih biračkih jedinica, npr. između 5.i 9.kao što je elaborirano u prijedlogu Hrvatskih laburista. I kao što je po mišljenju Ustavnoga suda utvrđeno da je neophodno osigurati jednakost među biračima u pogledu vrijednosti glasa birača.
Dakle u 5.izbornoj jedinici je dovoljno osvojiti do 10 tisuća glasova da biste imali mandat, a u 9.izbornoj jedinici to nije tako jer je prosječna vrijednost 26 tisuća glasova.
Prema tome,naša je obaveza bila da se usuglasimo i s obzirom na Ustav, ali i s obzirom na mišljenje Ustavnog suda o konkretnom zakonu. Mi to nismo uradili.
Kolege su predložile jedan model izbornih jedinica koji je prijedlog za razmišljanje i prijedlog za raspravu i ja bih o njemu raspravljao. Ali mogli smo se puno lakše sporazumjeti oko toga da ne mijenjamo izborne jedinice nego samo način izračuna mandata. Mogli smo imati ponderirani izračun mandata po izbornim jedinicama i onda bismo udovoljili kriteriju ustavne jednakosti građana u izbornom postupku. Mi to nismo uradili. Nismo to uradili zbog toga što nam je nedostajalo usuglašavanje sa strankama koje su nam trebale u tom pogledu pomoći da se usuglašavamo i to je šteta.
Klub zastupnika SDSS-a smatra da je to jedna od obaveza klubova zastupnika u Hrvatskom saboru ne samo prema mišljenju Ustavnog suda nego i prema odredbama Ustava da se ta odredba da se to treba promijeniti. Da li po modelu kao što predlažu Klub zastupnika Hrvatskih laburista ili ovako kao što mi mislimo da bi se moglo, to je otvoreno pitanje i to bi trebala biti jedna od prvih stvari u izmjeni zakona, ako ne do kraja ove sjednice onda sasvim sigurno u sljedećem ciklusu kada se budu usklađivale izmjene Izbornog zakona ovoga danas i onoga koji se tiče dakle izmjene Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor sa izborom vijećnika u predstavničkim tijelima jedinice lokalne i područne samouprave.
Dakle Klub zastupnika SDSS-a će podržati ovaj zakon. očekuje da se amandmanom bolje riješi pitanje ograničavanja sudjelovanja po osnovi pasivnog biračkog prava i očekujemo da Sabor zaključi da se pitanje jednakosti u biračkom pravu ima ispraviti u što je moguće kraćem roku.
Hvala.
Slijede replike. Točno ih je 6. Prva poštovana Jadranka Kosor.
Hvala lijepo.
Poštovani kolega Pupovac govorili ste dosta o usuglašavanju i o tome kako se je važno usuglasiti, slažem se. Ali da biste se usuglasili mora netko početi posao, a onda mora pozvati na usuglašavanje.
Dakle činjenica jest da su se ovdje pojavile inicijative kolega oko izmjena izbornog zakonodavstva, izbornih jedinica, pa samo se onda pridružili mi koji smo ljetos radili na nekim prijedlozima i da su iz kluba SDP-a se zapravo se na samom kraju priključili svojim prijedlogom zakona, a onda od prvog čitanja kao što vjeruje znate do usuglašavanja oko konačnog prijedloga zakona je opet prošlo jako puno vremena i opet se nekoliko nas moralo javiti i na konferencijama za novinstvo itd. gurati da se krene u taj konačni dogovor.
I ono što se sada događa mi samo jedan radni dan prije ustavnoga roka, ustavni rok je 15.veljače znači u nedjelju, samo jedan dan prije ustavnoga roka mi pokušavamo zatvoriti tu konstrukciju.
Što se tiče usuglašavanja od prvih pet prijedloga koji su bili u prvom čitanju, evo do konačnog prijedloga zakona bilo je zaista mogućnosti da se iz pa skoro bih se usudila reći svakog od tih naših prijedloga ponešto ugradi u konačni prijedlog zakona.
Evo nas 29 je predlagalo ovo da se zakonom zabrani kandidiranje određenih skupina kaznenih osoba koje imaju određene skupine kaznenih djela, pravomoćne presude dok ne prođe proces rehabilitacije.
To se u tom procesu u dva kruga usuglašavanja nije ni spomenulo i to je loše. Jer ako je neki zakon bi trebalo biti zaista donesen nekim suglasjem onda je to svakako izborni zakon odnosno izborno zakonodavstvo.
Kolega Pupovac dat ću vam priliku da odgovorite, ali morate na vrijeme dići žutu pločicu. Odgovorite sada.
Druga replika Damir Kajin.
Da, preferencijski glas. Gospodin Pupovac npr. za izbor za Europarlament dobija daleko više od nekih koji su bili na 3., 4.ili na 1.mjestu plasirani, ali gospodin Pupovac ne ulazi u Europarlament već ulaze 1., 3.odnosno 4.
I onda si čovjek postavlja pitanje da li je to pošteno? Gospodinu Pupovcu za onih 10% falilo je nekih 1600 glasova, on ne ulazi u Europarlament ali ulaze zato oni kojima je falilo 6, 7 a možda i više tisuća glasova.
Ali bit je opet, nije u tom preferencijskom glasu već u neposrednom izboru. Ja sam uvjeren da sve one skupine koje je spominjao gospodin Pupovac od socijale, radnika, seljaka itd. bile bi najbolje zastupljene kada bi imali neposredan izbor i kada bi se ti ljudi znali kome obraćati u svojoj izbornoj jedinici.
U početku kaže Biblija i vaša i moja bijaše riječ, a u početku ja kažem bilo kojeg političkog izričaja u RH u modernoj Hrvatskoj bijaše izborni zakon.
I tvrdim da su neposredni izbori najbliži građanima. Manjine da, one moraju apsolutno biti zastupljene u Saboru, dvostruko pravo glasa apsolutno da. Ali recite mi da li jedan mandat sa 300 glasova ima istu težinu, ima, kao i mandat sa 15 tisuća glasova? Da li je to demokracija? Je ako smo se tako dogovorili. Ali znamo isto zašto je to načelo 8 mandata uvedeno 2003. kako bi se dogodila jedna politička prevaga nad strankom koja je trebala preuzeti te godine vlast.
…/Upadica: Zahvaljujem./…
Na repliku odgovara poštovani Milorad Pupovac.
Poštovani …/Govornik se ne razumije./… Kajin, što se tiče europskih izbora postoje pravila i pravila kažu da se mora usvojiti 10% ako ne osvojih što je onda ispod onoga što je pravilo definiralo.
…/Upadica se ne čuje./…
Još nepoštenije bi bilo kada bi bilo mimo pravila. Prema tome pravilo tako kaže. I to je jedna stvar.
Druga stvar što se tiče izbora zastupnika nacionalnih manjina, nisu pripadnici nacionalnih manjina kolega Kajin krivi što ih nema u broju u kojem su historijski postojali na ovom prostoru. Da ih ima više onda bi sasvim sigurno bilo više i birača. Da je i birački sistem drugačiji i u skladu sa odredbama Ustava o općem i dopunskom biračkom pravu, opet bi ih bilo više, ali nažalost niti jedno ni drugo nije ispunjeno pa onda imamo što imamo. A imamo dakle kriterij pozitivne diskriminacije.
Kriterij pozitivne diskriminacije omogućava da zastupnici nacionalnih manjina sa osvojenim brojem glasova sa obzirom na većinu koja osvoji dobivaju mandat u Hrvatskom saboru i to je tako po našem Ustavnom zakonu i to je tako po Izbornom zakonu.
Ne znači da netko tko ide na stranačkoj listi je osvojio i 300 glasova kao što je govorio moj kolega Radin kako vi znate koliko je tko osvojio glasova na nekoj stranačkoj listi.
Spominjali ste izbore za Europski parlament, pa vidjeli ste koliko osvajaju prvi na listama ili pojedini na listama a koliko osvaja većina. Prema tome, šta bismo mi trebali kazati da su te liste nelegitimne, da kolege koji dođu kao 6. ili 7. sa neke stranačke liste zapravo nemaju pravi broj glasova? Ne možemo, sistem je takav. Pravila su takva.
Hvala vam.
Nova replika uvaženi Boro Grubišić.
Hvala lijepo.
Evo da se nastavim na ovu rečenicu pravila su zato da se i mijenjaju ako to zaključi Hrvatski sabor i većina u Hrvatskom saboru.
No, kada već govorimo, ono što ste prvo govorili dakle o ovoj kvoti podjednakoj, kako je to lijepo spakirano i sakriveno 40% dakle po spolovima muškim i ženskim, onda se sjetimo Kaznenog zakona koji u članku čini mi se 75. govori o diskriminaciji po nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj, spolnoj, rodnoj pa i po seksualnoj orijentaciji, dakle razlikama.
Kada bismo to tako gledali a znamo da u političkom životu niti u Hrvatskom saboru niti igdje u javnim dokumentima, možda u primjeni javnih dokumenata ili nekakvih drugih ima određenih da kažem diskriminacija ali zakonski i u političkom životu žene nisu diskriminirane. Ne, nisu diskriminirane. Ova postavka koja je sada određena, volio bih znati kako to da kada već govorimo o politici, a politika je bilo i predsjednički izbori, svi vi, svi oni koji se zalažu za ovu kvotu i 40% žena na listi nisu nikada niti jedne riječi rekli da bi voljeli da pobjedi, da imamo prvu predsjednicu ženu Kolindu Grabar-Kitarović. Naprotiv navijali su i žestoko pledirali za protukandidata, neću govoriti kojega.
Drugo, kada govorite o listama, općim listama, dakle stranačkim listama u 10 izbornih jedinca odnosi li se tih 40% nazočnosti žena i na listama za izbor nacionalnih manjina? Dakle vi imate tri zastupnika najmanje dakle zajamčeno, da li, ako je to 40% to je 1,2% žene mora biti na, ako je tri na tim listama, o tome ne govorimo.
Dakle u mirovinskom, u pravosudnim službama, u niz drugih službi imate …
…/Upadica Stazić: Kolega Grubišiću isteklo je vrijeme. Zahvaljujem./…
… od 80, 90% žena.
Dobro, ništa, drugi puta ću još.
Na repliku će vam odgovoriti poštovani Milorad Pupovac.
Točno je kolega Grubišiću da u pojedinim službama ima 80, 90, pa i 100% žena. Službama koje su do prije 20, 30 i 40 godina bile dominantno muške a sada su postale dominantno ženske a muški su se pomakli prema nekim drugim pozicijama koje donose veće zarade i nose veću moć sa sobom i veći društveni i politički utjecaj. To su činjenice.
Prema tome, žene nisu kod kuće kao što su nekad bile, mogu se zapošljavati, nekad nisu mogle, imaju biračko pravo, krajem 19. stoljeća ni u Americi nije to pravo bilo rašireno. Prema tome ono što mi činimo jeste samo to da nastojimo da prava žena kada je riječ o participaciji u predstavničkim tijelima posebno u Saboru budu zajamčena u skladu sa najvišim standardima koje u europskim okvirima političke grupacije njeguju.
I to bi trebalo pomoći da se smanji društvena nejednakost žena kada je posrijedi zarada, kada je posrijedi dobivanje posla, kada je posrijedi školovanje i kada je posrijedi ukupan obim posla koji obavljaju. To je smisao.
A što se tiče zastupljenosti na manjinskim listama ovaj zakon ne predviđa ovu vrstu pravila kao što predviđa za opće liste ali budite sigurni da nakon ove rasprave i nakon ovoga o čemu smo raspravljali će barem kada je po srijedi Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke o tome voditi računa na svim razinama uključujući i saborsku.
Nova replika, poštovani Dinko Burić.
Zahvaljujem.
Kolega Pupovac, govorili ste o zastupljenosti pojedinih skupina hrvatskih građana i to je sigurno nešto o čemu treba i mora se voditi računa. Međutim, nitko do sada nije govorio o nužnosti zastupljenosti jedne skupine u Hrvatskom saboru koja svih ovih godina od postojanja Hrvatske države nikad sama za sebe nije bila zastupljena ovdje a to su hrvatski branitelji.
Tražimo modele kako uvesti kvote zastupljenosti i po spolu i nacionalne manjine i za dijasporu, ali dosad nikad nismo progovorili o tome i o nužnosti uvođenja i pronalaženja modela da i hrvatski branitelji, njihovi predstavnici budu obavezno u Hrvatskom saboru i to ne da ovise o voljama stranaka u zastupanju njihovih interesa nego da imaju svoj klub zastupnika hrvatskih branitelja u Hrvatskom saboru kako bi svoje stavove i probleme mogli iznositi ovdje, a ne pod šatorima.
I da se nikad više ne dogodi da predstavnici hrvatskih branitelja u Hrvatskom saboru koji postoji danas upravo zahvaljujući njihovom trudu i njihovoj žrtvi, da predstavnici tih branitelja nemaju pravo za riječ u najvišem predstavničkom i zakonodavnom tijelu.
Slažući se sa time da treba voditi računa o zastupljenosti svih skupina hrvatskih građana, mislim da je došlo vrijeme, a to bi bilo lijepo da i nacionalne manjine kažu, da je došlo vrijeme da i hrvatski branitelji na isti način i zakonom regulirano imaju svoje predstavnike u Hrvatskom saboru.
Odgovor na repliku, Milorad Pupovac.
Ne vjerujem da su se hrvatski branitelji borili za stranačku Hrvatsku i ne vjerujem da bi hrvatski branitelji, iako ja nisam najpozvaniji da o tome sudim ali kao zastupnik u ovom Saboru imam obavezu da to činim, ali ne vjerujem da bi hrvatski branitelji htjeli da ih se izdvaja iz općega biračkog i političkoga tijela Hrvatske.
Oni nisu manjina ni po kojoj osnovi, koliko ja razumijem stvar. Zastupljeni su u različitim političkim strankama, u nekima više, u nekima manje. Danas ih ima i u SDP-u i u HDZ-u, ima ih u HNS-u, ima ih u Laburistima, ima ih u vašoj stranci, prema tome ima ih u različitim strankama. Ono što se meni čini da je problem za različite grupacije jeste koliko se problemi s kojima ljudi žive čuju, a neki ljudi jesu učinili da se njih čuje. A da li se problemi branitelja dovoljno čuju iza tih glasova, to ja ne mogu cijeniti, to ima onih koji će više cijeniti.
Ali ono što mi se čini da se ne čuje dovoljno jesu glasovi naših obespravljenih građana koji su bez posla, naših radnika koji ne dobivaju plaće, koji dobivaju plaće sa zakašnjenjem, koji nemaju sigurnu mirovinsku zaštitu ni zdravstvenu zaštitu. To sam sasvim siguran da bi većina hrvatskih branitelja kada bi im netko rekao da je to centralan hrvatski problem, a ne osvajanje vlasti nego to da je centralni hrvatski problem u današnjoj Hrvatskoj da bi rekli udružit ćemo se s vama pa makar i sa onim crnim Pupovcem da rješavamo tu stvar.
Nova replika, Dragutin Lesar.
Kolega Pupovac, rekli ste da je ovim pregovorima postignut minimalni stupanj suglasnosti. Ja bih volio da ste u pravu, ali doista nije postignut minimalni stupanj. Zbog čega? Oko broja preferencijskih glasova i prohibitivne klauzule, to je suština uvođenja novog modela. Niti je prihvaćeno da bude više od 1, niti se željelo razgovarati da se prohibicija smanji na 5 kao što je jedan od prijedloga bio.
Rekli ste da ne znamo kakve će posljedice, rezultati ovog modela biti. Recite mi a što ako ovaj eksperiment s jednim preferencijskim glasom nakon izbora pokaže da 90% kandidata s preferencijskih glasova budu oni koji su prvi na listi. Što smo dobili? U onoj brošuri koju nam je predsjednik Sabora dao u tri slučajeva je pisalo tamo gdje je jedan preferencijski glas prvom na listi se ne računaju … iskustvo naučilo da često se biračko tijelo ponaša da prvoga zaokruži kad ima samo jedan izbor. Zato velim nije postignuta minimalnost. Ja bih volio da je, ali nije.
I drugi razlog, detektirali ste, nismo riješili problem jednake težine biračkog glasa. Naš model je proglašen neprihvatljivim. Vi ste dobro rekli, moglo se izvršiti ponderiranje broja mandata po postojećim izbornim jedinicama, ali nije se željelo raspravljat o tome tako da suglasje ni u tome se naprosto nije imalo s kim.
I sad pogledajte amandmane koji su došli iz SDP-a. Da li je taj model zakona isti kao onaj o kojem smo pregovore vodili i prekjučer na Odboru za Ustav raspravljali.
Zahvaljujem.
Na repliku odgovara Milorad Pupovac.
Poštovani kolega Lesar, što se tiče usuglašavanja a ovo je ujedno i odgovor na dio replike koju je imala kolegica Kosor. Točno je, teže je išlo usuglašavanje sa onima koji su izvan koalicije, a bili su ustrajni dio radne skupine koja je htjela da ovaj Izborni zakon bude što je moguće cjelovitiji i što je moguće potpuniji. I to ide na dušu našoj ustaljenoj praksi da se ne slušaju argumenti nego da se čuva neka vrsta kohezije političkih grupacija. I to je jedno iskustvo iz kojega ja mislim da trebamo svi učiti.
I vi ste u tom pogledu u pravu. Što se tiče eksperimenta preferencijalnog glasa može biti da taj eksperiment bude, propadne kao eksperiment ali će se svejedno vidjeti distribucija glasova s obzirom na preferencijsko opredjeljenje birača neovisno o tome da li će prvi dobiti više, ali vidjet će se kako ide distribucija glasova.
Vidjet će se ovo što je govorio kolega Kajin tko ima 300, a koji ima 30 hiljada. 300 glasova a tko ima 30 hiljada. I to je značajna prednost i značajan iskorak. Nije mnogo, ali jeste postignuće. Nije ono što bi bilo optimalno, a vjerojatno bi bilo optimalno ovo što su tražili kolegica Kosor i kolega Kregar, ali nije postignuta suglasnost oko toga.
A što se tiče jednakosti birača u biračkom, u pogledu zastupničkih mandata posve ste u pravu. Velika je greška i to je velika greška velikih stranaka prije svega HDZ-a i SDP-a što su tu stvar zapostavili zbog prepucavanja, zbog tobožnjih strateških uvjeta. To je velika greška i velik grijeh s obzirom na ustavne obaveze.
Vrijeme.
Posljednja replika, poštovani Davorin Mlakar.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Uvaženi kolega Pupovac, možete govoriti o grijesima stranaka, a možete naravno imati i svoje mišljenje o tome kako je tko i koje interese zastupao. Ali zbog istinitosti kada ste već koristili u svojem izlaganju jednu ovako sliku kojom ste željeli opisati kvalitetu vaših pregovora i činjenicu kako niste uvjetovali suglasnost sa zakonom mijenjanjem članka 15. Ustava a onda upozorili kako je HDZ se drugačije ponašao, pa bi se dalo zaključiti da je HDZ uvjetovao ili ucjenjivao neki dogovor oko izglasavanja ovog zakona samo da vas ispravim.
Za razliku od vas i vaše stranke HDZ je podnio i u pisanom obliku prijedlog, prijedlog izmjena Ustava za koje držimo da su bitan preduvjet da bi se o izbornom zakonodavstvu uopće mogli očitovati na adekvatan način. Danas je taj naš prijedlog na 72 mjestu dnevnoga reda. Vašeg prijedloga o izbornim zakonima uopće nema, ali to vam samo pokazuje da vladajući ne da nisu za konsenzus, oni nisu željeli uopće raspravljati o prijedlogu HDZ-a da bi se došlo do nekakvog dogovora oko Izbornog zakona. I to je prava istina.
Žao mi je da to na taj način niste i prezentirali kad ste već uzeli eto baš HDZ da bi ga koristili u svojem izlaganju. Očito ne možete bez HDZ-a, ali mi to držimo ponekad i kao komplimentom, a ne samo kritikom.
Odgovor na repliku, Milorad Pupovac.
Da, meni je kolega Mlakar drago da vi to držite kao kompliment jer drugačije ne bi trebalo ni biti. S obzirom na to da ste dali značajan broj amandmana, s obzirom da aktivno sudjelujete u saborskim raspravama i bez vas ova sabornica i saborske rasprave ne bi bile ono što jeste.
Ali činjenica jeste kolega Mlakar, da kad su bile na redu izmjene Ustava da vi niste htjeli ići u te izmjene Ustava jer ste imali svoje uvjete. I onda ste se nakon toga povukli. I drugi su imali uvjete, ali se nisu povukli, nego su nastavili razgovarati i pregovarati. Neki su ostali zadovoljni, neki nisu, a sve zajedno je kolabiralo.
Istina je. Dakle, kad su posrijedi promjene Ustava vi sada vraćate i kažete vi niste htjeli uzeti naš uvjet o tome da se članak 45. uzme kao pretpostavka za izmjenu ustavnoga Izbornoga zakona.
E pa dobro, a prije toga ste se već povukli iz Radne skupine za promjene Ustava. Jeste. Ja neću reći da su vaši razlozi neopravdani, neću ih sporiti jer sad nije momenat za to, ali je takvo stanje bilo.
E prema tome, šteta je što niste bili unutra. Da ste bili unutra vjerojatno bismo postigli još neku stvar više od ove koju smo postigli. Posebno je štetno što niste bili unutra da popravimo stvar kada je posrijedi jednakost zastupničkih mandata u pogledu broja glasova. Velika šteta. To se moglo jednostavno riješiti, a vjerojatno se moglo i ponešto još postići drugo što bi bilo važno za sve stranke u Saboru, a posebno za poboljšanje kvalitete biračkog postupka i pravila koja to definiraju.
Hvala.
U 16 sati i 21 minutu došli smo i do kluba HDSSB-a.
U ime kluba govorit će Josip Salapić i Dinko Burić.
Hvala lijepo potpredsjedniče Hrvatskog sabora, kolegice i kolege zastupnice i zastupnici.
Meni je osobno žao i našem klubu što se nismo mogli dogovoriti oko konsenzusa za ovaj zakon. Imali smo brojne sastanke na kojima sam i osobno sudjelovao sa vama kolegama pravnicima i žalosti me što ni ovaj prijedlog koji je došao na klupe kao konačni prijedlog zakona nije usuglašen sam sa sobom.
Prije svega, ovdje su obrazloženja predlagatelja, Kluba zastupnika SDP-a koja su danas tijekom dana dva puta promijenjena, a to je da su odbijeni prijedlozi i gospođe Jadranke Kosor i gospodina Beus Richembergha ispre HNS-a i gospodina Burića i mene osobno i zastupnika Đurovića i Grubišića kada je u pitanju zabrana kandidiranja osobama koje su pravomoćno osuđene na kazne duže od 6 mjeseci zatvora.
To tu piše da se odbija i to ne piše da se odbija bez razloga, nego piše sa razlogom. Dakle, predlagatelj je u konačnom tekstu rekao nije prihvaćen prijedlog da se zabrani kandidiranje osobama pravomoćno osuđenim za kaznena djela za koja je predviđena kazna zatvora dulja od 6 mjeseci. Predlagatelj smatra kako nije potrebno zadirati u odredbe zakona na predloženi način s obzirom na obuhvat tako određenih kaznenih djela.
Ako je to bilo tako onda ne znam o čemu smo mi pričali dva mjeseca i zašto je ovo tri dana prije ustavnog roka došlo nama na klupe. Hoću reći da klub SDP-a ima pravo na ovo, zajedno sa svojim partnerima, ali ako je to fer odnos između klubova zastupnika onda je otpočetka trebalo ovakav stav podržavati, držati se toga jer ono što u politici u Hrvatskoj nedostaje je to da imate gard. Kad jednom mislite jedno onda ostajete pri tome.
Kada sam danas govorio ako se ovaj zakon donosi zbog određenih osoba, zbog gospodina Radimira Čačića, zbog Branimira Glavaša, ako je posjet Branimira Glavaša Hrvatskom saboru i klubu zastupnika izazvao ovo onda je ovo sramota za Hrvatski sabor. Za vas koji ne znate ja sam kao predsjednik kluba najavio njegov dolazak u Hrvatski sabor i posjet Klubu zastupnika HDSSB-a. Ako smo mi legalisti, a donosimo propise i zakone, ako nekom presuda nije pravomoćna i nalazi se na tijelu izvan višeg stupnja onda čekamo odluku toga tijela. A nepravomoćna presuda znači da po Ustavu RH koji je donio ovaj Visoki dom da onaj kojemu nije dokazana krivnja, koji nije pravomoćno osuđen presumpcija nevinosti kaže nije kriv za djelo dok se ne završi postupak. Tako da oni koji nisu znali ja sam kao predsjednik kluba najavio dolazak klubu zastupnika u Hrvatski sabor.
Drugo, on u svom govoru u Saboru, kada smo popili kavu dolje, nije nikoga vrijeđao, nikoga prozivao niti komentirao svoju nepravomoćnu presudu. Tako da javnost bude pravilno obaviještena. Mi nismo izvodili performans niti cirkus u Saboru, nismo podsjećali na nevine žrtve, na žrtve Domovinskog rata bilo civile, bilo branitelje nego smo primili nekoga tko je utemeljio našu stranku u kojoj sam ja zastupnik, gdje sjedi 7 zastupnika Hrvatskog sabora. Ako se svi busamo da smo legalisti, poštenjaci, moralne veličine, da možemo ovdje govoriti što hoćemo, a ovdje je pravo govora dozvoljeno svima, svi mi možemo biti lijevo, centar, desno, krajnje desno, mi smo izabrani zastupnici. Naši birači odlučuju jesmo li mi vrijedni toga da budemo zastupnici u Hrvatskom saboru. Zato i donosimo ovaj zakon. Tako da bi ispravili ono što su neki krivo govorili, mi nikoga nismo htjeli uvrijediti.
Naš će klub podnijeti amandmane. Predlažemo i slažemo se sa kolegama koji predlažu 3 glasa i 5% prag. Predlažemo također da nemamo ništa protiv kvote od 40% žena na listama za Parlament, ali ne da te liste budu takve da DIP odbacuje liste nego preporuka je da bude do 40%. Bilo bi za manje stranke i regionalne pomalo nezgodno u odnosu na SDP ali i na HDZ da mi manje stranke imamo iste uvjete kao i ove velike kojima je to puno lakše ispuniti. Tako da ne budemo krivo shvaćeni, mi smo u europskom prosjeku, negdje u sredini, ali nismo protiv žena na listama nego protiv odbijanja liste od strane DIP-a.
Također, nemamo ništa protiv prikupljanja potpisa to će pojačati vjerodostojnost stranaka samo je pitanje onda što rade političke stranke, što grupe birača ako je za sva pravila jednako. Onda ipak stranke koje imaju određeni i zakonski kredibilitet trebaju imati više prostora nego što su to grupe birača koji se samo okupljaju za pojedine izbore.
Ja ću dakle one naše prijedloge za amandmane dati i pisanim putem u ime kluba, a nastavit će govoriti gospodin Dinko Burić.
Izvolite kolega Buriću.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Martin Luther je još rekao da nismo samo odgovorni za ono što kažemo već i za ono što ne kažemo. Pa ću iz tog razloga ja reći i govoriti sve što mislim da treba reći kako bih bio odgovoran. I opet ću ponoviti reći ću to na način na koji mislim da to treba reći, ne šireći mržnju, već iznoseći samo istinu.
Kolega Salapić je već iznio glavne stavove Kluba zastupnika HDSSB-a u svezi iznijetih prijedloga izmjena i dopuna ovoga zakona, a ja ću u nastavku rasprave u ime Kluba zastupnika HDSSB-a obrazložiti naš već najavljeni prijedlog koji treba točno i nedvosmisleno definirati druge odredbe koje trebaju onemogućiti kandidiranje pojedinih osoba na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor.
Kako bih bio što jasniji odmah ću reći da Klub zastupnika HDSSB-a predlaže zabranu kandidiranja svim osobama koje su na bilo koji način bile uključene u velikosrpsku agresiju na RH tijekom Domovinskog rata. Tu ne mislim samo na one koji su za zlodjela počinjena u toj agresiji osuđeni već zabraniti treba kandidiranje za zastupnike u Hrvatski sabor po našem stavu i svim osobama koje su bile sudionici velikosrpske agresije, oružane pobune protiv RH, a nisu suđene zbog Zakona o općem oprostu ili kolokvijalno zvanog Zakona o aboliciji.
Predlažemo i zahtijevamo zabraniti biti kandidatom, a kamoli i postati zastupnikom u Hrvatskom saboru svakom onom koji je bilo aktivno, oružjem u ruci ili pasivno javno ili potajno podupirući zvjerstva, divljanja, ubijanja i razaranja hrvatskog nacionalnog bića i nacionalne baštine sudjelovao u oružanoj agresiji izvršenoj na RH kako je to definirano u Deklaraciji o Domovinskom ratu od strane Srbije, Crne Gore i JNA te dijela srpskog pučanstva u RH.
Zabrana se dakle treba odnositi na sve sudionike agresije na RH obuhvaćene i Zakonom o aboliciji, odnosno općem oprostu, jednako kao i na one velikosrpske agresore koje je zbog njihovih zlodjela već i stigla ruka pravde. Ne može, po našem stavu, zastupnikom u Hrvatskom saboru biti nitko tko se samostalnosti i neovisnosti Hrvatske države protivio na bilo koji način, a kamoli oružjem i zvjerstvima prema hrvatskom narodu. Deklariranim i prikrivenim četnicima i četničkim vojvodama i svim sudionicima velikosrpske agresije nije mjesto u najvišem zakonodavnom i predstavničkom tijelu hrvatskoga naroda. Oni su počinili genocid nad hrvatskim narodom ma što o tome rekao Haški ili bilo koji drugi sud. A to ne oprašta niti Zakon o općem oprostu iliti Zakon o aboliciji.
Dopustiti njima da sjede u Hrvatskom saboru isto je što i kada bi u Izraelskom parlamentu Knessetu bilo dozvoljeno sjediti pripadnicima nacističke vojske ili njihovim potomcima bili oni ili ne bili zbog svojih zločina suđeni i presuđeni. Tamo je to normalno ne samo nezamislivo već i bogohulno. A kod nas je dakle normalno da oni koji su počinili genocid prema Hrvatskom narodu ili su u tome na bilo koji način aktivno ili pasivno sudjelovali ne samo primaju saborsku plaću ili uživaju u saborskim mirovinama već još k tome svojim i dalje prisutnim velikosrpskim stavovima i provokacijama truju hrvatsku političku scenu.
I ponavljam kada govorim o toj zabrani ne govorim niti mislim na sve Srbe ili pripadnike bilo koje nacionalne manjine u RH jer je veliki broj njih aktivno sudjelovao i u obrani domovine od te iste agresije u postrojbama Hrvatske vojske, Zbora narodne garde i MUP-a. I njima svaka čast i takvim predstavnicima srpskog pučanstva i drugih nacionalnih manjina u RH jest mjesto i u Hrvatskom saboru. Ali nije mjesto onima koji ne predstavljaju taj dio srpskog pučanstva koji je Hrvatsku doživljavao i prihvaća kao svoju domovinu već predstavljaju one koji su se svim srcem i dušom, oružjem i topovima, žicom i noževima borili protiv samostalne i neovisne Hrvatske države.
Da u Hrvatskom saboru sjede ili su donedavno sjedili a sada uživaju u saborskoj mirovini i oni koji su se naslađivali nad hrvatskom patnjom uz pjesmu "Aoj Slobo šalji nam salata, bit će mesa klat ćemo Hrvate" to je nažalost naša stvarnost. Za takve je previše već i to što je uopće donijet i na njih primijenjen Zakon o općem oprostu. I neka Bogu zahvale na toj milosti. A za one koji će se snebivati nad ovim našim prijedlozima a takvih će siguran sam biti osobito među onima koji se vole predstavljati velikim demokratima, lažnim mirotvorcima i ekskluzivnim tumačima zakona i propisa na način koji njima odgovara.
Citirat ću sada odredbe iz Ustava jedne od zemalja u čije se demokratske vrijednosti najčešće zaklinje većina ostalog svijeta, odredbe iz Ustava Sjedinjenih Američki Država. U 3. stavku 14. amandmana Ustava SAD-a među ostalim piše "Nitko ne može biti senator ili član predstavničkog doma u Kongresu ili član izbornog tijela za izbor predsjednika i potpredsjednika, niti može vršiti bilo kakvu dužnost, bilo građansku ili vojnu u SAD-u ili u bilo kojoj od država ako je uzo učešće u ustanku ili pobuni protiv Ustava ili pružio pomoć ili podršku njegovim neprijateljima." Tako to rade Amerikanci. I to je demokratski standard za cijeli svijet.
Ali kada to isto traži netko u RH tada je to nazadnjaštvo, nacionalizam, šovinizam, govor mržnje. Ne, to je licemjerje, dodvorništvo i nedostatak nacionalnog samopoštovanja. A to Hrvatski nemaju pravo sebi dozvoliti, nemamo to pravo zbog svih žrtava položenih u temelje stvaranja neovisne i samostalne RH tijekom Domovinskog rata. I zato u ime Kluba zastupnika HDSSB-a tražim zabraniti svim sudionicima velikosrpske agresije na RH ne samo onima osuđenima, već i svim aboliranima Zakonom o općem oprostu sudjelovati u izborima za zastupnike Hrvatskoga sabora. Zabraniti i kandidirati se a kamoli postati zastupnikom u Hrvatskom saboru, a uz to i primijeniti i već opisani model iz SAD-a.
I naglašavam, to se ne treba niti smije odnositi na sve pripadnike Srpske nacionalne manjine niti na bilo koju drugu nacionalnu manjinu u RH, već na sve one koji su sudjelovali u velikosrpskoj agresiji na RH bili oni javno deklarirani ili prekriveni velikosrbi i četnici.
I na kraju, kad me često optužuju za govor mržnje onda ću reći da su mi oduvijek bili posebno dragi slijedeći stihovi, prepoznat će ih mnogi još iz osnovne škole "Ja domovinu ima, tek u srcu je nosim, i brda joj i dol, gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim i gutam svoju bol. I sve što po njoj gazi po mojem srcu pleše, njen rug je i moj rug, mom otkinuše biču sve njojzi što uzeše i ne vračaju dug. Ja domovinu imam tek u grud sam je skrio, i bježam moram cvijet u vijencu mojih sanja već sve je pogazio, al ovaj nije cvijet. On vreba, vreba, vreba a ja grlim mukom na javi i u snu i preplašen se trzam i skrbno pipam rukom o je li jošte tu." Stihovi su ovo pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića iz pjesme Moj dom.
I kako kaže zadnji citirani stih, jer nisam cijelu pjesmu izrecitirao, "On vreba, vreba, vreba a ja grlim mukom na javi i u snu i preplašen se trzam i skrbno pipam rukom o je li jošte tu." Oni vrebaju, vrebaju i vrebaju ali mi i u javi i u snu trzamo se, bdijemo i brinemo da ona domovina uvijek, zauvijek bude tu i to za mene nije govor mržnje.
U ime kluba Jadranke Kosor i HGS-a govorit će poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege evo pri kraju ovog djela današnje rasprave u ime klubova možda još samo mali rezime manje-više sve rečeno i puno puta i nekoliko puta i u replikama i u izlaganjima. Ali evo ja bih se u ime sviju vas zapitala jedno temeljno pitanje odnosno postavila temeljno pitanje, što je zapravo svrha i što treba biti cilj izbornoga zakonodavstva? Što to treba biti svrha i jesmo li ovim izmjenama koje su sada pred nama zaista u pet do dvanaest to postigli?
Pa sasvim sigurno da bi jedan od razloga izmjene izbornoga zakonodavstva trebala biti i činjenica odnosno odluka kako doskočiti činjenici, primjerice da je na prošlim izborima 2011. 18,5% glasova naših birača propalo, 606.356 glasova birača nije otišlo nikamo. Dakle to su bili glasovi koji su išli uglavnom malim strankama, koje nisu prošle prag, koje nisu ušli u Sabor i 18,5% glasova koji su otišli nikamo, znači koji nisu zastupljeni danas u Saboru nije mali broj i nije mali postotak.
Dakle jedan od ciljeva bi trebao biti kada mijenjamo izborno zakonodavstvo, govorim zakonodavstvo ne samo jedan zakon nego i zakone, da potaknemo birače, da izlaznost bude veća, da pogotovo na izborima za hrvatski Parlament broj onih birača koji će dati svoj glas bude što je moguće veći, ali i da na taj način otvorimo prostor za bolji saziv Sabora, za bolji saziv zastupnika i zastupnica Sabor u kojem će se raditi onako kako to birači svakodnevno ukazuju nezadovoljni i činjenicom da je sabornica često prazna, da se po mišljenju mnogih birača u svim anketama vrijeme troši na vrlo često bespotrebne rasprave, da Sabor ne zauzima onu ulogu koja mu u sustavu parlamentarne demokracije pripada, a ta je prije svega da Saboru odgovara Vlada, da se Vlada bira u Saboru i naravno da Sabor, a to mislim u ovom sazivu nije do sada iskorišteno možda uopće, da Sabor sam može nametati teme o kojima želi i može razgovarati odnosno raspravljati.
Puno se puta ovdje već isticalo, ja ću još jedanput ponovi dakle da otprilike 80% od istraživanja do istraživanja, a zapravo i više birača je reklo jasno da želi glas koji će uputiti odnosno kojim će poduprijeti zastupnika ili zastupnicu imenom i prezimenom. Zastupnika ili zastupnicu koju će smatrati svojim zastupnikom u Hrvatskom saboru, koji će zaista zastupati njegove i njezine interese, koji će biti osoba kojoj će se moći obratiti u svakom trenutku i osoba koja može u svakom trenutku onda u skladu s tim svojim preferencijalnim glasom i kritizirati.
Dakle, danas smo pri kraju toga posla. Sutra moramo glasati, ako sutra ne izglasamo i ovako minimalne izmjene neće ih biti ići ćemo na izbore prema starom zakonu. Međutim nismo iskoristili i ono i to ću ponoviti, ono što nam je bila dužnost kao najvišem predstavničkom tijelu koji nam je kroz svoje mišljenje uputio i Ustavni sud 2010.na samome kraju te godine, dakle obvezu Hrvatskome saboru da mora promijeniti Zakon o izbornim jedinicama, da su ta odstupanja na granici protuzakonitosti, da se mogu smatrati i nezakonitima, da su ta odstupanja i na kraju Ustavni sud kaže da izborne jedinice nisu nepromjenjive i da Zakon o izbornim jedinicama onda u tom smislu nije i ne mora biti nepromjenjiv.
2011.je bila izborna godina i evo dobro se sjećam da nije bilo nikakve volje da se sjedne i da se zaista prione izboru Zakona o izbornim jedinicama. Moje je mišljenje da bi na tome zakonu trebalo Zakonu o izbornim jedinicama raditi jedno neovisno stručno tijelo koje bi predložio i DIP i koje bi predložio možda i Ustavni sud, nema nikakve zapreke, dakle jedno tijelo stručnjaka, neovisnih stručnjaka koji ne bi bili vezani stranačkim lancima koji bi napravili prijedlog ali i model prijedloga koji se može od vremena do vremena zapravo prilagođavati. Jer vidimo ovaj nesrazmjer birača odnosno između izbornih jedinica gdje je raspon evo i do 100 tisuća.
Ali kada pogledate recimo na popise birača odnosno izašle birače bolje rečeno 2007.onda se vidi da u nekim izbornim jedinicama takvih odstupanja nije bilo i da se u međuvremenu od jednog izbornog ciklusa do drugog izbornog ciklusa taj broj birača promijenio.
Dakle na to nas upućuje i OESS i DIP i Ustavni su i mi smo propustili jednu veliku priliku u protekle tri godine da u ove izbore idemo sa usklađenim Zakonom o izbornim jedinicama. Za to je sada naravno prekasno.
I što imamo pred sobom? Dakle imamo Konačni prijedlog zakona koji su predložili kolege Laburisti koji su saželi u svoj konačni prijedlog neke od prijedloga nas koji smo radili i u drugim skupinama, dakle koji nismo bili u klubu Laburista, ali smo radili vrijedno na ovom prijedlogu koje je potpisalo 29 zastupnika i zastupnica, dakle taj prijedlog Laburista obuhvaća neke druge prijedloge i čini neku vrstu konsensualnog prijedloga.
I prijedlog kluba SDP-a koji ide na zaista minimalne promjene, ali ja bih tu citirala obrazloženje ovog prijedloga iz kluba SDP-a gdje se recimo referirajući na moj prijedlog od 3, odnosno govoreći u ime kolegica i kolege koji su potpisali odnosno gospodina Kregara i gospodina Flege i moje na 3 preferencijalna glasa znači obrazlaže se da se to odbacuje, da se smatra da je bolje da se ide sa jednim.
Međutim, oko kažnjavanja, odnosno unošenja odredbe kojom se neće dopustiti da se kandidiraju osobe koje su osuđene na 6 i više mjeseci i na teška kaznena djela u tom obrazloženju koje je pred nama se također kaže da se ne prihvaća.
A onda se zapravo amandmanom prihvaća, odnosno amandmanom se ide sa nekom drugom vrstom prijedloga. I ako uzmemo u obzir najave predsjednika Vlade čini se da ćemo imati i novi prijedlog amandmana na konačni prijedlog zakona i to na način koji smo predlagali i pokušavali oko toga stvoriti konsenzus. I pogledajte unatrag pa ćete vidjeti koliko bi danas bilo jednostavnije i učinkovitije raspravljati da smo te prijedloge koje smo svi iznosili ugradili u konačni prijedlog zakona.
To pokazuje da jednostavno nema sluha i nema volje među većinom kako bi se oko onog što je zaista osobito važno za svakog od nas tko je birač i gdje bi zaista trebao postojati neki minimum suglasja mogao i morao jer zato su nas građani birali u Hrvatski sabor morao postići neki dogovor.
Tako da mi u ovom trenutku raspravljamo a da zapravo ne znamo kakav će konačni prijedlog zakona do sutrašnjeg dana izgledati. Kakav će to može biti amandman stići na tragu izjave predsjednika Vlade a očito da hoće jer se naravno stvorio problem i oko sasvim konkretnih ljudi sa imenom i prezimenom u političkom životu koji smatraju da su ovakvim prijedlogom zakona i ovim amandmanom zapriječeni u kandidiranju na sljedećim izborima. A najgore što se može dogoditi zakonodavcu jest da piše zakone za konkretne ljude sa imenom i prezimenom ili protiv konkretnih ljudi, živih ljudi sa imenom i prezimenom, to si niti jedan zakonodavac ne bi smio dopustiti.
Dakle mi mislimo da i dalje, i dalje ono što smo i predlagali, dakle ako idemo u otvaranje prostora za preferencijalno glasovanje onda treba otvoriti barem za 3. I tu podsjećam da je bilo kolega koji su predlagali bez praga, sa pragom od 5%. Prema tome logično je bilo da onda se dogovorimo ako nikako drugačije da idemo dakle i sa 1% da idemo na 5% i oko toga čini mi se da je zapravo većina i ona glasna i ona šutljiva bila negdje na tragu da bi bilo logično rješenje.
Ali evo, dakle ako se ide na otvoriti taj prostor za preferencijalno glasovanje onda krenimo zaista otvoriti prostor i ja sam u tom smislu podnijela amandman za 3, to bi već bilo nešto, to bi bio mali korak u tome da zaista građani mogu birati one koje žele. I s druge strane to bi bez sumnje otvorilo i neki novi prostor i vrata i prozore za neke nove demokratske vjetrove u strankama, to je sasvim sigurno jer na sve liste moraju ići i čelnici stranaka i to bi sasvim sigurno otvorilo prostor za neki novi demokratski dogovor unutar stranaka jer toga nam nedostaje i toga nam treba.
Na kraju oko prijedloga kluba SDP-a oko 40% žena, dakle podzastupljenog spola, apsolutna potpora, međutim ja i ovdje za govornicom postavljam pitanje koje sam postavljala i kada smo se pokušavali usuglasiti i kada smo u zatvorenom krugu razmatrali ustavno pravno uporište takve odredbe.
Ja sam predlagala da konzultiramo stručnjake, da konzultiramo ustavno pravne stručnjake koji bi nam dali nesumnjiv odgovor na pitanje hoće li to biti prihvatljivo da DIP suspendira listu koja će imati, dakle koja će obuhvaćati 38,5% pod zastupljenog spola. Hoće li to biti moguće? Može li se to osporavati na Ustavnome sud? Dakle to su pitanja na koja do kraja ove rasprave nismo dobili konačni odgovor. A ja mislim da svatko od nas ima pravo u ovom Domu izreći svoje mišljenje pogotovo ako ga potkrjepljuje zakonom i ustavima.
Međutim, naravno ni ovako postavljena odredba ne jamči, to je sasvim sigurno da će u sljedećem sazivu Hrvatskoga sabora biti više žena, ovako određena odredba ako se ne bude prihvatio amandman kolegice Holy koja traži naizmjenično postavljanje na liste. A onda to otvara naravno veliki prostor za dodatne dileme, za sve one koji će ići u koalicijama na izbore, parlamentarne izbore ove godine.
Ukratko i na kraju, na puno pitanja još nismo odgovorili i to mi je žao, imali smo vremena, bilo je volje ali volja je bila ograničenog dometa.
Hvala vam lijepa.
Prelazimo na replike.
Prvo poštovani Dragutin Lesar.
Hvala lijepa.
Kolegice Kosor zajedno smo sudjelovali u nizu pokušaja dogovaranja. Prvo pripremanja, pisanja, traženja različitih rješenja i kasnije pripremanja prijedloga zakona.
I sjećamo se da kada smo razgovarali o preferencijalnom glasovanju, uvođenje preferencijalnog glasa da su svi stručnjaci, evo i kolega Kregar će se toga sjetiti, naglašavali kako je bitno da se preferencijalni glas računa i onda kada tko ide u Sabor, ali i kod zamjene zastupnika.
Mi smo danas dobili amandman o kojemu nismo raspravljali, o toj mogućnosti da zamjena zastupnika ako netko izabrani ode, se ne poštuje preferencijalni glas, nikome na pamet nije naprosto palo jer je dio preferencijalnog modela da preferencijski glas je preferencijski glas. Onaj tko ima više taj ide u ….
Gledajte jedan amandman SDP-a, drugi je HNS-a, očito je dogovor da takav koncept mora proći. I sada iz nekakvog rigidnog jednopreferencijalnog glasovanja dolazi još amandman koji kaže ali ne uvijek jer za zamjenika može ići i onaj koji nema 10 preferencijalnih glasova jer mora biti iz te stranke koja je s nekim drugim bila u koaliciji koji ide pa ga treba zamijeniti.
Kakav je to preferencijalni model glasovanja? Čemu onda rezultati glasanja? To je zapravo sad još više pokvareni model, kvari se i ono minimum pristojnosti s takvim amandmanima o čemu se dosad nitko javno nikad nije se usudio nešto takvoga u razgovorima predložiti. I sad 24 sata prije glasanja ili 12 sati prije glasanja evo ovakve amandmane dobivamo i vele ozbiljni su prijedlozi.
Na repliku odgovara uvažena Jadranka Kosor.
Hvala lijepa.
Kolega Lesar, naravno jer kad pogledate i pokušate uskladiti sve amandmane koji su pristigli, prije svega iz vladajuće većine amandmane na ovaj prijedlog zakona onda vidite prije svega da su to malom preferencijalnom ptiću kojeg pokušavamo pustiti da poleti podrezana krila i on će se jako teško vinuti u nebesa jer je potkresan. I naravno, neki su amandmani, neki su prijedlozi međusobno kontradiktorni.
Ako se odlučujemo na preferencijalni glas onda ga treba i bar taj jedan omjer ga treba pustiti da poleti u onom kontekstu i onom smislu kako je preferencijalni glas zapravo i zamišljen. Ali ja sam i na kraju u svojoj raspravi rekla da će neke stvari biti jako teško upravo ostvariti na onim listama koje će biti koalicijske, gdje će biti jako puno stranaka i tu će se onda, pogotovo ako se ovi amandmani svi prihvate, naći ćemo se u velikom čudu kako zakon primijeniti.
Nova replika, poštovana Ingrid Antičević-Marinović.
Kolegice, samo ću vam replicirati u odnosu na kad ste postavili dvojbu pitanja ustavnost da se zalažete za kvote, ali ste zabrinuti za pitanje ustavnosti takve odredbe ukoliko bi se ona provela, odnosno ovdje bila izglasana.
Pa ja postavljam pitanje ustavnosti svih dosadašnjih izbora kada od 2000. dakle zašto ta, bez obzira što smo donijeli u međuvremenu i zakon na temelju Ustava kada smo upravo 2000. godine kao četvrtu vrijednost koja je istaknuta u članku 3. Ustava uzdigli ravnopravnost muškarca i žene na ustavnu razinu. To je bila velika pobjeda. Nakon toga smo donijeli zakon o ravnopravnosti spolova koji nas obvezuje na ovako nešto. Obvezuje nas, da, obvezuje nas.
I zato me čudi, pogotovo evo replicirajući vama, kad čujem razmišljanja, vjerujem da to nisu vaša razmišljanja, baš zanima me i vaš odgovor, kolega koji nemaju uopće ženu u svojoj stranci ovdje u Hrvatskom saboru i koji zamislite što kad žene se zalažu za žene jer je dužnost svake žene koja je ušla u Sabor da otvara prostore drugim ženama. To je njezina posebna misija
Onda prebacuje lopticu, to vi govorite, jer to govorite za sebe da vi budete u Sabor. Žena koja nije osigurala sebe i ne smatra se sigurnom bez obzira u sebe na ovaj ili onaj način neće otvarati ovakva pitanja koja su svugdje nepopularna, koja mogu biti nepopularna i u vlastitoj stranci, pogotovo ako se traži još jedan dodatni napor.
To je obveza svih žena i tako se mnoge žene u mnogim parlamentima … drugim nacionalnim parlamentima ponašaju. Takva jedna ženska solidarnost je tu potrebna, ne radi nas samih, radi demokracije, a to je obveza i muškaraca, to je naš zajednički posao. Naravno, takvih osviještenih muškaraca nema previše.
Odgovor na repliku, poštovana Jadranka Kosor.
Da, kolegice Antičević-Marinović, dobro podsjećate na ustavnu odredbu o ravnopravnosti, ali ona bi značila 50-50. Ustavna odredba o ravnopravnosti spolova značila bi da na svakoj listi ima 50% muškaraca i 50% žena, a ova odredba o 40% opet ne jamči ravnopravnost jer opet neće bit 50% žena.
A druga stvar koju sam također rekla da ako se u tom kontekstu usvojio, a to SDP ne predlaže, model da se naizmjenično postavljaju muškarac i žena, kandidat-kandidatkinja, onda se opet može dogoditi da stranke izigraju zapravo temeljnu misao koju ja u načelu pozdravljam i da ponovo ovo bude sljedeći puta saziv, sljedeći saziv odnosno da ovdje u ovoj sabornici ne sjedi znatno veći i ne radi znatno veći broj žena.
A znamo kako se to može napravit, znači da na onim pogotovo kad uzmete u obzir činjenicu da će se mnoge liste sastavljati tako da budu koalicijske. To može biti vrlo komplicirano, ali ja ne dvojim u potpunu otvorenost svih koji će taj princip zastupati, ali on opet i ako se prihvati ovaj zakon neće biti puna ravnopravnost u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske.
Gordana Sobol, replika.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolegice Kosor, ja bih samo podsjetila da smo 2008. godine u ovom Saboru usvojili Zakon o ravnopravnosti spolova.
Za njega su glasali i kolege zastupnici i kolegice zastupnice. Mislim da je bio samo jedan glas protiv ako se ne varam. I u članku 12. toga zakona kaže: "Provođenjem posebnih mjera promicat će se ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti uključujući i javne službe, te postupno povećavati uključivanje podzastupljenog spola tako da njegova zastupljenost dosegne razinu njegovog udjela u ukupnom stanovništvu RH.
A stavak 2. tog članka kaže: "U svrhu ostvarivanja cilja iz stavka 1. ovoga članka uvodit će se posebne mjere kada je zastupljenost jednog spola osjetno neuravnotežena, a članak 3. kaže da je to 40%." Da smo 2008. prihvatili amandman kluba SDP-a mi danas o ovome ne bismo trebali razgovarati. Tada smo mi kao klub SDP-a predlagali upravo tu postupnost na način da u prvom, drugom i trećem izbornom ciklusu postepeno povećavamo udio podzastupljenog spola i mi danas bismo na ovim sljedećim izborima imali obavezu od 35%, a na trećem izbornom ciklusu od 40%.
I ja vjerujem da u ovom smislu raspravi ovih ne bi bilo. To što se predlaže da se liste smatraju nevažećima da. Ja smatram da je to ta jedna od posebnih mjera koja prati ovo svjesna također unaprijed i vi jeste u pravu da to naravno neće garantirati sutra da će ovdje u ovoj dvorani sjediti 40%. Ali ako smo do sada išli postepeno onda ja ću reći hajmo onda još i na ovom ciklusu postepeno, pa onda pripremimo stranke da na sljedećim lokalnim izborima koji nam dolaze za 2 ili 3 godine ćemo morati u skladu sa ovim zakonom imati ne 40%, nego kolegice i kolege u skladu sa člankom 12. 51% žena izabranih u lokalna vijeća.
Hvala.
Jadranka Kosor, odgovor na repliku.
Da, ja mislim da smo mi to negdje prošle godine čak raspravljali na nekom istom skupu.
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Tako je. Ali da bismo čak možda mogli Zakon o ravnopravnosti spolova malo sad dodatno uskladiti pa promijeniti, dakle unijeti novu odredbu. Nitko nas ne sprječava da to učinimo još evo i do kraja ove godine.
Ja samo pokušavam ukazati na mogući problem koji nije mali, a to može biti veliki politički problem da se neka stranka, neka lista bilo koja suspendira. Dakle, može biti i jedna lista neke stranke u nekoj izbornoj jedinici da se suspendira i isključi, izbaci iz izbornoga ciklusa zbog toga što neće imati punih tih 40%. Znači, mislim da mi jako težak teret stavljamo na DIP-ova leđa to je jedna stvar.
I drugo, čini mi se da ovaj amandman koji je uložio HNS vezan za zamjenike, da će on biti jako teško onda ostvariv, znači uklopljiv u ovu namjeru, ovu želju da to bude 40%. I kad prođu izbori, dakle i ako lista ima 40% žena, ali onda stupa na snagu ovaj amandman koji je uložio HNS. I šta ako ta onda zamjena nije žena, ženi žena. Dakle, izabrana žena, a zamjena nije žena. Dakle, to je, razumijete o čemu govorim.
Dakle, gledam, pokušavam gledati sve amandmane i prijedlog, izvorni prijedlog zakona. To može jako zakomplicirati situaciju koju onda ne znam kako ćemo rješavati.
Silvano Hrelja, replika.
Uvažena potpredsjednice, uvažena kolegice Kosor.
Pa ja moram reći da ne smatram da je kvota od 40% problem za neke stranke, neke manje stranke. Ne smatram Hrvatsku stranku umirovljenika velikom strankom ali je parlamentarna stranka, već 12 godina ima odnos zastupnica i zastupnika u Hrvatskom saboru 50%, 50%. Prema tome, nemojte mi reći da nije moguće i hvala ljudima koji su sudjelovali u ovoj raspravi, u replikama na komplimentu što su me proglasili ono kako su rekli osviješćenim predsjednikom stranke, da ne kažem muškarcem. Jer optužbe jesu da predsjednici stranke odlučuju tko će gdje biti na listi.
Dakle, moguće je, moguće je. I svaka stranka može to učiniti, a činimo ovo sa 40% zato što u zakonu 2008. nismo predvidjeli sankcije što ako se to ne planira, odnosno što ako to stranke ne poštuju.
Unatoč tome slažem se sa vama da i sa svim ovim amandmanima da zastupljenost u Hrvatskom saboru unatoč svim mjerama ne mora biti značajno veća zastupljenost podzastupljenog spola, značajno veća nego što je sada.
To ipak najviše ovisi i tu se slažem sa vama i sa svima koji su tako diskutirali o predstavnicima stranaka koji vode kadrovsku politiku, odnosno koji postavljaju ljude i u koaliciji samostalno na liste.
Jadranka Kosor, odgovor na repliku.
Dobro i da više ne duljim.
Da smo si dali više vremena za razgovore i za dogovore i za promišljanja vjerojatno bi i ovaj konačni prijedlog sada bio bolji i u tom smislu kad govorimo o zastupljenosti podzastupljenog spola, ali evo na kraju smo, vrijeme nam curi, istječe pa ćemo imati kakav zakon kakav ćemo imati. Ali bilo bi dobro da si onda sljedeći saziv Sabora uzme na dušu i da zaista počne odmah promišljati i o izbornim jedinicama i da onda o onom drugom izbornom ciklusu imamo usklađene zakone i sa Ustavom. Jer sad nam također prijeti mogućnost da netko kad govorim o izbornim jedinicama podnese ustavnu tužbu i da se nađemo zaista u velikim problemima, a to je moguće. Ustavni sud nas je na to upozorio 2010.
Što se tiče ovoga, dakle tu sasvim sigurno priča nije završena kad govorimo o ispunjavanju odredbi iz Zakona o ravnopravnosti spolova. Ja predlažem da ga onda izmijenimo i da stavimo 51% zastupljenosti žena u skladu sa zastupljenosti u općoj populaciji RH.
U ime Kluba zastupnika HDZ-a kolega Davorin Mlakar.
Hvala lijepa gospođo potpredsjednice.
Jel' bih se ja mogao tu prijaviti za sve točke do kraja zasjedanja da možda stignemo u dopodnevnim satima ako nam netko može tu tehniku otkriti?
Danas govoriti o izbornom zakonodavstvu nakon svega što je dosada rečeno čini mi se malo uzaludnim, osobito zbog onoga što se prezentira u javnosti o stajalištima stranke koju zastupam i uvijek dobijemo tumačenja koja su u neskladu s onim što smo mi dosada o tom zakonodavstvu, o ovom postupku donošenja zakona izrekli.
Stoga ću reći repetitia es mater studiorum pa ću ponoviti nadam se 50. put možda ostane zabilježeno. HDZ je stranka koja se zalaže za preferencijsko glasovanje i podržava ideju da se uvede preferencijsko glasovanje i to ne samo za Hrvatski sabor nego i za predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave. Dapače, HDZ je bio stranka koja je usprkos krivim tumačenjima nekih naših kolega bila stranka koja je uvela preferencijsko glasovanje u hrvatsko zakonodavstvo, u prve izbore za Europski parlament. Ne prisiljena nekim direktivama EU nego svojom vlastitom voljom. I to kao ako hoćete eksperiment da se vidi da li će hrvatski birači prihvatiti takav način glasovanja, kako će ga prihvatiti i da li je to princip koji bismo mogli uvoditi i na kasnijim izborima.
Kao drugo, HDZ zalaže se za postizanje ravnopravnosti spolova. Danas je dosta bilo o tome govora, od Zakona o ravnopravnosti spolova pa do toga u kojim tijelima, kada, kojom dinamikom tu ravnopravnost trebamo postići.
I za razliku od mnogih koji su danas o tome govorili sa zadovoljstvom ću konstatirati nešto što ne možete krivo rastumačiti HDZ je prva i dosada jedina stranka u našoj državi koja je imala predsjednicu Vlade u osobi gospođe Jadranke Kosor. HDZ je jedina stranka u državi koja je dala kandidata koji je pobijedio na izborima i dobili smo prvu predsjednicu RH gospođu Kolindu Grabar-Kitarović. HDZ je dala listu za Europski parlament na kojoj je više žena nego muškaraca.
Prema tome, mi smo djelima pokazali što mislimo o ravnopravnosti spolova. I kada već niste to konstatirali vjerujem da nam barem se može uzeti kao plus činjenica da smo svojim djelima pokazali što o toj ravnopravnosti spolova mislimo. Sasvim je drugo pitanje da li se ovo o čemu ste vi govorili može postići na način kako ste predložili izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. E tu smo rekli da se ne slažemo i ponovno ćemo objasniti zbog čega.
Pod 1., postoje preporuke Venecijanske komisije koje kažu da u godini koja prethodi izborima se izborno zakonodavstvo ne bi trebalo mijenjati. O tome smo vam govorili kad ste dva mjeseca pred izbore za predsjednika Republike izmijenili Zakon o izborima za predsjednika Republike. I tada ste imali svoja tumačenja koja nemaju blage veze s preporukama Venecijanske komisije. Sada smo rekao bih u foto-finišu da stignete donijeti ovaj zakon, a da ne protekne godina dana od parlamentarnih izbora. Ali jedino u slučaju da parlamentarne izbore se raspiše sredinom veljače iduće godine. Ako će oni biti ranije ponovno ćemo biti u problemu s obzirom na preporuke Venecijanske komisije.
Nažalost, osnovno pitanje da li se na bazi konsenzusa političkih stranaka u Saboru može donijeti makar i krnje ne izborni zakonik ili kompletno novo izborno zakonodavstvo ali barem neke izmjene i dopune postojećeg zakona nismo naišli na razumijevanje ostalih vladajućih političkih stranaka u našem Parlamentu.
I mi nismo nikoga, zbog toga smo upozoravali u replikama kolegu Pupovca, nikoga nismo ucjenjivali nego smo sugerirali da krenemo u postizanje konsenzusa raspravljajući o svim prijedlozima za izmjene izbornog zakonodavstva koje smatraju pojedine stranke da su nužne. A prema našem mišljenju nužno je bilo promijeniti članak 45. Ustava RH da bismo ispravili nešto što je posljedica loših političkih dogovora iz naše nedavne prošlosti. A to je činjenica da građanima kojima Ustav garantira ista prava jednoj grupi građana smo to isto pravo onemogućili ili gotovo oduzeli.
Radi se o onim državljanima RH starijima od 18 godina, dakle kvalificiranima birati i biti birani koji nemaju prebivalište u RH i osim onih oko 400 tisuća u popisima birača koje SDP i ranije nije priznavao, ali danas više ne može odgovoriti koja je to brojka, sada smo svjedočili da je MUP oduzeo još 260 tisuća osobnih iskaznica ljudima koji nisu na vrijeme regulirali pitanje svoga prebivališta. To su samo periferni problemi koji se tiču i ovog zakona.
Nažalost prijedlog HDZ-a da se promjeni članak 45. Ustava i da se svim građanima koji imaju biračko pravo pod istim uvjetima omogući birati i biti biran u Hrvatskoj vi ste taj zahtjev potpuno zanemarili, vi niste u dogovorima oko izmjena ni željeli raspravljati prijedlog koji je HDZ podnio. I u tom je problem da danas ne možemo razgovarati o ovom zakonu kao o cjelovitom rješenju izbornog zakonodavstva. Jer ako vladajuća većina ne želi prihvatiti činjenicu da su svi građani RH, državljani pred zakonom jednaki i da imaju isto biračko pravo onda mi dalje ne možemo raspravljati o činjenicama kako će se za pojedine kategorije to pravo uređivati.
I dok vodimo brigu s punim pravom o našim manjinama, dok govorimo o tome da se raspravlja o članku 15. Ustava i dvostrukom pravu glasa za pripadnika manjina svoje državljane smatramo manje vrijednima. Oprostite ja takav princip prema vlastitim državljanima nisam primijetio niti u jednoj državi svijeta, to je ponovno hrvatski specifikum. Ali da kažemo i o zakonu ono što smo vam naglašavali a niste željeli prihvatiti ili slušati. Bez promjene članka 45. Ustava ova rasprava o ovom zakonu koji donosimo opet u krajnjem roku je za nas izlišna.
Međutim, kao pomoći i kao sugestiju željeli smo vam reći nešto što vi opet ne želite slušati. Nije istina da se zalažete u vašem prijedlogu da 40% žena najmanje i 40% muškaraca bude na listama za izbore za Hrvatski sabor jer u protivnom te liste neće biti pravovaljane. Možda vi to sebi stvarno tako mislite, ali vi to niste bili u stanju napisati.
I ponovit ću po ne znam koji put zbog naše javnosti, članak 21.a vašeg prijedloga u stavku 2. glasi: "Smatrat će se da je lista za izbor zastupnika u skladu s načelima o ravnopravnosti spolova ukoliko je na određenoj listi najmanje 40% pripadnika oba spola, a lista na kojoj nije zastupljeno najmanje 40% pripadnika oba spola nije pravovaljana." 40% pripadnika oba spola na listi znači da još ima 60% nekih koji ne spadaju u tu kategoriju, ali autor nije uspio objasniti tu distinkciju i što bi to značilo.
Vi ste vjerojatno mislili na svakog spola, a ne oba zajedno ali tako niste napisali, a da ste i napisali za svaki pojedini morat ćete još dodatno razraditi da bi Državno izborno povjerenstvo kod predaje lista znalo da li je konkretna lista ispunila kriterije iz ovoga zakona.
I na kraju, to će ostat naravno matematika za Državno izborno povjerenstvo. Želio bih reći da se naša stranka zalagala i zalagat će se i ubuduće da dobijemo najkvalitetnije ljude u Sabor bez obzira na postotak. Naravno da ćemo pri tome stremiti onome što je prijedlog i sugestija da se kako se u zakonu kaže podzastupljeni spol izjednači ili približi broju zastupnika muškoga spola. Međutim, ovo nije način na koji se to radi, ovo nije način na koji ćemo postići takve kriterije, niti ćemo zakonom to moći propisati pa čisto zbog ilustracije Europski parlament koji bi nam trebao mnogima biti uzor ima samo trećinu zastupnica, negdje 36%. Ni oni nisu postigli ono što bi trebali postići i mi i nismo protiv toga da se to postigne, ali smo prvenstveno za to da u Sabor dobijemo ljude koji će odgovorno obavljati svoje dužnosti da dobijemo najkvalitetnije bez obzira na spol. To naravno ne znači da treba bilo koga u tom djelu manje ili slabije tretirati.
Međutim, i onu reklamu koju ste preuzeli iz referenduma koji su se odvijali još nedavno u našoj zemlji želio bih nešto reći u ime svoga kluba i u osobno ime. Reklamira se novi zakon da ćemo birati zastupnike imenom i prezimenom kao dosada ih na taj način nismo birali. I ponovno vam, govorio sam već jedanput o tome za ovom govornicom to je uvreda svim onim ljudima koji su obnašali časno dužnost u Hrvatskom saboru, to je uvreda pokojnom Vladi Gotovcu, Draženu Budiši ili ne znam neću nabrajati jer bi lista bila dugačka, uvreda je i nama koji mislimo da smo i zbog svojih sposobnosti a ne samo pripadnosti stranci dobili priliku predstavljati naše birače. Ako vama to nije tako onda je žalosno da se uopće nalazite na toj dužnosti.
Hvala vam lijepa.
Replika, Nenad Stazić potpredsjednik.
Svoje ste izlaganje počeli riječima, da ne bi bilo nikakve zabune o tome zašto se HDZ zauzima i što podržava. E pa da ne bi bilo nikakve zabune o tome zašto se HDZ zauzima i što podržava evo istine. HDZ je stranka koja se zalaže za preferencijalno glasovanje, ali neće glasati za zakon koji to preferencijalno glasanje omogućuje.
HDZ je stranka koja se zalaže za ravnopravnost spolova, ali neće glasati za izborni zakon koji tu ravnopravnost spolova uvodi.
HDZ je prva stranka koja je imala ženu predsjednicu stranke pa je zbog toga tu predsjednicu stranke potjerala iz stranke čim je prvi puta ugrabila priliku za to.
HDZ je stranka koja se snažno zalaže za borbu protiv korupcije pa je zato jedina u povijesti Hrvatske države koja je za sada nepravomoćno na sudu osuđena zbog korupcije.
A propos svega toga, predlažem da se u ovom izbornom zakonodavstvu osim da se zabrani kandidiranje onima koji su osuđeni za koruptivna djela jer su iskoristili Hrvatsku državu za pljačku za vlastito bogaćenje zabrani i kandidiranje strankama koje su pravomoćno osuđene za koruptivna djela.
Davorin Mlakar, odgovor na repliku.
Poštovani gospodine Staziću, demokratski dosezi za koje se vi zalažete su hrvatskoj javnosti dobro poznati. Pojačali ste ih nedavnim izjavama o Golom otoku i o tome kako bi čitava zemlja bila goli otok da on nije postojao, ali to ide vama na dušu.
Ako vi niste razumjeli što sam ja govorio, ja sam voljan i nakon ove javne sjednice vam pomoći da shvatite, a to je vi možda hoćete to što ste deklarirali u svojim izjavama, ali ne znate to u zakon napisati. Zbog toga HDZ se zalaže za preferencijske glasove ali ne na način kako ste vi napisali zakon jer je on loš ili želite da vam kažem nepismen, a s obzirom da vam je pisana riječ rekao bih struka, bez boje stranačke pročitajte taj tekst koji ste napisali jedanput u miru sa razumijevanjem pa ćete razumjeti o čemu sam ja govorio.
Što se tiče činjenice da je HDZ imao predsjednicu vlade nažalost ne možete ju pobiti. Kako je ona završila to nije pitanje činjenice što je bila predsjednica vlada. Ali sada biste vi željeli da vam ja govorim o slučaju Mirele Holy koju je vaša stranka izbacila van, to bila prizemna rasprava i ne želim vam nabrajati vaše slučajeve iz javnosti jer ono što ste radili u tri godine mandata tek će doći na vidjelo, a onda ćemo razgovarati kome bi trebalo zabraniti javno djelovanje.
Međutim prošla su vremena kada ste vi to mogli raditi. Neće biti više prilike.
Hvala lijepa.
Boro Grubišić, replika.
Hvala lijepo.
Kolega Mlakar imam puno komentara na vašu raspravu, ali evo počeli ste sa venecijanskom komisijom koja je dala samo preporuku, nikakvu naredbu, direktivu, odredbu itd.
Radi se ako dakle bi dakle u kondicionalu, dakle nije obvezujuća to je bitno za reći. Mi smo postali što kažu veći katolici od Pape pa propisujemo u ovom zakonu 40% bilo muškog bilo ženskog spola na listama. To znači kada uzmemo jednu jedinicu izbornu od 14 kandidata, 5,6% kandidata žena i 5,6% kandidata muškaraca. Šta je ovo 6 desetinki?
Mogli smo odrediti ili 5 žena ili 6 žena, 5 muškaraca, 6, ali 5,6 što iznosi 40% je potpuno nepojmljivo. Ne, ne 5,6. Vi uzmite dvojni razlomak pa ćete vidjeti koliko je, ja sam to već izračunao.
Dakle ne može se dekretom urediti to da ako u Europskom parlamentu 36% kada bismo to primijenili na Hrvatski sabor i na 10 izbornih jedinica onda bi svakoj od 14 točno dolazi 5 žena to je 36%. Dakle 5 žena je 35,7% izračunao sam i to, dakle 36%. Time bismo se uravnali ili ujednačili sa Europskim parlamentom.
No mi smo opet veći katolici od Pape idemo na 40% iako je ta preporuka da se to primjeni 40% 2019.godine. MI trčimo pred rudu, to je jedno.
Zašto je bez dekreta na Veterinarskom fakultetu u bilo kojem u Zagrebu sada 70% žena? A kada je moja žena studirala i gospođa Sumrak bilo ih je 20%. Nitko nije dekretom naredio da se na veterinu upisuju žene silom namjerno, ne, to je tako tekao tijek vremena i saznanja, svijest, savjest i danas imamo na veterini 70% ženskih studenata, bez dekreta, bez naredbe, bez ičega. Tako i ovo.
Pa hvala Bogu doći će vrijeme i … /Govornici govore u isto vrijeme, ne razumije se./ …
Ali treba biti i kvaliteta da bi Sabor bio kvalitetan trebamo i kvalitetne osobe. Ne govorim ni o muškarcima ni o ženama, govorim o kvalitetnim osobama.
Hvala lijepo.
Sljedeću repliku ćemo skratiti na 1 minutu jer ste toliko prekoračili vrijeme.
Odgovor na repliku Davorin Mlakar.
Uvaženi kolega Grubišić je li vidite kako se ovo štopa precizno, onda se vi čudite izračunu od 40%. Moram vam replicirati jer ste vi krivo razumjeli članak 21.a, nije 40% od 14 najmanje žena i 40% muškaraca. Nego je 40% ukupno. 20% žena i 20% muškaraca kako piše u ovom članku.
I zbog toga tvrdim da naši kolege iz SDP-a, …
…/Upadica se ne čuje./…
… Zbog toga tvrdim da naši kolege iz SDP-a obmanjuju javnost tvrdeći da se zalažu za 40% žena u Parlamentu, jer ako dobro čitate ovaj članak vidjeti ćete da je to svega 20%. Iz toga bi se mogla iščitati skrivena namjera da je 80% muškaraca kada ne bi taj članak bio tako interesantan da je drugih 20% muškaraca. I ostaje nam 60% neriješenog pitanja.
Ja sam molio da mi se to proba pojasniti ali umjesto toga vidite da kolega Stazić želi zabraniti rad političkim strankama jer on ne može otrpjeti da netko može kvalitetno pročitati i glupav tekst koji je netko u stanju napisati.
Ingrid Antičević-Marinović replika.
Ovakav način šaljivog tona kada se radi o ženama govori koliko su se tobože neki hrabri i vrli hrvatski muževi prestrašili ustvari žena.
Vi kažete kolega Mlakar i to uporno ponavljate i na televiziji na dakle u javnim nastupima i na našim odborima i sada da je ova naša norma napisana, ovaj prijedlog zakona nepismeno da to nikako ne može stajati.
Pa bih vas ja uputila i ja sam vas, to sam učinila i na Odboru za Ustav, to činim ponovo, na Strategiju za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2014. do 2017. godine koja između ostalog ima upravo za cilj postizanje ravnoteže o zastupljenosti žena i muškaraca pri donošenju odluka u političkom životu.
I upravo o tom gotovo, ne gotovo, nego ista norma o zastupljenosti žena i muškaraca ne bi smjela biti ispod 40%. Dakle najmanje, što znači da više nakon što su se ispunila ova norma od 40 može biti jedan ili drugi spol. To je sasvim jasno. Ista ta norma vam postoji i u Zakonu o ravnopravnosti spolova. Kada kažete da se to ne zna koliki bi to bio, 5,6, jesmo mi pravnici ali i ja i vi smo učili i matematiku i nešto statistike na fakultetu, i znamo da decimalni broj nakon što prođe 5,5 zaokružuje se na veći broj, to su pravila statistike. Dakle 40% koliko nas obvezuje Vijeće Europe, da je bilo 5,4% vidite, koliko se tek ovi plaše, vi puno manje i opreznije, dakle to bi bilo 5, 5,6 to vam je 6, dakle savršeno je to jasno.
Kada god se govori o ženama postavlja se pitanje kvalitete, zašto ne, ali onda ako će, da smo ugradili i to onda bi sigurno bilo i više od 50% potražnja da bude žena na listama. Ne treba, nemojte se bojati žena one donose kvalitetu u politički život.
Hvala lijepa.
Davorin Mlakar, odgovor na repliku.
Molim vas malo tišine.
Kolegice Ingrid Antičević-Marinović, vi ste me na odboru optužili da puno toga nisam pročitao …
…/Upadica: Kolega uključite mikrofon./…
A probao sam.
… Da puno toga nisam pročitao i ja sam rekao da ja malo čitam ali sa razumijevanjem. To što vi puno čitate ali nedostaje ova druga kategorija to može povremeno biti problem.
Međutim, ja sam prvi koji bih vas želio uvijek vidjeti ovdje i zalagao bih se da vi imate mjesto u Parlamentu. Ne bojim se uopće žena, međutim vi ste tu napravili nekoliko logičkih pogrešaka. Ja uopće nisam govorio o decimalnim brojevima i zaokruživanju, to vam je bila replika sasvim drugom kolegi.
Ja sam govorio o postotku zastupljenosti žena a vi meni to tumačite ponovo nekom definicijom koju izgleda da niste dobro pročitali ili ju ako ste ju dobro pročitali niste dobro prenijeli u zakon. Može biti čak i nešto treće. Možda u toj strategiji, ja u nemam ovdje, krivo piše.
Ali u svakom slučaju kada ste me već uputili na strategiju ja vas upućujem na hrvatski pravopis a možda i na konzultacije s ljudima koji se bave jezikom pa da vam netko tko razumije o čemu smo govorili pročita i objasni kako glasi norma koju ste u zakonu pisali.
Ako ne vjerujete meni a govorio sam u najboljoj namjeri možda vam netko tko se bavi jezikom rastumači na što sliči ova norma koju ste napisali.

Josip Borić, replika.
Nemojte iz klupa dobacivati, kolega Borić, izvolite.
Dozvolite da kolega kaže repliku u koliko toliko mirnoj atmosferi.
Hvala lijepo uvažena potpredsjednice.
Pa ja želim, evo u svojoj replici ću najprije pohvaliti kolegu Mlakara jer je zaista fenomenalno govorio u ime kluba HDZ-a i sve lijepo objasnio toliko dobro da je potpredsjednik Sabora u istom trenutku poželio zabraniti HDZ. Odmah je dobio taj nagon da poželi da zabrani HDZ. A samo je rekao da smo mi djelima dokazali što mislimo o ravnopravnosti spolova. Upozorio je lijepo na članak 45. i zašto on stoji na nekoj 72. točki dnevnog reda.
I zaista ako smo htjeli nešto dobro napraviti pa zar nas nije sram da moramo gledati a gledali smo u drugom predsjedničkih izbora da ljudi fizički, znači kada ispune sve što trebaju da bi mogli izaći na biračko mjesto fizički ne stignu odglasati na svome biračkom mjesto.
Da predsjednik Državnog izbornog povjerenstva objavljuje neslužbene rezultate, a ljudi i dalje glasaju. Gledaju na televizoru i glasuju.
I nitko me ne može uvjeriti da SDP da ima podršku u dijaspori, u BiH, da Peđa Grbin ne bi našao načina da to promijeni. Međutim, oni sebi štimaju pravila da pokušaju sebe zadržati nekako na vlasti, a već sam danas rekao ne postoji zakon po kojem oni mogu ostati na vlasti. Ne postoji, jednostavno ne postoji.
I zato nas čudi reakcija gospodina potpredsjednika Sabora jer ne znam da li ste znali, Savez komunista Hrvatske nikad nije raspušten, znači da on još uvijek 25 godina živi kroz SDP, a to je nevjerojatno.
… /Buka u dvorani./…
I upravo valjda ovakav način donošenja izbornog zakona je još jedna priča o konsenzusu na način kako to partija zamišlja.
Hvala lijepo.
I onda se pitamo zašto Sabor ovako kotira kako kotira.
Davorin Mlakar, odgovor na repliku.
Hvala lijepa.
Evo gospođa potpredsjednica kaže ali malo ispod glasa, čudite se zašto Sabor tako kotira kako kotira u javnosti. Ja se s vama apsolutno slažem. Ako je u stanju potpredsjednik Sabora zabranjivat političke stranke koje mu ne odgovaraju ako hoćete od ideologije do svjetonazora koje zastupaju pa onda uđe u silne afere da bi pravdao svoje nastupe, to je najbolja slika Hrvatskog parlamenta.
Ja nisam htio koristiti karikature u svom govoru pa da vam kažem ne čudim se vašim prijedlozima. Vi ste stranka koja je imala ingenioznu ideju da se porez plaća prema broju objavljenih riječi u novinskim člancima. To ste zaboravili, u mandatu ove Vlade. Vi ste stranka koja je išla u reorganizaciju državne uprave na lokalnoj razini da ste uređivali urede od 1 do 5 bez stvarnog sjedišta, a onda ste nakon drugog čitanja zakona zaboravili ga dati na glasovanje itd., itd.
… /Upadica se ne razumije./ …
Ne, ovo je vama ali vjerojatno niste ponovo razumjeli.
… /Upadica se ne razumije./ …
Međutim, gospodine Staziću vidjet ćemo krajnji rezultat pa ćemo onda na kraju razgovarati i o ovakvim izjavama kakve slušamo od vas s mjesta potpredsjednika Sabora.
Sad smo ponovo inovirali naš Poslovnik pa imamo repliku stranci, a ne zastupniku ali dobro.
Jasen Mesić, replika.
… /Buka u dvorani./…
… /Upadica se ne razumije./ …
Hvala.
U ime Kluba zastupnika IDS-a i Furia Radina kolega Valter Boljunčić.
Hvala gospođo potpredsjednice Sabora.
Dobra večer svima.
IDS i klub nezavisnog zastupnika Furia Radina je u svom prijedlogu zakona u prvom čitanju dao potpori preferencijskom glasu i to na način da podržava jedan glas uz uvjet da je prag 10% broja glasova koje dobije ta lista i da lista ima 5% da bi prešla prag za dodjelu mandata.
Ono što smatramo je zasigurno da preferencijski glas definitivno je prema demokratičnost u izborima jedan od načina kako građani mogu neposrednije birati svog zastupnika imenom i prezimenom i da će kao takav sigurno, što se možda već vidjelo donekle i na izborima za Europski parlament, pridonijeti i demokratičnosti rada.
No isto tako taj dio koji govori o neposrednom biranju zastupnika, svog zastupnika mora se uzet malo s rezervom, ipak se radi o glasovima zastupnika koji su na listi stavljeni stranački, dakle nije baš potpuno slobodan izbor i osobno smatram da bi eventualno jedna sinergija da neposredno biranje zastupnika saživi možda trebali imati određeni i pandan, a možda je to cilj vezano za demokratičnost rada samih stranaka i možda i za neke zakone ili pravilnike vezane za stranke gdje bi se povećala ta demokratičnost unutar samog izbora, unutar stranaka koje bi se zasigurno reflektirala kasnije na prijedlog zastupnika na bilo kojem nivou, da li za Sabor, da li za lokalne izbore, a zasigurno tome bi pridonijelo i da onda građani mogu i još više neposrednije dati svoj glas pojedinom zastupniku.
No ako već govorimo o tome da je cilj u tome da građani daju jedan glas s imenom i prezimenom svog zastupnika onda mi ćemo predložit jedan amandman zato što kako stoji sad u zakonu mislim da je to ispušteno iako je to bio naš prijedlog, a to je činjenica da smatramo da bi u određenoj izbornoj jedinici osoba koja se nalazi na listi trebala i živjeti u toj izbornoj jedinici, imati prebivalište u toj izbornoj jedinici.
Naime, kontradiktorna je činjenica da u jednoj izbornoj jedinici imate listu od određenog broja osoba, njih 14, a da neke od tih osoba nisu stanovnici te izborne jedinice. Ako želimo da građani mogu reći to je moj zastupnik, njega sam birao imenom i prezimenom, on bi trebao se brinuti o problemima naravno cijele države, ali isto tako i problemima moje izborne jedinice, smatramo da bi takav zastupnik, takva osoba trebala imati prebivalište u izbornoj jedinici i u smislu toga dali smo i amandman.
Naime, neposrednost, da malo nadovežem se, mi smo osim izbora zastupnika dali još jedan prijedlog, a to je bio prijedlog o izbornim jedinicama gdje smo malo dakle, mičuči granice što je dopušteno, dali jedan prijedlog koji je podrazumijevao da je razlika od sredine +/- 1%, dakle do 2% razlike između najveće i najmanje izborne jedinice.
To očito nije bilo prihvaćeno pa je razlika sada 25%, ali ako želimo neposredno biranje i da netko može reći to je moj zastupnik onda je logički valjda da su izborne jedinice manjeg opsega i da ljudi mogu prepoznati nekog tko živi u njihovom susjedstvu ili ono što se danas pričalo, mješovit izborni sustav gdje bi svi imali dio većinski, a dio u proporciji.
Recimo naš prijedlog je bio imamo 20 županija, svaka daje tri većinska i tri proporcionalna i Zagreb kao takav daje ostatak od 20 i nešto. ali dobro to je sada možda za neko buduće vrijeme.
Ono što smo mi dale u prvom prijedlogu što se danas pričalo smatramo da to isto spada u dio pozitivne diskriminacije uz civilizacijski napredak je činjenica da bi trebalo pripadnicima nacionalnih manjina omogućiti dopusno pravo glasa.
Naime, u Ustavu članak 15.stavak 3.članka 15.definitivno kaže sljedeće "zakonom se može pored općeg biračkog prava pripadnicima nacionalnih manjina osigurati posebno pravo da biraju zastupnike u Hrvatski sabor". Ovdje stoji riječ pored, ja neću sada ulaziti u lingvističku raspravu, matematičar sam, ali pored znači da možete imati i jedno i drugo. Netko tumači da to znači da mogu birati što i sada oni moraju birati jedno ili drugo. Onda ne bi pisalo pored nego bi pisalo da umjesto općeg biračkog prava imaju posebno biračko pravo.
Zbog toga smo mi i dali amandman da pripadnici nacionalnih manjina mogu imati dodatno pravo glasa tj. da mogu birati ionizacija opće liste, ali da mogu birati svoje predstavnike u Sabor.
Smatramo da je to dosta bitno i bez obzira na neke rasprave koje su se javljale oko brojeva pripadnika manjinskih ima negdje ispod 9% čini mi se u Hrvatskoj, dok ih ovdje ako gledamo samo ove koji su izabrani preko liste ima ih 8, to je negdje oko 5,5%. Na kraju kada bi svi pripadnici nacionalnih manjina se izjasnili da glasaju za svoje liste onda bi oni bili podzastupljeni sa jedno 25 do 30% u Saboru obzirom na broj pripadnika nacionalnih manjina i na onoliko mjesta koliko dobiju.
Imati svog predstavnika u Saboru je dosta bitno i mislim da kao što smo dali naš amandman nadam se da ćete mu dati i potporu zato što u jednoj diskriminaciji pozitivnoj u jednom civilizacijskom napretku konkretno iako zakon kaže oko 15% da se treba imati na lokalnom nivou, Pula ima zamjenika gradonačelnika iz redova Talijanske manjina ima ispod 5%, tako da mislim da je to isto jedan od uvjeta pa recimo i za napredak cijeloga društva koji zasigurno Istru stavlja u jednu od najrazvijenijih osim Zagreba najrazvijeniju regiju u Hrvatskoj.
Zbog toga ovaj naš amandman koji smo predali ide za time da se pripadnicima nacionalnih manjina omogući da kada dođu na biračko mjesto da ih više netko ne pita da li želite ili jedno ili drugo. U krajnjem slučaju članak 45. Ustava kaže da sve osobe imaju pravo na opće pravo glasa. On kaže "Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo".
Dakle zanemarivanje općeg biračkog prava pripadnicima nacionalnih manjina i inzistiranjem da se opredijele za jedno ili drugo po meni je to više protuzakonito nego da se govori o tome da oni nemaju dodatno pravo.
U svakom slučaju mi podržavamo preferencijski glas, ali smatramo to kao jedan korak prema jednom izbornom zakonu koji će ići još više u smjeru neposrednog izbora svog zastupnika, a mi smo da bi jedan mješoviti sustav.
Znači ponekad se kaže većinski sustav je najbolji, međutim onda se matematički gleda može desiti da sa 51% jedne stranke, 49% druga, ova sa 51% dobije sva mjesta u Saboru što baš i nije neka situacija, isključivo proporcionalni sustav i sa preferencijskim glasom ipak donekle zanemari činjenicu sa vi baš jednu osobu kao takvu birate.
I druga stvar je to mi je žao što nije uzeto, a i u tom dijelu Ustav govori da se moraju promijeniti granice izbornih jedinica jer mislim razlika od 25 do 27% između najveće i najmanje vam je u principu 3 do 4 saborska zastupnika. A kada se u ustavu pričalo 3 do 4 glasa su bila presudna da li će se donijeti promjena Ustava ili se neće donijeti promjena Ustava. Tako da mislim da su to dva dijela koja su možda za neke izbore koji će biti ubuduće.
Ono što kažem još jednom, mi ćemo kroz amandmane i sutra ćemo vidjeti da li se pristaje na njih da osoba koja je na nekoj listi mora imati prebivalište u toj izbornoj jedinici to je jedno. Vjerojatno to ne odgovara zato što je Zagreb podijeljen na više izbornih jedinica pa možete … čudno ako stanuje na Črnomercu ne može biti 3km dalje, ali zato recimo možda je prijedlog Laburista iako bi bilo dobro da je Istra jedna izborna jedinica gdje se uzmu nekakve prirodne regije i da proporcionalan broj glasova bude 30 tisuća stanovnika jedan saborski zastupnik.
I drugi puno važniji naš prijedlog koji će biti, a to je da se napokon dopusti pripadnicima nacionalnih manjina da mogu osim biranja svojih pripadnika imati opće pravo biračkog glasa koje zasigurno po ovom Ustavu imaju pravo. Tako da je kažem nadamo se da će ovi izbori pokazati iskorak k demokratičnosti, ali bilo bi loše kada bi se stalo samo na tim promjenama i tom izboru i ne bi se išlo dalje prema nekim bitnim promjenama koje prije svega moraju se odnositi na demokratičnost unutar stranaka, a i dalje nove stvari koje će se vidjeti.
Hvala.
Hvala.
U ime Kluba zastupnika HNU-a kolega Silvano Hrelja.
Poštovana potpredsjednice Hrvatskog sabora, kolegice i kolege.
Ipak je solidan broj večeras ovdje prisutan u sabornici. Drago mi je naročito da je ovdje kolega Lesar. Žao mi je da nema gospođe Kosor, gospodin Kregar jer želim podsjetiti na stvarni benefit ovog procesa.
Ovo je danas odnosno sutra će eventualno ako budemo glasali o ovom zakonu biti kraj jednog procesa. Proces je počeo krajem 6.mjeseca prošle godine okupljanjem grupe od 29 zastupnika u Hrvatskom saboru, neovisno da li su iz opozicije ili pozicije, ali oni su svojom slobodnom voljom, među njima dvije zastupnice i dva zastupnika Hrvatske stranke umirovljenika svojim potpisima jamčili inicijativu i stvaranje prijedloga zakona. A u tom trenutku dvije velike političke sile u Hrvatskoj nisu ni pomišljale na izmjene i dopune izmjena Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Dakle, za nas bez obzira na rezultat, bez obzira na cilj koji ćemo postići postoji jedna teza o ljepoti putovanja.
Putovanje je bilo lijepo, mi smo svoju svrhu ostvarili, nismo prezadovoljni ali možda neće biti potpuna lavina ali je jedan dio odlomljen i pokrenut će neke promjene u ovom društvu. Prema tome, dakle želim biti skroman i reći da je i u tom putovanju naše zadovoljstvo da danas o ovome razgovaramo.
Naravno cijeli klub HSU-a podržao je napore da se izmijeni zakon i sudjelovali smo u svim pregovorima. Mada ja to ne bih nazivao pregovorima. Mi ništa nemamo pa osvajamo neki prostor. Mislim da bi primjerenija riječ bila dogovori oko rasprava i dogovori oko nečega što je pitanje političkog trenutka što naši građani od nas očekuju da to promijenimo, a da pri tome nikoga ne osakatimo ili na neki način ugrozimo njegove interese. Za pregovore treba imati neku drugu vrstu moći. Barem mi u HSU-a nikad nismo tom problemu prilazili sa pozicije nekih pregovora, ucjenjivanja itd. Tako ako je toga negdje bilo i ako je to netko primijetio onda ja se iz tog procesa u ime HSU-a izuzimam.
Naravno da je pritisak javnosti, referendum, referendumsko pitanje itekako stvorilo određenu klimu da danas o ovom možemo raspravljati i da se radi o jednom nepovratnom procesu demokratizacije društva ne govoreći, ne prejudicirajući učinke ali se radi o nepovratnom procesu, u to smo uvjereni.
Jer velika je stvar da će građani imati priliku birati osobu koja će njih predstavljati u Hrvatskom saboru imenom i prezimenom. Neki će pri tome dobiti stjecajem okolnosti previše glasova, neki će premalo ali u svakom slučaju nakon ovih izbora, sljedećih izbora ništa neće biti kao prije. Niti će biti u stranačkim hijerarhijama ništa kao što je bilo prije a bogme niti će neki ljudi imati tako strašno visoko mišljenje o sebi i o svojim dosezima da ih baš svi vole ili ne znam obožavaju.
Dakle, svođenje na neku razumnu mjeru u svakom slučaju tog političkog ega ovaj zakon takvih učinaka sigurno će imati.
Naravno da slažem se sa svima onima koji su danas ovdje diskutirali da je trebalo pristupiti temeljitije, da je trebalo pristupiti pred 3 godine, da nismo dovoljno odgovorni kao svi zastupnici u tom smislu ali ja vas pitam što bi bilo da ovih 29 zastupnika nije potpisalo tu inicijativu zajedno sa Udrugom civilnog društva? Da li bi uopće danas raspravljali o ovom? Ne bi. Prema tome, kao potpisniku te inicijative pa čak možda i nezadovoljnim sa svim učincima ovoga i svim dosezima izmjena i dopuna obaveza mi je ovo podržati jer moramo krenuti naprijed.
Naravno da je nova odgovornost i skupljanje 1500 potpisa za listu. Znate mi smo dosada imali 160 stranaka registriranih u Hrvatskoj, nešto više, nešto manje to se mijenja, a svega 47 stranaka je izlazilo na izbore. Što to znači? Da su neke stranke samo osnovane za lokalne izbore, za zbunjivanje birača, za promjenu volje zbog … ili izbornog postupka ili izbornog inženjeringa? Sigurno da ova mjera koju ugrađujemo u ovaj zakon unosi ozbiljnost u kandidiranje, u predavanje listi i samo oni koji su dobro organizirani, neovisno da li su to nestranačke liste ili stranke imaju šanse za uspjeh.
Naravno da ne mislimo da ćemo time riješiti problem nepodnošljive lakoće osnivanja političkih stranaka u Hrvatskoj. On postoji. Stranku možete osnovati 100 ljudi, skupit ćete potpise, nitko to neće provjeriti, poslat ćete u Ministarstvo uprave sve akte koji su potpisani ali nitko ama baš nitko neće dignuti telefon da li je netko član neke stranke, nitko neće tražiti da li je na toj osnivačkoj skupštini bio netko od mjerodavnih, predstavnik mjerodavnih tijela RH dok u onoj mojoj Općini Lanišće koja ima nekih 600 stanovnika obavezan je predstavnik Ureda državne uprave doći na osnivačku skupštinu Općinskog vijeća. A pazite, kad se osniva jedna stranka koja ima ambicija biti parlamentarna stranka odlučivati o budućnosti građana ove zemlje ne dolazi nitko i ne provjeravaju se podaci i nitko nije nazočan, ni javni bilježnik na osnivanju jedne političke stranke.
Dakle, ovo je prvi korak ali nije kraj. Priču treba riješiti u jednom drugom zakonu, u Zakonu o političkim strankama. Da, i podržavam sve one koji su danas rekli da mi moramo imati jedan jedinstveni Zakon o izborima koji govori o svim izborima. I podržavam sve one koji kažu da moramo imati jedan Zakon o političkim strankama koji će riješiti financiranje i sve ono što se vrti oko političkih stranaka. Imamo u pet zakona pa ono morate angažirati jednu armiju ljudi da sve to prate.
Naravno zadovoljni smo s odlukom da na listi za izbor zastupnika u Hrvatski sabor mora biti najmanje 40% zastupljenost žena odnosno podzastupljenost spola jer stranka Žena hrvatske će imati, morati imati obrnuto najmanje 40% zastupljenih muškaraca na svojim listama naravno ako bude izašla i u kojoj izbornoj jedinici bude izašla na izbore. Naravno da se to podrazumijeva iako sam suglasan sa svima onima koji su o amandmanu govorili na način da bi bilo bolje reći da lista mora imati najmanje 40% podzastupljenog spola jer tako stoji i u strategiji. Ovo je malo i meni zbunjujuće kako stoji u amandmanu.
Ali moram reći da ovom odlukom, odnosno ovim prijedlogom se pokazuje da ravnopravnost spolova nije samo forma nego da postoji jedno središnje, jedno od središnjih političkih pitanja u životu naše zemlje i mislim da su ove kvote jedno oruđe za provođenje, sutra povođenje rodno osviještenih politika a koje su temeljene i u našem Ustavu, i temeljene u našem Ustavu ali i u dokumentima svih institucija EU. Preferencijalno glasanje mi smo imali puno većih ambicija, naravno složit ćemo se i sa jednim preferencijalnim glasom jer je sam taj glas suština promjene. Naravno da smo govorili da bi bilo bolje tri preferencijalna glasa tada bi građani više slagali rang listu po izbornim jedinicama ali nismo u prilici i ne želimo sudjelovati kao pokretači ove inicijative u sustavu ili to ili ništa. Spremni smo na kompromis pod uvjetom da idemo na nešto kvalitetnije nego što smo imali do sada.
Naravno da smo zagovarali i izborni prag od 5% što bi isto tako po meni bilo bolje. Međutim, evo takav je došao prijedlog kakav je, nema se smisla nadmudrivati amandmanima i nametati ovdje i razmetati idemo probati s ovim pa ćemo, posao sigurno neće završen, ovo je samo početak, nastavak slijedi u slijedećem mandatu i sigurno naši građani će na nas raditi pritisak da se ova reforma izbornog zakonodavstva u svakom slučaju nastavi.
Naravno da će i preferencijalno glasovanje doprinijeti i poboljšanju odnosno podizanju razini političke kulture, kulture u Hrvatskoj s kojom nismo zadovoljni ni mi koji se ozbiljno bavimo ovim poslom, a najmanje su zadovoljni građani. Neki put objektivno a neki put i zbog situacije da možda i ne razumiju u potpunosti jer se nismo dovoljno potrudili da im objasnimo o čemu se radi.
Dakle, da zaključim ovaj prijedlog zakona za nas je iskorak na kojem ne možemo stati jer su neka važna pitanja još uvijek ostala ne riješena. Primjerice pitanje izbornih jedinica koje ostaju iste i uređuju se posebnim zakonom koje također utječu kako na ponašanje birača tako i na krajnje rezultate izbora. Stoga smatramo upitnim da slijedeći saziv ovog visokog doma u potpunosti uredi ovu problematiku i na temelju jasnih znanstveno utemeljenih kriterija donese zakon koji će služiti generacijama, ne ono za jednokratnu potrošnju, koji će služiti generacijama i koji će postaviti svima jednaka i jasno razumljiva i pravedna pravila izbornog natjecanja.
Ne možemo dopustiti da nam se iz izbora u izbore smanjuje participacija građana i da stranačke mašinerije da ih tako nazovem ili neko ih je nazvao oligarhije, mislim da to nije to, ali biraju zastupnike koji odlučuju o zakonima kojima se uređuju uvjeti života u Hrvatskoj. Za nas u Hrvatskoj stranci umirovljenika krajnji cilj ovih promjena je da davanje moći građanima da sami kroje svoju budućnost biranjem osoba za koje smatraju da će ih najbolje predstavljati.
Još jednu da ne zaboravim, mislim da je amandman kojim se ne dozvoljava kandidiranje za najteža kaznena djela po prilično rigidan, da je trebalo imati malo više osjećaja i učiniti specifikaciju tih kaznenih djela jer doista neću ponavljati na način koji je to danas više puta izgovoreno, nije svako kazneno djelo po svojoj namjeri isto. I mislim, odnosno na neki način molim predlagatelje tog amandmana da ukoliko imaju volje i na neki način mogu prihvatiti dodatne argumente da na neki način i neke amandmane koji su ovdje predloženi da to učine jer mislim da griješimo dušu ili pak u najmanju ruku možemo biti optuženi da nekoga isključujemo iz izbornog postupka.
I na samom kraju, ovaj prijedloga odnosno ovi prijedlozi zakona koje isto tako uvažavamo jer jedan drugoga poboljšavaju jesu jedan korak u smjeru upravo davanja moći građanima da sami kroje svoju budućnost biranjem osoba u koje imaju povjerenje i zato će Hrvatska stranka umirovljenika podržati ovaj prijedlog zakona.
Hvala lijepa.
Replika Boro Grubišić.
Hvala lijepo.
Kažete kolega Hrelja da ćete građanima dati moć da biraju, s ovim jednim jedinim preferencijskim glasom. Umjesto da napravimo iskorak prema tri preferencijska glasa kojim bi sasvim sigurno bila popravljena da kažem da moć građana u neposrednoj demokraciji. I vi ste eto odlučili se na mali, mali koračić koji je samo kozmetika i ništa više.
Ali kako uopće objasniti da je to iskorak ako nemamo zakon kojim bi obvezali, dakle građane na obvezan izlazak na izbore. Vi znate da je izlazak na izbore 45, 50, u vrh glave 60%. Što je sa onih 40, 50% koji ne izlaze na izbore? Dakle, upravo kako ste rekli – stranačka mašinerija, vojska, stranačka govorim vojska i organiziranost donose do i dovode do rezultata koji nisu po volji narodu. I to tako ostaje i novim ovim zakonom.
Nismo se potrudili na jedan radikalni korak, a i ne možemo kad imamo samo jedan dan. Stavili ste nas vi i vaša koalicija Kukuriku u zeitnot i ne možemo mrdnuti odavde. Kažete da je bilo razgovora, da nije bilo dogovora. Pa vi ni u koaliciji nemate dogovora, znamo za HNS-ov, dakle neću reći problem nego spor, prijepor između HNS-a i SDP-a a kamoli da bi razgovarali uopće o tri preferencijalna glasa.
Nadalje, bili bi se vi itekako voljni raspraviti o ovome Izbornom zakonu s obzirom da su građani skupljanjem potpisa za referendum i skupljanjem 380 tisuća potpisa sasvim sigurno napravili, dakle Udruga u ime obitelji napravila veliki pritisak na cjelokupnu ne samo Kukuriku koaliciju, nego na cjelokupnu politiku i političku svijest onih i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti, dakle i u predstavničkim tijelima.
…/Upadica Zgrebec: Hvala lijepa kolega./…
Niste mogli a da ostane sve po starom, jednostavno ste bili prinuđeni.
Hvala.
Silvano Hrelja, odgovor na repliku.
Uvaženi kolega Grubišić, za mene je između ništa i jedan velika razlika, između neimanja mogućnosti da nekog zaokružim za koga tvrdim da je dobro radio 4 godine, da mu želim produžit mandat ili više godina ili netko novi koji obećava ili ne moći mu dati glas je ogromna, ogromna razlika i sigurno prvi korak u nešto što je još uvijek u Hrvatskoj nepoznato. S time se slažem. Ne znamo efekte, idemo uživo, nismo puno planirali, nismo testirali sustav, sve štima.
Ali ne možemo upravo zbog drugog što ste vi rekli, zbog toga što građani od nas to traže i ja nisam osporio inicijativu referendumsku inicijativu, dapače rekao sam da je i ona zaslužna za stvaranje ukupno ove atmosfere za promjene. Ali i ova naša mala grupa koja je prvi put grupa koja je sastavljena od svih stranaka neovisno o poziciji ili opoziciji, da su to bili ljudi dobre volje. Više su predstavljali sebe nego stranke i mi smo ovdje stvorili jednu dodatnu atmosferu da dođe do promjena.
Gledajte, mi možemo tražiti zamjerke ovoj ili onoj koaliciji. U ovom trenutku smo mi ovdje, dakle sastavni dio te koalicije i to je tako kako je. Nisam krio ni pred vama, ni pred nikim drugim da bih više volio da imamo tri preferencijalna glasa, da bih više volio da imamo prag od 5% i to je ljudski pristojno od mene kao i od vas da mi to zamjerite što sam sastavni dio ove koalicije. Ali otvoreno isto kažem da ću podržati ovo kao prvi korak prema nečemu što bi trebalo biti puno odgovornije prema našim građanima.
Dragutin Lesar, replika.
Kolega Hrelja, najprije sam mislio da vam se omaklo ali sad ste zapravo potvrdili da to nije bilo slučajnost nego vaš je stav je takav, a na tu packu se kolega Kregar u utorak na Odboru za Ustav upozorio kada donašamo izborne zakone ne smijemo ih podešavati kako nama pašu, nego kako građanima pašu.
Mi ovdje ne odlučujemo u svoje ime, za sebe, nego za građane. Rekli ste da ove rasprave ne bi bilo da vi niste napisali svoj prijedlog. Dva prijedloga zakona su bila prije vašega predana što je manje bitno. Ja sam siguran da bi predsjednik Sabora toliko bio demokratski da bi ovu raspravu otvorio samo na temelju našeg prijedloga. Ili tvrdite da ako netko iz vladajućih nešto ne potpiše da se čak ni rasprava ne može otvoriti.
U Hrvatskoj su groblja puna spomenika onih koji su smatrali da su nezamjenjivi. Potpisali ste prijedlog sa tri preferencijska glasa i klauzulom pet, a zadovoljni ste s jednim i klauzulom 10%. I rekli ste, citiram: "Za mene je jedan više nego ništa." Za vas možda da, ali kad izglasamo ovaj zakon on će se primjenjivati na 3 milijuna 785 tisuća birača. Jesu li oni zadovoljni? Da li je njima jedan napredak ili samo farsa? To je otprilike sljedeće.
Vi kao predsjednik Stranke umirovljenika idete Zoranu Milanoviću, premijeru, predsjedniku Vlade, tražite povećanje mirovina 6%. Na kraju ispadne 0,6% i vi velite 0,6 je ipak više nego ništa i vi ste zadovoljni.
Silvano Hrelja, odgovor na repliku.
Baš mi je drago kolega Lesar da ste mi postavili ovo pitanje.
Da li ste vi kad ste pregovarali oko najniže cijene rada u vrijeme vašeg sindikalnog života prihvatili povećanje od 0,6 pa sljedeće godine krenuli dalje ili ste rekli ja to neću ili ću uzeti 100 ili neću ništa? Niste nikad! Niste nikad, nego se život sastoji od puno malih koraka. Tko god ovdje misli da može sve ostvarit odjednom, mislim da je pogriješio. I tko nije spreman na određeni dogovor i kompromis.
Naravno, nitko rekao sam i nisam osporavao. Nitko s ovim nije prezadovoljan. Hoćemo li to ostaviti? Cijeli ovaj proces očekivanja građana i reći ne nećemo se s time igrati, nek' ostane sve po starom. To bi bilo ipak najpogubnije od svega.
A drugo, nisam rekao da je našom niti mojom zaslugom, nego da sam stavio potpis na Inicijativu grupe saborskih zastupnika.
Naravno, nismo napravili naš prijedlog zakon nego smo se uklopili u zajednički prijedlog zajedno sa udrugom civilnog društva GONG-om, sa gospodinom Kregarom itd., sudjelovali smo u izradi tog prijedloga. Kao da je nužno da svaki zastupnik mora izaći sa svojim prijedlogom i da je svatko najljepši i najpametniji. To uopće nije bitno i to nije uopće na neki način ne vezuje se uz jedan kolektivni rad, jedan zajednički proizvod.
Ne gospodine, kolega Lesar ja uopće nisam nervozan, ja samo branim svoj stav kao što vi pokušavate reći da je vaš prijedlog i vaše stajalište najpametnije na svijetu a to jednostavno ne može biti.
Marija Ilić, replika.
Zahvaljujem potpredsjednice Hrvatskoga sabora.
Pa samo u jednom segmentu kolega Hrelja bi vas dopunila.
Naime kada je riječ o ženskoj odnosno muškoj zastupljenosti u Hrvatskom saboru odnosno na izbornim listama. Ono što smo posebno apostrofirali kao što ste i rekli i pozdravljamo je što se određuje minimum zastupljenosti podzastupljenog spola, odnosno 40%.
Ali ono što niste spomenuli je naravno razgovor unutar našeg kluba da smo za princip jedna žena, jedan muškarac, odnosno kako je to kolegica Holy nazvala vrlo popularno cik-cak.
Jer zasigurno će biti predsjednika koji će staviti žene na drugi dio liste pa ako ne prođe onih 10% ona naravno neće moći ući u Sabor. No i da idemo cik-cak ni to nije čak garancija da bi bilo 40 i li više % zastupljenih žena, odnosno muškaraca u Saboru.
Pa evo sada ovom prilikom nekako koristim odmah da nekako ishodim rekla bih garanciju od mog predsjednika da će ispoštivati ovaj naš prijedlog.
E sada kolega reci.
Silvano Hrelja, odgovor na repliku.
Hvala lijepa uvažena kolegice, ja neću ovdje javno obećavati, mi kada nismo davali obećanje smo poštivali taj princip 50:50 pa ja se nadam da će tako i dalje biti u Hrvatskoj stranci umirovljenika ali sam vam izuzetno zahvalan da ste me podsjetili na nešto što smo se dogovarali a to je da smo se dogovarali da ćemo mi ustvari podržati ovaj amandman kolegice Holy iako i to znamo da ni to nije garancija da će sigurno u Hrvatskom saboru biti 40% žena ali ukoliko na ovaj sadašnji postotak bude 5, 6, 7% više žena opet ćemo biti zadovoljni.
Jer tu se prolazi kroz puno kombinatorike. Mi imamo stranke gdje će proći po izbornoj jedinici jedna osoba, dvije osobe. Teško je pa bilo to i u cik-cak poziciji onda će vam ulaziti ili prvi na listi bili to muškarci ili žene. Ima, to se puno lakše može riješiti na koalicijskim listama gdje se računa osvojiti više mandata. Ali kod samostalnih izlazaka će to biti teško baš tako postići. Naravno da će biti u Hrvatskom saboru onaj koji je izabran.
Ali ajmo reći trudimo i ovaj je amandman po nama na dobrom tragu da još više poveća zastupljenost podzastupljenog spola, opet ću reći podzastupljenog spola jer će Stranka žena Hrvatske morati obrnuto raditi od svih ostalih ako ide na izbore. Opet kažem, ali u svakom slučaju mislimo da ovo što je predloženo da je doprinos tome i Hrvatska stranka umirovljenika će podržati taj amandman.
U ime Kluba zastupnika DC-a, Novog vala, Narodne stranke reformista kolegica Natalija Martinčević.
Poštovana potpredsjednice Sabora, uvažene kolegice i kolege.
Danas smo ovdje trebali raspravljati o jednom dobrom i pozitivnom zakonskom prijedlogu koji je Narodna stranka reformisti prva uputila u saborsku proceduru još u 6. mjesecu prošle godine.
Nažalost danas svjedočimo kako se dobar prijedlog dan u najboljoj namjeri i želji da se unaprijede demokratski procesi u Hrvatskoj pretvorio u jednu prljavštinu i koji je u potpunosti razotkrio ljude koji imaju kako smo to mogli puno puta čuti visoko podignutu moralnu ljestvicu.
Danas sam ovdje željela raspravljati o važnosti uvođenja preferencijalnog glasanja, danas sam ovdje željela raspravljati o jačanju položaja žena u našem zakonodavnom tijelu, danas sam ovdje željela raspravljati o važnosti instituta nositelja liste, o problemu izbornih jedinica itd..
No, međutim danas ću govoriti o tome dokle ljudska zloća može ići i na što su sve neki ljudi spremni i dokle su neki ljudi spremni ići.
To smo do sada na ovakav način imali prilike vidjeti samo od jedne osobe. Osobe koja je cijelu svoju političku karijeru gradila na priči o demokraciji i ljudskim pravima da bi onda u silnoj strasti da se dočepa malo veće fotelje pogazila sva politička, moralna i ljudska načela.
Iz straha i nesposobnosti da se suoči ili ne daj Bože izloži unutarstranačkim izborima sa protukandidatom. Bila je u stanju izbaciti osnivača stranke kada je bio u najtežoj životnoj situaciji na odsluženju kazne. Razina političke pokvarenosti tim je činom u Hrvatskoj…
Kolegice Martinčević, raspravljamo o zakonu, a ne o događajima u jednoj stranci.
Ovo je uvod u temu.
Razina političke pokvarenosti tim je činom u Hrvatskoj dobila novu dimenziju. Dakle na što su sve takvi ljudi i takva vodstva spremni to je potpuno jasno, to je jasno točno tako kako sam sad rekla tu vama, to je potpuno tako jasno i biračima koji su to prepoznali i kaznili.
I to bi za nas naravno bila završena priča, niti se njima bavimo, niti nas zanimaju, ali očito mi zanimamo njih. Današnji je amandman dokaz ne samo pretjeranog zanimanja za Reformiste nego dokaz čiste paranoje, ali da će se na tu razinu spustiti i u to blato dati ući jedna velika i ozbiljna stranka kao što je SDP, tome se ipak nismo nadali.
Naime, nakon prometne nesreće kao što znamo gospodin Milanović krenuo je u koaliciju sa Radimirom Čačićem kao predsjednikom stranke, odradio s njime rame uz rame cijelu kampanju, radio s njime u Vladi godinu dana i barem 50 puta ponovio da se čovjeka ne može proganjati zbog nesreće iz nehaja. Ovako licemjerje nismo već dugo vidjeli, a nismo vidjeli niti takav strah i paniku od jednog čovjeka pa se naravno postavlja pitanje gdje su sad ti visoki moralni standardi, gdje su sad te ljestvice.
Ove amandmane napisane to je svima potpuno jasno i u ovoj sabornici i van nje iz samo jednog jedinog razloga, a to je eliminacija gospodina Čačića iz političke utakmice i to vrlo precizno, do zadnjeg zareza, isključivo i samo s tom namjerom.
I moje je pitanje prema onima koji su to predložili kako možete proganjati čovjeka kojim se desila jedna velika nesreća u životu, koji je imao prometnu nesreću iz nehaja, a istovremeno podržavati kandidate evo sad na lokalnim izborima koji su pravomoćno osuđeni za kriminal. Kako možete jedan dobar i kvalitetan zakonski prijedlog pretvoriti u ovako nešto? Kako si možete dozvoliti da vas stranka koju upravo zbog nečasnih i sramotnih radnji njezina vodstva danas u Hrvatskoj ne podržava nitko, uvlači u ovakve stvari?
Ja ne vjerujem da postoji jedan razlog zbog kojeg će drugi partneri vladajuće koalicije ovakav amandman podržati i posebno ne vjerujem da će to podržati manjine koje bi trebale biti posebno osjetljive na ljudska prava jer mi ovdje govorimo o ljudskim pravima. Onemogućiti kandidiranje čovjeku koji je imao prometnu nesreću i koji je svoju kaznu odslužio, zbog čega i temeljem čega. Zbog straha, zbog straha i panike i straha da se suoči u poštenoj i pravednoj utakmici.
Nigdje u svijetu nije zabilježeno izjednačavanje kriminalnih radnji sa nehajom. Mi smo za to da se oni koji su počinili teška kaznena djela ne mogu birati u Sabor. Mi ćemo dapače ići sa tim amandmanom kojim ćemo tražiti isto ono što traže sve ostale stranke u ovome Saboru osim SDP-a i HNS-a, a to je onemogućavanje kandidiranja onima koji su počinili teška kaznena djela.
No gospodo nemojte podcjenjivati građane i nemojte podcjenjivati birače, oni su uvijek znali prepoznati pokvarenost i podlost i ova će vam se prljavština kao i uvijek, imate tu najbolji primjer u ovom Saboru, obiti o glavu kao bumerang. A posebno se nemojte nadati da će nas to imalo omesti u našem radu. To nam najbolje potvrđuje podrška naših građana koji nam se od jučer javljaju, a posebno moram to reći građana sa sjevera koji su upravo za mandata ove Vlade dobili ne malo, ne najmanje nego doslovno ništa. Danas su najniže plaće u Hrvatskoj u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.
Kolegice Martinčević, vaš uvod traje pola vremena. Neću vas više opomenut, recite do kraja što imate za reći…
… /Buka u dvorani./…
Zaustavite vrijeme, ali zaista do sada nitko nije govorio uvod tako dugačko i da ne govori uopće o prijedlogu zakona. Neću vas više prekidat, izvolite.
Sve je isključivo i samo o prijedlogu ovog zakona.
Dakle upravo građani sjevera koji nisu dobili ništa, neću sad elaborirati obzirom da mi potpredsjednica Sabora to ne dozvoljava. To je vjerojatno jedinstveni slučaj da se baš nekoga na ovakav način zaustavlja u izlaganju. Dobro, o tome će također prosuditi građani. Ali ono što je sasvim sigurno, da je ova Vlada maćeha sjeveru Hrvatske i zato sjever Hrvatske treba stranku, treba lidera i treba osobu koju će se sjever boriti kao i za ostatak Hrvatske i vjerujte mi da ćemo ga imati sjedio on u Saboru ili ne.
No ovo je samo završni čin. Donošenje ovog zakona od početka je jedna velika lakrdija. Prvo smo prijedlog zakona Reformista držali u ladici više o 5 mjeseci. U međuvremenu smo imali i zahtjeve za referendumom i zahtjeve za izmjenom Ustava itd. pa su se pozdravljale inicijative i rasprave nevladinih udruga oko promjene izbornog zakonodavstva, dok je prijedlog i Reformista ali i Laburista i drugih i dalje bio na sigurnom u ladici.
Dakle, probalo se i učinilo se sve da se voda zamuti i da do rasprave uopće ne dođe. No kada je to ipak izazvalo takav pritisak javnosti da se vladajuća garnitura morala pokrenuti e onda se krenulo sa nečim što se do jučer zvalo izborni inženjering, a danas se zove nakon ovog amandmana malo drugačije.
No da pokušamo spasiti što se spasiti da, Reformisti će predložiti tri amandmana. Prvi se odnosi na institut nositelja listi. Naravno da nositelj listi i preferencijalno glasanje nisu u nikakvom doticaju. Pod plaštom promjena pokušava se eliminirati mogućnost da se uz snagu političke poruke koju predstavlja sama stranka. Ta poruka dodatno pojača osobnim autoritetom jakih političkih lidera na nacionalnoj razini. Nositelj liste je upravo institut koji predstavlja osobnu odgovornost prema građanima.
Ja razumijem da to podupiru određeni koalicijski partneri SDP-a koji svoje političke lidere više nemaju, ali je očito da je procjena same vladajuće stranke da će im njihov lider moguće na ovim izborima kao nositelj liste biti više minus nego plus i to sve razumijemo.
No, ako i postoji takva procjena vladajuće stranke zato postojeći zakon u tom dijelu ne treba mijenjati. Naime, nitko ne sprječava bilo koju stranku da za nositelje liste postavi koju god osobu želi i to ne mora biti predsjednik stranke. Ovim izmjenama zakona na ovakav se način što se nositelja listi tiče zapravo želi nanijeti šteta onim političkim opcijama koje svoje jake lidere imaju.
Naš drugi amandman odnosi se na zastupljenost podzastupljenog spola na listama. Ono što u prijedlogu ovog zakona podržavamo je činjenica da je konačno uvedena ženska kvota koju prati sankcija. Dosadašnji sustav kao što znamo sa obvezama bez sankcija je sustav koji je doveo do toga da su žene danas podzastupljene ne samo ovdje u Saboru, podzastupljene su dakle i u županijskim i općinskim skupštinama i vijećima. I ti podaci su više nego porazni.
No, dok podržavamo uvođenje sankcije moramo i na žalost opet konstatirati da niti to neće značajnije pomoći jer će se ženama, sa ženama uredno popunjavati zadnja mjesta na listama za Sabor i da će u većem dijelu Sabora ponovo sjediti muškarci.
Ono što tu stvarno treba napraviti je da se zakonom jasno propiše da 40% žena treba biti u gornjoj polovici liste. Na taj bi se način osigurala stvarna namjera da žene dođu na mjesta gdje se odlučuje, a to je svakako Hrvatski sabor. Ovako imamo samo novi model na žalost izigravanja želje da se u našoj državi postigne puna ravnopravnost spolova.
Treći amandman odnosi se na zabranu kandidiranja osobama koje su osuđene za teška kaznena djela. Amandman koji se poklapa sa stavovima svih koje sam danas čula u raspravi osim naravno SDP-a i HNS-a. Dakle, još jednom. Žao nam je da se jedan dobar i kvalitetan prijedlog pretvorio ne samo u izborni inženjering nego i u političku likvidaciju, odnosno pokušaj.
Drago mi je s druge strane da se premijer od toga danas ipak ogradio vrlo jasno i nadam se da će se ovakav sramotni amandman povući. No, uza sve što su SDP i HNS u ovaj zakon pretvorili cilj koji se želio postići i koji su snažno podržali naši građani na žalost neće se ostvariti.
Hvala.
Potpredsjednik Milorad Batinić, povreda Poslovnika.
Hvala gospođo potpredsjednice.
Nisam mislio da ću morati dići. Naime, vi ste, kolegica Martinčević je povrijedila članak 238. stavak 1., 5. i 6. Poslovnika. Za prvi je dobila opomenu, a za druga dva nije.
Naime, neprimjereno je da se na takav način, takvim izričajem vrijeđaju zastupnici, ujedno da se vrijeđa i predlagatelj. Ja mogu možda razumjeti i emocije kolegice Martinčević, ali mislim da do sada i koliko god bile žestoke rasprave to se nije desilo do sada, pa evo predlažem da joj isto izrečete opomenu i za ove druge dvije stavke povrede Poslovnika.
Hvala lijepa.
Nisam ja kolegici izrekla opomenu. Ja sam je samo zamolila da umjesto da govori o odnosima između svoje bivše stranke i sadašnje stranke, da se posveti zakonu, a nisam dos sada nikome izrekla opomenu, neću ni kolegici.
Hvala lijepa.
Gordana Sobol, replika.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Dakle, kao zastupnica SDP-a odbijam stvarno sve objede koje ste kolegice Martinčević ovdje izrekli i na račun nas zastupnika i zastupnica iz SDP-a i iz HNS-a vas pozivam da takav način izričaja koristite izvan ove dvorane. Možda ste premalo u ovoj dvorani inače da biste znali koja razina bi bila potrebna i poželjna za dijalog i argumente u saborskoj raspravi.
Što se tiče amandmana koji je dao klub SDP-a on je potpuno u skladu sa svim pozitivnim propisima, potpuno je u skladu i sa člankom 10. trenutno važećeg Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. I htjela bih vas samo podsjetiti kolegice Martinčević da je kojim slučajem gospodin Čačić bio u vrijeme izricanja presude zastupnik u ovom Hrvatskom saboru njemu bi istog časa prestao mandat po sili zakona, jer stavak 3. toga članka glasi: "Zastupniku prestaje mandat prije isteka vremena ukoliko je pravomoćnom sudbenom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci."
A kad govorite o ljudskom moralu, političkim, moralnim načelima misleći na političare onda bih ja podsjetila vas i podsjetila bih predsjednika vaše stranke da se onda drži onih načela i onoga što je izrekao prije nekoliko godina kada je rekao jasno i glasno i objavljeno je u svim medijima, da ukoliko dobije bezuvjetnu kaznu zatvora da se povlači iz politike. A vi danas ovdje na onako bih rekla blago bezobrazan način dođete ovdje i dijelite nam lekcije. E ako je previše, ako je od vas i od Čačića previše je.
Natalija Martinčević, odgovor na repliku.
Ako je od vas i od HNS-a je previše. Dati ovakav amandman, neviđen u ovih 25 godina, a svega smo se nagledali u Hrvatskoj i u ovome Saboru. Dati ovakav amandman i govoriti o razini e to je ispod svake razine. Dalje vam neću niti komentirati.
Goran Beus-Richemberg, replika.
Kolegice Martinčević, na žalost sebi ste dopustili nešto što ja se ne sjećam da je itko u povijesti Hrvatskoga sabora sebi dozvolio, a to je da je nečiji prijedlog dan potpuno u skladu sa Poslovnikom i svim drugim pozitivnim zakonskim propisima ma neovisno o tome koliko se s njim slagali ili ne nazvan prljavštinom i podlošću.
Taj govor unositi u sabornicu otvara vrlo, vrlo opasnu tendenciju međusobnih uvreda, poniženja a zapravo samo isključivo svjedoči o nečijoj oholosti.
Dakle, potpuno je legitimno vjerovati kao što vi vjerujete da je predsjednik vaše stranke toliko važan, toliko bitan i nezamjenjiv ali dopustite da drugi u to ne vjeruju i da im uopće nije ni na kraj pameti nijedan jedini konkretan slučaj nego da se u donošenju zakona vodi načelima. Ako je u postojećemu zakonu definirano načelo po kojemu nitko tko je osuđen na kaznu od više od 6 mjeseci zatvora ne može obnašati zastupničku dužnost onda nema nikakve logike niti se za nju natječe. Sve drugo je varanje birača, pružanje tzv. izbornih zečeva, stavljanje osoba koje ne mogu obavljati dužnost.
U tome smislu nevjerojatno je kad vi kažete naš prijedlog se slaže sa svim onim što sam danas čula od drugih predlagatelja i diskutanata osim onoga što sam čula od SDP-a i HNS-a kad dosada iz HNS-a nije nitko ni beknuo na ovu temu. Ja ne znam s čim se vi to onda ne slažete kad ništa niste mogli čuti.
Natalija Martinčević, odgovor na repliku.
Pa predsjednik Stranke reformista Radimir Čačić je bio u jednom trenutku predsjednik Hrvatske narodne stranke pa je bio baš vama iz HNS-a dovoljno bitan i dovoljno važan da zahvaljujući njemu i samo njemu sjedite sad tu gdje sjedite. To vam je prvo. A kako će to izgledati bez njega u sljedećem mandatu to ćemo vidjeti vrlo, vrlo brzo.
A koliko je sad bitan i važan najbolje pokazuje da ste vi u stanju izlaziti sa amandmanima i mijenjati Izborni zakon koji je bio dobronamjeran, koji je imao svu pozitivnu stranu da promijeni i doprinese demokratskim procesima u Hrvatskoj, iz njega napraviti ovakvu lakrdiju, sastavljati zakon da biste jednu osobu eliminirali sa političke scene. I to nisam ja danas tu prva rekla, o tome su vam ujutro pisale sve novine i svi mediji. Nisam se ja sad to smisla u 17 sati, a reklo je tu ja mislim i više desetaka zastupnika ne'.
Nadica Jelaš, replika.
Hvala poštovana potpredsjednice.
Zastupnice Martinčević, ne vidim vas, vi ste iza stupa, zastupnice. Dakle, vi ste rekli u svojoj raspravi da vaš prijedlog zakona se čuvao u ladicama 6 mjeseci. Dakle, zanemarujete činjenicu da se u međuvremenu, dakle u tih manje od 6 mjeseci, razgovaralo o izbornim pravilima, da se usuglašavalo i to je jedan normalni demokratski proces.
I ono drugo što vam želim reći vaš zakonski prijedlog je bio na dnevnom redu Odbora za financije i proračun prošli tjedan na sjednici. Niste došli na tu sjednicu i branili vaš zakonski prijedlog. Dakle, ponovno je vaš zakonski prijedlog stavljen na dnevni red Odbora za financije i državni proračun ovaj tjedan, jučer, ponovno niste došli. Niste naprosto dali sebi priliku da dođete obraniti zakon kojega ste sami predložili. Toliko o tome kakav je vaš odnos prema kolegicama i kolegama, dakle članovima Odbora za financije i državni proračun i toliko o tome što zapravo mislite o svom vlastitom zakonskom prijedlogu.
Natalija Martinčević, odgovor na repliku.
Vi ste se kolegice nešto jako zabunili. Naime, o ovom zakonskom prijedlogu smo raspravljali prije nekakvih mjesec i pol. Ja sam dala ovaj zakonski prijedlog u proceduru 17.06., više od 4 mjeseca nitko o njemu nije progovorio niti riječi. Nakon toga su dali kolege iz laburista, nakon toga je dala gospođa Jadranka Kosor, gospodin Kregar. Kad se sve to pokrenulo, kad je inicijativa "U ime obitelji" pokrenula referendum, kad su se skupljali potpisi tek kad je voda stvarno došla do grla i kad se podigla ta razina pritiska e tek onda se u to uključila vladajuća garnitura.
Nakon toga ste krenuli razgovarat ćemo, sazvali smo jedan sastanak i nakon toga ponovo mjesec i pol ništa da bi sad dan prije isteka ustavnog roka mi raspravljali i glasali o ovome prijedlogu.
A što se tiče ovoga Odbora za financije to ste stvarno pobrkali do kraja stvari, radilo se naime o zakonskom prijedlogu koji je Vlada odbila o fondu i sufinanciranju s jedne strane, a s druge strane taj fond je ako niste upoznati već osnovan.
U ime Kluba zastupnika HNS-a kolega Goran Beus Richembergh.
Poštovana gospođo potpredsjednice, kolegice i kolege.
Evo došli smo u finale jedne iznimno važne rasprave kojom će se promijeniti neki vrlo važni standardi definirani u postupku izbora zastupnika u Hrvatskom saboru. Dozvolite mi da ovdje ponovim nešto od onoga što je bilo rečeno i u prvom čitanju kad je riječ o prijedlozima zakona, a to je da je stav HNS-a da je potrebno pristupiti ozbiljnoj reviziji svih tekstova izbornog zakonodavstva kod nas i to u cilju izrade jedinstvenog Izbornog zakonika koji bi se onda jednakim aršinom i jednakim standardima neovisno o tome da li se radi o proceduralnim, pravnim pa i moralnim i etičkim pitanjima odnosio na sve razine izbora, od izbora za lokalnu i regionalnu samoupravu izbora za Hrvatski sabor, izbora za predsjednika Republike, izbora za Europski parlament. Nije dobro ono što imamo sada, a to je da su prakse različite, da su modeli različiti i da su načela po kojima se provode izbori različiti jer to ne svjedoči zapravo zrelosti sustava. To je ozbiljan posao.
Žao mi je što Ministarstvo uprave nije imalo snage se poduhvatiti toga posla u ovome mandatu, ali ja vidim to kao jedan od primarnih zadataka slijedećega saziva Hrvatskoga sabora. Provesti ozbiljnu raspravu, usporediti modele, sva dosadašnja iskustva, praksu koju smo imali mijenjajući Izborne zakone ali i čuvajući ona rješenja koja su se pokazala dobrim jer je sustav u principu stabilizirao političke prilike u Hrvatskoj.
Nama nije i ne može biti u cilju da stvarno nestabilne Vlade, atomizirani politički prostor, prostor u kojemu će se politički trgovati i prostor u kojemu će korupcija i politička trgovina biti dobrodošli, odnosno u kojima će se zapravo nekim drugim metodama a ne rezultatima izbora sastavljati interesne strane i definirati tko sastavlja Vladu a tko je u opoziciji. Nema nikakve sumnje da je naše iskustvo sa dvama izbornima za Europski parlament bez obzira što smo prvi put birali 12 a drugi put 11 naših zastupnika u Europskom parlamentu bilo vrlo vrijedno. To jedan novi model, dakle već dva puta iskušan na kojemu smo mogli vidjeti koliko institut preferencijalnog glasovanja zanima birače i činjenica je da unatoč opće visokoj apstinenciji glasača oni koji su izašli na glasovanje su u ogromnom postotku čini mi se više od 80% doista koristili mogućnost svoga preferencijalnog glasa.
Druga je stvar koliko se shvatilo da su izbori za Europski parlament također važni jer pola zakona po kojima živimo svaki dan donose se tamo a ne samo ovdje. Ali kad je već tome tako da je velika većina ljudi u javnosti procijenila da je preferencijalno glasovanje važan instrument po kojemu će ljudi prepoznati mogućnost neposrednijeg utjecaja u izbornome postupku samim tim što će pored liste moći reći i svoju preferenciju za konkretnu osobu. Naš je imperativ da poslušamo. I nije počela rasprava o tome uvesti preferencijalno glasovanje ili ne u šestom mjesecu prošle godine, ona traje od prvih europarlamentarnih izbora. I sa zanimanjem smo procjenjivali kako je taj model funkcionirao.
Činjenica je da se ova rasprava ubrzala, zahuktala prošloga ljeta i da se više aktera uključilo u raspravu. Jednako tako je činjenica da je u prvo čitanje došlo pet različitih prijedloga i da oni svjedoče da je interes za promjene zakona veliki, da dolaze s različitih strana. Mi kao stranka, Hrvatska narodna stranka Liberalnih demokrati nismo bili predlagatelji ni jednoga od tih pet prijedloga, ali smo svi glasovali za to da svih pet bude prihvaćeno, upućeno u drugo čitanje ohrabrujući zapravo predlagatelje da se do drugoga čitanja pokuša postići što je moguće viša razina konsenzusa oko pojedinih rješenja. Bilo je to naivno očekivanje jer je ispalo da se nije moglo postići konsenzus oko nekih pitanja jer ako svi drže početne pozicije bez ikakve volje da se od njih odstupi, odnosno da ih se korigira onda zajedničkog prijedloga ni nema.
Međutim, želim ovdje reći da su predstavnici HNS-a sudjelujući na sastancima predstavnika klubova pozdravljali i one prijedloge koji nisu uvršteni u ove prijedloge koji su danas u drugome čitanju. Mi smo bili otvoreni i za neka druga rješenja i rado smo raspravljali o tome. Kod nekih rješenja postoje određeni objektivni limiti, ovoga časa vrlo je popularno možda reći da treba zapriječiti kandidaturu svim nositeljima lokalnih dužnosti, odnosno proglasiti nespojivim dužnostima dužnosti u lokalnoj samoupravi, ali činjenica jeste da se ne može jednakim aršinima mjeriti ako je netko načelnik općine koja ima 8 stotina stanovnika ili 1000 i gradonačelnika velikoga grada, ne može se jednako mjeriti profesionalni zamjenik i volonter zamjenik.
Dakle, preduvjet za kvalitetnu odluku oko toga sigurno je reforma lokalne samouprave koja će ukloniti ove ogromne diskrepance, koja će predložiti novi teritorijalni ustroj, drugačiji raspored i odgovornosti ovlaštenja i korištenja sredstava, dakle i decentralizaciju i onda možemo govoriti o jednom suvislom rješenju. Mi smo najbliži onome koje kaže u tom slučaju nositelji svih lokalnih izvršnih funkcija zapravo su u nespojivoj dužnosti. Ali tek tada kad kvalitetno pristupimo tom novom modelu. Do tada sve je palijativno rješenje.
Jednako tako bilo je tu još nekih prijedloga, mi smo kao klub od srca podržali prijedlog da se dopusti i dopunsko pravo glasa predstavnicima nacionalnih manjina. Mi ne da nemao ništa protiv toga nego mi se već godinama zalažemo za to da to postane standard jer on jest omogućen i propisima višega reda. Mi se toga ne bojimo i mislimo da je to demokratski iskorak ali to ovoga časa nije bilo moguće zbog različitih pravnih tumačenja, zbog jednoga akta Ustavnoga suda. Mi nismo htjeli inzistirati podržavajući ovaj ili ona rješenja koja bi sutra mogla dovesti u pitanje ustavnost cijelog ovog postupka jer nam je stalo da se izbori koji slijede, kad god oni bili u ovoj izbornoj godini koja nastupa nakon čini mi se 22. veljače, da se održe po novim pravilima, da se ljudima, da se našim biračima doista omogući preferencijalno glasovanje.
Jednako tako pozdravili smo ideju da se prikupljanjem potpisa uvede za sve ne samo za liste grupe građana nego i za političke stranke. Izborne jedinice dovoljno su velike. Svaka ozbiljna politička stranka, koalicija i skupina građana može prikupiti traženi broj od 1500 glasova, to je pokazivanje ozbiljnosti.
Nadalje, također mislimo da je dobro da se izbrisao institut nositelja liste jer on je tek nekad služio kao nekakav ukras ili čak i zavaravanje birača gdje se nudi jedno ime koje uopće nije na listi.
Što se tiče zapreke kandidiranja pravomoćno osuđenim osobama koje su osuđene za kaznu zatvora, na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci, pa jesmo li mi svjesni da nema posla pogotovo u javnom sektoru u kojem se od kandidata ne traži potvrda o nekažnjavanju. Dakle vi ne možete biti ni portir u ovoj državi ako niste donijeli potvrdu o nekažnjavanju.
A mi kao saborski zastupnici bili smo izdignuti iz toga jer nismo morali donijeti nikakvu potvrdu odnosno nismo se uopće morali kvalificirati prilikom kandidacije i to ljude vrijeđa. To ih vrijeđa pogotovo ako su 5, 10 ili 100 puta bili odbijeni na natječajima. Od njih se traži nešto što se ne traži od nas a mi bismo trebali biti u tim standardima i tim kriterijima daleko, daleko oštrije procijenjeni. Neki kažu čak da bi trebalo provoditi i neke druge testove ali to je već jedno drugo pitanje nije pravnoga karaktera.
Dakle ukoliko je sada zakonom zapriječeno da netko tko već je zastupnik ne može više biti ako je nastupila pravomoćna presuda kojom je izrečeno više od 6 mjeseci zatvora onda nema nikakve logike da se takvoj osobi koja ne može obnašati dužnost zastupnika omogući da sudjeluje u izbornoj utrci. Šta to zapravo znači? To je prevara birača. I to je u konačnici ako baš hoćete unošenje nekih kriterija u politički prostor koji niti su moralni, niti su etični. Poštujući presumpciju nevinosti s jedne strane i s druge strane činjenicu da je kriv onaj kojemu se pravomoćnom sudskom presudom dokaže da je kriv, ovo načelo je u principu najkorektnije. Mi ga nismo formulirali ali smo se s njim složili.
Slično rješenje, vrlo slično samo sa specifikacijom teških kaznenih djela dali su još neki kolege odnosno predlagatelji. Nemamo ništa protiv toga ni da se specificiraju kaznena djela ali čini mi se da bih ih trebalo 2 stotine biti navedeno a to nije baš pametno. Nitko nam neće zamjeriti što se onima koji su dobili više od 6 mjeseci zatvora priječi da se kandidiraju jer velika većina građana u svim istraživanjima smatraju blasfemičnim, skandaloznim, bizarnim da uopće može netko tko je dobio takvu kaznu biti u javnome političkom životu.
I u čemu je onda problem? Polazim od nekih pojedinačnih slučajeva. To je načelo koje sada ugrađujemo u izbor za Parlament. Nadam se da ćemo sutra ta načela unijeti i u sve druge nivoe. Ako budemo izradili jedinstveni izborni zakonik onda će to načelo vrijediti jednako za sve i za lokalnu samoupravu kada biramo načelnike i gradonačelnike bez obzira iz koje stranke dolazili, zakon vrijedi jednako i mora vrijediti za sve. Ali jednako tako i za Europarlament, jednako tako i za predsjednika Republike. Ne vidimo problem ali sada rješavamo pitanje kriterija po kojima se vrši postupak izbora zastupnika u Hrvatskom saboru.
Oni koji misle da su iznad zakona, oni koji misle da imaju mesijansku ulogu, da na nekakvom minulom radu i starim zaslugama zaslužuju stoljeće kredita, počinili su kako kaže jedan psalam najteži mogući grijeh i biti će im vraćen sa debelim kamatama. Ali ne govoreći o toj dimenziji želim reći da je oholost ta koja nas mjera da mislimo o sebi bolje nego o ikome drugome, najgora moguća mana koju čovjek može imati.
Umisliti da su se svi drugi urotili protiv nas samo zato što smo mi najbolji nije dobro, ti ljudi se moraju pogledati u ogledalo iz koje god stranke dolazili i iz moje ili iz druge, jednak aršin za sve.
Kluba HNS-a Liberalnih demokrata ne samo da podržava prijedlog svog najvažnijeg koalicijskog partnera nego jednako tako podržava i namjeru da se poboljšica u ovome tekstu uvede i preko amandmana kojega smo dali. I u tome slučaju podržati ćemo ta rješenja koja su predložena znajući da će se sutra u podne ovdje okupiti također građani koji javno protestiraju i protiv teoretske mogućnosti da se nastavi praksa da u Hrvatskom saboru sjede osuđeni za teška kaznena djela pljačku, korupciju, ratne zločine.
Ako smo na visini zadatka nećemo dozvoliti da se to dogodi nego ćemo ovim novim standardom definirati buduće izbore.
Hvala lijepa.
Branko Bačić, replika.
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolega Beus Richemberg, pa u dijelu u kojemu govorite o normi ovog prijedloga zakona koja bi propisivala nemogućnost kandidiranja a kasnije niti obnašanja zastupničke dužnosti osoba protiv koje je donesena pravomoćna presuda i da onda ne bi se mogli kandidirati za vrijeme dok traje rehabilitacija od takve presude svakako da to podržavam.
I vi ste sami rekli da se ovim zakonom definiraju postupanja u izbornoj proceduri za Hrvatski sabor i to je točno, tu nema nikakvih dilema i oko toga nitko od nas ne dvoji. No kasnije kažete da bi takvu odredbu trebalo uvrstiti i u izbore za sva druga ostala dužnosnička mjesta, bilo da se radi o lokalnoj samoupravi, izboru za Europski parlament, za predsjednika odnosno predsjednicu Republike Hrvatske. I to je točno.
No ne mislite valjda da politička stranka koja zagovara takvu normu i čije uvjerenje je ikada donosio ovaj zakon, da bi trebala takvo svoje uvjerenje provoditi i onda kada ukoliko to u zakonu nije predviđeno, a vi držite da je to postignuće kojemu trebamo stremiti trebala onda se tako ponašati i kad predlaže svoje kandidate i na ona mjesta koja nisu regulirana i utvrđena Zakonom o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Prema tome, ja držim da bi HNS bila kudikamo vjerodostojnija da ono što ovim amandmanom prihvaća i nastoji utkati u ovaj zakon da se tako onda ponaša i kada predlaže lokalne dužnosnike na izborima za jedinice lokalne samouprave, a vi jako dobro znate da nas za par dana očekuju izbori u Dubrovniku gdje niste na onom tragu što ste u svom izlaganju u ime kluba izložili.
Hvala.
Goran Beus Richembergh, odgovor na repliku.
Poštovani kolega Bačiću, stvarno je dirljivo kad vi brinete o vjerodostojnosti moje stranke. Ja vam na tome zahvaljujem i molim vas da se i dalje trudite u tom pravcu da nam pomognete u vjerodostojnosti.
Ali dakle kao legalisti svi moramo poštivati zakon i one norme koje su na snazi. Ako želimo više od toga, bolje od toga, trebamo se truditi da se to bolje dogodi. Ali teško je pristupiti toj cijeloj priči pro domo sua. Ja znam da biste vi bili najsretniji da kandidat koji vama ovog časa smeta na tim izborima koji slijede nije uopće kandidat jer bi to olakšalo vjerojatno posao vašem kandidatu. Ali to su neki dnevno politički interesi koji ovog časa nisu predmet ove priče.
Onog časa kada se dakle to načelo ugradi u Izborni zakon koji će vrijediti za sve, za sve će vrijediti jednako, ali u čemu je caka. Caka je u tome što vi mislite na konkretan slučaj koji čak i po ovoj odredbi ne ulazi u … ali dobro, to je jedna druga tema.
Hvala lijepa.
Ante Sanader, replika.
Evo kolega govorili ste o kriterijima, želio bih samo kratko … te kriterije. Naime, vrlo čudni su kriteriji, slažem se apsolutno, a teška krivična djela o njima nema rasprave.
Ali mi smo imali jednog kandidata za načelnika općine, on je izašao pred narod i rekao narode moj, vama je sve isto bio ja ili onaj tamo ali meni će bit bolje, znate ja ću odmah uzet karticu, auto ću kupit novo službeno i taj čovjek je ušao u drugi krug. Mislim vrlo teško je stanje odnosno kakvo mišljenje ljudi imaju generalno o političarima to vi jako dobro znate kao i svi mi i mislim sad ići cijepat dlaku ovdje osim teških krivičnih djela.
Onda pogledajte primjer istarskog župana. On je tamo sad mu se sudi zato da je navodno podigao plaću ili nešto, oštetio proračun za 500 000 kuna. Pored svih svojih službi pitanje je koliko je taj čovjek uopće kriv jer tamo su postojale neke financijske službe koje vjerojatno ako on nije kreten, a nije kreten kolko ga znam nego je normalan čovjek, sigurno je slušao te službe i rekli su mu je, možeš, to je normalno, po zakonu se može nešto povećat plaća. I danas se njemu sudi, on će sutra možda bit osuđen, ima krivičnu prijavu i bit će osuđen na sudu i možda uvjetno kažnjen ili ne znam što, a ni kriv ni dužan možda. I sad takav ne bi smio bit nikakav kandidat.
Znači moramo dobro razmislit o tim kaznama, kriterijima i mogućnostima koje može svatko od nas doći sutra u poziciju i da mi sad ovdje idemo u nekakve stroge sankcije i nekakve kriterije, a osim teških krivičnih djela za što ne sumnjam i oko toga se svi slažemo ali percepcija javnosti je vrlo čudna, ne čudna nego je jasna prema nama, iako vjerujem da svi mi nastojimo biti ako smo normalni, pošteni, korektni. A da ne kažem neki načelnici koji nikad nisu došli na posao pa opet dobiju sutra neki postotak koji je vrlo, vrlo zavidan. Tako da možda se precjenjujemo često.
Goran Beus Richembergh, odgovor na repliku.
Kolega Sanader, potpisao bih sve što ste rekli. Naime nažalost nije to slučaj samo kod nas, u mnogim zemljama pa čak i onima razvijene demokracije, razvijenije nego kod nas postoji ta tendencija redikulizacije politike.
Ali u razvijenim, stabilnijim demokratskim društvima postoji strah od birača, da oni koji se zapravo služe antikampanjom, koji podcjenjuju birače, koji ih iritiraju i koji se uopće usude na tako nešto kao recimo što je bila ova poruka birajte mene jer će meni biti bolje, ti nemaju uopće šansu nikakvu jer je osviještenost političkog tijela takvoga da već unaprijed znaju da to nisu osobe koje uopće u primisli imaju rad za javno dobro što politika mora biti. Proći će puno još vode ispod Savskog mosta dok se ta priča ne stabilizira i kod nas.
Ridikulizacija politike je … naša je svakodnevnica, ali ako mene pitate prvi koji su odgovorni da to spriječe su upravo političke stranke. To su instituti koji čuvaju stabilnost političkog poretka. One su pozvane, one su ustavna kategorija, bez njih nema demokracije. Dakle naša je zadaća da u političkim strankama ne dozvolimo takav oblik redikulizacije.
Kod preferencijalnog glasovanja to može biti ozbiljno i kažnjeno jer ako idete na taj način ti vam ljudi neće proći, oni će biti odbačeni na dno liste, barem tako postoji mogućnost. Nadamo se da će politička svijest, politička kultura u tom smislu sazrijevati, ali nije dobro kad mi kao zastupnici ovdje govorimo ružne riječi, prljavština, podmetanje, kad jedni druge na taj način vrijeđamo. Šta smo onda poručili? Da nismo ništa bolji od onih koje kritiziramo. Zato sačuvati razinu, sačuvati kriterije i nadati se boljem i svaki dan raditi.

Hvala.
Sad ćemo prijeći na pojedinačnu raspravu.
Kolega Josip Kregar, izvolite.
Zahvaljujem se gospođo potpredsjednice, poštovane kolegice i kolege.
Siguran sam da ste već umorni od današnje rasprave i da je toga puno rečeno što je probudilo i vašu savjest i volju za replikama. Međutim, ja bih istaknuo možda tri stvari koje nisu tako puno spominjane. Prvo je činjenica da se ovdje ne radi o zakonu koji predlaže Vlada, ministarstva i njena tijela koja onda stoje i svojim autoritetom i svojom legitimnošću iza toga.
U ovom slučaju prepustilo se Saboru kao tijelu našoj vještini da se međusobno sporazumimo, da postignemo kompromise rečene i u tome nismo sasvim uspjeli. Kompromis u ovom slučaju nije neka puka želja da budemo jedni drugima dobri i pristojni, nego se radi o tome da izborni zakoni su pravila igre kako se dolazi u Sabor, pravila političkog nadmetanja i zbog toga moraju biti od svih prihvaćeni bar u toj mjeri u kojoj su nogometna pravila nogometaši uzeli kao svoj princip igre, tako i ovdje.
Druga je stvar koju želim istaknuti je činjenica normalna za svako predstavničko tijelo da se u raspravi zapravo bježi od glavne teme. Gospođa potpredsjednica je na to upozoravala, ali dajte koncentirajmo se na ono što je smisao ovog zakona. Zato želim da se bolje i jasnije uvijek obrazloži ono što će prijedlogom koji se nudi biti postignuto.
Mi ovdje imamo vrlo ozbiljan problem. To je problem niskoj vjerodostojnosti Sabora kao tijela, niske popularnosti ljudi koji ovdje, nas koji ovdje sjedimo i najgore od svega jednog prezira prema politici kao djelatnosti. E to je ono što bi trebalo biti istaknuto kao glavni cilj koji se ovim reformama postiže.
Ali ako to definiramo kao cilj, onda smo možda učinili premalo jer ako želimo postići veću izlaznost birača, veći legitimitet Sabora, veće poštivanje zakona o kojem odlučujemo onda moramo svaku mjeru koja se predloži ocijeniti s te točke.
Ja ću krenuti recimo od činjenice preferencionalnog glasa. Pa ne radi se tu o jednoj pukoj tehničkoj, pukom tehničkom detalju pa ćemo postići sa jednim preferencijalno odabranim kandidatom sve ono što sam naveo, veću vjerodostojnost, legitimnost, manju ulogu odnosno manji dojam o tome da vrhovi stranaka odlučuju o tome tko će biti na kandidacijskoj listi.
Ako to uzmemo u obzir onda ćemo na drugi način gledati na ono što su bili prijedlozi. Meni se čini da prijedlog sa jednim glasom je zapravo jedna simbolička gesta koja govori o tome da je to dobro. Jest dobro, ali nije dovoljno. Da bi se postigli oni rezultati, oni učinci za koje se zalažemo treba nešto malo više od toga.
GONG je tražio 7, inicijativa koju sam potpisao 3, vaša inicijativa također 3. Nisam siguran koliko bi uspjeli, ali mislim da je bolje da smo s tim pokušali, pa prema tom pokušaju procjenjivali koliko bi bilo potrebno. Jer kad se tiče preferencijalnog glasovanja, ono je zapravo supstitut za neposredne izbore. Preferencijalno glasovanje nije biranje kandidata po imenu i prezimenu, to nije. To je samo jedan polu korak koji u ovom proporcionalnom sistemu omogućava da nekim ljudima na listi dajemo prednost, samo to.
Ali pazite, ako je nama stalo do toga da pojačamo odgovornost zastupnika prema onima koji su ih birali, onda ovo neće biti dosta, onda ono što sam čuo o promjeni cijelog modela mi zvuči vrlo potrebno šezdeset četrdeset, pedeset pedeset, neposredno izabranih proporcionalno izabranih meni se čini pojačava odgovornost.
Sama ideja preferencijalnog glasa kažem nije dovoljna. To vrijedi i za druge …/Govornik se ne razumije./… Recimo prijedlog o zabrani kandidature određenim kategorijama. Ja mislim da neće postići pravi rezultat ako krenemo, vi ste to istaknuli od toga da procjenjuju a gdje se mi tu nalazimo i naši kandidati i šta nama koristi. Ja sam sasvim siguran jer sam vidio to da ovdje nije bilo namjere da se ikoga na taj način eliminira, ali bio bih zadovoljniji sa nekim drugim prijedlozima kakav smo mi imali. Vidim u amandmanu gospođe Holy i nešto slično da se bolje precizira koja su to kaznena djela koja diskvalificiraju moguće kandidate, a to ne činimo da bi nekog eliminirali, nego da bi nama vratili dignitet, povjerenje, vjerodostojnost, a to je ono što se želi postići.
I zato nemojmo bježati od toga. Treća stvar, prirodno je ali je jako došlo do izražaja da se Izbornim zakonom želi postići ono što se Izbornim zakonom neće postići. Naravno da u Hrvatskoj postoji mnogo siromašnih ljudi, da postoji problem ravnopravnosti žena, da postoji regionalni disparitet, da postoje problemi ratnih stradanja, tako je.
I to je sve u raspravi bilo rečeno. Ali gospodo to se ovim zakonom ne rješava. To nisu argumenti ni za ni protiv pojedinog rješenja. To su zapravo argumenti koji skreću pozornost sa osnovnoga, a to je da demokraciju treba ojačati, demokratske institute, u ovom slučaju to su izbori, napraviti tako da protiv njih nema olakih prigovora.
Mi se susrećemo sa masovnom situacijom u kojoj bez puno razmišljanja od politike se zazire i bježi. Mi imamo krajnje negativnu selekciju kandidata. Ne kandidata za liste, koliko za uopće sudjelovanje u politici. A to je ono što bi izmjenama Izbornog zakona mogli poboljšati.
Istina, ovdje se spominju i stvari koje stvarno nemaju veze sa zakonom i ja sam siguran da ovaj zakon ne može promijeniti odnose u političkim strankama, spriječiti oligarhizaciju, spriječiti nametanje kandidata, neće moći. Jasno da principi koji se ovdje nude neće promijeniti regionalnu sliku Hrvatske niti teritorijalnu podjelu koja postoji, ali koncentrirajmo se na ono što treba promijeniti i što se može.
Nisam zadovoljan sasvim sa prijedlogom, ne. Vjerojatno će to glasovanje pokazati. Ali sam zadovoljan sa činjenicom da je ovdje nametnuta jedna obveza nama saborskim zastupnicima, našim nasljednicima u ovim ne klupama nego foteljama da izraze, da odgovore na izraženo nezadovoljstvo ljudi sa onim što danas imamo kao praksu i kao pravila izbornog ponašanja. To nemamo.
Neke stvari ćemo riješiti. Recimo meni se jako sviđa pravilo skupljanja potpisa i od političkih stranaka. To za njih nije puno ali ćemo valjda izbjeći to da u raspravama imamo desetke političkih stranaka koje traže svoje pravo i na televiziji i na radiju i oglasnim prostorima itd. Dajte, razmislimo o tome. Ne bi trebalo ići predaleko, mislim da je 1500 jedan dobar broj koji će pogoditi stvar.
Još za kraj samo nekoliko napomena. Mi imamo puno poteškoća sa tehničkim detaljima naših izbornih zakona. Neke ćemo ovim popraviti, ali neke nećemo. Ja pri tome mislim najviše na daleko aktivniju ulogu DIP-a koja mora pratiti što to u izborima izmiče našoj kontroli i predložiti promjene i poboljšanja.
Hvala.
Hvala i vama.
Prelazimo na replike.
Boro Grubišić, replika.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Gospodine Kregar od vas sam kao profesora i očekivao zaista ovakav jedan dobro sročen i promišljen govor o Izbornom zakonu. Rekli ste da Hrvatski sabor kao i općenito politika je izgubila dostojanstvo, vjerodostojnost, dignitet, ocjena nam je 2 ili 2+ u anketama građana, nezadovoljnih ljudi, prije svega nezadovoljnih ljudi, neću govoriti o frustriranosti i ne znam apatiji ali prije svega su nezadovoljni.
Dobro ste detektirali da je ovaj preferencijalni sustav, i kada bi čak bila i tri zastupnika išla po preferencijalnom sustavu, poluizravni, ovo je po prvi put netko spomenuo, naime kada bi tim poluizravnim glasovanjem i ako bismo spojili ovakav zakon onda bismo dobili u 10 izbornih jedinica 10 preferencijalno izabranih ljudi. To je premalo za 151 koliko sad ima Hrvatski sabor. Kada bismo 3 imali onda bi bilo 30 ljudi. To je već
… /Upadica se ne razumije./…
Ne, ne, ne može biti više, ne može. Dakle, ali računajte da će neke liste koje neće ni proći, neće preći prag i otpast će.
Prema tome ona, da kažem, ajd neću reći kritična masa, ružna riječ jel', jednog neću reći nezavisnog zastupanja hrvatskih građana bi se sasvim sigurno povećala ako imamo veći broj onih koji bi bili birani po preferencijalnom sustavu. O tome da treba potpuno dakle Izborni zakon prilagoditi tako da budu izbori dakle potpuno izravni, dakle da se izravno bira ime i prezime o tome sam govorio, postoji niz načina kako. Ili 14 kružića i imena po sadašnjem sustavu ili podijeliti Hrvatsku u koliko ima zastupnika 140 i dakle u tom slučaju sa svake izborne jedinice koja bi imala oko 30 tisuća stanovnika jedan
Vrijeme kolega Grubišić.
Odgovor, kolega Kregar.
Izvolite.
Najljepše se zahvaljujem na dobrom primjeru. Mi se ne slažemo u mnogo stvari, ali u nekim stvarima se slažemo. I tako se gradi kompromis. Da ono gdje smatramo da imamo zajedničku logiku, a najmanje razlika, postaje naš zajednički predmet. Jer u cjelini, nećemo se složiti uvijek u svakom detalju, ali bar budući da se radi o izbornim zakonima složimo se u nekim principima.
Dobro je da ste ovako postavili stvar jer ćemo o tome morati razmišljati, to će biti naš legat našim nasljednicima ali ono što je pri tome loše je da ulazimo prekasno u tu raspravu, da je izborna godina i da zbog toga ne možemo biti potpuno opušteni i slobodni u našim idejama. Moramo biti i pragmatični i taktički. Ja to možda i ne znam biti ali pokušat ću.
Hvala.
Ante Sanader, replika.
Izvolite.
Poštovani kolega ova vaša rasprava sigurno ide prema onom čemu svi težimo da narod ima što veću mogućnost izbrat svoje predstavnike. I ja se apsolutno isto slažem s preferencijalnim glasovima, ja sam čak pobornik 7 preferencijalnih glasova, da pola liste bude preferencijalno pa da narod ima mogućnost izabrati onog koga on želi. Ali moramo biti svjesni i opasnosti preferencijalnog glasovanja. Jer gledajte, neki estradni pjevač, neki poznati nogometaš on će uvijek mene pobijediti eventualno u nekoj sredini, mene ili vas, ili ne znam nekog ko je manje poznat i onda se događa ono znate kao što je bilo u Saboru dosad, izabere se neki takav onda na njegovo mjesto uđe drugi. Znači to je jedna opasnost preferencijalnog glasovanja, a druga opasnost je što su manje sredine zakinute.
Mi imao tu krasnih gradonačelnika, načelnika za koje ne zna opće mijenje. Ja kad sam bio gradonačelnik onda sam se uvijek čudio vidi neki gradonačelnici uvijek ih slikaju kad dođu na tržnicu, kako sa ženom, sa djecom, mene nikad nije slikao. Pa sam se mislio kako to mene ne slika, a onoga uvijek slika a bio sam isto iz nekog grada od 40 tisuća stanovnika. Neko je to platio, pa mi je on rekao pa šta ti misliš, pa daj 100 eura pa ćeš biti i ti na slikama.
Hoću vam reći, znači neki dobar kandidat, ne ja, nisam ni ja ta, nego evo tu je gradonačelnik Trogira, Lepoglave ili neki ljudi koji su anonimni, u svojim sredinama su poznati ali to su male sredine. On nikad neće doći u poziciju da pobjedi na jednoj listi od 400 tisuća stanovnika ili 350 ili koliko može imati jedna izborna jedinica. To je ta druga opasnost tog preferencijalnog glasovanja. Znači nije to baš idealno kako izgleda na prvi korak i kao narod će izabrati. Iza toga se može kriti puno tih malih problema i nemogućnosti da pravi ljudi dođu na listu.
Hvala.
Odgovor kolega Kregar.
Izvolite.
…/Govornik naknadno uključen/… zalažete za to malo više vičem. Ono zašto se vi zalažete je potreban balans, ne pretjerujmo sa jednim ili drugim rješenjem u njihovi ekstremima nego tražimo mješovite sisteme, balansirajmo broj preferencijalnih glasova. Njih ne smije biti toliko da unište samu ideju liste, njih ne smije biti tako da zaguše pojavu nezavisnih kandidata za koje ja mislim da jedini će osvježiti političku scenu koja postoji, ne zbog toga samo što nisu vezani uvijek uz stranke i što žele ambiciozno postići nešto, nego zbog toga što narod očekuje i puno više novih ideja i novih lica.
Nama je najgora situacija da vlast ostane bez naroda a narod bez vlasti, to ne bi bilo dobro. Zato Izborni zakon moram pomoći tom osjećaju da ljudi biraju one koje žele.
Hvala.
Tomislav Žagar replika.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi profesore Kregar, pa evo ponukala me na repliku problematiziranje broja preferencijalnih glasova. Naime, ja sam danas više navoda sam čuo ovdje u raspravama i niko mi zapravo nije uvjerio i nisam ustanovio takvu korelaciju između broja preferencijalnih glasova i kvalitete konačnog ishoda izbora tj. kvalitete izabranih kandidata. Čini mi se da broj preferencijalnih glasova ne znači nužno i bolji rezultat, te stava ako se tako možemo izraziti povodom rezultata, konačnog rezultata izbora.
Dakle, čini mi se da jedan preferencijalni glas ima veću važnost nego li ako bi bilo više preferencijalnih glasova. Drugim riječima u slučaju jednog preferencijalnog glasa imamo točno toliko glasova koliko je bilo birača, ako je bilo više preferencijalnih glasova imali bi više glasova nego što je bilo birača to je jedan od problema.
I drugi problem koji mi se čini ako bi na ovaj način, a znamo kako su ustrojene izborne jedinice, dakle obično su to dvije županije ili više da bi onda ljudi možda posezali i za svojim nekakvim teritorijalnim rješenjima da se tako izrazim, ne bi birali kvalitetu već bi išli na lokalnu razinu pa ajmo birati one i zaokružiti one kandidate koji su sa našeg područja, ili recimo rodno što se ne može ni zamjerit.
Dakle, suština cijele priče je u tome da mislim da jedan preferencijalni glas više vrijedi nego to bila tri ili više preferencijalnih glasova.
Hvala.
Hvala.
Odgovor kolega Kregar.
Izvolite.
U nečem ste sigurno u pravu, a to je da mi ne znamo koji će sve biti efekti. Zbog toga se i zalažem ne da odmah idemo sa velikim brojem glasova, 7 kao što GONG je nudio, ali čini mi se da ideja o 3 glasa nije pretjerana. Imate pravo i u drugim. Ta ideja o 3 preferencijalna glasa bi zapravo, matematičari su ovdje bolje odgovarala predsjednicima stranaka ne bi se pojavljivao kandidat, nego bi se glasovi preferencijalni dijelili i onda je manja šansa da neko postigne, pređe taj potrebni prag.
Ali meni se čini da zasad i u ovom trenutku mi možemo računati na to da bi preferencijalni glasovi potpomogli, ne sasvim riješili probleme koje imamo, otvorili bi vrata za probleme i rješavanje njih kako vi i napominjete. Mislim da imamo mješoviti sistem u kojem biraju zastupnika svog pa ne bi ljudi bili tako opterećeni svojim lokal patriotskim nabojem, utjecajem u lokalnim medijima i slično. Zato ovaj prvi korak kažem pozdravit ću, naročito ću pozdraviti otvaranje rasprave koja se vodi u Saboru o tome. Nisam sasvim zadovoljan sadržajem ali nisam ja taj koji sudi, ja sam taj koji želi raspraviti i ovo neka bude početak toga.
Hvala.
Nastavljamo sa raspravom.
Marija Ilić, izvolite.
Hvala lijepo potpredsjedniče Sabora, kolegice i kolege svakako da ću zajedno sa ostalim članovima kluba Hrvatske stranke umirovljenika podržati napore da se ovaj Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor prihvati jer smatram da je važeći zakon zastario te je u raskoraku i sa duhom vremena i neminovnom demokratizacijom izbornog postupka. Dojma sam da je i prijedlog zakona kolega iz SDP-a pa ako hoćete i koalicije u cjelini nastao i pod dijelom pritiska javnosti da se konačno uredi ovo veoma osjetljivo pitanje koje uveliko rekla bih determinira političku i društvenu zbilju u našoj zemlji.
U tom smislu naravno pozdravljam uvođenje preferencijalnog glasovanja jer smatram da je riječ o jednom nepovratnom procesu demokratizacije u kojem će građani napokon imati priliku imenom i prezimenom birati osobu koja će ih predstavljati u Sabor i odlučivati u njihovo ime.
No smatram da je promjeni Izbornog zakona trebao pristupiti, da se trebalo pristupiti temeljitije uz jednu daleko širu javnu raspravu u koju bi u većoj mjeri bila uključena struka jer je riječ o vitalnom zakonu kojeg nije dobro često mijenjati.
Također smatram da ove izmjene predstavljaju minimalni standard ispod kojeg se više ne može ići i u tom pogledu naravno da podržavam promjene.
Uvođenje preferencijalnog glasovanja na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor kojem se koliko znam ne protivi gotovo nitko u ovom Domu vidi kao i svojevrsno priznanje trenutno nas zastupnika da se žarište razno raznih kriza u Hrvatskoj nalazi baš na ovoj adresi u ovom Saboru čije su moram tako reći fotelje popunjene zastupnicima koje su defacto izabrali predsjednici stranaka iz kojih dolaze a de iure građani na izborima.
Ovaj prijedlog zakona je svakako rekla bih iskorak na kojem ne možemo stati kako je rekao i moj predsjednik Hrelja jer su neka važna pitanja ostala neriješena. Primjerice pitanje izbornih jedinica koje ostaju iste i uređuju se posebnim zakonom koje također utječu kako na ponašanje birača tako i na krajnje rezultate izbora.
Stoga smatram upitnim da sljedeći saziv ovog Visokog doma u potpunosti uredi ovu problematiku i na temelju jasnih, znanstveno utemeljenih kriterija donese zakon koji će služiti rekla bih generacijama i koji će postaviti svima jednaka, jasno razumljiva i pravedna pravila izbornog natjecanja.
Ne možemo dopustiti da nam se iz izbora u izbore smanjuje participacija građana. I kao što je rekao i kolega da stranačke mašinerije biraju zastupnike koji odlučuju o zakonima kojim se uređuju uvjeti života u Hrvatskoj.
Mišljenja sam da je temeljem razgovora jedno 30-ak zastupnika i rasprave bilo prijedloga za koje su i zastupnici HSU-a bili mišljenja da su konstruktivni i da se o njima trebalo opsežnije raspravljati a i nastojati postići konsenzus. Tako ga svi rado spominjemo a konsenzus najteže postižemo.
Neki od prijedloga su zavrijedili da se posjeti više pažnje, odnosno žešće razgovori su prijedlozi da svaki birač ima pravo na 3 glasa koja može dati određenom kandidatu unutar jedne jedinice kao što je to već bilo ovdje u nekoliko, u više navrata ustvari spominjano.
Isto tako raspravljalo se o prijedlogu smanjenja prava sa 10% na 5 za 1 preferencijalni glas unutar jedne liste. Naravno također jedan od prijedloga za koje mislimo da se treba ugraditi u prijedlog zakona je uvođenje nespojivosti, istovremeno obnašanje dužnosti saborskog zastupnika i načelnika odnosno gradonačelnika ali očito da to ne odgovara nikome jer je na neki način su oni i infrastruktura stranaka.
Naravno ne podcjenjujući bilo čije sposobnosti mišljenja sam da jedan posao odnosno jedna funkcija trpi i da bi daleko više i bolje moglo se raditi samo na jednoj funkciji. Ono što posebno pozdravljam a to sam već rekla je što se određuju minimalna zastupljenost podzastupljenog spola i o tome smo uglavnom na neki način svi pristalice toga.
No kada su načelnici i gradonačelnici u pitanju i njihov izbor za zastupnike jedan od razloga posljedica toga je što koliko mi je poznato u Saboru imamo 25 načelnika, odnosno gradonačelnika a posljedica je toga što nekada je ova dvorana prazna i ne znam koliko, tako sam dobila informaciju i da je poluprazna i da na konto toga sigurno ide i dio toga što nas prozivaju naši birači.
No da završim, krajnji cilj ovih promjena je davanje moći građanima da sami kroje svoju budućnost biranjem osoba za koje smatraju da će ih najbolje predstavljati.
Ovaj prijedlog je jedan korak u tom smjeru i zbog toga ga podržavam i dobro nam došao.
Hvala lijepa.
Hvala i vama.
Ivica Mandić, replika.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Uvažena kolegice, pa slažem se s vama da je ovo sigurno početak i prvi korak pitanje demokratizacije i jednog kvalitetnijeg načina izbora saborskih zastupnika.
Ono s čime se ne slažem, gdje vi ste pripadnica političke stranke i po vašem uvjerenju vi ste ušli u političku stranku i vi sad nazivate određeni način predlaganja i izbora saborskih zastupnika da je to mašinerija. Mislim da to nije dobar način biranja riječi koje ste vi upotrijebili jer sve političke stranke imaju točnu proceduru koje su regulirane statutima kako se bira i tko odlučuje i tko donosi. Ne donosi to samo predsjednik, znači središnja tijela političkih stranaka odlučuju.
A uostalom i političke stranke su volja građana jer u političke stranke se ulazi dobrovoljno. Vas nitko nije natjerao da uđete u vašu političku stranku. Prema tome, nemojmo govoriti ili iz onoga tanjura iz kojeg jedemo nemojmo u njemu nešto drugo raditi. Prema tome, to je procedura. Tko smatra da je ta procedura loša u vašoj stranci to možete ispraviti.
I što se tiče preferencijalnih glasova, ovdje nije riječ samo o izboru jednoga kandidata jer mogućnost da preferencijalno uđe se u Hrvatski sabor ima idealno 10 zastupnika koji bi preferencijalnim glasovima ušlo. Znači 10. Ako vi izrazite vašu volju za 3 tko je vaš prvi kandidat? Vi imate mogućnost kao građanin odlučit se za jednu osobu i dali ste nepodijeljenu odluku vašu da to želi biti Pero Perković. Kad date 3 glasa, tko je vaš prvi kandidat? Prema tome, a mogućnost da uđe u Sabor ima 10 kandidata s liste.
Hvala.
Odgovor, kolegice Ilić izvolite.
Poštovani zastupniče Mandić, ma naravno da ne tražim da se složite sa mnom. Vi imate svoj stav, imate svoje mišljenje, ja imam svoj stav i svoje mišljenje, imam i iskustvo i nećete mi zaboga reći da u pitanju kod nekih stranaka nije mašinerija. Je. Ali naravno ja ću reći sada da u mojoj stranci nije, da, a vi ćete reći da u vašoj stranci nije, ali da u globalu postoji to je sigurno. I nemojmo se zavaravati ako mislite da nije tako.
Hvala.
Hvala.
Silvano Hrelja, replika.
Uvažena kolegice, mi smo jako dobro odvagnuli oko našeg prvog stava vezano uz nespojivost dužnosti koji je bio inicijalni prijedlog općinskih načelnika i gradonačelnika sa pozicijom saborskog zastupnika i puno smo vremena oko toga izgubili i rekli smo da oni čine ipak jedan kostur hrvatske politike i da nije problem u toj nespojivosti dužnosti koliko je problem u eventualnoj neodgovornosti pojedinaca. I na temelju neodgovornosti pojedinaca ne možemo generalno sudit.
Dakle imamo ovdje sjajnih primjera i gradonačelnika i općinskih načelnika koji vrlo odgovorno obavljaju istovremeno jednu i drugu dužnost, a imamo one koji dolaze petkom ili rijetko ih kada vidimo. Prema tome, mislim da smo donijeli ispravan sud da oko toga ne pravimo nikakav problem, da možda u nekom budućem vremenu kad stvorimo neke nove generacije političara napravimo i taj iskorak, ali da ovo vrijeme još nije za tako radikalne poteze.
I žao mi je da nema gospodina Kregara, ne bježimo mi ni od analize i procjene što bi značilo da je Hrvatska jedna izborna jedinica, što bi značilo da imamo razmjerni sustav pola direktno biranje. Dakle to su sve opcije koje su za nas u HSU potpuno otvorene i mi najviše od svih to gledamo vrlo realno s obzirom da pred nama generalno gledano s obzirom na starosnu dob nisu neke duge karijere.
Hvala lijepa.
Hvala.
Odgovor, kolegice Ilić izvolite.
Poštovani kolega Hrelja, ja sam upravo i pričala o tome, izjasnila se temeljem naših razgovora i polemike unutar HSU-a, htjela sam naprosto da se to iznese i da se zna.
Naravno, i ja podržavam vaše mišljenje kao što smo o tome i pričali da se kritika ili naš prijedlog za gradonačelnike i načelnike izborom u Hrvatski sabor naravno da ima izuzetaka. Imam ja u mom gradu gradonačelnika kojeg smatram da može obnašati jednu i drugu dužnost.
… /Upadica se ne razumije./ …
Da, super. Ali naprosto smatram, to je sad kako ste rekli prvi korak ali smatram da u budućnosti bi trebali ipak o tome više raspravljat i razmišljat da li da gradonačelnici i načelnici imaju pravo.
Hvala.
Hvala.
Ono nije bila stranačka mašinerija nego predsjednik stranke kolegice Ilić, jel tako.
Sljedeća replika, Ante Sanader izvolite.
Hvala.
Pa ja bih se isto želio osvrnut ovo na gradonačelnike i načelnike. Ja nisam gradonačelnik i ne bih nikad više u životu želio bit, a bio sam. To nije baš tako lijepo i zahvalno mjesto. Ti ljudi krvavo rade i prvo ti su ljudi izabrani neposredno, ali mi smo visoko centralizirana država i taj gradonačelnik Lepoglave, Vodica, Komiže.
On ne bi moga doć' do niti jednog ministra, on do župana teško dođe i zato podržavam da gradonačelnici, načelnici budu ovdje u Saboru prvo jer imaju mandat, jer su neposredno izabrani od ljudi na terenu. Drugo, sigurno nije zbog njih prazna ovdje dvorana. Ja sam više ljut na one koji imaju plaću ovu našu koju imamo, koja je za hrvatske okvire velika, koji su profesionalci ovdje u Saboru, a ne dolaze. A taj gradonačelnik ako i ne dođe ovdje u Sabor treba mu opravdati, jer on ima posla i tamo.
A drugo, zbog ove naše centraliziranosti nema gradonačelnika i načelnika koji neće obijat vrata ovdje po Zagrebu razno raznih ministarstava i tražit sredstva za svoju općinu. Jer ne znam koliko vam je poznato gospođo, svaki gradonačelnik za napravit vodovod između dva mjesta on mora ići u ministarstvo tražit sredstva i žicat tamo birokrate ove kojekakve, do ministra normalno neće moći doći.
A ovdje kad je zastupnik onda ima priliku i vidjet ministra i reći ću i tražiti i borit se za svoju sredinu. To su naši najvredniji ljudi, zalažem se da ti ljudi budu u Saboru i da im damo mogućnost da nemamo protiv toga da oni budu ovdje i zbog njih sigurno je najmanji problem da je ova dvorana poluprazna.
Hvala.
Odgovor kolegice Ilić, izvolite.
Poštovani zastupniče, ma naravno da ste 90% u pravu. Ja iz iskustva znam jer sam dva mandata bila dogradonačelnica u mom gradu i znam koje su obaveze gradonačelnika i znam da je opterećen ako hoće dobro da vodi svoj grad ili općinu.
I u pravu ste kad kažete da su ovdje u žarištu gdje mogu povući eventualna sredstva, da mogu nešto napraviti za svoj grad. I slažem se i s tim, dakle u žiži su gdje mogu nešto donijeti svom gradu.
No, sad onda jedno pitanje ide zar nije žalosno da isti tretman prema sredstvima za gradove i općine imaju i oni koji nisu gradonačelnici i nisu načelnici. Dakle, svima prilazit jednako.
Hvala.
Hvala.
Sljedeća rasprava Ingrid Antičević-Marinović.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Iako danas raspravljamo o izbornim zakonima, dakle kako ćemo birati zastupnike mislim da je još važnije birati zašto biramo zastupnike. Ali dokle god se uvode ovakve rasprave koje se vode jedino u Srbiji i ovdje kod nas, gdje međusobno govorimo koga ima, koga nema i jesu li političke stranke potrebne, jel' neka stranka mašinerija ili neka je mala pa je onda puno važnija i bolja.
To se ni u jednim drugim parlamentima ne događa. Možda još Crna Gora, ali to nisam sasvim sigurna jer se vodi računa o dignitetu. Mi se tučemo argumentima, programima, a ne o tome. I onda kakav ugled mi imamo u Hrvatskom saboru?
Pa ja sam tu stalno, nikad mi nije palo na pamet da prozovem nekoga koga nema. Neka ga građani prepoznaju, jer time što prozivam njega, prozivam i sebe, jer sam i ja odgovorna za njega, pa makar on nije iz moje stranke. Tako građani rezoniraju.
I prije nego što počnemo neke dvije teme koje mi se čine naročito važne u ovom prijedlogu zakona koji sadržava naš prijedlog, prijedlog kluba SDP-a ali koji je identičan mnogim drugim prijedlozima i koje imamo i nije važno što imamo različito. Ja mislim da smo ipak na ovakav način bez obzira što nije to forma koju su mnogi zagovarali i vidjeli veliku nesreću u tome što se nisu. Žalosno je, ja bih volila da se do toga došlo, ali svi oni koji govor i koji prigovaraju vladajućima da do toga nije došlo i takav stav su sami zauzeli.
Ali gotovo kad gledamo sadržaj, sad je to manje, manja je forma kako je do toga došlo. Ali ako vidimo sadržaj, dakle da se on u bitnome ne razlikuje, odnosno da je to onaj najmanji mogući zajednički nazivnik. Za neke je to previše, za druge je premalo. O tome ću nešto malo kasnije reći.
Ali ću reći o toj demonizaciji političkih stranaka, a svi smo ovdje pripadnici političkih stranaka ili smo bili, pa su postali neovisni ili tako. Prije smo imali jednopartijski sistem, sustav gorili smo i željeli za više partijnosti, za pluralizmom. To je članak 6. na samim počecima našeg Ustava koji govori o političkim strankama, o osnivanju političkih stranaka i slobodno, unutarnjem ustrojstvu, o kontroli političkih stranaka.
Pa mi smo 25 godina se trudili da vidimo, da obuzdamo političke stranke u pogledu financiranja ono što je u prošlosti vidimo zgražalo ljude. I to sada funkcionira i to vidimo da funkcionira.
A ja vas postavljam pitanje, svi oni koji rekao je dobro ovdje netko da pljucamo u čašu iz koje pijemo. To ne znači da ne treba i kritizirati i što je i loše vidjeti što treba još promijeniti u zakonu da bi bilo bolje i transparentnije.
I naravno ako neke velike političke stranke ne udovoljavaju rađaju se i nove koji ne daju odgovore ono što ljudi traže, rađaju se i neke nove inicijative. Ako su na samom popularizmu, nekom valu vrlo brzo kao mjesec dana sjaje, pola godine, godinu, zatrnu, rađaju se i druge.
Ali u čemu su opasnosti? Molim vas i to je nešto što mi moramo riješiti. Mislim da ćemo ga sada riješiti Zakonom o referendumu koji upućuje da se donese taj zakon. Građanska inicijativa, svaka građanska inicijativa na žalost ima pretenziju da postane politička stranka i politički akter i neka bude. I neka bude što više ljudi angažirano u političkom životu to vam govorim bit će dobro, pogotovo žena. Ne govorim to tamo samo iz neke puke demagogije.
Ali jel' mi vidimo mnoge inicijative kome su HDZ postavlja račune, SDP to mora, sve ostale stranke, neovisni. Inicijative molim vas, osim nekih, je li nama Inicijativa u ime obitelji ikad rekla odakle njoj sredstva. Nisu. I mi slavimo ljude gdje ne znamo, ja ne kažem da nisu dobili na zakoniti način. Nisu ih podastrli javnosti a to smo mi svi dužni. I onda se mi međusobno ovdje svađamo, bespotrebno. Imamo se mi oko čega svađati, itekako i trebamo i pogotovo na jednoj idejnoj i koja su naša idejna sidrišta i koje su naše razdjelnice, a što je ono što nije, a treba biti naše zajedničko a često govorimo da je, a to nije.
Zato ja evo plediram da govorimo upravo i da snažimo političke stranke i hrabrimo ljude da ulaze u političke stranke i da se angažiraju naročito žene. E sad kad smo tu već kod žena želim reći da je ovo što predlažemo, naravno ima tu još amandmana za poboljšanjima, ali ovim da mi 40% dakle lista koja nema 40% žena ili muškaraca, ali govorimo o našem realitetu, neće biti prihvaćena. Pa to je revolucionarna stvar.
E sad neki kažu nije usvojeno, to su sve kamilice jer ne vide u tome nešto bitno. Neki drugi kažu pa što mi moramo prednjačiti jer evo što kaže Strategija Vijeća Europe za ravnopravnost spolova 2017. godine ravnopravnost spolova označava jednaku vidljivost, osnaživanje, odgovornost te zastupljenost žena i muškaraca u svim područjima javnog i gospodo muškarci i privatnog života. Mi želimo da ste i vi tu privatni, tu vas nema puno. A to će se dogoditi onda jedino kad se žene više javno angažiraju.
A posebno u vremenima, i nije možda, evo već je kasno, malo nas je, možemo biti i otvoreniji, ali kaže sva istraživanja pokazuju da u vremenu krize upravo aktivnost žena i sudjelovanje žena u politici je posebno važna. Dakle, i dalje govori sve je to na istu temu i sve ste to vi sigurno više-manje čuli.
Ja vam govorim zašto je to važno u svakoj političkoj stranci, to je dobro za svaku političku stranku i svaka će dobro proći bude li se tako ponašala. Pogledajte u krizi kada je dobro u obitelji onda muškarci vole kolo voditi jer su dobrodušni i ovo, ono, ali kad treba upravljati kućnim proračunima, budžetima, kad žena u pravilu od kune stvara dvije ili tri to mogu samo žene. A zašto? Ne zato što to muškarcima nije urođeno nego zbog toga što su se bavile time više. Ako vam je dosadno kolega izađite van.
… /Upadica se ne razumije./…
Izađite vani jer uopće nije smiješno, vi se smijete tome, a znam da tako ne mislite i onda se dajte uozbiljite. Uravnotežimo se i uozbiljimo se.
Dakle, kolege neki govore, čini mi se da je iz HDSSB-a, da zašto mi moramo, čini mi se da je kolega Đurović o tome govorio, njega naročito to muči, ove ostale kolege čak ne, a njega jako muče ma šta će tu žene i tako ne znam, dajte učinite, dajte mu prostora pa tako da bude prostora i za žene jer je nevjerojatno da jedan liječnik i humanist tako govori.
Dakle, on smatra čemu to, zašto bi Hrvatska u tome prednjačila? Ali Hrvatska je u tome uvijek prednjačila i onda kada je bila u sastavu bivše zemlje. Hrvatska je imala i takvo obiteljsko zakonodavstvo gdje se najviše vidi kako je ostvarena ravnopravnost muškaraca i žena bar ona formalna, u statusnim stvarima. Hrvatska je tu prednjačila. I to je istina.
Neki kažu da to nije dovoljno, odnosno postavljaju pitanje ustavnosti. O tome smo se već i referirali kroz replike i tako. Kad smo 2000. godine u članku 4., čini mi se da je to, ne, to je već članak 3. nadopunili upravo ravnopravnošću spolova. Iako on počinje, članak 3. našeg Ustava o slobodi, jednakosti, nacionalnoj ravnopravnosti i ravnopravnosti spolova itd. Pa dakle, žene su bile te koje su onda kad ih je po prvi put snažan broj ušao u Hrvatski sabor. I nemojmo se zavaravati ako imamo jednu ženu negdje na čelu pa bilo čega i bilo koje razine ispod 33% nije, a nadam se da ćemo ih sada imati 40%, nema one kritične mase gdje žena zaista može slobodno govoriti, gdje se odvaži, gdje ne govori ovako bojeći se da ne bude ismijana u nekim temama. I da nisu teme samo kad dođu prigodničarski neki dani, zaštitu ovog ili onog organa i ženinog zdravlja, nego o svim pitanjima i svim aspektima društvenog života.
Hrvatska je mala zemlja, odakle joj pravo da se unaprijed odriče 50% svojih sposobnosti i pameti. Djevojčice brže završavaju školovanje, fakultete, bolje su. Gdje poslije nestaju te odlikašice? Ali ne daju se više ni one sakriti. Dakle, sada već imamo više završenih djevojaka koje su diplomirale i otvaraju se različita i različite njezine mogućnosti. Prema tome, upravo kroz školovanje. I koji je onda razlog da ne bude tu više žena? I mnoge rasprave i u mnogim strankama bi bile u svakom slučaju odmjerenije, uravnoteženije i kvalitetnije. To je sigurno.
Hvala, vrijeme.
Bit će prilike, ima dosta replika.
Sonja König, replika.
Izvolite.
Hvala vam lijepa poštovani potpredsjedniče našeg Sabora.
Kolegice, između ostalog govorili ste i o razlozima za veću zastupljenost žena u politici i općenito pa tome u prilog ide i jedno istraživanje koje je rađeno prije par godina u Finskoj kada su istraživači vršili jedno pitanje, istraživanje u mnogim vrtićima u Finskoj sa jednim pitanjem. Pitali su naime djecu što želiš biti kada odrasteš? I kada su kasnije analizirali odgovore ustanovilo se, naravno bilo je tu najrazličitijih odgovora, ali na to pitanje nitijedan dječak nije odgovorio da želi biti predsjednik. Na to pitanje i takvim odgovorom da želi biti predsjednica odgovorile su samo djevojčice, odnosno njih nekoliko.
Drugim riječima, važno je što se vidi, kako se vidi, naravno koliko se vidi muškaraca ili žena na mjestima moći i naravno kako djecu učimo.
A što se tiče kvalitete koju ste također spomenuli koje žene unose u društvo ima još jedno istraživanje koje bih još jedanput iako smo o njemu ovdje već govorili željela istaknuti a to je ono koje je vršeno, zapravo uspoređivano na svim našim jedinicama lokalne samouprave u RH, riječ je dakle o istraživanju koje je uspoređivalo broj izabranih žena u predstavničkim tijelima svih naših općina, gradova i županija, dakle 127 gradova, 429 općina i 21 županiju i ustanovilo se da one općine, gradovi i županije u kojima je izabrano više žena su po indeksu razvijenosti i razvijenije. Mislim da je to dovoljan razlog.
Hvala lijepa.
Hvala.
Odgovor kolegice Antičević izvolite.
Drago mi je da ste to rekli jer na to upućuje upravo i ova strategija Vijeća europe koja govori upravo da su razvijenija društva ona koja imaju angažiranije žene. I još bih vam samo htjela reći nadopunjavajući i slažući se s ovim što ste rekli da u cjelini, dakle ne samo što je to dobro sa ovog ekonomskog aspekta prije svega koji je jako važan u ovom vremenu, nego za demokratizaciju društva. Nema demokracije bez ravnomjerne zastupljenosti između muškarca i žene. To je krnja demokracija, to je krnja demokracija.
Mi smo, nas ima više a još uvijek smo politička manjina. Tomu treba doći kraj, ovo je 21. stoljeće i ja vjerujem da ćemo u tome također prednjačiti.
Hvala.
Hvala.
Boro Grubišić replika.
Izvolite.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Ma sjetio sam se one rečenice kada je poštovana kolegica Ingrid Antičević-Marinović rekla da žene tvore od kune, dvije, ili dvije i po čak tri, ne znam možda pola eura. Pa sam mislio reći da možda i nije dobro ovdje mi u Saboru ne odlučujemo previše o financijama. Evo mogu reći i priznati da zaista moja žena drži sve financije u kući. Ja sam predam listu i gotovo ja nemam s tim posla. I tako da bih je rađe stavio za ministra financija umjesto Lalovca, a tu bi bilo bolje i mislim da bi u Vladi više žena dobro došlo ako bude u neka sljedeća Vlada, pa evo preporučujem gospođu za ministra financija. Sasvim sigurno će ona upraviti sa svakom kunom u ministarstvu bolje nego li i jedan ministar dosadašnji, čast i Šukeru koji je ovdje nazočan, a Lalovca nema.
No, ono što sam vam htio reći naime da naše društvo ne razlikuje i nije isključivo bazirano na konfrontaciji muškarca i žene. Evo vidite kako sam ja svoju ženu pohvalio. Dakle, uopće nema konfrontacije između muškaraca i žena. Govorimo o kvaliteti i sastavu Sabora kako bi on povećao svoju vjerodostojnost, svoje dostojanstvo i kako bi građani ga prepoznali kao instituciju u društvu koja raspravlja, koja donosi kvalitetne zakone, koja doprinosi razvoju ovoga društva. Nažalost tu nema veze blage omjer žena i muškaraca nego, ponovno govorim o kvaliteti osoba koje su ljudi izabrali u Hrvatski sabor. Hoće li biti 5 ili 6, naime ova stavka od 40% je 5,6 žena treba biti u, mislim kako će biti 5,6 ja ne znam, a ako kažemo da ih treba biti 6 na listi onda je to 43%. Dakle mala varka kojom ste vi ovako, ono više od 40%.
Hvala.
Odgovor kolega Antičević.
Izvolite.
Neću govoriti i tumačiti sve ono što mi žene, pa ja ću reći u mnogim političkim strankama, a naročito mi u SDP-u već i od kad nam je formiran Forum žena, to su čitave teorije o tome. Nego ću vam samo ovako odgovoriti, vrlo praktično mi ovdje Hrvatski sabor vrlo loš ugled imamo u javnosti. Pretežiti dio sastava su muškarci, vi ste govorili o kvaliteti ajmo mi sada staviti više žena pa da vidimo kakvi će rezultati biti.
Hvala.
Ante Sanader replika.
Hvala.
Pa ja se slažem, ali gospođa Ingrid zna da evo u Dalmaciji je stara poslovica "Žena drži tri kantuna kuće" i to je znači od davnina se ženama davao značaj, važnost i žene su uvijek bile prioritet i tu nema rasprave.
Mislim da, ali ja bi se sramio da sam žena da ja radi toga što sam žena ulazim u Sabor. Mislim da to ne može biti kriterij, da kriterij treba biti ovo što su i mnogi dosad govorili sposobnost i to je preduvjet. Ja kad idem od doktora nikad ne pitam je li to muško ili žensko, pitam koji je najbolji doktor. Tako i ovdje, ali ispalo je da je politika neka opća praksa i da u politici može biti svako pa onda daj po kriteriju muških ili ženskih.
Jutros smo već čuli dobre razgovore tko će zastupati ove socijalne grupacije, za nezaposlenih, mladih? Zašto se ne brinemo da mladi imaju kvotu svoju ovdje za Sabor, da se brinemo da bude veći postotak malih i da bude veći postotak umirovljenika oni koji imaju životnu mudrost pa ako su radili odgovorne poslove da se i njima da mogućnost, osobe sa invaliditetom su isto jedna kategorija koje bi trebalo uvažiti i za koje bi trebali isto tako, mislim ovi koji će, čiji će prijedlog sigurno sutra proći, mogli su razmišljati i o njima da si i njima da određena kvota. Ali sve te kvote ipak bi najvažnije od svega bilo ovdje da u Hrvatski sabor dođu oni koji su najbolji, odnosno koji su najvrjedniji i koji mogu pomoći državi, a ne da se dijelimo po kojekakvim rodnim ili spolnim podjelama.
A isto tako me interesira kako je sa ovim muškarcima koji o rodnoj spolnosti kažu da su oni osjećaju kao žene, i možda tako čak se i registriraju? Je li one isto, je li oni isto idu u žensku kvotu ili mušku kvotu? Kako će biti s njima?
Odgovor kolegica Antičević.
Izvolite.
Na ovo zadnje ne bih vam htjela odgovoriti, nego bi vas uputila ponovno da čitate naš Ustav. Ovdje je jedan veliki, ovdje od kolege iz HDSSB-a iz vaše stranke pozivao se na prvu odredbu članka Američkog ustava i divio se tome, zar se mi ne vidimo, ne bi trebali diviti na ono na što smo mi prisegli na vlastiti Ustav kojeg smo ovdje kao ustavo tvorci i donijeli, a to je ravnopravnost žena i muškaraca. Za vrijeme vaše vlasti donio se Zakon o ravnopravnosti spolova koji nas obvezuje na ovako nešto a vi kao da to niste čuli.
Na kraju krajeva, još ću vam reći, vi kažete ja se, ne želimo se konfrontirati. Ne, jer to nije zadaća samo žena nego i vas muškaraca i svih ovdje da se založite za takvu jednu ravnopravnost.
A kažete evo po vama bi onda ispalo, dakle kada se mi zalažemo da bude više žena u Saboru vi kažete to se svodi na to da svatko može biti. Ne svatko, upravo se mi, do sada je bilo svatko, gotovo svaki muškarac je mogao biti a žena bilo iz koje stranke samo koja je radila i dobro se dokazala. Da, da, tu vam se svatko provukao, neću reći svi ali bilo je takvih. Kod žena ne.
Hvala.
Marijan Škvarić, replika.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče Sabora.
Pa uvažena kolegice vi ste u svojoj raspravi izrekli jednu bitnu stvar koju smo jako malo čuli u raspravi tijekom ovog dana a to je da prilikom definiranja i evo glasovanja o ovom Zakonu o izborima za zastupnike moramo prije svega štititi dignitet, to znači dostojanstvo, položaj ili ugled. Ugled zastupnika, ugled kao političara ali ugled i svih građana.
Da li će ovaj zakon doprinijeti tome da se taj dignitet digne na onu razinu kao što svi očekujemo jer su uvijek ljestvice jako visoke, sumnjamo u to ali naravno tijekom ove rasprave i to su dobri počeci da to postignemo.
Jer moramo se osvrnuti na još jednu drugu stvar da je možda ovim zakonom što smo i ovdje čuli u ovoj raspravi otvaramo i možda jednu razinu diskriminacije, nepravde, neravnopravnosti, rekli smo i prema spolu i prema veličini stranke, prema veličini izborne jedinice, prema veličini možda nekih drugih snaga u tom dijelu čak i po položaju i da tu isto trebamo itekako voditi računa.
Možda bi najbolji izbor bio, Izborni zakon gdje bi omogućili ljudima da u izbornoj jedinici dobiju otvorene liste na način da kao u telefonskom imeniku dobiju sve birače i zaokružuju onoga koga zaista najbolje želi i mogu. Teško je to postići ali evo nama je da zaista nam bude osnovni cilj da ovim zakonom postignemo dignitet zastupnika i politike u cijelosti.
Hvala lijepa.
Hvala.
Odgovor, izvolite kolegice Antičević.
Sigurno će doći i dan kada će se i to dogoditi možda ne čak i daleko. Jer ja vam kažem važno je biti na listi ljudima. I tu onaj koji je zadnji mogao je slobodno možda biti i 3., 4. i 5. možda su neke nijanse i neki drugi interesi upravo da se pokriju i neke određene interesne skupine koje su toj stranci jako važne. To ne znači da su one točno po kvaliteti, nego i po nekakvim ocjenama stranke što je dobro da se ponudi.
Ovakav vaš model, znate do čega, bi opet imao prigovor kod građana, da, ali vi ste nama ponudili tih 12 odnosno 14 ljudi. Jer nemojmo pobjeći od toga da stranke i to je nešto jer stranke idu, one su i odgovorne i za politiku i za ljude, dakle oni su ti koji nude ljudima, građanima kandidate svoje.
Prema tome kada se govori birajmo imenom i prezimenom, pa nisu građani sastavili tu listu. Možda bi oni izabrali nekoga koga nema na listi. Ali to je onda varka, dobro je rekao kolega Šeks, lijepo zvuči, birajmo imenom i prezimenom to je ova inicijativa U ime obitelji, to je bila parola za taj referendum a ispod toga nisu napisali uđimo u Sabor sa 2%. To su prikrili, pa zašto nisu išli i sa tom parolom uđimo u Sabor a 2% ili 1,5%. Dakle to su prikrili a to je bila ravnopravna odredba sa ovim. I ovi ljudi imaju svoje ime i svoje prezime.
Dakle smatram isto tako kako bi bilo, na ova vaša razmišljanja, kako bi bilo to ako bi bilo puno više preferencijskih glasova, to vam je igramo utakmicu i u isto vrijeme međusobno se borimo, to treba itekako odrediti i kampanju unutar stranačku tko će koje financirati, otvara čitav niz problema. To je dobro rekao kolega Šeks, zvuči jako primamljivo ali krije mnoge zamke.
Hvala.
Branka Juričev-Martinčev, replika.
Izvoltie.
Hvala lijepo, pa kolegice Ingrid rekli ste da žene spašavaju svoje obitelji kada je obitelj u krizi. Ja bih dodala da žene spašavaju svoje stranke da ostaju na vlasti u općinama i gradovima kada su u krizi.
Naime sve su to razlozi zbog kojih imamo načelnicu na čelu općine Rogoznica, imamo gradonačelnicu Knina, ja sam na čelu Vodica, imali smo i gradonačelnicu u Šibeniku. Upravo zbog velikog problema bespravne gradnje, zbog toga što su Rogoznici nije donesen prostorni plan došlo je do izglasavanja nepovjerenju našem kandidatu koji je bio načelnik općine Rogoznica. I naravno nakon toga kada su stavili ženu za kandidatkinju opet je HDZ ostao na vlasti. O problemima u Kninu, socijalnim problemima ne treba ni govoriti. Tako je isto bilo u gradu Vodicama a i u Šibeniku.
Eto čini mi se da su to razlozi kada naše stranke posegnu za nama.
Odgovor, izvolite kolegice Antičević.
Ja bih kolegice voljela jer bi to doprinijelo snaženju političkog života i ugledu svih da slijedite i naš primjer bez obzira hoće li se usvojiti amandman naše kolegice Holy a da ova odredba od 40% neće biti zloupotrijebljeno, jer se svako pravo može i zloupotrijebiti, dakle da će stranke voditi o tome računa, njihova vodstva da će o tome voditi računa.
Jer zamislite ako izglasamo 40% takva stranka koja na kraju stavi svoje žene a mogu dobiti eventualno 2, 3 mandata. A od 8.-og mjesta stavljaju pa do, ili od 9.-og mjesta stavljaju žene. akle sami su se legitimirali što misle i kako mogu onda računati na takvo biračko tijelo koje ima 50, koje je 51% u našem slučaju.
Hvala.
Hvala.
Gordana Sobol, replika.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa ustvari dakle kolegice Ingrid htjela sam samo pojačati ovaj dio koji je vezan oko, za mene gotovo pa jedno od najvažnijih odredbi u ovim promjenama Izbornog zakona a to je ovaj dio koji se odnosi na konačno uvođenje kvota.
Ovog puta dakle kvota od 40% onako kako je propisana u Zakonu o ravnopravnosti spolova i naravno ovaj drugi dio kao posebna mjera, a to je da se ne prihvaćaju liste koje tu kvotu neće ispuniti.
Ja mislim da bi nama svima trebalo ostati na neki način pomalo žao što u zadnjih 7 godina od kada smo donijeli Zakon o ravnopravnosti spolova, mi nismo napravili uspjeli napraviti bitne pomake kada je u pitanju sudjelovanju žena, govorim sada u političkom životu odnosno u političkom odlučivanju. I mislim da to kao žene zastupnice prepoznajem, jedan dio i kolega, ali jedan dio kolega kao da još uvijek ne razumije o čemu se tu radi i da se radi samo o jednoj jedinoj stvari, a to je tražimo naše osnovno pravo, da dobijemo jednaku šansu. Pa neka se pokažemo jesmo li kvalitetne ili smo manje kvalitetne na isti način kao što i naši kolege dobivaju šansu od kojih se neki pokažu kvalitetni, a bome se pokažu i nekvalitetni.
Dakle ne tražimo ništa ni više ni manje od onoga što nam pripada i u prirodi da tako kažem, i zbog broja koje nas ima, a i zbog zakona, Ustava koji je na snazi u Hrvatskoj.
Kažem žao mi je što u tom smislu tako nismo razmišljali svi skupa zadnjih 7 godina jer bismo danas vjerojatno već neke malo veće korake napravili, a ne da ih danas kada govorimo o lokalnim razinama imamo stotinjak općinskih vijeća u kojima ne sjedi niti jedna žena.
Hvala.
Odgovor kolegice Antičević.
Izvolite.
Pa ja milim da je pitanje ne samo Ustava, zakona, konvencija, strategija koje smo usvojili nego mi se izlazeći na izbore, nudeći listu građanima svoju za koju govorimo da je najbolja, da su najbolji ljudi, a obraćamo se građanima, danas su bila puna usta građana svima, tom građanstvu koje čini 51% žena. Pa pitanje pristojnosti i kućnog odgoja da onda ponudiš tim građanima gdje ima 51% žena bar 40% žena na listi.
Da, ali pitanje neravnopravnosti žena u društvu nije pitanje samo žena, nego to je i muško pitanje svijesti da žene nisu ravnopravne. A žene ne moraju uvijek, a pogotovo ako je pojedinka, pa mi smo imali ovdje predsjednicu stranke pa koliko je stavila žena? A ja ću reći nešto i za nju, nije mogla od tih muškaraca živjeti.
Hvala.
Nastavljamo sa raspravom. Josip Borić.
Izvolite kolega.
Hvala lijepo.
Pa evo da i ja kažem nešto o ovom Prijedlogu zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Da bi uopće mogli govoriti o izbornom zakonu moram se osvrnuti i na to što smo imali do sada. mislim da moramo utvrditi da li je dosadašnji model osiguravao demokratski izbor, da li smo imali stabilne većine koje su nastajale nakon tih izbora, da li je mogao sustav funkcionirati kada su završili izbori, da li su stranke imale isto pravo predlaganja kao i po novom prijedlogu, da li je sustav diskriminirao žene da ne mogu biti u Saboru ovaj dosadašnji pa da utvrdimo onda da li ovaj prijedlog nudi nešto bolje u odnosu na ono što smo imali. Jer sve to treba razmotriti da bi znali gdje smo bili i gdje sada dolazimo.
Jesmo li svim državljanima omogućili da jednako mogu ostvariti svoje biračko pravo? Jer nije problem donijeti zakon, donijet ćemo mi zakon. sutra će netko nešto stisnuti i zakon je tu. Vidjet ćemo mi na slaganju lista kako će to funkcionirati kada se ubace svi ovi imputi u izborne liste.
5, 6 koalicijskih partnera, 40% žena, 60% muškaraca, svi hoće na prednja mjesta, nitko neće odozada, vidjet ćemo mi kako će se to slagati i hoće li koalicije pucati u pojedinim izbornim jedinicama. Bit će to interesantno gledati, ali dobro evo SDP kaže da je to odlično.
Stranke su i do sada predlagale liste. Koja je razlika? 1500 potpisa kaže Peđa, 1500 potpisa. Evo zamolit ću vas da ispravite ovaj članak 12.piše "Političke stranke predlažu liste na temelju pravovaljano prikupljenih potpisa birača. Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 1500 potpisa birača". Kojih? U cijeloj Hrvatskoj.
Hoću li moći prikupiti potpise u Osijeku da bi predao listu u 8.izbornoj jedinici? Napišite ili dodajte da se odnosi na 1500 birača iz izborne jedince, ovako to ne stoji. To će vam na DIP-u biti protumačeno kako oni budu htjeli, vjerujte mi dodajte. Jer 1500 birača mogu skupiti i u Splitu bilo gdje i donijeti listu onda u 8.izbornu jedinicu a to nije Split. S obzirom da se i kandidati mogu bez prebivališta kandidirati bilo gdje pročitajte kako vam tu piše.
E sada sam ja pokušao skužiti što je to Peđa htio kada je on stavio tih 1500 i nije to bezazleno. I gledam svoju 8.izbornu jedinicu, od 233 tisuće koji su izašli iskorišteno je 165 tisuća glasova, 68 tisuća je propalo. Na male stranke koje dobivaju do 1500 glasova od 26 lista, 16 lista sa 21 strankom nije prošlo, a to vam je negdje između 18 i 20 tisuća glasova, pazite to vam je mandat i pol skoro, dva mandata na malim strankama koje se gube.
Tu vam dođe, ne znam Demokratska stranka žena, SRP Socijalistička radnička partija i slične, Zelena stranka. SDP je ovakvim prijedlogom onemogućio strankama da se kandidiraju na tim izborima u izbornim jedinicama jer mnoge neće moći skupiti 1500 potpisa, a osnovane su za cijelo područje RH i djeluju na cijelom području RH. stavili ste im veliki prag.
Kome naginju? Ja znam kome naginju takve stranke i nije to bez razloga, to vam ja kažem.
Kako će se slagati, kada govorimo o dijelu da li je sustav diskriminirao žene da budu na listama? Ja mislim da nije. E sada netko je poželio po onom modelu ako ne piše neće se desiti da se to napiše slovom i brojkom. I evo ga, imamo 40% i danas smo dosta o tome govorili, 40%. Ali sad se već svi boje, sad se već svi pomalo boje kad se ubace svi ti inputi tko će završiti na zadnjim mjestima tih lista.
Vjerujte mi, jer praksa će vam pokazati da će veliki broj zadnjih mjesta vjerojatno zaslužiti žene, na žalost. Nećete si pomoći. Navodim primjer. U sedmoj izbornoj jedinici na zadnjim izborima bila je lista sa 14 žena. Znate koliko je dobila? 3%. 14 žena na listi, 3% u sedmoj izbornoj jedinici, neću navodit stranku.
Mislim ipak da je ovo SDP iskoristio, baš ovu priču o 40% i kvoti žena da pobjegne od ovih raznih seksizama koje smo čuli u predsjedničkoj kampanji, da tu malo napravi jedan kako bih rekao livel, jer čuli smo marioneta HDZ-a, primabalerina, slika bez tona. Pa onda čujemo i ministra "Volimo da su sestre u pripijenom." Nismo čuli ni jednu političarku SDP-a da je stala u obranu, da je rekla svome šefu "Nemoj to govoriti, to je ružno, to nije dolično." Ne, ništa. Znači praksa ih demantira, ali kad smo u Saboru e onda idemo svi silno za tu borbu o kvotama žena.
Mislim da će tu problem ostati bilo ovo u zakonu ili ne. Zadnji izbori, imali smo iskustvo, EU izbori, prije svega nekoliko mjeseci. HDZ je tada predložio listu sa 5 žena i 6 muškaraca, 3 su završili u Parlamentu. SDP 4 žene, 7 muškaraca, 1 završila u Parlamentu. Toliko o tome koliko tko brine o ženama.
Neću navoditi da smo predložili i dobili prvu predsjednicu Republike Hrvatske upravo zbog toga što smo daleko, daleko ispred njih u praksi. Preferencijski glas, što kaže iskustvo? Probali smo i to na EU izborima. Što je uopće različito od onoga što imamo za EU izbore? Gotovo ništa. Tamo je jedna lista dobila, tj. dobila je jednog kandidata i kolegica naša iz Sabora je dobila 52375 preferencijalnih glasova, gotovo 60% ali je u EU parlament ušao drugi gospodin koji je dobio 2000, znači 2%.
Tko je ovdje osigurač u ovom Izbornom zakonu da se to neće desiti u ovom sljedećem mandatu? Tko će reći nekom biraču ti si izabrao tog i tog zastupnika, ali on ti je postao ministar, pa si ti izabrao nikoga ili će netko sa petnaestog, čovjek sa četrnaestog mjesta. Tada će se svesti sve na to, opet smo prevarili birače.
Mislim da je preferencijalni glas zapravo jedan odličan alat u rukama medija koji su oni sada dobili u ruke, sutra kad se zakon izglasa. E onda ćemo mi odrediti osobe koje ćemo prezentirati, mi ćemo ih odrediti, inače su ovi mediji naši podosta lijevi, da ne kažem sdpizirani, pa ćemo vidjeti gdje će to ići. Vidjet ćete.
Na tu emisiju možeš doći samo ti, ti možeš doći tamo, ti ćeš dati intervju, tebe ćemo u novine itd. a vi ostali kako hoćete. Kandidati iz malih sredina. Ja dolazim iz mjesta od 1000 ljudi. Ovaj iz Rijeke ima 100 tisuća bazu. Pa što ću se uopće uspoređivati. On ima sto puta više mogućnosti da dobije na preferencijalnom glasanju nego ja, 100 puta više. Znači, morat će se silno potruditi da bi bilo tko iz malih sredina prošao.
Koliko će biti takvih osoba u Saboru? Negdje između tridesetak ako prođu u svakoj izbornoj jedinici između dvije i tri liste. Pa vidjet ćemo kako će to onda funkcionirati i jesmo li mi ovdje bez imena i prezimena ili će ti novi zaista biti sa imenom i prezimenom, a svi ostali koji dođu sa liste će valjda opet biti bez imena i prezimena jer i oni moraju ući u Sabor. Ako dobijete 7 mandata, jedan je ušao imenom i prezimenom, svi ostali valjda bez imena i prezimena iako tvrdim da smo mi političari baš zbog Zakona o sukobu interesa i zbog Povjerenstva pod totalnim rendgenom, o nama se sve živo zna. Pa nema te sitnice koju ljudi o nama ne znaju, ali eto moramo to zapisati i u zakonu.
Jesmo li riješili istinu da svi hrvatski građani ne mogu na jednak način ostvariti biračko pravo. Već sam o tome danas govorio. U 11. izbornoj jedinici ljudi fizički ne stižu doći i odglasati ono što žele. Na zadnjim izborima 38000 birača je glasovalo maksimalno. Od toga u Bosni i Hercegovini svega 18000, cijeli dan su bile gužve na izbornim mjestima i mi to ne želimo riješiti, ne želimo riješiti nego se i dalje tamo prijavljuju, nek' čekaju cijeli dan jer SDP to ne želi. Već ih je procijenio to nisu naši birači pa nek' lijepo čekaju cijeli dan i nek' glasaju kad dođu na red pa makar se objavili izborni rezultati možete ujutro glasati opet za HDZ. Ne? Nema veze.
Pa ako je to demokratski doseg to je obična za mene laž, nema napretka ni u tom segmentu. I sada idemo na kraj. SDP kaže, prepisuje znači rješenja iz onog hajmo reći zakona kojim biramo zastupnika u EU parlament i onda kaže evo mi smo to sada vama predložili.
Pa HDZ je već do sada predložio i taj prijedlog zakona, predložili smo neposredni izbor načelnika, gradonačelnika, župana što je isto vid nekakvog preferencijalnog glasanja. I sad ste vi protiv, a mi smo za. Pa nije istina! Mi se ne slažemo sa načinom, a način je sve učiniti da ne bude konsenzusa i da većina nadglasa sve ostale, a da ovdje odglumimo nekakav demokratski postupak gdje se svi nešto sastaju i ništa na kraju ne uspiju dogovoriti i na kraju dobijemo objedinjenu raspravu o tri ili dva zakonska prijedloga. To je jedina istina.
Hvala.
Bit će kolega Borić. Ima dosta replika.
Hvala.
Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Izvolite.
Ja bih se kolega s vama složila ovdje oko preferencija. Vi ste istakli jedan aspekt o kojim ja nisam razmišljala. Vi dolazite iz manje sredine i tome je sigurno tako. Ali ja ću samo još nadopuniti ovo što ste vi rekli u pogledu preferencija.
Kako bi neki mladi, svi su ovdje većina osim nekih koji su ne znam po čemu prije bili poznati bili nepoznati pogotovo mlađi ljudi pa i žene, bili su nepoznati dok ih stranka nije stavila na listu i dala im je šansu. Poslije su postali prepoznatljivi i vjerujem da bi mnogi i po preferenciji prošli čak i ako nemaju neko adekvatno mjesto.
Toliko o tome. Ali kad kažete kako će biti teško i u što ćemo mi upasti, savršeno smo svjesni toga. Dakle, gdje se traži 40% žena, gdje se žele i vi i vaša stranka i mnoge druge okupiti koalicijske partnere. Međutim, svi se moraju toga držati. Demokracija nije laka, demokracija je vrlo teška. Autoritarni režimi su laki za one koji ih vode, demokracija je uvijek komplicirana i teška. Tko je ikada rekao niti obećao a kamoli rekao da je ona lagana.
Hvala.
Odgovor, kolega Borić.
Hvala lijepo.
Kolegice Ingrid mi smo danas imali priliku gledati kako funkcionira kad žene rade u Saboru. Vidjeli ste, izašla je kolegica iz reformista, tamo je bila potpredsjednica i onda su išle replike. To je bilo meni interesantno gledati, znači u jednoj istoj ajmo reći političkoj opciji koja je tu nekoliko godina došlo je do jednog malog ajmo reći razmimoilaženja oko nekih razmišljanja. I to je dobro. Neka žene iskreno kažu ono što je.
Ali, meni eto ne ide u glavu baš da ste htjeli to brojkom učiniti. Jer i dosada su žene mogle biti na listi. Mogle su popuniti listu 100%. Rekao sam vam primjer izborne liste u 7. izbornoj jedinici, sad ću reći i stranku HSP. Znači, dobila je 3% ja mislim. Znači, to nije bilo sad ste žene i sad ćemo mi svi za vas glasati. A onda ste uveli 1500 potpisa i recimo jedna stranka koja se zove Demokratska stranka žena Hrvatske ona će vrlo teško skupiti tih 1500 potpisa jer dobiva 1000 glasova. E toj Demokratskoj stranki žena koja očito u svom programu ima da se zalaže za prava žena i nešto drugo što se tiče toga e njima nećemo dozvoliti da izađu niti na izbore jer neće moći skupiti 1500 potpisa. To nije dobro. Znači, vi zabranjujete svojim prijedlozima strankama da se kandidiraju tj. da predlože svoje kandidate i da pokušaju nešto dobiti u tom izbornom procesu. Ja mislim da to ne bi smjelo biti rješenje, da je to preveliki prag i da ti ljudi jednostavno će biti nezadovoljni.
Pa dozvolimo da postoji 150 stranaka u RH i da imaju svoje članstvo i da hoće glasati i izlaziti na izbore. Peđa Grbin im je to zabranio. I sada mi sad oko toga se svađamo hoće li biti toliko i toliko žena. Bit će vas, po meni, manje nego u ovakvom obliku, a vidjet ćete kad to krene se s obzirom na situaciju u društvu rješavati da će praksa pokazati drugo od vaših želja.
Hvala.
Gordana Sobol, replika.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Dakle, kolega Borić vi ste u svojoj raspravi se zapitali da li je i sad ovaj dosadašnji zakon na neki način diskriminirao žene, u čemu ih je diskriminirao i što će sad ovaj prijedlog popraviti? Dosadašnji zakon, važeći Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nigdje ne spominje niti onu općenitu rečenicu da su predlagači dužni voditi računa o ravnomjernoj zastupljenosti oba spola, onu rečenicu koju smo ako se ne varam unijeli u ove zakone kojima se ide na lokalne izbore. Dakle, niti te rečenice nema u ovom zakonu. A Zakon o ravnopravnosti spolova imamo već 8 godina, 7 odnosno 8 godina.
U ovom sada prijedlogu mi konačno počinjemo makar dijelom provoditi važeći Zakon o ravnopravnosti spolova, a to da li će biti, prvo bit će više žena na listama. Zato što svi oni koji žele da izađu na izbore morat će poštivati ovu odredbu jer će liste biti nevažeće. Imamo tu nekoliko prijedloga amandmana, ako neki od njih prođe onda će sve biti određen i redoslijed na listama.
Dakle, taj jedan korak da svaka lista mora imati minimalno 40% žena ili minimalno 40% muškaraca onda će i ta lista tog HSP-a u 7. izbornoj jedinici morati imati 40% jednih, 60% drugih pa nek biraju što. A kad govorimo o Demokratskoj stranci žena one su izlazile i na lokalne izbore i nikad nisu bile čiste ženske liste, bez obzira što su se zvale Demokratska stranka žena nego su imale uključene i muškarce na te liste.
Pa to je za mene problem, kolega Grubišić dobacuje, da problem je ako imaju jednog muškarca kao što je i problem sa listama koje su imale i pojedine velike stranke počev i od moje gdje je bila samo jedna žena na listi. Pa ili je bila prva ili je bila zadnja. Ovim zakonom sada to sprečavamo.
Hvala.
Izvolite kolega Borić.
Rekli ste da će biti više žena na listama. Možda na onim listama, koalicijskim listama će ih biti onoliko koliko se propiše pa možda čak i više, možda čak i manje. Manje ne može očito jer ste stavili prag.
E sada, s obzirom da ćete smanjiti broj kandidacijskih lista koje se mogu kandidirat s obzirom da ste im stavili preveliki prag sveukupno će vam biti manje žena moguće kandidirati jer ste onemogućili jedan velik broj malih stranaka da se kandidiraju. Ja vam to ozbiljno tvrdim. I to je ozbiljan demokratski deficit. Vi ste zabranili mogućnost, neće se moći skupiti toliko potpisa. Ako ćete imati 27 lista u svakoj izbornoj jedinici to vam je 270 na nivou Hrvatske puta 1500 potpisa pa to vam je već 500, pola milijuna ljudi će se morati potpisati. A čak niste ni napisali gdje se moraju potpisati i to vam je ozbiljan deficit. I to popravite do sutra.
… /Govornici govore u glas, ne razumije se./…
Što? Ured državne uprave? Pa dobro. Mislim, ma možemo se mi ovdje nabacivati s time. Ja vam ozbiljno kažem što će biti u praksi, ja ne pogriješim vrlo često, vjerujte. Jer svi mi znamo i nismo prošli samo jedan izborni ciklus, znamo što će biti, a kad ovo sve ubacite u te inpute koje ste sada stavili u taj izborni ciklus shvatit ćete da ste napravili grešku sa ovom kvotom. I sve će to stvoriti određene probleme, a rezultati u ovom Domu, znači to je ono finale, neće biti puno bolji od ovoga što imamo sada, vjerujte mi. A onda vidimo se na nekom budućem … pa ćete shvatiti da ne treba nešto pisati da bi se desilo, ne treba pisati da bi se desilo. I bilo je dovoljno da ste stavili tu rečenicu da se drži nekakav ravnomjeran odnos pa da stranke same procjenjuju što mogu, gdje i na koji način. A ne ovako, e sad nećeš valjati kao lista, nećemo te prihvatiti jer nemaš toliko i toliko postotaka. Mislim to zaista, mislim da vam ne ide to u korist bez obzira koliko se trudili i čak i mnoge udruge su ustale i protiv toga, baš ženske udruge.
Hvala.
Peđa Grbin replika.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani gospodine potpredsjedniče.
Ma ustvari kolega Borić, mi ne trebamo ništa pisati nama zakoni uopće ne trebaju, ajmo ih sve ukinuti. Ali evo danas sam vam posebno mio i drag, volite me od jutra, evo toliko ste se navikli izgovarati moje ime da ste me do kraja večeri prestali i persirati pa je red i da vam se javim da malo odgovorim na ovo vaše divno izlaganje i na čitav niz mudrih i pametnih stvari koje ste rekli.
Ali neću govoriti o svemu, pročitat ću vam samo jednu odredbu zakona, to je članak 21. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor isti od 1999. godine do danas koji u stavku 2. kaže: "Za pravovaljanost prijedloga liste izborne jedinice za izbor zastupnika u Sabor potrebno je prikupiti najmanje 500 potpisa birača." Dakle takva norma u hrvatskom izbornom zakonodavstvu egzistira od 1999. godine do danas, po njoj je četiri puta proveden izbor za Hrvatski sabor i ta norma nikome nije predstavljala problem, niti DIP-u, niti biračima, niti kandidatima, po toj normi je primjerice, ali evo ga kolega Balojević izabran u Saboru upravo u skladu sa člankom 21. stavak 2. i danas to vama predstavlja problem.
Odredba članka 22. koja je predložena u ovom zakonu je prepisana odredba članka 21. stavak 2. jer ja sebe ne držim dovoljno pametnim da bih kreirao nešto novo kraj već postojećeg dobrog rješenja. I da podigli smo granicu, podigli smo granicu kako se više ne bi apsolutno svatko ko 4 godine ne radi ništa kandidirao već dođi, prikupi 1500 potpisa birača, kandidiraj se. I to nije prijedlog koji je inicirao SDP, niti moja malenkost već je to prijedlog koji je predložio GONG a u proceduru ga je uputila grupa uvaženih saborskih zastupnika na čelu sa profesorom Kregarom.
Hvala.
Hvala.
Odgovor kolega Borić.
Hvala lijepo.
Pa ja sam danas lega Peđa vrlo aktivan jer ste očito nešto Milanoviću radili iza leđa, a to je ova priča koja se pojavila u toku dana. E sad, vi ste često ovdje izlazili za govornicu kao predlagatelj u ime kluba SDP-a i to je jedna od specifičnosti ovih izmjena Izbornog zakona, klub SDP-a nema nigdje gospodina Bauka, Ministarstva uprave, Vlada ništa ne zna, ništa ne misli o ovome, jel tako? Znači evo saborski zastupnici o vama se radi, birajte se kako se dogovorite ali se dogovoriti ne možete pa onda ćemo mi presjeći i reći kako će izgledati taj konsenzus.
Mislim da ste uvrijedili neke od ovih stranka bez obzira što vi mislili o njima, tko ništa ne radi ne treba se ni kandidirati, jer 1500 izvolite skupiti pa onda će ispasti da nešto radite. I sad ako smo već išli popravljat mogli smo i to popravljati o čemu smo govorili, ako je ovako dovoljno jasno neka onda ostane pa možda dođe potpis iz Osijeka za Rijeku pa nek se uvaži taj. Ja smatram da bi možda trebalo, ako sam krivo rekao ispričavam se.
Ali nešto drugo želim na kraju reći, ako smo mi nešto naučili ajmo reći od Nijemaca a to je da je matematika kućnog budžeta sveta stvar, znači matematika kućnog budžeta i sve dok taj budžet ne bude u plusu možete vi u SDP-u, u HNS-u bilo kojoj drugoj stranci vaše koalicije pričati narod će vam pokazati crveni karton. Znači taj kućni budžet je jedna vrlo važna stvar jer svi imao manje nego 2011. i po tome će vas ljudi percipirati i po tome će oni odrediti izbore vjerujte mi. A sve ostalo, hoćemo li ovako, onako ne postoji zakon po kojem možete dobiti na ovim slijedećim izborima jer niste ispunili obećano. Ljudi su vam dali mandat da ispravite greške iz prethodnog sustava koje su bile vidljive, vi ste učinili još ih više, a konsenzus ste pokopali za sva vremena vjerujte mi. I bit će te prve žrtve ovakvih loših zakona.
Vrijeme.
Hvala.
Ivan Šuker replika.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolega Borić, cijelo jutro u ovom visokom domu neko nekoga brani, neko se bori za nečija prava ali vrlo interesantno da nikog nije briga što je 280 tisuća Hrvata ostalo bez prava glasa, što im je neko oduzeo aktom osobnu iskaznicu. Isto tako svi volimo pričati o demokraciji, da li je demokratski ono što se dogodilo Hrvatima u Bosni i Hercegovini da su 12 sati čekali da mogu glasati? To je lice i naličje hrvatske demokracije, to je lice i naličje hrvatske države kako nas gledaju drugi. Što su krivi ljudi koji su morali trbuhom za kruhom ili njihovi roditelji otići pa da moraju putovati po 300-400 kilometara do konzulata da mogu glasati. Ne, za te ljude danas niko ne pokazuje ni malo ni brige, ni samilosti, ni želje da im pomogne. Dapače prije 5 godina su se itekako neki ultimatumom uvjetovali praktički završetak pregovara RH kod ustavnih promjena upravo da se tim ljudima oduzme pravo glasa.
E ja ipak mislim da ako govorimo cijeli dan o nečijim pravima i brinemo za nečija prava da bi morali brinuti i o tom dijelu hrvatskog puka jer koji je u najtežim trenucima za Hrvatsku državu itekako pokazao kako voli tu svoju domovinu. Jedni jer su dali svoj život i prvi su bili na liniji obrane, a drugi jer su itekako financijski pomagali kad su sve pipe i kad su neki oružje koje su kupili hrvatski građani predali u ruke JNA. Vrlo interesantno danas niko o njima ne vodi brigu, ali ponavljam za liste za EU izbor nije bilo limita koliko treba biti žena. Lista HDZ-a i koalicijskih partnera je imala najviše žena na toj listi to sve govori o tome ko je kakav i ko kako razmišlja i promišlja.
Hvala.
Odgovor kolega Borić.
Izvolite.
Hvala lijepo.
Kolega Šuker, ne bi se složio s vama da niko nije ništa govorio. Ja sam danas upozorio na problem koji se desio, ne samo na ovih 280 tisuća izbrisanih nego na 254 tisuće koje su sada nestale zbog toga što jednostavno nisu imali važeće osobne iskaznice i netko ih je lijepo potezom pera izbrisao.
Valjda smo jedini narod u Europi, valjda i na svijetu koji želi da nas bude manje. Koji želi da nas bude manje pa sve činimo da što god možemo da to i učinimo. Pa zabrani ovo, pa zabrani ono. Postali smo nomadski narod, raseljen. Sve više ljudi izlazi iz Hrvatske. Jučer gledam jednu reportažu na televiziji, ono je strašno. Autobus iz Osijeka, Varaždin-München, svaka linija je puna.
Ljudi moji o čemu mi pričamo? Mi pričamo o tome kako ćemo se birati u ovom Domu, što da bi radili? Koga da zastupamo? Ljude koji su u tri godine jednostavno ostali bez ičega. I sada pričamo priče kako ćemo se bolje izabrati. Hoćemo li imenom i prezimenom ili ćemo ući sa liste. I to cijeli dan.
Ali kažem, Peđa je za sebe uzeo ulogu da zajedno sa HNS-om, pa gledajte, pa mislim i to je jedna devijacija ovog demokratskog društva da stranka koja ima u najoptimističnijim, ajmo reći anketama jedan mali postotak, neću govoriti koliko je, da ona uvjetuje sada hoće li biti promjena Izbornog zakona ili neće. Pa mislim, Bože dragi gdje smo došli.
Znači umjesto konsenzusa svih dođemo u situaciju da jedna stranka kaže evo ako mi se ne složimo za amandman kojim eliminiramo jednu osobu onda Izbornog zakona nema, ostajemo po starome ali ako nas prihvatite e onda idemo po novome. Razumijete? Pa di ćeš veće devijacije o tome.
I zato postoji konsenzus i zato se trebalo dogovarati kada se već potrošilo nekoliko mjeseci i trebalo je doći ovdje s jednim prijedlogom a ne sa tri različita pa nešto evo pričamo o svakom pomalo.
Hvala.
Vesna Sabolić, replika.
Izvolite.
Kolega Borić, prekasno je a i puno smo toga govorili.
Samo sam vas htjela malo utješiti, vidim da ste jako zabrinuti a ja dolazim iz sredine i razumijem tu zabrinutost ali tamo sam naučila i čula jednu izreku kaže se "I tamo gdje HDZ ne može pošaljite ženu.", znate.
Prema tome za onu listu koju ste, za koju ste žalili jer je imala samo 3% lista sa 14 žena taj problem je riješen jer više neće moći biti samo žene, morati će imati 40% muškaraca i onda će vjerojatno po vašemu imati puno bolji rezultat. Ali nema razloga za brigu.
Kolega Borić.
Hvala lijepo.
Pa kolegice, idemo na izborni proces. Znači dođete u sobu gdje je izborni ajmo reći odbor, dobiti ćete listić i opet ćemo kao i uvijek zaokružiti najprije stranku i još ajmo reći dobiti ćete priliku sada i jednog kojeg želite. Ako zaokružite samo njega birali ste i stranku, uzajamno povezanu.
To smo već probali, ovo nije nikakva novina jer danas je priča da je ovo nešto novo. Čak kada je bila inicijativa rekli su mnogi da je to gospodarski oporavak Hrvatske, birati ljude imenom i prezimenom i Hrvatska će procvjetati. U Sabor će ući samo stručnjaci, samo oni koji su poznati i koji sve znaju i Hrvatska ima da procvjeta u vrlo kratkom roku. To je tako pričano.
Ljudi su to htjeli i ljudi su to potpisali. SDP se uključio na kraju. Najprije je sve to na neki način onemogućio kroz one silne priče koliko nas uopće u Hrvatskoj ima, koliko nas ima u registru, koliko na popisu pa su se ljudi i zbunili ne znaju što je registar, što je popis. Pa sada shvatimo da nas i izbrišu jedno 240 tisuća ali opet nas ima. Pa onda izađe manje na predsjedničke izbore ljudi u masi ali svejedno veće u postotku jer se ti popisi valjda sada toliko ažuriraju da ćemo još malo shvatiti da nas u Hrvatskoj više neće ni biti na takav način. Jer činjenice su tu.
A žena i sve ostalo oko te priče, ja sam samo pokušao realno reći što ja osobno mislim i šta bi praksa mogla donijeti. Osobno poštujem žene i postoji jedna lijepa izreka koja kaže "Žene su zakon a zakon treba poštivati.". Ali mislim da bez obzira na to da nije ovo najsretnije rješenje da se brojkom nešto upisuje u zakon pa da bi to tako i bilo. Vidjeti ćete da praksa pokaže drugačije a ako bude po vašem evo ja ću se nakloniti duboko i čestitati.
Hvala.
Tomislav Žagar, replika.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovani kolega Borić, čini mi se da je kolegica Juričev-Martičev to izjavila ako nije nije, netko od kolegica sigurno je da u onim sredinama, općinama i gradovima koje su razvijenije da ima više žena, koliko sam razumio u predstavničkom tijelu. Netko od kolegica je to rekao.
Možemo si i postaviti pitanje da li je to zato što su ti krajevi razvijeniji pa onda imaju više žena ili zato što imaju više žena su oni razvijeniji. Jedan od tih dvije stvari je uzrok a drugi je posljedica.
Vi ste kolega Borić obratili se kolegicama i rekli ste otprilike ovako, ne znam da li ću vas dobro citirati: "Zar stvarno mislite da će ovom odredbom 40% biti više žena u Hrvatskom Parlamentu, Hrvatskom saboru?".
Dakle demokracija, ja ću se nastaviti na kolegicu Ingrid koja je rekla demokracija je složena, ja bih rekao ovako demokracija je proces i procedura. I u svakom slučaju mi koji se bavimo odgovorno politikom, odgovorim poslom moramo oblikovati i javnost.
Dakle ova odredba od 40%, to je poruka, to je standard koji želimo postići. Naravno da smo svjesni da problemi ne potiču samo u Hrvatskom saboru, ako malo pogledamo predstavnička tijela u jedinicama lokalne samouprave onda tek možemo vidjeti pravu sliku o tome koliko je žena zastupljeno u tim predstavničkim tijelima počevši od općina, gradova, županija pa …/Govornik se ne razumije./… Hrvatskog sabora.
U tom smislu ova odredba d 40% je kažem standard koji želimo postaviti i moramo ga postaviti odozgora da bi se kasnije taj standard zaživio i da bi išao na niža predstavnička tijela. U tom smislu ja tu odredbu vidim.
I još vezano za ove potpise 1500, to je i kolegica Kosor danas rekla da je na prošlim izborima 2011. 606 tisuća 356 glasova otišlo u vjetar, zapravo propali su, to je 18,5%. I zato mi nije jasna ova vaša tvrdnja da se zapravo ovim načinom, skupljanjem potpisa bi se zapravo spriječilo da glasovi propadaju.
Evo hvala.
Hvala.
Odgovor kolega Borić.
Evo da krenemo od kraja. Znači 600 000 na nivou Hrvatske, ja sam govorio samo o VIII. izbornoj jedinici i znači donio primjer, tamo je bilo 26 lista. 16 lista i 21 stranka nisu prošle niti 1500 glasova, samo to znači. Tamo je izgubljeno samo 68 000 i to je jedno interesantno područje gdje je SDP očito shvatio što se događa. Nemojte vi mislit da mi baš mislimo da je sve ovo slučajno, ništa nema slučajno u politici.
I ti ljudi će ili kao članovi tih stranaka pokušavati tražiti nekakve koalicije moguće, ako ih ne budu mogli složiti onda će odustati ili od izbora ili neće izlaziti, jer nitko ne može demokratskoj stranci žena zabraniti samo tako, mislim zabraniti, nije to zabranjeno, ona ima pravo to ali vjerojatno ne može skupiti toliko potpisa jer je 1500 veliki broj. E sad pokazat će vrijeme.
Ja sam kad smo govorili o ženama upozorio na slučaj, a to je da smo imali dva predsjednička kandidata u drugom krugu, predsjednicu i bivšeg predsjednika. SDP se tada nije ponio onako kako bi trebao, nije se ponio ni nakon izbora i nemojte vi biti ti koji govorite stalno o tome kako se vi zalažete za žene. Naveo sam vam i primjere u praksi gdje za Europski parlament gdje ste predložili svega 3 žene, pardon 4 žene i 7 muškaraca, samo jedna je u Europskom parlamentu. Mi smo predložili 5 žena i 6 muškaraca, 3 su u Europskom parlamentu.
Znači mi ne možemo govoriti za sebe da smo samo mi za to, ali mislim ipak da brojka nije najsretnije rješenje i ne bi se o njoj toliko pričalo da i svi mi nismo svjesni toga da to nije najsretnije rješenje, bez ovih amandmana. Ako ćete usvojiti amandman od Mirele Holy to će biti nešto drugačije onda. E tu bi se nešto dalo drugačije razgovarati, ali vi to nećete usvojiti.
… /Upadica se ne razumije./ …
A hoće? Onda ćemo vidjeti, a dobro.
Hvala lijepo.
Hvala i vama.
I posljednja replika, Sonja König.
Izvolite.
Hvala vam lijepa poštovani potpredsjedniče našeg Sabora.
Kolega Borić, rekli ste da i sada i muškarci i žene imaju jednak pristup politici i političkom angažmanu. To bi kolega bilo točno kad ne bi živjeli u patrijarhalnom društvu i kad između ostalog žene ne bi bile dvostruko opterećene. To bi kolega bilo točno kad bi sve obiteljske i kućanske poslove ravnomjerno obavljali i muškarci i žene.
Jer upotrijebit ću riječi zapravo ako mi dopusti vaša kolegica i citirati je prije nekoliko mjeseci kad vam je na ovu temu slično replicirala, a to je dok vi sjedite u birtiji popodne ili navečer, ne vi konkretno i dok raspravljate o mjestima na listi i dogovarate koalicije i mjesta na listi, žene brinu o tome da li ste siti, da li je sve ispeglano, da li je sve čisto, da li su djeca napisala zadaću, što će jesti i da li je sve u kući u redu. Dok se god to ne promijeni vjerujte iste šanse nećemo imati.
Hvala.
Hvala.
Odgovor, kolega Borić.
Evo kolegice, ja želim vjerovati da ćete usvajanjem ovakvog izbornog zakona vi sve to promijeniti i da će žene onda izaći iz svih tih poslova i krenuti prema politici i Saboru, iako je Sabor za mene jedan pozitivan dio u ravnopravnosti spolova. Često vidim jednog muškarca ili više njih koji ovdje obavljaju poslove, mislim da čiste, usisavaju itd. To je vidljivo.
Ali ja sam pokušao u svojoj raspravi pokazati ili dokazati da ovaj zakon nije nikakav veliki iskorak ili ništa nešto specijalno što mi već nismo probali ili nemamo i da SDP ne znam što sebi tu daje nekakve velike zasluge, a sve ostalo što je možda bilo i razumnije kao neki prijedlozi koje su predložili gospoda u Laburistima i tako su vrlo olako odbacili jer su loši. 3 preferencijalna glasa i to vrlo loše, ali 1 je spasonosan i odličan i idemo probat tog 1. Ili neke druge situacije koje su se događale.
Za mene ako govorimo o tome da treba postignuti konsenzus, konsenzus je pokušaj da se zaista dogovorimo ali ne na način kao što smo to imali priliku ovdje i po stoti put ponavljam, oko izbora za ravnatelja HRT-a, oko pučkog pravobranitelja, pa priča o ustavnim promjenama.
Pa sjetite se one priče, kaže moramo donijeti ustavne promjene da zaštitimo branitelje od kaznenih progona. To je bila osnovna priča, a sve je bilo nešto drugo sa strane. Pa tko me može uvjeriti kad gospodin Grbin opet dođe ovdje i kaže e sad mi mislimo najbolje za vas, da ne misli opet nešto drugačije i sad smo pokušali to raščlaniti.
I mislim da smo mi to rekli ono kako treba, stav HDZ-a je vrlo jasan. Način na koji se krenulo u ove izborne promjene nije dobar i zato sam rekao i treći put ponavljam, konsenzus je pokopan za sva vremena, vjerujte. Svaka sljedeća vlast će izbjegavati konsenzus jer je SDP to radio pune 4 godine o bilo kojem problemu.
Hvala.
Nastavljamo sa raspravom.
Boro Grubišić izvolite.
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolegice i kolege zastupnici.
A što više reći nakon ovog svega? Umjesto da razgovaramo o puno važnijim stvarima i ono što muči naše građane evo mi se pobrinuli da cijeli dan provedemo u raspravi oko toga kako ćemo se birati u Hrvatski sabor, iako je i to značajno za hrvatske građane.
Ne znam otkud da počnem. Rekli su ovdje da su Kukuriku koalicija ili njihov pandan 2000., 2004. izgubili izbore, da će izgubiti izbore pardon, Borić je rekao ova koalicija jer nije ispunila očekivanja. Ni oni koji su bili od 2000.-2004. također je izgubila izbore jer nije ispunila očekivanja, a to je prije svega sankcioniranje lopovske privatizacije koja je obavljena onih '90.-ih godina do 2000. godine dakle.
O dijaspori ovdje smo rekli ne može se promijeniti ništa u svezi glasovanja dijaspore koja je kako smo vidjeli na predsjedničkim izborima u Mostaru trajalo do ujutro i još poslije toga iako se birališta kažu po zakonu moraju zatvoriti u 7 sati ipak su, ali do 7 ujutro, nije rečeno do kojih 7 sati nego do 7 ujutro, tako je protumačeno. Ja sam ipak postavio jedan i poslao jedan amandman na članak broj 4. u kojem jasno piše da se dan provedbe izbora je neradni dan i da se izbori provode kaže ovako: "Određuje se dan provedbe izbora." Samo još nešto. Da, dodao sam: "U Republici Hrvatskoj na neradni dan" da bismo omogućili našim građanima u dijaspori da glasuju s obzirom na broj predregistriranih i registriranih birača na primjer u Mostaru hajmo reći tako, treba omogućiti biranje i radnim danom s time da zadnji dan biranja, glasanja bude onaj neradni dan kad je u Republici Hrvatskoj, dakle kad su izbori. Dakle, zašto ne provesti pod u konzulatu Hrvatske u Mostaru glasovanje četvrtak, petak, subota. Raspodijelit ili po općinama ili po prezimenima raspodijeliti, dakle ta četiri dana biranja.
Zašto ne u Stuttgartu koji ima 20000 Hrvata u Stuttgartu koji ne mogu također. Naše su, evo u mom mjesnom odboru koji ima 4 i pol tisuće stanovnika ima pet biračkih mjesta. Znači na tisuću stanovnika jedno biračko mjesto. U dijaspori je to sasvim, 10 puta ili 100 puta više. To je nemoguće zapravo tako glasati.
Što se tiče preferencijalnog glasovanja mi se ovdje samo tješimo da je to neko, odnosno naročito Kukuriku koalicija da je to neko veliko postignuće i da će to nešto doprinijeti. Pa naravno da stranačka mašinerija i kada netko glasa i dođe na izbore, ako ima, neću reći koliko broji članova HDZ-a i pristaša. Evo uzmimo velike sistemske stranke što sam ja rekao koje su poput sistemske bolesti, zaraze sve oko sebe.
Upravo takva zaraza i takva pošast dvostranačja se i proizvodi u Hrvatskoj cijelo ovo vrijeme. Kaže Milanović, ja ću pokazati Karamarku, a ovaj kaže ja ću Milanoviću. Dakle jedna i medijska jedna proizvodnja konflikta, nazovi konflikta između HDZ-a i SDP-a tzv. ja kažem sistemskih stranaka. To je jedan naziv ovako kolokvijalan se proizvodi kako bi kad dođe birač na biralište on se odlučuje ili za kao i kod Kolinde i gospodina Josipovića. Vidimo da je rezultat bio skoro pedeset pedeset, pedeset četrdeset i devet, hajde.
Dakle da, a šta će bit sa onim malim strankama o kojima Borić govori, koje su možda teško uspjele i prikupiti tih tisuću i pol potpisa. Nadalje, ovdje se ne govori o načinu prikupljanja tih potpisa. Je li onaj tko da potpis za HDZ može i meni potpisati za HDSSB ili za SDP ili za nekog drugog?
Kada je bio u pitanju predsjednik nije mogao se potpisati samo za jednoga kandidata, ovdje nije propisano. Pa ako nije propisano ja se nadam da će moći dati, jedan potpisnik moći dati pod svoj potpis prikupljačima iz više stranaka jer tako ne piše drugačije. Pa ako ne piše drugačije onda je tako.
Dakle, kada dođe birač na biralište, onda će on odabrati recimo hajde nije bitno SDP ili HDZ, ako imate što kažem ja supermena na listi na primjer neke manje stranke, neću pritome spominjati našu stranku možete imati supermena ali on neće, glasač, biračka mašinerija, odnosno stranačka mašinerija je dobro već sad odrađuje kako se vidi i po ovim izborima, a još će za ovih 8, 9 mjeseci proizvesti tolike animozitete pod navodnike između ove dvije sistemske stranke ili sistemske bolesti da onaj koji misli na preferencijalni glas, a iz male je stranke nema šanse. A može bit ne znam ni ja kakav, može bit nobelovac, uzalud mu trud.
Dakle što smo postigli? Pa skoro pa ništa. Opet isto. I kada bi tri ova bila zašto sam se i ja založio i naša stranka opet bi ta tri morala bit sa iste liste, iste stranke. Ne možete zaokružiti jednoga iz HDSSB-a, jednoga iz HDZ-a, jednoga iz HNS-a. Nema šanse da ga zaokružite. Morate iz iste stranke zaokružiti ljude.
Zbog toga je ovo ma nije ni minimalan potez. Mi moramo napokon poraditi, možda u sljedećem mandatu ili u ovome da na sljedećim izborima donesemo na miru zakon koji će dati priliku za neposredno glasovanje, da vi glasujete imenom i prezimenom za čovjeka. Ili da, ima raznih modaliteta počevši od onog mog 140 zastupnika, 140 izbornih jedinica. Zastupnik mora biti sa mjestom prebivališta sa izborne jedinice i svaka stranka kandidira po jednoga, pa za koga narod odglasa. To je kanadski model. I vi idete u Otavu u parlament kao jedan jedini ste izborne. I vi ste dužni i odgovorni građanima koji su vas izabrali, a manje stranačkom čelniku, manje stranačka oligarhija ima utjecaj na toga čovjeka, jer on je odgovoran tamo gdje je on izabran.
Kad će to kod nas doći i proći? Kanada je puno mlađa država kad gledamo povijesno od Hrvatske. Na žalost demokracija je puno više odmakla negoli u Hrvatskoj. To je potpuno jasno.
Kako se može riješiti ova naša, problem sa glasovanjem u dijaspori? Pa može se riješiti na više načina, ali očito nema volje. Jedno je elektronsko glasovanje, drugo je dati više dana ljudima gdje je veliki broj registriranih ili predregistriranih. I treće se može također tako da se naša konzularna i diplomatska predstavništva vrše nadzor i nad mjestima koji nisu isključivo u zgradi konzulata ili pak veleposlanstva, negoli i na više mjesta u tom regionu. Ali da pod kontrolom veleposlanstva, da su potpuno izbori legalno provedeni.
I zašto mi pravimo problem? Zbog čega netko, poglavito ovi iz SDP i Kukuriku koalicije imaju animozitet prema ljudima u dijaspori kako je rekao Šuker koji su dali veliki doprinos i veliki obol borbi za nezavisnost Hrvatske i materijalni i u krvi i u mrtvima i koliko je ljudi poginulo iz Hercegovine u Vukovaru. Jel' samo znate to? Počevši od porijekla Blage Zadre i ne znam ni ja koga sve ne, ja ih dosta poznajem. Na žalost nema toga osjećaja kod vladajućih za pripadnost i toga dijela, a mogli bi puno pomoći poglavito u ovakvim poteškoćama koje sad Hrvatska ima i u kakvoj se financijskoj i gospodarskoj situaciji nalazi.
Načelnici i gradonačelnici, da ili ne, ja sam za ne iskreno govoreći. Ako hoćete raditi, ja sam bio kirurg u Slavonsko-brodskoj bolnici i nisam mogao raditi dva posla. Ne mogu stići, ne mogu kvalitetno raditi i jedan i drugi. Odlučio sam se da ovdje, iako mi je plaća manja nego u bolnici u Slavonskom Brodu kad sam sa 5 dežurstava izlazio s većom plaćom negoli kao saborski zastupnik. I sa 38, 39 godina radnog staža, puta pola posto to je još 19, 20% na plaću. Ali eto ne mogu raditi dva posla, odlučio sam se za ovdje.
Tako isto i gradonačelnici poput i župana. Ili ćemo dopustiti onda i župani ili da svi mogu ići na izbore za Sabor. Dakle i načelnici i gradonačelnici i župani ili nitko. Moramo se odlučiti za to, ne možemo jednima dati, drugima ne dati. Mislim to je nekakvo rješenje koje je zapravo čini mi se da netko se požali Ustavnom sudu da bi isto to palo u vodu.
Također, ako se naša dijaspora, a već ima naznaka, požali Europskom sudu za ljudska prava za nejednako biračko pravo i uvjete glasovanja Europski sud za ljudska prava će da kažem narediti ili odlučiti da Hrvatska tu nije u pravu. Što smo onda dobili? Pljusku običnu.
Hvala lijepo.
Hvala.
Prelazimo na replike.
Branka Juričev-Martinčev, izvolite.
Hvala lijepo.
Pa kolega Grubišiću rekli ste i brinete o problemu malih stranaka. Kao da ne znamo što se sve događa sa tim malim strankama. Sve pod uvjetom da i ostvare mandat mogu ostvariti svega 1 mandat, mogu imati 1 ruku bilo u općinskom, gradskom vijeću, županijskoj skupštini ili u ovom Saboru. Pa zar ne vidimo da oni s tom jednom rukom ucjenjuju veliku stranku, ucjenjuju veliku koaliciju i zbog te jedne ruke za proračun moraju se davati ne znam kakva mjesta, direktorske fotelje i slično. Zar nije onda normalnije da onda veće ovlasti dobivaju veliki, a ove male ako nemaju podršku građana toliko dobru da mogu skupiti određeni broj potpisa jel' ima smisla da uopće ulaze u Parlament?
Hvala.
Odgovor, kolega Grubišić.
Hvala lijepo.
Eto u gradu Vukovaru, u našoj izbornoj jedinici, HDSSB je dobio jednu vijećnicu. Pa mi recite kad ste tako već riječima okaljali tu stranku i male stranke u kojoj i nas računate jel' što je to HDZ dao da bi naša vijećnica Slavica Jelinić pristupila koaliciji u kojoj je HDZ i HSP Ante Starčević i ne znam tko sve ne, sad je Konzervativna Ružina stranka i ne znam kog sve nema tamo, trambulija, jer ste ih pobijedili tako što ste ušli u koaliciju. Pa što niste išli sami da pokažete vašu snagu u Vukovaru?
I Ante Starčević također i Seljačka stranka. Što niste išli sami pa bi vidjeli onda tko je mala stranka. Nego ste se svi nadrobili u jednu gomilu ili tzv. moćnu gomilicu kako bi rekla ruska ona škola glazbena i grupa pa ste sad vi jaki.
Na kraju krajeva 10 glasova HDZ-a, 10 glasova SDP-a i SDSS-a su jednako vrijedne kao i jedan glas HDSSB-a. Što niste i taj jedan osvojili kad ste mogli. Ne možete!
I sad jako se ljutite, čak ste i po novinama pisali, to je vaša propaganda, promidžba, kako će HDSSB ići sa SDP-om jer je gospođa Slavica Jelinić po svojoj savjesti u Vukovaru rekla neke stvari koje HDZ-u ne idu na ruku. Pa koji je to način, kako vi to razgovarate? Mi smo valjda bicikli, a vi ste kamioni. E ne može tako, i neće biti tako.
Hvala.
Tomislav Žagar, replika.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi kolega Grubišić reagirao sam replikom na ovu vašu kvalifikaciju da članovi SDP-a imaju animozitet prema pripadnicima hrvatskog naroda izvan RH. Tako sam shvatio da ste nešto rekli. To nije točno i nije korektna izjava. Dakle, to nikako ne stoji.
Mi naravno, rekao sam prije, demokracija je procedura i proces i u toj demokraciji mi kao političari osluškujemo bilo javnosti i donosimo onakva rješenja koja mislimo da najveći dio javnosti podržava. U tom smislu i odnos prema našoj dijaspori je takav kakav je. Mislim, on je Ustavom i zakonima reguliran. Ne znam na temelju čega ste izvukli ovakvu tvrdnju ali mislim da je nekorektna i nije istinita.
Što se tiče samog postotka, evo na primjeru vaše stranke HDSSB-a, koja je lokalna stranka, ona je na nivou RH osvojila 2,96% glasova, a osvojila je 6 mandata u Hrvatskom saboru. Dok recimo Hrvatska socijal-liberalna stranka je imala 3,13% a nije osvojila nitijedan mandat.
… /Upadica se ne razumije./…
Pa ne, govorim to samo u skladu s onim što ste vi rekli da je moguće i 140 izbornih jedinica pa onda da se ljudi biraju između dva kandidata ili nekoliko kandidata da se samo jedan bira. U tom slučaju moglo bi se dogoditi da stranka osvoji 49,9% glasova hrvatskih birača a da nema nijednog predstavnika u Hrvatskom parlamentu. Teoretski je to moguće.
Dakle, kad govorimo o izbornom zakonodavstvu tu vrlo treba biti oprezan i naravno ova rješenja koja se sada nude možda nisu revolucionarna ali u svakom slučaju su jedan proces koji prije svega osigurava stabilnost da bi se kasnije vidjelo kakve će efekte jer naravno postoji opasnost da ne budu baš efekti kakve očekujemo.
Hvala.
Hvala.
Odgovor, kolega Grubišić.
Hvala lijepo.
Kolega Žagar, prvo mi smo išli na izbore, na prošlim parlamentarnim izborima samo u 2 izborne jedinice, naše slavonsko, srijemske, baranjske, dakle 4. i 5. HSLS s kojim nas uspoređujete išao je u cijeloj Hrvatskoj i dobio 3,13% glasova koji nisu vrijedili ništa. Prolili glasove po cijeloj Hrvatskoj, kao i HSP. I HSP je dobio 80 tisuća glasova, gdje su im zastupnici ovdje? Nema. U Slavonskom Brodu je Duspara Udruga pravaš dobio 10 tisuća, a Ante Starčević dobio 9 tisuća. Nitko nije došao, a 19 tisuća glasova prolili. Mi smo imali 24 300 i dobili dva zastupnika, čak smo imali još malo i viška za, da smo imali još koju tisuću mogli smo dobiti trećega pa bi HDZ uzeli jednoga, ali nažalost nismo. Što se tiče Bosne i Hercegovine prije svega, pa ajde vi idite na izbore iz Gruba u Mostar 60 kilometara. Jel to normalno? Ajde vi iz Drinovaca idite u Mostar glasovat kao stampedo tamo, kao da ste ušli u onoj baš u stampedo, ljudi se gušili. Bio dam u Mostaru taj dan kad su bili izbori, pa su ljudi bili u kafiću pa mi kažu stoje a nogama ne dotiču tlo kolika je bila gužva. Jel to normalno da mi izlažemo naše građane, oni su državljani RH imaju dvojno državljanstvo, pa jel to normalno, jel to uopće humano, samo to da krenemo. A da ne govorimo da sam sinoć gledao film gdje su vaša prethodnica stranačka SKH i oni koji su komunistička partija ubili 66 širokobrijeških fratara 45.godine.
Hvala.
Nastavljamo s raspravom.
Sonja König, izvolite.
Hvala vam lijepo poštovani potpredsjedniče našeg Sabora.
Kolega Šuker veli da mu se žuri i da mi štopa vrijeme pa ću ja iz kolegijalnosti maksimalno skratiti, ali htjela bih se sa par rečenica osvrnuti na dio zakona koji predviđa zastupljenosti najmanje 40% svakog spola tj. uvođenje tzv. kvota. Da ste me kao mladu politologiju tek izašlu s fakulteta i netom upisanu u političku stranku prije mnogo, mnogo godina upitali jesam li za takav zakon koji kandidaturu uvjetuje spolom odnosno rodom viknula bi glasno ne. Danas sam drugačijeg mišljenja.
Što se desilo u međuvremenu i što je utjecalo na promjenu mog stava, evo i gospodin Šuker se pita, odgovor je stvarnost i nešto iskustva. Prije mnogo godina bila sam protiv kvota kao instrumenta uplitanja u ono za što sam mislila da se može i treba postići isključivo svojim vještinama, svojim znanjem i trudom. Bila sam uvjerena da pri tome nije važno kojeg sam spola odnosno roda, kao što ne bi trebalo biti važno niti kojeg sam porijekla, nacionalnosti, boje kože ili vjere a što se nalazi u temeljima liberalne politike, što se nalazi zapravo u temeljima svake politike, zdravog razuma ili stava.
Danas sam za uvođenje kvota upravo iz tih istih uvjerenja iz uvjerenja kako bi i muškarci i žene u svoj razvoju, korištenju i realizaciji svih svojih potencijala trebali imati jednake šanse. No, pogledamo li uokolo, pogledamo li čak i oko sebe vidjet ćemo da i unatoč odredbama Ustava RH kojima ravnopravnost spolova predstavlja jednu od temeljnih vrijednosti naše zemlje, u našem društvu tu ravnopravnost još uvijek nismo dostigli. Taj nerazmjer je posebno vidljiv u političkom životu i ukoliko ne pribjegnemo pozitivnim mjerama ravnopravnost spolova u politici nećemo dostići do 2095. godine.
Tako pokazuju sva relevantna istraživanja, a izborne statistike dokazuju da se barem što se tiče broja izabranih žena u našem Saboru u proteklim izbornim ciklusima nismo kao što znamo puno pomakli. Zašto je tome tako i što utječe na podzastupljenost žena analizirali su mnogi stručnjaci iz čijih zaključaka se može zaključiti da je riječ o cijelom naravno nizu faktora koji utječu na ulazak žena u Parlamente tj. predstavnička tijela a dijele se najčešće u tri skupine političke, društveno ekonomske i kulturne.
Analiza tih faktora zauzima tisuće i tisuće znanstvenih i razno raznih stručnih radova u cijelom svijetu, no svi istraživači se slažu u tome da su u patrijarhalnom društvu u kakvom i mi živimo žene dvostruko opterećene a predrasude još uvijek prevelike što otežava njihov ulazak u politiku, njihovo djelovanje, kandidiranje a time i ravnomjernu zastupljenost.
U takvim društvenim prilikama pomažu pozitivne mjere kao što su kvote koje svojim metodama svjesne intervencije u društvenim proces nastoje povećati zastupljenost podzastupljenih skupina i time naravno utječu na veću demokraciju i utječu na bolju reprezentativnost. Riječ je o privremenim a ne stalnim mjerama i tamo gdje su provedene pokazale su se kao vrlo uspješne metode koje su doprinijele pravednijem, kvalitetnijem i razvijenijem društvu. To i mi želimo, to je i naš cilj.
I zato ću na pitanje jesam li za takvo društvo i mjere koje tome doprinose odgovoriti za da i glasati za ovaj zakon.
Hvala lijepa.
Hvala.
Da li završno predlagatelj? Ne.
Hvala lijepo.
Zaključujem raspravu.
A izvolite kolega Lesar. A ne vi, ja se ispričavam.
Hvala na korekciji.
…/Upadica se ne čuje./…
Evo ovime zaključujem raspravu. Glasovat ćemo naknadno.

33

  • Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika SDP-a, drugo čitanje, P.Z. br. 722
13.02.2015.
Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, drugo čitanje, P.Z. br. 722 predlagatelja Kluba zastupnika SDP-a.
Rasprava je završena.
Amandmane su podnijeli zastupnica Jadranka Kosor, Klub zastupnika HNS-a, zastupnica Mirela Holy, Klub zastupnika IDS-a i nezavisnog zastupnika Furia Radina, kolegica Natalija Martinčević, Klub zastupnika HDSSB-a, kolegica Ana Komparić-Devčić i Klub zastupnika SDP-a.
Amandman Kluba zastupnika SDP-a podnesen je u skladu sa člankom 202. Poslovnika te je sastavni dio konačnog prijedloga zakona.
Sada molim u ime predlagatelja Peđu Grbina da se izjasni o amandmanima.
Imamo pregled, odnosno tabelu amandmana.
Najprije amandman 1, Kluba zastupnika IDS-a i nezavisnog zastupnika Furia Radina na članak 2.
Zahvaljujem.
Amandman se ne prihvaća.
Klub SDP-a u potpunosti razumije intenciju ovog amandmana i intimno se slaže s navedenim prijedlogom, međutim mi ne možemo zanemariti činjenicu da je o ovom prijedlogu 2011. godine odlučivao Ustavni sud i da je u svojoj odluci zauzeo jasno stajalište da se ovakva promjena može učiniti samo kroz promjenu Ustava ili zakona koji se donosi po postupku za promjenu Ustava.
Stoga ponavljam, imajući u vidu da se radi o prijedlogu koji je nama u SDP-u razumljiv, amandman ne možemo prihvatiti iz razloga što se ova materija ne može urediti izbornim zakonom prije promjene određenih ustavnih normi.
U ime predlagatelja kolega Valter Boljunčić.
Hvala.
Pa ako se intimno slažete onda bih molio da se i javno kasnije složite kod glasanja.
Problem glasanja nacionalnih manjina može bit suštinski ili formalni. Suštinski nadam se da se svi slažu da manjinci imaju prava i mislim da Ustavni sud tu ne bi trebao ništa reći.
Što se formalnog tiče, upravo je Ustav izuzetno jasan koji kaže u članku 15. da se zakonom može odrediti da pored općeg prava glasa imaju i pravo glasa za svoje zastupnike. Tako da je Ustavom navedeno da se to može riješiti zakonom i navedeno je njihovo pravo da imaju dvostruko pravo glasa.
Prema tome, i u članku 45. stoji da svi imamo pravo općeg prava glasa. Upravo kada se manjincima na izbornom mjestu uskrati opće pravo glasa ako žele glasat za svog predstavnika to je protiv toga što Ustav kaže. Tako da smatram da po Ustavu u članku 15. oni imaju pravo i mislim da Ustavni sud na tu odluku ne bi imao primjedbi jer je njihova odluka bila sasvim vezana za jedan drugi dio.
Prema tome, ustvari ja tražim da se ovdje poštuje Ustav i da se poštuju prava nacionalnih manjina da imaju pravo glasa jer tražimo od njih da se izjasne za jedno ili za drugo im se uskraćuje opće pravo glasa. Manjinaca ima nešto ispod 9% u Hrvatskoj, a 8 predstavnika, ovdje je 5,5%. Prema tome, kada bi se svi izjasnili samo za svoje predstavnike oni bi bili sa 30% podzastupljeni u Hrvatskom saboru.
Zato vas molim da sada osim intimno, javno se složite i tražim glasanje po pitanju ovog amandmana.
Hvala.
Pristupimo glasanju.
Nije dobio potrebnu većinu, 21 za, 11 suzdržanih, 81 protiv.
Amandman drugi zastupnika Bore Grubišića.
Amandman se ne prihvaća. Predloženo zakonsko rješenje omogućuje uredno provođenje glasovanja, usklađeno je sa drugim izbornim zakonima i ne vidimo potrebu za njegovom promjenom.
U pogledu neradnih dana predmetna odredba postoji kako bi se uredilo pitanje kako će se tretirati dan provođenja izbora u RH dok naše zakonodavstvo to ne može uređivati za treće zemlje.
Kolega Boro Grubišić, hvala lijepo.
Hvala lijepo.
Kolega Grbin, veleposlanstvo RH i konzulati RH nisu treće zemlje, to je teritorij RH bilo gdje da se nalaze u SAD-u, Austriji, Australiji ili Bosni i Hercegovini, bilo gdje. Dakle, ovim amandmanom sam htio omogućiti našim državljanima izvan RH normalno provođenje da ne bude onih gužva koje smo sad vidjeli kad su bili predsjednički izbori. Dakle, da se uspostavi mogućnost u više dana glasovanja na takvim mjestima gdje je taj, da kažem krkljanac doslovce. Dakle, da se provode izbori i radnim danom, a da nedjelja kada su izbori u Hrvatskoj bude završni dan izbora. I to je moglo provesti svako veleposlanstvo i svaki konzulat RH bilo gdje u svijetu.
Na žalost vi nemate sluha. Ja sam jučer rekao da postoji animozitet između Kukuriku koalicije i dijaspore i ovim se to potvrđuje, vašim stavom u vezi ovoga. Dakle, ništa ne mijenjamo u sustavu, ništa samo omogućujemo našim građanima normalno glasovanje kao što ga imaju i u Republici Hrvatskoj iako moraju putovati na izborna mjesta.
Nadalje, dobit ćete, ne prijetim ništa, ali dobit ćete tužbu tih građana Europskom sudu za ljudska prava, a temeljem i Bečke konvencije koja se odnosi na diplomatsko predstavništvo iz '61. godine kojim ćete izgubiti spor, pa ćete onda morati sami mijenjati silom prilika zakon.
Tražim glasovanje o ovom amandmanu.
Molim pristupimo glasanju.
Amandman nije prošao, 32 za, 5 suzdržanih, 77 protiv.
Amandman četiri zastupnice Jadranke Kosor na članak 8. Amandman tri je amandman predlagatelja koji je došao u roku i sastavni je dio zakona.
Znači amandman zastupnice Jadranke Kosor na članak 8. se ne prihvaća. Klub zastupnika SDP-a smatra da je predmetno pitanje adekvatno riješeno u postojećem zakonu. Izmjena u odnosu na nespojive dužnosti je usmjerena na dužnosti koje su prestale postojati kao što je primjerice državnog tajnika, dok smatramo da u ovom trenutku nije potrebno širiti krug osoba koje su na dužnosti nespojivoj sa zastupničkom već građanima treba omogućiti da samostalno odluče da li ih određena osoba može zastupati ili ne.
Kolega Grbin, malo glasnije. Ne čujemo.
Ja se ispričavam. Jel' me čujete sada?
A u dvorani malo tiše, a vi malo glasnije.
Ja se ispričavam. Jel' me čujete sada? Hvala. Ponovit ću još jednom.
Klub zastupnika SDP-a smatra da je predmetno pitanje adekvatno riješeno u postojećem zakonu. Izmjena u odnosu na nespojive dužnosti je usmjerena na dužnosti koje su prestale postojati kao što je primjerice državnog tajnika. Dok smatramo da u ovom trenutku nije potrebno širiti krug osoba koje su na dužnosti nespojivoj sa zastupničkom već građanima treba omogućiti da samostalno odluče da li ih određena osoba može zastupati ili ne.
Kolegica Jadranka Kosor.
Hvala lijepa.
Kolega Grbin, ne slažem se da je ovo pitanje adekvatno riješeno u postojećem zakonu. Naime, radi se o tome da se ovim prijedlogom amandmana koji je istovjetan i prijedlogu kakav je bio u zakonu u prvom čitanju o izborima zastupnika koji smo potpisali kolega Kregar, Flego i ja o nespojivosti dužnosti gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika jer bi se time naravno uskladila ova odredba Izbornoga zakona sa odredbom koja zabranjuje županima kandidaturu za Hrvatski sabor, odnosno kandidaturu na izbornim listama za Hrvatski sabor.
Dakle, ovdje imamo jedan disbalans. Sigurno jest da mnogi gradonačelnici i načelnici koji žele obavljati svoju dužnost u skladu sa zakonom teško mogu biti tri dana u Zagrebu, u Parlamentu, a ostale dane u svojim mjestima.
A s druge strane, naravno to omogućava onima koji jesu i zastupnici da na određeni način koriste tu svoju dužnost zastupnika budući da su u Zagrebu, dostupna su im i ministarstva itd. Sasvim sigurno da često puta mogu, neću reći apsolutno zloupotrijebiti, ali upotrijebiti tu dvojaku dužnost. Prema tome, predlažem usklađivanje dužnosti župana, gradonačelnika i načelnika.
Tražim glasanje, da naravno.
Pristupimo glasanju.
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 25 za, 4 suzdržana, 74 protiv.
Peti amandman zastupnice Natalije Martinčević na članak 8.
Amandman zastupnice Martinčević se ne prihvaća.
Klub zastupnika SDP-a smatra neprihvatljivim na ovaj način razlučivati kaznena djela. Ukazujemo da kaznena djela počinjena iz nehaja često mogu imati puno tegotnije posljedice po društvo, nego ona činjena s namjerom pa i izravnom. Stoga smatramo da predmetni amandman treba odbiti.
Međutim, s obzirom na redoslijed po kojem su amandmani prispijevali djelomično smo prihvatili sljedeći amandman, amandman zastupnice Holy koji u bitnome rješava ono što je uvažena kolegica Martinčević predložila.
Kolegica Natalija Martinčević.
Evo ovim amandmanom želimo jasno i precizno definirati koja su to kaznena djela čijim se počiniteljima trebalo onemogućiti kandidiranje na izborima za Hrvatski sabor. Ovih dana evo ovdje svjedočimo činjenici da se teška kaznena djela, zločini i korupcija, žele u potpunosti poistovjetiti sa saobraćajnim nesrećama, nesrećama iz prometa, nesrećama iz nehaja i koje su još sukladno tome i odslužene zatvorske kazne. Stoga smatramo da ovim našim amandmanom se ova situacija potpuno pravno definira. On je usklađen sa pravnom praksom drugih država pa predlažem, odnosno tražim glasanje o amandmanu.
Hvala.
Molim pristupimo glasanju.
Rezultat?
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 36 za i 73 protiv.
Amandman 6. zastupnice Mirele Holy.
Amandman se djelomično prihvaća.
Amandman se prihvaća na način da se stavak 1. članka 8. zakona mijenja i glasi: "U članku 9. dodaje se novi stavak 1. koji glasi: "Kandidat za zastupnika niti zastupnik ne može biti osoba koja je pravomoćno osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njeno izvršavanje."
U preostalom dijelu amandman se odbija.
Na ovaj način se izrijekom propisuje da osobe koje su pravomoćno osuđene na kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci ne mogu biti kandidati niti zastupnici u Saboru dok traje izdržavanje te kazne čime je odredba u cijelosti usklađena s postojećom odredbom članka 10. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor.
Kolegica Mirela Holy.
Ipak tražim glasanje o amandmanu u cijelosti.
… /Upadica se ne razumije./…
Ne, ne prihvaćam u ovom obliku nego tražim da se glasa o cijelom amandmanu.
Kolega Šuker.
Hvala kolegice Holy što ste spriječili lakrdiju u Hrvatskom saboru. Jer kako netko može na amandman koji je sam predložio i taj amandman postaje sastavni dio teksta u istoj raspravi na taj amandman prihvatiti amandman.
Pa ljudi moji kako nas nije sram pred hrvatskim građanima? Ako smo napravili grešku, ako je napravljena pogrešna politička trgovina priznajmo to javno ali nemojmo raditi sramotu od sebe, nemojmo raditi sramotu od ovoga Visokog doma. Pa ovo je stvarno, ovo se nikada u povijesti Hrvatskog sabora nije dogodilo. Nikada, kolegice i kolege. Ovo je sramota, ovo je lakrdija, ovo je ne držimo se osnovnih pravila, nemojmo tražiti onda nikoga u Hrvatskoj da se drži zakona. Ovo je smiješno. Nemojmo ovo raditi.
Gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, izuzetno vas cijenim i poštujem kao pravnika, nemojmo ovo dozvoliti kolegice i kolege. I hvala vam kolegice Holy što ste tražili glasovanje i što ste spriječili ovu lakrdiju.
Kolega Lesar.
Poštovana gospođo potpredsjednice i zbog nas ovdje u Saboru i zbog javnosti djelomično prihvaćanje amandmana i brzina čitanja koju je kolega Grbin napravio a uz prethodnu konstataciju da je amandman SDP-a koji regulira istu situaciju postao sastavni dio zakona u kojem odredbe u priječenju kandidiranja nisu ni približno slične kako se može djelomično prihvatiti amandman kolegice Holy uz amandman Kluba zastupnika SDP-a? Kakva je to tada zakonska odredba o zabrani kandidiranja? U jednom za sve s rehabilitacijskim rokom, u drugom bez rehabilitacijskog roka po onome što sam uspio pratiti i za koja kaznena djela.
Ja vas molim ili odredite, dajte stanku ili napišite kako će ta odredba zakona glasiti prije no što … /Govornik se ne razumije./… Ovo je protuposlovničko ponašanje, izigravanje i živa smijurija, naprosto nevjerojatno što ste napravili sad! Ono što ste u utorak proglašavali upitnim pišete svoje amandmane, prihvaćate tuđe u izmijenjenom obliku i radite kupleraj od zakona.
Kolega Lesar, možete zatražiti stanku ali ovako ne možemo raspravljati. U toku je glasanje, ako želite govoriti tražite stanku.
… /Upadica Šuker: Tražim stanku./…
Šuker, Lesar, Martinčević, Kosor, Kajin, Dragovan, Vukšić, Salapić, Horvat.
Određujem stanku do 13,10.
(NASTAVAK NAKON STANKE U 13,10 SATI.)
Isteklo je vrijeme za stanku.
Pogledate na ekran jeste svi upisani, jer smo brzo govorili pa možda smo nekog preskočili.
Kolega Davorin Mlakar u ime kluba HDZ-a.
Hvala lijepa gospođo potpredsjednice.
Izgleda da je neka pošast naišla jer SDP je izbrisan iz naše dvorane. Evo SDP je predstavljan u osobi nekoliko zastupnika. Sabor radi prema Poslovniku koji je donesen silom saborske većine i protiv kojeg smo se borili u vrijeme kada ste ga izglasavali. I takav nedovoljno dobar Poslovnik vi kršite više puta a danas je eklatantan primjer kako ne znate raditi i ne želite raditi zakonito.
Govoreći jučer ovom zakonu kada isto tako nije bilo puno kolega iz SDP-a rekao sam da nije dobro donositi zakone na brzinu osobito zakonite koji određuju sudbinu političkog života ili sudbinu cijele države. Niste htjeli poslušati dobronamjerne prigovore da je tekst ovog zakona loš, da je ovaj zakon samo parcijalno rješava vrlo ozbiljne odnose u društvu a osobito političko djelovanje stranaka i pojedinaca. I nakon svih prigovora danas ste se pokazali u pravom svijetu. Protivno Poslovniku Hrvatskog sabora želite izglasati zakon nakon primitivnih političkih trgovina, ali sada više niste bili u stanju popraviti ono što se ne da popraviti kada loše započne.
I mislim da to moram reći, ma da ne volim govoriti o imenima, ovo nije borba ni za koju osobu pojedinačno, neću ovo nazivati kako je javnost već prozvala Lex Čačićem, ali dizajnirati zakonodavstvo prema pojedinim osobama što činite od početka mandata ove Vlade je nedopustivo, nedopustivo je da političke neistomišljenike želite diskvalificirati u poštenoj političkoj borbi donošenjem ovakvih propisa.
Sada želite donijeti Zakon o izborima koji će iz izborne utakmice isključiti one za koje mislite da ne dijele iste političke vrijednosti kao saborska većina. Pa ako ste to i željeli to ne možete raditi na ovaj način. Gaziti Poslovnik Sabora koji garantira kakvu takvu proceduru je nedopustivo. Vi ste danas donijeli amandman de facto na sjednicu Sabora, popravljajući loš tekst a onda na taj amandman prihvaćate druge amandmane koji mijenjaju tekst zakona. To nije u skladu sa Saborskim poslovnikom, to nije u skladu ni sa općim pravima i pravilima demokracije a najmanje zakonit način rada ovog Parlamenta.
Što vam reći nakon svih upozorenja da tekst zakona je loš? Govoreći o zastupljenosti žena došlo se do toga da ustvari je vaša krajnja namjera da donesete zakon kojim ćete isključiti određen broj ljudi iz političke utakmice na najperfidniji mogući način. Nešto smo pokušali popraviti amandmanima kolega iz oporbe, naravno da ste sve amandmane odbili. Ne možete ovakvim zakonom garantirati niti legitimitet budućim izabranim predstavnicima naroda, niti možete garantirati zakonitost izbora. I stoga nam je ono što je bilo i u početku rečeno, s obzirom da ste već de facto ušli u krajnje rokove donošenja zakona odustanite od ovakve farse. Pokušajte izaći na izbore na temelju zakona koji su i dosada vrijedili i testirajte volju birača prema onom što ste dosada odradili. Ovaj način nikome od nas ne garantira da ćemo moći čista obraza sutra pogledati ljudima koji su izašli na izbore.
Hvala vam lijepa.
U ime kluba Hrvatskih laburista Dragutin Lesar.
U 8 mjeseci razgovora i rasprave o mogućim izmjenama izbora zastupnika za Hrvatski sabor vladajuća koalicija pozivala je na dogovor, to je činio i premijer na aktualnom prijepodnevu na početku ove sjednice. Od pokušaja dogovaranja nije bilo ništa jer što god se je predlagalo bilo je odbijeno, došao je prijedlog SDP-a u raspravu i njihov amandman na vlastiti prijedlog i to članak 9. stavak 1. koji je postao sastavni dio zakona jer ga je predlagatelj podnio u toku rasprave. Amandman kolegice Holy jeste na članak 9. ali ne na stavak 1., nego 4.
Kako predlagatelj čiji je amandman ušao u tekst zakona na vlastiti prijedlog se očituje u djelomičnom prihvaćanju tuđeg amandmana koji je suprotan ako sam dobro razumio što je bilo pročitamo, pod amandman SDP-a koji je postao sastavni dio zakona i koji jednu te istu stvar, ili sličnu stvar regulira na potpuno drugačiji način. Zašto je trebalo doći do glasovanja i u ovom trenutku nastaviti nedoumicu da ne možemo razumjeti kako će glasiti članak 9.nakon usvajanja zakona. Zar ni minimum volje, mogućnosti i političkog umijeća nije bilo da se prije glasanja pokušaju uskladiti stavovi s kojim se zalagala većina i u našem prijedlogu kojega ste prije par minuta odbili, pripriječiti kandidiranje građanima koji su pravomoćnom sudskom presudom osuđeni za kaznu zatvora duljom od 6 mjeseci za teška specificiranja točno navedena kaznena djela koja ste imali u našem članku 14. Zakona, amandman istovjetnog sadržaja kolegice Kosor na članak 14.da bi se dodao članak novi 21.b. I ova odredba nije mjestu u članku 9.jer ona govori o nespojivosti dužnosti, a prepreka kandidiranja mora biti posebna odredba.
Takvu poruku ćemo javnosti sada poslati? Pitaju novinari kako će glasiti zakon nakon glasanja, a ja sam rekao da ne znam i da to nitko živ ne može razumjeti. Jel smo trebali doista do toga doći? Nakon svih apela, ponuda za razgovore i rasprave koje smo jučer, cijeli dan govorili i što … /Govornik se ne razumije./ … poslovnički samo … /Govornik se ne razumije./ …
Predlagatelj zakona ima amandman na svoj prijedlog zakona i očituje se da djelomično prihvaća tuđi amandman koji je suprotan ili potire dio onoga što je njihov amandman. Ja to još nisam doživio u 12 godina od kako sam u Saboru.
Mislim da su stvoreni uvjeti da se danas glasanje prekine, da se klubovi zastupnika okupe i da vidimo kako nastaviti ili izaći iz ove krize jer što god danas na brzinu odlučimo neće biti dobro.
U ime kluba DC-a Novog vala, Narodne stranke reformista kolegica Natalija Martinčević.
Poštovana potpredsjednice, uvažene kolegice i kolege.
Ja sam o ovome ovih dana jako puno govorila pa ću sada reći samo par kratkih rečenica.
Mi ovdje samo tražimo poštivanje Ustava, poštivanje zakona, poštivanje Poslovnika Hrvatskog sabora i poštivanje ljudskih prava.
Od prve sekunde kada je ovaj amandman došao na klupe zastupnika svima je bilo jasno da je usmjeren protiv jednog čovjeka. To su prepoznali svi zastupnici u ovom Saboru, o tome su govorili svi zastupnici i oporbeni i nezavisni i svi klubovi, a naravno da su najbolje to znali oni koji su to predložili, dapače i oni najbolje koji su to predložili njima.
Drago mi je da je predlagač uvidio što je napravio i drago mi je to odlučili popraviti, ali ne na ovakav način. Ja vas lijepo molim da ovdje nama zastupnicima ali i prije svega hrvatskoj javnosti jasno obrazložite, čak bi podržala i prijedlog kolege Lesara da točno vidimo kako će ovaj zakonski prijedlog izgledati i za što ćemo i kako ćemo danas oko ovog zakona glasati.
Izrazit ću jedno duboko žaljenje što se jedna dobra i pozitivna saborska inicijativa, jedan dobar i pozitivni zakonski prijedlog koji je uistinu trebao unaprijediti demokratske procese u Hrvatskoj pretvorio u ovo.
Ovo nisu zaslužili, nismo zaslužili mi tu u Saboru koji dva dana na ovakav način govorimo i svašta smo izrekli. To nije korektna rasprava, ali prije svega to nisu zaslužili naši građani. Oni su vidjeli da će se s ovim zakonom napraviti nešto dobro, da će im se dati veća i bolja mogućnost odlučivanja i mislim da smo zaista napravili jednu veliku, veliku štetu. Razumijem pokušaj da se ovo popravi, ali ne na ovakav način, pa vas lijepo molim predlagači izvijestite i nas zastupnike i hrvatsku javnost što ste točno napravili i kako ćete ono što je amandmanom se željelo napraviti kako ćete to popraviti da znamo točno o čemu i za što glasamo.
Hvala vam.
U ime Kluba Jadranke Kosor i HGS-a kolegica Jadranka Kosor.
Gospođo potpredsjednice, žao mi je što morate predsjedati u ovakvoj mučnoj situaciji, a mislim da je jako znakovito što je predsjednik Hrvatskog sabora, uvaženi gospodin Leko ovdje u klupama jer ova situacija je zaista neuobičajena, apsurdna i jadna. Jadna je na što smo doveli Hrvatski sabor, sve zastupnike i zastupnice, razina u kojoj se ja vjerujem nitko ne osjeća dobro bez obzira jeli sudjelovao u ovoj priči ili ne.
Naime, kada se pokušava bit ću sada malo i neuobičajeno možda i koristiti terminologiju koju inače ne koristim, ali kada se trguje u politici i kada se pokušava muljati, ispričavam se na tome, onda se to mora raditi na inteligentan način ako se želi to raditi. A ovaj ćušpajz koji smo danas morali kusati je nešto što je potpuno nedopustivo i zaista žalim sve one koji su morali na bilo koji način sudjelovati u tome.
Dakle ako je rečeno da je SDP-ov amandman postao sastavni dio zakona, a onda se čekalo da dođe na red amandman kolegice Holy koji kao što je rekao gospodin Lesar, uopće nije bio podnesen na onaj dio odnosno onaj članak onaj dio prijedloga zakona na koji bi trebao biti podnesen pa se onda prihvati dio njegov koji zapravo anulira malo prije prihvaćen odnosno dio amandmana SDP-ovog koji je postao sastavni dio zakona. Evo vidite, sada me više ne možete pratiti uopće o čemu govorim, a kamoli kako to mogu pratiti naši gledatelji odnosno naši birači, a govori o svoj apsurdnosti situacije.
A što je zapravo u biti? Radili smo vrijedno i ustrajno na izradi prvog prijedloga zakona, odnosno nekoliko zakona koji su išli u prvo čitanje. I ovo što se sad zapravo ovim muljanjem pokušava ishoditi je sadržano u zakonu koji smo predložili kolega Kregar, Flego i ja, barem u jednom dijelu koji se odnosi na ovih 6 mjeseci ali bez rehabilitacijskog roka, što se sada hoće popraviti i izbaciti e da onda ne bi se ticalo gospodina Čačića, to nije prihvaćeno.
Nije prihvaćen prijedlog Laburista koji s to ugradili u svoj prijedlog. I dapače na Odboru za Ustav u utorak se još o toj formulaciji 6 mjeseci, presude 6 mjeseci bez rehabilitacijskog roka govorilo da je protuustavno. A sada je zapravo ustavno ali na mala vrata. To se definitivno drage kolegice i kolege ne može prihvatiti. Takav način rada je nedopustiv.
I kad već govorimo o imenima, nije dobro ali kada je spomenut toliko puta gospodin Čačić. Ja sam još 2011. kada su se sastavljale liste govorila da gospodin Čačić, a to sam govorila kukuriku koaliciji ne bi smio biti uopće na listi. Dakle kada smo tada govorili o tome jer se govorilo tko može a tko ne može s obzirom na teret koji je imao.
Međutim, ako je kukuriku koalicija tada smatrala da može biti nositelj u 3.-oj izbornoj jedinici i da povuče velik broj mandata kako onda sada dolazite do toga da eventualno ne bi smio u sljedećem izbornom ciklusu biti na bilo kojoj listi. Dakle to je jedna apsolutno i potpuno, jedan potpuno krivi pristup, jedna krajnja nedosljednost. A o poštivanju Poslovnika, Ustava i zakona naravno ne treba posebno govoriti.
Predlažem da krenemo zapravo iz početka jer ili možemo dići ruke, 15. veljače je zadnji rok za izmjenu izbornog zakonodavstva pa može i tako da idemo na izbore prema starim pravilima jer i ovako smo se dosta osramotili bez obzira jesmo li sudjelovali u ovom procesu ili nismo.
Hvala vam lijepa.
U ime kluba Nezavisnih zastupnika Damir Kajin.
Hvala gospođo potpredsjednice.
Hrvatska puna života, to je novi slogan turističke zajednice. Full of life i taj slogan nas je stajao gospodo 2,5 milijuna kuna a ja ću si postaviti pitanje koliko će nas stajati ova izborna farsa. Za ovo možemo reći Izborni zakon punog života.
A ja ću reći ovako u početku bijaše riječ, a u početku bilo kojeg političkog izričaja je uvijek Izborni zakon. I zato poštovana gospodo nemojte se s Izbornim zakonom poigravati. Idemo sada ovako nekako redom. Što ćemo mi sa pokajnicima, recimo onima koji su se nagodili sa DORH-om? I dalje ponavljam, ova izborna farsa je puka kozmetika i bilo bi nam daleko bolje da se u nju uopće nismo upustili. Izborna reforma su neposredni izbori.
Što to znači? To je ono što građani traže da glasaju za svog zastupnika i ne vidim čemu strah. Na taj način ulazili smo u Sabor '92., ulazili smo u Sabor '95. zašto ne i 2015. Ljudi žele glasati za svog načelnika, gradonačelnika, župana, predsjednicu pa zašto ne bi glasali i za svog zastupnika.
Ne bojte se, glasanjem za zastupnika i to neposredno ja tvrdim da bi se ojačao parlamentarizam, ojačala bi se parlamentarna demokracija, Sabor bi ponovo bio ono što je nekada bio a ovako mi ćemo biti samo zadnja rupa na sviralu.
Naše je da se izborimo da iznad Sabora ne bude nitko, da to ne bude ni predsjednica koja će položiti prisegu 15.-og, da to ne bude ni Vlada, da to ne bude niti izvršna vlast. Ovo što se pokušalo sa ovim amandmanom u najmanju ruku je gospodo bezobrazluk. Ja nisam protiv toga da se sankcioniraju kao što se ovdje kaže u članku 8. sve osobe znači koje su osuđene na bezuvjetnu kaznu u zatvoru u trajanju duljem od 6 mjeseci iako ja kažem da bi trebali van politike svi oni kada je sud prihvatio ne znam optužni prijedlog i počeo i upustio se u raspravljanje.
Ali s druge strane stavljati u isti koš ono što se meni može dogoditi danas, ono što se vama može dogoditi sutra, kao što se dogodilo ne znam Čačiću prije 2 ili 3 godine po meni je to u najmanju ruku bezobrazluk. To se jednostavno ne radi. Tko stoji iza toga ne želim špekulirati ali želim se suprotstaviti ovakvoj praksi.
Ako je netko s druge strane počinio nedjelo protiv službene dužnosti, ako je zlouporabio položaj, ako je zlouporabio neku javnu ovlast onda kako bi Istriani rekli van žnjim. Kojih 6 mjeseci zatvora? Odmah van s njime iz politike, odnosno on sam bi trebao na to pristati. O tome ne treba niti razgovarati.
A mi koji jesmo u političkom životu moramo proći jednu političku katarzu. Pa vrapci na grani govore da vlast da ne kažem koalicija na vlasti brani da štiti svoje partnere a da naprosto na drugima se iživljava. Što to znači? Netko će reći da možda vlast kontrolira DORH i da onda preko toga može naprosto što hoće. Našima ništa drugima se može dogoditi svašta. To jednostavno nije dobro.
Ima tu još puno momenata koje bi trebalo regulirati u ovom Izbornom zakonu, od medija, mi imamo FIMI-MEDIA-u zbog kojeg se nekome sudi a ja tvrdima da je ta FIMI-MEDIA light varijanta onoga što Manjgura naprosto radi u Istri i koju DORH štiti. Zašto? Jer ova Manjgura raditi sa vodećim ljudima u ovoj državi.
Isto tako jesam protiv da anketama jednostavno utječemo na politički život Republike Hrvatske. I zato odustanimo od ovog zakona iako mi, meni osobno on više pogoduje nego onaj stari zakon, ali nemojmo jednostavno silovati demokraciju.
A što se tiče nemogućnosti kandidiranja, nemojmo još jedanput ću reći, poistovjećivati neki delikt u saobraćaju sa teškim koruptivnim ponašanjem.
Hvala lijepa. Isteklo je vrijeme.
U ime Kluba zastupnika Linića, Vukšića, Hodžića, Branko Vukšić.
Uvažena potpredsjednice Hrvatskog sabora, uvažene kolegice i kolege.
Jučer sam govoreći u raspravi o ovom zakonu rekao da je bespredmetno raspravljati o nečem što je već odlučeno i što se zapravo rezultat zna. Jako sam se prevario, često se znam prevarit, mislio sam sve je riješeno, sve je gotovo. Kolegica klima glavom, ona je uvijek u pravu, nikad ne griješi i to je dobro, ali griješi joj stranka, partija joj griješi.
Kaže HNS mi s time veze nemamo. Kaže premijer mi s time veze nemamo. Ovo izgleda da je palo bezveze, ovo je palo s neba pa nama u rebra i sad se mi sramotimo i kaže Sabor će biti kriv. Neće biti Sabor kriv, svi imaju imena i prezimena, i stranke imaju svoje … a i mi imamo svoja imena i prezimena i znamo što smo jučer govorili.
Zapravo ne znam o čemu je tu riječ, svi se zaklinju kako nije to bilo smješteno Čačiću. Jedini koga se u ovom trenutku tiče ovaj zakon, koga znamo imenom i prezimenom, možda postoji u nekom mjestu isto takav čovjek je Radimir Čačić, nitko drugi. Znači jedini taj. Jučer premijer kaže da nije bila namjera ta i daje naslutiti da bi se to moglo i popraviti, međutim danas zapravo u čudu sam zašto ne ispraviti pogrešku ako se može pogreška napraviti.
I sad dolazi do najdrastičnijeg primjera, ako su Laburisti napisali i ako se može iz Laburista uzeti ono koje je deset puta bolje od vašeg zašto to ne prihvatiti, zašto to ignorirati, zašto opoziciju ignorirati. Ako je gospođa Mirela Holy napisala ono što bi moglo popraviti onda ste mogli povući svoj amandman, prihvatit njen i cirkus je gotov.
Međutim, ne znam što ste htjeli zapravo, kojeg križanca ste htjeli dobiti iza toga. To je samo dokaz nesposobnosti u prvom redu, u drugom redu nepoštivanje ovoga doma, nepoštivanje opozicije i nepoštivanje kakve takve pameti u ovom Saboru. Ljudi ovdje nisu predlagali zbog toga što su mislili da će raditi model izborni za sebe nego da će napraviti stabilniji model u koji će donijeti nečeg boljeg hrvatskome društvu.
I što smo danas dobili, dobili smo, čak i ne znamo da li je to lex Čačić, znači kao što sam jučer rekao sa lex Komadinom se počelo i tad ste tvrdili da to nije zbog Komadine. Jedino … onaj zakon, zbog toga rekli ste da Vlada neće funkcionirati dobro ako neće biti Komadina u Vladi. Jest vam dugo trajalo. Sada isto tako šta neće štimati dobro ako neće biti … Čačić neće biti na tim izborima, šta onda misli da će SDP dobiti izbore, da će u SZ Hrvatskoj dobit će netko drugi, u inat tome.
Ja mislim da se još imamo vremena, taman se sastali i sutra, da imamo još vremena popraviti to. Ja nisam za odgađanje da se po starom zakonu radi, da imamo preferencijalno glasanje jer bit ćete jako, jako kažnjeni zbog toga jer ne smijete zaboraviti da je 380 000 ljudi potpisalo da želi referendum o prije svega preferencijalnom glasovanju.
I mnogo toga što sam jučer govorio što nije prihvaćeno niti u zakonu Laburista, niti u zakonu SDP-a. Zato bi bilo dobro kad dođe predstavnik SDP-a da nam pročita još jedanput što vi zapravo hoćete, kako glasi.
… /Upadica se ne razumije./ …
Da, kako glasi amandman i nakon toga treba prići glasovanju, naravno ako se steknu uvjeti za glasovanje.
Hvala.
U ime kluba SDP-a Peđa Grbin.
Poštovane kolegice i kolege.
Početi ću tamo gdje je uvaženi kolega Vukšić stao. Da, ovaj zakon je prije svega zakon o preferencijalnom glasovanju, o onome što građani od nas žele. Sve ovo drugo o čemu govorimo je samo jedna nadogradnja, čak štoviše samo jedna nadogradnja postojećih zakonskih odredbi koje su regulirale kome mandat prestaje.
Da li treba odgoditi glasovanje, odgodili smo ga, zatražili smo stanke u ime kluba, sastali smo se, razgovarali smo i definirat ćemo što prihvaćamo i što ne. Nakon stanke kluba i ponukani vašim raspravama predlažemo kao SDP prihvaćanje amandmana uvažene zastupnice Mirele Holy u sljedećem obliku i pročitat ću točno kako će nakon toga glasiti članak 8. predmetnog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Sabor.
Članak 8. glasit će: U članku 9. stavku 1. riječi državni tajnik zamjenjuje se riječima zamjenik ministra, iza riječi ravnatelj državne upravne organizacije i zamjenik brišu se riječi i pomoćnik, ispred riječi tajnik Vlade Republike Hrvatske dodaje se riječ glavni, ispred riječi tajnik ministarstva dodaje se riječ glavni, a riječ podžupan zamjenjuje se riječima zamjenik župana. U stavku 2.riječ prema zamjenjuje se riječima u skladu s, a iza riječi smatra nespojivom dodaje se riječ dužnosti.
Dodaje se novi stavak četvrti koji glasi: "Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njezino izvršenje. Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe za koje u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora nisu protekli rokovi rehabilitacije prema posebnom zakonu, a koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene za kaznena djela iz Glave IX. Kaznenog zakona, Narodne novine broj taj i taj protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, genocid, zločin agresije, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin, terorizam, terorističko udruženje, mučenje, ropstvo.
Dva, kaznena djela iz Glave X. Kaznenog zakona protiv života i djela teško ubojstvo, kaznena djela iz Glave XVIII. Kaznenog zakona protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti.
Poštovane kolegice i kolege, ovakvo prihvaćanje amandmana što ću ponoviti naravno kada se vratimo napokon raspravi i izglasavanju zakona i amandmana u potpunosti je usklađeno sa člankom 202. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Klub SDP-a se sastao ponovno. Nismo trgovali niti u jednom trenutku, ne trgujemo niti sada. I upravo zato prihvaćamo onaj prijedlog amandmana koji nije ni u jednom trenutku bio tekst ove stranke. Prihvaćamo ono u istom onom obliku, u istom onom tekstu kako su predlagali prof. Kregar, prof. Flego, gospođa Kosor, uvaženi kolega iz Hrvatskih laburista, uvažena zastupnica Holy.
Ovo je prijedlog koji su uputile udruge građana, udruge civilnog društva. Ja se doista nadam da sada napokon je svima točno jasno oko čega ćemo glasovati. Nema nikakvih dvojbi. Pročitao sam vam točno kako će glasiti članak 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i pozivam vas da se vratimo onome što je bitno, a to je usvajanje ovog Zakona koji će hrvatskim građanima omogućiti da preferencijalnim putem biraju svoje zastupnike u Hrvatski sabor.
Hvala lijepa.
Povreda Poslovnika, Ivan Šuker.
Kolega Grbin je govoreći u ime kluba povrijedio Poslovnik, čak je krivo citirao članak Poslovnika 202. koji u svom stavku, mislim da je to stavak 1, 2, 3, 5, 6 kaže: "Ako se na isti članak prihvati više amandmana koji se međusobno isključuju, a definitivno se ova dva amandmana međusobno isključuju prihvaćen je amandman koji je po redoslijedu posljednji prihvaćen glasovanjem." A posljednji prihvaćen glasovanjem je amandman Kluba zastupnika SDP-a kao predlagatelja. I nemojmo stalno tražiti …
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Kako nije? Taj amandman je posljednji prihvaćen. A ovo je pravo vrlo čudno osobito kad čujem od uvaženog …
Kolega Šuker, nije povreda Poslovnika. Kolega Peđa Grbin je iznosio mišljenje kluba SDP-a i ne možete vi na mišljenje imati povredu Poslovnika.
U ime kluba HDSSB-a Josip Salapić.
Hvala lijepo uvažena potpredsjednice, kolegice i kolege zastupnice i zastupnici.
Iz poštovanja našeg kluba prema vama predsjedniče Sabora i prema vrsnim pravnicima koji su dugogodišnji zastupnici u Hrvatskom saboru, a ima vas nekoliko, među vašim redovima je i ministrica pravosuđa u mandatu vaše Vlade, a i zbog hrvatske javnosti, poštovane kolegice i kolege. Ovo nije trebao biti Zakon o zabrani kandidiranja bilo kome imenom i prezimenom, niti se današnja rasprava trebala pretvoriti u raspravu o ovakvom amandmanu za što ste vi kao većina i vaša koalicija imali pravo predložiti.
Ono što se dogodilo uvaženi predsjedniče Sabora to je nešto što mi kao pravnici ne smijemo dozvoliti. I situacija u kojoj je sada gospodin Peđa Grbin, predsjednik Odbora za Ustav predložio je trebala biti predložena prije nego što smo krenuli u glasovanje i ne bi se dogodilo ništa. Pa ja u dobroj namjeri, da sad ne šaljem danas političke poruke, jer ovo gleda hrvatska javnost, naši građani koji ponovno ne samo da će staviti živi zid pred Hrvatski sabor, nego ćemo sramotit svi sami sebe, svako ponaosob na temelju svoje odgovornosti i na temelju onoga što mi ovdje radimo već mjesecima, a to je volja naših građana da promijenimo Izborni zakon i da budući sastav Parlamenta bez obzira koja Vlada dobila većinu bude ona koju će izabrat građani Republike Hrvatske svojom slobodnom voljom.
Naša je dužnost predsjedniče Sabora da ovo što se danas dogodilo svi zajedno spriječimo. Ja vas pozivam da prekinemo sjednicu i da vi kao predsjednik Sabora sazovete Predsjedništvo sa nama predsjednicima klubova i ako zaista želite da ispunimo volju građana Hrvatske, a to je onih 380 tisuća koji su potpisali Inicijativu za referendum. I da sad ne pričamo sve što se događalo na našim zajedničkim sastancima kako se pojavila ova odluka, amandman u zadnje vrijeme, što je bilo jučer i prekjučer. Pokušajmo kao razumni zastupnici, predstavnici naših birača i građana bez obzira koja opcija bila lijeva ili desna sjesti zajedno, ali ne na temelju ovih stanki, jer one ponekad služe da mi iznosimo političke stavove grupacija i stranaka kojima pripadamo.
Ja to danas baš neću učiniti zbog građana i zbog onih koji danas prate ovo i zbog javnosti koja će poslati sasvim drugačiju sliku da je netko htio spriječiti da danas donesete zakon kako ste ga vi predložili.
Naši su problemi puno veći, od toga tko će od nas u buduće sjediti u sazivu Hrvatskog sabora. Nikom ne trebamo braniti kandidaturu. Neka birači koji idu na izbore odlučuju koga će zaokružiti bez obzira na koji način se netko prezentira svojim biračima.
Danas imamo mlade nezaposlene, blokirane, gladne, izgubljene, ljude koji ne znaju gdje su, šta će raditi sutra. Ja vas molim predsjedniče Sabora da prekinete ovo. Ništa se neće dogoditi ako sjednemo 15, 20 minuta, pokušamo riješiti ovu pravnu zavrzlamu bez sramote za bilo koga.
Ja vjerujem da ste vi kao pravnik svjesni da ovo se nije smjelo dogoditi. I neće nam nitko zamjeriti ako još jednom pokušamo porazgovarati i riješimo ovo zbog budućnosti Hrvatske.
Izbore možemo dobiti, izgubiti, ali obraz treba sačuvati a posebice dignitet Hrvatskog sabora.
U ime kluba SDSS-a kolega Milorad Pupovac.
Poštovana gospođo potpredsjednice, poštovane kolegice i kolege.
Umjesto da raspravljamo o meritumu stvari, a to je razlog zašto ovo društvo i ovaj Parlament imaju potrebu da u svoj Izborni zakon ugrade ovu vrstu ograničenja, mi se nadmudrujemo oko toga tko je što htio postići sa izmjenama zakona i da li je eventualno napravljena nekakva proceduralna greška.
S obzirom da je danas petak 13. proceduralnih grešaka i težeg oblika je vjerojatno moguće naći i ono što bih ja samo pozvao kolegice i kolege jeste da se pokušamo usredotočiti na ono što je meritum ovog, a meritum jeste izražen u amandmanu kolegice Holy. Meritum je izražen i u drugim amandmanima ali on je nekako najbliže onome što je zapravo sveobuhvatan meritum. Meritum dakle oko ograničavanja kandidature i prijedloga za kandidature za sve osobe na koje se odnose, koje su počinitelji kaznenih djela iz Glave IX. Kaznenog zakona, dakle zločina protiv čovječnosti, ljudskog dostojanstva, genocida, zločina agresije, ratnog zločina, terorizma, terorističkog udruživanja, mučenja i ropstva te kaznenog djela teškog ubojstva i kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti zlouporabe položaja i ovlasti.
Nisu li to djela koja u posljednjih 25 godina u različitim razdobljima najteže opterećuju naše društvo i teško kompromitiraju naše političko djelovanje? Nisu li to djela koja zapravo sprečavaju da ovo društvo uđe konačno u razdoblje mira i da u politici i političkom djelovanju prevlada politika mira? I ako to nismo imali snage da uradimo u proteklih 25 godina iz različitih razloga zašto danas praviti problem oko toga ako se to hoće ugraditi? Nespretnosti kojih se tokom dana i jučerašnjeg i današnjeg pojavljivalo otklonjene su naknadnim usuglašavanjem.
Kolega Lesar je u pravu, trebali smo to usuglasiti ranije. Da smo usuglasili ranije ne bi bilo ove nespretnosti koja se pojavljivala tokom dana. Ali nasreću usuglašavanje prema ovome što smo čuli od kolege Grbina je ipak dalo rezultata, reakcije klubova su dale rezultata, da, i mi danas možemo reći da imamo amandman koji će pokriti ono što se godinama nije pokrivalo, a što su različiti klubovi na različite načine izražavali da treba pokriti, ali ne ovako cjelovito.
A što se tiče priče o krojenju zakona zbog jednog ili drugog čovjeka, bez obzira na sve motive koje svatko od nas može imati ja bih osobno bio protiv toga. Zakon ne može pisati samo jedan čovjek niti može biti donošen samo za jednog čovjeka. To je norma koju trebamo poštivati svi i koja treba biti prihvaćena od svih i važiti za sve. A najmanje što mislim da su predlagatelji imali namjeru da ograniče kandidaturu jednom čovjeku ovdje spominjanome Čačiću. Mogu kazati da je to daleko od bilo kakvih činjenica i bilo kakve istine u pogledu inicijative koja je došla.
I nastojalo se izbjeći drugu vrstu nesporazuma, a stjecajem okolnosti se dogodilo da je stvoren drugi odnosno jedan nesporazum. Nasreću stvorene su pretpostavke da se oba nesporazuma otklone i da možemo usvojiti amandman koji će pokriti meritum stvari i koji će pokazati da se Sabor na kraju ipak može usuglasiti i da plenum nečemu služi da kada odbori to ne uspijevaju, kada druga radna tijela to ne uspijevaju da plenum funkcionira kao mjesto gdje se može postići suglasnost.
Hvala.
Hvala lijepa.
Čuli smo sve klubove koji su zatražili stanku pa ćemo se vratiti sada glasanju.
Kolega Peđa Grbin.
Dakle, molim vas sada ponovno 6. amandman kolegice zastupnice Mirele Holy.
Zahvaljujem.
Dakle, nakon stanke koja je zatražena u ime klubova, a sukladno članku 202. Poslovnika Hrvatskog sabora predlagatelj, dakle Klub zastupnika SDP-a, prihvaća amandman br. 6 zastupnice Mirele Holy na članak 8. zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor na način da članak 8. glasi: "U članku 9. stavku 1. riječi: "državni tajnik" zamjenjuju se riječima "zamjenik ministra". I iza riječi "ravnatelj Državne upravne organizacije" brišu se riječi "i pomoćnik". Ispred riječi "tajnik Vlade RH" dodaje se riječ "glavni". Ispred riječi "tajnik ministarstva" dodaje se riječ "glavni", a riječ "podžupan" zamjenjuje se riječima "zamjenik župana".
Stavak 2., u stavku 2. riječi "prema" zamjenjuju se riječima "u skladu s" a iza riječi "smatra nespojivim" dodaju se riječi "dužnosti". U članku 9. zakona o izmjenama i dopunama Zakona dodaje se novi stavak 4. koji glasi "Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe koje su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju duljem od 6 mjeseci i to ako se u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora izrečena kazna izvršava ili tek predstoji njezino izvršenje. Birači i političke stranke ne smiju kandidirati osobe za koje u trenutku stupanja na snagu odluke o raspisivanju izbora nisu protekli rokovi rehabilitacije prema posebnom zakonu a koji su pravomoćnom sudskom odlukom osuđene za…", i da ne čitam ponovno ona kaznena djela koja su predviđena u amandmanu uvažene zastupnice Holy.
Na taj način, na taj način amandman koji je predložio Klub zastupnika SDP-a više nije dio zakona jer izmijenjen naknadno prihvaćenim amandmanom uvažene zastupnice Holy. Taj amandman je prihvaćen iz razloga koji su prethodno navedeni.
Zahvaljujem.
Povreda Poslovnika Ivan Šuker.
Gospođo potpredsjednice Hrvatskog sabora, kolegice i kolege mi smo dobili listu amandmana, u listi amandmana je predložen amandman kluba SDP-a ne kao predlagatelja nego kao kluba. I taj amandman je rečeno da je apsorbirano tijekom rasprave, to je prvi amandman. I taj amandman kaže da se u članku 9. dodaje stavak 1. A kolegica Holy kaže i to je kolega Grbin sad pročitao da se u članku 9. dodaje stavak 4.
Vi kolega Grbin ni po jednom poslovničkom pravilu ne možete eliminirati ovaj svoj amandman. I jedino rješenje je bilo da ste danas kao predlagatelj, a sad ću vam reći kad već ne znate da ste kao predlagatelj do glasovanja išli sa amandmanom kojim bi ovo sve regulirani, onda bi trebali priznati svoj poraz a s obzirom da to niste napravili nemojmo se blamirati. Jedino rješenje je za ovo da kao predlagatelji donesete odluku da se ide u treće čitanje. Sve drugo je kolegice i kolege sramota i blamaža.
Davorin Mlakar, povreda Poslovnika. Isključite mikrofon Šuker.
Poštovana gospođo potpredsjednice povrijeđen je Poslovnik s obzirom na izjašnjavanje o amandmanima jer je uvaženi kolega Grbin počeo čitati tekst rekavši "Prihvaća se amandman kolegice Holy tako da glasi" i onda umjesto da čita tekst koji je podnijela kolegica Holy on je nama pročitao tekst, početak teksta amandmana koji je podnio klub SDP-a na vlastiti prijedlog.
Ovo što je kolega Šuker govorio na ovaj način se ne može raditi bez obzira kako vi tumačili Poslovnik Hrvatskog sabora. Prema tome, najbolje je da zaboravite ovu priču.
Kolega Mlakar, najprije moramo čuti kolegicu Holy, ali s obzirom da ste vi dizali prije povredu Poslovnika, dakle njezina manua se u izmijenjenom obliku, dopunjenom obliku prihvaća ali vi ste prije toga dizali povredu Poslovnika a nismo još čuli kolegicu Holy da li prihvaća tako ili ne. Ali sad krenimo kad smo krenuli sa povredama Poslovnika.
Dragutin Lesar.
Poštovana gospođo potpredsjednice, prilikom očitovanja kolege Grbina u ime predlagatelja o amandmanu koji je podnijela kolegica Holy, on nije čitao njezin amandman, nego je najprije pročitao dio amandmana SDP-a i nastavio čitati amandman kolegice Holy. Izostavio je prvi dio amandmana SDP-a koji mi ne znamo da li on ostaje ili ne. Ako bi članak kojega je kolega Grbin sada prezentirao tako glasio kako ga je on pročitao onda klub SDP-a mora povući svoj prvi dio amandmana jer je on postao dio zakona. Ne može prihvatiti u očitovanju tuđeg amandmana i u njega ugraditi nešto što je već dio zakona.
Ljudi pa dajte elementarno pravo ili prihvaćate, odbijate izmijenjeni ali ovo je već dio zakona, to ste vi konstatirali.
Hvala lijepa.
Kolegica Vesna Škare-Ožbolt.
Ne možete naknadno dizati povrede Poslovnika. Samo oni koji su u toku rasprave dizali povredu Poslovnika.
Izvolite.
Ne može se više niko javljati vi ste zadnja.
Poštovana gospođo potpredsjednice, ja sam od početka dizala povredu Poslovnika.
Međutim, ovdje bi htjela reći jednu stvar. Dakle, došlo je do potpune kolizije između amandmana koji je postao sastavni dio zakona koji je predložio SDP i ovoga amandmana o kojem raspravljamo sada kolegice Holy. Da ne došlo do kolizije kolega Grbin vi ste morali povući odnosno brisati, reći da se briše ovaj stavak 1. članka 9. amandmana. Ali ne možete to napraviti jer je postao sastavni dio zakona.
Kada bi se usvojio ovaj amandman kolegice Holy ostao bi vam ovaj stavak 1. koji ste usvojili, koji je postao sastavni dio amandmana, došlo bi do potpune kolizije. I ja vas molim da izađemo iz ove situacije na jedan način da možda ne idemo u treće čitanje, da ovo konačno dovršimo ali ovako kako ste sad predložili je totalna konfuzija.
Nema više povrede Poslovnika.
Postoji mogućnost ko je nezadovoljan da preispita i proceduru po kojem se donose amandmani i zakoni pa vas upućujem da to učinite.
Kolegice Mirela Holy izvolite.
Pa evo ga, ja nisam pravnica pa ne mogu o pravnoj proceduri govoriti. Meni je izuzetno drago da je klub SDP-a ipak odlučio u cijelosti prihvatiti amandman kojeg sam ja predložila na temelju prijedloga nevladinih organizacija i prihvaćam ovo obrazloženje.
Hvala lijepa.
Amandman u dopunjenom i izmijenjenom obliku postaje sastavni dio zakona.
Amandman 7 zastupnika Dinka Burića, Josipa Salapića i Bore Grubišića.
Amandman se ne prihvaća.
Zakonom o općem oprostu izrijekom je predviđeno da se protiv osoba koje su obuhvaćene oprostom neće voditi kazneni postupci a da će se postojeći prekinuti što znači da te osobe za krug djela koji su obuhvaćene zakonom ne mogu biti osuđene.
Sukladno zakonu o pravnim posljedicama osude kaznene evidencije i rehabilitaciji ovakve se zabrane mogu izricati samo osobama koje su oglašene krivima za određena kaznena djela što u slučaju osoba obuhvaćenim oprostom nije moguće.
Kolega hoćete se očitovati ili ste na izlazu? Onda pristupimo glasanju o amandmanu koji predlagatelj ne prihvaća.
Rezultat. Jeste svi glasali?
Amandman nije dobio nijedan glas, dakle nije prošao.
Amandman broj 8 Kluba zastupnika IDS-a i nezavisnog zastupnika Furia Radina.
Zastupnici u Hrvatskom saboru predstavljaju sve građane u RH, a ne samo one u izbornoj jedinici u kojoj imaju prebivalište pa bi bio nonsens uvjetovati građanima da se ne mogu kandidirati za Hrvatski sabor u jedinici u kojoj ne žive.
Ovim se zakonom uvodi preferencijalno glasovanje te će birači moći odlučiti žele li podržati takvog kandidata ili ne.
Kolega Valter Boljunčić.
Prije svega ako bi gledali malo oko izbora i ideje da preferencijski glas služi tome da se neposredno bira zastupnika onda je nonsens da netko tko živi u Puli se kandidira u Gospiću ili u Vukovaru ili obrnuto. Valjda je cilj svega ovoga da ljudi prepoznaju svog zastupnika i da u toku predizbornog procesa ti zastupnici obilaze izbornu jedinicu.
Dakle, po meni nema više logičke stvari od toga da se neko kandidira u onu izbornu jedinicu u kojoj živi, to je više-manje potpuno jasno. Prema tome, mislim da je upravo nonsens … onda možemo napraviti cijelu Hrvatsku u jednu izbornu jedinicu kao za Europski parlament.
Ja smatram da ideja preferencijskog glasa da građani neposredno biraju svog zastupnika i u tom cilju taj zastupnik bi trebao živjeti na području izborne jedinice koja ga bira. Meni to djeluje izuzetno logički i mislim da to ide u procesu demokratizacije. Prema tome tražim glasanje o tom amandmanu.
Molim vas pristupite glasanju. Rezultat.
Amandman nije dobio potrebnu većinu. 11 za i 1 suzdržan, 68 protiv.
Amandman broj 9 zastupnice Ane KOmparić Devčić.
Amandman se prihvaća.
Postaje sastavni dio zakona.
Amandman broj 10 zastupnice Mirele Holy.
Amandman se ne prihvaća. Predlagatelj ne prihvaća navedeni amandman jer drži da je rješenje predloženo u ovom zakonu u potpunosti usklađeno s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova i preporukama Vijeća Europe i Europske komisije.
Kolegica Mirela Holy.
Smatram da je obaveza nas u Parlamentu da idemo ispred nekakvog glavnih struja u društvu jer je to jedini način da se stvari u društvu mijenjaju na bolje.
Činjenica jest da se ovime ne radi nikakav iskorak u odnosu na postojeće rješenje u Zakonu o ravnopravnosti spolova, a vidimo da se kroz dosadašnju praksu nisu postignuli pozitivni pomaci u smislu jednakopravnosti muškaraca i žena u političkom životu.
Jedini način da to postignemo je prava paritetna demokracija koja nalaže jednaki broj muškaraca i žena na listama i to po metodi cik-caka, odnosno zipa gdje imamo jednaki ravnomjerni odnos muškaraca i žena na cijeloj listi, a ne da se dogodi kao što se u većini slučajeva dogodi ako uopće se poštuje odredba od 40%-tne zastupljenosti da se žene nalaze na onom ne izglednom dijelu liste. Zbog toga tražim glasanje o mom amandmanu.
Molim pristupimo glasanju.
Amandman nije dobio potrebnu većinu. 20 za, 15 suzdržanih i 44 protiv.
Amandman broj 11 zastupnice Natalije Martinčević, čini mi se da je isti.
Amandman je istog sadržaja kao i prethodni te se stoga ne prihvaća iz istog razloga.
Kolegica nije prisutna. Molim da pristupimo glasanju.
Amandman nije dobio potrebnu većinu. 4 za, 4 suzdržana, 69 protiv.
12.amandman zastupnika Salapića i Grubišića.
Znači razlozi za neprihvaćanje su isti kao i kod amandmana kolegice Holy, prijedlog zakona je usklađen s odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova i preporukama Vijeća Europe i Europske komisije.
Međutim posebno želim napomenuti da bi isključivanjem odredbe predloženog stavka 2.ovoga članka odredba o uravnoteženoj zastupljenosti spolova ostala mrtvo slovo na papiru zbog čega apsolutno ne možemo prihvatiti ovaj amandman.
Kolege nisu prisutni pa ćemo pristupiti glasanju.
Amandman nije dobio potrebnu većinu. 1 suzdržan i 77 protiv.
13.amandman kolegice zastupnice Jadranke Kosor.
Prije svega želim napomenuti da je ovaj amandman konzumiran kroz prihvaćanje amandmana uvažene zastupnice Holy.
Međutim amandman se ni u kom slučaju ne bi mogao prihvatiti zato što predlaže dodavanje novog članka 21.b, a istovremeno brisanje postojećeg članka 21.a te bi došlo do krivog rasporeda u zakonu, a i time bi izbrisali predloženi članak 21.a koji jamči ravnomjernu zastupljenost spolova.
Kolegica Jadranka Kosor.
Hvala lijepa.
Ma ostala sam ovdje da bih dodatno obrazložila ovaj amandman. Ne bi se brisao prije svega 21.a jer to ni iz čega ne proizlazi kolega Grbin.
Što se tiče ovog amandmana, ovaj amandman koji sam zajedno sa kolegama Kregarom i Flegom imala kao prijedlog zakona u prvom čitanju odatle samo prepisan sada kao amandman i na pravom je mjestu za razliku od amandmana kolegice Holy koji je evo na neki način, koji je isto tako istovjetan od riječi do riječi ali je na mjestu koje, gdje ta odredba zapravo ne pripada. To je moj tumačenje.
I ja vas smo još jedanput upozoravam da ste odlukom da amandman SDP-a na članak 8. da ste odlukom i konstatacijom da je postao sastavni dio zakona. A da u čitanju odredbi amandman, kojim se prihvaća amandman kolegice Holy niste povukli taj prvi dio svoga amandmana koje je kao što ste rekli postalo sastavni dio zakona.
I to može i to hoće proizvesti neprilike u budućnosti. Ja vas na to zaista kolegijalno i prijateljski upozoravam. Jer promjena stajališta drage kolegice i kolege ne samo u nekoliko dana nego evo u roku od pola sata i kod prihvaćanja dijela amandmana gospođe Holy, pa onda prihvaćanja amandmana u cijelosti do činjenice da je taj amandman, odnosno da je taj članak sada formuliran na način da zapravo nitko ne bi od nas mogao ponoviti od riječi do riječi. I može izazvati goleme probleme.
I ja zaista moram izraziti krajnje nezadovoljstvo, neću tražiti glasovanje jer to naravno nema nikakvoga smisla. Ali mislim da je Hrvatski sabor danas zaista doživio poniženje koje mu ne pripada.
Hvala vam.
Hvala lijepa.
Povlačite amandman?
Ne, ne povlačim ga ali ne tražim ni glasanje.
Ne tražite glasanje.
Amandman 14. zastupnika Salapića i Grubišića.
Amandman se ne prihvaća. Smatramo da će se upravo predloženim rješenjem, usklađenim i sa izborom zastupnika u Europski parlament osigurati onaj dodatan potreban utjecaj birača na sastav Hrvatskog sabora.
Kolege nisu prisutne molim da glasamo.
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 2 za i 75 protiv.
Amandman br. 15. zastupnice Jadranke Kosor.
Amandman je istog sadržaja kao i prethodni te se odbija sa istim obrazloženjem.
Molimo da glasamo jer kolegica nije prisutna.
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 1 za, 1 suzdržan, 77 protiv.
Amandman br. 16. zastupnice Natalije Martinčević.
Kada su na listi imenom i prezimenom navedeni svi kandidati tada funkcija nositelja liste gubi svaki smisao zbog čega se predmetni amandman ne prihvaća.
Molimo da glasamo jer kolegica nije prisutna.
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 79 zastupnika protiv, ništa za, ništa suzdržanih.
17. amandman zastupnika Josipa Salapića i Bore Grubišića.
Granica od 10% glasova liste je predložena upravo kako bi se osiguralo da prednost dobiju oni kandidati kod kojih je jasno i nedvojbeno izraženo da uživaju potporu birača zbog čega se predmetni amandman ne prihvaća.
Molim da glasujemo jer kolege nisu prisutni.
Također nije dobio potrebnu većinu, 78 protiv, 1 suzdržan.
18. amandman Kluba zastupnika HNS-a.
Amandman se prihvaća.
Postaje sastavni dio zakona.
19. zastupnika Salapića i Grubišića.

Ne prihvaća se iz istih razloga kao i amandman istih zastupnika na članak 24.
Molim da pristupimo glasanju jer nisu prisutni.
Amandman nije dobio potrebnu većinu, 1 suzdržan 77 protiv.
Amandman 20. Kluba zastupnika IDS-a i Nezavisnog zastupnika Furia Radina.
Radi se o amandmanu koji je usko vezan uz amandman na članak 2. te ga iz istog razloga ne možemo prihvatiti uz napomenu da je predmetno rješenje koje je uvršteno u članak 76. Zakona usklađeno sa članovima Kluba zastupnika Nacionalnih manjina.
Valter Boljunčić, izvolite.
Amandman 20. je povučen.
I amandman zastupnika Josipa Salapića i Bore Grubišića.
Članak 37. zakona kojim se mijenja članak 79. i usklađen sa odredbom članka 38. kojim se dodaje novi članak 79.a. Izmjenom samo članka 37. došlo bi do razlike u odnosu na članak 38. što je dovoljan razlog da se ovaj amandman ne može prihvatiti.
Međutim, glavni razlog za neprihvaćanje amandmana je u činjenici da je članak i 79. i 79.a osmišljen tako da bi se što veći broj glasačkih listića mogao smatrati važećim s obzirom na uvođenje preferencijalnog glasovanja te smatramo da ovaj amandman ne možemo prihvatiti.
Kolega nisu prisutni pa molim da pristupimo glasanju.
Amandman nije dobio većinu, 79 glasova protiv, ništa za, ništa suzdržanih.
Time zaključujem raspravu.
Sukladno članku 83. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske za donošenje ovog zakona potrebna je većina glasova svih zastupnika, odnosno 76 glasova za.
Dajem na glasanje konačni prijedlog zakona.
Ponoviti ćemo glasanje s obzirom da je ostao rezultat govornice.
Molim vas, pristupimo glasovanju.
Molim rezultat. Zakon je prihvaćen sa 77 glasova za, 3 suzdržana i 2 protiv, dakle potrebnom većinom. Utvrđujem da je prihvaćen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, P.Z. br. 722.
PDF