Povratak na vrh
Rasprave po točkama dnevnog reda
Saziv: VII, sjednica: 15
PDF
Svi govornici
4; 5; 6; 7; 8
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: zastupnica Natalija Martinčević, prvo čitanje, P.Z. br. 675
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika Hrvatskih laburista-Stranke rada, prvo čitanje, P.Z. br. 691
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelji: zastupnici Jadranka Kosor, Josip Kregar i Gvozden Srećko Flego, prvo čitanje, P.Z. br. 705
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika SDP-a, prvo čitanje, P.Z. br. 722
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika IDS-a i nezavisnog zastupnika Furia Radina, prvo čitanje, P.Z. br. 736
13.11.2014.
Leko, Josip (SDP)
Poštovane kolegice zastupnice i poštovani kolege zastupnici u Hrvatskom saboru, nastavljamo plenarnom zasjedanju 15. sjednice Hrvatskog sabora.
Prema dogovoru na Predsjedništvu Hrvatskog sabora danas bismo trebali raditi u skladu s tim dogovorom. Dakle, objediniti raspravu točke četiri, pet, šest, sedam i osam. To su
4. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 675. – Predlagateljica zastupnica Natalija Martinčević;
5. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 691. – Predlagatelj Klub zastupnika Hrvatskih laburista – Stranke rada;
6. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 705. – Predlagatelji zastupnici: Jadranka Kosor, Josip Kregar i Gvozden Srećko Flego;
7. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 722. – Predlagatelj Klub zastupnika SDP-a;
8. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 736. – Predlagatelj Klub zastupnika IDS-a;
Dogovorili smo se da o prijedlogu ovih zakona, objedinjenoj raspravi predstavnici klubova raspravljaju po 20 minuta.
Kod donošenja ovih zakona primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje. To su odredbe članaka 183. do 188. Poslovnika Hrvatskog sabora.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za Ustav, Poslovnik, politički sustav Hrvatskog sabora.
Također smo se dogovorili da ćemo nakon ove rasprave unutar parlamentarno dogovaranje kako bismo iz svih pet prijedloga pokušali naći zajednički nazivnik koji bi mogli poduprijeti svi saborski zastupnici. To je naravno želja, intencija tih dogovora, a bit će onako kako se uspiju dogovoriti predstavnici klubova u Hrvatskom saboru.
Leko, Josip (SDP)
A sada ćemo onako kao smo najavili početi raspravu i to idemo u raspravu prema redoslijedu u dnevnom redu. Sada je na redu poštovana zastupnica Natalija Martinčević kao predlagateljica zakona.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Poštovani predsjedniče Sabora, uvažene kolegice i kolege zastupnici.
Još 17.6. u saborsku sam proceduru uputila prijedlog izmjena i dopuna Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Prijedlog Narodne stranke reformista jer se zastupnici u Hrvatski sabor biraju na jednak način kao što se biraju zastupnici u Europski parlament i stoga je naš prijedlog uvođenje preferencijalnog glasa uz prag od 10%. Na taj bi se način našim građanima omogućilo da uz stranke i koalicije svoj glas daju i određenoj osobi na listi.
U sustavu koji danas imamo uska stranačka vodstva određuju najčešće po subjektivnim kriterijima a ne kriterijima kvalitete tko će biti izvršna vlast. Predsjednici stranka biraju naravno svoje ministre, svoju Vladu i to je u redu. No, u našem sustavu ti isti predsjednici stranaka slažu i liste za Saboru i time odmah određuju tko će biti ljudi koji će sjediti u Saboru. I tako imamo poziciju da predsjednici stranaka ili u najboljem slučaju najuža stranačka vodstva u Hrvatskoj biraju i izvršnu i zakonodavnu vlast. I to je u ovako centraliziranoj državi kao što je Hrvatska, gdje centralna vlasta upravlja sa preko 90% poreznih prihoda izuzetno i opasno i štetno. No, vodstva koja ne mogu ostvariti rezultat svode stvari na nešto što se ne može mjeriti, a to su najčešće ideološke i demagoške poruke, stalno vraćanje u prošlost, stalno izazivanje podjela, sukoba u društvu sa isključivim ciljem izbjegavanja mjerenja rezultata rada.
Narodna stranka Reformisti želi postaviti politiku kao mjerljivu disciplinu i zato je izmjena izbornog sustava na način da se mjere rezultati rada zastupnika jedan svakako značajan pomak u tom smjeru. Ovakvim se izbornom sustavom daje mogućnost građanima da izaberu zastupnika za kojeg smatraju da će ih najbolje i najkvalitetnije zastupati u Saboru, a s druge strane i pred same se zastupnike stavlja jedna odgovornost da svoj posao rade bolje i kvalitetnije.
E sada se vratimo na 17.6., 17.6. bio je prije gotovo točno 5 mjeseci i točno je toliko trebalo predsjedniku Sabora da zakonski prijedlog stavi u proceduru. Da se zakonski prijedlog stavio u proceduru na vrijeme, da se nije držao i pacao u ladici 5 mjeseci cijele ove priče oko skupljanja potpisa, oko referenduma, oko Ustavnog suda, prozivanja svih vrsta ne bi bilo. Naravno da se pitanja izbornog zakonodavstva ne treba rješavati na referendumu jer to nije pitanje Ustava već je pitanje izmjene zakona.
Ja razumijem političke opcije kao što su u Ime obitelji koje nisu zastupljene u Parlamentu, nemaju tu mogućnost ali je jasno da za promociju ideja ili osoba građani Hrvatske ne trebaju platiti 50 milijuna kuna koliko košta održavanje referenduma. U konačnici na posljednjem referendumu, samo da podsjetim, izašlo je odnosno glasovalo 24,99% građana i taj postotak svakako ne predstavlja festival demokracije. Jasno je da se zapravo veća transparentnost postiže kroz postojeće izabrane institucije, odnosno kroz saborsku proceduru.
I na kraju, što se referenduma tiče način na koji se referendum u Hrvatskoj komunicira i kao što smo i vidjeli na zadnje održanom neizbježno dovodi do podjela jer su naravno jedini i mogući odgovori da ili ne. I odlučivati na takav način kod ovakvih složenih pitanja kao što je pitanje promjene izbornog sustava je jednostavno neozbiljno i neodgovorno. Postavljanje stvari na takav način građani se često bez obzira na referendumsko pitanje razočarani naravno rezultatima Vlade izjašnjavaju zapravo protiv Vlade, stvara se atmosfera izvanrednog stanja u Hrvatskoj koja nam sasvim sigurno ne treba.
Hrvatskoj danas treba razgovor i dogovor kako bismo promijenili stanje u kojem se nalazimo. To se sigurno neće dogoditi izmjenom izbornog sustava i uvođenjem preferencijalnog glasanja, ali će i to u državi koja godinama ne može izgurati niti jednu jedinu reformu biti ozbiljan i velik pomak naprijed.
Dakle za cijelu priču od početka bila je dovoljna samo rasprava u saborskoj proceduri koju smo, evo, konačno i dočekali. Dakle, bilo bi naravno bolje da je to sve odraženo pravovremeno. Inače, moram priznati da je mene oduševila ta silna kreativnost koja se tu javila, kako zamutiti vodu, kako stvari podržavati, a zapravo izbjegavati. Tu je bilo stvarno svega, predsjednik Sabora se neće ljutiti, ali mene je to stvarno impresioniralo kada je došao gospodin Leko pozdraviti skup GONG-a koji je također, dakle kao udruga, otvorio tu temu, u stilu, evo ja vas podržavam, vi raspravljajte, vi predlažite, vi se lijepo družite, dok je istovremeno, to je bilo još u 7. mjesecu, dok je istovremeno dakle saborski prijedlog upućen u proceduru država u ….
Nakon toga mogli smo čuti teze da ne bi bilo dobro ići samo sa uvođenjem preferencijalnog glasanja, da bi trebalo ići u kompletnu i cjelovitu promjenu izbornog sustava, što je naravno u redu, međutim raditi to kad znamo da smo s rokovima, dakle, već pri kraju jer imamo svega nekoliko mjeseci do isteka zakonskog roka za izmjenu izbornog sustava, to je nešto kao u stilu, ajmo si ljestvicu postaviti dovoljno visoko da ćemo biti sigurni da je nećemo preskočiti. No kada je ova priča sa referendumom i općim mišljenjem, da ne kažem pritiskom javnosti, došla do grla, evo i vladajuća stranka je skucala svoj prijedlog i krenulo se sada snažno u reformu izbornog sustava.
Neki ove izborne promjene vežu uz stvari o kojima je već odlučeno, o kojima je dapače postignut i konsenzus, ali tipično kao što sam već rekla, zamućivanje vode imamo ponovo u SDP-ovom prijedlogu, a odnosi se na izbacivanje nositelja listi. Pa se i ovakva izmjena Izbornog zakona koja je zapravo trebala u cjelini biti pozitivna, koristi za izborni inženjering jer naravno da nositelji listi i preferencionalno glasanje nisu u nikakvom doticaju. Pod plaštem promjena pokušava se eliminirati mogućnost da uz snagu političke poruke koju predstavlja sama stranka ta poruka bude dodatno pojačana osobnim autoritetom jakih političkih lidera na nacionalnoj razini.
Ja razumijem da to snažno podupiru određeni koalicijski partneri SDP-a koji više svojih jakih političkih lidera nemaju, ali je očito da je i sama vladajuća stranka procijenila da će im njihov lider biti na izbornim listama više minus nego plus. I to sve naravno razumijemo, no ako i postoji, dakle takva procjena vladajuće stranke, zato postojeći zakon ne treba mijenjati jer naravno nitko ne sprječava bilo koju stranku da za nositelje istakne bilo koju osobu iz svoje stranke i to ne mora biti nužno predsjednik stranke. Ovim izmjenama zakona na ovakav način, što se tiče nositelja liste, zapravo se želi nanijeti šteta onim političkim opcijama koje svoje jake lidere imaju.
I zadnja moja primjedba odnosi se na žensku kvotu. Poruka da 40% žena treba biti na listama je svakako dobra poruka, ali je potpuno jasno iz ovog zakonskog prijedloga da se želi ostati samo na poruci jer da se želi napraviti stvarni pomak tada bi odredba zakona tražila da 40% žena treba biti u prvoj polovici lista. Ovako znamo da će se ženama, sa ženskim imenima uredno popunjavati zadnja mjesta na listama za Sabor i da će u većem dijelu u Sabor ponovo kao i do sada ući muškarci.
Zaključno, što se tiče prijedloga naravno i Stranke reformista, preferencijalno glasanje je glasanje koje ima većina država EU. Preferencijalno se glasa na način na koji smo upravo mi predložili na izborima za Europski parlament i zapravo, treće i najvažnije, uvođenje preferencijalnog glasanja naši su građani već prepoznali. Na zadnjim izborima za Europski parlament, 78,5% naših građana dalo je preferencijalni glas i zapravo to je najjača legitimacija koju upravo ovaj naš zakonski prijedlog ima i ja pozivam sve saborske zastupnike da ga prihvate.
Hvala vam.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama poštovana zastupnice.
Ali prije nego idemo na replike dužan sam radi hrvatske javnosti reći istinu. Ja vjerujem da poštovana zastupnica poznaje Poslovnik Hrvatskog sabora jer je dugo tu pa bi morala znati da je predsjednik Sabora drugi dan stavio u postupak ili proceduru zakon koji je ona predložila. Sve dnevne redove utvrđuje Hrvatski sabor pa i ovaj dnevni red o kojem mi sada raspravljamo, također je utvrdio Hrvatski sabor, ne predsjednik Hrvatskog sabora. A za takve ocjene mogu samo onda misliti da su iz razloga frustriranja ili zle namjere.
A sad idemo na replike. Poštovani zastupnik Damir Kajin, replika.
Kajin, Damir (ID - DI)
Poštovani predsjedniče, … ovako koncipirano preferencijsko glasovanje u svih ovih 5 prijedloga znači neposredni izbor zastupnika kao npr. što se biraju načelnici, gradonačelnici, predsjednik države, kao što su se birali zastupnici u Hrvatski parlament '92., '95., međutim to naprosto nije to. Mi nešto mijenjamo, što radimo da bi sve ostalo isto. Međutim, jedina suštinska promjena jedina suštinska promjena, promjena svih promjena bila bi kada bi Hrvatska poput Danske, Nizozemske, Belgije, Australije, Finske uvela obvezu da svi hrvatski državljani, svi oni koji imaju biračko pravo moraju izaći na izbore. Ne idete na izbore platit ćete kaznu ili penal od 100 kuna ili idete na izbore dobit ćete 100 kuna, dok se to ne uvede, znate što ćemo mi imati, mi ćemo imati izbore stranačkih nomenklatura, a ne izbore građana.
Na 30%-noj izlaznosti što se redovito dešava vi dobijate stranačke mašinerije koje odrađuju taj posao. Na 45% izlaznosti te stranačke mašinerije se bore za vlast, a na 60% izbore dobijaju građani. Znači prvo obvezati građane da idu na izbore, spominjem najperspektivnije zemlje u svijetu pola zastupnika u ovom Parlamentu birati neposredno u izbornoj jedinici među 40, 50 tisuća birača i konačno osigurati medijsku dostupnost svima.
Evo npr. grad Pula pazite plaća 7 PR agencija, Manjguru od Macana sada radi kod predsjednika Josipovića, Kvantan od gospođe Zenzerović, Alferu, Avenue, Istra mediu, Media projekt, Presscut itd. sa milijunima kuna, a o medijima ostalima, televizijama da ne razgovaramo.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Kajin, Damir (ID - DI)
To su tri principa koja jamče promjene i stabilnost Hrvatske.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku poštovana zastupnica Natalija Martiničević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Ovakav sustav glasovanja kao što je predložila Narodna stranka reformisti ima 15-ak država u EU i kao što sam rekla upravo na ovakav način biraju se i zastupnici u Europski parlament. Ja sam jasno istaknula da ovo neće biti promjena koja će promijeniti naš politički sustav i politiku u Hrvatskoj, međutim biti će jedan ozbiljan korak naprijed.
Da bismo naše građane motivirali da izađu na izbore naravno da politika mora postati vjerodostojna i ono za što se mi upravo zalažemo mora postati mjerljiva. Ovo je svakako jedan korak u tom smjeru jer će se i rad saborskih zastupnika bar u nekoj mjeri od sada početi mjeriti jer do sada smo imali situaciju da o svemu apsolutno odlučuju isključivo i samo predsjednici stranaka ili eventualno najuža stranačka vodstva. Na ovaj način ipak se daje građanima mogućnost da izaberu tog zastupnika za kojeg smatraju da će ih najbolje i najkvalitetnije zastupati u Saboru ili kojeg zastupnika koji je takav posao već odradio pa su ga građani na taj način i kao takvoga prepoznali.
Što se tiče stavljanja u proceduru zakona, ja razumijem da se svi zakoni oporbenih saborskih zastupnika puno duže drže u ladici pa bih ja zato trebala biti sretna što je ovo došlo nakon samo pet mjeseci u proceduru pa evo zahvaljujem predsjedniku Sabora na tome.
Leko, Josip (SDP)
Morat ću ponoviti, sve što sam rekao odlučuje Hrvatski sabor, a ne ispunjava se želja ni predsjednika Sabora ni pojedinog zastupnika nego odlučuje Hrvatski sabor poštovana kolegice.
Nova replika, poštovani potpredsjednik Doma Željko Reiner.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Pa uvažena kolegice Martinečvić, s vama se potpuno slažem kada ste rekli da Hrvatskoj treba razgovor i dogovor. I ja se toplom nadam da će se to dogoditi oko ovog pitanja.
Međutim ne slažem se da ne treba ići u cjelovitu promjenu uključujući rješavanje i ustavnih nekih problema jer se to može postići i ako postoji dobra volja mi bismo mogli postići cjelovitu promjenu načina izbora zastupnika u Hrvatski sabor jer je to jedino i kvalitetno i dobro rješenje.
Nažalost tu se stvara jedan cijeli niz obmana. Evo državna televizija, namjerno kažem državna jer je ona vladina državna televizija nažalost nije javna televizija, jučer u glavnoj informativnoj emisiji potpuno netočno obmanjujući narod kaže da HDZ traži da sve ostane za sljedeće izbore kako je bilo, svi drugi žele promjene, a HDZ to ne želi što je neistina, još jednom ponavljam. Nasuprot tome HDZ se zalaže ne samo za korjenitu promjenu načina izbora negoli i za promjenu Ustava koja bi donijela veću pravednost u glasovanju posebice za građane koji imaju prebivalište izvan RH i HDZ jest za preferencijalno glasovanje po ne znam tisućiti puta to treba valjda ponoviti nekima jer stalno tvrde suprotno.
Međutim cijeli niz stvari se nije nažalost nijedan ovaj prijedlog ne uređuje. Ako uređujemo kvotu za žene što je pozitivno i dobro, zanimljivo je kako se ne želi urediti recimo pitanje određivanje zamjenika zastupnika izabranog na temelju preferencijskih glasova. Jer ako se to ne uredi sve će ostati opet na istome.
Hvala lijepo.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama.
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku poštovana zastupnica Natalija Martinčević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Ja se u potpunosti slažem s vama da bi trebalo ići u cjelovite promjene, međutim malo je kasno da dva mjeseca prije isteka roka da možemo ići u bilo kakve promjene, idemo u cjelovite promjene izbornog sustava.
Naravno da se to sve stigne i može kada bi bilo političke volje i kada bi bilo političkog konsenzusa, ali vidimo kako te stvari za sada izgledaju. Mi se oko pitanja promjene Ustava ja mislim nismo ni sastali,niti govorili, niti pregovarali, niti dogovarali zadnjih 10 mjeseci.
Bilo koja reforma pa i najmanja i najblaža u ovoj državi se ne može provesti, dakle sa bilo čim sa čim se krene ova vladajuća koalicija nema snage da išta izgura do kraja. Tako da očekivati da ćemo mi dva mjeseca prije isteka roka uspjeti promijeniti cijeli izborni sustav jednostavno je nerealna. Ali u svakom slučaju ja je podržavam i ako će biti za to snage ja ću prva podržati.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama.
Poštovani zastupnik Josip Salapić, replika.
Salapić, Josip (HDSSB)
Hvala gospodine predsjedniče.
Uvažena zastupnice Martinčević, slažem se ja sa vašom raspravom i sa prijedlozima koje ste uputili u Sabor. Prvo, a najiskrenije ako ćemo danas biti iskreni zaista želimo govoriti o sustavu kojega mi želimo promijeniti a mi smo svi djeca ovog sustava. Mi smo u nekoliko navrta u nekoliko ciklusa izbora izabrani na način da sustav države otpočetka počiva na ovakvom ciklusu izbornih zakona.
Mi se moramo svi zahvaliti Željki Markić Udruzi u ime obitelji, njihovoj inicijativi jer da nije tih 380 tisuća potpisa ne bi danas ni Hrvatski sabor raspravljao na ovakav način o potrebi žurnog uvođenja preferencijalnog glasovanja iz nekoliko razloga.
Nije ovo glasovanje naš izum, preporuke Europske komisije u procesu pristupanja Hrvatske Europskoj uniji bile su jasne da se predlaže ovakav način preferencijalnog izbora zastupnika na listama za izbore za zastupnike iz Republike Hrvatske u Europski parlament.
E sada, ako će netko od nas držati figu u džepu postoje tu razne političke igre koje su godinama prisutna uz korištenje saborskog Poslovnika, uz razno razne zakonske instrumente. Pa ako ćemo zaista mijenjati sustav izbornog glasovanja onda moramo mijenjati i sustav političkog razmišljanja.
Istina je da prijedlog zakona oporbe može doći na dnevni red sukladno proceduri ali isto tako je točno kada se nešto glasuje da se čeka po godinu, dvije dana da se nekada o tome raspravlja ili nikada o tome raspravlja.
Onda danas budimo pošteni bez onog udaraca u pojas, idemo zaista pokušati ostvariti volju našeg naroda a to je da mijenjamo izborni zakon onako kako je to tražila hrvatska javnost.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Natalija Martinčević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Uvaženi kolega Salapić, drago mi je da ste prepoznali upravo ono o čemu sam ja govorila a to je da uistinu da nije bilo inicijative U ime obitelji koja je krenula sa prikupljanjem potpisa, koja nas je potpuno nepotrebno i bezrazložno ponovno suočila sa mogućnošću održavanja još jednog referenduma i to o pitanju o kojem se uopće ne može odlučivati na referendumu. Jer ne možete odlučivati na referendumu o tako kompleksnom i tako složenom pitanju izmjene izbornog sustava.
I da nismo došli u tu situaciju, dakle da nam se to nije dogodilo mi naravno danas ne bi o ovome ovdje raspravljali.
Tako da evo došli smo ipak u priliku da raspravljamo i ja vjerujem da će biti političke volje i mudrosti da iznesemo danas, da raspravimo i da na kraju dogovorimo najbolji mogući prijedlog.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Hvala.
Nova replika poštovani zastupnik Branko Vukšić.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvažena kolegice Martinčević, moram početi i svojevrsnom replikom i predsjedniku Sabora i vama, nisam frustriran i nemam zlu namjeru.
Ali je činjenica i prije što je rekao kolega Salapić da nije bilo gospođe Željke Markić s kojom sam u toliko ideološki različit da mogu govoriti o svjetlosnim godinama mi danas ne bismo raspravljali. Ta točka bi bila 70. i neka na dnevnom redu. I to je činjenica i to svi znamo i to zna i predsjednik Sabora.
Da se ovdje radi da Sabor odlučuje o tome koje su točke odlučuje većina a ne Sabor, većina. Pa prema tome nemojte govoriti o tome volja, a volja većine se nameće u kabinetu i to smo naučili. Prema tome, malo je parlamentarizma.
Prije svega slažem se sa inicijativom žena koje su bile vani i koje su dijelili letke da se primjeni uz preferencijalno glasovanje da se primjeni i ženska kvota i da se primjeni u 40% ne kako sada nejasno stoji u zakonima pa ne znamo od kojih se izbora treba primijeniti ženska kvota od 40% i da se naizmjenično navođenje žena i muškaraca na listama počevši od prvog rednog broja. Jer će se u protivnom dogoditi to da će prvih 5, 6 mjesta zauzeti muškarci a nakon toga žene.
Prema tome podržavam vašu inicijativu i još jednaput hvala onima koji su prisilili Sabor da djeluje kako je djelovao.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku poštovana zastupnica Natalija Martinčević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Da, evo vidim da uistinu velika većina saborskih zastupnika prepoznaje ono o čemu sam govorila i nema potrebe da se neki na to ljute, to su jednostavno činjenice i one su takve i svima je to ovdje u Saboru ali kao i cijeloj Hrvatskoj javnosti to potpuno jasno.
Odgovoriti ću samo na ovo vezano uz ženske kvote, mi stalno pronalazimo nekakva rješenja da ispadne da dajemo nekakve poruke, da tu želimo nešto napraviti no očito bez stvarne, iskrene želje da se tu stvari i pomaknu.
Ponovno dakle uvođenje ovog modela da 40% ali ne definiranjem mjesta na listama će nas dovesti u situaciju kao što sam već u raspravi rekla da će žene uredno popunjavati zadnja mjesta na listama a mi ćemo ponovno imati omjer u Saboru 80% muškaraca i 20% žena.
To treba mijenjati ako zaista želimo nešto napraviti, nešto primijeniti, ajmo se odlučiti, evo to je konkretan prijedlog ajmo se odlučiti na to da 40% žena mora biti u prvoj polovici liste, na taj način ćemo uistinu doprinijeti tome da žene budu bolje zastupljene u Hrvatskom parlamentu.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Poštovani zastupnik Branko Hrg, replika.
Hrg, Branko (HSS)
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Poštovana kolegice, izjašnjavanje građana na referendumu nikako ne može biti neozbiljno i neodgovorno kao što ste vi rekli pa i po pitanju izbornog zakonodavstva posebno zato što je evidentno da u Hrvatskoj nema niti političke volje niti političke snage da se izborno zakonodavstvo redizajnira, promijeni i da se napravi jedan zaokret uopće u upravljanju državom.
Svi znamo da situacija kakva je sada nije dobra, da definitivno i vi zato ste i pokrenuli inicijativu da se to promijeni ali bez pritiska javnosti, bez građana, definitivno do toga ne bi dolazilo.
I danas kada gledamo referendumske inicijative imam osjećaj da se radi o jednoj tihoj revoluciji građana, jednoj kulturnoj revoluciji građana koji se bune i suprotstavljaju lošim političkim odlukama.
Ova inicijativa o kojoj svi kažete da je pokrenuta odnosno da je pokrenuta rasprava prije o ovoj izmjeni zakona ne bi bilo inicijative.
Vjerojatno i ne bi ili možda bi. Ja ću ovako reći, HSS je u tome aktivno sudjelovao i drago mi je da smo bili prva stranka koja je donijela odluku na Predsjedništvu stranke i glavnom odboru da podržimo to i da damo kompletnu infrastrukturu za skupljanje potpisa.
Žao mi je da nismo svi u tome bili, možda na kraju ne bi trebali referendum ni provoditi, možda bi na kraju krajeva imali jednu ozbiljnu situaciju kako redizajnirati ovo sve skupa, kako u krajnjem slučaju ne samo preferencijalno glasanje uvest, nećete to promijenit stvar.
Zašto ne smanjiti broj saborskih zastupnika? Zašto u ovoj krizi koja je sada ne smanjimo ovo na 100 ljudi? Čemu će nam ovo što sad imamo? Nije dobro, treba mijenjat. U svakom slučaju neozbiljno i neodgovorno ne može nikako biti izjašnjavanje građana.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Natalija Martinčević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Naravno da referendume po određenim pitanjima, određenim temama treba podržati. To je jedan važan institut demokracije. Međutim, mi smo se doveli u situaciju da nam zapravo se na referendumima vodi politika ove države i da se rješavaju stvari koje bi trebala rješavati ova Vlada.
Naime, Vlada je dobila također dakle na izborima podrškom građana i to u ovom slučaju jednom velikom podrškom građana, dobila je sve ovlasti da vodi ovu zemlju, da donosi odluke i da provodi reforme. Nakon tri godine vidjeli smo da ova Vlada ne može donositi odluke, da ne provodi reforme i da građani time nisu zadovoljni i naravno da građani žele svoje nezadovoljstvo izraziti i izražavaju ga putem referenduma.
Međutim, referendumima se pogotovo što se tiče pitanja izbornog sustava koji je složeno pitanje, da ne govorim o monetizaciji autocesta, na taj način se ne može voditi država. Država takve političke odluke ne mogu se donositi na referendumima, zato imamo Vladu koja bi trebala preuzeti odgovornost i u ovoj zadnjoj godini mandata koliko je ostalo ipak provesti neke reforme i donijeti neke odluke.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Potpredsjednik doma poštovani kolega Nenad Stazić, replika.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Kolegice, ja sam mislio da ćete vi iskoristiti ovo vrijeme kad ste za govornicom da predstavite svoj prijedlog, a ne da se pa gotovo na jedan uvredljiv način obračunavate sa prijedlozima drugih predlagatelja i to još potpuno krivo tumačeći motive predlagatelja za pojedina rješenja.
Napadate SDP, ne znam zašto, krivo tumačeći motiv za ukidanje nositelja liste. Mi predlažemo ukidanje nositelja liste zato da bismo cijeli taj postupak učinili transparentnijim i poštenijim. Vi se svakako sjećate vremena prve HDZ-ove administracije kad je nositelj svih lista na lokalnim izborima bio prvi hrvatski predsjednik i predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman, a on nigdje nije namjeravao biti član općinske skupštine ili gradskoga vijeća. Prema tome to je motiv zašto mi ukidamo, a ne ovaj motiv koji vi izmišljate, na jedan posve uvredljiv način.
Napadate postojeći sustav dolaska na listu kao subjektivnu volju predsjednika stranke. Pa kako ste vi došli u Sabor nego subjektivnom voljom vašeg predsjednika stranke koji vas je stavio na listu. Da vas nije stavio na listu vi ne biste bili u Saboru. Ali budite toliko pošteni pa to priznajte.
Preferencijski glas kojeg inače i mi zagovaramo, tu to neće spriječiti, to vam mora biti jasno jer vi to isto krivo tumačite. Jer predsjednik stranke baš zbog uvođenja preferencijskog glasa, ali on sastavlja listu, može staviti sve anonimuse gore i za kog će onda građani glasati imenom i prezimenom kad nikog ne znaju, osim njega tamo. Ali to isto može biti jedna od posljedica.
Prema tome, kad govorimo o preferencijskom glasu moramo znati o čemu govorimo. Preferencijski glas je dobra ideja, dobra ideja, ali uz uvjet da predsjednici stranaka da iskoriste to da povećaju svoju moć nego da tu moć prenesu građanima.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Natalija Martinčević
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Da, vrlo zanimljivo. Kada razgovaramo o nositeljima listi vi ste se sad sjetili bivšeg hrvatskog predsjednika, ali niste se sjetili da je na zadnjim izborima Kukuriku koalicija od 10 izbornih jedinica u 9 izbornih jedinica imala za nositelja liste upravo vašeg predsjednika stranke. Samo mi se čini da se vama čini da je tada njegova popularnost bila nešto veća nego što je sada.
Žao mi je ako ste i vi i SDP doživjeli ovo kao napad na vaše prijedloge. Naravno da to nije tako, ja sam samo iznijela svoje mišljenje, odnosno mišljenje Narodne stranke-reformista po određenim pitanjima. Mislim da je to moje pravo i moja dužnost i moja obveza i zato jesmo ovdje u Saboru da možemo razgovarati o svim prijedlozima i na prijedloge se očitovati. Vi imate vaše, mi imamo naše i mislim da je to cijela ideja parlamentarne demokracije.
Što se tiče toga kako je tko ušao u Sabor, ja sam uvaženi zastupniče Stazić ušla isto kao i vi, dakle na isti način smo ušli ali sada evo imamo preferencijalno glasanje pa imat ćemo prilike i vi i ja da vidimo koliko će ljudi podržati naš ostanak u Saboru.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovani zastupnik Damir Tomić, replika.
Tomić, Damir (SDP)
Hvala predsjedniče.
Poštovana kolegice, htio sam vam reći nešto slično o ovom što je gospodin Stazić rekao u prvom dijelu. Moram priznat da sam malo razočaran vašim stavom oko nositelja liste jer s jedne strane ste protiv autonomije predsjednika kod sastavljanja, a s druge strane se jako grčevito borite za autoritet lidera i vi autoritetom lidera želite birati zastupnika. Pa to je doista nekorektno.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Natalija Martinčević.
Martinčević, Natalija (Reformisti)
Da, baš tako. Ako imate kvalitetnog, jakog političkog lidera koji ima autoritet da može pojačati poruku koju nosi stranka, to je naravno potpuno legitimno i kao što sam rekla dok ste vi takvog lidera imali to ste itekako primijenili.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Idemo čuti sve predstavnike predlagatelja, a onda ćemo vidjeti hoće li se javiti predstavnici radnih tijela o objedinjenim stajalištima.
Sada je na redu predlagatelj u ime kluba Hrvatskih laburista-Stranke rada poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Poštovani gospodine predsjedniče, kolegice i kolege.
Izborni model za izbor parlamenta u svakoj državi važan je za razvoj demokracije i parlamentarizma u cjelini. Različiti modeli donose veću ili manju stabilnost i političkog sustava i samog Parlamenta. Veće ili manje povjerenje građana u tu instituciju i veći ili manji ugled kojega Parlament uživa među građanima.
I naravno da on može utjecati i donositi veći ili manji potencijalni sukob interesa, ali i veću ili manju korupciju. I zbog toga raspravljajući i nudeći jednu od mogućih promjena izbornog modela želim reći i to da model kojega Hrvatska ima iz 1999. nije ni najgori, ni najbolji kojega Europa ima. Ali on u ovom trenutku zbog raspoloženja javnosti i poruke koje je javnost dala dva puta na europskim izborima traži doradu.
Svaka država traži svoj model, svoj izborni model koji često i počiva na nekim tradicijama, običajima, praksi, uvriježenosti, dobrim ili manje dobrim iskustvima. I pokazalo se da prepisivanje copy paste model nije bio dobar nikada ne samo u izbornom modelu nego i u uređenju političkog sustava u cjelini.
Moramo si priznati da danas u Hrvatskoj imamo dva problema. Prvi problem je biračka apstinencija kada su izbori u pitanju, a nasuprot njoj veliki broj referendumskih inicijativa.
Mene čudi strah od referendumskih inicijativa koji se pojavljuje i iznenađenje nekih koji sada te referendumske inicijative proglašavaju opasnima bez obzira o kojoj temi inicijative se radi. Čude me i oni koji biračku apstinenciju pokušavaju rješavati raspravama o izbornom modelu zaboravljajući da uvođenje obaveznog glasanja podrazumijeva ustavne promjene.
Ustav RH građanima je dao biračko pravo, ali ne i obavezu. Prema tome, pozivam sve one koji smatraju da je Hrvatska zrela za uvođenje obvezatnog glasanja pristupa izborima i referendumima se pozabave pripremanjem prijedloga ustavnih promjena. To je odgovorno ponašanje onda.
I drugi naš problem je postojećem modelu izbora nejednaka vrijednost biračkog glasa. Na to je Hrvatski sabor upozorio i Ustavni sud.
Raspravljajući moguće prijedloge s kojim ćemo izaći pred Hrvatski sabor, bavili smo se još u lipnju mjesecu mogućnosti generalne promjene izbornog sustava ili samo tehničkih dorada ili intervencija koje bi se moglo u tehničkom smislu nazvati redovno održavanje.
Podaci od izbora iz 2011. pokazuju da je prvo narušeno načelo pravednog političkog predstavništva, jer je postojeći izborni model doveo do toga da jedna lista koja je osvojila 40,7% glasova osvojila 57% mandata. Da je druga lista sa 23,9% glasova osvojila 33% mandata. Taj nesrazmjer, dakle iznosi 17%.
U velikom broju članica EU koje smo promatrali taj nesrazmjer tolerira se ako iznosi između 4 i 7%. I doista, u raspravama budućim kojim će se sigurno Hrvatski sabor baviti u izbornim modelima tu činjenicu treba pamtiti.
Drugo, broj palih ili propalih glasova na izborima 2011. iznosio je oko 600 000 što praktički poručuje da negdje oko 20, pa čak do 25% biračkih glasova nisu rezultirali voljom njihove odluke. To je posljedica modela kojega imamo.
Uzroci su u tome što primjenjujemo Dontovu metodu, Dontov račun, što u Hrvatskoj na parlamentarnim izborima imamo veliki broj sudionika. Treći razlog je preveliko odstupanje broja birača od izborne jedinice do izborne jedinice i tada nesređeni popisi birača.
Izmjenom ili donošenjem zakona o registru birača kao trajnom dokumentu ili popisu birača ovaj problem nesređenosti je donekle riješen i to je bio dobar posao napravljen. Međutim, ostao je problem postojećih izbornih jedinica koje je Izborni zakon, dakle ne Zakon o izbornim jedinicama nego Izborni zakon opisuje ili daje kriterije da odstupanje ne bi smjelo biti veće od plus minus pet posto i da koliko je god to moguće izborne jedinice budu krojene tako da maksimalno poštuju granice teritorijalnog ustroja Republike Hrvatske.
Iskustva iz 2011. dakle govore nam da je ugrožena poštena izborna utakmica i da dovodi u pitanje jednakost biračkog glasa jer je razlika po broju glasova potrebnih za jedan mandat iznosila čak 15% potrebnih glasova.
Naravno da se tada postavilo pitanje postoji li mogućnost da izborne jedinice odgovaraju kriterijima iz Izbornog zakona i da Hrvatski sabor konačno na dnevni red stavi mišljenje Ustavnog suda i izvrši nužne promjene i u Zakonu o izbornim jedinicama ali naš prijedlog u sebi sadrži i odredbe koje omogućavaju takvu promjenu jer postojeće odredbe zapravo betoniraju mogućnost bilo kakvih promjena.
Druga dilema se pojavila, vrijeme, da li Sabor ima dovoljno vremena da izvrši promjene izbornog modela? I temeljem mišljenja većine ustavno-pravnih stručnjaka do sredine veljače iduće godine Sabor može intervenirati u promjene izbornog modela, a da se ne krše odredbe koje Hrvatska u ovom trenutku ima.
Preferencijalni glas, na europskim izborima u svibnju to pravo odlučivanja ne samo o listi nego i odabiru jednog kandidata iskoristilo je 78,5% birača. Dakle, najmanji broj ili lista sa najmanjim brojem preferencijalnih glasova imala je 41,9% a lista sa najvećim brojem preferencijalnih glasova čak 86,5%. Međutim, od 34 kandidata na 25 lista koji su zadovoljili zakonski uvjet osvajanja više od 10% glasova od glasova koje je dobila njihova lista bez obzira što nisu prešli onaj prag od 5%, dakle od njih 34 samo je njih 10 bilo onih kandidata koji nisu bili prvi na listi. Dakle, 24 plus 10% su zapravo oni koji su bili prvi na listi, a samo 10% oni koji nisu bili prvi na listi.
To pokazuje manjkavost modela samo jednog preferencijalnog glasa. I zbog toga smatramo da uvođenje jednog preferencijalnog glasa i za Hrvatski sabor nije ozbiljna promjena nego kozmetička intervencija. Takvim ponašanjem birači su Hrvatskom saboru dali snažnu političku poruku da žele sudjelovati i u odlučivanju o kandidatima i da su protiv zatvorenih, blokiranih lista. To je politička poruka biračkog tijela.
Dakle, razmatrajući mogućnost kakav prijedlog dati, jedan, dva, tri ili i više od preferencijalnih glasova odlučili smo se na tri, pravo birača da do tri ima do tri preferencijalna glasa i nismo ponudili ili predvidjeli klauzulu uvažavanja tog glasa niti sa tri, niti sa pet a kamoli sa deset posto glasova u odnosu na broj koji je osvojila njegova lista. Smatramo da onaj izborni prag od 5% kojega lista mora osvojiti da bi ušla u izračun za osvajanje mandata je dovoljno jaka prohibicija i da dopunsku prohibiciju ne bi trebalo uvoditi.
To se kasnije pokazalo da i u 22 članice EU, 15 od njih koje imaju preferencijalno glasovanje broj preferencijalnih glasova kreće se od 1 do 4, a model priznavanja tih glasova razlikuje se. Ima čak i jedna država u kojoj prvi na listi i njegovi preferencijalni glasovi se ne računaju. To je vjerojatno upravo iskustvo njihovo kao što je i naše hrvatsko da mahom prvi na listi osvajaju preferencijalno glasovanje.
Kada uvodite preferencijalno glasovanje na biračkom listiću nužno se moraju navesti svi kandidati sa liste i iz tog tehničkog razloga nositelj liste ne može ni postojati. Dakle, u preferencijalnom modelu glasovanja nositelj liste tehnički ne može postojati. I zbog toga se on iz Izbornog zakona mora izostaviti.
Predvidjeli smo i ponudili uvođenje nespojivosti dužnosti zastupnika te nositelja izvršne vlasti u jedinicama lokalne samouprave. Postojeći zakon već predviđa nespojivost dužnosti župana i zastupnika u Saboru, mi smatramo da to treba protegnuti i na gradonačelnike i načelnike općina naročito nakon uvođenja njihovog neposrednog biranja. Predviđamo i mogućnost, odnosno pravo kandidiranja kandidata u izbornim jedinicama samo prema mjestu prebivališta kao i određivanje zamjenika zastupnika samo prema broju osvojenih preferencijalnih glasova, a nikako po redoslijedu na listi.
Dakle, za 140 zastupnika koji se biraju u RH tri preferencijalna glasa. Naš prijedlog ne predviđa promjene načina izbora zastupnika nacionalnih manjina, a kod posebne izborne jedinice birača koji nemaju prebivalište u RH predvidjeli smo jedan preferencijalni glas jer je tamo predviđeno da se biraju 3 zastupnika a da lista kandidata u toj izbornoj jedinici može biti između 6 i 14. Dakle, tamo su pravovaljane liste ne kao što u ovih 10 izbornih jedinica 14 nego stranke ili grupa birača može ponuditi listu kandidata od 6 do 14.
Ovo nisu velike i u političkom i strukturalnom smislu velike promjene izbornog modela.
Ali jesu na tragu onoga što smo ocijenili ili barem se nadali da bi u ovom trenutku u Hrvatskom saboru moglo se postići dogovor i promjene koje ne bi remetile bitno postojeće zakonodavstvo. Da li postoji politička volja za takav dogovor vidjet ćemo nakon provedene rasprave i želim istaći da ovaj dogovor kojega smo postigli na predsjedništvu Sabora da se nakon prvog čitanja pet predlagatelja i ostali klubovi zastupnika pokušaju dogovoriti o jednom prijedlogu modela koji bi došao do drugog čitanja je dobar iskorak ukoliko sudionici dogovaranja neće ultimativno zastupati prijedloge koji su samo kozmetičke naravi.
Naravno da se je raspravljalo i razmišljalo i da budemo iskreno davno prije nego što je građanska inicijativa objavila svoje referendumsko pitanje i o modelima mogućnosti zabrana predizbornih koalicija. Mi nismo za zabrane, ali u buduće vrijeme trebat će razmisliti da li izborni prag od 5% za sve ili ono što je Hrvatska svojedobno imala kad je izborna lista jedne političke stranke ili grupe birača izborni prag od 3%, dvije koalicije odnosno koalicija od dvije stranke 5%, a tri ili više 8%. Tada bi izborna utakmica bila daleko pravednija.
Bilo je i prijedloga o smanjenju broja zastupnika. Moguća je ozbiljna rasprava i o tome, ali onda trebamo paralelno odgovoriti i na pitanje i o toj raspravi promotriti i postojeće rješenje prema kojem 11 saborskih mjesta je unaprijed rezervirano, dakle 3 dijaspora i 8 nacionalne manjine i utvrditi srazmjernost ukupnog broja zastupnika. Hrvatska u ovom trenutku ima rezervirano 2% zastupljene dijaspore i 5,7% nacionalnih manjina. Smanjenjem broja zastupnika koji bi se birali u Republici Hrvatskoj nužno podrazumijeva otvaranje rasprave i o tome.
Zabrana kandidiranja građanima zbog ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti, zloupotrebe položaja, ovlasti, gospodarskog kriminala, ratnog profiterstva. Mi to u tom našem prijedlogu nismo uvrstili, jedan drugi prijedlog grupe zastupnika kolegice Kosor, Kregara i kolege Flege to ima i nama je to prihvatljivo, ali otvara još jedan problem kojega u Hrvatskoj imamo a ne rješavamo. Naime, ovaj problem zabrane kandidiranja može se rješavati i zabranom, odredbama o zabrani obnašanja dužnosti, ali nam je prihvatljiva zabrana kandidiranja.
U odredbama koje se odnose na zabranu obnašanja dužnosti hrvatsko zakonodavstvo rješava problem pravomoćnih presuda na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od 6 mjeseci i za Sabor i za Vladu, za druge države dužnosnike, lokalne i regionalne. Mislim da je kod lokalnih i regionalnih dužnosnika čak mjesec dana ne 6 mjeseci. Ali postoji velika vjerojatnost da današnjim danom Hrvatska uđe u presedan problema, novi problem. Naime, nemamo riješeno zakonodavno pitanje prava dužnosnika za vrijeme istražnog zatvora ili bijega pred hrvatskim pravosuđem. A temeljem odluke Ustavnog suda od prije nekoliko mjeseci, a ponavljam da se upravo danas ili ovih dana to može dogoditi sudovi će moći iznijeti, donijeti sankciju suspenzije dužnosnika, zabranu obavljanja dužnosti.
I sada je zanimljivo za državne službenike i namještenike i sve druge građane Hrvatske u tom slučaju zakonodavno rješenje imamo, ali ni za jednog državnog dužnosnika pa ni saborske zastupnike, lokalne i regionalne dužnosnike ne postoji rješenje u zakonu o njihovom statusu. I zbog toga ova rasprava mora ponukati ili Vladu Republike Hrvatske ili opet klubove zastupnika da čim prije i tu nađemo rješenje uz naravno i propitivanje da li ona odredba postojeća o prestanku mandata po sili zakona, bezuvjetne kazne zatvora dužom od 6 mjeseci treba preispitati i taj rok skratiti kao što je to učinjeno za lokalne i regionalne dužnosnike.
To je suština našeg prijedloga. Uz taj prijedlog zakona, a to će biti rasprava nakon ove točke, ponudili smo i novu kartu, novi zakon u izbornim jedinicama za koje smatramo da zavrjeđuje vašu pozornost i raspravu.
Hvala vam.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama poštovani zastupniče.
Idemo na replike.
Prva replika i poštovani zastupnik Dražen Đurović.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Kolega Lesar, naravno u replici se mogu, referirat ću se samo na jednu stvar iz vašeg izlaganja a to je spomenuli ste pitanje zrelosti hrvatskog društva ili hrvatskih građana za obvezno glasovanje. To je bilo u početnom dijelu rasprave. Mislim da nije pitanje da li su hrvatski građani ili hrvatsko društvo zreli za obvezno glasovanje. Na kraju je pitanje da li su hrvatski građani bili zreli i za PDV od 25% pa ga imaju. Dakle, zakon nametne i ako mi tako odlučimo tako će biti a hrvatski građani će onda ići na te izbore.
Mislim da je drugi problem oko tog pitanja obveznog glasovanja, to je prvo da bi ono svakako moralo nužno ići tako da se omogući i dopisno i elektronsko glasovanje.
Dakle, prije toga se ne možemo uopće razgovarati o pitanju obveznog glasovanja za sve građane, dakle da svi oblici glasovanja se omoguće građanima, a ne samo dosadašnji model odlaska na biralište, to je jedna stvar. I drugo, naravno to je pitanje koliko hrvatskih građana bi na te izbore trebalo uopće izaći. A to je pitanje biračkog popisa i onda se opet vraćamo na problem da smo 2011. platili 117 milijuna kuna da bi nekoliko tisuća anketara obišlo svaku kuću u RH, svakog njenog stanovnika zapisalo, kako se zove, koliko ima godina, koliki ima stan, gdje žive, praktički koliko imaju kila i utvrdili smo da imamo 4,3 milijuna stanovnika.
Utvrdili smo da imamo točno nešto manje od 3 milijuna punoljetnih, a onda nam se dogodi na biračkim popisima tih istih stanovnika, ne znamo ima li ih 3,8 milijuna, ima li ih 4,3 milijuna ili ih ima 10 milijuna. Iako znamo točno da imamo 3,5 milijuna, nešto manje od 3,5 milijuna punoljetnih stanovnika. To što smo … tvrdili kako se zove, gdje žive i koji su to ljudi.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Kolega Đurović, ako dobro pamtim svoju raspravu, nisam propitivao zrelost hrvatskih građana, nego našu, u ovoj dvorani. U smislu uvođenja obaveznog glasanja i rekao sam da smatram da su zato potrebne Ustavne promjene. To je velika razlika, ako se slažete.
Međutim, ako idemo u raspravu o toj temi obavezno ili dobrovoljno glasanje i raspravu započinjemo, ja mislim ili mi mislimo, što zapravo činimo? Zar na tu dilemu odgovor na pitanje, što želi građani RH, birači? Da li oni žele biračko pravo kao što imaju sada po Ustavu ili žele biračku obavezu? Kada dobijemo odgovor što građani žele, onda naša odluka, kakva god da bude, će odgovarati želji građana i bit će sukladna njihovoj volji i interesu, a ne nasuprot te volje i interesa. Tako da sam dosta skeptičan u tom licitiranju dok ne čujemo što građani žele.
A da bi im dali šansu da o tome daju stav, onda treba oblikovati prijedlog, a po meni je to prijedlog za promjenu Ustava. Ne bih prihvatio niti sebi uzeo pravo da samo svojim stavom i na temelju svog razmišljanja o tome odlučujem, a da građani nemaju šansu o tome reći.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Druga replika, poštovani zastupnik Tomislav Žagar.
Žagar, Tomislav (SDP)
Hvala predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvaženi kolega Lesar, iz vaše rasprave niste to do kraj razjasnili, rekli ste da ste protiv toga da u Saboru sjede načelnici i gradonačelnici. Jasno mi je da župani s obzirom da osim što obnašaju i ulogu lokalne uprave, oni obnašaju i dio državne uprave i s tim u vezi je i zabrana njihovoj djelovanja ovdje u Saboru. Međutim, kad govorimo o lokalnim dužnosnicima, načelnicima i gradonačelnicima, onda sigurno, to vi niste rekli, a to sam negdje pročitao da ste u ranijim izjavama govorili, sigurno da su to vrlo odgovorne funkcije i teško da jedan čovjek može obnašati tako dvije važne funkcije.
Međutim, jeste li razmišljali o tome da ako se zabrani, a mnogi načelnici, to znam pouzdano, mnogi načelnici u RH obnašaju svoj posao volonterski, dakle primaju naknadu, a oni načelnici koji su u Saboru, ti ne primaju više iz svoje općine nikakve naknade, da li ste razmišljali o tome da ovakva odredba bi zapravo na neki način, ako smijem tako reći, dovela do salonizacije ili metropolizacije politike? Na izborima 2011. od 140 zastupnika izabrano je 43 zastupnika koji imaju prebivalište na području grada Zagreba. Dakle, da li vam se možda ta opasnost čini kao mogućnost u budućnost?
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Uvaženi kolega, da, jako ustrajemo na prijedlogu nespojivosti dužnosti saborskog zastupnika, općinskih načelnika i gradonačelnika. S time da ste u svojoj replici napravili tri pogreške. Prvo, župani nemaju ovlasti, ne obavljaju nikakve poslove državne uprave, to je ukinuto 2003. godine i njihova zabrana obnašanja istovremeno i dužnosti saborskog zastupnika je do tada bila uvedena kada su oni imali status i regionalnog, odnosno državnog dužnosnika. Ali to je 2003. ukinuto. Drugo, rekli ste da obavljaju dijela poslova lokalne uprave i države uprave. Lokalna uprava ne postoji, postoji državna uprava, lokalna i regionalna samouprava. Nema lokalne uprave u Hrvatskoj.
I dakle, župani nemaju nikakvih zakonodavnih ingerencija u smislu državne uprave. Taj propust što se 2003. nije uskladio zakon nakon ukidanja njihovog statusa državnog dužnosnika je bio predmet rasprave u ovoj dvorani već 10 puta do sada. I drugo, što se tiče metropolizacije, da uvaženi kolega, 45 zastupnika ima prebivalište u gradu Zagrebu. Taj problem smo riješili Zakonom o izbornim jedinicama gdje bi Zagreb bio jedna izborna jedinica sa 26 zastupnika. Vidite kako je to lako rješivo.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovani predsjednik Doma, Nenad Stazić, replika.
Stazić, Nenad (SDP)
Poštovani kolega, htio bih polemizirati sa prijedlogom iznesenim u članku 6. vašeg prijedloga, a to je uvođenje obaveze da kandidat ima prebivalište u izbornoj jedinici u kojoj se kandidira. Pitanje je da li je to rješenje uopće Ustavno. Naime, mi imamo jednodobni parlament i svaki zastupnik…
u ovome Saboru predstavlja sve građane RH, a ne samo one građane u onoj izbornoj jedinici u kojoj je izabran. To bi tako moglo biti u nekom županijskom domu, ali u donjem domu u ovom Domu, jednodomnom parlamentu to naprosto ne može biti.
Tako i vi u ovome Saboru ne predstavljate birače ili građane 3.izborne jedinice u kojoj ste izabrani nego predstavljate sve građane i to je dobro da ih predstavljate sve. Ali zato je vaše rješenje koje ovdje nudite nelogično, a pitanje je i da li je ustavno.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku poštovani zastupnik Dragutin Lesar.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Kolega Stazić, svu sreću u Hrvatskoj postoji i tijelo koje odgovara na upitnost ustavnosti bilo kojeg zakonodavnog rješenja i nema straha, ne trebamo biti zabrinuti. Ali ja sam siguran da pitanje kandidiranja po izbornim jedinicama ili pravo kandidiranje samo po izbornim jedinicama bi prošlo test ustavnosti jel zakon predviđa izbor zastupnika po izbornim jedinicama. U pravu ste samo u onom dijelu kada govorite o predstavljanju svih građana RH.
Vi bi bili u pravu samo onda kada bi Hrvatska bila jedna izborna jedinica, ali u modelu izbornih jedinica i pravo birača da zastupnike biraju po izbornim u izbornim jedinicama nije po meni nespojivo sa ustavnim pravom i kandidiranja i birača da Sabor zakonom pravo kandidiranja ograniči i prema mjestu prebivališta. Jedino sada ako ne postoje nekakvi drugi razlozi koji bi vama odgovaralo da kandidate saborskih zastupnika iz Međimurja stavljate na izbornu listu u Bjelovaru.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovani zastupnik Stjepan Milinković, replika.
Milinković, Stjepan (HDZ)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Pa kolega Lesar, opsežna je ovo materija i meni je zapelo ne bih se upuštao u širinu ali svakako mi je zapelo ono za uho kada ste spomenuli zabrana kandidiranja načelnika, meni je to jedna ovako interesantna tema, ali ne zato da ne bi ispalo sada evo vidiš sada se ovaj našao radi sebe, da ne kaže priča ne radi sela nego radi sebe. Možda vama nije toliko interesantno ja koliko znam vi imate dva načelnika na terenu, da ih imate više možda biste drugačije razmišljali, ali pustimo sada taj dio statistički.
Recimo nekakve najjasnije i najlakše je udariti po tim lokalnim čelnicima, načelnicima. Prije kratkog vremena je ovdje bilo govora e sada kreće lov na te šerife, to je bio prvi. Sada drugo izmjena poreza na dohodak kaže sada ćemo mi smanjiti vama prihode, a vi osigurajte vrtiće, škole, sve itd. e sada treća stvar ajmo sada njima i zabraniti na neki način da oni ne mogu biti. A ja odgovorno tvrdim da ovdje načelnici koji su nazočni u ovom Visokom domu da su itekako doprinijeli kvaliteti rasprava ovdje, ali isto tako da su unaprijedili kvalitetu življenja u svojim sredinama iz kojih dolaze na sve moguće načine.
I s te osnove ja držim da nekako nije dobro te načelnike nekako stavljati e sada mi njih opet idemo oplesti. Pa zato stavljam na razmišljanje svima nama da i sa tim načelnicima koji kao što je rekao kolega su uglavnom volonteri na veći način itd.
Hvala lijepa.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama.
Poštovani zastupnik Dragutin Lesar odgovor na repliku.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Kolega Milinković mala korekcija, ne predviđamo zabranu kandidiranja. Mogu se načelnici, gradonačelnici i župani kandidirati ali nakon izbora odlučuju što zadržavaj, ostaju li načelnici općina ili saborski zastupnici. Dakle velika je razlika između zabrane kandidiranja ili zabrana obnašanja istovremeno dvije funkcije.
A drugo, da ne širim i ne trošim vrijeme ljubazno vas molim da napravite samo jednu stvar, dajte raspitajte se među svojim članovima Vlade iz prošla dva mandata kada ste bili na vlasti koliko je koštala koalicija gradonačelnika koji su ujedno bili i saborski zastupnici da bi osiguravali većinu kod glasanja gdje je to trebalo osigurati, koliko ne milijuna, ne desetaka milijuna, koliko stotina milijuna su koštale njihove vjernosti koalicijskim partnerima. Pa kada to izračunate onda ćete razumjeti zašto to predlažemo.
Ako netko ne razumije o čemu govorim neki od tih su dalje danas predmet ne samo istraga nego i optužnica za kaznena djela koja su izvršili upravo na tim funkcijama. Ne mislim na članove HDZ-a ovaj put, da se razumijemo.
Leko, Josip (SDP)
Dobro. Idemo predstaviti treći prijedlog zakona predlagatelja grupe zastupnika. U ime grupe zastupnika poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Izvolite kolegice.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Kolegice i kolege.
Evo na početku budući da smo ovaj prijedlog zakona potpisali nas troje zastupnika kolega Flego, kolega Kregar i ja, kolege Kregara nema, danas putuje pa ćemo gospodin Flego i ja govoriti o ovom prijedlogu.
Ali moram napomenuti da je ovaj prijedlog u najširem smislu poduprlo 30-ak zastupnika i zastupnica u Hrvatskome saboru, gotovo svih klubova i gotovo svih stranaka koje su predstavljene u Hrvatskome saboru i vjerujem da će upravo oni koji su sudjelovali na samom početku izrade ovog prijedloga izmjena zakona da će se javiti i da će poduprijeti prijedlog koji je pred vama koji je zapravo jedan minimalistički okvir, dakle minimalistički i u smislu da smo ga od početne rasprave smanjivali na ono što smo smatrali da je moguće i da je realno u ovom trenutku ostvariti za što je moguće i realno dobiti potporu većine zastupnika u Hrvatskome saboru.
Ovaj prijedlog govorim minimalistički zbog rokova, dakle već je rečeno da imamo vremena i da je rok sredina veljače, prema tome vremena ima i za dodatnu raspravu do drugo čitanja i za usuglašavanje o jedinstvenom jednom prijedlogu zakona, izmjenama zakona i to bi bio veliki korak naprijed u demokratizaciji društva ali svakako i onom što zovemo jačanje parlamentarizma i jačanje uloge Hrvatskoga sabora.
Ovaj prijedlog izlazi i iz iskustva s proteklih euro izbora i prvog i drugog ciklusa ali i isto tako iz zbilje, stvarnosti hrvatske politike, odnosno hrvatskog političkog života.
Naime temelj za izradu ovih prijedloga i izmjena zakona jesu parlamentarni izbori 2011. i činjenica da je na tim izborima propalo 18,5% glasova. 606 tisuća 356 glasova propalo je, mogla bih tako slikovito reći u bunar. Dakle 606 tisuća 356 glasaća koji su se izjasnili na izborima nisu zapravo participirali u sastavu Hrvatskoga sabora.
I zato bih, moram reći da bi svakako ove izmjene trebale biti puno šire i puno sveobuhvatnije ali zbog vremena koje je pred nama i činjenica da moramo relativno brzo završiti raspravu o konačnom prijedlogu zakona idemo sa ovim relativno kratkim i malim izmjenama.
Ono što želimo postići ovim Prijedlogom izmjena Izbornoga zakona jest pokupiti te propale glasove, dakle o tome, jer 18,5% propalih glasova je enormno velik broj propalih glasova, potaknuti veću izlaznost. Vjerujemo da će činjenica da, što ću kasnije obrazložiti, uvođenje preferencijalnog glasa može potaknuti jedan dio birača da se odluče jer mogu prepoznati nekog kandidata za kojeg smatraju da može biti zaista njihov i predstavljati njihova stajališta, njihov svjetonazor. I da to može biti zastupnik ili zastupnica koji će zaista kvalitetno raditi svoj posao u skladu sa Ustavom.
Dakle smanjiti apstinenciju ali isto tako otvoriti snažnije demokratske procese u strankama. Nakon izbora svakako da otvaranje tih novih vjetrova, često to volim nazvati propuhom u političkim strankama će i ili bi moglo otvoriti činjenica da bi svakako i šefovi iz svih stranaka morali ići na liste a preferencijalnim glasom bi se moglo dogoditi jer se radi o nekima koji su izrazito nepopularni u hrvatskoj javnosti i moglo bi se dogoditi da neki drugi kandidati na tim listama dobiju enormno veći broj glasova od ih vođa i tih leadera koji koče demokratske procese u svojim strankama.
Dakle što predlažemo? Ukidanje također nositelja lista. Ja neću sada komentirati druge prijedloge Izmjena zakona jer mislim da je korektnije govoriti o svom prijedlogu pa onda kasnije raspravljati o drugima. Ukidanje dakle nositelja liste, to je beznačajna uloga i mislim da ju je na svaki način vrijeme pregazilo.
Uvođenje preferencijalnog glasa uz izborni prag od 5%, dakle uz izborni prag od 5% sasvim sigurno tri preferencijalna glasa kojim bi se birač na određenoj listi mogao opredijeliti za tzv. svoje, one koje zaista prepoznaje i kojima daje prednost.
Sva istraživanja pokazala su da otprilike 80, gotovo 80% birača, govorim i o zadnjim euroizborima ali i o istraživanjima koje su provedene ciljano upravo na Izmjene izbornoga zakonodavstva, dakle oko 80% birača traži preferencijalni glas. I mi mislimo da je jedan preferencijalni glas malo da bi tri preferencijalna glasa omogućila otvaranje tih vrata u sljedećem koraku i jednom sveobuhvatnijem, izborno, odnosno promjeni izbornoga zakonodavstva.
Za pravovaljanost lista trebalo bi prikupiti 1500 glasova, dakle za svaku, odnosi se to i na stranačke ali isto tako i na liste birača. Do sada su oni morali prikupiti 500 glasova, mislim da sve relevantne stranke mogu bez ikakvih problema prikupiti 1500 glasova i time bi se onemogućilo onima a bili smo svjedoci u svim izbornim ciklusima činjenica da stranke koje postoje zaista samo na papiru i koje se javljaju od izbora do izbora guše i taj medijski prostor oko sučeljavanja ali naravno i kompliciraju cijeli sustav.
Također predlažemo nespojivost dužnosti zastupnika sa onom gradonačelnika i načelnika, dakle usklađujemo sa nemogućnošću da se kandidiraju odnosno stavljaju na liste župani. To je prije svega, naš motiv je drugačiji malo, naš motiv je zbog činjenice da smatramo da bismo dobili onda zastupnike koji bi 7 dana u tjednu radili svoj zastupnički posao jer dužnost gradonačelnika i načelnika koji osobno iznimno poštujem traži gradonačelnika i načelnika 7 dana u tjednu na svom radnom mjestu.
Uloga i dužnost gradonačelnika i načelnika nije nimalo laka ni jednostavna ali jednako tako ni uloga zastupnika ili zastupnice u Hrvatskom saboru nije takva da bi mogla dopustiti izostanak zastupnika sa bilo koje sjednice, bilo koje teme jer u konačnici tako možda možemo dobiti i ono što građani od nas traže a to je da budemo ovdje, da radimo, da raspravljamo, da dolazimo i da zaslužimo svoju plaću.
I naš prijedlog obuhvaća i zabranu kandidiranja osobama osuđenim za specifična kaznena djela, prije svega zabranu onima koji su osuđeni na bezuvjetnu kaznu zatvora dužu od 6 mjeseci u trenutku kojima teče rok pa se kazna izvršava ili predstoji izvršavanje kazne u trenutku kad se pokreće izborni postupak.
Međutim, predviđamo i zabranu kandidiranja osobama koje su osuđene za specifična kaznena djela, dok im ne proteknu rokovi rehabilitacije prema posebnom zakonu i to za kaznena djela protiv čovječnosti, ljudskog dostojanstva, genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti, ratnog zločina, terorizma, terorističkog udruženja, mučenja, ropstva, teškog ubojstva i zlouporabe položaja i ovlasti.
Dakle to je onaj dio naših izmjena i promjena, onaj dio našega prijedloga koji se temelji na hrvatskoj stvarnosti, hrvatskom političkom prije svega životu. Mislim da to ne treba ni na koji način posebno elaborirati. Ako bude trebalo, mi ćemo to kasnije u raspravi.
Evo prije nego što riječ preuzme kolega Flego, još bih samo rekla da se nadam da će ovaj naš prijedlog zauzeti ravnopravno mjesto u raspravama i dogovorima do drugog čitanja, da će oni koji u konačnici odlučuju, a to je svakako vladajuća većina uzeti u obzir najbolje iz svakoga prijedloga, da ćemo oko toga postizati konsenzus, da neće biti poruke uzmi ili ostavi, da ćemo postići suglasje i nadam se i vjerujem i osobno ću se založiti da postignemo dogovor oko Konačnog prijedloga zakona o izmjenama Izbornog zakona.
I na kraju sasvim osobno, i ja smatram da je hvalevrijedna bila inicijativa Udruge "U ime obitelji", bez obzira što i osobno nisam podržavala njihovu inicijativu prethodnu o izmjenama Ustava kako bi se definicija braka kao zajednice muškarca i žene ugradila u Ustav Republike Hrvatske, dakle bila sam protiv, ali ovu inicijativu sam podržala i potpisom zato što mislim da su to kvalitetni prijedlozi.
I sigurno da nije bilo te inicijative i da nije bilo široke rasprave u javnosti o potrebi da se promijeni izborno zakonodavstvo sigurna sam da ne bi danas ovdje, dakle pred kraj godine raspravljali o izmjenama izbornog zakonodavstva. Zato osobno plediram da inicijativu, odnosno prijedlog inicijative što prije također raspravimo ovdje u Saboru i da je pošaljemo u daljnju proceduru pa da se u konačnici odluči hoće li biti referenduma ili neće.
Leko, Josip (SDP)
Nastavak, poštovani kolega Gvozden Flego, također u ime predlagatelja.
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Hvala predsjedniče.
Ja vam se također ispričavam što nema kolege Kregara koji je zapravo pisac prijedloga zakona, ali ranije preuzete obaveze ga sprečavaju da bude danas s nama.
Nacrt zakona nastao je temeljem inicijative nevladine udruge GONG na koji se odazvalo 30-ak zastupnica i zastupnika i temeljem čijih mišljenja je nastao prijedlog ovog zakona.
Temeljem mišljena koje je najjače i najsnažnije podržano među nama 30 jest zapravo prijedlog da oni koji su se ogriješili o zakon tako da su zaslužili pravomoćnu presudu od 6 i više mjeseci ne mogu sudjelovati u donošenju novih zakona jer ih je taj prekršaj, odnosno to djelo ili zlodjelo, kako hoćete, eliminiralo iz političkog života zasigurno za vrijeme probacije, a možda i kasnije. Na taj prijedlog neki ustavni pravnici misle da bi trebalo još dobrano razmisliti. Dakle bilo je reakcija pa ćemo vidjeti što ćemo s tim činiti.
Druga po redu zapravo podrška je da u našem političkom sustavu treba dobrano razlučiti zakonodavnu i izvršnu vlast, tj. da gradonačelnici, načelnici i župani, dakle predstavnici izvršne vlasti ne bi trebali sudjelovati u zakonodavnoj i tome su barem dva razloga. Svaki gradonačelnik, načelnik, župan zastupa u političkom sustavu partikularne interese svoje lokalne zajednice. Saborski zastupnici i zastupnice prvenstveno trebaju zastupati nacionalne interese i to zapravo i piše u našoj obvezi.
Treće je preferencijalni glas koji je vrlo popularan među stanovništvom. Molim vas da ne smetnete s uma da bez obzira na malu izlaznost na izborima za Europski parlament je preko 85% onih koji su glasali služilo se preferencijalnim glasom, bez obzira na rezultate.
Politički sustav je organiziran shodno Ustavu, a u demokratskim sustavima je predviđeno da zastupnice i zastupnici predstavljaju narod. Preferencijalni glas je da unutar partijskih ili stranačkih, kadrovskih preferencija, ajde da to tako kažem, neposredni glasači mogu birati one za koje smatraju da to najviše zaslužuju.
I mi smo smatrali u našem prijedlogu da bi bilo optimalno u rasponu od 1 do 7, koliko su glasili prijedlozi, ovaj puta imamo tri preferencijalna glasa kojim bi se glasači mogli služiti. Strahovito je važno da omogućimo glasačima da maksimalno sudjeluju u izboru svojih zastupnica i zastupnika, svojih predstavnica i predstavnika i da na taj način te zastupnice i zastupnici imaju znatno veću podršku nego što imaju sada ili nešto drugačije govoreći. Treba po mom sudu, po našem sudu bolje rečeno podržati svako nastojanje da se poveća izlaznost biračica i birača na izbore i da na taj način oni koji budu izabrani imaju znatno veću podršku nego što to imaju sa izlaznošću od 20 ili 25%.
Osim toga smo uvjerenja da će ta mjera vratiti barem jedan dio povjerenja u politički sustav ili u Sabor u odnosu na postojeće stanje. Mislili smo jednako tako da bi izborno povjerenstvo bilo profesionalno, ali mislim da smo temeljem dosadašnjih rasprava skloni od toga i odustati. A također potpisi kandidata od 1500 potpisnica i potpisnika mislimo da nije nikakav problem za one koji se ozbiljno misle baviti politikom.
Problem je kolegice i kolege pravni aspekt našeg prijedloga, pravni aspekt temeljem upozorenja Ustavnog suda s kraja 2010. godine. Po našim izračunima koji nisu, dakle potpuno službeni to može napraviti jedino Ministarstvo uprave. Razlika između najmanje i najveće izborne jedinice preko 30%, to znači 4 i pol mandata.
I trebalo bi iznaći načina da se dogovorimo kako ćemo te razlike umanjiti jer zastupnički mandat u različitim izbornim jedinicama hajde da tako kažem vrijedi različiti broj glasova i trebalo bi nastojati to smanjiti.
Još jedan aspekt smo raspravljali, a ja ću ga iznijeti sa svojim osobnim naglaskom, a to je molba da ako ikako moguće ovaj zakon zbog njegovog značaja bude donesen konsenzusom, da se dogovorimo oko ključnih stvari ili ključnih, otvorenih pitanja i da zajedno nastupimo i da pokažemo hrvatskom narodu da smo u stanju dogovoriti se oko ključnih pitanja i na taj način omogućiti zajedničku odnosno postići zajedničku suradnju, a omogućiti nešto bolji izborni sustav nego što ga imamo sada.
Kažem nešto bolji, jer smo uvjerenja da bi izborni sustav ili o izbornom sustavu trebalo razmišljati znatno dublje i znatno šire za što sada nemamo vremena, naravno uključujući eksperte i u uvjerenju da je ovo tek prva faza promjena izbornog sustava u nadi da ćemo uskoro otvoriti znatno širu raspravu o tome koja naravno uključuje u sebi naravno ili možda uključuje u sebi i potrebu nekih ustavnih promjena.
Kolegice i kolege, stoga vas molim da do drugog čitanja dođete sa primjedbama na svih ovih pet zakona da se, da pokušamo naći zajednički nazivnik, da inzistiramo na zajedničkosti a ne na razlikama i da na taj način postignemo boljitak u onome što predlažemo kao izborni sustav što bi omogućilo, dakle i veću izlaznost, a onda i jaču zastupljenost zastupnica i zastupnika.
Hvala vam lijepo.
Leko, Josip (SDP)
Hvala i vama poštovani zastupniče.
Idemo na replike.
Prva replika poštovanog zastupnika Branka Vukšić na izlaganje kolegice Jadranke Kosor.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvažena kolegice Kosor, jedan od prvih nastupa ovdje u Hrvatskome saboru ministra Arsena Bauka bilo je obećanje da će Kukuriku koalicija ići u izrađivanje novog zakonodavstva, izbornog zakonodavstva što je opovrgnuo nakon dvije i pol godine i koliko dana u jednoj polemici premijer Milanović. Znači, ona obećanja koja su dali na početku nisu bili kadri ostvariti.
Slažem se s vama da unatoč tome što smo ušli već gotovo u četvrtu, na kraju treće godine ove Vlasti da imamo vremena do sredine drugog mjeseca promijeniti izborno zakonodavstvo, pa čak i temeljitije nego što smo predložili. Ja sam jedan među onih tridesetak saborskih zastupnika koji je sudjelovao u radu, znači u prijedlogu ovog što ste vi i kolega predstavili i moram reći jednu dilemu. A dilema je ta, listu ionako sastavljaju stranke, listu ionako sastavlja predsjednik stranke. Zar onda ne bi možda bilo dobro da unutar liste ukinemo prag, da omogućimo građanima da građani poredaju listu prema svom nahođenju, prema svojim glasovima.
Nisam siguran da li treba jedan ili tri preferencijalna glasa, priklonit ću se većini i da građani odluče tko će ući u Sabor. Jer stranka će ionako 14 svojih ljudi staviti i stranka uvijek kaže gledao sam kad govore stranački predsjednici na parlamentarnim izborima za EU parlament svi su oni jednako dobri. Ako su svi jednako dobri, pustimo onda građanima da poredaju.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Pa ovi prijedlozi, odnosno prijedlozi uopće o preferencijalnom glasovanju ja mislim da otvaraju upravo i da je to dobro da otvaraju raspravu o tome. Sama sam isto imala sreću, odnosno nesreću bolje rečeno sastavljati liste i činjenica o tome sam već i govorila ovdje u Saboru da na svakoj listi imate 14 mjesta ali samo je jedno prvo i samo je jedno drugo i samo je jedno treće. I onaj kojeg stavite prvog je u redu, onog kojeg stavite drugog već misli da je bio, trebao je biti prvi ali dobro preživjet će. Treći već se pomalo duri, četvrti apsolutno, peti spušta nos do poda a onaj koji je trinaesti, četrnaesti ali i sedmi taj vam postaje zapravo neprijatelj jer smatra da ste ga omalovažili i da ste ga ponizili.
Ali samo je četrnaest mjesta, ponavljam, i velika je čast biti bilo kojoj listi, velika je čast biti na listi svoje stranke za Hrvatski sabor i dobiti tu šansu. Jer onaj koji je na listi ima i druge šanse. U slučaju pobjede ići u Vladu, zamijeniti, doći konačno u Parlament. Zato mislim da je otvaranje ovog preferencijalnog prostora dobro, da to mora biti početak naših temeljitih rasprava o izbornom zakonodavstvu.
A što se tiče vremena, naravno da imamo vremena. Ja sam protivnik onih ideja koje ne žele ništa raditi, ništa promijeniti i koji kažu a kud baš sad? Pa imamo dovoljno vremena. Sljedeća godina je izborna godina, prema tome do početka izborne godine, koja počinje izborna godina, znači u veljači i imamo dovoljno vremena napraviti barem mali korak. Mali za čovječanstvo ali sasvim sigurno veliki za sastav Hrvatskog sabora.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovana kolegica zastupnica Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Hvala lijepa.
Kolegice evo i sada ste ponovili koji su ciljevi vašeg prijedloga, između ostalog napomenuli ste i to veća demokratizacija samih političkih stranaka što je svakako točno, da ne bi propali glasovi, da bude veća izlaznost i na taj način veća zastupljenost. Ukratko, demokratizacija društva u cjelini.
Međutim, istinske demokracije nema bez ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena i to na mjestima gdje se odlučuje, konkretno govorim na listama. To predlaže samo klub SDP-a. Dakle, predlažemo 40% zastupljenosti najmanje jednog ili drugog spola, odnosno podzastupljenog spola. I vjerujem da ćete svi to podržati. Osim toga treba naći i mehanizme da se ne bi izigrala i takva norma ukoliko postane norma ovaj naš prijedlog jer mi smo vrlo maštoviti kad treba izigrati dobre stvari.
Prema tome, evo klub SDP-a je u tome prednjačio, poziva sve, pogotovo žene, ali i sve muškarce shvaćajući da ponavljam da istinske demokratizacije društva, političkog života nema bez ravnopravne zastupljenosti muškaraca i žena. Žena kojih ima u našem društvu 51%, one su većina, nažalost još uvijek politička manjina.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Naravno da se slažem da odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova o kojima smo se davno usuglasili da ih pokušavamo ugraditi u izborno zakonodavstvo ali na taj način da to bude stvarna i iskrena opredijeljenost političkih elita, stvarna i iskrena, da bude jednaki broj. Znači ovdje se govori o 40% bilo bi zapravo logično da je 50% ili da je 51% ili 52% jer mislim da je žena toliko u hrvatskome društvu, dakle više od muškaraca. Ali recimo stremimo ka jednakosti.
Međutim, slažem se treba učiniti sve da ta ideja ne bude izigrana. Ona se lako izigrava, međutim postoji još nešto što ja ovdje stavljam za razmišljanje ali bez ikakve namjere da osporim ovu ideju i naravno potpuno svjesna opasnosti kojim se kao žena izlažem. Dakle, da dobro razmotrimo i da se dobro savjetujemo sa ustavno-pravnim stručnjacima o mogućnosti da se stranačke liste, odnosno liste koje ne budu imale najmanje 40% podzastupljenog spola da se eliminiraju i da se suspendiraju i da se izbace iz izbornog procesa. Dakle, da to dobro razmotrimo, da se savjetujemo do konačnog prijedloga zakona.
Hvala.
Leko, Josip (SDP)
Poštovani zastupnik Branko Hrg, replika.
Hrg, Branko (HSS)
Hvala lijepa.
Pa bez preferencijalnog glasanja neće biti unutarstranačke demokratizacije, a onda neće biti niti demokratizacije društva i tu se vjerojatno svi slažemo. Ali vi ste govorili o nespojivosti dužnosti lokalnih čelnika sa zastupničkim mandatom i o tome je već bilo dosta govora u ovoj sabornici. Ja se osobno isto slažem da ne bi trebalo to biti poduplano da lokalni dužnosnici ne bi trebali sjediti u Hrvatskom saboru ili obrnuto.
Ali, da bi do toga došlo moralo bi se napraviti nekoliko velikih predradnji jer je Hrvatska precentralizirana država da bi se moglo dozvoliti da u ovoj sabornici ne sjede lokalni čelnici. Jer često puta slušamo rasprave od ljudi, zastupnica i zastupnika koji nisu lokalni čelnici niti bili niti jesu imamo određene napade prema lokalnoj samoupravi gdje se lokalnu samoupravu maltene postavlja kao nekakvog neprijatelja. A sad si zamislite da tek ovdje nema lokalnih čelnika kako bi to izgledalo.
Osobno mislim da bi do toga trebalo doći ali da bi svakako trebalo zaštititi tu lokalnu zastupljenost i to na jedan drugi način. Zašto ne bi promijenili sustav Sabora? Zašto ne bi bilo ovdje, ponavljam što sam već danas rekao, 100 zastupnika u Parlamentu, zašto ne bi formirali jedan volonterski dom kao kontrolni mehanizam koji bi bio sastavljen od lokalnih dužnosnika? Naći način kako će se oni birati koji bi bili čisti volonteri i koji bi tamo mogli raspravljati o svim temama vezanim za lokalni i regionalni razvoj i dati mišljenje odnosno čak veto na neke odluke Parlamenta kao jedan kontrolni zaštitni mehanizam. U tom slučaju bi u svakom slučaju to bilo moguće. U ovom trenutku to baš i ne bi bilo dobro.
Leko, Josip (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Potpuno se slažem. Dakle, ja sam i u svom izlaganju rekla i ponovila nekoliko puta da iznimno cijenim rad načelnika, gradonačelnika, a naravno i mnoge gradonačelnike i načelnike osobno poznajem i znam koliko vrijedno rade i koliko su unaprijedili svoju sredinu, međutim činjenica koju vi najbolje možete potvrditi kao gradonačelnik da je vrlo teško kad kada uskladiti sve obaveze zastupnika i sve obveze gradonačelnika tako da budete apsolutno i potpuno zadovoljni i sa jednim i sa drugim poslom.
Što se tiče, zato se slažem i mislim da je to ideja o kojoj treba nastaviti razgovarati. Drugi dom dakle, davnih godina izmjenom Ustava, koja je to bila 2001. je ukinut županijski dom, mislim da treba razmišljati da se vrati, to je za hrvatske prilike kao članicu EU gdje naravno od lokalne zajednice očekujemo da rade puno sa Bruxellesom da usklađuju propise i na kraju da donose odluke o povlačenju sredstava. Da razmišljamo o tome da uvedemo taj drugi dom. Mislim da je to korisno.
Što se tiče preferencijalnog glasa rekli ste da se svi oko toga slažemo. Ne, ima onih koji se s tim apsolutno ne slažu a i ovdje sjede, vi se slažete naravno to razumijem jer ste potpisali i onaj prijedlog odnosno inicijativu U ime obitelji.
Leko, Josip (SDP)
Poštovani zastupnik Josip Salapić, replika.
Salapić, Josip (HDSSB)
Hvala predsjedniče.
Uvažena zastupnice Kosor, mislim da vi imate bogato iskustvo o načinu slaganja lista i o onim događanjima koji budu prije ili poslije. O ovom vašem iskustvu poslije sam puno puta govorio pa bi sad prešao na drugi jedan dio, a to je pravni aspekt vašeg prijedloga.
Ja sam osobno bio član radne skupine od onih trideset zastupnika i podržavao sam smjer u kojem smo išli, a to je uvođenje preferencijalnog glasovanja, 3 glasa 5%, drugačiji način demokratizacije izbornog procesa i sve. No, u onom djelu govorio bi o zabrani kandidiranja osoba koje su pravomoćno osuđene za određene vrste kaznenih djela. To nismo mogli podržati u HDSSB-u a nisam ni ja osobno kao pravnik i zbog jednog razloga, a zbog slučaja koji se tiče naše stranke. To je da je jedna od članova utemeljitelja stranke gospodin Branimir Glavaš već petu godinu u zatvoru u Mostaru, u Bosni i Hercegovini a nije iskoristio svoje pravo za redoviti pravni put zaštite svojih ustavno zajamčenih prava po Ustavu Republike Hrvatske. Naime, ako postoji presuda za koji nije završen redoviti pravni put čeka se odluka Ustavnog suda što je po meni skandalozno pet godina, a razumni rok je godinu pa nek bude i dvije. U isto vrijeme očekuje se odluka Europskog suda za ljudska prava o povredi prava na razuman rok. I takvoj bi se osobi po ovome prijedlogu onda zabranilo kandidiranje, prođu izbori, Ustavni sud donese odluku ovakvu ili onakvu tu se ne prejudicira odluka suda, ali moguće je i ukidanje i vraćanje postupka na ponovno suđenje kada pada pravomoćnost, onda ta osoba gubi svoj ustavno pravo da se kandidira i bude biran ili kandidiran na izborima.
To je jedan pravni aspekt o kojem treba razgovarati, nažalost zbog tromosti hrvatskog pravosuđa. A danas mislim na Ustavni sud. U susjednoj državi imamo primjere kada se postupa potpuno drugačije i puno više štite temeljna ljudska prava.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku poštovana zastupnica Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Naš prijedlog koji zabranjuje, kojim bi se zabranilo kandidiranje zbog pravomoćnih presuda dok ne prođe proces i razdoblje rehabilitacije za određena teška kaznena djela. Naravno nije implicirao ni jedan pojedinačni slučaj i da o tome kao što znate nismo ni govorili i ne govorimo. Međutim, treba o tome razmišljati i o tome ćemo sigurno razgovarati do drugog čitanja. Međutim, potpuno se slažem s vama oko rokova svih sudova, pa onda osobito Ustavnog suda koji je nešto drugo, institucija sama po sebi, da se moraju odluke donositi u razumnim rokovima. Dakle, u rokovima za koje se očekuje da se može u kompliciranom stvarima kao što je ovaj o kojem govorite, pogotovo kad se radi naravno o ljudima koji sjede na izdržavanju kazne. U tom slučaju Ustavni sud u kojeg su uprte mnoge oči, od kojega mnogi očekuju pravorijek i od kojega mnogi očekuju da se postupi u skladu sa svim zakonima ali i sa Ustavom i najvišim vrednotama Ustava Republike Hrvatske.
Slažem se s vama da i u ovom slučaju Ustavni sud davno treba reći svoje mišljenje i tako prekinuti bilo kakvu vrstu špekulacija. A što se tiče mog iskustva u sastavljanju lista, poštovani i dragi kolega o tome bih mogla napisati bare jednu trilogiju.
Leko, Josip (SDP)
Hvala lijepa.
Poštovani kolega zastupnik Dragan Crnogorac, replika.
Crnogorac, Dragan (SDSS)
Hvala.
Kolegice Kosor, pa evo ja sam htio da prodiskutiramo jednu temu, a radi se o ovoj zabrani kandidiranja. Naime, ni jedan od prijedloga nije otvorio i problematizirao pitanje recimo stranaka ili kandidata koji su dužni državi ili su im blokirani računi. Ima u Hrvatskoj preko 120 registriranih stranaka, ima onih stranaka koje su, kojima su blokirani računi i dužni su i državi, nisu isplatili zarade svojim ljudima, ali ima i kandidata, mogućih kandidata koji su dužni porez, koji su dužni neke druge obaveze.
I ja mislim da ovo pitanje bi se trebalo uvrstiti recimo i u ove sve prijedloge i recimo uvesti da između ostalog kod kandidature treba donijeti potvrdu iz porezne uprave ili neke druge institucije dakle da niste nikom ništa dužni u ovoj državi gdje želite da sudjelujete, da kreirate i društvo i politiku. Mislim da je ovo, da bi trebao biti jedan korektan prijedlog ovaj za sve.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku poštovana Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Pa evo vaš prijedlog ćemo svakako uzeti u razmatranje za drugo čitanje, a vi na toj objedinjenoj raspravi svih onih koji su predlagatelji u ovom slučaju, mislim da svakako treba razmisliti o tome makar nisam uvjerena da ćemo i oko ovog prijedloga koji je u zakonu koji sam i ja potpisala postići konsenzus, nažalost.
Stazić, Nenad (SDP)
Iduća replika, poštovana Nadica Jelaš.
Jelaš, Nadica (SDP)
Hvala lijepa poštovani potpredsjedniče.
Poštovana kolegice Kosor, osvrnut ću se samo na jedan detalj iz vašeg zakonskog prijedloga kojega ste obrazlagali. Naime, vi se zalažete u zakonskom prijedlogu za preferencijalno glasovanje i to za 3 preferencijalna glasa. Dakle, vaša argumentacija da će to povećati osjećaj da građani zaista biraju i kako ste slikovito rekli da će to doprinijeti provjetravanju listi, odnosno samog biranja. Ja doista također se zalažem za preferencijalno glasovanje, ali nikako za 3 nego samo za 1 preferencijalni glas i na tom tragu sam dakle usklađena potpuno sa prijedlogom svoje stranke.
Dakle, bojim se da bi model s 3 preferencijalna glasa išao direktno na štetu žena. Dakle, mislim da bi još više povećao podzastupljenost žena u Hrvatskom saboru. Naime, sudeći prema dosadašnjim rezultatima glasovanja, građani više nažalost prepoznaju muškarce i kad bismo dakle usvojili taj model sa 3 preferencijalna glasa, mislim da bismo napravili štetu ženama. Dakle, vidimo u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa za Hrvatski parlament, evo, konkretno ovaj posljednji 2011., imali smo svega 19%, nešto malo više od 19% izabranih žena, tek kada su muškarci otišli na izvršne funkcije u izvršnu vlast, tada se taj postotak povećao na 25%.
Koliko mi je poznato, vi se zaista borite za veću zastupljenost žena u politici, pa mi onda ovaj zakonski prijedlog doista jest u određenoj mjeri kontradiktoran sa tim vašim nastojanjima.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku, poštovana Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Što se tiče jednog preferencijalnog glasanja, mislim da je to apsolutno premalo. 3 otvaraju te procese i to sam više nego uvjerena, neću sada to posebno elaborirati, već sam o tome nešto rekla. Ja nisam govorila o provjetravanju stranaka nego demokratskih procesa, otvaranje demokratskih procesa u strankama jer ni jednom šefu stranke neće biti svejedno koga će staviti na listu, neće mu biti svejedno naravno i kad ne bude i ako ne bude dobio dovoljan broj preferencijalnih glasova od, dakle, barem onaj očekivani i to može otvoriti procese za, naravno zamjenu i nekih vodstava i čelnika stranaka, itd.
A što se tiče štete, rekli ste da preferencijalni glasovi su na štetu žena. Ja ću vam reći jedan primjer koji to apsolutno opovrgava sa zadnjih euro izbora. Na HDZ-ovoj listi apsolutno najveći glasova su dobile dvije žene, gospođa Tomašić i gospođa Petir iz HSS-a i da nije bilo njih dvije koje su pokupile najveći broj preferencijalnih glasova, to ne bi bez sumnje bila pobjednička lista. Tako da su žene itekako bile privlačne biračima koji su izašli na euro izbore.
Stazić, Nenad (SDP)
Sljedeća replika, poštovani Dražen Đurović.
Izvolite.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Pa prateći vaš politički rad dugo godina, moram priznati da sam se malo puta s vama slagao, ali ovaj put se slažem s vama kad je riječ o potpori prijedlogu udruge "U ime obitelji" oko izbornog sustava jer zaista vjerujem da ovakva teška vremena kao što su današnja hrvatska, zapravo zahtijevaju i hrabre ljude koji su spremni učiniti i zaista prave i društvene i gospodarske, ali i političke promjene.
Tome u prilog svakako govori i ukupan rejting Hrvatskog parlamenta koji zapravo iz godine u godinu se smanjuje, danas je zaista na vrlo niskim razinama. Ali ako pogledamo kakva god bila promjena, ako pogledamo danas makrosliku, onda nam ta makroslika govori da zapravo na 4,3 milijuna stanovnika, 3,5 milijuna punoljetnih, vi danas u Hrvatskoj na krilima potpore milijun do milijun i 100 tisuća ljudi dobivate apsolutnu prevagu u Hrvatskom parlamentu. Dakle, između milijun i milijun 100 tisuća. To je današnje stanje odnosa ovog u ovom izbornom sustavu i kad vam se time doda još 7 zastupnika manjina koji idu po posebnom zakonu, a koji se uvijek pridodaju većini, vi imate čistu parlamentarnu većinu koja počiva na potpori jedne trećine hrvatskih birača.
I pogledajmo tu makrosliku i kako tu makrosliku učiniti bar takvom da je za parlamentarnu prevagu barem potrebna zaista potpora barem polovice hrvatskih birača, a ne jedne trećine kao što današnji sustav ukupno ovako posloženo omogućuje. I što mi i kako trebamo učiniti da bi zapravo, barem takve političke odnose uspostavili.
Stazić, Nenad (SDP)
Na repliku odgovara poštovana Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Ja sam prezadovoljna što se vi slažete sa mnom iako se, kako ste rekli, niste baš previše slagali sa mnom i zato evo uvijek treba čekati i treba strpljivo raditi pa se može dobiti, možemo doći do konsenzusa.
Da, ja sam potpisala onaj prijedlog "U ime obitelji" i što ga više gledam i što ga više čitam, smatram da sve više da je dobar pa i u onom dijelu koji govori o tome da stranke same idu, odnosno liste strane da idu same na izbore, a da se koalicije sastavljaju poslije zato što onda birači, ja mislim da i to može potaknuti veći broj birača jer kad dobijete koaliciju koja izgleda kao čudnovati kljunaš, gdje ima svega i svačega i ovakvih i lijevih i žutih i crvenih, itd., i crnih pa onda ne znate zapravo što ćete u konačnici dobiti, svatko tko uđe u Parlament, tko uspije proći sa svojim programom, onda na kraju se udružuje na temelju toga programa i sklapaju se koalicije i ja mislim da bi to bilo puno čistije i da bi birači onda radije izašli i da li onima za koje smatraju, koji izlaze sami sa svojim čistim … programom u Parlament pa sa jednim, dva zastupnika, ali svejedno bi i takvi mogli odlučivati o formiranju buduće Vlade.
Tako da evo drago mi je i nadam se da ćete i vi apelirati da što prije raspravimo ovaj prijedlog "U ime obitelji" ovdje u Hrvatskom saboru i da započnemo tu proceduru da ona ne bi ušla u sljedeću godinu koja je izborna.
Stazić, Nenad (SDP)
Sada prelazimo na replike na dio izlaganja poštovanog kolege Flege. Javio se potpredsjednik Doma Željko Reiner.
Izvolite.
Reiner, Željko (HDZ)
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Uvaženi kolega Flego, nas dvojica se obično u mnogo toga slažemo pa se i ovdje u nekim stvarima slažemo. Slažem se apsolutno s vama sa vašom molbom da ovaj zakon bude donesen konsenzusom, mislim da je to strašno važno jer mislim da donošenje izbornog zakonodavstva daleko nadmašuje pojedine stranačke interese i da bi morao odražavati interes cjelokupnog hrvatskog naroda.
Moram također reći da se slažem i sa vašom tvrdnjom da valja podržati svako nastojanje da se poveća izlazak birača kako bi oni koji budu izabrani u ovaj Visoki dom uistinu maksimalno predstavljali one koji imaju pravo birati.
Upravo zbog toga imam ja sada jednu molbu na sve nas, ne na vas nego na sve nas da podrži se ovaj prijedlog da se istodobno krene u izmjenu Ustava RH, da se brišu članci 2., 3. i 4.članka 45. Ustava i na taj način omogući ostvarivanje biračkog prava građanima koji nemaju prebivalište u RH na isti način kao i biračima u Hrvatskoj. Da se to učini omogućio bi se onima ponavljam koji imaju biračko pravo da ga stvarno i ostvare i da sudjeluju u biranju zastupnika. Ovako se mi svjesno odričemo jednog dijela biračkog tijela, stavljamo ih u nepovoljni položaj. S druge strane pokušavamo ispraviti položaj recimo žena, što ponovo kažem podržavamo, ali pokušajmo onda i ispraviti ovo što u dosadašnjem sustavu nije bilo dobro kada već svi zajedno želimo popraviti postojeći sustav.
Hvala lijepo.
Stazić, Nenad (SDP)
Iduća replika poštovani Silvano Hrelja.
Hrelja, Silvano (HSU)
Uvaženi kolega Flego, mislim da ste nedovoljno istaknuli jednu vrlo važnu povijesnu činjenicu da danas u raspravi ima jedan prijedlog zakona koji je međustranački, ali ne međustranački samo koalicije ili samo opozicije nego je to miješano i da je pokazana jedna iznimna snaga od 30 zastupnika koji su svojom voljom potpisali taj prijedlog.
Naravno ne očekujemo da će se svijet promijeniti ali je naša želja bila da pokrenemo raspravu o ovom pitanju i naravno kako ste u svom izlaganju rekli da dođemo do konsenzusa.
A osvrnuo bih se i na drugi dio koji je danas aktualan ovdje u Hrvatskom saboru, radi se o ravnopravnosti spolova. Ja mislim da se i do sada ta ravnopravnost mogla na stranačkim listama riješiti. Mi smo to uspjeli, ovo se ovdje ne odnosi na mirovinu, odnosi se na zastupljenost oba spola u Hrvatskom saboru HSU-a, dakle imamo dvije zastupnice i dva zastupnika i znajte nije nemoguće.
U strankama pogotovo u velikim strankama matematičari rade svoj posao i točno otprilike procjenjuju koje mjesto na kojoj listi bi moglo proći, a tako će biti i sa preferencijalnim glasovima.
I ako postoji volja ta zastupljenost se može i bez zakona postići, međutim mi smo samo znamo tko smo mi i mi često ništa ne činimo da bi onda postavljali visoke morali postavljati visoke kriterije u zakone, a mislim da to baš i nije potrebno ako drugačije promišljamo politiku.
Hvala lijepa.
Stazić, Nenad (SDP)
Na repliku odgovara poštovani kolega Flego.
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Ja vam čestitam na raspodijeli 50:50, a ovo nastojanje kluba SDP-a je nešto što ja naravno podržavam što sam i simbolički učinio i nadam se da ćemo se oko toga složiti.
Što se tiče GONG-a ja sam bio na početku kazao da je to prijedlog GONG-a u osnovi prijedlog GONG-a inicijativa GONG-ova i jako mi je drago da jedna nevladina organizacija sačinila jedan vrlo ozbiljan prijedlog o kojem mi danas raspravljamo.
Drugo, ta sama činjenica vrlo živo ilustrira otvorenost Sabora za dobre inicijative i ja se nadam da ona neće ostati jedina. I treće, kvaliteta ovog zakona koja je temeljena na inicijativi GONG-a govori mnogo više o GONG-u nego što bih ja mogao reći u 10 minuta, a onda nisam na to trošio vrijeme.
Hvala vam lijepo.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujemo.
Sada je na redu 4.predlagatelj. U ime predlagatelja Kluba zastupnika SDP-a govorit će poštovani zastupnik Peđa Grbin.
Grbin, Peđa (SDP)
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Kao i u slučaju dosadašnjih prijedloga i mi u SDP-u smo mišljenja da je postojeći izborni sustav potrebno korigirati, prvenstveno uvođenjem preferencijalnog glasovanja.
Cilj je takve korekcije omogućiti veću participaciju i utjecaj građana na izborni proces, podizanje razine povjerenja građana u izabrane predstavnike, te povećanje njihove odgovornosti, a samim time i relevantnosti političke odluke birača.
U tom kontekstu Klub zastupnika SDP-a ovim prijedlogom predlaže uvođenje preferencijalnog glasovanja na način da svaki birač pored jednog glasa kojeg može dati svakoj pojedinoj listi dobije još jedan prenosivi glas koji može dodijeliti pojedinom kandidatu na toj listi uz uvažavanje preferiranih glasova ako njihov broj za pojedinog kandidata iznosi najmanje 10%.
Iz sustava preferencijalnog glasovanja izuzima se glasovanje za predstavnike pripadnika nacionalnih manjina s obzirom na prirodu takvog glasovanja ali se predlaže njegova primjena na glasovanje naših državljana koji žive izvan granica Republike Hrvatske.
Sljedeća značajnija promjena u Izbornom zakonu kojeg predlažemo a koje je po nama povezana sa preferencijalnim glasovanjem i nužno proizlazi iz njega je ukidanje nositelja lista.
Mi u SDP-u smatramo da je takav anakronizam nastao u vrijeme kada je jedan te isti kandidat htio biti nositelj svih listi pa i u pojedinoj općini ili gradu. Uvođenjem preferencijalnog glasovanja kada će na svakom glasačkom listiću biti poimence navedeni svi kandidati u toj izbornoj jedinici više nije potreban. Pa stoga predlažemo njegovo micanje iz hrvatskog izbornog sustava.
Treća značajka našeg prijedloga a osobno ju smatram najvažnijom je inzistiranje na poštivanju načela ravnopravnosti spolova od strane predlagatelja prilikom utvrđivanja i predlaganja svih stranačkih i neovisnih lista.
Unatoč odredbama Ustava kojima ravnopravnost spolova predstavlja jednu od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske i odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova u Hrvatskom saboru postoji očit nerazmjer u zastupljenosti spolova na način da je pod zastupljeni spol, zastupljenost je samo 26% zastupnika. Mi u SDP-u smatramo svojom obvezom takav nerazmjer ispraviti.
Upravo u cilju ispravljanja takvog nerazmjera a vodeći se odredbama Zakona o ravnopravnosti spolova ovim prijedlogom zakona utvrđuju se obveze svim predlagateljima liste za Hrvatski sabor da osiguraju minimum zastupljenosti svog od spolova na izabranim listama u najmanjem omjeru od 40% kako bi se potaknula uravnoteženija zastupljenost žena i muškaraca u Hrvatskom saboru.
Da takva odredba ne ostane samo mrtvo slovo na papiru naš je prijedlog da liste koje takvu odredbu ne poštuju budu nepravovaljane.
Vezano uz predmetnu odredbu dopustite mi da se osvrnem i na dvojbe u njenu ustavnost odnosno dopuštenost koje su se pojavile u dosadašnjoj raspravi.
Mi u SDP-u smatramo da su takve dvojbe neosnovane prvenstveno što je takva vrsta pozitivne diskriminacije izrijekom dopuštena primarnim pravom Europske unije, dakle i Hrvatske budući članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije propisuje: "Ravnopravnost žena i muškaraca mora biti osigurana u svim područjima uključujući zapošljavanje, rad i plaćanje. Načelo ravnopravnosti ne sprječava zadržavanje ili usvajanje mjera kojima se uvode posebne pogodnosti u korist nedovoljno zastupljenog spola.".
Dakle, pravo Europske unije koje je nadređeno nacionalnim pravima država članica Europske unije pa i temeljem članka 145. Ustava Republike Hrvatske i pravu Republike Hrvatske izrijekom dopušta pozitivnu diskriminaciju kako bi se osigurala ravnopravnost podzastupljenog spola. A pojedini dokumenti Europske unije idu dalje i predložen je način po kojem pojedina lista ne bi bila pravovaljana ukoliko ne bi poštovala predloženo pravilo izdvajaju kao jedini doista učinkovit mehanizam osiguravanja ravnopravne zastupljenosti spolova u tijelima vlasti.
Ovu su tri promjene koje mi u SDP-u smatramo potrebnim izdvojiti kao najznačajnije u odnosu na postojeći zakon. Međutim, osim njih ovim prijedlogom predviđamo i čitav niz drugih izmjena i dopuna postojećeg zakona kao što su primjerice posebno uređenje da predsjednik Republike Hrvatske donosi odluku o raspisivanju izbora a vezano uz pravnu relevantnost njenog stupanja na snagu. Izmijenjene su odredbe koje uređuju izbornu promidžbu a cilj izmjene je modernizirati, racionalizirati pravila o postupanju elektroničkih medija u Republici Hrvatskoj tijekom izborne promidžbe kako bi se na što bolji način utvrdili oblici i vrijeme praćenja izborne promidžbe svih sudionika u izborima.
Odredbe ovog prijedloga usklađuju se sa odredbama Zakona o registru birača kojim se osobama lišenim poslovne sposobnosti omogućuje ostvarivanje biračkog prava. Prijedlogom se zakon terminološki usklađuje sa izrazima koje uvodi novo hrvatsko izborno zakonodavstvo primjerice uz određivanje važećih i nevažećih glasačkih listića. Dodatno se reguliraju posebni načini izjašnjavanja birača i to onih koji nisu u mogućnosti pristupiti biračkom mjestu te birača sa invaliditetom.
Budući su transparentnost i otvorenost postupka provedbe izbora zastupnika u Hrvatski sabor preduvjet jačanja demokratskog društva to su ovim prijedlogom korigirane odredbe koje uređuju promatranje izbora itd..
Mi u SDP-u znamo da ovime nismo dotaknuli ukupnost problema našeg izbornog zakonodavstva ali smo pokušali dotaknuti one probleme i prijepore za koje mislimo da ih je potrebno i moguće korigirati bez sveobuhvatne reforme. Naprosto, u postojeći, rekao bih prokušani izborni model smo imajući u vidu sve njegove dobre i loše strane ugradili odredbe za koje držimo da će pospješiti njegovo tehničko funkcioniranje ali i omogućiti građanima veći utjecaj na to tko će ih zastupati u najvišem predstavničkom tijelu Republike Hrvatske.
Hvala.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Sada ćemo čuti prijedlog kluba IDS-a, predstaviti će ga poštovani kolege Valter Boljunčić i Furio Radin.
Izvolite.
Boljunčić, Valter (IDS)
Dobar dan poštovani gospodine potpredsjedniče.
Evo i mi se pridružujemo ovom naporu da se promijeni Izborni zakon sve u cilju veće demokratičnosti. Prije svega moram reći da načelno smatramo da je potrebno donijeti jedan cjeloviti i konzistentan zakon koji bi trebao obuhvatiti izbore da ne kažem od odbora mjesnih pa sve do izbora za predsjednika, odnosno za Europski parlament.
No takav proces nije baš niti jednostavan niti kratkotrajan a uzimajući u obzir da je zadnja godina prije parlamentarnih izbora za tako nešto niti nema vremena.
Naime iako se čini možda da je donijet Izborni zakon veoma jednostavno ako pogledamo samo zemlje Europske unije, vidimo da postoji veoma velika razlika u Izbornim zakonima svake zemlje i u onim zemljama koje imaju dužu demokratsku tradiciju od nas postoje različiti načini od većinskih načina, proporcionalnih sa preferencijom sa jednom glasom, preferencije 2, 3, 4, sa različitim ponderom na kojem mjestu na listu se nalazi onaj koji preferenciju dobije. Tako da odabrati jedan pravi Izborni zakon koji odgovara pojedinoj državi nije baš samo jednostavno prepisati ga od nekoga drugoga.
Isto tako u tom cilju smatram da bi Izborni zakon koji se donosi trebao biti relativno jednostavan. Ne samo jednostavan zbog transparentnosti nego mora biti jednostavan u tom smislu da onaj tko glasa više-manje zna točno odrediti na koji način će se valorizirati taj glas. Različiti modeli koji se daju ponekad mogu malo to i sakriti.
Što se tiče Izbornog zakona kojeg ćemo mi predložiti smatram da bi bila greška da se s jedne strane uzme da je to sada zakon koji će nas izvući dakle iz krize ili koji će biti najbolji Izborni zakon.
Isto tako smatram da ovaj Izborni zakon ako ga usvoji Sabor bi se trebao uzeti kao jedan prelazni korak prema jednom cjelovitom i konzistentnom izbornom zakonu te bi već sljedeći sastav Sabora trebao odmah početi raditi na jednom Izbornom zakonu kažem koji bi trebao biti konzistentan za sve nivoe izbora, od mjesnih odbora pa nadalje.
Ono što bismo mi svakako željeli i što ćemo dati svoj napor je da se Izborni zakon ako je moguće donese konsenzusom svih stranaka u Saboru jer to je nešto što bi trebalo vrijediti ne samo za recimo ako postoji određena dominacija jedne strane u Saboru pa da se sljedeće izbor Sabora mijenja Izborni zakon.
Promjene koje se rade možemo se svi složiti da se definitivno potiču i određenim poljuljanim povjerenjem građana u stranke i u same procese Izbornog zakona. Zbog toga treba vidjeti i sljedeću opciju, a to je da se problemi koji su nastali, zbog kojih mi danas raspravljamo, da se ti vjerojatno ne mogu riješiti samo sa Izbornim zakonom. Trebalo bi naći načina da se možda utječe na zakone o strankama, pa i možda unapređenje određenih poslovnika predstavničkih tijela da se makar kroz formu i proceduru još više istakne njihov značaj.
Osnovne točke našega prijedloga su sljedeće. Još jednom napominjem, mi ovo tretiramo kao jedan međukorak sa promjenama koje sigurno mogu poboljšati demokratičnost pri glasanju, ali ne kao jedan cjelovit zakon koji bi se trebao donijeti ubuduće. Mi smatramo, glavne točke su da se omogući jedan preferencijalni glas, da se briše nositelj liste. Mislimo da bi sasvim logično ako netko treba to bio prvi kandidat na listi.
Isto tako mi smatramo da kandidat na određenoj listi mora biti sa prebivalištem u toj izbornoj jedinici u kojoj se bira. Uvodimo i određene tehničke promjene koje ne mogu nikako narušiti demokratičnost i regularnost, ali mogu uštedjeti preko 10 milijuna kuna pri izborima. I ono što je možda dosta bitno, o kome će kasnije malo više govoriti kolega Furio, to je da se napokon omogući člankom 15. Ustava zajamčeno pravo nacionalnih manjina da osim općeg imaju i posebno pravo glasa u izboru svojih predstavnika.
Što se preferencijalnog glasa tiče, mi smo inače predali i Zakon o izbornim jedinicama. Mi ostajemo pri tome da treba ostati 10 izbornih jedinica sa po 14 kandidata. Isto tako ostaju i ove dodatne izborne jedinice za dijasporu te za predstavnike nacionalnih manjina, dakle 11. i 12.
Smatramo da bi prag koji određena lista od 14 kandidata ostvari da bi došla u obzir da njeni kandidati uđu u Sabor je 5%, a preferencijalni glas mi zastupamo stanovište jednoga glasa bi trebao kao za europske izbore biti 10%. Dakle da određeni kandidat na listi temeljem preferencijskih glasova napreduje na listi bi trebao ostvariti barem 10% glasova.
Na temelju toga stvara se rang lista gdje najprije dolaze ovi sa preferencijskim glasovima preko 10%, a zatim i ostatak liste na temelju početnog sastava liste. Smatramo da kandidat koji se nalazi na određenoj listi mora imati prebivalište u toj izbornoj jedinici jer inače ako to ne bi bilo tako onda bi slobodno se moglo reći da je cijela Hrvatska jedna izborna jedinica. Mi ipak imamo podjelu po izbornim jedinicama.
Što se tiče prava nacionalnih manjina, mi podržavamo da se usvoji odredba 15. članak Ustava koji kaže da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo pored općeg prava glasa i na posebno pravo glasa kod biranja svojih nacionalnih predstavnika. Ostaje dakle kao što je i do sada biranje troje predstavnika srpskih i po jedan predstavnik iz ovih drugih nacionalnih manjina, ali omogućujemo da onaj tko želi može glasati za neku drugu listu.
Nadalje, želio bih se samo osvrnuti na jedan tehnički dio. Mi smatramo da bi se procedura sama tehnička oko izvođenja izbora mogla znatno troškovno smanjiti. Naime, za sad birački odbori imaju dakle po zamjenika, predsjednika i tri člana koji biraju stranke.
Mi smatramo da bi birački odbori, znači ostaju sva biračka mjesta kao i do sada, tu se ništa ne smanjuje, ali bili bi varijabilni sa po 3, 4 ili 5 članova, ovisno o tome da li je biračko mjesto do 500, od 500 do 1000 ili preko 1000 članova. Stranke ne bi imale pravo da određuju članove odbora, ali naravno da one mogu prisustvovati na biračkim mjestima kao promatrači, dakle ne bi se regularnost sa time naštetila.
Povjerenstva mi smatramo da bi trebala ostat samo gradska povjerenstva, a općine i birački odbori iz njih bi dakle težili prema najbližem gradu što se tiče izbornih povjerenstava. Isto tako ne bi trebalo niti zamjenike odrediti. Na taj način smatramo da bi se moglo uštediti preko 10 milijuna kuna u tehničkom provođenju izbora, bez da se naruši bilo kakva niti demokratičnost niti regularnost koju bi izbori bili.
I kažem, naš prijedlog se još sastoji od prijedloga izbornih jedinica koji će biti navedeno u sljedećem čini mi se prijedlogu koji će biti na raspravi u Saboru. Tako da smatramo da ono što je veoma bitna, ako već idemo mijenjat Izborni zakon da barem one odredbe koje Ustavni zakon rekao da nisu ustavne, znači veličina izbornih jedinica ili ono što je propisano Ustavom, a to je pravo nacionalnih manjina da se barem to uvrsti u prijedloge našega zakona.
Još jednom napominjem, smatram da bi trebalo doći konsenzusom. Mi smo spremni na dogovore ili na bilo koje dakle promjene ili druge dakle sugestije u zakonima i to je pitanje koje se definitivno tiče svih stranaka i svih saborskih zastupnika. Evo ja bih zamolio onda kolegu Furia da malo više pojasni ovaj dio oko izbora.
Stazić, Nenad (SDP)
Prijedlog će nastaviti obrazlagati kolega Furio Radin.
Radin, Furio (Nezavisni)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Klub IDS-a se priključio ovim nastojanjima da se promijeni Izborni zakon u pogledu uvođenja preferencijalnog glasovanja, ovih promjena, a ove promjene zna se došle su pod pritiskom civilnoga društva. Koliko se mi skrivali iza veličine naših stranaka moramo priznati da je ovaj prijedlog došao iz civilnog društva složili se mi ili ne sa ideologijom ovog dijela civilnoga društva od kojeg je potekla ova inicijativa.
Dakle, stranke su se priključile. Pretpostavljamo da na kraju će doći do izmjena koje neće poremetiti stranački partitofilski, da ne kažem partitokratski sustav jer smatramo da će stranke itekako paziti na to da ne dođe do zemljotresa unutarnjih.
Kolega Boljunčić je govorio o tipu preferencijalnog glasovanja za koji se slaže i koji predlaže klub IDS-a. Ja ću govoriti o tome da IDS oduvijek njeguje proaktivnu manjinsku politiku koja je jasna. Samim dolaskom u Istru ona je perceptivno jasna jer se vidi dvojezičnost, jer se vidi uporaba jezika, čuje se uporaba jezika gotovo na svim nivoima javnoga života i zato što postoji jedna povijest koja je prihvaćena ne samo od manjine, nego što je i daleko bitnije prihvaćena je od većinskoga naroda koji je živio u Istri i od drugih naroda koji žive u Istri.
Takva proaktivna politika dovela je do toga da IDS uvijek predlaže i uvijek podržava između ostalog i dodatno pravo glasa koji je od 2000. godine postao ustavna kategorija, tako da preuzevši formulaciju od Ustava u pogledu dodatnog prava glasa IDS predlaže da se u članku 38. dodaje članak 38a. i da se piše: "Birači mogu glasovati samo jedanput i samo za jednu listu kandidata. Birač na glasačkom listiću može označiti jednog kandidata koji ima prednost pred ostalim kandidatima na listi za koju je glasovao." To je da preferira glas.
Iznimka su pripadnici nacionalnih manjina koji mogu ostvariti pored općeg i posebno pravo glasovanja da biraju svojeg zastupnika u Hrvatski sabor. To je formula iz Ustava. Naravno svi mi znamo da je povijest dodatnog glasovanja u Saboru nesretna. Znamo da se promijenio Ustavni zakon i izborni zakon u prošlom mandatu i da nakon toga Ustavni sud ukinuo ove promjene tri mjeseca prije izbora bez obzira što postoje mnogi dokumenti, Ustavni zakon o provedbi Ustava, mišljenje Venecijanske komisije koje bi to trebale spriječiti. To nije uzelo, to nije bio razlog da Ustavni sud zapravo ne ide u ukidanje i spajanjem dvaju zakona stari i novi, sistem copy paste doveo do jedne novine uopće u ustavnoj teoriji i poklonio nam je zapravo izborni sustav koji smo imali u prošloj, za posljednje izbore.
Mi sada želimo to ispraviti jer Ustavni sud nije mogao ne priznati da je dodatni glas zapravo ustavna kategorija. Ostavljena je ta mogućnost i shodno tome mi idemo opet ka izmjeni. Naravno, klub IDS-a i predlagatelji ja mislim općenito to ne mogu tvrditi ali međutim nadam se da da, prihvatit će i druge modele kojih se na primjer mogu ticati manjine iznad 1 i pol posto bolje rečeno srpsku nacionalnu manjinu koja je na prošlim, na posljednjim izborima zapravo, za posljednje izbore predlagala jedan drugačiji sustav, jedan drugačiji model koji onda je Ustavni sud ukinuo. To ne sprječava da se danas ne predlaže jedan bolji model.
Takav amandman će klub IDS-a odmah kažemo prihvatiti. Ali nismo se htjeli upuštati mi u takav model, jer to zapravo nije, ne bi dovelo do rezultata koji bi imali garanciju da budu prihvaćeni. Dakle, klub IDS-a predlaže da se uvodi dodatno pravo glasa jer to respektira Ustav u članku 15. i to respektira nacionalne manjine, poštuje ih. Jer pripadnik nacionalne manjine neće morati u ovom slučaju birati između etničkog i političkog glasa, nego nakon toga što kao svaki građanin u Hrvatskoj će glasati politički moći će glasati etnički.
Ili ako želimo nakon toga što kao pripadnik nacionalne manjine glasa etnički moći će glasat i politički. Mi u Istri imamo jedan drugi razlog zbog kojeg predlažemo takav model. I to je da je, postoji ugovor između Hrvatske i Italije koji govori o Talijanskoj manjini u Hrvatskoj i Sloveniji. Ne govori samo o Talijanskoj manjini u Hrvatskoj uzimajući je kao jedno tijelo u Hrvatskoj i Sloveniji. To je zakon. To je zakon koji je superioran i drugim zakonima jer je međunarodni ugovor. Taj međunarodni ugovor zapravo kaže da postoji jedna manjina. Zna se da dio naše manjine koji živi u Sloveniji glasa upravo na način koji sad mi predlažemo da se glasa. Znači pored političkog prava naš pripadnik te skupine koja je za koju Italija i Hrvatska se slažu da je jedna, Slovenija naravno u tome nije suglasna jer zato i nije potpisala, suglasna je na pola, zato nije potpisala taj dokument ali Hrvatska i Italija se slažu i onda na taj način po analogiji postoji i ta stvar koju mi u Istri uzimamo kao važnu. Ostavljam vama da je uzimate kao važnu ili ne, ali međunarodni ugovor po nama je međunarodni ugovor koji kaže da se moraju poštivati stečena prava.
Idemo dalje. Najbitniji stav naš je da nacionalne manjine su u istom trenutku i građani i pripadnici nacionalne manjine. Zato trebaju proaktivnu politiku i zato trebaju imati i građanska i nacionalna prava. To se može zvati pozitivna diskriminacija ali ja mislim da se to u svakom slučaju i prije svega prije proaktivne politike, prije pozitivne diskriminacije, prije pozitivnih prava kako ih zovu neki drugi narodi u nekim drugim jezicima kao što se zove mi ćemo govoriti o tome da je to pravedno. To je pravedno jer nas stavlja u isti položaj sa drugima. Zato od 1992. godine i postoji XII. izborna jedinica.
Jedan drugi mogući sustav koji se moglo uvoditi je bio taj koji je upravo bio 1992., koliko god mi kritizirali one godine. 1992. od 125 zastupnika koliko se biralo 65 ih se biralo većinski i 60 ih se biralo proporcionalno tako da pripadnik nacionalne manjine kad je dolazio glasati je mogao glasati za stranke kao građanin, a onda se morao odlučivati za etnički ili politički glas samo kad je morao birati većinski. Znači, u proporcionalnom dijelu je ispoljavao svoja građanska prava a u većinskom dijelu ako je htio naravno svoja nacionalna.
To bi bio jedan mogući sustav za budućnost jer za budućnost mi ovdje obično se vraćamo u prošlost jel'da pa tako bi bio jedan dobar način da se vraćamo u budućnost vraćajući se u '92. godinu. Ovako predlažemo međutim preferencijalni glas ali uz uvođenje dodatnog prava glasa za zastupnike nacionalnih manjina uz mogućnost da nacionalnu manjinu, to kažem ovdje i upućujem to kolegi Crnogorcu koji tamo sjedi, uz mogućnost da se daju amandmani što se tiče nacionalne manjine iznad 1,5% ako se ne slaže sa čistim dodatnim pravom glasa nego ako ima druge moguće ideje. To što se tiče dodatnog prava glasa.
U pogledu podzastupljenog spola, odnosno ravnopravnosti spolova slažemo se i sa klubom SDP-a i sa svim drugima koji su predložili 40% žena na kandidacijskim listama a ako ih ne bude da lista ne dobije dozvolu da ide na izbore, u potpunosti se slažemo s time, s jednim dodatkom i to da se uvodi ZIP sistem ili ciferšlus sistem kao što mi govorimo u Istri ili sistem da na toj listi da ide jedan muškarac, jedna žena. Jer inače se može dogoditi da žene budu sve na kraju liste, zadovoljava se forma, a nema nikakav rezultat. To će biti naš prijedlog u drugome čitanju, sigurno.
Ali, nemojmo zaboraviti da nema razloga se ovdje previše kititi tuđim perjem, upravo taj sustav, naravno ne ZIP sistem jer to nije bilo atmosfere za to još, ali od 40% predlaže i regulira Zakon o ravnopravnosti spolova koji je u ovome Saboru kolegica Kosor se toga sjeća vrlo dobro je prihvaćen samo sa jednim glasom protiv i jednim suzdržanim za koji se tvrdilo da je pogriješio glasati. Onaj protiv nije pogrešno glasovao.
Znači, proaktivna politika za manjine i proaktivna politika za žene i za muškarce jer kao što prava manjine zapravo su prava većinskog naroda tako prava žena su i prava muškaraca jer su prava cijelog građanstva, cijelog čovječanstva. To su osnovna ljudska prava. IDS se slaže i podržava da se ljudska prava poštuju, unapređuju i da se za njih vodi proaktivna politika. Jer ljudska prava se i mijenjaju jel'da. Valjda postoji jedna evolucija u tom pogledu.
Ovo što mi predlažemo zapravo je izraz jedne evolucije, ne revolucije, jer revolucija bi bila ono što je pravedno sa velikim P, a to je 50% muškaraca i 50% žena. Jer žena ima 52%.
I na kraju, ovdje se vodila jedna i vodit će se i dalje jedna rasprava da li na preferencijalnoj listi predloži, da se izabere samo jedan kandidat kao što mi predlažemo i SDP ili tri kandidata kako što predlažu neke druge grupe zastupnika. Statistički gledano, metodološki gledano jedan ili tri, matematički gledano jedan ili tri je potpuno svejedno ako se zaokružuje brojeve. Ali nije potpuno svejedno ako se kaže, ako se navodi prvi, drugi, treći. Ako se zna, ako se ponderiraju rezultati, ako se zna koji je dobio prvi glas, koji je dobio drugi glasi, a ko je dobio treći glas. Samo u tom drugom slučaju lista od tri kandidata ima, izbor tri kandidata ili dva kandidata ima smisla. Ako ne, jedan, dva ili tri je potpuno svejedno pa vam to dajem na razmišljanje za drugo čitanje.
U 1992. godine u Hrvatskom saboru je bilo osamnaest pripadnika nacionalnih manjina birani po ključu, po posebno ključu. Trinaest Srba i pet iz drugih nacionalnih manjina. 1995. bilo je sedam zastupnika nacionalnih manjina, četiri iz malih nacionalnih manjina i tri Srba. 1999.-2000. kad su bili izbori bilo je pet zastupnika nacionalnih manjina, četiri iz svih nacionalnih manjina i jedan Srbin. 2003. bilo je osam zastupnika nacionalnih manjina, pet iz malih, odnosno ispod 1,5% shodno novom Ustavnom zakonu i tri Srba što se nastavilo do danas.
Vi ćete se pitati zbog čega klub nacionalnih manjina nema svoj prijedlog, svoj originalni prijedlog? Zato što je povijesti izbornih zakona kad se tiču, koji se odnose na nacionalne manjine u ovom Saboru ta povijest je nesretna. I zastupnici nacionalnih manjina uvijek se boje da će doći do regresije jel povijest to pokazuje. Ipak mi smo konzultirali nacionalne manjine, u ovom slučaju jer se radi o dodatnom pravu glasa male nacionalne manjine i zato možemo i govoriti u ime njih, koje se sve slažu naravno da se promjeni ta odredba i da se uvede napokon dodatno pravo glasa i da se ova nepravda ispravi. Također, i s time završavam, otvoreni smo i za druge solucije.
Hvala lijepa na strpljenju i vidimo se za drugo čitanje.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Imao prijavljenu jednu repliku.
Poštovani kolega Nenad Pleše.
Izvolite.
Pleše, Nenad (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Zahvaljujem uvaženi potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Pa kolega Radin slušao sam vašu raspravu i morao sam replicirati jer se ne mogu složiti s jednom vašom tvrdnjom od početka kad ste konstatirali da nije bilo civilne inicijative, odnosno udruge ne bi danas raspravljali u ovom Saboru o ovom zakonu. I da su se onda političke stranke samo prikrpale, odnosno pridodale sa svojim zakonima.
Ne bih se složio u tom smislu jer smo mi naš prijedlog zakona uputili u saborsku proceduru 10. srpnja, prije toga još je kolegica Natalija Martinčević uputila svoj prijedlog zakona isto tako u proceduru. I da su početkom jesenjeg zasjedanja, jesenjeg djela zasjedanja Hrvatskog sabora ova da prijedloga se našla na dnevnom redu onda je inicijativa ne bi prikupljala potpise potpore za referendum o Izbornom zakonu.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku Furiju Radin.
Radin, Furio (Nezavisni)
A valjda posljednja moja namjera je da branim gospođu Markić pa se slažem s vama.
Hvala.
Stazić, Nenad (SDP)
Završilo smo sa izlaganjem predlagatelja.
Pitam žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Otvaram raspravu. Prvo po klubovima dakako.
U ime Kluba grupe Nezavisnih zastupnika poštovani kolega Branko Vukšić.
Izvolite.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvaženi potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, uvažene kolegice i kolege ja ću isto reći kao kolega Furijo Radin najmanje mi je u interesu braniti gospođu Željku Markić, ali treba reći istinu. Tek kada je gospođa Željka Markić najavila inicijativu za skupljanje potpisa za referendum tada su stranke počele davati svoje prijedloge. Prva je bila gospođa Željka Markić. U odnosu na Željku Markić to sam već rekao prije u replici, ideološki sam udaljen svjetlosnim godinama.
Ne zastupam vrijednosti koje zastupa gospođa Željka Markić, ali to nije razlog da joj ne odam priznanje i da kažem da danas ne bismo raspravljali u Hrvatskome saboru o promjeni izbornog zakonodavstva da nije bilo inicijative i da nije bilo skupljanja potpisa. To smo naučili već od, ne samo ove saborske većine i drugih saborskih većina da nažalost političari, a posebno državnici bi trebali biti vizionari, trebali bi oni biti koji prednjače, a ne oni koji kaskaju za narodom i tek kad su ošinuti od naroda žele preduhitriti, ovaj puta udrugu "U ime obitelji" i netko je rekao prije, prišlepati se, ne prišlepati se, jednostavno preduhitriti i umanjiti svoje pogreške.
Zašto, netko me pitao zašto uopće mijenjati izborno zakonodavstvo? Prije smo čuli da naš Izborni zakon nije ni najlošiji niti najbolji. Pa kada bi u Hrvatskoj teklo mlijeko i med, kad bi u Hrvatskoj rastao BDP, kada bi industrijska proizvodnja bila na zavidnom nivou, kada bi Parlament funkcionirao besprijekorno, kada bi Vlada radila svoj posao na primjeren način, sasvim sigurno da nitko, nikome ne bi palo na pamet da mijenja izborno zakonodavstvo i da ne bi niti jedna građanska inicijativa, niti jedna udruga se niti sjetila da počne skupljati potpise kako bi se nešto mijenjalo.
U više navrata, više političara je iskazalo zabrinutost što će se dogoditi sada ako prihvatimo inicijativu nekoliko klubova, grupe zastupnika za preferencijalno glasanje. Čuo sam neki dan potpredsjednicu, prvu potpredsjednicu Hrvatske Vlade da je rekla da može doći, a to je bilo rečeno i na grupi 30-ak zastupnika, bojazan da bi se mogao Sabor estradizirati, da bi se politika mogla estradizirati, da će na listama biti vjerojatno oni koji nisu dorasli politici, oni koji se nisu bavili politikom, oni koji nemaju afiniteta prema politici, a kao da svi mi imamo afiniteta prema politici, kao da smo svi mi rođeni političari i kao da smo se svi mi školovali za politiku.
Druga stvar, vi se dobro sjećate da su stranke itekako pokušale provesti jednu vrstu estradizacije i da su na svoje liste stavljale jako poznate osobe, književnike, pjevače, sportaše. Tu praksu su napustili jer su vidjeli da ipak narod prepoznaje ono što jesu mamci i ono što jesu političari ili ljudi koji mogu biti političari ili ljudi koji mogu doprinijeti boljitku građana RH. Izražena je u raspravama na kojima sam bio i bojazan da će političari, odnosno šefovi stranaka, ako se prihvati preferencijalno glasovanje pokušati maknuti sve one disidente u strankama koji im smetaju, s liste i da se oni uopće neće naći na listama jer se plaše da bi ti, pod navodnicima disidenti, mogli dobiti više glasova od šefova stranaka.
Recite mi što bi se dogodilo da na listi za Euro parlament nije bilo Tonina Picule koji je sam priznao da godinu dana nije razgovarao sa gospodinom Zoranom Milanovićem? Pa ta lista gotovo da ne bi prošla. I naravno da gospodinu Zoranu Milanoviću nije palo na pamet da Tonino Picula ne bi bio na listi i njega su glasači vrednovali kao 5. na listi dobio je najviše glasova. Isto je i sa listom HZD-a i njegove koalicije, znači nisu prvi dobili najviše glasova, dobile su dvije žene najviše glasova. Ne mislim da su zato što su žene, nego zato što su dobre političarke ili tako su procijenili, ja o njima ne mislim tako, tako su procijenili glasači i oni imaju pravo tako procjenjivati. Znači, nije, ne prijeti opasnost niti od estradizacije, ne prijeti opasnost od toga da bi stranačke vođe mogle najpopularnije političare u svojim strankama micati sa lista jer tada će presuditi i samima sebi.
U raspravama se pa to je često znao govoriti i premijer Zoran Milanović, čuo sam i to od šefa najjače oporbene stranke, gospodina Karamarka da nije vrijeme za promjenu izbornog zakonodavstva, da postoje puno važniji problemi u RH od izbornog zakonodavstva i da se treba njima baviti. Mislim da je to čista zamjena … i da je to najveća zabluda. Zapravo, izborno zakonodavstvo kakvo danas imamo je dovelo do toga i do krize i do krize morala i do ekonomske krize.
Prije svega znamo i sami da je najvažnija diploma partijska knjižica. Da je najvažnija karakteristika ljudi u strankama podobnost i poslušnost. Da se na čelu javnih tvrtki postavljaju ljudi koji su poslušni, podobni i koji imaju stranačku knjižicu, to se događalo prije, to se događa i danas. Znamo da kad se govori o prijevremenim izborima često čujem obrazloženje da prijevremenih izbora neće biti i da nitko nije toliko lud da ruši vlastitu koaliciju i da ljudi koji su u vladajućoj koaliciji neće dizati ruku protiv sebe da odu što prije iz Hrvatskoga sabora jer su došli na liste većinom voljom šefova stranaka. Postale su stranke u kojima šefovi nisu postavljali liste i nisu utjecali na redoslijed listi.
Došlo je do krize zbog toga što oni koji su izabrani u Hrvatski sabor ne odgovaraju prije svega svojim glasačima nego odgovaraju svojim strankama i svojim stranačkim šefovima. I upravo je zbog toga potpuno kriva teza da će doći do kaosa ako glasači budu ti koji će odlučivati o tome tko će ići u Sabor, to će biti prvi, tko drugi, tko treći.
Ja se zato zalažem da se unutar liste ukine prag. Kao što sam prije rekao i onako će stranke bez obzira na koji način da li će to biti stranački šefovi ili stranačka tijela formirati liste. Sada govorim o 14 zastupnika ako se ne promijene izborne jedinice, znači o 14 zastupnika i stranke već određuju tko će biti ti ljudi tih 14 osoba žena i muškaraca na listama. Zašto ne omogućiti glasačima da glasači poredaju i izaberu koga žele u salu, zar to nije demokratski? Zbog čega izborni prag od 10%, zbog čega izborni prag od 5%?
Vi znate da je na izbornoj listi Kukuriku koalicije izborni prag od 10% prošla samo jedna osoba, samo jedna osoba, čak ni druga osoba koja je bila prva na listi … nije prošao izborni prag od 10%,ali bi bilo fer da ta druga osoba bude i druga znači drugi sa najvećim brojem glasova bez obzira jel je to 10%, 8% ili 5% bi trebao ući u Sabor a iza njega svi ostali koji su dobivali glasove i to bi bilo demokratski.
Međutim mi ovim rješenjima dopuštamo glasačima da do 10% odlučuju, a ostalo će odlučivati stranke. Vrlo malo će glasači ako ostane taj prag od 10%, vrlo malo će glasači odlučivati o tome.
Koliko smo demokratski nastrojeni i koliko ozbiljno shvaćamo izborno zakonodavstvo dovoljno govori podatak o izbornim jedinicama koje se razlikuju po veličini i 30%. Kao što je rekao prije kolega Flego to su 4,5 izborna mandata znači saborska mandata. To je nedemokratično, a i ustavni sud je rekao neustavno.
Kako smo se prema tome ponijeli? Tako da do dana današnjega nismo o tome čak u Saboru ni raspravljali. Ne poštujemo ni vlastite zakone ni Ustav RH, a glasači bi trebali imati povjerenja u nas.
Kao što sam rekao na početku zaklinjemo se naročito za ovom govornicom u pravo civilnog društva da pokreće inicijative, zaklinjemo se da smo svi jednaki, zaklinjemo se u prava svih. Kako dugo? tako dugo dok ti koji imaju jednaka prava verbalna ne počnu pokretati inicijative. Kada počnu pokretati inicijative tada postaju opasni. Tada su opasni zbog čega? Jer ugrožavaju vjerojatno one koji ne rade svoj posao.
Ono što je trebala odraditi politika odradili su neki drugi i prisilili politiku Hrvatski sabor, a prije svega hrvatsku Vladu koja je dala mig Hrvatskom saboru da prihvati inicijative klubova i da prihvati inicijative i "U ime obitelji", ali treba biti pošten i GONG-a.
Na samome kraju jer je mnogo toga već rečeno najveća mjera demokracije ne znači najveću mjeru slobode, ni najveću mjeru jednakosti već najveću mjeru učešća.
Ako s ovim promjenama izbornog zakonodavstva ne postignemo i ako ne učinimo se da na izbore izađe čim veći broj glasača iako će o budućem sazivu Sabora odlučivati 30-ak, 40-ak posto hrvatskih građana punoljetnih, tada smo malo učinili. A to je obveza ne samo vlasti nego i opozicije da učini sve da na predstojeće izbore čim više glasača. A da bi izašlo čim više glasača trebamo slušati njihovu volju. A oni su rekli i ovim potpisima, ali i u debatama u kojima su sudjelovali prije svega da ne žele u Saboru one koji su osuđeni za kriminalna djela. Više njih se izjašnjavalo koliko god se protiv toga bunili načelnici, gradonačelnici za nespojivost funkcija, ne postoji taj čovjek koji može biti istovremeno gradonačelnik velikoga grada i saborski zastupnik, istodobno obnašati dobro jednu i drugu funkciju.
I sljedeće, preferencijalno glasanje nije sporno nikome. Ne bi trebalo biti sporno ni to da sve stranke u Hrvatskome saboru postignu sporazum i da u drugo čitanje upute prijedlog koji će biti prihvatljiv svima i koji će biti na tragu htjenja hrvatskih građana. A hrvatski građani su itekako iz dana u dan poručuju što žele od politike. Žele promjene a promjene se mogu postići upravo i promjenom izbornog zakonodavstva koje kažem je uzrok mnogih zala u hrvatskoj politici.
Hvala.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Imamo prijavljene 2 replike.
Prvo poštovana kolegica Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Evo još malo kolega Vukšić oko gospođe Markić, spomenuli ste neke izjave a bilo je zanimljivo vidjeti kako su zapravo najveće stranke se suglasno suprostavile toj inicijativi dakle bez očito nekog dogovora ali suglasno su bile protiv te inicijative.
A jedna od osobito smiješnih izjava isto visokopozicioniranog dužnosnika je bila da se ta inicijativa pokreće zbog toga da bi gospođa Markić ušla u Sabor. To je samo po sebi prije svega smiješno jer gospođa Markić da se …/Govornik se ne razumije./… sa bilo kime i tko bi je stavio na listu, a sigurno ima takvih zainteresiranih ušla bi bez problema u Hrvatski sabor, dakle to su bili argumenti koji to apsolutno i u stvarnosti nisu bili.
Što se tiče odbacivanja ideje o tome da se uopće pokrene rasprava o izmjeni izbornog zakonodavstva pa da se i raspravi o ovoj inicijativi U ime obitelji dvije su teze koje se onda stavljaju u prvi plan. Prva je koju ste spomenuli imamo puno važnijeg posla pa onda ne trebamo o tome raspravljati, što je potpuno besmisleno i druga je, želimo mi jesmo za to ali želimo sveobuhvatnu dubinsku analizu i promjene. To zapravo jest u stvarnosti poruka, ne želimo ništa mijenjati.
Što se tiče preferencijalnog glasanja, evo istraživanje koje je proveo Ipsos Puls pokazuje dakle na temelju glasovanja 2011. na parlamentarnim izborima sve stranke. Birači svih stranaka se odlučuju i iznad 72% za to da se ide u preferencijalno a ide s naravno do 90 i do 100% nekih birača koji definitivno traže preferencijalno glasanje.
Prema tome, oko toga više ne bi trebalo biti nikakve rasprave, u to moramo ići i barem do sljedećih parlamentarnih izbora, barem u tom smislu izmijeniti Izborni zakon.
Stazić, Nenad (SDP)
Na repliku odgovara poštovani Branko Vukšić.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Kolegice Kosor slažem se s vama u pitanju gospođe Željke Markić. Kada se o njoj govori da ona ima neke skrivene političke ambicije, zašto bi trebale biti skrivene i zašto ona ne bi ušla u Sabor? Što je to grijeh imati ambicije ući u Sabor? Znači svi mogu, ona ne može ići. Ponavljam, iako smo udaljeni svjetlosnim godinama ideološki.
Njezino je pravo ući u Hrvatski sabor, njezino je pravo pokazivati političke ambicije, njezino je pravo pokretati inicijative i ja sam joj zavidan na energiji, na volji i na angažmanu. Umjesto da smo zahvalni mi se pogromaški odnosimo prema tome. Mi možemo kritizirati njezin način ali to ne znači da ona nema pravo to što čini.
Druga stvar i inicijativa o promjeni izbornog zakonodavstva, kada god da je došlo bolje da je sada došlo nego za godinu dana, dvije godine ili pet godina. Znači nećemo se osvrtati u prošlost i većina saborska je prihvatila to, nadam se da ćemo se usuglasiti i prihvatiti ono što je svima i što se može promijeniti a može se puno toga promijeniti, mogu se izborne granice promijeniti. Moramo ispraviti tu nepravdu da ne bude toliko velike razlike 30%, znači da glasovi svih hrvatskih građana vrijede isto a ne da neki vrijede manje a neki vrijede više.
Dubinska analiza, pa dubinsku analizu smo, možemo ono iz aviona vidjeti kakva je, ovo što je sad ne valja, odnosi ne valjaju, kažu nastati će kaos. Pa mislite da može biti veći kaos nego što je danas, da može biti veća kriza. Možda će novi ljudi koji će doći u Hrvatski sabor donijeti puno toga dobroga, nadam se da neće biti lošije nego danas.
Stazić, Nenad (SDP)
Druga replika poštovani Branko Hrg.
Hrg, Branko (HSS)
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Kolega Vukšić stranački šefovi i slaganje lista. Ja moram reći da uvođenjem preferencijalnog glasanja da će biti puno lakše stranačkim šefovima napraviti liste, puno manje problema nego što je to bilo prije, vjerujte.
I to jednostavno je tako i ne vidim razloga da iz tih razloga bi netko od stranačkih predsjednika stranaka imao nešto protiv toga. Ali legitimno je pravo svake stranke da se izjasni i da kaže svoj stav o nekom prijedlogu. Tako i oni koji su protiv i oni koji su za u krajnjem slučaju se mogu odlučiti i dobro je da se to javno iznese, da se javno kaže.
Govorili ste opet o nespojivosti i dužnosti lokalnih čelnika i saborskih zastupnika. I ponovno ću to reći i opet ću ponavljati još tisuću puta ako treba, slažem se, ali ne na način ajmo sad to ovako promijeniti pa neka sve dalje ide svojim tijekom. Ne zato što u Hrvatskoj koja je užasno fiskalno centralizirana država i jednostavno je lokalna samouprava ono netko tamo nahoče, neko malo, neko neželjeno dijete u krajnjem slučaju i jednostavno je vrlo teško funkcionirati ako se ne ističu problemi lokalne samouprave u ovoj sabornici.
Dakle ponavljam apsolutno da neka budu nespojive dužnosti ali hajdemo razgovarati o smanjenju troškova. Hajdemo smanjiti sastav ovog Doma na 100 ljudi, hajmo osnovati neki volonterski Senat ili neki drugi dom koji će biti sastavljen volonterski od lokalnih dužnosnika koji će tamo moći zastupati interese lokalne samouprave i davati smjernice pa i veto ovom Domu ako donosi neku odluku s kojom se lokalna razina ne slaže.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku, Branko Vukšić.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvaženi kolega Hrg, interese lokalne samouprave trebaju zastupati svi saborski zastupnici. Svi saborski zastupnici se trebaju boriti za decentralizaciju. Ti saborski zastupnici su negdje izabrani, izabrao ih je narod u izbornim jedinicama.
Vidjeli ste da često, a i vi ste bili u prilici, ne vi osobno nego vaša stranka je sudjelovala u vlasti u nekoliko navrata, kad gradonačelnici ili načelnici glasaju protiv interesa vlastitih gradova, vlastitih sredina. Zato nemojte govoriti ovdje da ovdje sjede načelnici, gradonačelnici kako bi lakše sprovodili politike u svojim mjestima. To nije točno. Praksa u Saboru vas demantira i to demantira onu stranu koja je na vlasti. Opozicija se onda uvijek buni protiv toga.
Da, ja sam za nespojivost dužnosti jer smatram da jedan čovjek ne može obavljati kvalitetno dva posla. Da će bit puno lakše stranačkim šefovima, bit će, tu se s vama slažem. Puno lakše će biti, trebat će odabrati 14 ljudi, građani će sami odlučiti tko će bit 1., tko će bit 14. stvarno po broju glasova.
Međutim, šefovi stranaka su se bojali ne zbog toga, zbog onih 13 ostalih na listi nego zbog sebe, zbog svoje taštine. Što ako stranački šef velike stranke bude poredan po toj listi 10.? Vi znate koliko njemu pada autoritet u toj stranci kad dobije manje od primjerice Picule i od tih 5-6 naprijed, da je on 7., 8., koja je njegova snaga. To će pomoći i strankama pa će onda i stranke vidjeti da možda imaju krive šefove na čelu stranaka, da ne uživaju povjerenje građana.
Stazić, Nenad (SDP)
Nastavljamo sa raspravom po klubovima.
U ime Kluba zastupnika HDSSB-a govorit će poštovani Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
Hvala lijepo potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolegice i kolege, zastupnice i zastupnici.
Dobro je da Hrvatski sabor kao najviše predstavničko tijelo građana Republike Hrvatske na ovaj ili onaj način ili neki budući način otvara ovo pitanje ako će ono dati za svoj rezultat i ova današnja rasprava u prvom čitanju i konačna naša zajednička odluka o ovome boljem životu građana Republike Hrvatske.
Istini za volju, rasprava je ujutro krenula možda u jednom smjeru koji sam smatrao da može to malo i drugačije, a kako se bliži kraj dana sve manje je zastupnika i zastupnica u Sabornici, a to govori o načinu preuzimanja odgovornosti za dužnosti za koje su nas izabrali građani Republike Hrvatske.
Rezultat svih ovih pet zakonskih prijedloga inicijative "U ime obitelji", rezultat 380 000 potpisa građana, mislim da je to bitnije, nije važno čija je inicijativa, važno je jesu li to građani Republike Hrvatske prepoznali kao svoj, jer kad veliki broj ljudi misli isto onda se i mi koji smo predstavnici naroda u ovom Visokom domu trebamo zapitati što mi radimo ovdje i kakvi su naši pogledi za budućnost, a u interesu naših građana, naše zemlje.
Ako smo mi slijepi porez zdravih očiju i ne vidimo da je politika postala najprljaviji posao u ovoj zemlji, više nema poštovanja prema niti jednom niti državnom, niti lokalnom dužnosniku zbog jednog jedinog razloga: smatramo da su građani razočarani politikom i zemljom u kojoj živimo. Ništa se nije promijenilo, bila Vlada lijeva ili desna. Postoji nekoliko iznimaka, izuzetaka, a to se radi o nečijoj osobnosti i ljudskosti.
Općenito o načinu funkcioniranja politike mogu slobodno reći, govorim u svoje ime, postoji puno pokvarenosti, puno pokvarenih ljudi, neiskrenih lica i puno neodgovornih osoba koje preuzimaju one dužnosti za koje nisu dorasli. Tako da se iskreno nadam da će Hrvatski sabor, Parlament, predstavničko tijelo naroda građana Hrvatske biti ono što je nekad bio, a nekad se u ovom Visokom domu ovdje govorilo sa časni Hrvatski sabore i zastupnici Hrvatskog sabora imali su veće povjerenje naroda nego što ga mi imamo danas.
Ako netko dobiva izbore na obećanjima, na planovima, bio to Plan 21, bili to planovi za neku bolju Hrvatsku, drugačiju Hrvatsku, europsku Hrvatsku, lijevu ili desnu, nitko si ne može svojatati pravo da svoju zemlju voli više, bio on ljevičar ili desničar ili pripadnik centra ili nacionalne manjine, bilo hrvatske državljane srpske nacionalnosti, bilo Talijana, Mađara, Ukrajinaca, Rusina, nek se nitko ne uvrijedi. Svi smo mi jedni, jedan narod i jedna država.
Ovo što se događa mislim da tu postoji puno neiskrenosti, puno figa u džepu. Svi smo mi u neko vrijeme pisali inicijativu i ako se mi skrivamo iza Poslovnika što je kad došlo u dnevni red, jel to bio lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, bitno je jedno: da smo mi pred odlukom Ustavnog suda hoće li Ustavni sud potvrditi zbog nesposobnosti državne administracije da se uopće u državi u kojoj živimo zna koliko građana ima pravo glasa, na kojim se mjestima može glasati i koliko Hrvatska ima punoljetnih građana koji mogu ostvariti svoje ustavno pravo, a to je da glasuju sukladno pozitivno pravnim propisima ove zemlje.
Mi to ne znamo, to naša Vlada ne zna, to naše institucije ne znaju, naša ministarstva i mi sad čekamo odluku Ustavnoga suda je li inicijativa sa 380 000 potpisa skupila dovoljno podrške građana Hrvatske da se raspiše referendum. To smatramo da je sramotno.
Mogli smo mi tražiti konsenzus i trebali smo po nama, mi smo takav jedan dopis uputili predsjedniku Sabora i prije današnje rasprave jer danas ćemo raspravljati o pet zakonskih prijedloga koji su slični, koji nije ništa novo jer to već postoji u praksi naših obveza koje smo ispunjavali prilikom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
A to je bila preporuka Europske komisije našim pregovaračkim timovima, našim završetkom pregovora da se način izbora zastupnika iz Republike Hrvatske u Europski parlament provede na puno pošteniji i demokratičniji način, a to je preferencijalno glasovanje, da oni ljudi kao i većina građana Hrvatske sa pravom glasa prepozna kao svoje zastupnike u Europskom parlamentu, da to budu zaista istinski zastupnici interesa Hrvatske i to se dogodilo.
Ovo je samo jedna druga verzija na drugačiji način. Hrvatska više nije jedna izborna jedinica nego je 10 po sadašnjim pravilima koje imamo. Biramo 14 saborskih zastupnika na način htjeli mi to ili ne htjeli da će opet političke stranke što ne može drugačije odlučivati kojih je to 14 izabranih koji će hrvatski građani na izborima moći dati svoje povjerenje.
Ponovo je taj alat pod navodnicima moći političke, na političkim strankama, a mi smo zemlja koja je parlamentarna demokracija i to treba poštovati. A neka građani oni koji prate naš rad ovdje u Parlamentu, ministarstvima, u Vladi odluče jel' netko zaslužio zastupati interese svoje zemlje ovdje u interesu svoga naroda ili čuvati praznu ili punu stolicu, a u četiri godine mandata ne dati svoj doprinos barem u onom dijelu malome koji svatko od nas ima, a to je da možemo zdravim razumom reći što mislimo o onim temeljnim ljudskim problemima, a to je najobičniji život naših građana Hrvatske. Jer ne postoje oni i mi, nego smo mi predstavnici naroda.
I tu se ja ne slažem sa inicijativom u ime obitelji koji u jednom dijelu svoga javnog nastupa govorila oni su tamo, a mi smo ti, a narod je tamo. Ne, nije to točno. Mi smo predstavnici naroda po svim onim pravilima koji su se do sada provodili u ovoj zemlji od samostalnosti Hrvatske do danas izabrani smo sukladno našim zakonskim propisima, a ne postoji dva naroda.
Jedan je narod. I dok je to tako svi zastupnici trebaju biti predstavnici onih krajeva i onih svojih birača koji su ih izabrali, ali i svih građana Republike Hrvatske. To je pošteno. Nema svojatanja, mi smo ovi, oni su oni. Neka budući saziv Sabora kaže i budući zakoni tko je od saborskih zastupnika, pojedinaca svojim radom zaslužio biti zastupnikom u budućem sazivu Hrvatskog sabora.
Pa možemo biti svjesni, nema to veze da se to radi niti o jednom zastupniku, niti osobno, niti meni koji sad ovdje stojim i govorim, niti bilo kome od vas ako se netko u 99% slučajeva boji da će izgubiti svoju stolicu, a sam nije dao ništa tome da se posao koji je trebao biti častan zastupati svoj narod ovdje učini ne ovakvim kakvi je danas na ulici, nego ovakvi kakvi danas treba biti ovdje a to je da se oko normalnih stvari, oko budućnosti Hrvatske, zajedničkih interesa trebamo znati dogovoriti. To će biti neka druga zemlja. To će biti zaista onda bolja Hrvatska.
Što se tiče svih ovih zakonskih prijedloga u niti jednom od njih ne postoji nešto što je loše. Dakle, naša je sudbina htjeli mi to ili ne da javnost, građani Hrvatske traže da se zastupnici na listama, na svim razinama izbora biraju imenom i prezimenom i tu mi volju moramo ispoštivati.
Čak nema veze što će odlučiti Ustavni sud s obzirom na ove zavrzlame oko pravnih propisa, šumu nereda u šumi bezveznih propisa koje nismo mogli sročiti u jedan ili dva normalna da se svi možemo snaći i znati koliko ljudi u našoj zemlji ima pravo glasa. Mi moramo poštivati veliki broj građana koji ovo traži od nas, a to je da se budući izbori provedu tako da zastupnike biramo imenom i prezimenom na listama i to HDSSB, naš klub će podržati.
Sudjelovali smo u radu raznih skupina, okruglih stolova, gdje smo dali svoj doprinos tome da ovo treba mijenjati i treba dati građanima priliku da odlučuju o svojoj budućnosti u nekoj boljoj i drugačijoj Hrvatskoj nego što je ona danas.
Što se tiče tehničkih stvari, dakle mi podržavamo to ako će se ići na ovakav način preferencijalnog glasovanja, da se ljudima, građanima Hrvatske biračima treba dati mogućnost da svoj preferencijalni glas iskoriste na način da mogu dati tri glasa na jednoj listi.
Da li će to biti prag od pet ili deset posto o tome se još može razgovarati do drugog čitanja. Smatramo da glasovanje bez praga bi pomalo možda dovelo u pitanje neke druge političke okolnosti oko načina slaganja lista, jer ponavljam još uvijek je određeni instrument političke moći u rukama velikih i većih političkih stranaka i predsjednika političkih stranaka. O tome treba razmišljati.
Što se tiče zabrane obnašanja dužnosti načelnicima i gradonačelnicima po novim izbornim propisima mi tu možemo reći samo jedno. Ne postoji opravdani razlog da župani na isti način sa drugačijom razinom odgovornosti negoli su to načelnici i gradonačelnici ne mogu bit saborski zastupnici. Mogu biti kandidirani, ali ne mogu preuzeti tu dužnost a načelnici, gradonačelnici to mogu.
Mi se zalažemo za to da mogu svi ili ne može nitko. Dakle, nema tu razlike o tome zašto bi neki načelnik ili gradonačelnik u odnosu na župana mogao bolje lobirati i zastupati interese svoga općine, grada ili županije nego što to na ovaj određeni način danas mogu načelnici i gradonačelnici, a ne mogu župani.
O tome tko što može stići to ovisi o osobnoj sposobnosti i odgovornosti osobe, gradonačelnika ili načelnika ili župana koji je preuzeo tu obvezu da to može postići a najbolji rezultat i ocjena toga biti će i birači u njegovoj lokalnoj sredini koji će odlučiti što je taj čovjek radio u mandatu od četiri godine. To nismo mi da sudimo.
Dakle ili ćemo zabraniti svima ili nećemo nikome. Što se tiče drugih prijedloga, a prije svega u svojoj sam replici se osvrnuo na to što se tiče zabrane kandidiranja osobama koje su pravomoćno osuđene za različite oblike kaznenih djela. Tu treba biti oprezan u jednoj samo činjenici.
Postoje odluke sudova koje do kraja nisu ispunile svoje oblike pravomoćnosti. Ima li svaki građanin Hrvatske pravo da se sukladno Ustavu traži svoj pravni put, zaštitu svojih temeljnih ustavnih prava na svim razinama sudova. Postoje slučajevi, ja sam to rekao ovdje, ponovit ću za ovom govornicom da se osobe koje su osuđene nisu do kraja iskoristile svoj pravni put zaštite.
HDSSB je dao potporu promjene ovih izbornih zakona, ali o ovome ne želimo iz jednog jedinog razloga iz protesta prema tromosti hrvatskog pravosuđa i prema načinu na koji različiti sudovi u Hrvatskoj na različite načine ponekad postupaju potpuno nepravedno.
Skandalozno je da se jedan predmet, a tiče se gospodina Glavaša koji je utemeljitelj naše stranke je osoba koja već petu godinu služi kaznu u zatvoru za koje ima pravo i ima pravo reći da je nedužan jer nije iskoristio svoj redoviti pravni put, a to je da Ustavni sud Republike Hrvatske 5 godina nije bio u stanju odlučiti je li netko ima pravo na svoju žalbu ili nema.
Je li vama normalno da pet godina jedan čovjek može biti u zatvoru, u isto vrijeme mu se ovim zakonom želi zabraniti pravo da se može kandidirati. A što nakon 5 godina ili 5,5 godina ili 6 godina kad se netko sjeti da to kaže da se taj postupak možda ukine i vrati na ponovno suđenje, što to osobi znači? Da je njoj Ustavni sud ili ovaj Parlament zabranio da se kandidira.
Postoje iznimke i postoje opasnosti jer treba reći da osobe, u redu je ako je nekome dokazana krivnja, a što je sa onim slučajevima gdje nije dokazana krivnja i gdje nije u potpunosti iskorišten pravni put zaštite temeljnih ljudskih prava koji se kosi sa ustavnim načelom da nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja? O nekim elementima pravomoćnosti, elementima … potrebne su obuhvatne reforme hrvatskog društva, bilo državne uprave, države u cjelini, bilo pravosuđa. O tome treba razmišljati unaprijed, za budućnost. Da ne bismo nekome skidali glavu samo zato što netko ima pravo smatrati u ovoj zemlji da nije kriv i da može tražiti zaštitu od onog suda koji bi trebao štititi temeljna ljudska prava a to je Ustavni sud RH.
Zato u ovom dijelu treba biti oprezan. Nije baš sve tako kako crno bijelo piše na određenim propisima, određenim odlukama i postupcima. Nažalost, svjedoci smo da smo u ovoj zemlji stvorili alate, instrumente i zakone na kojima se netko slobodno može s druge strane Markovog trga iživljavati nad nečijim životnim sudbinama. To treba promijeniti. Mi ovdje ili daj Bože netko drugi ako bude pametniji i sposobniji od nas. Nitko nije Bog iznad Boga, a bez obzira kakav mu mi instrument dali vlast i odgovornost u ruke tu treba biti oprezan. Treba poštivati volju svakoga tko poštuje ovu zemlju i ovu državu i ovaj narod da ima pravo tražiti svoj put, svoju zaštitu do kraja pa makar ta sudbina ovisila i o onima koji nemaju nimalo milosti prema svojim građanima.
U drugom čitanju zakona nadamo se da će se prije mogućih nesporazuma oko pitanja tehničke naravi složiti konsenzus na predsjedništvu Sabora svih klubova zastupnika. Dali smo potporu svima, svim inicijativama koje smo smatrali da idu u onu liniju koju su tražili naši građani i javnost. Naš klub je potpisao inicijativu "U ime obitelji" samo zbog tromosti sustava i zbog razloga što nikad ne bismo raspravljali na ovakav način o svih 5 oporbenih prijedloga da nije se događalo ono na ulicama hrvatskih gradova, da ljudi ovo nisu potpisali.
Pa onda još jednom kad smo se već ujutro opravdavali zašto oporbeni zakoni su neki na 70. redu po dnevnom redu Hrvatskog sabora, neki neće doći nikada na raspravu, neki će čekati neka bolja vremena, drugačiju Hrvatsku itd. i bliže, dakle postoje instrumenti dobre volje. Poslovnik je jedno, način na koji stavljamo prijedloge zakona je drugo, a treće je ono zaista što politička volja ili većina u ovom Parlamentu misli. Kad se sve te tri kockice budu složile onda ćemo imati parlamentarnu državu, Parlament iz kojeg izlazi Vlada koja je sposobna, političare koji su odgovorni a ne iskvareni i pokvareni, podli i bezobrazni ljudi prema svojim dojučerašnjim prijateljima samo zato što drugačije misle. A imat ćemo građane koji imaju sigurnost da u ovom Parlamentu i našoj Vladi sjede ljudi koji zaista vole svoj narod i svoju zemlju. Dok to ne bude drugačije mi se samo možemo opravdavati i reći da smo neki od nas manje ili više sposobni, manje ili više pametni.
Nas čekaju teška vremena, čeka nas možda i vrijeme kada će Hrvatska morati tražiti Vladu nacionalnog jedinstva bez obzira bila ona lijeva, desna ili centar jer teško gospodarsko stanje, financijske okolnosti, težak život građana doveli su do uspjeha onih koji traže i govore da ovaj Parlament i ovakav način rada političara i zastupnika bez obzira na stranku nije zaslužio povjerenje svoga naroda.
Danas imamo branitelje u Savskoj ulici, sutra možemo imati studente, prekosutra možemo imati učitelje, liječnike, medicinske sestre, vojsku, policiju, obranu, pravosuđe, možemo urušiti svoju zemlju onakvu kakvu smo je sami stvarali. Zato je sada vrijeme da o nekim pitanjima potpredsjedniče Sabora a i svi mi ostali kolegice i kolege i predsjednici klubova zastupnika ne igramo političke igrice odugovlačiti procedure, razgovarati, iščitavati nego promptno djelovati.
Jer istina je da sudbina gospodarstva i boljeg života u Hrvatskoj nije samo u tome hoće li neki zastupnik imenom i prezimenom Marko ili Janko ili Slavica ili Dragica biti saborska zastupnica nego jel' naša država, naša zemlja iskoristila svoju šansu u EU. Jesmo li mi stvarno europska i demokratska zemlja u kojoj će biti nevažno je li premijer desničar ili ljevičar, je li predsjednik države ili Vlade ljevičar ili desničar nego je li on sposoban, odgovoran i savjestan čovjek da se brine za svoj narod kada postane premijer ili predsjednik da nije predsjednik samo svoje stranke nego svih građana RH bez obzira za koga su ti građani glasali. Onda smo mi na pravom putu, onda imamo bolju, sretniju i sposobniju zemlju. Do tada možemo se samo udarati ispod pojasa i govoriti da je netko pametniji ili manje pametniji jedan od drugoga.
A to mislim da nije sudbina Hrvatske zbog onih koji će sutra zamijeniti nas ovdje u ovim klupama a i zbog onih koji svoju šansu danas traže na fakultetima, u srednjim školama, u osnovnim školama i koji od svojih roditelja i od svojih obitelji očekuju bolji život. Ako im šansu ne pruži Hrvatski sabor i parlament, neka bolja Hrvatska, neće im nitko.
Hvala lijepo.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Imamo 5 replika.
Prvo, poštovani Branko Vukšić.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvaženi kolega Salapiću pitali ste se zašto su nekad političari, odnosno politika i Sabor imali više ugleda nego što imaju danas? I prije toga ste govorili o obećanjima. Kaže se da među čestitim ljudima obećanja su dugovi, a među političarima su obećanja tek mamci. To je zbog toga.
I partitokratski sustav se … i u svijetu. Primjer su vam američki izbori, iako su republikanci do nogu potukli demokrate na izborima budući šef Senata je izjavio da nemaju pravo zbog američkoga naroda biti takva oporba kakva su bili dosada aktualnom predsjedniku Obami nego da trebaju surađivati sa Obamom kako bi u interesu znači američkog naroda, američkih građana. I mi bismo trebali shvatiti te poruke, ne njihove nego naše, one što govorimo ovdje za govornicom.
Građani su imali, su izgubili povjerenje u politiku zbog toga što se u početku govorilo da stvaramo državu u kojoj će se bolje živjeti, da stvaramo državu po mjeri čovjeka i da stvaramo državu jednakosti. I najgore je kad građani čuju ovdje sa govornice to ste vi htjeli 1990., nitko to nije htio 1990., nitko nije htio ovo što danas imamo. Niti jedan branitelj nije ustao s puškom zbog toga da bi branio državu kakva je danas, branio je od agresora, ali se borio i za demokraciju, i za drukčiju preraspodjelu bogatstva a ne ono što je bilo slogan SDP-a, ne samo njima, a ispalo je da su dobili samo klike i privilegirani.
Stazić, Nenad (SDP)
Vrijeme.
Na repliku odgovara poštovani Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
Kolega Vukšić, puno je tu problema i dilema koje su pred nama. Evo osobno bih spomenuo nešto a ne bi htio da se itko osjeća uvrijeđenim ili povrijeđenim. Premijer Milanović istinu za volju stavimo preuzeo je sa svojom Vladu zemlju u trenutku kada je ona bila u teškom gospodarskom stanju jer se i bivša Vlada pa i njegova Vlada od početka bori sa teškom krizom i recesijom. A ponekad je bolje priznati na vrijeme da nešto ne ide, da je stanje teško i da je pitanje ako se ne pronađe konsenzus svih odgovornih ljudi u ovoj zemlji hoće li nam biti bolje.
Ko nama jamči da će neka buduća Vlada, bilo ona bila desna, biti uspješnija od ove, i ko nama jamči da je netko uspješniji ili bolji političar ako neko samo na izborima glasa protiv nekoga bez obzira na stvarne razloge i argumente na koji način neko preuzima odgovornost za zemlju. A ono što je za zamjeriti ako se to zaista dogodi, ako se nešto planira kao što je bilo u Planu 21 pa već nakon pola mandata vidljivo je da ništa od toga neće biti ostvareno s obzirom na okolnosti u kojima smo se našli, onda je poštenije biti samo čovjek, a ne političar iznad svih.
Kad u nekom drugom vremenu budemo tražili krivce za razloge koji će biti vjerojatno slični ili isti onda se uvijek osvrćemo na one bivše da su oni bili nesposobniji, na ovo sadašnje stanje koje je jako teško ne možemo ga popraviti, i na sutra gdje tražimo, gdje će neko tražiti još jedan mandat za ono što ne može napraviti. I to je onda svo zlo politike koji ovu zemlju vodi u propast. Ja se nadam da će ovo što danas govorimo nema razloga za neke nejasnoće i uvrede nego razloge za razmišljanje jesmo li iskreni kada nešto želimo na način da to ostvarimo zajedno. Tu treba tražiti konsenzuse, ovo nije sada prilika da se traži je li neko ljevičar ili desničar, ili je li neko nezavisni ili ne znam što, to više nije ni bitno, bitno je kako će biti sutra Hrvatskoj.
Stazić, Nenad (SDP)
Druga replika poštovani Dražen Đurović.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Vi ste otvorili dosta zanimljivih pitanja koji izlaze malo iz okvira Izbornog zakona, ali ne iz okvira ukupnog problema izbornog zakonodavstva. Ja sam maloprije spomenuo, pa bih još jedanput jednu ukupno gledano nelogično situaciju gdje na izbore iziđe 2,4 milijuna građana, hrvatskih građana i oni glasuju, a sa glasovima milijun njih formira se apsolutna većina u Hrvatskom parlamentu. Dakle, tu postoje neki nesrazmjer na neki način, na koji način to treba otkloniti. To je zapravo pitanje ja mislim u kojem je sasvim legitimno zapravo razgovarati na koji način zapravo da se što bolje izborna volja ljudi preslika i na sastav Hrvatskog parlamenta. To je jedan dio problema.
A drugi dio problema je pitanje ljudi, dakle sadržaja, ne više samo formalne pripadnosti nekom bloku već sadržaja. To je pitanje na koji način zapravo ponukat ljude da što više glasaju za druge ljude, konkretno imenom i prezimenom, a što manje zapravo samo da se opredjeljuju za boju crvenu ili plavu. Dakle, da prepoznaju među onim ljudima za koje glasuju koji god oni bili, da prepoznaju one koji zaista zaokružuju, koji imaju povjerenje, u koje vjeruju da će zaista predstavljati njihove interese u Hrvatskom parlamentu odnosno posljedično tome i u hrvatskoj politici. U one s kojima će oni moći ostvariti komunikaciju tijekom te četiri godine i oni koji će na neki način neposredno i posredno njima i odgovarati.
Model preferencijalnog glasovanja, i tu sigurno jedan od modela u kojoj mjeri ga primijeniti to je zapravo dalje sve pitanje. I druga je zapravo stvar pitanje ovih koalicija koje isto mislim da bi trebalo ovim sustavom zapravo regulirati, izbornim.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
Hvala potpredsjedniče.
Kolega Đurović, prvo što se tiče predizbornih koalicija. Mislim da se tu treba razmišljati u dva smjera hoće li se to zabraniti u potpunosti ili će se odrediti pragovi. Neko je danas to spomenuo u raspravi, ako su dvije stranke u predizbornoj koaliciji, ako su tri ili više njih koji su to postoci, pragovi koje takve koalicije mogu, trebaju ostvariti, jel to 3%, 5%, 8% ili 10%. Jer nije pošteno da imate koaliciju sa dvije stranke ili sa deset stranaka pa da se traži isti prag. Ili ćemo ih zabraniti pa će svako na izborima vrijediti onoliko koliko vrijedi pojedinačno što je možda i poštenije. Pa onda poslije toga odlučiti tko želi s kim u koaliciju.
To su sad neke teze koje su pred nama ali mislim da u ovoj prvoj formi promjena možemo biti, bit ćemo zadovoljni ako se uspije i ovo da se zastupnike može birati imenom i prezimenom, preferencijalnim načinom izborom. Ne vjerujem da ćemo stići mijenjati izborne jedinice s obzirom na kratkoću vremena, na problematiku koja tu otvara neka druga pitanja, promjene brojnih zakona. A ono što je po meni skandalozno je to da živimo u zemlji u kojoj institucije ministarstva ne znaju koliko birača ima pravo glasa u Republici Hrvatskoj. Ja mislim da to za jednu državu koja je odgovorna prema svojim biračima je to skandal. Pa mi trebamo tražiti različita tumačenja ili da razno razni političari tumače na svoj mlin ono što im odgovara. Ako im danas odgovara da je to 3 milijuna ili 2,5 to je 2,5, a sutra ako je to neka druga Vlada i neka druga opcija onda je to 4,5 milijuna. To su ipak stvari koje trebamo riješiti.
Mi se slažemo u jednome dali smo potporu svakom razumnom prijedlogu i svakom onom klubu bez obzira na boju koja će prijedlog dati bolji život …/Govornik se ne razumije./… to je najpoštenije.
Stazić, Nenad (SDP)
Treća replika, poštovani Željko Jovanović.
Izvolite.
Jovanović, Željko (SDP)
Hvala vam gospodine potpredsjedniče.
Kolega Salapić, tri opaske kratke. Dakle, vjerujem da ste pogriješili jer ste u svom izlaganju rekli, nadam se da ne mislite tako, da je politika najprljavija djelatnost. Dakle, percepcija politike kao prljave djelatnosti i kao političara kao ljudi koji nisu etični je jedan od najvećih problema koji muči hrvatsko društvo, ali politika javno koristi djelatnost, a političari su ljudi koji provodeći politiku rade u interesu građana i birača, ne u svom osobnom ili stranačkom interesu i to bi trebali pokazati mi ovdje kada raspravljamo u Saboru.
Drugo, i sad ste ponovili, dakle u Hrvatskoj su birački popisi sređeni, to je jedan od uspjeha Ministarstva uprave na čelu sa ministrom Baukom koji je napokon uveo reda u popise birača i registre birača. I treće, vaš koncept kao predsjednika države koji ne smije biti reprezent jedne politike mi imamo danas. Predsjednik Ivo Josipović je upravo predsjednik svih građana Hrvatske, jedini kandidat koji ovog trenutka nije reprezent samo jedne politike.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku, poštovani Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
Uvaženi zastupniče Jovanović, ja sam govorio o najprljavijem poslu u jednom prenesenom značenju, a vi ste isto znanstveni i bili ste ministar znanosti pa ja imam nekog udjela u tom djelu svoga života. Jer ne mislite da je nepošteno kada netko od naših kolega, ovdje saborskih zastupnika iliti gradonačelnika ili načelnika nastrada prije nego što ga je netko stigao osuditi? Je li pošteno da mediji, javnost donosi osudu za ljude koji se nađu u raznoraznim problemima, možda ni krivi ni dužni, možda odgovorni, to treba utvrđivati sud, a takvim smo ljudima trajno zabranili da se ikad više u životu bave politikom.
O tom dijelu svoga govora sam mislio na najprljaviji posao. Vi postanete nepoštena osoba, a da niste ništa napravili. Dobijete stotinu anonimki pred svake izbore, zatrpava se USKOK, DORH, Državno odvjetništvo, svatko o svemu zna sve i svašta samo da ne uspijete biti čelni čovjek, bilo svoje općine, svoga grada, bilo županije, bilo ovdje u Hrvatskom saboru. Stvorila se nepoštena igra u političkim okolnostima. Možete biti najsposobniji ministar, možete napraviti najbolji potez, a možete biti smijenjeni samo zato što se nekome ne sviđate po političkoj volji što ja smatram prljavim.
Stazić, Nenad (SDP)
Nastavljamo sa replikama, poštovana Jadranka Kosor.
Kosor, Jadranka (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Kolega Salapiću, govorili ste o tome da su zastupnici i zastupnice predstavnici naroda, naravno. Ono što mnogi možda ne znaju, a vrlo često i zaboravljaju da je zastupnički mandat neobvezujući i da zastupnik ili zastupnica koji je izabran ili izabrana u Hrvatski sabor odgovara samo onima koji su ga birali, odnosno narodu, odnosno hrvatskim građankama i građanima, a nikako šefovima.
Kako je drugdje u EU, evo dobili smo zahvaljujući zahtjevu Ureda predsjednika Hrvatskog sabora, jedan pregled. Doduše ne iz svih parlamenata, ali lijepo je vidjeti, dakle i u Austriji i u Belgiji i u Češkoj i u Danskoj, govorim o preferencijalnom glasu, u Estoniji, Finskoj pa evo sve do Švedske, Grčka, Irska, Luxembrug, Litva, sve su to parlamenti u koje se biraju, Nizozemska, u koje se biraju zastupnici i zastupnice zahvaljujući i preferencijalnom glasu, odnosno glasovima.
I o ugledu Hrvatskog sabora također ste ponovo nešto rekli, to nam je omiljena tema. Naravno, za to se moraju boriti apsolutno sve političke elite za ugled Hrvatskog sabora jer evo, sad već u ovoj predsjedničkoj pred kampanji čujemo i neke glasove nekih kandidata koji kažu kako bi oni recimo raspustili Vladu, a ne može Vladu raspustiti predsjednik RH, nego Vladu može raspustiti Hrvatski sabor, jedino tako jer je Hrvatski sabor, naravno i birao.
I na kraju što se tiče kaznenih djela, odnosno imamo tu jedno istraživanje koje je jako važno. Znači, ispitivani građani koji su pitali o tome treba li osuđenim zastupnicima i drugim nositeljima javnih funkcija nakon pravomoćnosti presude prestati mandat, apsolutno svi, od 96 do 98% ispitanih i po dobnoj strukturi i po zastupljenosti u cijeloj Hrvatskoj, svi smatraju da treba. Znači, na temelju toga treba onda procjenjivati i ovo da ne bi mogli biti kandidirani.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor na repliku, Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
A tu postoji, gospođo uvažena zastupnice Kosor, puno argumenata kada su u pitanju pravni okviri za i protiv. Dakle, što napraviti s onim ljudima koji se u određenim odugovlačenjima sudskih postupaka nađu u problemu i to je moguće. Dakle, ponovit ću ono što sam rekao, nenormalno je u državi u kojoj živimo da najviša … suda 5 godina šuti o bilo kome, ja sam spomenuo … ono što je kod nas prisutno, gospodin Glavaš. Pa ima još ljudi koji su sa svojim predmetima na Ustavnom sudu nekoliko godina, još nisu dobili odluku, nikakvu odluku.
Dok u nekim političkim pitanjima Ustavni se sud oglašava u roku od nekoliko dana, samo zato što to nekoj političkoj većini u tom trenutku odgovara. Ako ćemo se tako igrati prava i pravde, onda treba poduzeti druge instrumente u ovaj parlament gdje će svojim zakonskim alatima osigurati zaštitu temeljnih Ustavnih prava svim građanima RH. To je najpoštenije. U onom drugom dijelu razgovaramo o izbornim zakonima, sve je to povezano. Jedna strukturalna reforma u svakom pogledu dat će na krajnji doprinos onoga što mi danas tek pokušavamo. Mi smo tek napravili prvi korak, načeli jednu ozbiljnu temu.
Pa nema poštenih izbornih jedinica, poštenog načina izbora zastupnika ako ne promijenimo teritorijalni ustroj Hrvatske i to će biti u parlamentu, siguran sam, rasprava kad javnost napravi pritisak na to. Pa što će nama 551 jedinica lokalne samouprave u zemlji koja je na koljenima u financijskom smislu? Pa tko to normalan može reći da je to u redu? Osim onaj koji čuva svoju stolicu. Pa nije funkcija stolice bitnija od budućnosti Hrvatske. Možda 99% nas ovdje više neće biti saborski zastupnici, pa što onda. Neće Hrvatska propasti s nama niti bez nas, bit će netko drugi, možda bolji od nas, a možda gori.
A treba vjerovati da smo napravili prvi korak, a to je da ćemo napraviti dobro Hrvatskoj.
A o iskustvima liste i način … lista to sam siguran to ćete jednog dana napisati i objaviti jer vi to najbolje znate na koji način političke stranke su imenovale svoje kandidate na izbornim listama. To su životne storije.
Stazić, Nenad (SDP)
I posljednja replika poštovani Dinko Burić.
Burić, Dinko (HDSSB)
Zahvaljujem poštovani gospodine potpredsjedniče.
Poštovani kolega Salapić, nastavno evo na ovo sada posljednje što ste rekli, mislim da će mnogi hrvatski građani biti jako sretni kada se promijeni sastav i kada mnoga lica koja danas sjede u Saboru više ne budu vidjela ovdje zbog svega onoga kako danas građani žive. Ali replika je nastavno na vaše izlaganje.
Da, lijepo ste rekli klub HDSSB-a dosta stvari iz ovog prijedloga zakona podupire, međutim jednoj stvari se oštro protivimo jer nije normalno i to ste sami naglasili, protivimo se donošenju takvih odredbi da dokle god bilo koja osoba nije iskoristila sve mogućnosti dokazivanja svoje nevinosti, a to je i odluka Ustavnog suda dotle ne može nitko donositi zakone da onemogućava takvoj osobi ostvarivanje ustavnih prava, a jedno od ustavnih prava je i kandidiranje.
Nije normalno da imamo situaciju, da imamo čovjeka koji je na televiziji priznao da je ubojica, da je ubio, imamo i protuzakonito postao krunski zaštićeni svjedok upravo u procesu gospodinu Glavašu, imamo Krunoslava Fehira koji danas slobodno radi i on će imati pravo, a priznao je na televiziji da je ubojica. I temeljem protuzakonite odluke DORH-a postao zaštićeni i krunski svjedok u osudi jednog hrvatskog generala, on će imati pravo kandidirati i konzumirati sva svoja ustavna prava, a osoba koja još nije ispunila i konzumirala sve svoje mogućnosti dokazivanja svoje nevinosti kao hrvatski general gospodin Glavaš zbog toga što Ustavni sud petu godinu neće iz ladice izvaditi i reći prihvaćamo tvoju žalbu ili ne prihvaćamo tvoju žalbu.
Prema tome, zato ćemo kao klub, da i to ste dobro naglasili biti oštro protiv te odredbe. Ne može nitko biti privilegiran u odnosu na nekoga drugoga. Očita nepravda koja je napravljena prema jednom čovjeku ne može dobiti našu potporu.
Stazić, Nenad (SDP)
Odgovor Josip Salapić.
Salapić, Josip (HDSSB)
Kolega Burić, to je onaj dio koji sam govorio o svoj prljavosti hrvatske politike. kada se nekoga želite riješiti bez obzira što znate da je čovjek nedužan, strpate ga u zatvor. Pa u susjednoj zemlji se mogu vraćati dokazani zločinci koji mašu sa prozora dan danas slobodni i kažu da pričaju o velikoj Srbiji o nekakvom velikom ratu koji je ugrozio interese mnogih naših branitelja pa i oni koji danas prosvjeduju u Savskoj,ali nažalost i oni koji su nevini, zakopani u grobove diljem naše Hrvatske, naše drage zemlje. pa onda netko kome nije ostvareno ustavno pravo da dobije na vrijeme odluku na svoju žalbu za koju smatra da je nedužan čami u zatvoru braneći svoju zemlju i svoj grad gospodin Glavaš, pet godina čeka. Pa jel to normalno da jedan sudac sud pet godina ne može donijeti odluku pa bilo to dobro ili loše.
Doći će vrijeme da se ta prljava politika izbaci iz ovog Parlamenta. Sljedeće godine ćemo birati popunjavanje Ustavnog suda pa reći ćemo šta mislimo o tome znajući tko je sve davao naloge nekim sucima i sudovima pa i u Ustavnom sudu u koje vrijeme smije šta objaviti, šta ne, procjenjujući koja je politička opcija na vlasti lijeva ili desna. To je sva tragedija hrvatske politike i Hrvatske države u najvišim instancama njenih tijela.
Pa jel normalno da bilo koji građanin ove zemlje dobije zabranu da normalno živi svoj život i ostvaruje sva prava od onih drugih, a mnogi dokazani ratni zločinci slobodni šetaju Hrvatskom i mašu, prijete se prstima onoj djeci koja su izgubila svoje roditelja koji će za mjesec dana čekati Božić, a nemaju ni oca ni majku jel im je netko nedužan ubio. A neko pet godina u debeloj fotelji sa 20 tisuća kuna plaće ne može pročitati jedan predmet i donijeti odluku. O tome smo šutili, a sada ćemo sve više i više progovarati jer ova zemlja mora biti slobodna od svih vrsta uhljeba bili oni ovdje u Parlamentu, bili oni u Ustavnom sudu, bili oni u vrhovnim sudovima, u policiji, u vojsci od svih parazita koji ugrožavaju interese građana Hrvatske.
Ustav je jedan, jedno je pravo i svaki čovjek ima jednaka prava po Ustavu bio on prvi ili drugi.
Stazić, Nenad (SDP)
Nastavljamo raspravu po klubovima. U ime Kluba SDSS-a govorit će uvaženi zastupnik Milorad PUpovac.
Izvolite.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege zastupnice i zastupnici Hrvatskog sabora.
Ovo je trebalo i treba biti jedno od najvažnijih političkih rješenja kada je posrijedi rekonstrukcija političkog sistema ili zakonodavnog okvira u RH koji bi trebao unaprijediti izborni postupak i koji kao što je većina predlagača ovdje kazala bi trebalo učiniti da građani, da narod birački narod ima više mogućnosti izbora i da može odlučnije utjecati na to koje će se kandidatkinje i koji kandidati pojaviti ovdje u Hrvatskom saboru.
I u tom smislu Klub zastupnika SDSS-a to podržava. Dakle mi podržavamo da se otvori proces za uvođenje preferencijalnosti kao dijela izbornoga modela kada su posrijedi izbori za Hrvatski sabor.
Također, podržavamo i razmišljanja onih koji smatraju da treba vidjeti koliki je to izborni prag, da li je to 10% ili je manje od 10% kada je posrijedi preferencijalnost. I s druge strane podržavamo i razmišljanja o tome da nositelji liste ne moraju nužno biti prvi ljudi stranački kao što je to do sada nego da se u skladu sa principom preferencijalnosti to odnosi na kandidate odnosno na potencijalnu volju birača koja će biti iskazana nakon izbora.
Također podržavamo stajalište onih klubova a to se da vidjeti iz ovoga znamenja koje imam na svojem sakou podržavamo dakle i nevladine organizacije i predstavnike klubova koji smatraju da je neophodno da se poveća udio žena u saborskim klupama. I da se taj udio poveća na taj način što bi se zakonom propisala kvota po kojoj bi najmanje 40% žena se u ovom Saboru pojavljivale kao zastupnice i kao predstavnice naroda. Bez obzira na to kao što je to slučaj i sa nama iz muške kvote što istupi nekih od nas ovdje ne jamče da će time Sabor baš biti unaprijeđen. U pravcu jedne deliberativne, slobodne i osposobljene rasprave kakvu bi ovaj Sabor trebao voditi što se moglo i čuti negdje jutros na početku ove rasprave. Suprotno od ovoga što bismo htjeli što je uzelo otprilike sat vremena a rasprava je bila kvalitete otprilike -0,00.
Što se tiče treće stavke o kojoj je sada bilo određenih replika nemogućnosti kandidiranja osoba osuđenih za teška kaznena djela. Ja mislim da to kao preventivna mjera u našem zakonodavstvu treba biti navedeno. A isto tako mislim i premda imam mnogo razloga da to ovaj drugi dio mišljenja ne iskazujem a mislim da treba biti oprezan kako će se to činiti tako da se ne krši Ustav i tako da se ne krše osnovne mjere koje ljudi imaju pravo kao oni koji su bili osuđeni ili oni koji su izdržali kazne da ne budu lišeni osnovnih i elementarnih sloboda koje kao slobodni građani imaju. O tome treba naravno naći načina kako će se to činiti.
Isto vrijedi naravno za nespojivost obnašanja dužnosti saborskog zastupnik i općinskog načelnika. Čini se kao da je to dobro rješenje ali ja se ne bih zalijetao u tom pravcu. Ne bih se zalijetao zbog toga što, zaletjeli smo se kod neposrednog ili direktnog izbora gradonačelnika, načelnika i župana. Jesmo li nužno dobili dobro rješenje? Nismo. Popravljamo ga sada. Sjećam se kao danas kolege Radina koji je upozorio u svojoj raspravi da to ne mora biti sretno rješenje i nije sretno rješenje kada smo na prijedlog određenih klubova u ono vrijeme usvajali taj zakon.
Tako istovremeno treba voditi računa o tome da s ovim ne napravimo nepravdu. Ne smiju gradovi i općine biti kažnjeni zbog toga što je netko odlučio da bude zastupnik i da zastupa gradove i općine. I iz tog razloga ja znam da su neki klubovi, prije svega HDZ je, u nekim mandatima zabranjivali svojim gradonačelnicima ili načelnicima da budu zastupnici čak i kada su bili izabrani morali su vratiti mandate i opredijeliti se gdje hoće biti. Ali ja bih to ostavio da bude stvar stranačkih politika prije nego što bih to propisivao zakonom.
Što se tiče sljedećeg važnog pitanja o kojem najsuvislnija obrazloženja nalazimo u prijedlogu Hrvatskih laburista-Stranke rada a to je pitanje izbornih jedinica. Dakle mnogo prije problema proferencijalnosti mi imamo problem jednakosti građana a koja nam je zapravo ustavna obaveza bila i prije nego što je Ustavni sud donio svoje mišljenje o tome a posebno nakon što je Ustavni sud o toj stvari donio svoje mišljenje.
Mi danas imamo razlike od izborne jedinice koja iznosi preko 100 tisuća birača a broj zastupnika koji se bira u tim izbornim jedinicama je uvijek isti 10. Time se naravno narušava princip jednakosti građana. Pa još ako imamo problem metropolizacije kao što neki s pravom ovdje upozoravaju a imamo problem. I badava ne priča nekih naših kolega, dobronamjerna, siguran sam, da smo mi zastupnici svih građana Republike Hrvatske. Ali odite u Dalmaciju moju pa pitajte da li bi htjeli čuti nekoga iz Dalmacije. Pa bi, pa čak i onda kada govori sa dalmatinskim naglaskom. Bi, još draže bi im bilo. A ne nužno mene koji sam to već izgubio i govorim više ili manje standardnim ili više ili manje pod utjecajem zagrebačkog govora. Dakle jako je važno da se taj princip, da se to izbjegne.
I u tom smislu ja mislim da ukoliko hoćemo napraviti jednu cjelovitu izmjenu i poštenu izmjenu u skladu sa našim ustavnim obavezama da ovo pitanje jednakosti građana oko izbornih jedinica ne smijemo gurnuti na stranu. U protivnom ćemo podleći populističkim politikama bez obzira da li se to iskazivalo na skupljenim glasovima na referendumu kao što je jedna gospođa to uradila sa svojim društvom ili će to biti na anketama koje je to uradio jedan gospodin bez obzira na kojoj funkciji.
To tako ne ide, to je populizam. Političarima naravno jeste dopušten populizam ali nije dopušteno da odlučuju po logici populizma. Mogu govoriti populistički ali odlučivati populistički ne mogu i ne smiju u protivnom ćemo imati nevolju.
Iz tog razloga mislim da je to pitanje važno i da treba pronaći mjeru koju ovog trenutka možemo. Neki od klubova su predložili neka rješenja, odnosno neki od predlagača su predložili neka rješenja u tom pogledu i vjerojatno bi trebalo tražiti rješenja te vrste. Mislim prije svega na prijedlog troje zastupnika gospođe Kosor, Kregara i Flege te određenih nevladinih organizacija koje stoje iza njih.
I konačno, pitanje biračkog prava manjina o kojima je jedan dio predlagatelja iznio svoje mišljenje s kojim se mi kao klub slažemo. Treba otkloniti slabosti da se biračima pripadnicima nacionalnih manjina na biračkom mjestu javno narušava princip privatnosti kao što se narušava time da trebaju pred 5 ili 10 ili 15 ljudi u dvorani reći koje su nacionalnosti.
I drugo, posebno važno jeste da se otkloni narušavanje tajnosti biračkog postupka kada je posrijedi ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina. To da vi jedan dio biračkog prava morate deklarirati i pokazati pred biračkim odborom ili pred onima koji stoje iza vas, da nećete glasati za jednu nego za drugu mogućnost, to se mora otkloniti jer to je protivno Ustavu.
A onda ako već se želimo držati Ustava, zašto se ne držimo članka 15. stavak 3. Ustava koji kaže da pripadnici nacionalnih manjina pored općeg biračkog prava trebaju imati i pravo da biraju svoje zastupnike i posebno biračko pravo.
U tom pogledu prijedlog kluba IDS-a i zastupnika Radina je taj koji podržavamo, s tim što treba razmisliti da li to treba važiti za sve manjine ili samo za one koji se odnose do 1,5% da bi se sačuvala ravnoteža u odnosima između političkih stranaka, prije svega stranaka na desnom centru i stranaka na lijevom centru. To je dakle ono što mi dobro razumijemo i što smatramo da je potrebno podržati kad su posrijedi ove izmjene.
Ali nešto bih htio reći općenito u vezi sa očekivanjima oko ovih promjena. Ovdje se stvorilo očekivanje kako je sav problem hrvatske politike u tome što eto postoje stranački vođe koji ne dopuštaju da prođu ljudi koji su sposobniji od njih ili koji su sposobniji od onih koje oni smatraju da su sposobni. To sigurno jeste problem u dijelu političkih stranaka. Ako ne svih, onda dobroga dijela i uvijek je bio i uvijek će biti, ali zato stranke i njihovi vođe plaćaju cijene na izborima.
A iluzija da će jedan auto koji vozi na rezervi i za koji vozač zna da ga ne može dovesti kući, da će jedan auto koji umjesto sa 4 cilindra radi sa 2 cilindra i da će sa takvom vožnjom moći povesti 5 putnika u autu umjesto samoga sebe, a kamoli da vozi cijeli narod, tako što umjesto da mijenja auto ili barem napravi generalnu reviziju motora i osigura sredstva za benzin time što će novoga vozača promijeniti, to je čista iluzija, a to neki guraju pod principom preferencijalnosti.
To neki smatraju kao spasonosno i dovoljno rješenje za problem hrvatske politike, a neće reći da i to može biti jedna od obmana za narod, kao što su mnoge. Koliki su se u ovih 25 godina pozivali na narod i govorili da služe narodu? Pa vidimo na što je narod spao. Tako treba biti oprezan i prema onima koji danas nude spasonosna rješenja za krizu hrvatske politike i krizu hrvatskih političkih stranaka, jer je kriza hrvatskih političkih stranaka i jeste kriza politike ali ne samo u načinu biranja.
Kriza je u tome što u našoj politici više-manje postoji jedna vrsta jednoumlja, ne više onoga iz bivšeg sistema nego jednoumlja koje se svodi ili ćeš birati nacionalizam ili ćeš birati neku vrstu liberalizma, a slobode i dobra ni od jednog ni od drugog nema. To smo iskusili, ali stranke nisu iskusile.
Stranke i dalje jašu na tome, ili na nacionalizmu ili eventualno na dosljednom neoliberalnom konceptu. A je li to donosi građanima slobodu? Ne. Ne. To hrani medije i onda kad mi to nećemo. To odgovara bilo onima koji su iza bankarskih šaltera ili koji su u upravnim odborima banaka, bilo onima koji brinu o našim dušama pa misle da su sposobniji da to rade nego što smo mi sami.
Iz tog razloga mi se čini da je važno da počnemo razmišljati o tome što nedostaje našoj politici. Našoj politici ne nedostaju samo novi ljudi, našoj politici nedostaju nove ideje. Nažalost, ali je tako i tako iz dana u dan i sve više i više.
Ja nosim ovaj bedž, a da li nosim bedž rudara, ne nosim. Nema mi ga tko dati. Da li nosim bedž strojara iz brodogradilišta? Ne nosim ga zato što ga više nema tko dati. Da li nosim bedž nove IT tehnologije, ne nosim, jer je to još tanko i pretanko kad je posrijedi naša privreda i naš industrijski potencijal. Zašto se tim pitanjem ne bavimo?
Ovdje u Saboru idemo sve više u pravcu neke vrste suspenzije stranaka, a podizanje neke vrste političkog korporativizma imamo zastupljene manjine, imamo zastupljene umirovljenike, imat ćemo zastupljene žene, a kad su u pitanju regije, kad su u pitanju socijalne grupe tko njih zastupa? Moram to govoriti. Ja predstavljam manjinu već četvrti mandat.
Ali pošteno je kazati ovaj Sabor sa izuzetkom jednog dijela političkih stranaka tko predstavlja radničku klasu ako je imamo, tko govori u njihovo ime. I sasvim na kraju preferencijalnost da, ali ne kao obmana kao što i neki ljudi prodaju već nekoliko mjeseci po javnom hrvatskom političkom životu, javnom političkom prostoru. Preferencijalnost koja neće voditi računa o jednakosti, preferencijalnost koja neće voditi računa o ravnopravnosti je opasna za politički život.
Ili će biti sredstvo manipulacije stranaka ili će biti sredstvo manipulacije pojedinih osoba u kriznim momentima političkog života. I ovaj Sabor o toj stvari treba raspravljati, pa onda treba i odlučivati. Oni koji otvaraju vrata populističkim ocjenama, a sjede na vrhu najvažnijih političkih institucija u zemlji moraju biti svjesni da razaraju te institucije. Stranke jesu institucije.
Ako im treba mijenjati ideje, ako im treba mijenjati programe, ako im treba osigurati konkurenciju onda treba raditi na tome. Ali na tome da se to razara i da ne znamo tko će kome odgovarati, nego će se pozivati na apstraktnu priču odgovaranju narodu to kolegice i kolege uz svu moju skepsu na osnovu mojeg vlastitog iskustva ovdje u političkom životu prema kao što netko reče na Odboru za Ustav temeljnoj vrijednosti hrvatskog Ustava, a to je višestranačje.
Unatoč svoj mojoj skepsi prema tome ovo drugo izaziva kod mene ne skepsu, nego izaziva veliku bojazan. I iz tog razloga ja predlažem da se usuglasimo oko ovih rješenja, ali istovremeno jednako tako predlažem da sjednemo i da razgovaramo o onome što su stvarni problemi, gdje je i zašto politika u Hrvatskoj izgubila moć i zašto se ta moć preselila na ono što se zovu had lines naših medija. Zašto se preselila u upravne odbore banaka i vodećih kompanija i zašto ovaj Sabor služi za sprdnju narodu, a ne za predstavljanje naroda. I koliko smo mi odgovorni u toj stvari, a koliko drugi to proizvode kao kontinuiranu politiku. To je važno pitanje za koje mi ne samo zbog sebe i plaće koju ovdje primamo, nego zbog naroda moramo to reći.
Pa ako kažemo da ne možemo biti predstavničko tijelo naroda, onda recimo to narodu, a nemojmo glumiti parlamentarizam i nemojmo dopustiti da se sa ovim Parlamentom sprdaju oni koji su zadnji koji to mogu činiti.
Hvala vam lijepa.
Stazić, Nenad (SDP)
Zahvaljujem.
Imamo prijavljene replike. Ali s obzirom da je sada već 13,39 njih ćemo čuti u 15 sati.
Oglašavam stanku.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Nastavljamo sa raspravom.
Valter Boljunčić, replika.
Imate pravo na repliku, ako ne želite…
Dobro.
Marin Jurjević, replika.
Jurjević, Marin (SDP)
Dobro, malo je glupo, ali ustvari htio sam kazati pa ću samo jednu rečenicu reći, zaista mislim da je vrijeme da… Aha, tu je. Dakle, kolega Pupovac, govorili ste o krizi politike. Mislim da je upravo to centralna stvar kojom bi se mi ovdje u parlamentu inače trebali baviti i mislim da je to poprimilo momente koji su u jednom dijelu već i alarmantni.
Naime, mislim o pokušaji suspenzije funkcioniranja normalnog institucija, demokratskih institucija koje garantiraju funkcioniranje političkog pluralizma u Hrvatskoj. Isto tako čini mi se da je Sabor kao vrhovno zakonodavno tijelo na određen način postavljeno u pitanje onda kada su neformalni segmenti društva pokušali, pokušavaju i u ovom trenutku umanjiti, pa kažem još jedanput, i suspendirati značaj ovog parlamenta i njegovu ulogu. Ali ne samo parlamenta, već u onom trenutku kad se ulicama Vukovara nisu mogli slobodno kretati predsjednik RH, predsjednik Hrvatske Vlade i predsjednik Hrvatskog parlamenta, odnosno Sabora, pokazalo se je da neki na neodgovoran način ugrožavaju demokraciju u Hrvatskoj.
Mislim da je i razgovor o ovom zakonu i o ovim zakonima, ovim prijedlozima svakako se mora dotaknuti te situacije i da tu trebamo biti na zajedničkom poslu.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Odgovor na repliku, Milorad Pupovac.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice. Kolegice i kolege.
Vaša replika kolega Jurjeviću je nešto što me inspirira na daljnje razmišljanje i na odgovor o onome o čemu sam govorio i o ovome o čemu ste vi govorili. Dakle, jeste, posrijedi je to da imamo posla s ozbiljnom i dubokom krizom političkih institucija kao što su stranke, kao što je parlamentarizam i kao što su drugi važni segmenti. Razloga za to ima više i mi bismo u ovom Saboru trebali ozbiljnoj o toj stvari porazgovarati. Ono što treba reći jeste da zagovornici preferencijalnosti upućuju na problem, ali to nije ni blizu rješenju koje treba iznaći da bi se to, to teško pitanje krize moglo riješiti. To može biti prevara.
A što se tiče vašega završnoga dijela replike, o tome da se destruiraju institucije države u najdelikatnijim momentima za državu, a to znači u momentima kada oko pitanja zajedničkog komemoriranja za žrtve, za stradalnike, za ljude koji su dali svoje živote u ratu, ako se to koristi kao sredstvo za destrukciju političkih institucija, nepriznavanje institucija predsjednika Republike, Sabora, Vlade, onda je to jako ozbiljno, veoma riskantno, veoma opasno sredstvo za političko djelovanje koje će se onima koji tako rade sigurno obiti o glavu. Ali lako što će se obiti njima, obija se u ukupnom funkcioniranju države.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala kolega. Hvala.
Kolega Boljunčić, replika.
Boljunčić, Valter (IDS)
Meni je osobito drago, evo, što podržavate prijedlog IDS-a o dodatnom pravu glasa za manjine. U skladu sa time i određenom potencijalnom problematikom, ono što ste rekli, kao što smo mi rekli u raspravi, smatramo da treba … doći do ovog zakona, mi smo spremni prihvatiti svaki prijedlog koji može pripomoći tome, dakle dijelu te se nadam da ćemo ova dva čitanja naći nekakav zajednički prilog po tom pitanju.
Ono što mi je žao je eventualno da postoji negdje ta problematika oko toga da se birači izjasne po nacionalnosti. Ja dolazim iz Istre, i stvarno tamo nema nikakvih problema, ni jezika ni nacionalnosti, jedino što bih volio da u cijeloj Hrvatskoj bude kao i kod nas, a nadam se da će to i biti. Evo, pa vas pozivam onda da između ova dva čitanja kao što je dogovor Sabora iznesete vaše konstruktivne prijedloge oko ovoga dodatnog glasa za manjine. Siguran sam da će se one uzeti u obzir.
Hvala.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Milorad Pupovac, odgovor na repliku.
Pupovac, Milorad (SDSS)
Poštovana gospođo potpredsjednice, kolegice i kolege.
Kolega Boljunčić što se tiče vašega prijedloga mi ćemo ga naravno podržati jer on je u skladu sa direktnim i doslovnim slovom Ustava Republike Hrvatske članka 15. stava 3.
I šteta je što prije 14 godina nismo bili dovoljno pametni pa tu stvar tada riješili nego smo opstruirali rješenje te stvari, ne govorim o vašem klubu, iako je bilo široka opstrukcija koja je u tom pogledu dolazila i široko nerazumijevanje. Jer doista Ustav je u tom pogledu vrlo jasan.
Ono što mi samo iz kluba Samostalne demokratske srpske stranke radi poštivanja političke ravnoteže u odnosima između političkih stranaka na lijevom i na desnom spektru smatramo da treba izbjeći a jeste da taj dopunski glas ne bude sredstvo u kojem će ta ravnoteža biti narušena.
I zato mislimo da kada su u pitanju manjine do 1,5% da to pravo treba biti konzumirano a kada su u pitanju manjine izvan 1,5% da treba pronaći drugačije rješenje bilo u skladu sa preporukama Ustavnog suda bilo na neki drugi način kreativan i da tu treba tražiti rješenje.
Ono što je najvažnije da uz to otklonimo one osnovne teškoće a to je pitanje narušavanja privatnosti i pitanje narušavanja tajnosti a da osnovni model ne bude ugrožen, model koji funkcionira već tolike godine.
Zgrebec, Dragica (SDP)
U ime Kluba zastupnika HNS-a, kolega Goran Beus Richembergh.
Beus Richembergh, Goran (HNS)
Poštovana gospođo potpredsjednice, kolegice i kolege.
Želim u ime kluba Hrvatske narodne stranke-Liberalnih demokrata odmah na početku svoga izlaganja pozdraviti napore koje je učinilo pet predlagatelja u pravcu mijenjanja zakona kojim se regulira način izbora zastupnika u Hrvatskome saboru.
Valja naglasiti da je ovo zapravo jedan pokušaj da se ciljanim izmjenama korigiraju ili promijene neki elementi u našem izbornom zakonodavstvu i da to svakako ne predstavlja cjeloviti pristup kakav bi valjalo koristiti što je moguće prije u reformi izbornog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj.
Naime kada govorimo o načinu izbora zastupnika u Hrvatski sabor postojeći sustav funkcionira još od 1999. godine i u tih 15 godina pokazalo se zapravo koje su prednosti a koji su nedostaci toga sustava a ima i jednih i drugih. Nema nikakve dvojbe da se radi o izbornome sustavu koji je doprinio stabilizaciji političkog sustava i života općenito, koji je doprinio stabilnosti hrvatskoga Parlamenta onda znači i Vlada koje su bile birane odnosno imenovane u ovom Viskom domu.
Svakako je također činjenica da su mnoge političke institucije suočene s krizom. Među njima naravno i parlament i vlada prije svega u odnosu prema građanima, prema razini povjerenja kojega birači odnosno građani iskazuju prema tim političkim institucijama. A u taj korpus svakako spada i razina povjerenja koje građani imaju prema političkim strankama.
Naravno da je sve to uvjetovano i teškim općim, društvenim, gospodarskim okolnostima i da socijalna slika društva bitno utječe i na stavove o političkome sustavu i njegovoj funkcionalnosti i njegovim institucijama ali i dovodi u jednu opasnost da se zapravo povišenim tonovima i retorikom koja zanemaruje činjenice katkad svraća pozornost s važnijih stvar. A činjenica jest da ne postoji stabilna parlamentarna demokracija i demokracija uopće bez stabilnih institucija, bez institucija koje će poštivati razgraničenja koja je sustav uveo među njima, autonomnost, neovisnost a s druge strane zahtijevati i postizati sve veću razinu svoje vlastite funkcionalnosti.
Posebno ističem jedan ovdje već spomenuti slučaj govora, vrlo nekritičnog govora oko pozicije i uloge političkih stranaka u političkome životu i političkom sustavu iako su one kao institucija definirane u čitavom sustavu pa i spomenute u Ustavom.
Bilo bi opasno, bilo bi naivno ako ne i nešto gore od toga vjerovati da postoji mogućnost funkcioniranja parlamentarne demokracije bez političkih stranaka. Ali tim je oštrije, potrebnije reći da su političke stranke dužne učiniti sve da na osnovu postojećega stava ljudi o politici, povjerenja u političke institucije, povjerenja u političke stranke moraju prionuti svojoj vlastitoj demokratizaciji i svojim unutrašnjim promjenama koje će dovesti prije svega do toga da ono najbolje vodi i da ono najbolje definira politike, da se vodi otvorena komunikacija s javnošću i da se politika provodi transparentno a osobito financiranje.
Što se Hrvatske narodne stranke tiče mi pozdravljamo napore koji su doveli do toga da već sad možemo prepoznati da u ovom setu od pet prijedloga koji dolaze od pet različitih predlagatelja, postoje i zajedničke vrijednosti i zajednička rješenja oko kojih se predlagatelji slažu.
No valja također reći i to treba i pojasniti javnosti da bilo kakvo fetišiziranje nekih novih elemenata u izbornom sustavu nije dobro i da može voditi samo zapravo do krivog razumijevanja pa u tome smislu s jedne strane valja prepoznati i priznati da velika većina građana ovoga časa smatra da je uvođenje preferencijalnoga glasovanja u naš izborni sustav neophodno potrebno, da velika većina građana vjeruje da će preko tog instituta izvršiti direktniji utjecaj na izbore zastupnika u Hrvatskom saboru, da će na taj način posredno utjecati na razinu kvalitete rada u Hrvatskom saboru i naravno podizanje razine odgovornosti zastupnika prema vlastitim zadaćama utvrđenim Ustavom i zakonima.
Međutim, valja također biti svjestan da ta izmjena načina izbora, odnosno omogućavanje da birač uz opredjeljivanje za konkretnu političku stranku, odnosno liste kandidata koje predlažu političke stranke i građani, može također iskoristiti svoj glas koji će osloniti na konkretno ime podcrtavajući svoje vlastito osobno povjerenje prema osobi koja se kandidira na tim listama, neće dovesti do revolucionarnih promjena. Naime, praksa u nekim europskim parlamentima pokazuje i to u parlamentima koji su izabrani u nekoliko izbornih ciklusa po tome modelu da je broj onih koji su ušli u parlament po preferencijalnom glasovanju razmjerno mali.
Tome naravno može pogodovati i promjena prakse samih političkih stranaka koje su prilagodile svoju kadrovsku politiku i komunikaciju s biračima na način da na same liste kandidiraju osobe za koje i one znaju da su od više razine ugleda, da ih birači lakše prepoznavaju i da po svojim kvalitetama mogu izaći u susret očekivanjima birača. Pa se onda događa da mnogi oni koji po preferencijalnom broju glasova i ulaze u Parlament bi zapravo ušli i po poziciji na listi.
Nema nikakve sumnje dakle da je rasprava koja traje u hrvatskom društvu već intenzivno 5 mjeseci o tome kako inovirati izborni sustav se našla zajednički u jednoj točki, a to je uvođenje preferencijalnog glasovanja.
Iskušan je model u dosadašnja dva kruga izbora za Europski parlament, ali hrabro je vjerovati da će to bitnije doprinijeti većemu odazivu samih birača, jer nakon prvog iskustva izbora zastupnika u Europskom parlamentu koje možemo podvesti pod nižu razinu zanimanja zbog toga što prosječan birač nije bio toliko upoznat ni sa ovlastima samog Europskog parlamenta, niti sa bitnim elementima koji definiraju utjecaj Europskog parlamenta na naš život.
Već u drugome dakle u redovnim izborima za Europski parlament koji su obavljeni u svibnju ove godine, moglo se očekivati da će se više građana odazvati na te izbore. To se nije bitni promijenilo i razina odaziva na izbore zapravo je niska, među najnižima u Europskoj uniji. Međutim, oni koji su izašli na izbore, velika, velika većina njih, oko 80% iskoristili su institut preferencijalnoga glasa i to je dobar znak da su građani prepoznali čemu on služi i da su ga dobro koristili.
Zato treba omogućiti da se i kod izbora za zastupnike u Hrvatski sabor taj isti institut ponovno ponudi građanima. On je naravno fakultativan, to moraju znati svi jer nije obvezan. Dakle svaki birač može birati između mogućnosti da svojim glasom se opredijeli samo za listu ili i za listu i za konkretnoga kandidata.
Nadamo se i čvrsto vjerujemo u nekoliko doprinijeti višoj razini odaziva na izbore, drugačijem odnosu građana odnosno birača prema institutu izbora i jednako tako da će ih na svoj način pozvati da sudjeluju u izbornom procesu u većem broju, ali i aktivnije, dakle da svoj preferencijalni glas doista i iskoriste.
Mislim da je i ova rasprava pokazala, koja se vodi već 5 mjeseci u javnosti, da izbornom sustavu u Republici Hrvatskoj treba pristupiti s ozbiljnim namjerama da se mnoge nedoumice ili loša rješenja koja su zamijećena ubuduće korigiraju. I ne bi bilo loše, tko god bude činio vladajuću većinu u ovome domu u sljedećemu sazivu, da sebi uzme u zadatak da zapravo veću prvoj godini mandata izradi novi, jedinstveni izborni zakonik kojim će se regulirati izbori za sve razine u jednom zakonskom tekstu.
Što se HNS-a, Liberalnih demokrata tiče, ovdje želim reći da se kao stranka opredjeljujemo među ponuđenim rješenjima i pozdravljamo u prvome čitanju dakle prijedlog da se uvede institut preferencijalnog glasa, da svaki birač raspolaže s jednim preferencijalnim glasom, da se očuva prag od 10% kao i na europskim izborima da bi preferencijalni glasovi se mogli koristiti za eventualne izmjene poretka na listi.
Također pozdravljamo i prijedlog da se ukine institut nositelja lista i naravno sukladno liberalnoj politici, sukladno zalaganjima naše stranke već dugo vremena pozdravljamo prijedloge da se uvedu kvote koje će doprinijeti smanjenju dosadašnje situacije izrazite podzastupljenosti bilo kojega spola.
Također otvoreni smo i za prijedlog da se zapriječi kandidiranje pravomoćno osuđenim osobama za specifična kaznena djela i to do isteknuća roka rehabilitacije i jednako tako sukladno našim vrijednostima pozdravljamo prijedlog da se načelo koje je već definirano Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, a to je mogućnost korištenja dopunskog prava glasa također definira kao pravo koje je moguće konzumirati na izborima za Hrvatski sabor.
Pozivamo također sve predlagatelje da do drugoga čitanja nastoje u konstruktivnoj raspravi definirati zajedničke polazne točke u reformi izbornoga sustava i pozivamo ih na napor da se na drugo čitanje dođe s jednim jedinstvenim prijedlogom kako bi se postigla što je moguće viša razina političkog konsenzusa.
To se naravno odnosi i na kolege iz Hrvatske demokratske zajednice bez obzira što su oni već deklarirali svoje sudjelovanje u ovome postupku i potporu tim prijedlozima zapravo izmjenama Ustava. Po našemu sudu budući da su izmjene Ustava na stolu još od konca prošle godine, a da nije bilo političke volje da se one dovedu do kraja procjena je da će biti to jako teško uopće otvoriti kao temu. Ali svejedno, mislimo da je vrijeme da svi ozbiljno shvatimo da je važno unijeti inovacije u izborni sustav, omogućiti građanima da koriste svoja prava intenzivnije i neposrednije konzumacijom prava na preferencijalno glasovanje, te da se otvore još neki elementi koji će izborno zakonodavstvo osuvremeniti i posredno ili neposredno omogućiti povećanje razine povjerenja hrvatskih građana u politiku.
Hvala lijepa.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Branko Vukšić, replika.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvaženi kolega Beus-Richembergh slažem se sa vama pošto nisam rekao ni u replikama ni u izlaganju u ime kluba podupirem dopunsko pravo glasa manjinama i dići ću ruku za to mislim i čitav klub.
Ne znam zbog čega meni ne smetaju nositelji liste da vam iskreno kažem, ne smeta. Mislim da je to, čak nije važno pitanje u ovom trenutku. Mislim da previše i ne koriste, ali ni previše ne smetaju i ne strši mi to pitanje kao jedno od bitnih pitanja.
Vi ste govorili dosta u svom izlaganju o ulozi političkih stranaka u političkom životu. Sasvim sigurno da su stranke u ovom trenutku nezamjenjive i da je nezamisliv politički život bez stranaka. I ne trebate se bojati da će u ovom trenutku, barem u našem vremenu nestati potrebe za političkim strankama jer uostalom stranke su potrebne sustavu koji je kontroliran sa više razina i on je dobro postavljen, tako da tu ne treba se plašiti.
Pitali ste se hoće li samo preferencijalno glasovanje natjerati pod navodnicima više glasača na izbore. Sami, to ste dobro uočili izbori za Europski parlament pokazali su da neće. Ali ja mislim da i neće zbog toga ja se protivim granici 10%, mislim da je treba ukinuti i da treba dopustiti glasačima da sami poredaju na listi zastupnike za Sabor.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Goran Beus Richembergh, odgovor na repliku.
Beus Richembergh, Goran (HNS)
Kolega Vukšiću, što se dopunskoga prava glasa tiče vi znadete da je to načelo definirano Ustavnim zakonom i da je RH već devedesetih godina koristila to načelo kao aktivnu normu u svom izbornom zakonodavstvu i da smo, dakle omogućili bili tada građanima svih nacionalnosti da biraju i svoje etničke predstavnike većinski većinske, svi zajedničke, a manjinski manjinske.
Do ukinuća tog instituta došlo je nakon jednog jedinog izbornog ciklusa. Ne vidimo razloga za to, ali vidimo mogućnost da se praktički svim manjinskim skupinama dade to fakultativno pravo. Fakultativno utoliko jer ukoliko se i uvede to pravo dopunskoga glasa ono neće biti obvezno za nikoga. Dakle, uvijek će građanin koji nije većinske nacionalnosti moći definirati hoće li samo glasati u većinskoj ili u jednoj i u drugoj izbornoj jedinici. Toga se dakle ne treba plašiti, ali može posredno dati neke alate ili barem garancije da se radi o procesu demokratizacije društva kojega se nitko ne bi trebao plašiti.
Što se pak tiče uloge političkih stranaka, da točno je neće dugo dugo sigurno prestati potreba za njima. Ali mene brine podatak koji dolazi iz istraživanja javnoga mnijenja gdje se mladi ljudi kad ih se pita o političkim strankama izjašnjavaju, njihov prilog gotovo pa isključivo zbog toga što vjeruju da će im članstvo u političkim strankama osobno koristiti u njihovome privatnom životu što je strašna i loša vijest i ja bih volio da se to mijenja.
Jer samo, već i ta činjenica svjedoči da opako, opako kasnimo s uvođenjem građanskog odgoja.
Hvala lijepo.
Zgrebec, Dragica (SDP)
U ime Kluba zastupnika Hrvatskih laburista – stranke rada kolegica Nansi Tireli.
Tireli, Nansi (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Poštovana potpredsjednice Hrvatskog sabora, uvažene kolegice i kolege.
Evo pred nama je pet prijedloga za izmjene i dopune Zakona o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Pet prijedloga sa tri da tako kažem izborna modela s obzirom da mislim da će najviše truda trebati uložiti u onaj dio razgovora gdje se bude razgovaralo upravo o preferencijalnom načinu i broju preferencijalnog glasovanja.
Koji su to razlozi dakle zbog čega idemo u izmjene ovih zakona? Da li je to nejednaka vrijednost biračkog glasa? Narušeno načelo pravednog predstavništva? Enormno veliki broj propalih glasova? Nespojivost dužnosti? Zapreka kandidiranja osobama osuđenim za kaznena djela? Uvođenje preferencijalnog glasovanja ili inicijativa udruge za prikupljanje potpisa za referendum?
Slobodno mogu reći sve ovo zajedno jer svi uočeni problemi i iznesene izmjene i dopune koje imamo ovdje pred nama u ovih 5 prijedloga zakona doprinose jačanju demokratskih procesa odlučivanja. Moram svakako napomenuti i to da su dva prijedloga izmjena i dopuna Izbornog zakona u saborsku proceduru došla prije bilo kakve inicijative za potpisivanje potpisa za raspisivanje referenduma i to ide na mlin da tako kažem onih i onakvih razmišljanja da se izborni zakoni moraju mijenjati i donositi ovdje u ovom Visokom domu.
Uz sve ove izmjene koje stoje u prijedlozima zakona najviše pažnje i zainteresiranosti mogu reći kako birača, a tako i političara zaokupilo je preferencijalno glasovanje i mogućnost birača da više odlučuju o tome tko će sjediti ovdje u Saboru i braniti njihove interese kako to evo mediji vole prenijeti na jedan drugačiji, bolji i kvalitetniji način.
Pitanje je što ovih 5 prijedloga zakona uistinu donosi i što njihovi predlagatelji žele. Dakle, ako želimo da građani malo odlučuju o tome tko će sjediti ovdje u Saboru i braniti njihove interese onda nam to omogućuju prijedlozi zakona koji predlažu jedan preferencijalni glas, cenzus od 10% po kojima bi birači u svojoj izbornoj jedinici birali tog jednog svog favorita a on će sjediti u Saboru ako prijeđe visoki prag od 10% od ukupnog broja glasova za tu listu. Sve ostalo ostaje da tako kažem isto.
Želimo li pak da građani odlučuju malo više onda imamo prijedlog zakona kojim bi preferencijalni glasovi bili uvaženi ukoliko kandidat prijeđe cenzus od 5% glasova svih birača koji su glasali za tu listu ali bi birači na listi mogli zaokružiti tri imena političara koji zaslužuju njihovo povjerenje. Dakle, sa ova 4 prijedloga zakona politički lideri i dalje imaju ovlasti kreirati listu i na njoj redoslijed kandidata tko i gdje će biti na kome mjestu.
Ako pak želimo da građani ipak odlučuju više, ne mogu reći 100% zato što političke liste još uvijek stvaraju političke stranke, i ja se ne bih usudila reći da su to politički lideri jer postoje stranke u kojima se liste utvrđuju na demokratičniji način i gdje se o listama ipak raspravlja i odlučuje. Ako želimo da građani, odnosno birači ipak imaju kakvu takvu veću moć da tako kažem odlučivati o tome tko će sjediti u saborskim klupama onda je prijedlog zakona bez cenzusa sa tri preferencijalna glasa sigurno najbolji jer onda tek građani kreiraju sastav. I taj zakon nije dobar samo zbog toga što daje biračima da tako kažem najveću moć kreiranja sastava Sabora nego je dobar i zbog toga što će u tom slučaju i broj žena u Saboru biti veći. A nastavak svog izlaganja iskoristit ću da pokušam obrazložiti svoju takvu tezu.
Prijedlog o obaveznoj kvoti 40% podzastupljenog spola, govorit ću o ženama jer žene jesu te koje su podzastupljeni spol u RH, je više nego dobrodošao pogotovo stoga što je donošenjem Zakona o ravnopravnosti spolova 2008. smo rekli da želimo ravnopravnost ipak smo si dali dodatno vrijeme od 9 odnosno 11 godina da tu kvotu od 40% podzastupljenog spola i ispoštujemo. I to bismo po sada važećem Zakonu o ravnopravnosti spolova prvi put trebali primjenjivati 2007. u trećem izbornom ciklusu lokalnih izbora, odnosno 2009. na trećem ciklusu parlamentarnih izbora.
Dakle, ovaj prijedlog više nego podržavam ali tu se otvara jedno novo pitanje, a temeljno pitanje jeste da li takvim prijedlogom uistinu doprinosimo time da u Saboru žena bude i više od ovih 26% koliko nas ima sada.
U 25 zemalja dosada jeste obaveza kvote od 40% sa velikim financijskim sankcijama ukoliko se to ne ispoštuje i sa obavezom da se liste koje nemaju kvotu od 40% uopće ne prihvaćaju kao kandidacijske liste. I ovaj naš prijedlog isto tako doprinosi tome da stranke koje nemaju kvote ne mogu predat svoje liste. Međutim, to će izazvati dodatni jedan problem jer mi imao stranke koje uistinu nemaju 40% podzastupljenog spola a sad u ovom trenutku možemo razgovarati o strankama žena koje uistinu nemaju 40% članova muškog spola, odnosno muškaraca u svojim strankama i isto tako možemo razgovarati o političkim strankama koje nemaju 40% uopće članica u svojim političkim strankama. I na taj način te stranke jednostavno, političke stranke isključujemo iz bilo kakve utrke da mogu se kandidirat na parlamentarnim izborima.
Dakle, imamo listu sa 14 kandidata i uvažavajući takav prijedlog od obvezne kvote od 40% na listama to znači da na svakoj listi mora biti najmanje 6 žena. Ali ako ne utvrdimo redoslijed tih žena nismo napravili, ja bih rekla nikakav pomak i nismo u ničemu sigurni da će žena u Parlamentu uistinu zbog takve zakonske regulative biti više. Dakle, imamo listu od 14 kandidata sa 6 žena, dajmo primjer jedan preferencijalni glas i cenzus od 10%. Birač izlazi na izbore, zaokružuje jedan preferencijalni glas, taj preferencijalni glas mora proći 10%, pretpostavimo da to jeste žena, dakle jedna žena ulazi u Saboru ali po našim statistikama plašim se da će to žena biti u manjini slučajeva.
Ostalo ostaje isto. Dakle, i dalje ulaze u Sabor oni kandidati zavisno o redoslijedu na listama. Praksa nas uči da su žene dosada uvijek bile u većini slučajeva na donjoj strani te listi i zbog toga je prvotni sastav ovog Sabora imao 19% žena, kad smo došli u Sabor. Drugi model koji jeste 3 preferencijalna glasa i 5% cenzus, u svakom slučaju mislim da ženama daje jednu bolju mogućnost već samim time što žene kojih u Hrvatskoj ima 52% i pod pretpostavkom da izađe na izbore više žena nego što izlazi muškaraca i te žene koje izađu na izbore uistinu između ta 3 preferencijalna glasa većinu svojih preferencijalnih glasova, a to su barem 2 daju ženama vjerojatnost da će žena u Saboru biti više se povećava.
Treći prijedlog zakona koji imate danas ovdje ispred sebe, a to je 3 preferencijalna glasa bez cenzusa zasigurno garantira da taj postotak žena u Parlamentu bude najveći. Imamo veliki broj nevladinih udruga koje se bave pitanjem ravnopravnosti i prava žena i zamislimo situaciju da se uistinu u godinu dana do parlamentarnih izbora napravi tako dobra i kvalitetna kampanja od strane nevladinih organizacija koje će pozvati veliki broj žena na sljedeće parlamentarne izbore na kojim će te žene imati mogućnost uistinu 3 svoja preferencijalna glasa dati ženi a ta žena koja je dobila preferencijalni glas nema nikakav cenzus da bi u Parlament i ušla.
Dakle, to je definitivno kada gledamo ovako najbolja matematika i najbolja garancija da će žena u tom slučaju u Parlamentu biti više. Ukoliko ostavimo cenzus jedan preferencijalni glas, cenzus od 10% jedan preferencijalni glas moramo ozbiljno razmišljati o tzv. zip modelu odnosno da mjesta na listama budu raspoređena na način da svaki drugi bude suprotnog spola bez obzira ko bude na prvom mjestu, da li je to žena, da li je muškarac. Inače ovakav prijedlog koga podržavam i koji je dobar i to samo stoga što smanjujemo rok ukoliko se ovakav zakon prihvati da cenzus od 40% bude obavezan sad već sljedeće godine, a da ne trebamo čekati 2019. godinu za parlamentarne izbore.
Zaključno, dakle o ovim je zakonima definitivno potreban izuzetno konstruktivan i širok dijalog i rasprava i svakako je potrebna, potreban politički konsenzus. Ukoliko to ne budemo postigli i ukoliko se ne budemo mogli usuglasiti oko toga što je dobro a što nije mislim da ćemo najviše štete napraviti uistinu sami sebi jer ćemo još jedanput pokazati da nam ono što govorimo do toga baš nešto i nije stalo, ali da često kažemo ono što netko voli čuti a to nije dobro. Ako želimo preferencijalne glasove, ako želimo uistinu biračima dati veće demokratsko pravo, ako želimo da birači odlučuju o tome tko će ih predstavljati u Hrvatskom saboru onda se moramo složiti i oko preferencijalnih glasova, moramo se složiti oko svih onih drugih prijedloga koje smo danas čuli i koje ja osobno podržavam ali u svakom trenutku moramo voditi računa o tome da konsenzus, ako ga budemo postigli, bude uistinu za dobrobit svih i da imamo na pameti da se zakoni donose s time da zbog toga da svi budemo zadovoljni i da parlament dobije ipak malo veći kredibilitet u očima građana od ovoga što ima sada.
Hvala lijepa.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Gordana Sobol, replika.
Sobol, Gordana (SDP)
Zahvaljujem gospođo potpresjednice.
Kolegice Tireli, ja mislim da se možemo složiti u tome kada, evo i vi ste pozdravila ovaj prijedlog, dakle početni prijedlog kao jednu osnovu za raspravu, a ja očekujem naravno i do drugog čitanja i dobro izbalansiran prijedlog oko ostvarenja spolna kvota, dakle prvenstveno sada govorim o Zakonu o ravnopravnosti spolova i da, definitivno … sa prijedlogom od 40 postotnoj zastupljenosti žena doprinosimo većem broju žena u parlamentima, ali se slažem sa svima onima koji smatraju da to nije dorečena priča i da ako tu priču ne doreknemo do kraja, do drugog čitanja, onda je točno, imat ćemo situaciju da će dio stranaka, ne znam, nezavisnih lista, itd., podzastupljeni spol, bilo žene, bilo muškarci, staviti na ona zadnja mjesta na listama i onda praktički neće imati mogućnosti, jednake šanse da budu izabrane.
Smatram da je … sistem najbolji način, najbrži i najpošteniji način kada se govori o zadovoljavanju spolne kvote, dakle jednaka, ravnomjerna zastupljenost i muškaraca i žena s time da preferencijalno glasanje, a ne vladine organizacije koje se bave tom problematikom su izričito protiv preferencijalnog glasanja zato što preferencijalno glasanje ne doprinosi povećaju žena u tijelima, odnosno u ovom slučaju Saboru. Ja se osobno zalažem za jedan preferencijalni glas, ali dakle, učinke toga … sa … sistemom, a što se tiče pitanja o tome da li pojedine stranke imaju ili nemaju članica nigdje ne zabranjuje da se na liste stavljaju i muškarci i žene koji nisu članovi pojedinih stranaka i mislim da je time potpuno riješen problem.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Nansi Tireli, odgovor na repliku.
Tireli, Nansi (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Zahvaljujem potpredsjednice.
Pa evo kolegice Sobol, da slažemo se. Ja evo moram još jedanput napomenuti to da nas je praksa nažalost uvjerila u to da nekad imamo dobru namjeru, ali ako to ne iskomuniciramo i ne riješimo do kraja, dešava nam se situacija da tu neku dobru namjeru, odnosno na realizaciju i na ono što smo sami sebi stavili u zakon, sami sebi stavljamo i ogradu od 3 izborna ciklusa što znači 11 godina, dakle sami sebi dajemo rok od 11 godina da ipak još malo razmislimo da li mi želimo ravnopravnost ili ne.
Što se tiče pak ženskih organizacija koje su protiv preferencijalnog glasa ili glasova, ja bih poručila samo jedno. Ja uistinu ne vidim nikakvog mjesta strahu tih ženskih organizacija da će taj preferencijalni glas na bilo koji način ženama štetiti jer ako smo toliko uvjereni u to da žene zaslužuju biti na listi, a to su žene u povijesti i pokazale da to zaslužuju, veliki broj njih, onda ja mislim da žena na isti način kao i muškarac zaslužuje preferencijalni glas i ono što sam rekla i u svom izlaganju, ne vidim da ženske organizacije bilo što priječi da uistinu godinu dana rade i naprave tako dobru kampanju da kažu, ajmo sada taj preferencijalni glas do kraja iskoristiti, ajmo te svoje preferencijalne glasove bez obzira da li to bio jedan ili bila tri preferencijalna glasa, zavisno o dogovoru, uistinu i damo ženama koje zaslužuju da ga dobiju.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Kolegice, već nekoliko puta napominjete, ja mislim da to nije baš svjesno što ste htjeli reći, žene koje zaslužuju biti. Dakle, vi ne govorite muškarci koji zaslužuju biti, to mi često imamo, svugdje i u političkim strankama, da žene, ako su kvalitetno, o kvaliteti kod muškaraca se ne raspravlja. Ja mislim da bi se trebali kaniti takvog razgovora, osobito biti vrlo precizan i pažljiv kad govorimo o tome da se ne bi polučili sasvim neki drugi zaključci nego što smo ustvari željeli reći.
Tako i kažete da izražavate i nekoliko puta ste u svom govoru rekli da izražavate bojazan. Kažete doslovno, plašim se da neće biti izabrane žene čak i ako postignemo ovu kvotu 40% zastupljenosti podzastupljenog spola na svakoj izbornoj listi. Što to znači? Vaš strah, da ih onda ne treba niti stavljati na listu jer ionako možda neće biti izabrane. Dapače, jeste kada čuli za politiku koja mora biti sastavnica svake politike, ne samo lijeve opcije, nego svih opcija? Jednake šanse za sve. Dakle to je onaj demokratski minimum koji svi moramo živjeti i uživati.
Nadalje, kažete upravo o, nešto što vam je i kolegica Sobol već replicirala, a to je da neke stranke nemaju toliko članstvo, bilo da neke stranke imaju više žena, neke imaju znatno manje. Pa ne radi se ovdje o unutar stranačkim izborima, ovdje se radi o izborima za izbor u parlament, dakle mi se obraćamo građanima, građani su ti koji će birati, a biračica ima 51%. Prema tome ja postavljam pitanje, a kakve su to onda stranke iako je i po Ustavu učlanjenje u političke stranke dobrovoljno, što je to, kako se to one odnose prema ženama, na kraju krajeva, kad ih malo ima u njihovim strankama, a to se može itekako popraviti upravo zato što ih manje ima, kao opravdanje da se na listi ponude upravo …
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala lijepa.
Hvala kolegice.
Odgovor na repliku, Nansi Tireli.
Isključite mikrofon, Ingrid.
Tireli, Nansi (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Evo zahvaljujem.
Dakle da li će netko ući u političku stranku ili ne bez obzira da li se radi o ženi ili muškarcu odlučuje on sam i ovisi o njemu. Koliko koja stranka ima članova odnosno članica ne odlučuje stranka nego odlučuje osoba koja u toj stranici želi biti.
Kada kažem da se plašim, plašim se s razlogom zato što smo i do sada imali liste koje su imale više od 40 ili 40% podzastupljenog spola, a žene na tim listama nisu bile izabrane i to je razlog moga straha.
S druge strane imamo političke stranke koje u svojim statutima imaju obvezu da na listama imaju kvotu od 40% podzastupljenog spola, a vlastite stranke ne drže do svojih statuta i ne pridržavaju se te svoje statutarne odredbe. Dakle to su stvari koje mene plaše i zbog toga imam pravo reći da se plašim jer ako u statut stranke nešto stavimo, a sami se po statutu ne pridržavamo toga što smo sami sebi zadali kao obavezu onda smo pokazali da nam uistinu nije stalo baš do toga da to tako radimo koliko god se mi trsili i koliko god se mi borili za to da jesmo za ravnopravnost i da želimo da žene više participiraju u politici. To su razlozi moje bojazni i to su razlozi mojih strahova i imam pravo na njih jer me nažalost praksa i sve ono što se dešava naučilo i uvjerilo da nije uvijek onako kako pišemo i da nije uvijek onako kako radimo jer kada dođemo do realizacije onoga što smo sami sebi zadali padnemo na ispitu.
Zato je prijedlog zakona da to bude zakonska regulativa 40% i da se liste koje nemaju 40% niti ne prihvate, rekla sam nekoliko puta prihvaćam dobra je zato što smanjujemo onu granicu čekanja do onda kada to budemo morali ispoštovati.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Vanja Posavac, replika.
Tireli, Nansi (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Zahvaljujem poštovana predsjednice.
Kolegice Nansi evo neću se ponavljati jer je kolegica Sobol i kolegica Ingrid su već dosta toga rekli i zapravo u vašoj raspravi ja se s dosta toga što ste vi izrekli slažem. No međutim i opet moram reći jedan dio rasprave koju ste vi iznijeli nešto bih vas pitala oko toga.
Naime, koji su argumenti kojima vi tvrdite da će upravo žene, pogotovo kada govorite o tri preferencijalna glasa dobiti najviše preferencijalnih glasova? E sada tu je već danas bio primjer dvije kandidatkinje koje su ušle u Europski parlament one zapravo govore samo o patrijarhalnoj RH koja je takva, dakle pričate ali niste mi izrekli argumente.
Ono što su rekle kolegice ja ću to još jednom naglasiti stranke koje nemaju 40% žena to su stranke trebale odraditi jer im je valjda u interesu da imaju žene kao što da imaju i mlade jer zna se koliko žene mogu povući u stranci.
Ono što je najvažnije oko svih ovih izbornih zakona to je taj zip model. Možemo mi pričati 40% žena ali ako nije zastupljenost na listi ravnomjerna onda mi pričamo uzalud.
Isto tako kada ste rekli da izbor kandidatkinja i kandidata u nekim političkim strankama demokratskima je demokratski ali morate imati na umu da je uvijek netko taj koji predlaže i svi mi moramo početi od one baze stranaka gradskih odbora, županijskih kako god se zvali pa na dalje jer i oni su ti koji predlažu a onda će se tek demokratski odlučivati pa će predsjednik eventualno donijeti odluku.
Dok i taj dio mi ne riješimo iskreno rečeno uvijek ćemo imati jedan problem.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Nansi Tireli odgovor na repliku.
Tireli, Nansi (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Evo kolegice najprije nisam Nensi nego sam Nansi pa vas molim da to zapamtite.
Što se tiče moje teze o tri preferencijalna glasa i mogućnost da će žene na taj način dobiti više glasova ako vi izađete na izbore i imate mogućnost tri preferencijalna glasa što vas kao ženu ukoliko želite da vas žena zastupa u Parlamentu što vas ne spriječi da ne sva svoja tri preferencijalna glasa date upravo ženama koje su na listi? Ništa. i ako nema cenzusa dakle ostavljamo svima na volju da izaberu i da zaokruže odnosno da taj svoj preferencijalni glas daju bilo kome.
Ja cijelo vrijeme govorim samo jedno, ukoliko želimo možemo, ukoliko imam na raspolaganju mogućnost da izaberem tri imena samo na meni kao biraču u trenutku kada imam ispred sebe izbornu listu jeste da zaokružim kome ću svoje povjerenje dati. Da li će to biti muškarac, da li će biti žena, manje važno mislim da kao birač moram u tom trenutku odlučiti tko je za mene najpovoljnji, u koga imam najviše povjerenja i da ću odlučiti upravo na takav način.
Druga stvar koju, ja se samo nadam da vi svoj statut jako dobro znate da ga poznate i opet ponavljam jedno, ako smo si zadali obavezu ajmo onda tu obavezu i izvršiti.
I slažem se, mislim da se svi slažemo kada kažemo da bi zip model u ovom slučaju bio najbolje rješenje ukoliko želimo ispoštovati tu kvotu od 40% pod uvjetom da ta kvota garantira veći broj zastupnica u Hrvatskom saboru.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
U ime predlagatelja Dragutin Lesar.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Nemojte se ljutiti kolega Mlakar ali ja moram u ime predlagatelja reagirati na neke stvari koje su do sada bile rečene i time možda pomoći u razumijevanju nekih stvari.
Nespojivost dužnosti zastupnika općinskog načelnika i gradonačelnika. Neki su za, neki su protiv, neki ne razumiju zašto.
Imamo prvo jedan problem. Zašto je županima zapriječeno da budu saborski zastupnici? Oni su regionalni dužnosnici od 2001. prije sam rekao treće, 2001. Dakle ili će biti svima omogućeno ili svima nespojivo, to je princip.
I drugo, što je s principom nakon uvođenja neposrednog izbora da nitko ne može istovremeno biti izvršna vlast i član predstavničkog tijela.
Drugo, nositelji liste kao veliki iskorak. Kada imate preferencijalno glasovanje nositelji lista ne mogu postojati. Ne može biti nositelj liste ako je preferencijalno glasovanje. Ne može.
…/Upadica se ne čuje./…
To su donositelji lista kolega Mlakar. Ne nositelji. Oni koji predaju liste DIP-u su donositelji a ne nositelji.
Treće, mjere pozitivne diskriminacije u želji ostvarena određene zastupljenosti, ovaj put spolne. Da li je vjerojatnost dostizanje toga cilja veća sa jednim, dva, tri preferencijalna glasa?
Rezultati preferencijalnih glasova sa europskih izbora dokazuju ove godine da su žene u odnosu na prethodne prve europske izbore osvajale 31% više preferencijalnih glasova. Jesu. Jesu. Ne kolega, računate samo one koji su prešli prag njihove liste zbog prohibicije od 5%. Ali pogledajte svih 25 lista i brojeva glasova koje su dobili žene. Tako se radi analiza odluke biračkog tijela a ne samo s dvije liste ili tri koje osvajaju mandate.
Dakle u želji da dođemo do onog cilja ravnomjerne zastupljenosti po nekom od kriterija ovaj put spolnom, mada se onda otvara pitanje i socijalne zastupljenosti da se razumijemo, davanjem većeg prava biračima sa većim brojem preferencijalnih glasova. Do toga dolazimo voljom birača a ne prisilom. Veći odaziv da ili ne? Da, ove godine za europske izbore bio je veći odaziv nego za prve europske izbore. Bio je veći. Zašto? Zato što je i dio kandidata imao veći interes sa …/Govornik se ne razumije./… biračkog tijela kada je bio jedan preferencijski glas. Kada idete na tri preferencijalna glasa interes samih kandidata za animaciju je još veći. To je dodatna vrijednost.
I na kraju podsjećam da je u javnoj raspravi Zakon o referendumu koji građanima da bi ostvarili pravo na referendum nalaže da potpise skupljaju u uredima državne uprave. Dvije verzije zakona predviđaju, tri, da političke stranke kao i grupa birača trebaju prikupiti određeni broj potpisa da bi listu mogli predati. Gdje će se ti potpisi prikupljati, isto u uredima državne uprave? Dakle tu ćemo morati dati jasnu odredbu o valjanosti prikupljanja mjesta potpisa i za ove i za sve izbore i građane i građanski potpis izjednačiti i u izbornom ciklusu i referendumskom pravu.
Tu diskriminacije ne smije biti. Ako za izbore priznajemo potpise skupljene na trgovima, sajmištima, ulicama i ispred crkava onda to mora ostati i kod referenduma.
Zgrebec, Dragica (SDP)
U ime Kluba zastupnika HDZ-a kolega Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Hvala lijepa gospođo potpredsjednice.
Prvi prigovor dogovorili smo koliko sam razumio da svaki klub ima pravo s obzirom na objedinjenu raspravu govoriti 20 minuta. Vrijeme vam nije u skladu sa tim dogovorom. Bez obzira što možda i ne treba 20 minuta ali bilo bi korektno da mi imamo svi isto vrijeme za govoriti.
Dužan sam još jedan ispravak koji je propustio u svojoj najavi izreći predsjednik Sabora govoreći danas o temi dnevnog reda izbornom zakonodavstvu. Govorio je i o metodologiji kako ćemo rješavati pitanje pristiglih zakonskih prijedloga ali je propustio reći da je HDZ uputio u proceduru svoj prijedlog da se donese odluka da se pristupa promjenama Ustava jer je promjena Ustava prethodno pitanje ili preduvjet da bismo dali svoje zakone izborne kako mi vidimo da bi izborno zakonodavstvo trebalo mijenjati.
Po logici stvari i po našem razumijevanju ta promjena Ustava trebala bi biti raspravljena prije nego raspravljamo ove izborne zakone.
I jedna digresija ako dozvolite svim kolegicama koje su se javljale, zahvaljujući hrvatskoj Vladi mi još uvijek ne znamo kada ćemo imati predsjedničke izbore mada vrijeme neumitno protječe pa možda nije korektno da na ovaj način agitirate za našu predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović ali podržavamo vas u tome nastojanju da ona dobije s obzirom na spol već sada osjetnu prednost pred predstojeće izbore.
Ne čujem vas, morate se javiti, javite se za riječ. Ono što je propustio predsjednik Sabora mi ćemo, …
…/Upadica se ne čuje./…
Jer moram se nadvikivati ili?
…/Upadica Zgrebec: Samo izvolite./…
Hvala.
Kolegica ima nešto za reći pa sam mislio da ćemo prvo nju pustiti. Dakle izborno zakonodavstvo kako je predloženo u ovih 5 zakona mi vidimo da je moguće raspraviti tek nakon i jedino ukoliko promijenimo članak 45. Ustava Republike Hrvatske na način da u Ustav vratimo mogućnost da svi državljani Republike Hrvatske koji su ujedno i birači, imaju jednako pravo birati na svim izborima kako je to Ustav određivao i prije promjena 2010. godine.
Ukoliko ne želimo izjednačiti sve birače u njihovom ostvarivanju biračkoga prava, onda su sve ove druge promjene kozmetičke prirode i nisu vrijedne cjelodnevne rasprave o tome kako ćemo urediti izborno zakonodavstvo. S obzirom da naš prijedlog još uvijek nije uvršten u dnevni red, a da se radi o prvom čitanju ovih zakona, vjerujemo da je moguće, mada nam prijedlozi obično potpadaju pod kraj dnevnog reda svakog zasjedanja, da ćemo možda imat prilike raspravit o našem prijedlogu promjena Ustava a onda shodno tome i sve izborne zakone koji su pred nama.
Čemu smo se i mislim da je potrebno reći zbog hrvatske javnosti koja doduše ima priliku nas uvijek slušat u popodnevnim i večernjim satima, reći još nešto. Posebno javna televizija se već uključila u predizbornu kampanju koja naravno nije objavljena za izbore za predsjednika Republike Hrvatske. Pa je tako u središnjem Dnevniku ponovljeno po stoti puta vijest kako jedino HDZ nije za preferencijalno glasovanje i kako jedino HDZ od svih parlamentarnih stranaka traži da izborno zakonodavstvo ostane po starom.
Da je to prvi puta mi bismo stvarno vjerovali da ti novinari koji prate rad Parlamenta ne razumiju o čemu smo mi govorili, ali s obzirom da smo ponovili 50 puta barem do sada, uzet ću si tu slobodu pa reći i 51. put. HDZ se slaže s uvođenjem preferencijskog glasovanja u hrvatsko zakonodavstvo. HDZ je u mandatu svoje Vlade i uveo preferencijsko glasovanje u prve izbore za Europski parlament kao novost u izbornom zakonodavstvu Republike Hrvatske. I ostajemo pritom da se zalažemo, ali na svim izborima da postoji pravo davanja preferencijskog glasa.
Međutim, ono s čim se ne slažemo i u ovim prijedlozima, to je da se ne može uvesti preferencijsko glasovanje u izbore za Sabor, a ne uvesti ga i na lokalnim izborima. Nitko od onih tko je predlagao promjene u izbornom zakonodavstvu nije predložio promjene Zakona o lokalnim izborima, pa da i tamo uvedemo također pravo davanja preferencijskog glasa. To je prvi prigovor.
Drugi, kada se govori o preferencijskom glasovanju, ono što niti jedan prijedlog ne sadrži, a držimo da je iznimno važno. Nije riješeno pitanje koje ako ostane zakonodavstvo kakvo imamo sada i kako su predložene izmjene, preferencijsko glasovanje ostaje kao mogućnost, ali isto tako i mogućnost svih političkih stranaka da onom kandidatu koji bude izabran u Parlament, a dogodit će se da ima neku drugu nespojivu dužnost, da mu odredi zamjenika s liste koja je sudjelovala u tim izborima.
Drugim riječima, preferencijsko glasovanje nedorađeno kakvo je sada dovest će do slučaja koji smo imali u izborima za Europski parlament, da onaj koji je osvojio najveći broj preferencijskih glasova na svojoj listi te preferencijske glasove iskoristio da bi nekoga drugoga sa svoje liste uputio u Parlament, a onda preferencijsko glasovanje nema nikakvog smisla.
Konkretan slučaj dogodio se sa strankom ORaH, s tim da je kolegica Mirela Holy unaprijed, prije održavanja izbora najavila da ona u Europski parlament neće ići, ali je osvojila preferencijske glasove koji su joj dali mjesto u tom parlamentu. Takav zakon vi sad predlažete da mi imamo i za Sabor i da Hrvatski sabor dobije na preferencijske glasove zastupnike kojima će stranka odrediti zamjenike s lista i onda će ti zamjenici sjediti u parlamentu.
A sad nešto o kritikama i onom što je bilo marketinški tako dobro odrađeno u hrvatskoj javnosti, a ticalo se preferencijskog glasovanja. Osnovna poruka cijele kampanje je bila birajmo zastupnike imenom i prezimenom i baš nitko od vas se nije osjetio pogođenim takvom reklamom takvog zahtjeva za referendum.
I kao da su svi zaboravili da su u ovom Saboru sjedili ljudi koji su u Sabor došli zbog svog imena i prezimena, zbog svoje profesionalne karijere dugogodišnje ako hoćete i neću imenovati ali probajte se prisjetit u svim sazivima prethodnim, u 6 saziva Hrvatskog sabora da li je bilo ljudi koji su bili kako se sugerira aparatčeki svojih stranaka ili su u Sabor ulazili ljudi čija imena su stranke političke koristile da bi osvajali mandate u Saboru. Uvreda je za sve one koji su nekad sjedili u Saboru ovakav stil propagiranja nekakvih izbornih promjena i čudi me da su svi oni koji danas predlažu te promjene olako zaboravili tko je predstavljao hrvatske birače u ovom parlamentu 24 godine.
Nažalost, čuli smo danas još nešto što jednostavno iritira na odgovor jer su mnogi kolege govorili kako imamo još dovoljno vremena da izmijenimo izborno zakonodavstvo. Nije jedino Zakon o lokalnim izborima koji također treba mijenjati. Treba mijenjati i Zakon o registru birača. U Zakonu o registru birača postoji jedna nesretna, najblaže da kažem odredba koja nameće obvezu svim biračima koji ne žive u Republici Hrvatskoj da se za svake izbore prethodno moraju registrirati da bi na izborima mogli glasovati.
Ta obveza postoji samo za one koji žive izvan Republike Hrvatske. Svi birači u Republici Hrvatskoj tu obvezu nemaju, a Ustav nikada nije činio razliku između birača koji imaju pravo glasa na izborima u Republici Hrvatskoj.
Stoga ako se prihvati naš prijedlog da promijenimo članak 45. Ustava onda on ostavlja prostora da mijenjamo i Zakon o lokalnim izborima i Zakon o registru birača, vjerojatno u nekim sugestijama i Zakon o izbornim jedinicama i pitanje je gdje ćemo završiti.
Ali to bi bio rad za koji još uvijek imamo dovoljno vremena, to bi bio rad koji bi omogućio da imamo smisleni izborni sustav o kojem su govorili svi dosadašnji predlagatelji ovog izbornog zakonodavstva.
Međutim, mi nismo čuli da je itko predložio ima prijedlog za izmjene Zakona o izbornim jedinicama, da je itko od predlagatelja predložio da uredimo cjelokupni sustav mada za njega imamo dosta vremena.
I sada nešto što je stvarno moram priznati fascinantno. Svi koji su govorili, govorili su da vremena još imamo. Čini mi se ako su dobro računali do veljače iduće godine da izmijenimo izborno zakonodavstvo. Zašto do veljače? Vjerojatno zato što je netko izračunao da bi to bilo godinu dana prije održavanja novih budućih izbora za Hrvatski sabor. I ti isti koji su to govorili kao da su pod amnezijom zaboravili da smo prije petnaestak dana, ni dva mjeseca uoči izbora za predsjednika Republike mijenjali Zakon o izboru predsjednika Republike Hrvatske.
Prije 15 dana nikoga nije od vladajućih smetalo da se dva mjeseca pred izbore mijenja izborni zakon. Ne da vas nije smetalo. Uvjeravali ste nas kako je to skoro pa normalno, kako su to tehničke promjene, kako je to najnormalnija stvar i kako hrvatsko zakonodavstvo ne poznaje zabrane takvom pristupu. I to je točno.
U hrvatskom zakonodavstvu nema norme koja bi priječila ni da 7 dana pred izbore promijenite zakon. Ali sve ono što smo vam govorili da postoji demokratska praksa usvojena od civiliziranih zemalja, da se u godini koja prethodi izborima ne mijenja izborno zakonodavstvo tada vas nije smetalo.
Pitam se čemu danas poseban kriterij da imamo više od godinu dana za izmjene izbornog zakonodavstva. Pa to vama uopće nije bitno. To vas do sada nije interesiralo, nije vas zanimalo, ne treba vas brinuti ni u buduće. Svojom ste većinom i diktatom u Parlamentu uspjeli promijeniti Izborni zakon dva mjeseca pred predstojeće izbore. Sad vam isto ne treba godina dana. Bit će vam ponovo dovoljno dva mjeseca jer ćete vjerojatno imati još nekih ideja kako spasiti obraz na predstojećim izborima.
Pokušali ste učiniti sve što možete da što kasnije raspišete izbore za predsjednika Republike. Nama koji to pratimo to izgleda između ostalog zbog toga da službena kampanja bude što kraća, da sadašnji predsjednik može što bolje iskoristiti svoju poziciju i prezentirati se hrvatskim biračima, da većina troškova njegove izborne promidžbe se neće računati u troškove izborne promidžbe nego u njegovu redovnu djelatnost. I zato ćemo čekati vjerojatno do zadnjeg trenutka osim protuustavne najave već za sada održavanja izbora, čekat ćemo do zadnjeg trenutka da raspišete izbore.
Bojim se i misliti što se može dogoditi za parlamentarne. Na vašu žalost ni ovakve kombinacije neće vam pomoći. Zbog predstojećih izbora za predsjednika Republike Hrvatske reći ću vam još nešto čisto da vam bude negdje pri ruci dok ćete donositi odluku unutar stranke o tome kada bi odgovarali predsjednički izbori.
Do sada smo nekoliko puta imali izbore za predsjednika Republike Hrvatske i svaki puta je i ovaj i onaj prošli predsjednik prisegu polagao 18. veljače. 18. veljače je bio rok od kojeg računate rok u kojem se izbori moraju kako to Ustav kaže obaviti.
Ako smo imali već pozivanje i na demokratske standarde i na utvrđenu praksu. Onda je ovo možda zgodan primjer da su i dr. Ivo Josipović i Stipe Mesić polagali prisegu kao izabrani predsjednici Republike istoga dana jer su rokovi održavanja izbora bili računati u skladu sa Ustavom. Bilo bi mudro da i ovog puta umjesto jeftinih poteza držite se onoga što je ustaljena praksa pa da barem nemamo prigovora na datum određivanja predsjedničkih izbora.
Jedino ostaje vapaj da dočekamo kada će konačno hrvatska Vlada objaviti koji je to datum kada će se održati predsjednički izbori.
Na kraju, reći ću još jednom jer mislim da je važno, a često nas se krivo citiralo. Hrvatska demokratska zajednica zalaže se za cjelovitu reorganizaciju izbornog sustava za promjenu sa prijedlozima koji će pospješiti kvalitetu i demokratičnost izbora.
Stoga traži izmjenu članka 45. Ustava RH kako bi svim biračima omogućila pod jednakim uvjetima sudjelovanje u izborima.
Pod 2) zalažemo se u takvom sustavu za preferencijsko glasovanje pod uvjetom da se riješi pitanje zamjene onih koji osvajaju mandate preferencijskim glasovima. Zalažemo se osim toga i za dopisno glasovanje koje će omogućiti svima ili u najvećoj mjeri odagnati sumnje u regularnost izbora i omogućiti da sudjeluju u izbornom procesu.
Da ne bismo morali to još koji puta ponavljati to su naša stajališta koja ćemo braniti. Ukoliko prihvatite da vratimo građanima koji nemaju prebivalište u RH isto biračko pravo kao što ga imaju oni u RH mi ćemo ponuditi i izmjene ovih zakona koje nužno moramo mijenjati da bismo imali koherentan izborni sustav. A to znači Zakon o lokalnim izborima, to znači Zakon o Registru birača i to znači Zakon o izbornim jedinicama.
Hvala vam lijepa.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Dražen Đurović, replika.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Kolega Mlakar u potpunosti se s vama slažem kad je riječ o predsjedničkim izborima i onome što se događa oko predsjedničkih izbora jer svjedoci smo toga da je predsjednik Josipović već zadnjih mjesec i pol dana u punoj predizbornoj predsjedničkoj kampanji i to na račun poreznih obveznika. Prema tome, bilo bi puno poštenije da se datum tih izbora što prije objavi, a da se svi kandidati stave u istu ravan a ne da ovako jedan kandidat može na račun poreznih obveznika i koristeći ulogu koju ima u potpunosti biti posvećen i na račun tih poreznih obveznika provoditi tu predizbornu kampanju. To je jedna stvar.
Kad je riječ o ovoj ekvilibristici koju imate oko ovih prijedloga izbornih zakona tu se uopće ne slažem s vama i mislim da ćete u ovim pokušajima izvođenja manevara oko izmjene izbornog zakonodavstva na parlamentarnim izborima bez obzira na veličinu i snagu svoje stranke ostati prilično usamljeni. I da ne osluškujete i da ne reagirate na pravi način na one potrebe i na one vapaje koje hrvatski građani i hrvatsko društvo upućuju prema Hrvatskom parlamentu u traženju izmjena izbornog zakonodavstva.
Da, hrvatski građani traže druge i drugačije ljude na drugačiji način biran i žao mi je što ispada, ali ipak ispada da ste u velikoj mjeri vi zapravo ti koji jedini ni na koji način ne prepoznaju to traženje hrvatskih građana. Imate političku snagu, imate veličinu, možda ćete i uspjeti zapravo u tome no mislim da ćete ostati usamljeni u hrvatskoj politici.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Davorin Mlakar, odgovor na repliku.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Kolega Đurović hvala vam barem na onom dijelu ako sam razumio u kojem se sa mnom slažete. Hvala vam i na ovom upozorenju. Mi nemamo nikakvu kristalnu kuglu u kojoj gledamo što bi se moglo dogoditi ali imamo svoje jasno izrečeno stajalište i nismo skloni pomodarstvu pa da zato što smo primijetili u hrvatskoj javnosti da je preferencijsko glasovanje nešto što je postala mantra svima da se ukrcavamo u isti vlak ne bismo li se dodvorili nekakvom općem mišljenju.
Ali ponavljam vam HDZ je uveo preferencijsko glasovanje u hrvatsko zakonodavstvo i dalje se zalaže za taj princip, ali ne za princip koji će prevariti birače nego koji će biti precizan i jasan da znamo da oni koji su ušli u Parlament ili u Gradsko vijeće što bismo voljeli vidjeti, a toga u nijednom prijedlogu nema, da oni onda i budu tamo predstavnici koji su osvojili mandate u izborima. A ne da budu reklamni potez bilo koje od političkih stranaka bez obzira na njihovu veličinu a da njihov rad uglavnom odrađuju njihovi zamjenici.
Rekao sam možda čak malo nekorektno, ništa loše pritom nisam mislio, takvo je bilo zakonodavstvo da se konkretan slučaj već dogodio. Mislim da je to prevara birača i mi ćemo nuditi zakone koji birače neće varati bez obzira kako će to javno biti dobro ili loše shvaćeno i prihvaćeno. A ljudi će na koncu razumjeti ono što pričamo bez obzira na ovu cenzuru koju državni mediji provode, ako treba još 50 puta reći ćemo za što se zalažemo.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Branko Vukšić, replika.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Hvala lijepa.
Uvaženi kolega Mlakar uvriježena praksa u EU je da se nekoliko mjeseci znaju kada su predsjednički izbori i kada su parlamentarni izbori. To znaju svi oni koji su bili promatrači na izborima jer dobivate nekoliko mjeseci, po 5, 6 mjeseci prije poziv da dođete na te izbore. Tako da je ovo već prekasno sada. Znači, trebalo se odrediti, s vama se slažem, kada su predsjednički izbori i mislim da to čak nije zahtjev gospodina Josipovića nego da je to jednostavno komocija Vlade, predsjednika Vlade kojem se ništa ne da raditi.
Što se tiče, ja se u potpunosti slažem s vama da bi trebalo riješiti pitanje zamjene. Znači, glasači izaberu nekoga sa liste koji ulazi u Sabor, taj kaže ja neću ući u Sabor i onda stranka odredi onda će ući taj. Znači to je čista prevara. Zato je puno bolje ono što ja predlažem, prag ukinuti i nakon toga drugi ulazi u Sabor.
Znači glasači moraju imati u potpunosti jer ovo je čista obmana glasača. Glasači imaju pravo kad stranka odredi 14 ljudi, govorim o slučaju kad je 14 kandidata za Sabor, glasači ih poredaju i nakon toga ako prvi ne ide, ako prvi ide za ministra, ide drugi po redu umjesto njega, ili kako se dogovorimo ovdje. Sve ovo ostalo što ste govorili da bi trebalo napraviti ja se nadam da ćete do drugog čitanja vi to napraviti. Ustavnih promjena neće biti a to i sami znate. Vi uvjetujete ustavnim promjenama a vi niste prije ustavni promjene prihvaćali, niste prihvaćali.
A druga stvar koja je moj stav oko onog što vi tražite, samo oni koji plaćaju porez u Hrvatskoj mogu odlučivati o sudbini u Hrvatskoj, onaj tko će vladati nama, a ne netko drugi.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Davorin Mlakar odgovor na repliku.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Poštovani kolega Vukšić, nekoliko teza, ne znam koliko ću stići na sve odgovoriti.
Kada je HDZ imao priliku predlagati, donositi, izglasavati zakone onda je donio i zakon koji se i danas primjenjuje, on je mijenjan ali je ta norma ostala ista da se lokalni izbori odvijaju, odigravaju ili održavaju svake četiri godine, treće nedjelje u 5 mjesecu i s tim niko nema nikakvih problema. Ali to su lokalni izbori i to je radio HDZ.
Mi nećemo pisati sve zakone ovoj Vladi jer držimo prvo da to nije naš posao, sugeriramo im pa ne slušaju, a ono što pišemo je na sedamdeset i osmoj točci dnevnog reda ovog zasjedanja iako već tri godine stoji u Saboru. I nije naš posao da molimo predsjednika Sabora ili predsjedništvo da nam pomakne te točke. Radi se o prometnoj povezanosti juga zemlje da se ne sjetim bisera kada je ministar tada novi na toj dužnosti rekao da će za 5 milijuna eura napraviti koridor kroz Neum, od onda do danas niti smo izgradili koridor, niti imamo kontejnere blizu, niti znamo išta o prometnom povezivanju, ali je točka sedamdeset osma u dnevnom redu.
Nećemo mi ovoj Vladi pisti zakone, sugerirat ćemo, ako treba možemo i napisati ali ne da čekamo idući mandat da neko stavi to u dnevni red. Sve ovo ostalo što rekli nažalost vrijeme mi neće dozvoliti da vam odgovorim. A da li je gospodin Josipović autor ili nije rokova ne znam, njegova dužnost nije, a čuli ste predsjednika Vlade da on misli da se to u Engleskoj radi drugačije pa onda on može u Hrvatskoj.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Josip Borić replika.
Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Pa ako nečega u Hrvatskoj imamo, kolega Mlakar imao izbora i nije mi jasno zašto, osvrnut ću se na onu vašu tezu o ženskoj kvoti jer mislim da je dosta danas naglašavano tih 40%. I mislim da naše društvo sazrijeva bez obzira na to da li to piše u zakonu ili ne. Napravio sam malu analizu europskih izbora zadnjih za EU parlament pa evo čisto poslušajmo o toj kvoti kako je to bilo na nekim listama, HDZ-ova koalicija od 11 kandidata, 5 žena, 6 muškaraca prošlo 4 žene i 2 muškarca, 45% žena. SDP-ova koalicija 4 žene i 7 muškaraca 36%, prošla je 1 žena i 3 muškarca. ORAH 6 žena i 5 muškaraca 55% žena, prošla je 1 žena a ušao muškarac. Savez za Hrvatsku 9 muškaraca i 2 žene, svega 18%. Hrvatski laburisti, nitko nije prošao. Hrvatski laburisti 6 muškaraca, 5 žena nitko nije prošao, 45%. Nacionalni forum 45% žena isto nitko nije prošao.
Znači da je iskustvo vrlo jasno. Ne vidim potrebe, znači ne piše tamo obaveza 40% ali je bilo. I vjerujem da i stranke vode računa o tome, bez da je zapisano. A najlošiji je onaj koji se najviše zalaže za to. Znači jedno je praksa, a drugo je teorija. Svi se nešto love plakata, svi nešto vuku te udruge za rukav itd. a kad treba primijeniti onda gledaju nas ovdje, s ove strane i mi 4 žene pošaljemo u parlament i 2 muškarca, evo i opet smo najgori, i opet smo najgori.
E sad, pitaju koliko nas je ovdje. Vratila su se dva ministra, smijenilo ih i sad ih je trebalo negdje u odbore staviti i smijene nam našu potpredsjednicu iz jednog odbora gospođu Jerković i stave dva muškarca i što sada da mi kažemo. Mi podržavamo to, ali ne treba pisati u zakon. Jesam rekao nešto krivo?
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Odgovor na repliku Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Kolega Boriću, toliko ste to dobro rekli da ja odustajem od svoje replike.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ali imate ih još.
Ante Babić.
Babić, Ante (HDZ)
Hvala.
Gospodine Mlakar, na nekoliko stvari vam želim replicirati i nadam se da ću imati vremena.
Na početku ste zapravo započeli sa HTV-om kao biltenom zapravo Milanovićeva predsjedničkog kandidata Ive Josipovića i to ste dobro primijetili. Sve ono što radi HTV u njegovom prilogu i danas je to isto napravio jer je predsjednik Josipović plaće i kaže da neće imat dovoljno novaca za onakvu feštu kakvu je imala Kolinda Grabar Kitarović. Zaboravlja jadnik da ima na raspolaganju pedesetak milijuna kuna, 150 ljudi u svome uredu i nekoliko vanjskih suradnika, a zaboravlja i na prihod od ZAMPa i od Emporiona pa ako treba pomoći ćemo mu i mi da može napraviti takav ili sličan program kojeg vjerujem da nema.
Kad ste govorili o preferencijalnom glasovanju prije toga ste rekli i napomenuli da smo mi u paketu dali zapravo i ustavne promjene što je zapravo preduvjet određenih izmjena u izbornom zakonodavstvu. I istina je kod tog preferencijalnog glasovanja zapravo zaboravlja se da je u članku 75. Ustava Republike Hrvatske zastupnici u Hrvatskom saboru nemaju obvezujući mandat.
I o tome se danas govorilo dakle i oni koji uđu tada u Hrvatski sabor zapravo nemaju obvezujući mandat i to može služiti i je prevara birača.
S druge strane govorili ste o jednom dijelom ste se dotakli toga ali zaboravilo se da nacionalne manjine u RH i Hrvatskom saboru imaju 8 zastupnika iako ustavni Zakon o pravima nacionalnih manjina kaže da imaju pravo od 5 do 8 zastupnika o tome nitko nije govorio, a vi ste napravili jednu paralelu vezano za Hrvate izvan Hrvatske koji po Ustavu imaju fiksnu kvotu od 3 što mnoge nije zabrinulo.
I na kraju rekli ste glede izbora predsjednika da niste u pravu s obzirom na Ustav RH koji kaže da izbor predsjednika se obavlja najmanje 30, a najviše 60 dana prije isteka mandata. Nije točno. Predsjednik Vlade jučer je rekao da možda postoji i treći krug izbora.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Odgovor na repliku Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Kolega Babić zbog sigurnosti ja sam citirao propise, a ne predsjednika Vlade i to ću nastojati do kraja mandata jer njegovih citata se užasavam, a ne bih volio da mi se jednog dana onda pripisuju.
Ali ovo što ste rekli, a ja nisam možda dovoljno naglasio žao mi je da sam neke stvari propustio međutim govorio sam u ime kluba pa nisam želio dodatno iritirati naše kolege. Naime, moj bi prijedlog bio ako ćemo imati priliku, a kažu kolege neće se mijenjati Ustav jer smo mi bili protiv drugih promjena pa onda nećemo mijenjati ni ovo ne razumijem baš kako se to važe, ali mi uvijek govorimo o suštini onoga što piše u Ustavu a ne koliko je puta netko bio za ili protiv. Nije to ta vrsta utakmice.
Međutim kada bismo radili izmjene naših zakona volio bih predložiti izmjene Izbornog zakona, a i nekih drugih osobito što se tiče ovog raspisivanja izbora. Pa tako ću barem sugerirati ako je moguće da izbore za predsjednika Republike više ni ne raspisuje Vlada nego da to čini generalni direktor HRT-a jer on je taj koji u svojim rukama drži sudbinu svih naših izjava, svega onoga što se želi poručiti hrvatskoj javnosti, ali ne može se do nje probiti jer on to svojim jasnim cenzorskim škarama bez obzira na Ustav uspješno reže, a sada je otišao i korak dalje pa još lažno govori o stajalištima parlamentarnih stranaka preko svojih urednika dnevnika suprotno onome zašto se parlamentarne stranke zalažu.
Prema tome vidim ga kao jedan od glavnih faktora političke stabilnosti u Hrvatskoj.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ivan Šuker, replika.
Šuker, Ivan (HDZ)
Hvala lijepo.
Kolega Mlakar mene stvarno čudi da vi kao iskusan pravnik niste rekli neke stvari jer očigledno da svi pod krinkom preferencijalnog glasovanja nude nešto novo, a to nešto novo je ustvari kako bi trebao izgledati moj put u sljedećem sazivu Hrvatskog sabora i to sadrže svi ovi prijedlozi zakona. i možemo se mi tu igrati koliko god hoćemo, a pogledate tko stoji iza kojeg zakona vidjet ćete da je ključna ta autocesta koja neće ići u monetizacija nego osigurati sljedeće 4 godine po mogućnosti koji mandat i to je sukus cijele priče. Jer ako smo toliko svi za preferencijalno glasovanje, ajmo se dogovoriti idemo izmijeniti zakon da se 2 ili 3 ili kako se već dogovorimo člana parlamenta buduća sa liste biraju preferencijalnim glasovima i tu završimo priču. Ali kažem savki zakon ima svoju zakačku.
Međutim vrlo je interesantno opet najmanje interesantna lokalna samouprava jer šta oni lokalni vijećnici oni o ničem ne odlučuju i nije građanima bitno tko njih zastupa u gradskom, općinskom ili županijskom skupštini ili vijeću. Njih ne treba birati po preferencionalnom glasovanju oni mogu ići po stranačkim kriterijima. Zašto? Pa zato što nisu blizu izbori za lokalnu samoupravu i ne treba trasirati cesticu kako se naći u nekom općinskom vijeću itd.
Dakle to je sukus cijele priče, međutim svi zaboravljaju ucjene kako se broj Hrvata u Hrvatskom saboru izvan Hrvatske spustio na 3.
Dakle u trenucima kada trebao donijeti jedan od ključnih dokumenata za ulazak za završetak pregovora Hrvatske u EU Ustav RH bio je ucjena prema HDZ-u da samo 3 Hrvata iz Hrvatske mogu biti u Hrvatskom saboru.
I prema tome ako hoćemo govoriti o stvarnim problemima onda recimo mi jesmo za preferencijalne glasove ali nismo spremni graditi ničije ceste za sljedeće 4 godine mandata u Hrvatskom saboru.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Davorin Mlakar odgovor na repliku.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Kolega Šuker dobro ste počeli, odmah ste osjetili da nisam dovoljno iskusan pa su mi neke stvari promakle. I to je istina, razmišljao sam ali možda sada ovako iz klupe možda je lakše to reći. Želio sam reći da svaki od ovih prijedloga ima neki svoj rukopis i svaki taj prijedlog slaže izborno zakonodavstvo u jednom malom dijelu, ali sasvim određenim smjerom. Zbog toga sam govorio da se mi zalažemo za sustav. Nemamo unaprijed zadanih veličina, nemamo nikakvih posebnih interesa. Predlažemo hajmo svi ideje staviti na stol i vidjeti što se sve treba mijenjati da bismo dobili konzistentan izborni sustav. I onda vam to ponove manje-više svi koji predlažu parcijalne izmjene zakona.
Nismo mi baš tako naivni da ne znamo da će naša većina vladajuća većina u ovom Parlamentu izigrati dogovore, zanemariti naš preduvjet razgovora o izbornom zakonodavstvu. Nije bilo uopće govora o tome kako mi vidimo da se to zakonodavstvo mijenja i ostat će na kraju ono što su si zamislili na samom početku, kozmetička promjena. Preferencijalno glasovanje ispast će ideja naših kolega iz pozicije a oni su to ustvari prepisali od HDZ-a pa onda od gospođe Markić i ispasti će da su nešto bitno napravili u izbornom zakonodavstvu.
Sreća je da jedino ne mogu napisati da se u izbornom zakonodavstvu broje samo glasovi za SDP pa će im rezultat biti porazan.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Franjo Lucić, replika.
Lucić, Franjo (HDZ)
Hvala lijepo.
Kolega Mlakar dobro ste u svome izlaganju rekli a mi to u HDZ-u doista i stojimo iza toga. Me se nikada nismo bojali preferencijalnog glasovanja. Mi smo upravo na prvim parlamentarnim izborima to i napravili a tko se u biti boji preferencijalnog glasovanja, odnosno tko traži preferencijalno glasovanje? Pa ne ove stranke mi smo najjača stranka Hrvatska demokratska, pa evo mogu reći i za SDP, pa ne boje se ni oni toga.
Nego ovdje ima 4 do 5 zastupnika, možda ne ni 5 koji se ne vide poslije ovoga zasjedanja dakle još godinu dana saziva Sabora, oni jednostavno ne znaju gdje će se naći znate. I to je prava istina, oni traže preferencijalno glasovanje da bi spasili sebe a da ne govorimo o demokraciji o kojoj smo danas ovdje slušali. Pa ti ljudi bi se trebali zapitati da li su oni u prošlim sazivima provodili demokraciju u svojim strankama. Neću o tome govoriti i neću govoriti o pojedincima.
Ovo što je gospodin Borić govorio i vi gospodine Mlakar o zastupljenosti žena, apsolutno se slažem kako u Parlamentu Hrvatske tako i u Europskom parlamentu. Ali smo svjedoci da upravo naprasitost pojedinih žena koje nisu prepoznale svoje mogućnosti su …
…/Upadica: Kolega molim vas, kolega malo birajte riječi./…
… udaljene od Europskog parlamenta prije nego što su tamo došle zbog svoga neznanja, prije svega stranog jezika a tako su pametne i tako drže lekcije svakom od nas ovdje u ovome hrvatskom Parlamentu.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Kolega ovo zaslužuje i opomenu ali vam ju neću dati jer ona pedagoški kod vas ništa neće postići. Odgovor na repliku Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Poštovani kolega Lucić ja ne bih u nikakvim atributima govorio o kolegicama, doživljavam ih sa pažnjom kao i svakog kolegu svoga i nastojim se boriti argumentima a njihovo ponašanje, rad, biti će nekako procjenjivan i ocjenjivan od drugih.
Bojim se da je u ovom Parlamentu bilo puno težih i grubljih izraza od ovog što ste vi danas rekli pa nije zasluživalo opomenu ali to je priča naših kriterija koja nije nova, koja je stara koliko i vođenje ovih sjednica.
Međutim, mislim da je bitno reći idemo raditi izborno zakonodavstvo s nekim ciljem da imamo modernu zemlju kojoj pripadaju moderne i objektivne procedure. Koliko će u konkretnom slučaju biti zastupljenost na listama to je jednim dijelom stranačka politika, jednim dijelom je razumijevanje i uključenost u politiku u krajnjoj liniji. Bojim se kada bismo o tome govorili da možemo razgovarati i o broju mladih koje imamo na listama.
Ali stavljati, propisivati veličine čini mi se da idemo u krivom smjeru. Trebamo ljudima pokazati da ovaj naš posao može biti i hvale vrijedan, atraktivan i kvalitetan pa će onda i interes za politiku biti drugačiji i neće morati nužno biti propisana norma da bi se ljudi toga držali.
Mi smo čak razmišljali o tome da li govoriti o biračkom pravu svih osoba starijih od 16 godina. Imate poraznu činjenicu da nam mladi bježe iz zemlje. To je puno, ali eto kao i sa zakonom i za ovo nemam vremena.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ako se svi držimo vremena morate se i vi.
Đurđica Sumrak, replika.
Sumrak, Đurđica (HDZ)
Hvala vam lijepo gospođo potpredsjednice Hrvatskoga sabora.
Uvaženi kolega Mlakar, danas ste evo u ovim popodnevnim satima progovorili zaista jasnu, argumentiranu istinu. Onaj tko hoće biti pošten taj mora shvatiti o čemu ste govorili a govorili ste o tome da mi, najveća oporbena stranka HDZ nemamo ništa protiv konkretnih prijedloga i pravih stvari. Ali ono što ste govorili i upućivali da jedan zakon treba imati i podzakonske akte i niz drugih zakona da bi bio.
Međutim, vidite kolega vi nemate sreću i blagodat biti u …/Govornik se ne razumije./… danas ujutro su se svi zahvaljivali gospođi Željki Markić, većina predlagatelja što ih je naučila demokraciji i na neki način su brže bolje bacili drugu ruku na ovaj asfalt kako bi dokazali da im je ona ukazala, otvorila im oči.
Pa zar to nije sramotno da danas mi u 2014. godine slušali smo i repliku kolege Borića o izborima za Europski parlament moramo govoriti da nam je gospođa Željka Markić otvorila demokratske vizure? Pa što vi mislite o sebi i ja o sebi, zašto mi ovdje sjedimo, zbog čega? Zar ste vi bez imena i prezimena? Zar mislite da niste zaslužili biti ovdje bili muškarac ili bila žena?
I ja osobno mislim da svi mi koji smo iz političkih stranka došli imamo svoje i ime imamo svoje i prezime i bilo je i biti će da će stranka odrediti 14 a svi oni koji žele ići u izbore sami kao nezavisni pa ne moraju podilaziti gospođi Željki Markić na ne znam 3%, pa to bi mogao biti 0,1% onda izađem ja, glasam za sebe, valjda, pa ću ući u Sabor. Pa je li to demokracija? Što želimo učiniti od hrvatskog Parlamenta?
Zgrebec, Dragica (SDP)
Odgovor na repliku Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Baš se ne držimo svi vremena ali nema veze i to ćemo.
Kriteriji su različiti, trebamo iskoristit vrijeme koje ste nam ostavili.
Ono što nisam rekao kolegice Sumrak, a namjeravao sam ali mi se činilo da ću onda previše držat nekakvih velikih predavanja, ulaskom u Europsku uniju Hrvatski sabor dio je svojih nadležnosti prenio na tu zajednicu u kojoj se nalazi. Nakon toga je zakonom još dio svojih nadležnosti predao Vladi Republike Hrvatske zbog operativnog obavljanja poslova, da mi ne bismo ovdje kočili jer smo uglavnom doživljeni kao kočničari nekakvih procesa. Sada nas javnost proziva s obzirom na sliku koja je u njoj stvorena, dijelom zahvaljujući nama, a dobrim dijelom zahvaljujući drugima.
Htio sam govoriti o položaju Parlamenta u našoj državi danas, htio sam govorit o činjenici da ova država ima 142 registrirane političke stranke, ali nitko od vas nije rekao tim civilnim udrugama što biste vi htjeli, bavit se politikom iz pozicije dobro ušančenih udruga civilnog društva gdje nećete odgovarat za svoj posao. To ne ide tako.
Ako se želite bavit politikom nitko vam ne priječi da se u nju uključite, ali to nitko od predlagatelja nije htio reći jer je jeftinije, pametnije ili kvalitetnije dodvoriti se javnom mišljenju i prenijeti dio njihovih zahtjeva u svoje prijedloge. O tome sam govorio i zato Sabor u narodu uživa ovakvu sliku kakvu uživa. Da ste imali petlje onda biste rekli da to tako ne ide i da su i ovi prijedlozi prevara i nije ostvarenje onog što od vas građani traže.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ipak se može u dvije minute.
Branko Bačić, replika.
Bačić, Branko (HDZ)
Zahvaljujem gospođo potpredsjednice.
Kolega Mlakar, moj je dojam, a to je i čitavo jutro se iz brojnih rasprava da iščitati da je ovih 5 prijedloga zakona niklo kao gljive poslije kiše, kada je u hrvatskoj javnosti a i kroz neke ankete koje možda i nisu rađene od relevantnih agencija utvrđeno da većina hrvatskih građana podržava preferencijalno glasovanje pa se u tom smislu s vama i slažem.
Osim toga je u svega 2 mjeseca nastalo 5 prijedloga zakona. Možda je najočitiji primjer SDP-a. Naime, glavni tajnik SDP-a i predsjednik kluba je 18. srpnja u jednom intervjuu jednom dnevniku rekao da ne bježimo od preferencijalnog glasovanja, ali SDP-u i Vladi je sada preče gospodarstvo. To je bilo prije dva mjeseca, a nakon toga klub SDP-a predlaže taj zakon s kojim na određen način govori da mu više nije pretpostavljam briga do gospodarstva. Važnije se, ono što ste prije rekli, dodvorit biračima i biračkom tijelu za kojega se pretpostavlja da je u ovom trenutku bliže takvom načinu izbora zastupnika u Hrvatski sabor.
I s druge strane, mene čudi moram priznat da ako je to toliko važno, a je važno izborno zakonodavstvo, da nema prijedloga Vlade. Ja mislim da je Vlada ukoliko ocjenjuje da je za hrvatsko društvo i državu u cjelini važnije i važno da se priđe preferencijalnom glasovanju, onda je trebalo napravit jedan sustavan prijedlog koji bi podrazumijevao sve ono što ste vi rekli i krenuti u reorganizaciju izbornog zakonodavstva za lokalnu samoupravu, možda drugačijeg načina i pristupa izbora za Europski parlament i za Hrvatski sabor.
Ovako mi se čini da je to samo za jednokratnu upotrebu dodvoravanje hrvatskoj javnosti, hrvatskim biračima, pokušati kupiti izgubljeni ugled koji je kroz ove tri godine vladajući … hrvatskom društvu i pokušat evo naći bolju sliku za sebe.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala.
Odgovor na repliku, Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Pa dobro ste rekli kolega Bačić, mada moramo bit pošteni. Kolegica Martinčević je podnijela svoj prijedlog čini mi se prva i rekao bih ako je i osluškivala javnost, ona je to napravila na vrijeme ili čak prije nego se to počelo kotrljat u hrvatskoj javnosti.
Sve ostalo, uključujući i naše razgovore unutar naše stranke, a posljednja takva intervencija dolazi od vladajućeg SDP-a, bila je kao sluhistička reakcija na traženje hrvatske javnosti, potaknuti vjerojatno ovim pametnim PR agencijama koje na bazi od tisuću ljudi stalno rade nekakva istraživanja i nije to samo po sebi loše, to samo znači da SDP sam nije došao do toga nego da ga je na to netko potaknuo.
Drugo je pitanje zašto to nije učinila Vlada. E sad za to postoji ja mislim jednostavno objašnjenje. Vlada koja se predala sva gospodarstvu i vanjskoj politici za taj posao nije imala dovoljno vremena, a onoliko vremena koliko joj je ostalo nije mogla razlučiti da li u Hrvatskoj ima 4,5 milijuna birača, 3 milijuna 800 tisuća, što bi od toga bilo 10%, a probajte se sjetit tih istih ljudi što su govorili HDZ-u kada je govorio o popisu birača. I došli su novi koji su uredili popis birača, ali više ne mogu izračunat što je to 10%.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Poštovani kolega Mlakar vi ste, što je naravno i vaše pravo, iskoristili dakle govor govoreći u ime kluba vaše stranke uglavnom komentirajući i obraćajući se i polemizirajući s medijima kako su vas nepravedno optužili da eto su svi za promjene Izbornog zakona, a da vi niste i sad to stalno demantirate i to ste pokušali i svojim govorom.
Ali opetovano ste rekli, nekoliko puta ste rekli da to vi nikada niste rekli pa ću ja vas podsjetiti što je rekao predsjednik vaše stranke 9. listopada 2014. godine na završnom skupu HDZ-a u Mostaru, dakle u Bosni i Hercegovini gdje on kaže, to možete pogledati na svim portalima "Nismo za promjene Izbornog zakona godinu dana prije izbora."
No dobro, to je vaš odnos s medijima i u to ne ulazimo. Ali istine radi samo da tome nitko nije kriv. Uglavnom ste svu svoju raspravu posvetili nečemu što nije uopće predmet današnje rasprave. Vi ste govorili o izborima za predsjednika RH o takvom zakonu koji bi trebao biti ili komentirajući ga, a niste govorili o svim ovim prijedlozima, ima ih pet koji svi nose naslov Prijedlozi su zakona o izborima zastupnika u Parlament, u Hrvatski sabor.
Međutim, pustimo i to na stranu. Ali zaključujete svoju raspravu upravo o tome, ponovo kako mi ne znamo koji je datum predsjedničkih izbora pa onda kažete citiram vas: "Ostaje nam jedino vapaj kad će se održati izbori."
Izbori će se održati i biti proglašeni kako to zakon propisuje. Prema tome, ne treba vam za to vapaj. Vapaj ostavite za poslije, nakon predsjedničkih izbora, za to će vam trebat vapaj.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala lijepa.
Odgovor na repliku, Davorin Mlakar.
Mlakar, Davorin (HDZ)
Kolegice Antičević, ne znam u kojem trenutku ste koncentraciju pogubili. Ali evo ja ću pokušati za vas možda malo polakše govoriti.
Citirate što je rekao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, da nismo za promjenu izbornog zakonodavstva u zadnjoj godini pred izbore. Točno. Potpisujem čak to što je rekao, možete zbog toga misliti da se posebno njemu dodvoravam.
Ali i vi ste do nedavno mislili da niste za promjenu izbornog zakonodavstva u zadnjoj godini, ali to sad više ne mislite. Ja sam govorio o odnosu medija u koji ste vi svojom silom većine utrpali od glavnih urednika do generalnog direktora. O tome sam govorio i govorio sam o tome kako se trudite prikazati ovom narodu iskrivljenu sliku naše žalosne stvarnosti.
Nije dovoljno što uljepšavate priču o gospodarskim uspjesima. Došli ste do toga da pričate da smo mi protiv nečega za što smo mi dušom i srcem i prvi smo bili za to. Ali kad već volite citirati ja bih mogao citirati vašeg predsjednika. Ne znam da li ćete se s njegovim citatima složiti, ali jedan od onih prvih koje je iznio za ovom govornicom kad je predstavljao svoju Vladu rekao je: "Tako mi Boga nikada neću se opravdavati i govoriti o prošlom vremenu i o onome što sam naslijedio. Nama pripada budućnost i mi ćemo raditi samo u budućnosti, nije važno što je bilo prije."
Molim vas, čisto zbog vašeg dobre pozicije utjecaja porazgovarajte s njim malo da razmisli o svojim riječima.
Zgrebec, Dragica (SDP)
U ime Kluba zastupnika HSU-a kolega Silvano Hrelja.
Hrelja, Silvano (HSU)
Poštovane kolegice i kolege, možete malo ići odmoriti, neće bit potrebe za ovakvim sudarima. Neću vas puno zamarati, ali moram par stvari reći o ovim promjenama Izbornog zakonodavstva i o ovim zakonima koji su nam danas na dnevnom redu, odnosno koji su u raspravi.
Prvo moram reći jednu stvar i pohvaliti zastupnice i zastupnike Hrvatske stranke umirovljenika da su bezrezervno u ljeto ove godine potpisali i inicijativu za promjene izbornog zakonodavstva i da su partnera našli u specijaliziranoj udruzi za promatranje izbora svima znanom GONG-u.
I ono što isto tako je vrijednost te grupe od 30 zastupnika je da su to zastupnici i iz pozicije i iz opozicije. U stvari imamo ovdje pred sobom i jedan zajednički prijedlog grupe od 30 zastupnika što je jedna petina, odnosno nešto manje od jedne petine Hrvatskog sabora i ozbiljna politička snaga i drago nam je da je ta inicijativa moguće bila okidač da danas pred sobom imamo više prijedloga izbornog zakonodavstva.
Naravno da smo, da stojimo i podupiremo sve one zahtjeve koje su u tom našem prijedlogu. Međutim, sa velikim respektom gledamo i druge prijedloge zakona, jer u svakom bi se ponešto našlo što bi trebalo plijeniti našu pažnju. Ima više ili manje dobre argumentacije.
Naravno da teško je očekivati da ako se godinama stoji na jednom izbornom sustavu da će se sada nešto s dubokom ili naglavce promijeniti i da ćemo sutra imati potpuno drugačiji sustav. Jednostavno ne ide, odnosno hajmo reći dvije najjače političke stranke imaju na neki način i svoje interese i neću to tako dozvoliti. Moramo se toga, odnosno na neki način akceptirati tu činjenicu.
Naravno i u svim teorijama o političkoj stabilnosti isto tako se govori da se ne može naglavačke mijenjati izborni sustav i stvarati svojevrsnu političku nestabilnost. Mi smo predložili tamo tri preferencijska glasa, međutim ako to sada stavimo u kontekst sa kvotom koja nije ništa novo. Ova kvota zastupljenosti žena na listama nije nešto što je od jučer ne', to je pred dva mandata ugrađeno u izborno zakonodavstvo kao obveza ne'. Obveza koja se mora provoditi sa određenim mandatom izbora. Onda je pitanje da li bi uspjeli tu kvotu održati sa tri preferencijalna glasa ali siguran sam da s jednim preferencijalnim bi mogli to održati. Naravno kombinacijom učinaka preferencijalnog glasovanja i rasporedom žena i muškaraca na izbornim listama. Siguran sam da mi tu obvezu moramo poštivati jer je to odluka Hrvatskog sabora, jer je to već ugrađeno u zakone i raspravljeno.
Naravno da neće sve proći što smo mi dali u našem prijedlogu zakona koji sam i osobno potpisao koje su gospođa Kosor i gospodin Flego ovdje obrazlagali, svjesni smo toga ali bit ćemo zadovoljni da dođe do minimalnih promjena izbornog zakonodavstva jer uključivanje preferencijalnog glasovanja u izbore za Parlament je sigurno označit će one koje ljudi poznaju i čiji rad cijene u odnosu na one koji ili su nepoznati ili ne uživaju povjerenje birača ili pak kontra birači ne žele njih zaokruživati.
Prema tome, sve što napravimo a vjerujem da ćemo imati nekih dodirnih točaka i da će na kraju doći svojevrsni kompromis svih stranaka u Hrvatskom saboru oko novog prijedloga, odnosno prijedloga koji bi trebao doći u drugo čitanje, mislim da ćemo svi zajedno napraviti jedan korak naprijed a ovo stvarno bez ikakvih malicija govorim jer doista nema nikakve potrebe baviti se prošlošću iako je svi često spominjemo nego baviti se razmišljanjem kako sutra dati građanima veće učešće u odlučivanju, u biranju da to nije dio izbornog inženjeringa nego da je to dio stvarnog biranja građana.
Ispred HSU-a više puta sam bio na našim zajedničkim sastancima i uvijek sam govorio i isticao i to ću sada podijeliti sa vama da nije problem samo izbornog zakona kod iskrivljavanja volje birača, odnosno izbornog zakonodavstva. Problem je i u Zakonu o političkim strankama.
Dakle, mi u Hrvatskoj i pored toga što smo dozvolili kandidiranje na neovisnim listama svakom građaninu bez obzira na političko opredjeljenje mi imamo u Hrvatskoj jednu nepodnošljivu lakoću organiziranja i registriranja političkih stranaka i znajte da svih onih 20% palih glasova, dakle onih koji su ispod praga ustvari mijenjaju volju birača. I to su gotovo sve stranke koristile na lokalnim izborima, neke svoje satelitske stranke, da jedan broj glasova padne i da na taj način izbornim inženjeringom osiguraju većinu u predstavničkim tijelima. Inače nema ni potrebe ni ikakve logike da danas imamo desetak pravaških stranaka. Nemojte se iznenaditi čak 17 umirovljeničkih stranaka registriranih. Nisu svi pod umirovljeničke, naći ćete neke i sa seniori itd., pod svakakvim nazivima a najinteresantnije su one akcije jer počinju sa A.
Definitivno to je jedan od problema, mi se s tim problemom danas nećemo odnosno u ovoj raspravi baviti niti imamo obvezu to rješavati dakle u godini prije izbora nego to možemo i u godini izbora rješavati. I HSU intenzivno radi na izradi jednog prijedloga izmjena i dopuna Zakona o političkim strankama pa i tu ćemo biti isto zadovoljni sa minimalnim pomacima. Jer ja mislim da one stranke koje ne izlaze na parlamentarne izbore a sve se osnivaju da bi postale parlamentarne ne da bi životarile i da bi igrale beznačajne uloge ali one koje ne izlaze na parlamentarne izbore, ne izlaze ni na druge izbore doista nemaju razloga da postoje. Kao što nema razloga da postoje ni one stranke koje više od 10 godina nisu dostavile nikakav dokument da su imali ni izvještajnu ni izbornu skupštinu, dakle negdje su u hibernaciji.
Dakle, ponavljam nama su u HSU-u svi ovi prijedlozi zakona vrijedni i proučavamo ih i na neki način na jedan specifičan način ih podržavamo. Želimo da oko ovoga dođe do konsenzusa u Hrvatskom saboru, da svi zajedno iznjedrimo jedan jedinstveni prijedlog i da se okupimo oko Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav da iznjedrimo jedan kvalitetan prijedlog koji bi na neki način bio rezultat minimuma zajedništva svih stranaka u Hrvatskom saboru.
Evo ostajem u nadi da će se to i dogoditi i zahvaljujem vam na pažnji.
Batinić, Milorad (HNS)
Zahvaljujem.
U ime kluba Nezavisnih zastupnika Grubišić-Kajin, nema nikoga? Gube pravo na raspravu.
U ime Kluba zastupnika SDP-a Ingrid Antičević-Marinović, izvolite.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Hvala vam poštovani gospodine potpredsjedniče, poštovane kolegice i kolege.
Govoreći u ime kluba SDP-a mogu započeti ondje gdje je prethodni govornik i završio da mi u klubu SDP-a predlažući i vlastiti prijedlog Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor smatramo vrlo korisnim, vrlo vrijednim ostale prijedloge i vjerujemo ne samo da su to prijedlozi vrijedni po svom sadržaju nego da je to nešto novo i u političkom životu Hrvatske, nešto što smo započeli i što bi u svakom slučaju i u svako doba, na neki način i kadrovskoj kombinaciji i omjeru političkih snaga u Hrvatskoj ubuduće trebalo prakticirati. Dakle, više zajedničkih prijedloga, više razgovora što je u biti i sadržaj demokracije. Jer morat ćemo se svi složiti iako je to sada naša primarna zadaća da razmotrimo zajednički ove prijedloge, da donesemo jedan zajednički prijedlog kao što je to nedavno objavio i predsjednik Hrvatskog sabora gospodin Leko da se nađemo na onom minimumu zajedničkog nazivnika što nam je svima prihvatljivo a vidimo da se mnoge dobre stvari ponavljaju u svim prijedlozima.
Ali jednako tako svjesni smo da kriza zbog čega i to ne treba tajiti da su građani kroz ove ili one inicijative ili samoinicijativno bili zagovornici promjena i nekakvog većeg utjecaja na politiku. I to nije nikakva tajna i to nije grijeh kada političke stranke na takve pozive i dramatične pozive daju svoje odgovore. Jer ako se na takve odgovore ne odazovete s pravom neko može reći vi ste gluhi, nijemi i ne čujete građane i glas građana. Svjesni smo također da izborni zakoni neće riješiti one probleme nagomilane predstavničke krize, predstavničke demokracije niti nepovjerenja građana u politiku. Ali u svakom slučaju jedan je mali korak naprijed u rehabilitaciji ja bih rekla politike i u zaustavljanju što je vrlo opasno depolitizacije politike. Jer kako na nivo Hrvatske tako i na nivou čitave Europe građani imaju dojam da su se vlasti udaljile od njihovih potreba, a to je nešto, a koje su to njihove potrebe, a to je jednostavno bolji život.
Odgovor na to u mnogočemu, a kriza odnosno zahtjevi građana u nacionalnim zemljama su još veći jer smatraju na neki način da zemlje njihove, pa tako i naši građani to smatraju od kad su postale članice EU da se taj način odlučivanja, odnosno centri moći su se još više udaljili od njih i da su se jednostavno suzbile poluge koje stoje u mogućnosti da bi život se omogućio njihovim građanima u nacionalnim državama. Što ne treba tajiti da je tomu točno, i treba iskoristiti i ovu priliku da i nakon financijskog sloma na nivou EU mi i dalje imamo većinu koja zagovara jednaku ekonomsku politiku …/Govornica se ne razumije./… i koje ne zadovoljava građane niti jedne zemlje pa onda niti u Republici Hrvatskoj.
I to su neke stvari koje mi kao zemlja EU imao pravo govoriti svakom prilikom pa i ovom prilikom. Ali ako smo u …/Govornik se ne razumije./… oko toga i to jedan kotačić gdje moramo čuti da se naš glas čuje zajedno sa ostalim zemljama koje također bi željele u tom pogledu određene promjene. A protiv politike rezanja, to nije spasilo Europu to neće spasiti ni Hrvatsku. Da govorimo o sadržaju.
Ja ću se sada vratiti i na Izborni zakon gdje sam govorila, nema problema da i objasnim jer ne želim, želim da se razumijemo dobro, da građani su nezadovoljni ne samo načinom zbog čega, kako biraju nego i zbog čega nekoga biraju. Ali dobro to možemo riješiti na jedan, ne na jedan drugi način, nego uskoro izmjenom zakona i o političkim strankama. Jer zakon temelj našeg političkog života su političke stranke. Ljudi su nezadovoljnim političkim strankama. Što kaže Ustav o političkim strankama? On govori samo da je slobodno udruživanje građana u političke stranke i govori o financiranju političkih stranaka da mora biti transparentno. Također govori o tome da političke stranke, da se neće registrirati, upisati ih u registar političkih stranka one koje djeluju protiv ustavnog uređenja Republike Hrvatske.
Ali unutarnje ustrojstvo, demokratizacija stranka što građani nam poručuju da žele to je nešto što možemo postići jedan korak malo ovim zakonom, ali i izmjenama Zakona o političkom strankama. Ali i ono što mogu reći ovdje govoreći u ime kluba SDP-a da je klub SDP-a u tome uvijek prednjačio, i kada je bilo stavljanje i mladih, i žena na listama za Sabor, jednako tak i u pitanju unutarstranačke demokracije jedan čovjek jedan glas. Sigurno da to nije dovoljno, ali to su prvi koraci koje druge stranke još nisu bile spremne u tolikoj mjeri.
Dakle, mnogi su to rekli i ne treba od toga bježati da demokratizacija društva se može dogoditi ako su nosioci, a to ćemo se svi složiti da jesu, jer tome jeste tako političkih stranka onda i za demokratizaciju političkih stranka. Kad govorimo o izborim što je važno jer to je sastavni dio procedure, dakle demokratizacija, procedura ali jednako tako važne su i institucije. Prema tome, zadaća je svakog političara bez obzira koja je kadrovska kombinacija …/Govornica se ne razumije./… da čuva institucije. Tako radi odgovorna vlast, tako radi odgovorna oporba. I onda kada nije na vlasti čuva institucije, može kritizirati osobe, ali čuva institucije.
I to je za ono, to je ono što se očekuje od sviju nas i za dobivanje povjerenja građana. Ja ću ponoviti ono što klub SDP-a predlaže a to je nešto što nije predložila ni jedna stranka, ali iskristaliziralo se ipak iz rasprava od jutra da mnoge stranke to, da gotovo i nema stranke koja u ovom ili onom obliku ne predlaže zastupljenost žena na listama da budemo posve otvoreni, dakle podzastupljenog spola a to je postotak od 40%
Mi možemo reći da SDP u trenutnoj situaciji ima 35% žena s obzirom na učešće SDP-ovaca i SDP-ovki najveća oporbena stranka ima 17%. Dakle ovo je prilika da se svi slože oko ovoga da se uravnotežimo dakle kao što ide ona poruka često s naših televizijskih ekrana, ali zaista istinske demokracije nema bez ravnomjerne zastupljenosti muškaraca i žena.
Jednako tako smatramo jako vrijednim ovaj prijedlog da se onemogući osobama koje su osuđene za teška kaznena djela uopće bilo kakva izborna utrka.
Ako se to i dalje tolerira takva jedna mogućnost onda zaista kako građani kažu to je farsa od demokracije i to je zaista jedan demokratski deficit koji imamo, a koji trebamo mijenjati kroz ovo izborno zakonodavstvo.
Tu je čitav niz drugih prijedloga koje su samo pojedine stranke predložile, međutim mi smatramo da ih treba iako se ponavljaju samo možda u jednom prijedlogu treba ih zaista vrlo pozorno razmotriti.
Nekoliko stranaka predlaže zaista da nema nositelja lista jer nositelji liste i zaista su relikt prošlosti, kolega Stazić jutros je govorio kako je pokojni predsjednik Tuđman bio nositelj svih lista, u svim općinama u svim gradovima, istina nikad nismo imali jedinstvenog nositelja za vijeća mjesnih odbora, ali ono u današnjem smislu zaista smatra se prevarom birača.
Mi smo još u prošlim lokalnim izborima imali ministre u prošlom sazivu koji su bili ministri u prošlom sazivu Vlade koji su bili prvi na listi za gradsko vijeće, a znalo se da neće odstupiti od svog ministarskog i bilo je ljudi i na to se i računa, popularni su ljudi ih vole u određenom mjestu ili dijelu mjesta i to se koristilo.
Dakle svakako je to jedan relikt prošlosti radi čistoće postupanja, to bi trebalo vidjeti i oni svi koji su imali nekakvu opservaciju i kod izmjene za lokalne izbore svakako da bi o tome trebalo voditi računa i gotovo sve ovo što je dobro i u ovom prijedlogu zakona ako ga donesemo sutra kao jedan zajednički zakon da to isto tako primijenimo i na lokalnoj razini da nemamo tih zečeva, da svatko vodi svoju utrku, da građani ipak imaju osjećaj kolikogod jer to je dužnost političke stranke, dužnost je vodstva stranke i političke stranke kako je negdje to riješeno, ali uglavnom ljudi imaju mogućnost raspravljati.
To što se u nekim strankama javljaju ili ne ali vidim da su tu statuti svugdje više-manje slični, prema tome jedan čovjek predlaže ali tijela odlučuju. Prema tome ono što je statutima omogućeno ali ovdje sada govorimo o zakonima, nitko ne sprečava upravo da budu na listama takvi ljudi za koje bi ljudi rado glasovali. Ali uvijek će biti da stranka mora odrediti o tome je ovdje bilo govora, stranka je ta koja određuje redoslijed na listi.
Pa bih se osvrnula i na one koji su rekli birajmo ljude imenom i prezimenom, a ne one koji određuju političke stranke. Pa bih ja takvim odgovorila, tih nema ovdje treba im odgovoriti, a tko bi sastavio vašu listu?
Hvala lijepo.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala i vama.
Prelazimo na replike. Dražen Đurović.
Izvolite.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Da složio bih se s vama i zaista je dobro da se ovakav jedan politički proces pokrene i ovakav jedan razgovor pokrene konačno jedanput iz Hrvatskog sabora, a ne samo da dolazi kao nekakva gotova rješenja iz hrvatske Vlade.
Moram reći što se mene osobno tiče da mi je žao da je ovo jedan jedini takav događaj barem u ovom mandatu, dakle jedan jedini put je Hrvatski sabor iz sebe iznosi ili stvara ili pokušava stvoriti obrise nekih zakonodavnih rješenja. I nažalost jedino u ovom slučaju kada se on upravo to zakonodavno rješenje odnosi na sam Hrvatski sabor.
Bilo bi dobro ja mislim da se u nekim drugim društvenim pitanjima i problemima na ovaj način pojavljivala i otvarala rasprava i da je Hrvatski sabor sa raznih aspekata pokušavao iznjedriti neka rješenja ili barem neke pozicije u rješenjima i ponuditi ih prema hrvatskoj Vladi da ih uobliči primjerice u konačno neke zakone.
Tako ću vas podsjetiti da se za nekoliko dana obilježava 6 mjeseci od našeg prijedloga koji nije bio zakonodavni nego je bio prijedlog za otvaranje rasprave o problemu ovrha i o problemu doma kao ustavne kategorije i pokušaja da otvorimo parlamentarni dijalog o tome i zauzmemo neke pozicije i te pozicije pošaljemo prema Vladi da ih implementira u određene zakone.
Taj naš prijedlog otvaranja rasprave ne nikakvog rješenja već 6 mjeseci i dalje stoji na dnu dnevnog reda i pokazuje način na koji mi sami prema sebi, koliko malo povjerenja imamo sami u sebi i u neke svoje inicijative.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Sljedeća replika Boro Grubišić.
Izvolite.
Grubišić, Boro (HDSSB)
Hvala lijepo gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora.
Kada gospođa Ingrid Antičević-Marinović u ime SDP-a govori o kvoti žena na listi onda moram na tu njenu raspravu staviti nekoliko zapažanja, opaski, kako god hoćete.
Naime, pitao bih je li ikada doživjela da je njen šef stranke bilo koji bio, ona ima dugi staž u SDP-u zabranio bilo kojoj ženi da se kandidira i da bude na listi zato što je žena? Nije. Nikada nije. Ni u drugim strankama također, ja sam uvjeren ni u HDZ-u da je netko zabranio nekome doći na listu zato što je žena.
Dakle politički aktivne žene ili kada bismo anketirali muškarce i žene u Republici Hrvatskoj tko je to, želi biti politički aktivan. Vidjeli biste sasvim sigurno i pouzdano da je veliki broj žena ne želi imati posla sa politikom, možda i bolje. Dakle sa politikom.
Prema tome, ne možete vi ultimativno postavljati bilo kojoj stranci ovakav članak 21.a kao što ovdje piše da mora biti 40% kaže žena i 40% muškaraca a šta je sa ovih ostalih 20%, koji su oni marsovci? Ali dobro nećemo ulaziti u detalje, to ćemo poslije.
Nadalje, kako to da stranka žena koja postoji u Republici Hrvatskoj registrirana je i izlazi na izbore je tako neuspješna, moramo tako reći neuspješna na izborima bilo lokalnim, bilo kojim drugim da nema niti jednoga vijećnika ni u gradovima, ni u općinama ni u Saboru Republike Hrvatske a zove se stranka žena i zastupa tih 51% žena.
Dakle ja nisam protiv toga da bude što veći broj žena i da to bude preporuka svim strankama, svim listama koje idu na izbore. I ja i želim i da na našoj listi bude što više žena ali ponekad ne možete staviti samo zbog kvote uključiti nekoga na listu, da kažem možda i politički, govorim o politici, nekvalitetnog i neiskusnog itd. ili ne znam ni ja.
Šta je sa odnosom mladi stari u Republici Hrvatskoj? Zašto ne bismo i tu postavili kvote. Šta je sa ljevorukima ima ih 10% u Hrvatskoj kao i u svakoj populaciji pa zašto ne kažemo da mora u Saboru biti 10% ljevorukih?
…/Govornik se ne razumije./…
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala kolega Grubišić.
Odgovor kolegice Antičević izvolite.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Ja vjerujem kolega jer znam vaše stavove da su diskrepancije ovim što ste sada rekli zadnje a to je evo na kraju ljevoruke i desnoruke ste izjednačili uopće sa muškarcima i sa ženama, sa čitavim jednim spolom, sigurno vam to nije bila namjera.
I istina je da neka stranka nema, nije svojim programom …/Govornik se ne razumije./… za žene ali to bi onda o tome trebala ta stranka malo razmisliti o tome kako to ne privlači svojim programom žene.
Ali pustimo to određenim političkim strankama. Ono što je dobro i što mora biti radi demokracije a to je ta ravnomjerna zastupljenost muškarca i žena. Vas je sedmorica nemate niti jednu ženu, to nije i u svakom slučaju nije dobro.
Evo vidite, mi se često volimo sa skandinavskim zemljama uspoređivati pogotovo kada je ekonomija u pitanju, ona je došla upravo zbog potencijala žena. Ni jedno društvo nije tako bogato da se unaprijed ne odriče 50% svoje pameti i inteligencije, sposobnosti, ni jedno. A društva koja su to kvotama ispočetka isforsirale sada im ne trebaju kvote. A znate gdje sada idu? Oni zabranjuju registraciju privatne tvrtke ako u menađmentu nema 50% žena.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Branko Vukšić replika.
Izvolite.
Vukšić, Branko (Nezavisni)
Uvažena kolegice Antičević-Marinović.
Pa vi ste u svojoj raspravi, nisam mogao trpjeti da se ne javim rekli da SDP je predvodnik stranačke demokracije. Ja ne mogu reći je li to istina ili nije, nisam u vašoj stranci pa ne znam, čujem ono što čujem na hodnicima. Recimo prošlo tjedni sastanak vašega kluba itd..
I pohvalili ste se da vi provodite princip 1 čovjek 1 glas. Tu se baš niste usrećili to i sami znate. 1 čovjek 1 glas i to ovaj puta ste vi pokazali da većina ne treba uvijek biti u pravu. To nije zločesto nego to je činjenica.
Rekli ste još jednu činjenicu s kojom se u potpunosti slažem da treba čuvati institucije, da se mogu kritizirati osobe ali da treba čuvati institucije. Tako je, treba čuvati Sabor ali one koji su loši treba kritizirati. Treba čuvati Vladu ali ako je predsjednik Vlade loš onda ga treba kritizirati.
Međutim to vaš predsjednik Vlade ne može otrpjeti i on uvijek ide kada se kritizira on kao predsjednik Vlade ne on kao osoba Zoran Milanović, ide na osobnoj razini, to je već nivo njegove kulture, odnosno nekulture.
A vaš odnos vaše stranke prema ženama sam vidio, osjetio a vidjeli smo i svi kada su vaši muškarci ostali bez funkcije kako ste brzo frknuli žene iz predsjednika odbora i smijenili ih i eto vaših muških na čelu odbora.
Pa šta tu niste bili principijelni, zašto ste smijenili recimo predsjednicu Odbora za zdravstvo koja je to odlično obavljala? E međutim, muškarac je ostao bez funkcije, hajmo mi njemu dati.
Batinić, Milorad (HNS)
Odgovor, kolegice Antičević, izvolite.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Ma kolega vi ste slažete samnom šta sam rekla ali onda obračunavate, koristite priliku da kritizirate predsjednika Milanovića, predsjednika Vlade i predsjednika naše stranke.
Mi smo se opredijelili za 1 čovjek, izbor, 1 čovjek 1 glas, to bi toplo preporučili svakome. Naravno da to nije dovoljno, to nije dovoljno ali to je prvi korak koji smo mi učinili. Izvolite to učiniti i vi, svi ostali.
Drugo, govorite da predsjednik Milanović se obraća i odgovara osobno. Njega se, samo odgovara osobno kada ga se na takvu razinu, kada se takva pitanja postavljaju. A često se, što govorite i arogancija i nekakva drskost tumači zato što eto provodi se ipak, ja ne kažem da je to uvijek i spretno ali nešto na što nismo kao političari navikli a morati ćemo se naviknuti da govorimo uvijek istinu pa i onda kada nam ne odgovara i na jedan neuvijeni način.
Jer danas vi se sjećate, pa to ste doživjeli i vi kad ste bili mali i ja, ako nešto izbjegnete istinu onda su nas roditelji tapšali odlično, bit će političar. Pa dosta je takve politike. Dakle mi i dan danas smatramo da je dobar političar onaj tko je vješt izbjeći istini, slagati i smjestiti jedan drugome neku svinjariju. Ja smatram da nije.
Batinić, Milorad (HNS)
Đurđica Sumrak, izvolite.
Sumrak, Đurđica (HDZ)
Hvala vam lijepo gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena kolegice, ono s čim se ja slažem jest ova zadnja vaša rečenica iz rasprave, a to je da oni koji su se danas ujutro tako zaklinjali u sve ove svoje zakonske prijedloge i govorili o imenu i prezimenu, navodno je to gospođa Željka Markić im baš otvorila poglede, da nek sastave sami listu i tko će njihove liste sastaviti, da vidimo kako će oni proći.
Međutim, na neki način zaista sve zasluge dajete SDP-u vezano uz ove kvote, vezano uz demokraciju, demokratičnost itd., pa zaboravljate reći da u ovom Saboru, a evo i sa vaše strane izvorni mandat nemaju žene koje danas, većina žena koja sjedi danas ovdje nego su one zamjene. Zamjene jer su naravno muškarci otišli na puno važnija mjesta gdje se nešto odlučuje. Ono što mi smatramo ovdje, da kvota jest alat i ok, ali kvaliteta svakoga od nas ovdje, i žene i muškarca, mora bit prioritet.
Kažete da ste prvi uveli jedan čovjek jedan glas. Ali kolegice Antičević, jedan čovjek jedan glas jedan kandidat, kakvo je to dodvoravanje demokraciji?
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor, kolegice Antičević izvolite.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Kad smo uveli jedan čovjek jedan glas imali smo 3-4 kandidata, sljedeći put manje. Prema tome stvar je savršeno jasna i kod takvog imali smo ispočetka dakle više kandidata, dakle jedan te isti kandidat je sudjelovao i u tome ali toliko o tome.
Kažete da nemamo toliko žena za koliko se zalažemo, odnosno da su one bile zamjena. To je točno. Prema tome ni mi nismo zadovoljni onim što smo postigle i zato tražimo naprijed. Ali nemojte vi kritizirati nas koji smo daleko iznad vas da bi našli opravdanje da status quo ostane. Pa vas ima 17%, vi ne možete ni sjediti u prvoj, drugoj i trećoj klupi nego su vas stavili tek u četvrtu i petu klupu.
… /Upadica se ne razumije./ …
To je nedopustivo. Kad vidite ovdje sami muškarci stoje ko da je neki centralni komitet. I mi se, nama je žao zbog toga ovdje i zato vas pozivam da se ujedinimo ovdje.
… /Upadica se ne razumije./ …
Oprostite, ružno ih je vidjeti kako su se naslikali ovdje bez žena.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Evo ja vas molim da nemojmo upadati u riječ.
I posljednja replika, Ivan Šimunović izvolite.
Šimunović, Ivan (HSP AS)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, držim opravdanim da je potrebno dopuniti trenutačni Izborni zakon na način kojim će građanima omogućiti veći utjecaj na izbor osoba koji će ih predstavljati u Hrvatskom saboru. Prije svega svaki zastupnik u Hrvatskom saboru treba zastupati interese građana koji su ga izabrali, a ne partikularne interese određene elite ili sebe samih.
Reformiranje izbornog sustava moglo bi rezultirati promjenama, ali bojim se da ova promjena izbornog modela neće odgovarati interesima birača. Ovaj pokušaj vladajuće koalicije da uspostavi red u izbornom zakonodavstvu je sasvim nekonzistentno. Ovo doživljavam kao posljednji vapaj za pomoć vladajuće koalicije, zapravo vladajuća koalicija nije svjesna činjenice da je iznevjerila hrvatski narod i da im uvođenje novog Izbornog zakona neće pomoći da vrate povjerenje građana.
Promjene u Hrvatskoj ne mogu se riješiti promjenama izbornog sustava. Problem nezaposlenosti, zapostavljamo branitelja i ostali problemi koji tište hrvatske građane neće se promijeniti promjenom izbornog sustava. Ovaj prijedlog zakona nedovoljno je precizan te uopće ne rješava postojeće probleme izbornog zakonodavstva. Stoga Hrvatska stranka prava doktor Ante Starčević je za preferencijalno glasovanje, ali sigurno neće podržati ovakav oblik izbornog sustava koji predlaže vladajuća koalicija.
Hrvatska treba izborni sustav koji će prije svega osigurati stabilnost vlasti. Ovo bitno načelo stabilnosti vlasti garancija je demokracije. Sve u svemu, preferencijalno glasovanje treba građanima omogućiti veću participaciju i veći utjecaj građana u izbornim procesima. Ovaj put preferencijalno glasovanje oružje je u rukama vladajuće koalicije koja želi ostvariti nemoguću misiju na dolazećim izborima.
Hvala.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor kolegice Antičević.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Kolega, meni je žao što ste to vi kući sastavili pa sad to uopće nema veze sa ovim što sam ja sada govorila. Vi ste to željeli reći, imate pravo to reći i tako općenito govorite da nisu ti zakonski prijedlozi precizni. Recite molim vas u čemu nije precizno? Ako smo ikada imali preciznije zakone od bilo kojeg kluba to su upravo ovi. Svaki točno navodi što želi i čak obrazlaže detaljno što želi.
Vi kažete omogućit ćemo građanima, kako će omogućit, pa to je jedan od načina kako ćemo omogućiti građanima. Jedan zastupnik, on možemo zamislit da zastupa sve građane ali točno okupljaju se građani i glasači oko jedne ideje pa oni koji zastupaju neke ideje, to je drugo što su se sada razlile te ideje i to je kriza i demokracije i političkih stranaka, što neki više ne znaju koje su im ideje, koje su njihova idejna sidrišta, oko čega su se to oni okupili, koje poruke šalju biračima.
Pa sigurno da moji birači nisu i vaši birači, iako mi racionalno možemo govorit da zastupamo sve birače i moramo ih oko zajedničkih interesa. Ali postoje neki partikularni interesi koji su posebni ne samo unutar stranke nego partikularni interesi građana koji žele nešto. Jedan želi legalizaciju ne znam čega, drugi ne želi. Čije ćete vi interese zastupati? Sve?
Prema tome ovo su pokušaji da se odgovori, to su teška pitanja ali ovo su pokušaji da se odgovori kako da građanin bude učesnik tog političkog procesa jer želi reći nisam pripadnik nijedne stranke, ali ni jedna stranka više ne može reći baš me briga, odnosno ja ću raditi u svom dvorištu što hoću kao što to ne može pojedinac u svojoj obitelji, nitko u državi ne može raditi što hoće. Pa ne mogu više ni ljudi u političkim strankama i to je jedan od pokušaja i utjecaja građana na to.
I umjesto da to pohvalite vi govorite o nekakvim vapajima, neće nam ni to pomoći itd. A što žele? Povratak na staro, da se boje uopće raspravljati i govoriti i demonstrirati. Jel' to prijetite hrvatskom narodu?
Batinić, Milorad (HNS)
Nastavljamo sa, kolegice molim vas, nastavljamo sa pojedinačnom raspravom Josip Borić.
Izvolite.
Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo potpredsjedniče.
Pa evo da ja kažem što mislimo o ovim prijedlozima. Imam osjećaj cijeli dan da mnogi žele biti lijepi cvjetovi u ovom izbornom vrtu i da sada pokušavamo pronaći najbolji način na koji će se ti najljepši cvjetovi izabrati kad dođe vrijeme.
Međutim i ono što ću odmah prvo utvrditi, mislim da ne postoji izborni zakon koji može riješiti probleme hrvatskih građana koji su se nagomilali i koji su stvorili u sebi želju da naprave promjene u društvu.
Znači, vi možete nešto izmodelirati, možete si možda olakšati odlazak, možda osigurati neki bolji rezultat ali se svejedno promjene žele i one će se desiti kad za to dođe vrijeme.
Osvrnut ću se na najvažnije dijelove o kojima se danas govorilo o vremenu kojem pristupamo izmjenama, načinu na koji pristupamo izmjenama, tj. traženju ovog konsenzusa, razloga zbog kojeg pristupamo preferencijalnom glasu, iskustva koje imamo s preferencijalnim glasovima. Ako stignem možda još o nekim problemima koji su se pojavljivali.
Čuli smo da poštujemo preporuke Venecijanske komisije. Prije desetak dana ta Venecijanska komisija, njezine preporuke nisu bile bitne, bio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru predsjednika. Nije bilo važno. Znači, dajemo si nekakvo vrijeme godinu dana prije izbora pa da hajde evo sad u ovom izbornom dijelu možemo poštivati te preporuke.
Međutim, mislim da je prije toga ovo vrijeme obilježio referendum. Znači, da se nije desio referendum možemo mi sada pričati ja sam se sjetio, mi smo se sjetili, nekoliko klubova se sjetilo. Ne bi toga bilo, dokaz su neki prijedlozi koji su stajali otprije. Nije ih se htjelo otvarati dok se nije desio referendum. Kad se desio referendum svi su krenuli nuditi svoja rješenja.
Izvršna vlast se odmah odredila. Premijer je rekao mene to ne interesira ja imam pametnijeg posla. Vlada ne predlaže ništa. Ona je prebacila na klub SDP-a da izvoli riješiti tu situaciju kako god to njima paše, ali da oni to riješe. Vlada, Bauk neće o tome uopće pričati.
Njega sam slušao na jednoj emisiji, rekao je da je on protiv toga, da to bez nekakvih osigurača nema nekakvu vrijednost kao preferencijalno glasanje. I naravno, mi smo došli u Sabor.
E sad imamo način na koji se konsenzus traži. Mi smo prošli već ta iskustva traženja konsenzusa na ustavnim promjenama, na konsenzusu o izboru pučke pravobraniteljice, ravnatelja HRT-a, konsenzus oko Izbornog zakona o izboru predsjednika itd. Svi ti konsenzusi su se pretvorili u nadglasavanje većine nad manjinom. Znači, to je jedina činjenica koja proizlazi iz tih traženja konsenzusa.
Ja ne vjerujem da će ovo završiti drugačije. Zašto? Jer kad je klub HDZ-a rekao da mi hoćemo da se otvori i pitanje izmjene Ustava i članka 45. odmah je bila reakcija mi to nećemo, ali hoćemo tražiti konsenzus.
Znači, možemo tražiti konsenzus samo oko onoga što mi hoćemo. A ja ne vjerujem da postoje u svijetu ultimativni konsenzusi. Onda se to ne može zvati tako, to se ne može zvati tako. To može biti nekakvi debatni klub, nekakve rasprave koje u stvari ne mogu roditi nikakvim konsenzusom. Ako hoćemo konsenzus onda stavimo na stol sve, pa utvrdimo zašto ne želimo to. Utvrdimo to.
Ali ovdje se ne dopušta ni da se to predloži, znači ne želimo. Ali hoćemo ostaviti dojam da smo mi svi za konsenzus. O.k. To je pitanje percepcije kako će građani to shvatiti itd. Mislim da će se ovaj zakon donijeti po želji kluba SDP-a sa 76 glasova i vrijedit će onako kako vrijedi. Ali će to biti put da se isti takvi konsenzusi možda budu tražili u nekom vremenu koji će doći. Tada će se očito to moderirati na drugačiji način, ali bože moj. Ko da čuva institucije kao što reče kolegica Ingrid, kao što su ih oni sačuvali pogotovo tu o konsenzusu i imenovanju recimo odgovornih osoba na neke pozicije i tako. To je bilo ono sami glasamo, sami predlažemo, nitko nas ne kontrolira i idemo dalje.
Mi smo sami sebi dovoljni i mi to možemo jer imamo većinu. Razlog zbog kojeg pristupamo rekao sam referendum. Da li je 380 tisuća potpisa dovoljno? Reći će Ustavni sud. Da li je pitanje dozvoljeno? Vjerojatno će i to reći Ustavni sud. Da li je dijaspora u tih 10%? Ne znam.
Nedavno smo imali referendum o braku. Kada su se donijele one kutije ja mislim da je bilo nekakvih potpisnih knjiga iz dijaspore. Što će reći tu Ustavni sud? Ja ne znam koliko je knjiga bilo, ali ako smo tada skupljali možda se je i sada moralo skupljati ali se nije skupljalo itd. O tome neka Ustavni sud kaže. Ali referendum je bio razlog zašto se pokrenula ova pitanja.
Kažem, kad je problem nastao treba ga riješiti. A što ako Ustavni sud utvrdi da ima dosta potpisa i da je pitanje dozvoljeno? O čemu mi onda raspravljamo danas ovdje, onda idemo na referendum.
Hoćemo li ući u nekakvo vrijeme konfuzije u kojem će možda biti jedno prelomljeno s drugim. Mi ne znamo što će reći Ustavni sud ili se to već unaprijed zna. Ja evo ne znam, pitam.
Osvrnut ću se na slogan birajmo sposobne, a ne podobne. Netko je rekao birajmo imenom i prezimenom, ali mislim da je ono upečatljivije sposobne a ne podobne. Na neke dijelove referenduma koji su nudili prag od tri posto, zabranu koalicija itd. Ali prije toga ću o preferencijskom glasovanju.
Mi smo o tome već dosta čuli. U Hrvatskoj se preferencijalno u jednom vidu bira predsjednik Republike, gradonačelnici, načelnici, župani. Imamo dva iskustva sa EU izbora. Mi ne možemo reći da nemamo iskustvo.
Međutim, što se dešava. Nas se danas uvjerava da je HDZ protiv toga, a mi smo uveli sve te zakone. Sve. Prihvatili smo naravno. Bio si vlast, predložio si, prihvatilo se. Nemojmo se skrivati. Ali danas kažem potrebi da se nekoga istakne, a drugoga ponizi evo vi ste protiv.
Čak mediji znaju naš stav, unaprijed ga iskazuju itd. Šta kažu iskustva? Kada smo govorili Bauku ne mijenjaj stabilan sustav izbora načelnika, gradonačelnika. On je rekao ne, neka dođu ovisni odnosno načelnici i općinska vijeća skupštine.
Što se desilo nedavno u Primorsko-goranskoj županiji? Jedan predstavnik Laburista prijeđe u HNS da se učvrsti većina u Skupštini Primorsko-goranske županije i može se izglasati proračun. Da ne, pitanje je da li bi župan Komadina više bio župan nakon 12 mjeseca.
A kad smo ih upozorili ne radite to oni su rekli da je to odlično. Vidjet ćete koliko će izbora biti nakon ove godine. Na zadnjim izborima od 3 milijuna 767 tisuća birača 950 000 je iskoristilo pravo glasa, 25%. Znači da preferencijalno glasovanje nije uspjelo motivirati građane da izađu u velikom broju.
Kako su objasnile političke elite to? Izbori nisu važni, nisu važni. Nema veze što građani nisu izašli, ali očito da tada preferencijalni glas nije bio motiv da se uđe u izborni proces. Sada su parlamentarni pred nama i naravno tu će biti svega. 11 izbornih jedinica, lista koliko hoćete. U drugoj izbornoj jedinici 2011. godine bilo je 36 izbornih lista. Recimo u četvrtoj samo 23. Vidjet ćemo kako će izgledati te knjige, te stotine kandidata. Nek' se netko snaže u tome. Vidjet ćete na što će to izgledati.
Primjer preferencijalnog glasova na EU izborima. Mislim da nije bio razlog izlaska na birališta i mislim da ne paše na onu koju sam već rekao sposobni, a ne podobni. Zašto? Jer razlog izlaska na prvim izborima je bilo 20,83% izašlih. Na drugima 25. Znači, postoji iskustvo koje kaže da ljudi mogu.
Kad su izašli, kad su odglasali 30% u prosjeku građana nije uopće iskoristilo pravo preferencijalnog glasa, a govorimo da je to sudbonosno za razvoj ove države da može riješiti probleme deficita i razvoja ove države. Tako se to prezentiralo i na referendumu.
Gotovo isti kandidati na tim listama koji su se pojavili i na prvim i na drugim izborima zbog prepoznatljivosti rasli su svega dva do tri posto iz prvih na drugim izborima. Pogledajte rezultate ne znam Tonina Picule, Plenkovića, Ruže Tomašić itd. uvijek su dobili otprilike sličan broj kao i na prvim izborima.
Je li prepoznatljivost važna? Je. Kome smo dali alat u ruke? Medijima sa preferencijalnim glasovanjem. Oni će biti ti koji će pokušati izmoderirati političku scenu koja treba ući u ovaj Sabor na način da će onaj a mislim da su više-manje naklonjeni lijevoj opciji, da će netko dobiti nekoliko postotaka ili puno postotaka više od nekog drugog i naravno da će imati veću prepoznatljivost.
Tko će na to moći utjecati? Nitko. Što kaže iskustvo? Evo imali smo praktičko iskustvo gdje je kolegica, kažem ušla u to tijelo, dobila je dovoljan broj glasova, ali stavila je izmjenu. Može li se bez osigurača riješiti to pitanje. Mislim da treba ako hoćemo preferencijalno glasovanje staviti i uvjete.
Ušao si u Sabor, ne možeš u izvršnu vlast, ne možeš se micati. Ti si zastupaš građane i na neki način bi to onda vrijedilo. Ako ćemo pustiti samo nekakav prag i nekoga da izaberemo onda to će se dešavati ono što se dešavalo i inače kada to kažem nije bilo do kraja riješeno.
I što je još možda važno za spomenuti na tim koalicijskim listama.
…/Upadica Batinić: Kolega Borić vrijeme je./…
Manje stranke grupiraju svoje glasove i imaju veće šanse, jer velike stranke na broju od 14 imaju desetak kandidata i raspodijele svoje …
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Prelazimo na replike.
Đurđica Sumrak, izvolite.
Čekao sam da dovršite misao, ali malo ste previše.
Izvolite kolegice Sumrak.
Sumrak, Đurđica (HDZ)
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora, uvaženi kolega Borić.
Kao i vaša replika kolegi Mlakaru tako i ova vaša rasprava zaista može se reći temeljita i obuhvatila je sve aspekte, sve probleme, sve dobre i loše strane. I tako bi i trebalo biti. Trebali smo danas dobiti dobre sveobuhvatne prijedloge Izbornog zakona. Da, ne treba se gledati ovu desnu stranu nas kao nekog tko nešto ne želi. Da mi želimo, mi smo u svojim raspravama rekli što sve želimo.
I ne treba se govoriti dobro ste to primijetili. Na žalost kolegice Ingrid nema. Ona se hvasta da su oni prvi začetnici odlično metnuli smo žene. A vidite postoje populacija u Hrvatskoj koju želimo otvoriti. Nitko, da sam, da je netko u tom svom prijedlogu jutrošnjem svih njih rekao da, želimo 40% žena mora u Saboru mora sjediti, osobe sa invaliditetom, mora biti zastupljenost mladih.
Ja bih vidjela ozbiljnost u cijeloj toj priči i rekla bih da ovo je nešto novo. Hrvatski sabor želi nešto novo i hrvatski građani bi to nešto na sasvim drugačiji način prihvatili. I dobro govorite kolega Borić o mimikriji. Ja bih ovo nazvala tako nekim jednim prozirnim velom kad je došao rekli ste i sami referendum brzo su se svi sjetili.
Ono što meni najgore jest taj izborni prag tako sramotno nizak, sramotno nizak, pa skoro pa da ima i ime i prezime taj izborni prag. Po meni kad bi htjeli demokraciju povisili bi izborni prag, pa da vidimo tko će onda ući u taj Sabor.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala. Odgovor.
Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Slažem se kolegice Sumrak. Gledajte, vratit ću se na ono sposobni, a ne podobni. Preferencijalnim glasom poštujući takav slogan jedan će biti sposoban, a na listama će ući recimo jedne koalicijske liste šest, sedam kandidata. Ovih šest ostalih, pet, šest, sedam će dobiti etiketu podobnih ako ćemo to doslovce primijeniti onako kako je to i referendum tražio.
Ja mislim da to nije dobro niti je kvalitetno sročeno. Ja smatram da koliko nas ovdje ima, da smo mi svi ljudi koji kroz život stičemo i znanja i sposobnosti i da možda i nije najsretnije da se dijelimo i po spolu i po ovakvi i onakvi i na neke načine da pokušavamo to dovesti do apsurda.
Ali ako to izborni sustav hoće postoje iskustva. Na zadnjim parlamentarnim izborima u VII. izbornoj jedinici bila je jedna lista sa 14 žena. Znate koliko je dobila glasova? 2%. Što hoćemo reći? Pa ne može samo to biti kriterij da se nešto stvara ili da to bude boljitak.
Znači 14 žena, znači da ljudi ipak ajmo reći budu ili hoće, najprije biraju stranku, to im nudi i ovaj zakon pa ispod stranke onda izaberi i jednoga koga ti hoćeš. Ali ako ga hoćemo birati pa onda ga i osigurajmo kad smo ga izabrali da se ne miče odavde. Ako bude vlast, ministar pa tko ne želi onda biti ministar i kaže sad ću biti u Saboru? Pa on će otići. Tko mu je zamjena? Pa ne samo ministar, pomoćnik ministra, ravnatelj agencije želi biti. On odlazi iz Sabora.
I što smo izabrali? Kako se osjećaju ljudi kojima smo to ponudili kao model? Znači bez osigurača, bez uvjeta desit će se ono čemu smo svjedočili na EU izborima. Znači, imamo iskustvo. Pa ako netko dobije 52 tisuće glasova, a netko dobije 2 tisuće, i uđe ovaj sa 2 a ne onaj sa 52 što imamo više pričati o vrijednosti tog instituta?
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Sljedeća replika, Boro Grubišić.
Izvolite.
Grubišić, Boro (HDSSB)
Hvala lijepo.
Kolega Borić danas niste bili po kratkom postupku pa ste opsežno izložili vaš stav u svezi ove materije. No, ono što me malo zasmetalo to je da pomalo da ne kažem umanjujete značaj 380 tisuća prikupljenih potpisa. A tih 380 tisuća prikupljenih potpisa ove peticije za referendum Udruge "U ime obitelji" predstavlja 49% birača koji su pokazali biračku svijest na izborima za Europski parlament 2013. ili 40% birača na izborima za Europski parlament 2014. godine. Čak 49% i da ne govorim dalje brojke.
Do prije dva mjeseca bilo je potpuno jasno iz izjava dužnosnika i SDP-a i HDZ-a da su, a o tome su kako vi kažete pisali mediji jasno ne lažući, izjave koje smo gledali svojim očima na tv ekranima i komercijalnih i javne televizije, da su i jedni i drugi zapravo protiv preferencijalnog glasovanja. To je tako bilo do prije dva mjeseca. Je li ova inicijativa sa ovim potpisima i jedan naboj u hrvatskom narodu, govor da je došlo vrijeme i sazrelo, jednostavno to je atmosfera takva, možda je SDP podlegao a evo vi ste uporni u tome da pomalo i dalje niste za to, to je teško reći.
Konfuzija u izbornom zakonodavstvu postoji kao i konfuzija u ovoj državi i u ovom društvu. I to smo jučer vidjeli najbolje na aktualnom prijepodnevu.
O tome da ste vi uveli preferencijsko glasovanje ja sam već 100 puta govorio da ste vi poslušali ili primijenili direktive ili diktat EU u kojoj je uobičajeno preferencijsko glasovanje kao što je provedeno kod nas na izborima za Europski parlament. Prema tome, niste vi ništa uveli, vi ste samo ono što je potpisano u dogovoru Hrvatske i EU prihvatili način glasovanja za Europski parlament. A da je to vaša umotvorina to sasvim sigurno nije.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor, kolega Borić.
Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Ja se ne slažem s vama kolega Grubišić da sam ja obezvrijedio referendum, ja sam dapače rekao da smo ušli u razdoblje kada razgovaramo o nekoliko prijedloga izmjena zakona a da ne znamo osnovne početne pozicije koje je postavio referendum. To su 380 tisuća birača. Koliko birača u RH imamo da bi znali koliko je 10% a da onda se iz toga izrodi da li je pitanje osnovano ili nije pa da idemo onda na referendum ili ne idemo. Dok to ne znamo, ako se desi da bude, a rekao sam i jedno i drugo u redu, da bude dovoljno birača, da bude i pitanje u redu onda ćemo izaći na referendum. A što imat ćemo izmjene i dopune ovog zakona istovremeno ili već odrađene? Onda je to problem.
A sad, zašto su se svi sjetili? Opet sam rekao radi referenduma. Ja nikada neću ići protiv toga da li netko nešto želi, ali sam htio objasniti na nekim dijelovima, a to je bio slogan koji se nudio da on baš i nije pogođen jer će praksa pokazati ono što sam rekao da bilo tko tko je izabran na listi ne može se etiketirati sposobnim zato što je dobio najveći broj preferencijalnih glasova a da su svi drugi koji su onda ušli na listu po nekom drugom kriteriju zato jer je dosta bilo postotaka ili tako dalje e onda su oni podobni. Jer su sada kao svi s liste izabrani pa smo mi svi podobni, nekakvi uhljebi i iza nas nema ničega.
Pa ja neću tako govoriti nikada i borim se protiv toga jer smatram da ja, vrlo mlada sam osoba 42 godine, a iza sebe imam itekako i 8 godina izvršne vlasti i sada Sabora i prije toga lokalne razine i ne mislim baš da ništa ne znam i da sam nesposoban. Hoće li mi to biti dovoljno da budem sposoban po tom razmišljanju da samo onaj tko dobije najviše preferencijalnih glasova da tu utvrdim svoju sposobnost. Mislim da to nije pogođeno. Uvijek će se birati imenom i prezimenom ali prije toga će se birati stranka. A 30% ljudi uopće nije konzumiralo pravo da izabere preferencijalno iako su ga imali. To pokazuju brojke, nemamo mi što tu skrivati niti izmišljati.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Sljedeća za raspravu Vesna Fabijančić-Križanić, izvolite.
Fabijančić Križanić, Vesna (SDP)
Hvala lijepo gospodine potpredsjedniče.
Evo kolegice i kolege ja ću se u svojoj pojedinačnoj raspravi očitovati na dio prijedloga SDP-ovog Izbornog zakona i to onog dijela koji se odnosi na kvote.
Naime, istraživanja su pokazala da značajan postotak biračkog tijela oba spola smatra kako je postojeća zastupljenost žena u političkom odlučivanju nedovoljna te da bi veća njihova zastupljenost promijenila kvalitetu politike. S obzirom da sam u nekoliko navrata i danas u toku rasprave i prije mogla čuti da ukoliko bi to bilo usvojeno da bi čak bila i upitna kvaliteta lista. Ja ću napomenuti da je danas u EU a to je otprilike i postotak u Republici Hrvatskoj oko 60 osoba sa sveučilišnom diplomom ženskog spola. A u stvarnosti takozvani stakleni strop je stalno iznad glave. Kako je to danas u ovom 7. sazivu Hrvatskog sabora, od 39 žena, 32 su visokoobrazovane ili 82%, a od 112 muškaraca 77, je visokoobrazovanih ili 68%.
Još u proljeće 2013. Europski parlament je na plenarnoj sjednici u Strasbourgu raspravljao o prijedlogu Rezolucije o ženskim pravima, a koji prijedlog je izglasan na Odboru za ženska prava i ravnopravnost spolova. Rezolucija je naravno pravno neobvezujući tekst ali navodi opće preporuke i preporuke za pojedine zemlje. Preporuke usmjerene na Hrvatsku bile su da se Hrvatska poziva da u potpunosti provede zakone koji određuju da 40% žena treba biti na izbornim listama za tijela, za lokalnu i regionalnu samoupravu, Nacionalni parlament i Europski parlament. U prijedlogu rezolucije navelo se i da se na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj 2011. nije ispunio taj cilj.
Hrvatski sabor je još 2008. godine donio Zakon o ravnopravnosti spolova, prije punih 6 godina. Hrvatski sabor je donoseći Zakon o ravnopravnosti spolova utvrdio opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske. Zakonom se definirao i uredio način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranja jednakih mogućnosti za žene i muškarce, izglasavanjem zakona a čuli smo samo jedan protiv i jedan suzdržan saborski zastupnici složili su se da ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i političkog života.
Tim zakonom odnosno izglasavanjem tog zakona zastupnici su se složili oko posebnih mjera kako bi se osigurali mehanizmi kojim se otklanjaju postojeće nejednakosti. Tako je predviđeno da će provođenjem posebnih mjera promicati ravnomjerno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, te postupno povećavati uključivanje podzastupljenog spola tako da njegova zastupljenost dosegne razinu njegovog udjela u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske.
U svrhu ostvarivanja tog cilja saborski zastupnici su izglasali da će se uvoditi posebne mjere kada je zastupljenost jednog spola osjetno neuravnotežena, a ona je neuravnotežena ako je u tijelima javnog i političkog odlučivanja niža od 40%. Taj je zakon dozvolio postupno povećanje od dana svog stupnja na snagu, dakle još 2008. godine dakle ponavljam prije punih 6 godina. A što nam je pokazala praksa? Praksa je pokazala da je pojam postupnog povećanja protumačen na način da je u 6. sazivu Hrvatskog sabora udio žena bio 25,4%, a u ovom 7. sazivu Hrvatskog sabora udio žena je 26%. Dakle, napredovali smo za punih 0,6%. Shvaćajući na taj način dinamiku postupnog povećanja zakonski minimum bismo mogli dostići za nekih 6 budućih saziva Hrvatskog sabora jer s obzirom kako smo iskazali namjeru i dinamiku nisam sigurna da bi bilo političke volje da to bude već 2019. godine.
I zato kada uzmemo u obzir sve što sam unaprijed navela pokazuje se nužnim upravo prijedlog kluba SDP-a kojim se predlaže da se prilikom utvrđivanja i predlaganja stranačkih lista i neovisnih lista za izbor zastupnika u Sabor poštuje načelo ravnopravnosti spolova i vodi računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca na listama kao i da će nepravovaljana lista biti ona na kojoj nije zastupljeno najmanje 60% pripadnika oba spola.
Stoga se doista nadam da će činjenica da se u 6 godina gotovo pa nismo makli s mjesta biti dovoljan argument klubovima zastupnika prilikom usuglašavanja nakon prvog čitanja svih prijedloga i da ćemo u ovom sazivu pokazati da ne držimo figu u džepu kako su to očito držali mnogi iz 6. saziva dižući ruku za Zakon o ravnopravnosti spolova.
Hvala vam lijepa.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Boro Grubišić replika.
Izvolite.
Grubišić, Boro (HDSSB)
Hvala lijepo.
Gospođo Fabijančić-Križanić, naime kvota dakle muških i ženskih na listama kandidata za izbor za Hrvatski sabor nije glavni problem izbora u Republici Hrvatskoj a poglavito problem politike i stanja gospodarstva i sveukupnog stanja u Republici Hrvatskoj. To nema nikakve veze sa time. Naime, u Republici Hrvatskoj su bonusi onim strankama koje imaju veći udjel žena kao saborskih zastupnica je veći kada se daje novac strankama negoli oni koji imaju isključivo ili pak veći dio muških. Pa imao kaznene ili sankcijske odredbe povećajmo taj bonus još i više.
A nadalje, u Europi nema nigdje, ni jedna lista nema 40% žena za izbore za Europski parlament, vrlo rijetko. A liste koje to nemaju podliježu sankcijama u smislu novčanih kazni. Ni u kakvoj diskvalifikaciji lista itd. Dakle, postoje novčane kazne, odredbe kojima se određena lista ako je ekstremno visoki broj jedne ili druge, muška ili ženske pak strane u prevazi kažnjava se novčano, i imaju odrednice, čak imaju točno određen novčani iznos kazne za takve liste. A nikakvu diskvalifikaciju liste.
Kada ste govorili o stručnoj spremi, odnosno obrazovanju muških i ženskih zastupnika u Hrvatskom saboru rekli ste da je među ženama od 39, 32 visokoobrazovane ili 80%, a među muškarcima 68%. Kada bi bilo obrnut broj žena i muškaraca u Hrvatskom saboru isti bi takav odnos bio kada bi bilo ovo. Prema tome, ja bih više rekao da je to statistička, na nivou statističke pogreške 80 ili 70%
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor, kolegice Fabijančić, izvolite.
Fabijančić Križanić, Vesna (SDP)
Hvala lijepa.
Pa kolega Grubišić, ne čudi me što biste vi više zagovarali sankcije kao što me više ne čudi ni da ste imali 0% žena u 6. sazivu, u 7., dakle vi nemate ni onih 0,06% pa rađe biste novcem platili to žena nemate. To je prvo. A što se tiče stručne spreme, to jednostavno nije točno i ne može biti čak niti statistički. I to vam nije samo u politici. Vidjet ćete sad i kroz neki dan izvješće suda pa ćete vidjeti da od ukupno pravosudnih dužnosnika 69% je žena, a znamo tko je sve i koje sve ispite i spreme moraju imati da postanu i budu imenovani sucem, a na prste dviju ruka bi se moglo nabrojiti koliko ima predsjednica sudova.
Hvala lijepa.
Batinić, Milorad (HNS)
Sljedeća za raspravu, Gordana Sobol.
Izvolite.
Kolegice.
Sobol, Gordana (SDP)
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa evo, nakon stvarno cjelodnevne rasprave, želim ukratko također se osvrnuti, pa ja bih rekla u biti na onaj dio iz svih ovih prijedloga zakona, dakle različitih prijedloga zakona koji je ipak, sad kad biste uzeli suma sumarum svih rasprava, mislim da je ovo pitanje sudjelovanja žena i uključivanja žena na liste. Dakle, spolne kvote, to nisu ženske kvote, to su spolne kvote koje garantiraju zastupljenost i jednog i drugog spola u minimalnom broju od 40% izazvale pa gotovo pa najviše rasprava i međusobnih replika i slično, što smatram da je ustvari dobro i to mi daje za nadu da je možda stvarno ovaj saziv Sabora sazrio da u tom smislu napravimo iskorake u odnosu na ono što smo imali do sada.
I ako se ne varam mislim da su manje-više svi podržali intenciju da ovo pitanje stvarno se najozbiljnije razmotri i da se pokuša u sljedećem ovom koraku doći do konsenzusa vezano i oko pitanja sudjelovanja žena u recimo sutrašnjem sazivu Sabora. Čini mi se da jedino kolege i kolegice iz HDZ-a i HDSSB-a su oni koji su na neki način najviše ograda vezano oko toga izrazili. Ja se onda pitam, 2008. smo donijeli taj Zakon o ravnopravnosti spolova koji je tada po prvi puta u Hrvatskoj pa i u odnosu na mnoge druge države unio tu odredbu od 40 postotnoj zastupljenosti oba spola, dakle uz jedan suzdržan i jedan glas protiv donijeli općim konsenzusom ustvari ovaj Zakon o ravnopravnosti spolova.
Kako smo ga donijeli, tako smo čini mi se ustvari potpuno zaboravili na njega ili smo ga nastojali ignorirati, eskivirati svih ovih godina koje su iza nas. Pa onda vidimo jednu opću stagnaciju kada su u pitanju sudjelovanja žena i na lokalnim izborima i na državnim izborima, nešto malo male pomake smo napravili na prošlim lokalnim izborima. Članak 12., prije nego što kažem članak 12., danas mi je žao ustvari još i više nego tada 2008. godine da tada nije prihvaćen amandman kluba SDP-a gdje smo mi predložili da u zakon uđe, da se definira što znači to postepeno uvođenje većeg broja žena na listama pa onda i na izborima i da smo tada to napravili, možda sada već na ovim parlamentarnim izborima mi ovakve rasprave više ne bismo gotovo pa ni trebali voditi.
No članak 12. Zakona o ravnopravnosti spolova, kolegice i kolege govori o postepenom, dakle, donošenju mjera kojima će se postepeno doći do uravnotežene zastupljenosti oba spola i ima jedna rečenica koju svi zaboravljaju - tako da njegova zastupljenost dosegne razinu njegovog udjela u ukupnom stanovništvu RH. To znači da na nekim sljedećim izborima, a za 2 godine nas čekaju lokalni izbori i to lokalni izbori u 3. izbornom ciklusu od kad smo donijeli ovaj zakon pa bi analogno tome značilo da na tim lokalnim izborima bi sve naše liste za općinska, gradska vijeća i županijske skupštine trebali imati 51, nešto ili 52% žena.
A mi danas raspravljamo o tome hoćemo li, kako ćemo, na koji način, gdje ćemo pronaći žene, 40% žena da ih stavimo na liste. Mi danas raspravljamo o tome, godinu dana prije parlamentarnih izbora. Iza nas je dvoje lokalni izbori, iza nas su jedni parlamentarni izbori, iza nas su dvoje izbori za Europski parlament, a mi danas još uvijek raspravljamo hoćemo li kao zastupnici i zastupnice napraviti taj jedan korak naprijed i u skladu sa, ja naravno zagovaram prijedlog kluba SDP-a o 40 postotnoj zastupljenosti oba spola i to da liste koje ne budu tako sastavljene ne budu prihvaćene kao važeće, ali ja predlažem i korak dalje, a to je da budemo vjerodostojni do kraja jer ovako nećemo biti vjerodostojni do kraja i za mene je osobno najpošteniji pristup tome … sistem.
To znači na jednak način, ravnomjerna zastupljenost žena i muškaraca s time da se naizmjence poredaju na listi muško-žensko, muško-žensko ili obratno žensko-muško, žensko-muško. To je jedini način po kojem mi možemo ostvariti onaj drugi dio, a to je garancija da će toliki broj žena biti, odnosno da će i toliko broj muškaraca biti izabran u sljedeći saziv ovog parlamenta. 2008. godine rekoh na tadašnji prijedlog Vlade HDZ-a smo donijeli Zakon o ravnopravnosti spolova. Prošli tjedan je kolega vaš, Šeks, na sjednici Odbora za Ustav objeručke podržao ovakav prijedlog SDP-a i govorio i potrebi, dakle ostvarivanja ravnopravne zastupljenosti oba spola, čini mi se da danas nekako čujem neka sasvim drugačija razmišljanja i sumnje u ovaj prijedlog, pa ja pozivam da se evo i kolege i kolegice iz HDZ-a ali pozivam i HDSSB da se vratimo na ono što smo imali 2008.godine da zajednički utvrdimo da na sljedećim parlamentarnim izborima ostvarimo tih 40% žena i muškaraca.
Neko je ovdje, mislim da je kolega Grubišić izašao je van, rekao je da mi mislimo da će se time što ćemo rješavati kvote riješiti gospodarsku, socijalnu i svaku drugu krizu u ovoj državi. A ja pitam, zar žene u ovom slučaju koje jesu podzastupljene nemaju pravo sudjelovati u raspravama i u donošenju odluka pa i o teškoj gospodarskoj, socijalnoj i svakoj drugoj krizi ili i dalje najveći dio žena mora ostati po strani? I naravno pitanje, da li smo kao društvo stvarno toliko bogati i razvijeni da se odričemo, kolegice su neke prije mene govorila, ženske pameti ženske inteligencije, obrazovanja, znanja koja imaju svega onoga što bi mogle unijeti između ostalog i u budući saziv ovog Parlamenta.
I ja ne mogu prihvatiti da se raspravlja na način da a sada hoće žene, a tko razmišlja o osobama s invaliditetom, pa tko razmišlja o mladima. Pa osobe s invaliditetom i ti mladi i starci pa oni su i muškarci i žene, to nema apsolutno nikakve veze sa spolnom kvotom. I ljevoruki da kolega Borić i ljevoruki i desnoruki.
Dakle nemojmo da na taj način dakle i u ženskoj populaciji i u muškoj populaciji ima svih tih kategorija i svi oni bi kroz te liste, kroz imena koja će biti tamo mogli biti zastupljeni u ovom Saboru i to apsolutno nema nikakve veze jesu li muškog ili su ženskog spola.
U tom smislu podržavajući sve rasprave koje su išle u ovom pravcu ja se zalažem da uvedemo zip sistem jer iskustva svih zemalja koje su se zadržale samo na financijskom kažnjavanju, tipa ako ti lista nema dovoljan broj muškaraca ili žena platit ćeš nekakvu određenu kaznu, ukazuje na to da su političke stranke uvijek plaćale kazne ali nisu ostvarivale spolne kvote. Dakle uvijek će radije se platiti kazne, a neće se ostvariti kvota.
Kada govorimo o preferencijalnom glasovanju, ja se dijelom zalažem za preferencijalno glasanje i u skladu sa prijedlogom kluba zalažem se da kao i na izborima za Europski parlament građani mogu zaokružiti jednog kandidata ili kandidatkinju sa liste, ali samo preferencijalno glasanje pogotovo u većem broju negativno se odražava na izbor žena. I kolega Boriću u svojoj raspravi ja sam vas slušala u biti možda nesvjesno ili svjesno ste izrekli činjenicu da da jesu kolegica Ruža Tomašić, Marijana Petir izabrane u Europski parlament bili ste koalicijski partneri ali zato što su one bile jedine predstavnice svojih stranaka i one su sve svoje birače skupile na kup i ostvarili su to. Ali to nas ne treba po meni priječiti niti bi to trebala biti prepreka za neke buduće koalicije koje će se raditi, dakle zalažem se za taj jedan preferencijalni glas ali se prvenstveno zalažem za listu koja će biti sastavljena po zip sustavu.
Hvala.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala i vama.
Prelazimo na replike, Đurđica Sumrak.
Sumrak, Đurđica (HDZ)
Hvala vam lijepo gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena kolegice Sobol, jako mi je žao zaista što ste izrekli ovakvu jednu netočnost a to je ali dobro to je možda bio vaš dojam, ali zaista mi je žao da ste rekli da mi u klubu HDZ-a imamo bilo kakvu ogradu prema tome da sudjeluje na listama 40% žena, apsolutno nikakvu. I to je HDZ dokazao sa jednom predsjedničkom kandidatkinjom 2003., danas buduća hrvatska predsjednica je podržavaju HDZ.
Recite mi molim vas lijepo vezano je za Europski parlament kolegice, Vlada HDZ-a koliko je bilo žena, koliko ima u Vladi SDP-a žena. Nemojte nam to nametati.
Nitko u klubu HDZ-a nitko u HDZ-u nitko nema ništa protiv ovog prijedloga, nitko apsolutno i o tome mi govorimo. 2008.ste spomenuli, a ja ću spomenuti 2012.već ste bili na vlasti.
Kolegica Nansi Tireli i dali smo onaj članak na autentično tumačenje sjećate se, a vidite što je odradila, odradila je politika. Nitko iz SDP-a i Vlada dali su negativno mišljenje, upravo su se složili sa onim što je bilo 2008.jer im to uopće nije odgovaralo za lokalne izbore.
I vidite ja se ne sjećam nijednog našeg predsjednika ili predsjednice HDZ-a koja bi došla kao što je došao kolega Milanović odnosno vaš predsjednik i rekao vama ženama na forumu, budite bolje, budite pametnije, budite lukavije i svi će zaboraviti da ste žene. To je ponižavajuće. Mi to nismo čuli ni od doktora Franje Tuđmana ni Ive Sanadera ni gospođe Jadranke Kosor ni gospodina Tomislava Karamarka ni od koga.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor kolegice Sobol.
Izvolite.
Sobol, Gordana (SDP)
Kada već spominjete doktora Franju Tuđmana u periodu njegovog predsjednikovanja vašom strankom u ovom Hrvatskom saboru je sjedilo između 4 i 7% žena, a 2000.godine smo skočili na skoro 22%.
A dozvolite ovaj dio koji se odnosi na kvote što se SDP-a tiče ajd usporedite i pogledajte žene na listama SDP-a 2012.ili žene na listama HDZ-a, ako već tako želite uspoređivati.
A što se tiče tumačenja zakona, zakon nije rekao da na tim listama se odgađa uvođenje kvota 40%-tnih na lokalnim izborima nego je odgodio plaćanje kazni. A ja sam vam vrlo jasno rekla što mislim o plaćanju kazni i smatram da je i tada sam se zalagala i smatram i danas da je najefikasniji način da pokažeš i političkim strankama ali i svakoj drugoj listi koju će sastavljati ovi ili oni građani i građanke ne može biti važeća ako se ne poštuje Zakon o ravnopravnosti i spolna kvota od 40%, pa onda to važi i za Demokratsku stranku žena koje su dužne onda uključiti i 40% muškaraca na svoje liste kao što će ostale stranke biti dužne ako to usvojimo 40%, minimalno 40% i muškaraca i žena na svoje liste. Za mene najpošteniji i najčišći način ZIP sustav.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Boro Grubišić, izvolite.
Grubišić, Boro (HDSSB)
Hvala lijepo.
Kada slušam ovo onda vidim jedan diktat koji zaista je potpuno neprihvatljiv. Nema niti jedne zemlje ne u Europi nego na svijetu, dakle vi ste u SDP-u onda veći i od Pape u demokratizaciji takozvanoj društva da ima ZIP sustav za izbore, bilo lokalne, bilo državne. Ni jedne zemlje.
Nabrojite mi i ijednu zemlju, recite gdje je to primijenjeno, a nema. Po tome mene čudi što vi nemate žensku kao kandidatkinju za predsjednika Republike. Zašto SDP nema kandidatkinju za predsjednicu Republike? Pa onda glasajte za Kolindu kada već imate priliku.
Nadalje, 2009. godine na izborima za Gradsko vijeće Slavonskog Broda bio sam nositelj liste na kojoj je bilo 15 žena i 10 muškaraca. Dakle bilo je 15 žena i 10 muškaraca. Prema tome evo i vaše optužbe koje govorite su bespotrebne. Prošlo je samo, prošao je samo jedan kandidat ili kandidatkinja, nije bitno kojega spola, ali nažalost prošao je samo jedan.
Nije stvar isto kandidiranje i prolazak. Upravo preferencijsko glasovanje o kojemu vi govorite, kažete da žene imaju manje šanse, pa pogledajte baš Ružu Tomašić, prefrencijskim glasovima bila je na 6. mjestu, ušla je u Europski parlament sa 100 tisuća preferencijskih glasova. O čemu mi ovdje govorimo?
Prema tome, kandidati koji su kako kaže kolega Borić ne podobni nego sposobni dobiti će uvijek broj glasova koji a poglavito ako uvedemo preferencijsko glasovanje i to ne samo ovu minimalu koju vi predlažete od jednog kandidata nego do tri kandidata u preferencijskom glasovanju.
…/Upadica: Hvala./…
Ultimativni …/Govornik se ne razumije./…
…/Upadica: Vrijeme je isteklo kolega Grubišić./…
… ZIP sustav …/Govornik isključen./…
Batinić, Milorad (HNS)
Odgovor, kolegica Sobol.
Sobol, Gordana (SDP)
Kolega Grubišić da ste bili ovdje u dvorani i slušali moju raspravu od početka do kraja onda biste znali što sam rekla i vezano oko preferencijalnog glasanja i znali biste što sam rekla i kako sam se očitovala na vaše.
Ja nisam vas optuživala, ja sam samo se očitovala na onaj dio gdje ste vi govorili o tome da mi danas tu postavljamo u prvi plan ženske kvote, spolne kvote a u zemlje je tolika gospodarska i socijalna kriza.
Ja ću onda sada ponoviti pa da čujete što sam na to odgovorila. Da smatram da u vremenima gospodarske, socijalne i ne znam kakve krize nitko nema pravo a najmanje mi koji sjedimo u ovom Saboru oduzeti mogućnost da polovica stanovništva sudjeluje u raspravama i odlučivanju o tome, od rješavanja onih najmanjih problema do najtežih državničkih problema.
To je moj stav, zalažem se za to, smatram da je najpošteniji način ZIP sistem. Da li ga netko ima ili nema ali imamo primjer zemalja koje su započele sa kvotama, uvele obavezne kvote i uvele kvote na mjesta s kojih je bilo izgledno da će žene ući u njihove parlamente a nakon nekoliko izbornih ciklusa te kvote više nisu bile potrebne.
Batinić, Milorad (HNS)
Sljedeća replika Goran Marić, izvolite.
Marić, Goran (HDZ)
Hvala lijepa.
Gospođo Sobol, s obzirom da ste prozvali malo nas iz HDZ-a a slažem se kada su u pitanju žene sve što ste kazali.
Ali cijenim dijela a ne riječi. Vi ste na Dan ravnopravnosti žena kao klub SDP-a razriješili dužnosti predsjednice odbora najkvalificiraniju ženu koja postoji u vašem klubu iz područja zdravstva, iz područja znanosti i postavili muškarca koji je daleko ispod toga.
A da su žene pozitivniji dio društva, to ne sporim, dapače to tvrdim i javno. Jesu li žene bile ikad vukovi s Wall Streeta? Nikada. Žena broker, pa tko je to vidio? Pa tko je više nereda napravio na svijetu od njih? Jesu li žene ikada bile direktori osiguravajućih društava ili investicijskih banaka koje su dovele do ove najveće i najpogubnije svjetske krize? Nikada. Jesu li žene bile direktori društava u Hrvatskoj koja su propala? Jesu li žene stečajni upravitelji? Ma kakvi, to je skandalozno bi bilo. Je li žena ikada bila direktor Kamenskog dalekovoda Dalmacija vina KIO-a DIOKI-ja i svih onih propalih? Nikada. Jesu li žene tajkuni? Jesu li žene sudjelovale u privatizaciji i tajkunizaciji? Jesu li podizali menadžerske kredite? Nikada. A onda se tako odnosimo prema njima kada možemo pokazati na djelu. To mi je malo licemjerno.
Ja sam za svoje suradnike uvijek radije birao žene nego muškarce jer nikada neće napraviti nered. Gdje su žene, jesu li žene u Remetincu zbog gospodarskog kriminala? Nisu. Jesu li žene dovele Hrvatsku u ovu situaciju u kojoj jesmo? Nisu. Je, doduše je jedna samo zadužila uz 14% kamatu, ali to je iznimka za Boga miloga.
Ali žene su, nisu žene, muškarci su doveli Hrvatsku na put neprohodnosti i od Hrvatske napravili mjesto tragedije a mi se onda i kada možemo ženama napraviti što zaslužuju a onda oni koji najviše se bore njih smjenjuju.
E to je malo neprihvatljivo.
Hvala lijepo.
Batinić, Milorad (HNS)
Odgovor, kolegice Sobol izvolite.
Sobol, Gordana (SDP)
Zahvaljujem.
Ja mislim da ja nisam bila ultimativna, ja sam samo razradila prijedlog koji je došao iz vlastitog kluba. Dakle kao što vidite, klub je dao jedan prijedlog. Ja smatram kao zastupnica i članica tog kluba da se taj prijedlog može razraditi na način da budemo do kraja vjerodostojni.
Kolega Marić, zanimljivo po prvi puta da su se pojedini zastupnici pobunili protiv odluke stranačkih odluka pojedinih klubova o tome tko će bit na čelu nekih odbora, tko će bit potpredsjednici, tko će biti članovi odbora itd. A ako se ne varam, u ovom Saboru je barem do ove godine važilo ipak jedno nepisano pravilo. Vi u svom klubu raspoređujete funkcije po odborima koje ste dobili kao opozicija, određujete članove ili članice tih odbora.
Jel vam netko iz ovoga kluba se digao za vrijeme rasprave i rekao zašto vašoj bivšoj članici Jadranki Kosor, prvoj premijerki koja je dolazila iz vaših redova, da ste ju izbacili iz stranke pa onda na kraju nije mogla biti niti u jednom odboru. Ja mislim da to i rasprava o ženskim kvotama i o izborima za Hrvatski parlament takve rasprave nemaju mjesta.
Ja ću se uvijek i u budućnosti zalagati, ja nisam prigovarala vama ili vam postavljam pitanje što ste zamijenili neke saborske zastupnice i umjesto njih stavili muškarce. Nismo. Ma smatramo da je to stvar vaše stranke, pa i toga koga ćete na pojedina mjesta unutar saborskih odbora postavljati.
To je bila jedna praksa, ali ja vidim da nekako od ove godine ispada da to više nije. Ja ću se i dalje zalagat za tu praksu i smatram da je to dio vaših unutarstranačkih odnosa pa onda dopustite da je to i dio naših unutarstranačkih odnosa i odluka.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Mirela Holy, replika.
Izvolite.
Holy, Mirela (ORaH)
Hvala poštovani potpredsjedniče.
Meni je uopće žao da mi raspravljamo danas o ovome. Imamo Zakon o ravnopravnosti spolova i to bi trebalo ustvari već biti apsolvirano. Ja ne znam zašto mi uopće govorimo o 40%-tnoj zastupljenosti žena na listama jer je to tako i onako zakonska obaveza iz organskog zakona. Dakle ja smatram da mi moramo ići korak dalje.
A s obzirom na činjenicu da se u Parlamentu čini da postoji konsenzus oko ovih pitanja, ja postavljam pitanje zašto ne idemo u pravcu paritetne demokracije. Da, apsolutno zip sistem i to zip sistem na cijeloj listi. Dakle nikakvih 40% nego 50%, zato što je to ono što spolovima i pripada. A na račun toga da političke stranke ne mogu to napravit, to je besmislica kakve nema.
Sveukupno u svih 10 izbornih jedinica mi imamo 140 stolaca odnosno izbornih mjesta. Dakle, političke stranke poput HDZ-a i SDP-a ili drugih stranaka u Hrvatskoj ne mogu pronaći 70 žena koje bi stavile na liste. Pa ja mislim da je to toliko ponižavajuće da netko uopće može reći da je to nešto što je prestrašno.
Dakle ukoliko postoji politička volja to se apsolutno može provesti, ali ako ne postoji politička volja onda ćemo mi i danas u Saboru i za 5 mjeseci ili za 5 godina ponovno raspravljati o jednoj te istoj temi. Dakle ajmo počet primjenjivat zakon i otiđimo korak dalje, uvodimo pravu paritetnu demokraciju, uvedimo obavezni zip sistem pa da vidimo, naći će se žene na listama, bez problema.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor, kolegica Sobol.
Sobol, Gordana (SDP)
Kolegice Holy, hvala na podrški jer moja rasprava je išla u pravcu toga, ok, 40%, ako je to poštivanje zakona neka to bude poštivanje zakona ali onda i tih 40% neka ide po zip sistemu. Vi idete sad još jedan korak dalje u skladu odnosno gotovo pa u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova.
No ponekad mi se čini, moram to na kraju reći, da smo u neka druga vremena sve bile puno glasnije vezano oko toga možda bismo neke stvari uspjeli riješiti i ranije i puno više zajedno nego što to danas jesmo.
Hvala.
Batinić, Milorad (HNS)
Sljedeća replika, Dražen Đurović.
Izvolite.
Đurović, Dražen (HDSSB)
Hvala.
Pa mislim da je ideja ove rasprave bila traženje suglasja oko izmjene izbornog zakonodavstva. Ja moram reći da što se mene osobno tiče, a vrlo vjerojatno i našeg kluba forsiranje na feminističkoj ideologiji zasigurno neće naći kod nas odjeka. /Pljesak./ Hvala.
Nije upitno i nije problem naći kako je rekla zastupnica Holy ni 140 žena pa da imamo listu sa 100% žena i svi tako, već je problem u tome što se na listama nalaze oni ljudi koji su svojim radom i za stranku i za tu listu u prethodnom razdoblju zapravo se trebaju naći na toj listi, a ne da li ćemo mi naći osoba ovog ili onog spola koje će se na listama naći. Na prostoru u kojem je živim vašu stranku u gradovima, općinama i županijama ne predstavljaju žene.
Nemate vi žena čelnika vaše stranke ni u općinama ni u gradovima ni u županijama, niti na…
… /Upadica se ne razumije./ …
Dobro, ima naravno tu i tamo ali to su iznimke koje manje-više u dobrom mjeri potvrđuju pravilo. Ne zato što vi ili mi ne bi htjeli ili probiremo muškarce ili žene, već zato što je to realnost na tom prostoru. Tih odnosa koji su tako uspostavljeni i tako je. To se mijenja i postupno se mijenja i zaista se mijenja.
Ali jedna je stvar sastavljat listu u Čarliju, ovdje za centar grada Zagreba i druga je stvar sastavljati listu u nekim, u Čaglinu ili u nekim ruralnim prostorima Hrvatske. Dakle drukčiji su odnosi među ljudima i tu realnost vi morate prihvatiti. Nije Hrvatska ista u Čarliju i u Čaglinu.
Batinić, Milorad (HNS)
Odgovor, kolegica Sobol.
Sobol, Gordana (SDP)
Kolega Đurović, baš sam jučer bila u Čaglinu. I znate koliko žena se tamo okupilo, sposobnih žena, žena koje drže obiteljska gospodarstva, žena koje žive u Čaglinu, a rade negdje u nekom gradu? Mi govorimo o parlamentarnim izborima, kolega Đurović i o tome što nas čeka za godinu dana i o listama koje ćemo sastavljati za parlamentarne izbore.
I sad ću ovako reći. Gospodine Đurović ako vaša stranka na tim listama ne može naći 40% ukupnog broja, dakle u područjima koje vi pokrivate u tih nekoliko županija nemojte se natjecati. Da, evo kaže kolega Borić. A onaj vaš početak feminističke ideologije kolega Đurović hajde molim vas ako treba dat ćemo popis literature pa da iščitate i da vidite šta to znači feministička ideologija. /Pljesak./
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Dragutin Lesar, izvolite.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Poštovana kolegice Sobol, prateći ovu raspravu danas cijeli dan na ovu temu a posebice svojim argumentima koje ste iznijeli braneći prijedlog o 40% žena na listama za predstavničko tijelo.
Najprije sam imao jednu ideju, jedan prijedlog. Međutim, ako ga mi idemo predlagati nema šanse da bude usvojen. I ako se budemo držali dogovora da nakon ovog prvog čitanja pokušamo postići suglasje u ovih pet prijedloga pa doći, dakle bit će dovoljno vremena. Ali zbog dosljednosti stava. Trebalo bi dopuniti i promijeniti Zakon o Vladi i također napraviti odredbu prema kojoj i u sastavu Vlade mora biti 40% žena. Jer istim kriterijima i argumentima o pravu žena na odlučivanje sudjeluje u odlučivanju moramo primjenjivati onda u Vladi. Koliko sam uspio na brzinu vidjeti u sadašnjem sastavu Vlade je četiri žene. 40% bilo bi najmanje 8. I mislim da ćete se složiti sa mnom da isti argumenti kojim branite u predstavničkim tijelima mora vrijediti i za izvršnu vlast. Onda smo do kraja dosljedni onim argumentima, pravo mogućnosti i sposobnosti žena odlučivanja. I s druge strane dopunom Zakona o Vladi sve buduće mandatare također prisiliti na poštivanje te kvote.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Odgovor, kolegice Sobol.
Sobol, Gordana (SDP)
Pa kolega Lesar vidite, možda mnogi zastupnici i zastupnice nisu bili svjesni ove činjenice kad se ovaj zakon donosio o ravnopravnosti spolova koji je vrlo jasan i koji govori o provođenju posebnih mjera. Promicat će se ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u djelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti uključujući i javne službe, te postupno povećanje podzastupljenog spola.
Mi danas raspravljamo o izbornom zakonodavstvu i u tom smislu, dakle govorimo o kvoti. Mi govorimo o 40%. Sve ovo što se čulo dalje, dakle ja ću još jedanput ponoviti vezano oko ZIP sistema. To je i moje osobno nastojanje da kao saborska zastupnica pokušam u ovoj raspravi, a da to ostane zapisano i da to bude isto dio platforme. Sve ovo što smo mi danas govorili je dio platforme za sutrašnje sjest za stol svi koji su predlagali izborno zakonodavstvo i da se vidi oko čega se može usuglasiti, odnosno da se to onda eventualno proširi i na cijeli Sabor.
A naravno da bi bilo dobro i da je poželjno da u budućnosti, ja bih ovako rekla ako mi postignemo da ugradimo Zakon o ravnopravnosti spolova u zakonodavni dio da će iza toga nužno proistaći i onaj drugi dio, a to je onda ona razina izvršne vlasti. Ali onda i razina izvršne vlasti to vam znači i na svim razinama.
Ali hajmo prvo početi mi sa državne, jer to nekako mi se čini da je hajde da tako kažem najbezbolnije.
Batinić, Milorad (HNS)
I posljednja replika Josip Borić, izvolite.
Borić, Josip (HDZ)
Hvala lijepo.
Kolegice Sobol, ja imam osjećaj da se mi ne razumijemo dobro jer vi nama namećete nekakvu krivnju u vezi tih vaših kvota za žene. Dobro, u vezi kvota za žene na listama, a tjerate nas da izglasamo cjelokupni zakon kroz to.
Znači, mi smo rekli idemo razgovarati, konsenzus postignuti bez ultimatuma. Otvorimo svoja pitanja, stavimo ih na stol pa nam recite ne može mijenjat se ovo i ovo može, ovo može, pa ćemo mi izabrati. A ne, mi ćemo zastupati samo kvotu, vi morate bit za to, onda vučemo sve ispod toga unutra. Pa prođe zakon. Ako nismo za zakon onda smo protiv kvote, pa to nije istina.
Ja sam rekao vi predlažete, mi provodimo. Dao sam vam analitiku izbora za EU parlament – 4 žene, 2 muškarca. Vi 1 ženu, 3 muškarca. I nama govorite da smo mi protiv kvota, da mi ne stavljamo žene na liste, da mi ne mislimo kao vi itd.
Ali ne možete razgovarati o konsenzusu na taj način da nam kažete sada jedan parcijalni dio oko kojeg se svi slažemo, a da bi u ukupnom dijelu ispalo da mi glasamo protiv tog zakona, jer ne možemo postići konsenzus oko nečega što i mi želimo.
I sad bih ja trebao biti onda protiv i vas, a nisam. Jedanput sam se upustio u raspravu u Izvještaju o ravnopravnosti spolova i rekao sam ne dao Bog više nikada, nikada. Žena koliko god treba neka bude, neka bude i neka se stvaraju te liste. A kako će se to riješiti, kažem ne na ovaj način, jer vi nama jedan dio vučete parcijalno, a sveukupno izglasajte. Ako ste protiv sveukupnog, onda ste i protiv kvota. E ne ide to tako, barem kod mene.
Batinić, Milorad (HNS)
Odgovor kolegica Sobol, izvolite.
Sobol, Gordana (SDP)
Kolega Borić, za Europski parlament HDZ dva dva, SDP jedan jedan ako ćemo čisto gledati stranački. Jel' tako? Znači, zadovoljili ste vi 50% kvotu i zadovoljili smo mi 50% kvotu, toliko da završimo priču o Europskom parlamentu.
Ja ne znam zašto vi smatrate da ovo što sam i ja govorila i možda još neki da je to ultimativno. Ja se kao saborska zastupnica zalažem, naravno da se zalažem za prijedlog moga kluba i dajem si pravo i slobodu kako god to hoćete da u pojedinačnoj raspravi napravim korak naprijed i ono što se kaže stavim bubu u uho. Da li ćete vi kao klub HDZ-a biti za cijeli zakon, prijedlog koji će na kraju ispasti, ja pojma nemam hoće li na kraju proći ZIP sistem, hoće li biti jedan preferencijalni, hoće li biti tri to zavisi od klubova, od stranaka koje će sjesti i sa čime će se ustvari onda izaći i pred vas. Jer vi prijedlog niste uobličili u obliku zakona.
E sad, hoće li taj prijedlog biti prihvatljiv takav kompletno i vama, hoće li unutra biti kvote ili ne ja isto mogu sada samo nagađati i što će ako budu kvote hoće li se još nešto nadopuniti.
Prema tome, mislim da današnje rasprave ne treba nitko smatrati ultimativnim, to nije ono uzmi ili ostavi, to je pokušaj dakle da i kroz pojedinačne rasprave iznesemo svoje stavove. Možda ću ja sutra u klubu ili vi ili ne znam tko morati nešto progutati, a to se nikad ne zna. Ali ja se zalažem i stvarno želim i pokušavam i kroz klub i tu na plenarnoj sjednici da govorim o ZIP sistemu. Pa sad da li će to proći ili ne to ću vidjeti, mi ćemo se boriti da prođe.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Nastavljamo sa pojedinačnom raspravom.
Karolina Leaković, izvolite.
Leaković, Karolina (SDP)
Zahvaljujem poštovani gospodine potpredsjedniče.
Evo današnja je rasprava zapravo protekla činilo mi se do prije nekih sat vremena u jednom vrlo tolerantnom i rekla bih visoko demokratskom tonu kad je riječ upravo u ovom dijelu o kojemu zadnjih nekoliko sati raspravljamo najviše, a to je pitanje uvođenja rodnih kvota ali me nekoliko ovih zadnjih replika i odgovora na neki način vratilo mi je film unazad. Dakle, nekoliko izbornih ciklusa kad se nažalost u Hrvatskom saboru mogao mnogo češće čuti isključivi govor, kad je riječ o ženama ili o rodnoj zastupljenosti. Pa smo čak došli i do toga da se sada sa nekim omalovažavanjem govori o feminističkoj ideologiji kao da je feminizam nešto o čemu se ne bi trebalo govoriti u javnosti i kao da to nije posve legitimna i znanstvena disciplina. A na kraju krajeva i pristup u politici.
Pa tako danas imate i u Europskom parlamentu feminističku stranku iz Švedske koja je ondje zastupljena. Prema tome, zašto ne bismo imali feministički pristup politici? To ne znači dakle da se zalažemo da žene odnosno ženska ljudska prava budu iznad nekih drugih ljudskih prava. Feminizam je upravo onaj koji se zalaže dakle za ravnopravnost spolova.
Ali neću držati predavanje o tome nego zapravo ukratko samo jer smo gotovo sve važno već čule danas i čuli na neki način poduprijeti uvođenje već sada dakle u Izborni zakon rodne kvote. To nije ženska kvota, to je rodna kvota. Znači, danas je ta kvota, u svakom slučaju ponajprije se odnosi na podzastupljeni spol, a to su žene u politici. Ali tko zna za koliko godina to može biti i kvota koja se odnosi na podzastupljeni spol na možda muškarce u politici. To nikad ne znamo.
Ali ne samo u politici, dakle kad govorimo o rodnim kvotama u nekim drugim zanimanjima i djelatnostima već smo čuli i od kolegica da su muškarci već podzastupljeni u pravosuđu, podzastupljeni su u obrazovnom sustavu kao oni koji rade u obrazovnom sustavu ne oni koji njime upravljaju jer većinom dakle jesu rektori ili su dekani ili su pa evo na kraju krajeva i ministri. Ali mislim da moramo gledati ovu veliku i široku sliku kad govorimo o kvotama i ne razmišljati samo o sadašnjem sazivu Sabora, o sadašnjoj Vladi jer ne donosimo ovaj Izborni zakon za sadašnji saziv Sabora nego za one buduće i donosimo ga nadam se tako da ga ne moramo mijenjati u sljedećih nekoliko godina.
Ono što je vrlo važno reći je također da su rodne kvote privremene poticajne mjere. Dakle, to nisu mjere koje su zamišljene biti zauvijek na snazi. Recimo imate jednu Dansku koja je uvela ovakve kvote još '70-ih godina i nakon evo 40 godina primjene oni su te kvote rodne u politici nedavno napustili jer su ostvarili ono o čemu je govorila kolegica Holy a to je paritet u predstavljanju u Parlamentu odnosno u predstavničkim tijelima. Dakle, njima više danas ne trebaju kvote, oni su postigli jednaku ili ravnomjernu zastupljenost žena i muškaraca u Danskom parlamentu.
Zastupljenost jednaka žena i muškaraca nije pitanje koje nije političko, za mene je to jedno od najvažnijih i vrhunskih političkih ili demokratskih pitanja. I nije točno da to nije istovremeno i razvojno pitanje. I nije točno ono što je govorio kolega Grubišić da to nema veze sa ekonomijom, da to nema veze sa razvojem i da to nema veze sa dakle društvom u kojemu se na odgovarajući način ostvaruju ljudska prava i muškaraca i žena. Istraživanja su pokazala zapravo da su ona društva u kojima su na jednaki način zastupljene i žene i muškarci u tijelima odlučivanja društva koja su najmanje nejednaka. I u tome dakle kako se ostvaruje dohodak i u tome kako se ostvaruju sva druga prava žena u odnosu i na rodne stereotipe i u obrazovanju i u zapošljavanju, a onda naravno kasnije i u načinu na koji žene dolaze do visokih pozicija u društvu. I kako zapravo država određenim mehanizmima pomaže ženama da na uspješan način mogu ostvariti dakle i određenu razinu profesionalne zastupljenosti … karijere ali i ono što žele recimo postati majke i imati obitelj.
Štoviše, u nekim razvijenim zapadnoeuropskim zemljama kojima težimo ili kakvim ovo društvo na koje se često pozivamo zapravo kakvima želimo biti, dakle skandinavske zemlje, već danas, a to je netko i spomenuo ranije i u upravljačkim odborima ne samo javnih dakle tvrtki u državnome vlasništvu nego i u privatnim kompanijama itekako se vodi računa o tome da postoji također dakle jedna određena rodna kvota, znači uravnoteženost u predstavljenosti žena. To su činjenice i ti su trendovi zapravo lako provjerljivi.
Bez tih privremenih poticajnih mjera, dakle bez rodnih kvota niti u jednoj državi nije se ostvarila rodna ravnopravnost sama po sebi. Dakle, ona se nije ni u tim skandinavskim zemljama koje često spominjemo kao uzor ostvarila tako da joj nije prethodila borba, ako želite i borba osviještenih žena i muškaraca i progresivnih žena i muškaraca izvan usko političkog spektra, dakle izvan političkih strankama u nevladinim organizacijama, u sindikatima ali isto tako ključno je zapravo bilo donijeti i propisati određene privremene mjere kao što su rodne kvote kao u Izbornome zakonu tako i u mnogim drugim zakonima koji reguliraju ovo područje.
Naime, nisu oni koji imaju moć u svojim rukama, a su uglavnom muškarci, niti u skandinaviji toliko benevolentni da bez pritiska prepuste određenu razinu prava ili određenu razinu pozicija ženama i to bi zapravo svima nama koji smo dakle na ovoj progresivnoj strani i koji se zalažemo za rodne kvote, i koji se zalažemo za veću zastupljenost žena u politici trebalo na neki način biti misao vodilja. Dakle, riječ je o političkoj odluci i u tom smislu pitanje političke participacije nije pitanje dobre volje onih koji poput kolege Borića govore pa evo neka bude tih žena na listama, pa evo koliko god treba. To nije u svakom slučaju pravi pristup nego pitanje vrijednosti i pitanje kakvo to mi zapravo društvo želimo stvarati, u kakvom društvu želimo živjeti.
Ja sam jučer na aktualnom prijepodnevu dotaknula svojim pitanjem jedan od važnih problema ili pitanja s kojima se susreću i žene u Republici Hrvatskoj danas ali i u nekim drugim europskim zemljama a možemo dakle govoriti općenito da je zapravo i na razini EU na djelu jedan, jedan retrogradni pristup ženskim pravima, dakle da je riječ o neki način umanjivanju već postignute razine ženskih prava i dakle na neki način vraćanju žena u tzv. njihovo prirodno okuženje a to bi značilo zatvaranje u onu privatnu sferu ili povlačenje u, kako ja to, ne samo ja nego kao su to već definirali negdje i 90.tih godina mnoge feminističke teoretičarke i u našoj zemlji. Dakle, da se vraćamo onom nekom ognjištu kojega žena navodno treba čuvati dok muškarac zarađuje i donosi prihode doma.
Dakle, danas cijeli dan razgovaramo zapravo o tome da na neki način moć u politici ili moć izbora moramo vratiti građanima i građankama u većoj mjeri dakle omogućujući im također da još dodatno svojim preferencijalnim glasom odlučuju o tome tko će ih na pravi način zastupati u Hrvatskome saboru. I mi smo apsolutno čini mi se svi suglasni o tome da se ti odnosi moći moraju mijenjati i da građankama i građanima treba dati dodatan poticaj zapravo da vrate povjerenje u institucije predstavničke parlamentarne demokracije jer nažalost i ne samo u Hrvatskoj ponavljam, nego je tako i u drugim zemljama EU građanke i građani više u toj mjeri nemaju povjerenje u institucije. Osobitu su to na lošem glasu Parlamenti.
Vidljivo je međutim, pogotovo evo na kraju ove rasprave da i među nama naravno postoje određene ideološke, svjetonazorske razlike i to je meni potpuno očekivano. No, izuzetno mi je drago dakle da iz kluba HDZ-a koliko vidimo dolaze signali da bi se na ovaj način mogla izglasati rodna kvota kao privremena mjera. No, ja mislim dosita da se radi o privremenoj mjeri i da je ono čemu mi trebamo težiti je zapravo ono o čemu je govorila Mirela HoLly a to je paritetna demokracija 50% i naravno ovaj ZIP sustav.
Batinić, Milorad (HNS)
Vrijeme.
Hvala.
Prelazimo na replike.
Nada Murganić, izvolite.
Murganić, Nada (HDZ)
Zahvaljujem poštovani potpredsjedniče.
Kolegice, ja evo cijelo vrijeme slušam raspravu i nekako sam se libila uključiti u to zato što mi se čini da smo o tim rodnim, rodnoj i općenitoj ravnopravnosti spolova svi sve rekli. I stiče se dojam da nekako svi podjednakom mislimo ali uvijek postoji neki ali.
Naime, možda samo ponukala me jedna rečenica gdje ste rekli da postoji podzastupljenost muškaraca u nekakvim zanimanjima, radnim mjestima spomenuli ste sudstvo. Ja mislim da ne postoji podzastupljenost muškaraca u nekim zanimanjima u pravosuđu kod sudaca, odnosno kod onih zanimanja koja su teži. Naime, želim reći da je i politika i tamo gdje je moć, i tamo gdje je novac je to svijet muškaraca. Nije to kritika niti našoj državi, niti našem narodu, niti našem mentalitetu jednostavno je to tako i mi smo tu svi zajedno puno toga napravili. Ne dolaze signali da će se to mijenjati sa vaše strane više sa naše manje. Mislim da tome svi zajedno težimo. Negdje se je poneki puta na nekoj listi možda bolje potrefilo ili ono što ste rekli tradicija je da su veće stranke pa su stranke koje imaju koncentraciju u gradovima, pa imaju veći izbor i žena a i kvalitetnih muškaraca na listama i to nam uz slažem se ovu kvotu treba biti tendencija i težnja.
Naš kolega Marić je imao dobru namjeru gdje je rekao da nije bilo žena na onim mjestima, vrlo važnim, vrlo značajnima gdje je bilo jako puno novaca, nije bilo samo zato što se ženama na takvim mjestima ne dozvoljava, to je ponavljam svijet muškaraca. Da li bi žene bolje upravljale, ja vjerujem da bi samo zato što mi imamo u toj politici tu jednu malu žensku notu opreznosti.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala.
Završnu rečenicu, izvolite.
Murganić, Nada (HDZ)
I ne bi ovo prisvojila niti jednoj stranci, a ima još niti jednoj stranci. A ima još nešto, samo dozvolite mi, ovo što je rekla gospođa Sobol i ona će možda progutati nešto u svom klubi pa i mi sve u svome klubu.
Batinić, Milorad (HNS)
Boro… Niste digli pločicu.
Izvolite odgovorite, ali morate za vrijeme izlaganja, odgovor na repliku.
Leaković, Karolina (SDP)
Je, je, znam, znam, ali sam se usredotočila na izlaganje kolegice pa nisam, ispričavam se, neću ponoviti.
Slažemo se dakle da je riječ o odnosima moći, naravno politika je to, polje borbe za moć, ali dolazimo i do onog pitanja staklenoga stropa na što je već netko danas ukazao, dakle da žene doista predstavljaju ovaj niži i srednji menadžment ili je … i u obrazovanju i u znanosti i u medicini i u mnogim drugim, u sudstvu, itd., ali što se više penjemo dakle, sve je manje žena i ja u tome zapravo vidim ključnu ulogu države u osiguravanju uvjeta da mlade žene, da žene koje žele napredovati akademski, koje se žele baviti znanošću, koje se žele baviti možda i nekim ne tradicionalno ženskim poljima, dakle bilo da se bave računarstvom, elektrotehnikom, strojarstvom, itd., mogu isto tako, dakle na isti način pod istim uvjetima napredovati kao i njihovi kolege, a istovremeno ostvariti se na svim drugim poljima koja su kao i njihovim partnerima, njima važno, dakle obiteljski i privatni život i u tome se zapravo možemo, mogu se s vama složiti.
Batinić, Milorad (HNS)
Boro Grubišić, replika.
Grubišić, Boro (HDSSB)
Hvala lijepo.
Kolegice Karolina, vaše izlaganje se isključivo odnosilo na ovaj članak vašega prijedloga o ravnopravnosti, da kažem, rodnoj ravnopravnosti na kandidacijskim listama. O preferencijskom glasovanju, o tome nije bilo ni jedne riječi, ali moram se, s obzirom da ste me prozvali imenom i prezimenom u vašem obrazlaganju, reći da je vaša kolegica rekla da je 69% sudaca, odnosno sutkinja zaposleno u RH, od svih onih koji su u pravosuđu, a da su predsjednici sudova uglavnom muškarci.
Pa tko bira predsjednike sudova?
… /Upadica se ne čuje./ …
Dobro. Dalje, ravnatelji škola i učitelji i učiteljice u školama, pretežu one kojeg su ženskog spola, ali ravnatelja bira nastavničko vijeće između ostalih, ima…
… /Upadice se ne čuju./ …
Školsko vijeće, pardon, ali u kojemu i učitelji imaju svoj dio i ostali. Prema tome, opet zašto biraju muškog, ja ne znam. Možda ćete mi vi objasniti. A pretpostavka da bi žena bila bolja na onim mjestima o kojima je govorio kolega Marić gdje su upropaštene mnoge firme, dakle direktori firmi, javnih poduzeća i svega ostaloga je samo pretpostavka. Imamo mi slučajeve i gdje to nije funkcioniralo ni kad je žena bila. Ja bih volio, ja bih volio osobno da ih je više na tim funkcijama upravo pod pretpostavkom o kojima govori … i svi vi koji ste govorili o tome jer osobno vjerujem da bi … i poštenije vršile svoj posao nego li oni koji su zabrljali u smislu u kojemu je govorio gospodin Marić, pa su dopali Remetinca, itd.
Ali to je samo pretpostavka. Da bismo to učinili ne treba raditi ultimativan, da ne kažem i represivne mjere u zakonu i ne znam ni ja što sa…
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala kolega Grubišić.
Odgovor na repliku, izvolite kolegice.
Leaković, Karolina (SDP)
Zahvaljujem.
Evo, kolega Grubišiću, uporno dakle pokušavate žene okriviti za to što nema žena na visokim pozicijama, u sudstvu što ih nema na visokim pozicijama, u školama, dakle nije to baš tako, znate. Ne biraju samo žene žene. Inače ne glasaju samo žene za žene. Pa ima žena u Hrvatskoj politici za koje ja ne bih glasala kao što ni neke druge žene ne bi glasale za mene, dakle, ne glasamo samo po ovoj rodnoj pripadnosti, nego glasamo ipak i po tome, po kojem ideološkom ili … taboru pripadamo, mislim, to je potpuno jasno.
U odnosu na ono što je govorio kolega Marić, to ipak morate s njim raspraviti, ali ja bih voljela, dakle vidjeti u praksi kako bi doista to izgledalo da je situacija bila drugačija, a inače ne spadam, dakle u one koji misle da bi žene idealnije ili bolje od muškaraca obavljale neki posao, a priori. Ali također ne podržavam one koji misle da one to ne bi mogle raditi samo zbog toga što su žene.
Evo, toliko.
Batinić, Milorad (HNS)
Đurđica Sumrak, replika.
Izvolite.
Sumrak, Đurđica (HDZ)
Hvala vam lijepo gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena kolegice, ja bih rekla ovako, da su ove rasprave popodnevne, evo do sada, puno zdravije i puno iskrenije. Vama se one ne sviđaju, rekli ste da vam se ne sviđa ovaj zadnji sat, sat i pol, da vam to nije drago, ali vjerujte mi da one rasprave od prije podne nisu bile ni iskrene, nisu bile ovako zdrave i nisu bile ovako argumentirane, to su bile rasprave za one neke druge, za medije, populističke rasprave. To je jedno, evo to sam htjela vas upozoriti, odnosno vam reći što mi nije bilo drago čuti.
Onda ste spomenuli da ste u kontekstu … progresivni, možda je glupo da uopće na to reagiram jer onda ću smatrati da mi nismo progresivni ako to uopće govorim, prema tome možete čak i zaboraviti jer smatram da smo mi ovdje sasvim dovoljno progresivni, jako puno smo napravili, zaista, ja ću sada govoriti samo unutar HDZ-a, na svim razinama, posebice kad se radi o ženskim pravima, ali i na svim drugim razinama.
I ono je s čim se ja slažem sa vama, ali na jedan način je to pokušao kolega reći, a ja sam jednom prošle ili pretprošle godine isto to u Saboru govorila i rekla sam sljedeće – problem je u nama ženama. Znate feministkinje, a pri tom možda bolje znate, ja sam samo dotaknula tu literaturu i nešto pročitala i gledala, su bile tada strahovito solidarne nije bilo bitno koja je, jel dolazi iz koje grupe uopće iz koje razine ona se podiže bile su solidarne. Mi danas žene nismo solidarne i to je činjenica, niti vi unutar SDP-a niti mi unutar HDZ-a ni unutar bilo koje stranke nismo solidarne i tu je problem.
Batinić, Milorad (HNS)
Hvala kolegice Sumrak.
… /Govornici govore u isto vrijeme, ne razumije se./ …
Kolegice Leaković izvolite odgovor.
Kolegice Sumrak vrijeme molim vas.
Leaković, Karolina (SDP)
Evo kada smo govorila mi … nisam mislila samo na ovu stranu sabornice nego na sve kolegice i kolege koji su danas raspravljali u ovom smjeru podržavanja rodnih kvota u tom smislu sam govorila. A kada govorimo o toj ženskoj solidarnosti, općenito se o njoj doista mnogo priča i to na raznim razinama i u raznim prigodama i pokušava se imputirati ženama da su same nedovoljno solidarne među sobom i da su one solidarnije da bi onda stvari bile bolje. Ali mislim da je to također jedna od vrlo perfidnih podvala. Dakle nas se opet pokušava na neki način okriviti za to što nismo uvijek na svim pitanjima solidarne.
Mislim da treba postojati određena razina solidarnosti i u ovome Saboru i među muškarcima i među ženama kada je riječ o tome kako se raspravlja recimo o ženskim pravima i uopće o rodnoj ravnopravnosti, ali i o mnogim drugim pravima koje se odnose na žene. Ali ne bih voljela da uvijek jedan od najvećih problema kada govorimo o ženama u politici ili općenito statusu žena bude pozivanje na nedostatak ženske solidarnosti jer nam to neće pomoći i samo će nas ja mislim odvesti u jednom potpuno drugom smjeru.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Time smo zaključili raspravu.
Želi li u ime predlagatelje tko uzeti riječ? Ne.
Kolega Gvozden Flego.
Izvolite.
Flego, Gvozden Srećko (SDP)
Neću koristiti raspoloživih pet minuta ali tri rečenice. Ne neću ni pet minuta.
Dakle moj doživljaj je puno pozitivniji od onoga koji sam očekivao i to me ispunjava zadovoljstvom. Drugo, pokazalo se da smo našli nekoliko zajedničkih nazivnika u današnjoj raspravi i bilo bi optimalno da tokom usuglašavanja o pet zakona te zajedničke nazivnike istaknemo i oko njih se složimo. I treće, mislim mi se nalazimo u jednoj paradoksalnoj i zabrinjavajućoj situaciji.
Mi raspravljamo vrlo dugo o nečemu što je zakonski određeno, mi raspravljamo o pravima natpolovične većine stanovnika i ako se tu ne možemo složiti ne znam oko čega se možemo složiti, na razini principa i na razini izvedbe.
I treće, bilo bi mi drago kada bismo one zajedničke nazivnike koje smo danas izrazili zapravo zajednički donijeli odnosno o njima se pozitivno odlučili.
Ja nisam doživio nikakve ultimatume, osim možda jedan ali da ga sada ne spominjem, nego ako se možemo složiti oko onoga što nam je zajedničko i za to se zajednički založiti meni je osobno uistinu jako stalo do toga i da taj zakon ili te promjene zakona budu donesene konsenzusom ili što bliže konsenzusu mislim da ćemo napraviti odličan posao.
Hvala vam lijepo.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Hvala lijepa.
Dragutin Lesar.
Izvolite kolega.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Pridružujem se dojmovima kolege Flege o kvaliteti rasprave i ja ističem svoju vjeru da ovi zajednički nazivnici koje smo u raspravi iskristalizirali mogu dovesti do dogovora. Ne znači da će i dovesti. Ja bih volio da do toga dođe.
I nadam se da ovo što ću sada reći neće biti ocijenjeno kao skretanje teme, a u raspravi u ime predlagatelja najavio sam tu mogućnost koja se danas dogodila.
Od danas od prije dva sata Hrvatska ima jednu pravni presedan kada je odlukom suda jednom dužnosniku izrečena mjera zabrana obavljanja djelatnosti. Dakle novu praksu u sudskom postupku smo danas dobili i to moramo uzeti u obzir kolega Flego i kod onih odredbi o zabrani u kandidiranju jer se teoretski može dogoditi da do izvanrednih izbora negdje dođe dok ova mjera još uvijek suda jeste na snazi i onda bi bili u apsurdnoj situaciji da se netko može kandidirati, a nakon izbora postoji sudska zabrana obavljanja djelatnosti. Dakle to je nešto potpuno novo čega do sada nismo imali.
I drugo, apeliram na zastupnike vladajuće koalicije bez ikakve namjere zezanja, podvaljivanja ili politikantstva, u proteklih nekoliko godina svi smo imali grčeve u želucu kada se dogodilo, govorim o lokalnim, regionalnim i državnim, završavali u istražnim zatvorima, bili nedostupni hrvatskom pravosuđu i sada ovaj novi momenat kada imaju sudsku zabranu obavljanja djelatnosti.
Mi ni u jednom zakonu ali samo za državne dužnosnike nemamo regulirano njihova prava koja proizlaze iz prava na primanja i ostala materijalna prava.
Za državne službenike je propisano primjerice ako završi u istražnom zatvoru ima pravo na 60% plaće, radniku u privatnom sektoru nakon petog dana dobiva otkaz, nije došao na posao.
Samo za državne dužnosnike, lokalne i regionalne ne postoji nijedna odredba ni u jednom zakonu koja bi govorila što sa njegovim pravima tada. Mislim da je nedopustivo da dužnosnik koji je u istražnom zatvoru nedostupan pravosuđu ili ima ovu mjeru zabrane obavljanja djelatnosti, ostvaruje sva prava kao da je na radnom mjestu.
S obzirom na ovu novu praksu mislim da bi bilo izuzetno korisno da Vlada hitno reagira dopunama ili promjenama postojećih zakona kako se svi zajedno ne bi morali crveniti kada će javnost i građani ponovno početi propitivati taj problem.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Ingrid Antičević-Marinović, replika.
Antičević Marinović, Ingrid (SDP)
Kako je poslovica da pogrešno ispravim, pa ću vam ja kolega ispraviti.
Slažem se sa onim, ono uvodno što ste rekli, međutim sada govorimo za službenike i namještenike i svakog radnika u državnom i privatnom sektoru koji je pritvoren, pripada mu po zakonu polovica dohotka kada je u pritvoru ili je udaljen s posla a ako je osuđen, pravomoćno osuđen više od 6 mjeseci onda automatski gubi radni odnos.
Prema tome, svaki radnik, svaki službenik, svaki namještenik ako je u pritvoru ili je udaljen do pravomoćne presude ima pravo na polovicu dohotka.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Dragutin Lesar, odgovor na repliku.
Lesar, Dragutin (Hrvatski laburisti - Stranka rada)
Moram i reagirati, nadam se da u vladajućoj koaliciji nećete vi odlučivati o mojem prijedlogu.
Dakle za državne službenike i namještenike je 60% a ako uzdržava djecu 80% plaće. A nađite mi i jednog radnika u privatnom sektoru koji nakon 5 dana nedolaska na posao zbog pritvora nije dobio otkaz. Ali pustimo to.
Upozorio sam na problem državnoj dužnosnici regionalni i lokalni ne postoji zakonodavno rješenje, za njih nije propisano 50% plaće. Puna plaća je. Ako saborski zastupnik, član Vlade, drugi dužnosnik, župan, gradonačelnik ili načelnik općine završi u istražnom zatvoru 12 mjeseci prima punu plaću od 12 mjeseci. To više nije prihvatljivo.
Sada imamo novi momenat, dakle nije istražni zatvor, nije uvjet za razrješenje jer je pravomoćna presuda nego je sudska odluka zabrana obavljanja djelatnosti. Dakle on ne smije obavljati poslove gradonačelnika. Da li ima pravo na punu plaću? Nemamo zakonodavno rješenje. Apeliram hitni postupak da se to popravi, da to reguliramo, da se više ne sramotimo. O tome sam govorio.
Zgrebec, Dragica (SDP)
Zaključujem raspravu.
O prijedlozima ovih zakona glasati ćemo naknadno.
7
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Predlagatelj: Klub zastupnika SDP-a, prvo čitanje, P.Z. br. 722
14.11.2014.
Leko, Josip (SDP)
Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, prvo čitanje, P.Z. br. 722. Predlagatelj zakona je Klub zastupnika SDP-a.
Rasprava o prijedlogu zakona je zaključena. U skladu s prijedlozima radnih tijela dajem na glasovanje sljedeći zaključak: "Prihvaća se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor koji je predložio Klub zastupnika SDP-a.
Drugo, sve primjedbe prijedlozi i mišljenja uputit će se predlagatelju radi pripreme konačnog prijedloga zakona".
Molim glasujte o prijedlogu zaključka. Glasovanje je završeno. Molim rezultat.
Utvrđujem da je većinom glasova 90 glasa za, 6 suzdržanih glasova i 16 glasova protiv donesen predloženi zaključak.
PDF
Učitavanje