Vidović, Davorko (Nezavisni)
-
Pitanje postavljam predsjedniku hrvatske vlade.
2. rujna 1991. u 8:18:50 je pala prva granata na tank sa 4700 tona nafte u Sisačkoj rafineriji, 9.7. je izazvan najveći požar u 100-godišnjoj povijesti te rafinerije kojega, kojega ste mogli i vi u Zagrebu vidjet jer je plamen bio 150 metara visok. Požrtvovnošću, hrabrošću, herojstvom vatrogasaca i profesionalnih i dobrovoljnih vatra je ugašena i rafinerija je nastavila radit, nikome nije palo na pamet zatvoriti rafineriju i HV-u, građanima i hrvatskoj privredi uskratiti toliko važne derivate i energente iz te rafinerije.
Kako stvari stoje danas? Danas evo već 4.g. Sisačka rafinerija ne radi, hrvatski ministri govore da nema hrvatske nafte, da nema hrvatskog plina, 100-tine radnika je otpušteno, među njima 100-tinjak vrhunskih inženjera i stručnjaka koje više nikada nitko neće moći okupiti i taman kad bismo to htjeli i rečeno rafinerija ne treba, doista možda ne treba Mađarskoj, niti mađarskom kapitalu, ali da li treba Hrvatskoj? Postavljam vam pitanje jel nikada javnost nije dobila odgovor na to zašto ste, na temelju kojih to procjena donijeli odluku o zatvaranju Sisačke rafinerije? Jeste li se pri tome rukovodili najboljim interesima zemlje koju vodite sad već šest godina, jeste li znali da je vaša odluka u suprotnosti sa energetskom strategijom, zakonom …/Upadica predsjednik: Hvala vam./… o energiji i je li vam bilo teško donijet tu odluku?
Vidović, Davorko (Nezavisni)
-
Gospodine predsjedniče vlade naravno ja ću zamoliti pisani odgovor jer se pretpostavlja ne može kratko govorit. Dvije napomene o ostavštini vlade Ivice Račana, najpoštenija, najtransparentnija i unaprijed definiranim pravilima bila je odluka da se ide u strateško partnerstvo sa MOL-om iz brige da Hrvatska ima dvije rafinerije. To je bio temeljni razlog da se ide u taj međuvlasnički ugovor koji je potpisan 2003.g.
Dakle, u njemu izrijekom piše ako već inzistirate u točkama 5.1.2., 5.1.3. Ugovora o suradnji INA-MOL i u 9.2.14. da se ide u modernizaciju jedne i druge rafinerije. To je bio jedini primarni glavni razlog da se ide u taj aranžman, on je čist ko suza, on je novinarima predan taj ugovor na CD-u, svi su sve znali, ništa se nije događalo u četri oka, ništa se nije događalo u tajnosti i ništa protivno interesima ove zemlje.
Sve ono što se događalo sa Inom događalo se u vladama koje su išle iza toga. Imamo situaciju takvu kakvu imamo da rafinerija koja je 2004.g. proglašena najboljom rafinerijom u Istočnoj i Južnoj Europi, rafineriju koja ima pet milijuna tržište u krugu 200 km, rafinerija koja ima dva milijuna četvornih metara, 34 km pruga, 23 km cesta, ima osigurano tržište, imala je koking koja je proizvodila Euro 5 kvalitete da se ta rafinerija zatvara. U čijem interesu. To je ključno pitanje na koje mora dati odgovor politika. Nema te uprave, nema tog nadzornog odbora koji može dati odgovor na to.