Povratak na vrh

Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: X, sjednica: 2

PDF

7

  • Prijedlog zakona o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni, prvo čitanje, P.Z.E. br. 15
09.09.2020.
i prelazimo na:

- Prijedlog Zakona o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi ddluka o novčanoj kazni, prvo čitanje, P.Z.E. br. 15.;

Predlagatelj je Vlada RH na temelju čl. 85. Ustava RH i čl. 172. Poslovnika Hrvatskoga sabora. Prigodom rasprave o ovoj točki dnevnog reda primjenjuju se odredbe Poslovnika koje se odnose na prvo čitanje zakona.
Raspravu su proveli Odbor za zakonodavstvo i Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo. S nama je državna tajnica u Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, gđa. Majda Burić. Hoćete imati uvodnu riječ? Izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče HS-a, uvaženi zastupnici i zastupnice u HS-u.
Dakle, pred nama je Prijedlog Zakona o upućivanju radnika u Republici Hrvatskoj i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni kojim se uvodi sveobuhvatni pravni okvir kojim se upravni poredak RH preuzimanju direktive EU, a koje su okvir za plaću i uvjete rada upućenih radnika. Cilj ovoga zakona jest zaštita radnih prava i uvjeta rada upućenih radnika te povećanje pravne sigurnosti.
Dakle, direktive koje sam spomenula, pojasnit ću dodatno, radi se o Direktivi 2018/257 od 28. lipnja 2018., zatim o Direktivi 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i Direktivi 2014/67/EU od 15. svibnja 2014. g.
Potrebno je posebno naglasiti da su ove direktive preuzete u nacionalno zakonodavstvo u jednom dijelu, važećem Zakonom o strancima, a drugim dijelom, Zakonom o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni u području upućivanja radnika, a čije će odredbe donošenjem ovoga zakona biti stavljene van snage. Ono što je posebno treba naglasiti, da se prijedlogom ovoga zakona uređuju sljedeća osnovna pitanja. Upućenom radniku jamči se pravo i visina naknade za obavljeni rad, čime se zamjenjuje dosadašnji način određivanja naknade kao zajamčenog najnižeg iznosa plaće u RH, kao države domaćina, uz izuzetak radnika u djelatnosti cestovnoga prometa, kojima se i dalje jamči pravo na najniži iznos plaće, a do donošenja izmijenjene sektorske Direktive 2006/22/EZ. Također, proširuje se i lista prava upućenih radnika u RH s 2 dodatna prava, koja se odnose na kvalitetu smještaja i na mobilnost, odnosno troškove unutarnje mobilnosti radnika.
Također, uz izuzetak radnika u djelatnosti cestovnoga prometa, do donošenja maloprije prethodno spomenute sektorske direktive. Uvodi se i pravilo o dugotrajnom upućivanju radnika te se propisuje i nova i veća razina zaštite dugotrajno upućenih radnika, ali isto tako i mogućnost poslodavca da obavijesti o potrebi produženja perioda upućivanja. Predloženim zakonom uređuju se i uvjeti rada upućenih agencijskih radnika i jasnije se definira jednako postupanje u odnosu na domaćeg agencijskog radnika poput, primjene istih pravila, plaće i ostalih uvjeta rada.
Osim toga, predloženim zakonom uređuje se i mogućnost suradnje sa drugim državama članicama EU isto tako i Europskom komisijom i drugim tijelima EU, a osobito s Europskim nadzornim tijelom za rad, novoosnovanim, Europskom agencijom za rad. Omogućuju se i uvjeti za učinkovitije sankcioniranje, zlouporabe i izbjegavanja primjene pravila i propisa u području upućivanja radnika.
Što se tiče samih financijskih sredstava ne treba osigurati nikakva financijska sredstva u Državnom proračunu RH za provođenje ovog zakona, a plan je da sam zakon stupi na snagu 1.1.2021.g., kao što i sami vidite, zakon ide u redovitu proceduru, dakle u 2 čitanja. Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Imate replike. Prvi je bio, prvi je bio g. Bulj.
Hvala lijepo.
Uvažena tajnice, ovim zakonom se rješava, znači ljude koji dolaze preko agencije radit u RH iz drugih zemalja. Međutim, činjenica da smo mi tolko liberalizirali sada u Hrvatskoj dolazak strane radne strane jer smo doslovno uništili radnika radeć, vlada sve zakone protiv čovika i radnika u interesu isključivo samo kapitala.
Tako ove direktive, opet ću ponoviti, što mi prepisivamo od EU, šta ih prepisivamo, ja ne znam uopće smisla oće to bit u provedbi, oće se to provoditi bez obzira što je važenje do 2021., zbog čega nije važenje od ovoga miseca, evo dajte mi jedno objašnjenje, jel to stvarno od direktive EU zapovidilo nam datum kad ćemo mi to kao Hrvatska poslušno odraditi?
Ponavljam, u Hrvatskoj sve zakone koji su se donosili donosili su se u interesu kapitala pojedinaca protiv radnika i u Hrvatskoj doslovno nema više radnika, nema ko više štrajkat pošteno, što je zakonodavstvo …/Upadica: Hvala/…napravilo i omogućilo kapitalu …/Upadica: Hvala lijepa/… na štetu radnika, zbog toga je i prazna …/Upadica: Hvala lijepa, vrijeme/… Hrvatska. Hvala.
Izvolite Burić.
Hvala vam.
Dakle, imam potrebnu, potrebu posebno naglasiti da je ova vlada premijera Plenkovića itekako zaštitila i radnike i poslodavce, posebice u ovo vrijeme korona krize, pa ću vas podsjetiti poštovani g. Bulj da smo samo jedan dan nakon potresa u Zagrebu već implementirali provođene mjere za očuvanje radnih mjesta, dakle počeli isplaćivati 4000 kuna odnosno 3250 kuna + doprinosi za osobe koje su trebale očuvati radne mjesto, isto tako i poslodavce, do sad smo osigurali sredstva u visini više od 9 milijardi kuna, pomogli 600, skoro 600 000 radnika i 100 000 poslodavaca, a mjere za očuvanje radnih mjesta i srodne mjere nastavljaju se kao što znate do 31. prosinca ove godine.
Hvala, hvala lijepa.
Gđa. Katarina Peović.
Hvala.
Prvo da iskomentiram da mi je nevjerojatno da spominjete te mjere vlade i da pogrešno navodite da su uplaćena sredstva osobama odnosno radnicima dok su sredstva uplaćena poslodavcima i zato smo imali situaciju da su kladionice koje su imale nekoliko stotina tisuća, nekoliko stotina milijuna dobiti godišnje, dobile pomoć u korona krizi.
No, moje pitanje je konkretno.
Što je projekcija ovog zakona?
Koliko vidim, nikakve projekcije nisu učinjene što će bit posljedica implementacije ovog, preslike europskog zakona i imate li neke projekcije, koliko je to radnika koji će biti iz europskih zemalja upućenih u Hrvatsku i na koje će se primjenjivati te mjere jer da kažem otvoreno primjenjuje se mjera u kojoj se radniku uplaćuje prema kolektivnom ugovoru gdje ga mi više niti nemamo u mnogim branšama naknada za radnika?
I da li je riječ u rumunjskim radnicima, bugarskim radnicima, znači radnicima iz koje zemlje i koliko je to …/Govornik se ne razumije/…? …/Upadica: Hvala, vrijeme/…
Hoćete odgovoriti? Izvolite.
Može. Hvala vam.
Dakle, prije svega na, poštovana gđo. Peović, prvi dio vašeg pitanja, naravno poslodavci su aplicirali na mjere za očuvanje radnih mjesta koje su kasnije kanalizirali odnosno trebali i morali kanalizirati na svoje radnike, a postoje instrumenti kontrole koje se bave kontroliranjem upravo toga je li se taj proces i dogodio.
Druga stvar koju ste me pitali vezano uz ovaj zakon, prema podacima državnoga inspektorata od 1. siječnja, pa do 31. srpnja ove godine zaprimljeno je 1345 izjava o upućivanju radnika. Najvećim dijelom upućeni radnici u RH su iz Slovenije, njih 549, iz Italije, nih 278, Austrije 121 i SR Njemačke 87, a kad se radi o upućivanju iz trećih zemalja onda tu vidimo …/Upadica: Hvala/…da je tek 30-tak upućivanja iz BiH …/Upadica: Hvala/…i 14 iz Republike Srbije.
g. Marko Pavić.
Hvala lijepa.
Poštovani potpredsjedniče sabora, poštovana državna tajnice.
Cilj ove direktive i transponiranja ove direktive u hrvatsko zakonodavstvo upravo je zaštita radnika i jačanje njihovih prava.
Također ovo je u biti paket i sa Zakonom o strancima koji smo prošli tjedan raspravili.
Možete li još jedanput oporbi isto tako pojasniti što je sve vlada napravila za zaštitu radničkih prava, kolko je radnih mjesta očuvano u ovoj krizi, što namjeravate s 10 milijardi kuna koje je vlada stavila u prioritet za ulaganje u zapošljavanje jel vidimo recimo na današnji dan 149 000 nezaposleno, danas je i HNB izašla sa statistikom da raste i industrija, zapošljavanje u industriji i građevini koje su se praktički oporavile u doba krize, sigurno je vlada tu imala itekako velik utjecaj. Hvala.
Izvolite odgovor.
Hvala vam poštovani saborski zastupniče Paviću.
Dakle, ponovit ću, ova je vlada premijera Plenkovića itekako zaštitila i radnike i poslodavce, a posebice kad pogledamo posljednji period korona krize. Svega jedan dan nakon potresa u Zagrebu mi smo počeli isplaćivati iznos za očuvanje radnih mjesta, tada je to iznosilo 3.250 kuna plus doprinosi, nakon toga u 4. mjesecu pa na ovamo 4.000 kuna po radniku plus doprinosi. Aplikaciju za tu mjeru podnosio je naravno poslodavac.
Do sad smo uključujući i doprinose isplatili više od 9 milijardi kuna. Isto tako potrebno je spomenuti i mjeru skraćenog radnog vremena, mjeru za mikro poduzetnike koje se također nalaze u paketu pomoći za radnike koje se nalaze u problemu korona krize, a samu mjeru očuvanje radnih mjesta.
Oprostite vrijeme. Ali imate još jednu repliku gospodina Mladena Karlića.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovana državna tajnice.
Koliko sam shvatio ovdje nekakvo svojstvo možda jedno od najvažnijih kod ovog zakona je da su ovo radnici koji dolaze u drugu zemlju, ali imaju već radni odnos u svojoj zemlji. Znači to nisu neki koji su nezaposleni kao što netko od kolega misli nego imaju svoj posao i dolaze ovdje pružiti uslugu određeno vrijeme. Mene zanima kolika je, obzirom da je svojstvo ovog zakona privremenost, koliko može biti najduže recimo to privremeno?
Odgovor, izvolite.
Hvala vam poštovani zastupniče Karliću.
Dakle, kada govorimo o upućivanju radnika govorimo o radnicima koje njihov poslodavac upućuje na radno mjesto u neku drugu zemlju. Samo upućivanje se definira na način da ono traje do 12 mjeseci s time da se propisuje i dugotrajno upućivanje koje može trajati do 18 mjeseci, što ne znači da to upućivanje ne može trajati mjesec, dva, tri itd., međutim samo upućivanje do 12 mjeseci, a dugotrajno 18 mjeseci i to je ono što je objašnjeno u ovom prijedlogu zakona na početnim stranicama negdje u prvom članku ako se dobro sjećam.
Hvala lijepa. Nema više replika.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Ne.
Prelazimo na klubove. Prvi je gospodin Davorko Vidović koji će govoriti u ime Kluba zastupnika SDP-a.
Izvolite.
Gospodine potpredsjedniče, kolegice i kolege.
Ja ne mogu počet ništa govorit o ovome zakonu, a da prethodno ipak ne kažem nekoliko riječi o onome što smo imali prilike slušati u prethodnoj točci, pa i inače u hrvatskoj javnosti i u hrvatskom javnom prostoru razina otpora koja ide spram bilo čega što dođe iz EU vrlo je interesantna i najčešće pokrivena, ja bih rekao prilično demagoškom retorikom o tim briselskim činovnicima koji nam tobože nešto nameću.
Za razliku od toga ja osobno mislim da najveći benefit i korist koju mi kao građani Hrvatske imamo od članstva u EU nije toliko novac o kojem se toliko govori koliko upravo konvergiranje, približavanje zakonodavstvu najuspješnijih država svijeta u okviru EU.
Europa ima nekih 6, 7% svjetskog stanovništva, a ukupno socijalnih transfera na globalnoj svjetskoj razini je 60% unutar Europe. Dakle nema tog djelića planete, nema te Amerike, Kine, Japana u kojem bi se u većoj mjeri štitila socijalna prava građana nego što je to slučaj u Europi.
Ja ovdje doista istupam kao eurofil, ako hoćete, dakle onaj koji s velikim povjerenjem gledam u mogućnost da implementiramo u naše zakonodavstvo, a nadam se i u našu svakodnevnu praksu najbolja iskustva, najboljih država svijeta.
Zato i začuđuje kada se i u slučaju ovakvog jednog zakona koji nije zasluga ove Vlade kao što bi se to htjelo prikazati, nego zasluga svih onih građana i onih ljudi u hrvatskoj politici koji su se zauzimali da postanemo dio EU, tog najprosperitetnijeg i najboljeg dijela planete, to je zasluga svih tih ljudi da se implementira ovakav jedan zakon koji u sebi preuzima zapravo preuzima paket od triju direktiva koje se donose na području radnih prava upućenih radnika za vrijeme upućivanja unutar jedinstvenog tržišta, tek kada je riječ o pitanjima njihove zaštite. Dakle, mi implementiramo nešto o čemu se već petnaestak, 20 godina kroz direktive razgovara, raspravlja i što je rezultiralo, rekao bih prilično unisonim prihvaćanjem tih direktiva na razini EU koje će ako usvojimo ovaj zakon postati sastavni dio naše pravne stečevine.
Zašto je ovo važno imati u vidu? Kada je riječ o ovom konkretnom zakonu i rješavanju ovih pitanja, on ja kao što smo čuli upravo od državne tajnice se marginalno odnosi na Hrvatsku u kojoj nema previše upućenih radnika iz članica EU i on u većoj mjeri regulira pitanja koja su nama interesantna s jedne druge strane, oko 30.000 naših sugrađana, sunarodnjaka građana Hrvatske radi izvan Hrvatske u zemljama Europskog gospodarskog prostora, dakle uglavnom EU i tu je bilo u vrijeme donošenja jedne od direktiva, koja je sada ovdje implementirana, tu je bilo popriličnih ja bih rekao pokušaja da se vidi da li je to u interesu hrvatskih poslodavaca ili ne jer se Hrvatsku prisililo na neki način u okviru ovih direktiva da svoje radnike koje upućuj te zemlje da im osigurava ona prava koja oni, koji ostvaruju radnici u tim zemljama, dakle zemljama domaćinima. Mislim da nitko od nas ne bi trebao imati ništa protiv toga da hrvatski radnik ako radi u Njemačkoj ostvaruje barem minimalna prava kao u odnosu na radnike drugih zemalja koji tamo rade ili Njemačke koja je u ovom slučaju, u ovom primjeru domicilna, domicilna zemlja.
Ovim se prijedlogom zakona ja bih rekao ide u pravcu veće konvergencije socijalnim i radnim pravima što je ja mislim svakako poželjno. Socijalna i radna prava su prava tzv. treće generacije, to su neka prava, ona su najčešće prepuštena zemljama da supsidijarno zapravo uređuju ta pitanja na svojoj nacionalnoj razini, ali pokušaj da se ona konvergiraju, da se ona ujednačavaju i kao na zakonodavnoj razini, ali i kao praksa je svakako nešto što je poželjno i što treba pozdraviti. To stavlja velike obveze prema slabije razvijenim članicama, mi u nekim stvarima možemo imati problem, ali ja mislim da argument, pa mi to ionako ne možemo provest, kod nas to ne funkcionira u praksi itd. se ne bi smio rabiti kada govorimo u ovom zakonodavno najvišem tijelu ove zemlje kao argument da se nešto što je dobro, što je pozitivno ne implementira.
Ja sam uvjeren da ova direktiva na razini EU osigurava više reda, sa ovom, ovim zakonom se uvode i vrlo konkretne mjere kažnjavanja različitih oblika zlouporaba kojih ima i kojih je bilo jako puno kad je riječ o upućivanju radnika. Svojevremeno sam kao ministar rada imao nevjerojatnih iskustava zapravo sa detašmanima, sa trgovanjem, sa prodavanjem ljudi, iskorištavanjem ljudi itd., to su pitanja koja se apsolviraju barem na razini onoga što je poželjno, na razini zakona ovim zakonom.
Mislim da će se ovime osigurati i više fer tržišnog nadmetanja, da činjenica da u ovom zakonu su izuzeti zapravo radnici i tvrtke u cestovnom prometu i agencijski radnici ne bi trebala biti veliki problem zato što su oni regulirani na poseban način tako da te dvije djelatnosti koje su najviše zloupotrebljavane, u kojima je bilo najviše ja bih rekao kršenja i ne samo zakona nego i nekakvih normi uljuđenog civiliziranog ili humanoga postupanja kada je riječ o vlastitim radnicima da se to regulira na jedan drugačiji, poseban, poseban način.
Ovim se zakonom zahtjeva i daleko veća razina informiranja među članicama da se one dakle, one su obvezne sada to više nije fakultativno, one su obvezne surađivati, informirati se međusobno, razmjenjivati statistike, podatke o broju tih upućenih radnika i ja se nadam da će u tom smislu osigurati veću kontrolu ovaj i u Hrvatskoj, ali i u drugim članicama EU. Uvođenje kazni dakle umjesto preporuka, umjesto ne znam jednog neobveznog uvodi se obligatorni sustav, znači i zahtjeva da se zakon u cijelosti poštuje.
Dakle, mislim da ni poslodavci, oni ljudi koji pošteno, svakodnevno rade svoj posao, koji traže tržišta, koji sudjeluju u tržišnom natjecanju na jedan fer i pošten način da također mogu podržati ovakav način uređivanja ovoga područja kako bi sve one koji su zloupotrebljavali ili kane zloupotrebljavati i zloupotrebljavaju propise o upućivanju radnika kako bi bili onemogućeni. Oni nisu zlo smo za radnike, oni su zlo i za sve velim poštene poslodavce koji to rade na zakonit, na zakonit način.
Evo, čini mi se da mi nemamo previše prevelikog izbora čak i kada ne bismo htjeli ovaj zakon on doista jest naša, naša europska obveza, ali ja bih rekao da on nikako nije na štetu hrvatskih radnika i on nikako nije na štetu radnika u Europi i u tom smislu je ja mislim jako dobro da ga implementiramo dakle te direktive implementiramo u naše zakonodavstvo.
Sada je na redu Klub zastupnika Domovinskog pokreta u čije ime će govoriti gospođa Ružica Vukovac.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče sabora, poštovana državna tajnice, poštovane kolegice i kolege zastupnici dakle jasno nam je ovim zakonskim prijedlogom usklađuje se zakonodavstvo RH sa pravnom stečevinom EU. Međutim u Klubu zastupnika Domovinskog pokreta smatramo nužnim istaknuti određene nedostatke koji unutar ovog zakonskog prijedloga nemaju ponuđeno rješenje, a tiču se prava radnika koji su upućeni na rad u RH. Poduzeća s poslovnim sjedištem u EU mogu u drugim državama članicama slobodno pružati usluge te radi izvršenja usluge upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice EU odnosno na područje europskog gospodarskog prostora. Ukidanje prepreka za slobodno pruža nje usluga na temeljima poštenoga tržišnoga natjecanja uz osiguranje odgovarajuće razine zaštite prava radnika trajni je cilj EU. No hoće li tu sigurnost za radnika ovaj zakon uistinu i donijeti?
Pa krenimo redom. Ovim prijedlogom zakona utvrđuje se pravo na naknadu za obavljeni rad koja se jamči upućenom radniku odnosno stranom agencijskom radniku i definira se pojam te naknade. Međutim postavlja se pitanje tko će kontrolirati eventualne prekovremene odrađene sate radnika i njihov obračun i isplatu posebice kada znamo da je to učestala praksa koju prakticiraju poslodavci prema stranim pa sukladno tome vrlo vjerojatno i upućenim radnicima?
Unatoč tome što se odredbama ovog zakona omogućava upućenom radniku zaštita njegovih prava pred nadležnim tijelima RH, čak i nakon završetka upućivanja pa tako i pristup svim postupcima pred nadležnim sudom, pred državnim tijelima, pred pravnim osobama s javnim ovlastima odnosno pokretanje postupka zbog zaštite i ostvarenja prava zajamčenih ovim zakonom što uključuje i mogućnost da radnika uz njegovu suglasnost zastupa sindikat, radnik će najčešće ostati uskraćen za ovu informaciju jer je njegova barijera prema našim institucijama vrlo često nepoznavanje hrvatskoga jezika i sukladno tome nepoznavanje njegovih prava.
Tko je zadužen za provjeru kvalifikacija upućenih radnika na rad u RH? Česte su situacije u kojima na rad dolaze radnici koji imaju krivotvorena uvjerenja o izobrazbi, u takvim situacijama moguće je doživjeti veći broj nesreća u radu uzmemo li u obzir činjenicu da su najčešći radnici koji se upućuju na rad u RH zapravo radnici u građevinskom sektoru.
Čl. 6. zakona pobliže su uređeni uvjeti rada upućenog radnika pa se tako određuje da je strani poslodavac dužan neovisno o pravu koji se primjenjuje na radni odnos upućenog radnika za vrijeme upućivanja radnika u RH dakle dužan je primjenjivati odredbe propisa RH između ostalog i na kvalitetu smještaja u mjeri na koju ima pravo i domaći radnik ako je poslodavac prema propisu ili proširenom kolektivnom ugovoru dužan osigurati smještaj domaćem radniku koji izbiva iz svojega uobičajenog mjesta rada. Međutim nameće pitanje što to točno znači kvaliteta smještaja u mjeri na koju ima pravo domaći radnik? Jesmo li propustili pobliže odrediti koji su to minimalni uvjeti za smještaj upućenih radnika? Upoznati smo s nerijetkom praksom poslodavca kojom su radnici lišeni prava na vlastiti prostor za odmor, upitnog dostupnog sanitarnog čvora ili recimo upitne higijene prostora u kojem borave.
Neizostavno pitanje, tko će kontrolirati smještajne uvjete u kojima borave takvi upućeni radnici? U konačnici se nameće pitanje i nedostaje li nam provedbenih mehanizama odnosno nekakvo provedbeno tijelo kako bismo uistinu ispunili trajni cilj EU-a s početka priče a to je spomenuto ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenog tržišnog natjecanja uz osiguravanje odgovarajuće razine zaštite prava radnika neovisno iz koje zemlje taj radnik dolazi.
Zanimljivo je i da se u postupku elektronskog savjetovanja s javnošću nije javio niti jedan jedini komentator ovoga prijedloga zakona, zakonodavac je toj Internet aplikaciji držao ovaj zakon, ovaj prijedlog zakona otvoren za komentare točno minimalno određenih 15 dana. Moram postaviti pitanje, je li moguće da se taj postupak e-savjetovanja drži otvorenim recimo 30-ak dana i na taj način doprinese transparentnosti donošenja zakona ali i samom socijalnom dijalogu dionika koji sudjeluju u procesu donošenja zakona. spomenut ću praksu zemalja članica EU-a koje sa svojim dakle savjetovanjima sa zainteresiranom javnošću, često znaju držati otvorena e-savjetovanja nekoliko mjeseci, čak vidjela sam primjer i godinu dana. Hvala vam lijepa.
Hvala i vama.
Sada je na redu gđa. Sandra Benčić koja će govoriti ispred Klub zastupnika zeleno-lijevog bloka. Izvolite.
Hvala vam.
Dakle, implementacija ove nove direktive o izmjeni direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga, odnosi izmjene i nova pravila koja će regulirati pitanje do sada zapravo negativne konkurencije radnika unutar europskog gospodarskog prostora i u mnogome možemo reći da pridonosi izjednačavanju prava upućenog radnika s domaćim radnicima u pogledu uvjeta rada i visine naknade. To će sigurno rezultirati smanjenju ove negativne spirale prema dolje u pogledu cijene rada.
I mada pozdravljamo ovakav iskorak do kojeg je prije svega došlo na inicijativu onih zemalja unutar EU-a koje su odlučile zaštititi cijenu rada svojih radnika a radi se naravno o razvijenim zemljama EU-a, zabrinuti smo jer se s druge strane isti ti mehanizmi zaštite ne primjenjuju na radnike koji dolaze iz zemalja van europskog gospodarskog prostora.
Kao što smo imali prilike vidjeti prošli tjedan, Vlada je prijedlogom Zakona o strancima predložila deregulaciju sustava tako da je napustila sustav kvota a da nije predvidjela iste ovakve mehanizme zaštite cijene rada i za domaće i za strane radnike koji dolaze iz ne EU zemalja odnosno iz zemalja koje nisu članice europskog gospodarskog prostora.
Kada bi preslikali odredbe ovog zakona o upućivanju radnika u RH na radnike koji dolaze iz ne europskih zemalja, tada bismo zaista imali u velikom djelu jednake uvjete i cijenu rada za sve radnike bez obzira na podrijetlo i izbjegli bi negativne efekte pada ili stagnacije cijene rada u onim granama gdje imamo značajan priljev radnika migranata iz ne europskih zemalja.
Problematika koja je vezana za radnike iz ne europskih zemalja, većinske se tiče pitanja kvalitete smještaja, neprijavljenog i neplaćenog prekovremenog rada, neostvarivanje prava na tjedni odmor i slobodne dane, nemogućnost naplate potraživanja prema poslodavcu. Mogu reći da imamo i prijave osobito da radnici iz Nepala, Bangladeša i Šri Lanke se nalaze u de facto robovskom položaju jer su dužnici stranim posredničkim agencijama koje su financirale njihov dolazak u Hrvatsku i moraju ga otplatiti pa zapravo rade da bi otplatili taj dug i zbog toga nisu u poziciji tražiti nikakva prava spram svog poslodavca.
Problem je kada radnicima prestane radni odnos po bilo kojoj osnovi, a nisu pronašli novog poslodavca jer im se tada ujedno i ukida mogućnost boravka i moraju napustiti, napustiti teritorij RH, a napuštanje teritorija zapravo bi trebao financirati poslodavac.
Znači, ovim zakonom se poboljšava status upućenih radnika iz europskih zemalja, ali se Zakonom o strancima istovremeno ta pitanja ne reguliraju za radnike iz neeuropskih zemalja i time stvaramo zapravo radnike prvog i drugog reda, što će na kraju utjecati i na smanjenje prava svih radnika zbog loše pregovaračke pozicije i mogućnosti zapravo da će doći do smanjenja ili stagnacije cijene rada zbog uvoza radne strane.
Mi kao zeleno-lijevi blok zalažemo se za razvoj suvisle industrijske politike i participaciju radništva u njenom kreiranju jer u Hrvatskoj mi nemamo višak ljudi, mi imamo manjak kvalitetnih radnih mjesta, kvalitetnih poslova i suvislih industrijskih politika.
I umjesto težnje da se kontrolira kretanje ljudi koje predlažu stranke desnice, mi smatramo da ne trebamo raditi to nego da trebamo ojačati i vratiti moć radništvu, vratiti moć kolektivnom pregovaranju i stvarati jednaki okvir uvjeta rada za sve radnike bez obzira na njihovo podrijetlo kako ne bi konkurencijom o cijeni rada zapravo ugrožavali cjelokupni pad cijene rada i za domaće i za strane, i za strane radnike.
Što se tiče samog prijedloga zakona u smislu izmjena, imamo nekoliko primjedbi. Smatramo da u čl. 31. trebamo, gdje se, gdje se predlaže da solidarna odgovornost ugovaratelja za obaveze koje pod ugovaratelj kao poslodavac ima prema svom upućenom radniku za potraživanja na ime dospjele, a neisplaćene naknade za obavljeni rad, treba proširiti i na ugovorne odnose ugovaratelja i pod ugovaratelja koje su nastale na temelju Ugovora o pružanju usluga i izvan djelatnosti graditeljstva. Dakle, vidjeli ste da je ovdje to ograničeno na djelatnosti graditeljstva. Naime, udio graditeljstva u potvrdama A1 izdanima prema čl. 12. Uredbe za prekogranično pružanje usluga u Hrvatskoj je tek 55%. Dakle, imamo još za riješiti 45% drugih, drugih radnika u takvom položaju.
Također smatramo da treba preispitati pretpostavke za oslobađanje od odgovornosti koje su navedene u čl. 31. st. 5. budući da je razvidno da je te iste lako zadovoljiti i da se time zapravo ugrožava intencija provedbe direktive, a naročito u svjetlu revizije direktive o upućivanju radnika jer primjerice takve uvjete koji su tamo postavljeni bi trebalo brisati iz razloga što ih nema niti slovensko, niti nizozemsko, niti njemačko zakonodavstvo, dakle niti jedno zakonodavstvo nije stavilo te uvjete koji zapravo bi omogućili poslodavcima da se riješe obaveze solidarne odgovornosti.
Isto tako predlažemo da se u čl. 23. prijedloga razdoblje u kojem je strani poslodavac dužan nakon završetka upućivanja čuvati dokumente o upućivanju produlji sa dvije na pet godina, dakle prije je bilo pet godina, sad je smanjeno na dvije, vjerojatno se htjelo ići na ruke poslodavcima. Međutim, s druge strane logika te odredbe da se čuvaju do 5.g. bila je ta da je zastarni rok za materijalna potraživanja u radnim sporovima 5.g. i da bi se osigurao pristup dokaznom materijalu radnicima potrebno je da poslodavci čuvaju tu dokumentaciju 5.g. da bi se njoj moglo, moglo pristupiti.
Iz tog razloga smatramo da znači treba zadržati ovo rješenje da se, da se materijal, da se dokumentacija mora čuvati do 5.g. Zahvaljujem.
Hvala i vama.
Sada je na redu g. Ante Kujundžić koji će govoriti ispred Kluba zastupnika mreže, ovaj, MOST-a nezavisnih lista, oprostite. Izvolite.
Evo hvala predsjedavajući.
Poštovane kolegice i kolege saborski zastupnici, poštovana državna tajnice.
Istina je zapravo da trebamo donijet jedan ovakav zakon koji će zapravo regulirati pitanja iz samog merituma ovoga o čemu danas zapravo razgovaramo.
Međutim, ono što meni nije jasno jest da imam dojam da i dalje nekako teturamo donoseći određene zakonodavne odredbe ne samo na ovom području nego općenito u RH, a da nismo zaštitili sve ono što smo prvotno trebalo zaštititi. Normalno, ono što ću vam spomenuti ne tiče se ovoga tu zakona. Međutim, ne znam iz kojeg razloga već kad jurcamo za tim europskim direktivama, iz kojeg razloga ne riješimo socijalno egzistencijalna pitanja, primjerice evo roditelja sa, koji imaju djecu sa poteškoćama u razvoju, zašto oni nisu na standardu država i članica EU, da ne pričam o samohranim roditeljima.
Ali u svakom slučaju vratit ću se zapravo stavu kojeg će MOST nezavisnih lista i saborski zastupnici u kontekstu ovog zakona iznijeti.
Dakle, pred nama se nalazi Prijedlog zakona o upućivanju radnika u RH i prekograničnoj provedbi odluke o novčanoj kazni. Sumativno gledano ovaj prijedlog i nije loš i nije loš, definira više-manje sve ono što je potrebno za radnike koji su upućeni u bilo koju državu, pa evo tako sad kad pričamo o RH i donosimo zakon za nj, tako između ostaloga i za RH.
Nekoliko stvari iza kojih stoji upitnik su slijedeće zapravo, u samoj procijeni stanja na samome uvodu navodi se kako provedba ovog zakona ima određeni utjecaj na proračun, točnije na njegovu prihodovnu stranu, ali ga nismo procijenili tj. kako uvodni tekst prijedloga navodi nemoguće ga je procijeniti, ali je obveza njegovog donošenja mislim sasvim jasna.
Dakle, ono što hoću reć, prihodovna strana proračuna il bilo kakvog planiranja valjda je svima jasno da je zapravo najvažniji dio i smatramo, smatramo da bismo trebali imati kakvu takvu procjenu utjecaja na tu prihodovnu stranu neovisno o tome da li ćemo imati nekakav plus ili minus u smislu samih prihoda, ali definitivno da nam ta procjena vjerujem da bi nam jako služila u smislu planiranja proračuna za godine koje dolaze.
Nadalje, stvar je što ovaj zakon definira i primjenu povoljnijih materijalnih prava za radnike i to je jasno vrlo, vrlo dobra stvar da se primjerice zemlja domaćina ukoliko ima povoljnija prava od zemlje odakle je sjedište zapravo same firme da se primjenjuju prava koja su povoljna za radnika i to je definitivno jedna od stvari koja je dobra i volio bih evo zapravo kad bismo i mi u Hrvatskoj u svoje zakonodavne okvire zapravo uvijek usmjerili prema povoljnijim pravima za radnike.
Dakle, zapravo pred nama je napokon jedan od zakona koji u prvi plan stavlja radnika i njegova prava i kažem prava je šteta što zapravo istim se nismo vodili do sada. Kad kažem istim mislim zapravo na dobrobit građana točnije onih koji državu ovu stvaraju.
Ovaj prijedlog zakona je zapravo u uskoj vezi, evo kako ste i vi sami rekli sa prijedlogom Zakona o strancima te zbog Članka 20. ovog strah me da postoji realna opasnost uvozne radne snage iz trećih zemalja koji su ili zapravo koji su radnici čiji je poslodavac sa sjedištem u EU ili drugoj naravno državi ugovornici EGP-a ili Švicarskoj konfederaciji čime opet postoji opasnost spuštanja same cijene rada u RH ili gašenja čak određenih djelatnosti koje će nadopuniti stranim korporacijama i radnicima istih da li kroz kratkoročno ili zapravo dugoročno ovaj upućivanje. Uz to ovdje ne postoji jasna definicija i način obveze poslodavca kako će i na koje načine potvrditi zakonitosti zaposlenja. No tu smo gdje jesmo i dio smo zapravo dio europske obitelji u kojoj nas budimo realni nitko ništa nitko ni ne pita.
Člankom 13. definiran je stupanj radnika stranom korisniku čime možemo doći u situaciju u kojoj se može izbjeći zapošljavanje stanovnika RH u domicilnim firmama i gašenja istih zbog mogućnosti već spomenutog ustupanja stranaca koji će vjerojatno i biti jeftinija radna snaga od strane stranih subjekata i samih agencija što zasigurno naravno mislimo naravno da nije dobro. Načelno gledajući ovaj prijedlog definira ono što nam je i obveza između ostaloga kao članice EU i samim time će ga zastupnici iz MOST-a nezavisnih lista podržati, ali ono što očekujemo zapravo očekujemo provedbu njega u cijelosti.
Evo, hvala.
Hvala i vama.
Sada je na redu gospodin Mladen Karlić koji će govoriti ispred Kluba zastupnika HDZ-a.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora, cijenjena državna tajnice, poštovane kolegice i kolege pred nama je Prijedlog Zakona o upućivanju radnika u RH i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni. Evo, zakon koji dolazi na raspravu u vrijeme velike pandemije korona virusa pa je i mobilnost radnika sigurno daleko manja nego što bi bila da nema ovog problema. Međutim, zakon se mora donijeti jer on je zakon za budućnost radnika i naših, ali naravno i svih europskih. Kao što smo mogli čuti od državne tajnice u prvih evo pola godine svega 1150 je radnika koji su došli iz drugih zemalja ovdje u Hrvatsku na ovaj privremeni način.
Sloboda pružanja usluga, slobodnog kretanja radnika, sloboda poslovnog nastana temeljna su načela unutrašnjeg tržišta u EU ugrađena u ugovor o funkcioniranju uopće EU. Poduzeća u EU mogu u drugim državama članicama slobodno pružati usluge radi izvršenja usluga upućivati svoje radnike na rad na određeno vrijeme na teritorij druge države članice EU odnosno Europskog gospodarskog prostora koji je nešto širi, a ukidanje prepreka za slobodno pružanje usluga na temeljima poštenog tržišnog natjecanja uz osiguranje odgovarajuće razine zaštite, prava radnika temeljni je cilj EU.
Unutar jedinstvenog tržišta EU upućivanje radnika u okviru prekograničnog pružanja usluga specifičan je oblik prekogranične mobilnosti radnika koji treba razlikovati od drugih oblika migracije koja se događa na tom prostoru. Mobilne osobe razlikuju se prema svom radnom statusu, zaposleni i nezaposleni, samozaposleni, činjenice gdje prebivaju i rade te kreću li se u drugu državu da bi se dugoročno ili trajno integrirali ili se vraćaju u svoju matičnu zemlju. Privremenost je upravo temeljno svojstvo počivanja u okviru prekograničnog pružanja usluga, a za razliku od osoba koje traže posao ovdje upućeni radnik već ima radni odnos sa poslodavcem u državi u kojoj uobičajeno radi te se u nju vraća nakon obavljenog posla. Stoga nisu bezuvjetno svi radnici poslani od poslodavca u drugu državu upućeni radnici. Razlika se može odrediti postavljanjem slijedećih pitanja. Smatra li se radnicima prema zakonodavstvu države u koju su upućeni, postoji li prekogranični element znači da su uključene dvije države ili je riječ o jednoj od tri situacije upućivanja te je li svrha rada pružanje usluge? Jel postoje oblici kada dolazak nije pružanje usluga nego su sastanci, konferencije, sajmovi ovaj, a onda se ne radi o upućenom radniku.
Ovim prijedlogom zakona ustanovljava se sveobuhvatni pravni okvir kojim se u pravni poredak RH u jednom aktu preuzimaju direktive EU kojima je osnovni cilj zaštita radnih prava odnosno uvjeta rada upućenih radnika za vrijeme upućivanja na rad na ograničeno vrijeme u državu u kojoj radnik uobičajeno ne radi čime se povećava njegova pravna sigurnost. Europski pravni izvori koji su okvir za plaću i uvjete rada upućenih radnika, preuzimanjem, koji se preuzimaju ovim zakonom su ova najnovija Direktiva EU od 2018, zatim Direktiva iz '96. koju evo imamo već 20 godina na koju na neki način do sada funkcioniralo i onu iz 2014. o provedbi Direktive o upućivanju radnika u okviru pružanja usluge izmjeni uredbe o administrativnoj suradnji putem informacijskog sustava unutrašnjeg tržišta koje su preuzete u nacionalno zakonodavstvo u jednom dijelu važećim Zakonom o strancima, a drugim dijelom Zakonom o prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni koje su donešene već prije.
Ovim prijedlogom zakona …/nerazumljivo/… poređuju se mnoga pitanja, ali možda najvažnije je upućenom radniku se jamči pravo na naknadu za obavljeni rad i definira se naknada za obavljeni rad umjesto do sada propisanog prava upućenog radnika na zajamčeni najniži iznos plaće u RH kao državi domaćinu osim za radnike u djelatnosti cestovnog prometa za koje će se, evo, raditi posebna sektorska direktiva. Proširuje se lista prava koja se jamče upućenom radniku za vrijeme privremenog rada u RH sa 2 dodatna prava, to su kvaliteta smještaja i troškovi unutrašnje mobilnosti radnika. Uvodi se pravilo o dugotrajnom upućivanju te se propisuje nova i veća razina zaštite koja se jamči dugotrajno upućenom radniku, ali i mogućnost poslodavca da obavijesti o potrebi produženja perioda upućivanja.
Detaljnije se uređuju uvjeti rada upućenih agencijskih radnika te se jasnije definiraju jednako postupanje u odnosu na domaćeg agencijskog radnika, definiraju se obaveze strane agencije za privremeno zapošljavanje, kao poslodavca u slučaju kada upućuje radnika korisniku sa sjedištem ili koji posluje u RH. Utvrđuje se obaveza domaćeg korisnika kojem je strana agencija uputila agencijskog radnika da obavijesti stranu agenciju o plaći i drugim uvjetima rada, koje primjenjuje za svoje zaposlenike, uređuje se mogućnost suradnje s drugim državama članicama EU, EU komisijom te drugim tijelima EU, osobito s europskim nadzornim tijelom za rad novoosnovanom Europskom agencijom za rad. Utvrđuje se obveza osiguranja pristupa informaciji o primjenjivim uvjetima rada, obvezama poslodavca te ostalim pravilima koja se moraju poštovati u RH.
Utvrđuje se pravila i postupak uzajamne suradnje i pomoći tijela u prekograničnoj provedbi odluka o administrativnoj novčanoj kazni čime se omogućuju uvjeti za učinkovitije kažnjavanje svakog zloupotrebljavanja i zaobilaženja važećih pravila na području upućivanja radnika. Ovim se zakonom osigurava provedba novih pravila i mehanizama zaštite i kontrole ustanovljenih prvenstveno u cilju ostvarenja veće zaštite prava i položaja upućenih radnika, ali i osiguranja pravednijih uvjeta za poštenu tržišnu utakmicu na unutrašnjem tržištu, a istovremeno se istim područje kretanja, boravka i rada stranaca harmonizira s Prijedlogom Zakona o strancima koji bi trebao stupiti na snagu početkom 2021. g.
Evo, iz ovih razloga, Klub HDZ-a će podržati ovaj prijedlog zakona.
Hvala.
Hvala i vama.
Sada je na redu gđa. Katarina Peović i tako počinju pojedinačne rasprave.
Dobar dan svima. Prije svega, reći ću da mi je drago vidjeti opet da se i kod ovog zakona, kao i kod vjerojatno svakog zakona o radu koji će se pojaviti u ovoj sabornici, HDZ i SDP savršeno slažu pa ja u nekim trenucima nisam bila sigurna da li kolega Vidović predstavlja HDZ-ov prijedlog zakona, toliko je bilo sloge u tom njegovom izlaganju. Ono što bih drugo htjela reći da mi je fascinantno da još jednom ponovim, da se, kada govorimo o radničkim pravima ovdje, čuli smo od gđe. Burić, hvali HDZ mjerama koje je pokrenuo za zaštitu radnika u koronakrizi u situaciji u kojoj su naknade davali ne radnicima, već dakle poduzećima, odnosno vlasnicima tvrtki, pa i kladionicama koje su imale nekoliko stotina milijuna dobiti prošle godine.
To je okvir u kojemu trebamo čitati svaki zakon o radu i koji se tiče rada, koji se ovdje pojavljuje. Što se tiče konkretno ovog zakona, čini se da mnogima nije ovdje jasno o čemu se tu zapravo radi, znači da je riječ o zakonu koji je na neki način čista formalnost, koji je primjena europskih zakona u nas i zato se možemo složiti da on u mnogim dijelovima uistinu štiti radnike. Znači on se odnosi na zaštitu stranih upućenih radnika na način da strani upućeni radnik ima mogućnost za naknadu jednaku dakle, radniku u upućenoj zemlji, prema kolektivnom, proširenom Kolektivnom ugovoru, itd., pa čak i agencijski radnici iz zemalja koje će biti, agencijski radnici upućeni dakle u zemlju domaćina će imati jednaka prava kao i agencijski radnici zemlje u kojoj je radnik upućen. Ali, sad nam se tu pojavljuje jedan veliki upitnik iznad glave. Koji su to radnici? Znači koji su to radnici iz EU gospodarskog prostora, koji će doći u Hrvatsku?
Naravno da nam se upitnik pojavljuje jer uglavnom hrvatski radnici odlaze i to građevinski radnici odlaze u zemlje EU raditi i naravno da ovdje možemo govoriti da će ti radnici biti bolje zaštićeni jer će biti zaštićeni i kolektivnim odnosno onim uvjetima kolektivnog odnosno proširenog Kolektivnog ugovora koje imaju, recimo, njemački radnici.
Ali, ono što se onda postavlja kao pitanje je uistinu zašto takva prava nismo osigurali Zakonom o strancima kada govorimo o ne EU radnicima. I ovaj zakon pokazuje svu nejednakost o kojoj neprestano govorimo između bogatog centra Europe, periferije Europe, a onda između periferije i ne EU radnika koji dolaze u tu Europu. Znači, ta se supsidijarnost ne primjenjuje, znači nemamo konvergenciju, nemamo supsidijarnost, ne možemo govoriti o nekom približavanju prava radnika, odličan je zakon, primijenite sve odredbe ovog zakona o upućivanju na Zakon o strancima.
Zašto nismo primijenili te sve odredbe na Zakon o strancima? Zašto radnike, građevinske radnike iz BiH nećemo nagraditi jednakim pravima koje imaju radnici u Hrvatskoj po Kolektivnom ugovoru ili zašto naš radnik, kad odlazi u Njemačku će imati mogućnost, znači zaštite prema Kolektivnom ugovoru, itd.?
Mislim da se tu pojavljuju dvije stvari koje ću pokušati istaknuti. Dakle, u ovom zakonu, kada govorimo o zakonu, on se odnosi dakle, na europske radnike upućene na rad u Hrvatsku. Moramo isto tako, navesti da će vrlo često, tu isto tako moramo napomenuti da će vrlo često tvrtke, znači koje su bile registrirane u Hrvatskoj, koje su svoje uglavnom građevinske radnike upućivale u Njemačku, recimo, na taj način biti manje konkurentne njemačkim tvrtkama i da se tu njemačka privreda itekako štiti u jednom obliku, a s druge strane da ćemo imati vrlo malo, ne znam, talijanskih radnika, austrijskih radnika, njemačkih radnika koji će kod nas raditi za našu plaću zato što ovaj zakon podrazumijeva da se plaća daje i da se radni uvjeti određuju prema boljoj opciji. Znači oni koji su recimo IP inženjeri Talijani će imati bolju plaću od hrvatskih inženjera iste razine. Nešto o tome ću pokušati reći u završnoj raspravi, dakle ima puno problema s ovim zakonom, ali čini mi se da postoji i puno toga što se ovdje nije reklo.
Hvala lijepa.
Možete ostati jel imate dvije replike.
Gospodin Davorko Vidović, izvolite.
Po drugi puta gospođa Peović aludira na bliskost HDZ-a i SDP-a, a ja moram reći da njezina rasprava u velikoj mjeri potvrđuje bliskost onoga što se zove krajnje desno i krajnje lijevo. Dakle, u ksenofobiji, u eurofobiji tu se sastajete i nema razlike između vas i … stranka koje zastupaju ekstremno desna stajališta. To je prvo što želim reći.
A drugo, vi očigledno kao mlada zastupnica niste još shvatili da postoji puno zakona kojima se mogu regulirati i kojima se trebaju regulirati radna prava u ovoj zemlji. Zakon o strancima nije taj zakon, to se u tom zakonu ne regulira, tu se reguliraju neka sasvim druga pitanja, tako da bi valjalo voditi računa da se ne može sve baš riješiti u jednom zakonu.
Izvolite gospođo Peović, odgovor.
Evo ako vam se ja činim slična kolegi Bulju onda vam se to može desiti jedino ako niste dobro pazili i to se često i dešava. Dakle, ono što mi dijelimo je stvarno vrlo malo toga.
Ako je naš prijedlog da se ne eu radnicima ne ostvaruju prava koja ima njemački radnik onda ne možemo baš govoriti i ksenofobiji. Ono što je naša perspektiva očito SDP-u nije baš niti do kraja jasna jer je SDP davno izgubio kritiku političke ekonomije kao temelj ljevice pa se potpuno ne razumije ono što mi govorimo i onda vam se možda kolega Bulj i ja možemo činiti sličnim.
A to da Zakon o strancima nije to mogao regulirati, nije istina. Dakle, u Zakonu o strancima isto tako imamo regulirana radna prava, ja sam to i pozdravila kada ste vi to spominjali da neka radna prava uistinu jesu bolja i ovo se moglo tako regulirati.
Gospodin Pavić, izvolite.
Hvala lijepa.
… sličnost između vas i gospodin Bulja je nepoznavanje u potpunosti eu procedura i ovog zakonodavnog procesa. Ovdje imamo primjer transformiranja direktive Europskog vijeća i parlamenta, HDZ je u Europskom parlamentu u obitelji Pučana, SDP u obitelji Socijalista, ali u Europskom parlamentu nema većine, među grupacijama se dogovara.
Cilj ovakve direktive i transportiranja, da, samo 1100 ljudi u Hrvatskoj imamo upućenih radnika, ali ono što vi tražite, a i što kolegica Benčić traži Zakon o strancima definira zapošljavanje u ovoj zemlji stranih radnika treće države. Ovo pravo proizlazi iz toga da tvrtke iz drugih država mogu poslovat u ovoj državi da imamo zajedničko tržište i tu su skroz dva različita područja.
Hvala.
Odgovor, izvolite.
Da, ali ovdje smo govorili o nekoliko tisuća ako se sjećam gospođa Burić je rekla radnika iz Slovenije, ako sam u pravu itd., znači 500 ste rekli, da, riječ je o vrlo malom broju radnika. Mi se sada ovdje eto i SDP i HDZ se slaže, to je odličan zakon, mi zapravo ovdje što se tiče te supsidijarnosti govorimo o jako malom broju tih upućenih radnika iz gospodarskog prostora EU u Hrvatsku, a ti radnici će vrlo često koristiti prava svoje matične zemlje jer su njihova prava puno bolja.
Znači kada govorimo o austrijskim, talijanskim radnicima oni neće koristiti prava hrvatskog radnika ili radnika zaštićenih hrvatskim kolektivnim ugovorom, da ne govorimo da većina radnika više u Hrvatskoj uopće nije niti zaštićena kolektivnim ugovorom pa se to ne bi niti moglo primjenjivati.
Hvala lijepa.
Nema drugih replika. Hvala.
Gospodin Marko Pavić sljedeća pojedinačna rasprava.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Sabora, kolegice i kolege, državna tajnice.
Zadovoljstvo mi je da danas vidim Nacrt prijedloga zakona kojim se transponira Direktiva o upućenim radnicima. Cilj te direktive je upravo osnažiti prava radnika kako onih koji dolaze u Hrvatsku tako isto tako hrvatskih koji dolaze raditi u druge države.
Šta je upućeni radnik? Upućeni radnik je ona osoba koja je zaposlena u svojoj matičnoj državi i tvrtka koja je dobila neki ugovor i posao u drugoj državi ga šalje nju ili njega upravo u drugu državu. U Hrvatskoj kao što smo čuli nešto više ove godine od 1150 radnika koje dolaze iz drugih država, prvenstveno Slovenija, Italija, Austrija, Njemačka dakle bogatijih od Hrvatske i jedno tridesetak tisuća radnika hrvatskih koje hrvatske tvrtke upućuju prvenstveno koliko se sjećam u Njemačku gdje gotovo dvije trećine radnika koje Hrvatska upućuje odlazi na poslove u Njemačku.
Ovim zakonom se jamči pravo na naknadu za obavljen rad i definira se naknada za obavljeni rad, tako da se radnicima garantira onaj najniži iznos plaće koji dolaze i rade u RH.
Ovo neće imat još jedanput tolikog efekta s obzirom da je malen broj upućenih radnika u Hrvatsku, ali transponiranje ove direktive u drugim državama imat će velikog efekta upravo na standard i prava hrvatskih radnika koji su zaposleni u Hrvatskoj odlaze u drugu državu sa, gdje ih njihova tvrtka upućuje. I tu upravo je razlika, ovaj dio je možda paketa zajedno sa Zakonom sa strancima, a primijetimo, prisjetimo se da Zakon o strancima definira one radnike trećih zemalja koji rade u Hrvatskoj. Velika razlika pravna otkud je izvorište je 4 osnovne slobode, slobode EU, a to je prvenstveno obilnost i ljudi, roba i usluga. Prema tome, tvrtke koje posluju u drugim državama imaju pravo poslovati na zajedničkom tržištu kao što i hrvatske firme imaju pravo poslovati u drugim državama članicama, to je zajedničko tržište od preko 500 milijuna ljudi i te tvrtke moraju imat regulirano da kada svoje radnike upućuju u drugu državu da njihovi radnici su zaštićeni i imaju garanciju prava. U praksi to znači da neka tvrtka s obzirom da vidimo da su najviše iz Slovenije, Italije i Austrije, koja recimo gradi neki most koji se možda financira EU fondovima, može poslat svog inženjera u RH, al taj inženjer je zaposlen u državi od koje dolazi. Radnici trećih zemalja koji Zakonom o strancima dolaze oni su zaposleni u, kod poslodavca kod kojih dolaze u RH i naravno da prava tu su drugačija.
Pored navedenog Hrvatska je itekako pozdravila osnivanje …/Govornik se ne razumije/…dakle, agencije koja će pratiti tržište rada, koja će se baviti sa i kontrolom prekograničnih upućenih radnika, te ovim zakonom se osigurava i kvaliteta, smještaj, troškove unutarnje mobilnosti radnika.
Kada govorimo o ukupnom što je ova vlada i prethodna vlada šta su napravile za radnike, prisjetimo se i mjera koje imamo unutar korone, još jedanput preko 600 000 radnika je koristilo mjere, prisjetimo se i aktivne politike zapošljavanja, preko 10 milijardi kuna je tj. bit će investirano, do sada je 8 milijardi kuna u mandatu prve vlade Andreja Plenkovića investirano u mjere aktivne politike zapošljavanja. I danas kada gledamo stopu nezaposlenosti, broj nezaposlenih u Hrvatskoj, 149 000 i još preko 9500 otvorenih radnih mjesta.
Sveukupno, zadovoljstvo mi je da je ova direktiva došla u fazu transponiranja, čestitke ministarstvu državna tajnice da ste to uspjeli i mislimo da je on značajan iskorak u zaštiti radnih prava. Hvala.
Ostanite molim vas.
Imamo dvije replike, prvu repliku ima gđa. Benčić.
Poštovani zastupniče Paviću, moje pitanje je zapravo dvostruko.
S jedne strane rekli ste da se Zakonom o strancima ne može, ne može regulirati na jednak način pitanje prava radnika koji dolaze iz ne EU zemalja.
Ono što mene konkretno zanima je:
a) da li ste svjesni da je većina primjedbi na Zakon o strancima bilo upravo po pitanju i jednakih prava kako se ne bi utjecalo na cijenu rada i da bi zapravo takvim izjednačavanjem dobili taj efekt? i
b) kojim biste vi to zakonom onda regulirali ako ne Zakonom o strancima, molim vas?
Odgovor izvolite.
Sada raspravljamo o Zakonu o upućivanju radnika, prošli tjedan smo raspravili Zakon o strancima.
Drugu repliku ima gđa. Peović.
Pa meni zbilja nije jasno kako je moguće da ne vidite direktnu vezu i paradoks i nesrazmjer između ta dva zakona. Nije slučajno da spominjemo Zakon o strancima. Znači, ako ovdje unutar EGP-a se supsidijarno u Hrvatskog donosi isti zakon koji postoji recimo i u Njemačkoj, kojim se štiti cijena radne snage jer ako imate jednaka prava njemačkog i hrvatskog radnika onda će uistinu radna snaga biti zaštićena, dakle i pravima i cijenom rada. Ista stvar se ne dešava u Zakonu o strancima o čemu smo govorili neki dan zato što to nisu EU građani i zato što ti radnici koji dolaze u Hrvatsku, kao recimo iz BiH u građevinskom sektoru, uistinu snižavaju cijenu rada.
Odgovor izvolite.
Cijena rada u građevinskom sektoru nije pala, dapače rasla je za 30% s obzirom na prošireni kolektivni ugovor, tako da apsolutno vam to stoji.
A još jedanput ovdje govorimo o Zakonu o upućivanju radnika koji je prolazi, ta prava radnika proizlazi iz prava njihovih poslodavaca da posluju u zemljama članicama. Hvala.
Hvala i vama.
Nema više replika. Hvala lijepa.
Slijedeći i ujedno zadnji govornik je g. Miro Bulj, izvolite.
Hvala lijepo.
Evo govorimo o vrlo bitnom zakonu što se tiče radnika, u ovome slučaju o prekogranična odluka o radnicima koji dolaze u RH.
Vidio sam da je bivši ministar tj. prije bi ga nazvao trgovački putnik skupih vina, skupih parfema i dezodoransa, g. Pavić ovdje se stavio kao nekakav zaštitnik radništva i jedini poznavatelj, da imam srednju školu, jel vam to problem?
Znate li vi za Ivu Radonju? I ona ima srednju školu i radnica Dalmatinke.
U to vrijeme mene privodilo i zatvaralo zbog njih jel žene godinu dana nisu primale plaću od Talijana Ladinija, godinu dana i sve zakone ste donosili u interesu stranih tvrtki. Pa mogu vam ih nabrojiti. Evo, teleoperateri. Pogledajte kakva su radnička prava teleoperatera koji posluju u Hrvatskoj i u Njemačkoj. Pogledajte kolika je dobit teleoperatera u Hrvatskoj i kako se ponašaju u Hrvatskoj, ne trebaju im niti građevinske dozvole za bazne stanice ni infrastrukturu i ono što je im je hrvatska politika dala, što su naši stari zaradili, to je telefonska infrastruktura, otišla je njima u ruke, a ti su nagrađeni za brojna mjesta.
Zato nemojte podcjenjivati ljude, dobili ste 200 glasova preferencijalnih, a bili ste ministar, to govori o vašemu radu. A dobio sam puno, puno više od vas, pogledajte koliko pa ćete vidjeti. Pogledajte koliko. I ako vi omalovažavate ljude koji su sa 19 godina išli u Domovinski rat, ne govorim o sebi i 20 godina bili profesionalni vojnici, časnici Hrvatske vojske, mislite da samo mogu biti u HDZ-u. Je li to mislite? Je li vi mislite da mi koji smo išli u Domovinski rat braniti, zapovijedati u teškim situacijama kao sa 19 godina kad se ginulo u ovom vrijeme, na području .../Govornik se ne razumije./... kraja. Da nemamo pravo govoriti o radničkim pravima. Pa ja sam iz radničke obitelji. Meni je ćaća transportni radnik bio u tvornici Dalmatinka i šta sad?
Ništa manje nije bio inteligentan ni .../Govornik se ne razumije./... od nas ovdje bilo koga. I nemojte tako ljude gledati, da ljudi ne razumije europske zakone. Apsolutno razumijem, otkad smo ušli u EU da nikad nismo više uvozili, nikad manje izvozili. Da 6% BDP-a je od naših ljudi koji rade vanka koje ste potrali i sad donosite Zakon o strancima bez kvota, neograničeno ulazite. A 2/3 Hrvatske su prazne. I naravno da ovaj Zakon o strancima povezan sa zakonom, sa ovim zakonom. Naravno da je povezan.
Neograničen broj, bez kvote može ući ljudi. Od 2017. stranih dozvola za strane radnike je bilo 9 tisuća, 2017. 2018. 38 tisuća. 2019. 78 tisuća, ove godine 108 tisuća, što znači 100 tisuća više imamo u godini dana, u ovoj godini nego 2017. stranih radnika, a 6% BDP-a u kojoj ste vi Vladi bili, u kojoj ste se vi hvalili sa gospodarskim rastom, to je od naših iseljenih ljudi koji su ove politike potrale u Irsku, Njemačku, koje su potrale i oni šalju svojim obiteljima novac. Nažalost ne samo da su otišli oni nego i njihove obitelji, zbog toga u mom cetinskom kraju samo ima 2 razreda manje prvašića. Zbog te politike. Uništeno je radništvo. Znači radništvo je apsolutno uništeno. Ja samo kroz svoju Cetinsku krajinu mogu promatrati. Sve što je bilo radilo je uništeno.
Radnik je onaj koji stvara i po Bogu i po čovjeku i po Marxu, nije bitno po kome, radnik je čovjek koji stvara. To ćemo se slagati ja, kolege, kolegice, to je manje bitno hoćemo mi u nekim političkim stvarima se slagati, ne slagati. A u čemu ste vi to veći demokršćanin od mene ili socijalist od mene, u čemu? Što to kažete?
I zaista imate sposobnost omalovažavati ljude, npr. evo slučaj koji su bili u Domovinskome ratu, a koji nisu u HDZ-u u ovome trenutku, u ovome trenutku. Zašto ih omalovažavate? Zamislite da Tomi Medvedu netko reče vi ste ovakav, onakav. Mladi smo bili tada, išli smo u rat, ne znam možete li to shvatiti uopće u glavi. Išli smo se svi zajedno boriti za slobodu, za hrvatskog čovjeka, nebitno, bio u SDP-u, Možemo, u Domovinskom pokretu, u HDZ-u, svi smo se zajedno borili za Hrvatsku u to vrijeme. I netko je bio profesionalni vojnik, ja časnik 20 godina i nemojte omalovažavati ljude. Svi imamo jednako pravo ovdje raspravljati, govoriti i donositi zaključke. A da vi i SDP imate apsolutno isti politiku, to je dokazano. A rezultat je vidljiv. 2/3 Hrvatske prazne.
Hvala lipo.
Ostanite, ostanite. Imate replike. G. Pavić prvi.
Hvala lijepa. Nikad nisam diskriminirao ljude po razini obrazovanja, dapače, dapače, kao ministar sam se uvijek borio da čak i pravo na edukaciju i obrazovanje bude nova generacija ljudskih prava. Prema tome, to sam se uvijek borio.
No ono što me kod vas smeta, da uvijek govorite van teme, da ne govorite o ovom zakonu, ha, možda zato ste i u oporbi.
Odgovor, izvolite.
Hvala lijepo.
Vi ste govorili o temu di ste povezali mene i kolegicu da sličimo, ne znam koliko sličimo ja i kolegica.
Vi ste govorili o temi? Vi jedino možete govoriti kao trgovački putnik o skupim parfemima, to ste radili jedino kao ministar, o vinu skupome, to je vaš posao i zadaća bila u ministarstvu. I vi nam kao ministar, dobili ste 200 glasova, ej, je li razumijete? I vi govorite o legitimitetu, ja koji sam dobio u 9. teškoj izbornoj jedinici 10 tisuća glasova, sam, bez koalicija, sa Mostom nezavisnih lista i vi koji ste dobili nakon ministarstva kao trgovački putnik sa skupocjenim, koji je išlo na teret ministarstva, koji je išlo na teret ministarstva.
Trgovački putnik koji mora skrbiti o radnicima, on skrbi o parfemima skupocjenim i skupocjenom vinu i on sad i dobio je 200 glasova iza toga preferencijalno. Mislim, o čemu mi pričamo, pa vi ste govorili van teme. Pokušali ste usporediti mene i kolegicu.
Hvala lijepo.
G. Stričak. Još, još, još, još ima replika, jedino ako nećete odgovoriti.
Stričak, izvolite. G. Stričak, povredu Poslovnika je dao? Vi? Aha .../Upadica se ne čuje./... nisam vidio povredu Poslovnika.
Znači povrijeđen je čl. 238. Kolega Bulj vrijeđa kolegu Pavića nazivajući ga trgovačkim putnikom. Smatram da ipak u ovom Visokom domu mora biti jedan dignitet i da ovo nije primjerena rasprava.
Hvala.
Povredu Poslovnika ima također, i g. Bulj.
Vidim da povreda Poslovnika 238., kolega Stričak, vidim da je se stavio u ulogu odvjetnika bivšeg ministra, je li, trgovačkog putnika. Ja samo znam da je ministarstvo se najviše kupovalo parfema skupocjenih .../Upadica: I vi se pozivate na 238.?/... hrvatskih vina i dezodoransa, a to je se kupovalo .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./... i tu je zaista uspješan ministar, .../Govornici govore istovremeno, ne razumije se./... trgovački putnik.
Na koji se pozivate?
…/Upadica: Opomena.“…
Na .../Govornik se ne razumije./... i vi se isto morate pozvat na neki.
238, rekao sam.
Jesam, jesam.
Dobro.
Ok, ok.
Ako mogu dobit vrime.
Mogu dobit vrime, par sekundi?
Možete, možete.
Imate još deset sekundi.
Evo kolegi Stričeku, bio je uspješan, uspješan je bio ministar kao trgovački putnik skupih vina i parfema pa povlačim ovaj Povredu Poslovnika.
Hvala, hvala lijepa.
Hvala lijepa, al' sad imate repliku.
Izvolite repliku.
Kolegice i kolege.
Kolega Bulj je dao jedan dobar pregled rada aktualne Vlade navevši da je prije četiri godine bilo 7.000 radnih dozvola izdano, a sad prošle ili ove već skoro 100.000, to upravo govori u korist gospodarskih aktivnosti aktualne Vlade da je u proteklom mandatu gospodarstvo raslo, otvarala su se radna mjesta i upravo to je isto jedan dobar pokazatelj dobrog gospodarskog rada aktualne Vlade, da nije bilo korona krize, naravno da bi sve još bilo daleko bolje.
Odgovor gospodin Bulj.
Pa kolega, baš je korona kriza razotkrila sve loše politike, nismo samodostatni, sedam dana nek' nam se zatvori granica nećemo imati pomidore, nisu navodnjena sinjska, nisu navodnjena polja od sinjskog do slavonskog, doli od Zagore, nemamo samodostatnosti u ničeme, nikad više nismo imali poticaja u poljoprivredi, dobivaju poticaje oni koji ne znaju za stočarstvo, za krave, oni koji ne znaju koliko krava ima sisa, ti dobivaju poticaje, stočari koji se muče i mukotrpno rade, ne dobivaju .../Govornik se ne razumije./... poticaje.
Znači, nismo samodostatni, a kol'ko je gospodarski jaka Republika Hrvatska i kol'ko gospodarski imate uzlet za vrijeme vaše Vlade, govori 6% BDP-a, 20 milijardi kuna, kad sam to govorio u prošlom mandatu onda su se, najprije govorili da su to moje tlapnje, i premijer, i ministar, kasnije se ispostavilo da je to istina, 6% BDP-a, najviše na svitu, koje dolazi iz inozemstva i u Republici Hrvatskoj, a to je onaj dio koji je HNB registrirao, a kol'ko ljudi daju u novcu svojim obiteljima?, to vam je gospodarski rast, 2/3 Hrvatske su spaljena zemlja bez ljudi.
Hvala.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
Gospođa Katarina Peović imat će završno riječ, zapravo ispred Kluba zastupnika Zeleno-lijevog bloka.
Izvolite.
Ma evo, imam pravo riječ?
Da, izvolite.
Prije svega da kažem da moram komentirati karnevalizacija ideje i pitanja, i problema rada se dešava upravo zato šta su nominalno lijeve stranke odustale od radnika, zato što su se u potpunosti znači odredile neoliberalnim politikama i složile s HDZ-om u svim negativnim političkim i ekonomskim trendovima, zato imate Miru Bulja. To je vaša zasluga. Rad treba cijeniti i radu treba se posvetiti u potpunosti i ozbiljno, to je moja drugarska kritika, a ovoj lijevoj strani.
Druga stvar koju bih htjela reći je da je potrebno ovom Zakonu pristupiti s ozbiljno i elaborirati još jednom ono što smo ovdje u raspravi rekli jer mnogima, pa ni gledateljima neće biti baš jasno o čemu se ovdje radi. Ovdje je riječ o jednom Zakonu koji vidimo, svi se slažu oko njega jako dobro, radnici će biti zaštićeni kolektivnim ugovorom ako dolaze i ako ih se upućuje na rad u Hrvatsku, zašto onda prava ljevica jel, govori da tu postoje neki problemi, pa ću probati sažeti još jednom ono što smo ovdje iznijeli kao probleme i zašto ovaj Zakon treba gledati u korelaciji sa Zakonom o strancima.
Znači moramo shvatiti da je ovaj Zakon čista formalnost, primjena europskih zakona u nas, Zakon se odnosi na europske radnike upućene na rad u Hrvatsku, no nema kako smo vidjeli baš previše europskih tvrtki koje se bave upućivanjem europskih radnika na rad u Hrvatsku. Obrnuto je čest slučaj, nisu radnici iz drugih zemalja Europske unije upućeni u Hrvatsku na rad, već su najčešće hrvatski radnici, u velikoj mjeri oni na građevini, angažirani od tvrtki koje su ih onda slale na rad u bogate europske zemlje centra.
Znači ti radnici na građevini su bili jeftiniji od europskih radnika zbog čega su tvrtke registrirane u Hrvatskoj rušile cijenu rada bogatim zemljama centra, Hrvati su da tako pojednostavimo gradili u drugim zemljama, jel, i radili su to jeftinije.
Bogati centar Europe zakonima se štiti, dakle od takve prakse, odlučuje se i zato je to i odgovor kolegi Paviću pa zašto mi sad tu govorimo o tome, pa na razini Europske unije također postoji regulativa u koju se mi ni na koji način ne uplićemo sa svojim specifičnom problematikom i autonomno odnosimo prema zakonima koji se tamo donose, europski centar dakle odlučuje uvesti zakone prema kojima se na upućene radnike primjenjuju ista pravila kao i na domaće, znači njemačke, danske, švedske radnike, to znači da ne samo da moraju osigurati minimalac, minimalac moraju osigurati samo ako nema proširenih kolektivnih ugovora u toj branši, već naknadu koju ima domaći radnik prema kolektivnom ugovoru ili drugačije, ili da za agencijske radnike recimo naknada ne smije biti manja od plaće radnika zaposlenog kod korisnika domaćina na istim poslovima, te da se iznos koji je stvarno isplaćen radniku bude što sličniji primitku radnika koji iste poslove radi u državi domaćinu, rekli bismo pošteno jel', jedan radnik, drugi radnik, dolaze iz različitih zemalja, dobivaju sličnu naknadu za isti posao.
Na taj način se njemačke tvrtke zaštitilo od konkurencije i niske cijene rada kojom tvrtka koja radnike iz Hrvatske šalje u Njemačku, uspijeva dobiti posao u Njemačkoj, nije možda došlo do pada cijena rada u građevinarstvu, al' sigurno plaće nisu rasle, ako poslodavac može dobiti za jeftiniju cijenu radnika, on će inzistirati na toj jeftinijoj cijeni iako građevinski sektor itekako zarađuje, jel.
Da bi stvar izgledala pošteno, potrebno je bilo isti Zakon napisati i izglasati u svim zemljama Europske unije, pa tako i u Hrvatskoj, ovo je taj Zakon koji štiti tvrtke koje upućuju švedske, njemačke, danske, talijanske radnike na rad u Hrvatsku, vidjeli smo koliki su to brojevi jel, 1.500 ljudi, dobro bi bilo vidjeti dakle, na koliko će se radnika sad ovaj Zakon primjenjivati, koji su to radnici, kolike su im prosječne plaće, koliko su im prosječne plaće naših radnika koji su upućeni u druge EU zemlje, a koliki će biti ti, te plaće radnika u našoj zemlji i koliko će ih uopće prihvaćati naše plaće, a zapravo će uzimati plaće iz svojih bogatijih zemalja. Vjerojatno ćemo takve radnike u nas tražiti svijećom ako izuzmemo menadžere koji upravljaju stranim tvrtkama u Hrvatskoj, a oni primaju plaću prema povoljnijoj varijanti državi iz koje dolaze. Znači austrijski menadžeri sigurno neće uzimati plaću radnika koji je ovdje u Hrvatskoj jel zaštićen ponekad kolektivnim ugovorom.
Da završim dakle, ono što je puno zanimljivije i zato smo to, na tome inzistirali je zašto se ova …/Upadica: Hvala./… pravila ne primjenjuju na Zakon o strancima?
Hvala, hvala lijepa.
Gospodin Miro Bulj će završno govoriti u ime Kluba zastupnika MOST-a nezavisnih lista.
Izvolite.
Evo kad se govori o pravima radnika onda me fascinirala evo u ime kluba ću reći usporedba kolege Vidovića sa nama drugim strankama iz oporbe da smo suglasni. Politike u RH i vas i gospodina Pavića i svih koji su govorili ta sličnost, politike u RH se mogu promatrati isključivo i samo kroz rezultate trenutne. Ako govorimo o radnicima, radnika nema, nekada primjer brodogradnja u Splitu je bila brend, brend, svjetske nagrade za najbolje tankere, brodove. Nekada je iz mog kraja Cetinskog iz Zagore, tj. samo iz Cetinskog kraja 60 autobusa jutri bi išli za Split iz Sinja, a sada 1,5 kombi, to su usporedbe o radništvu, radnika je uništen do temelja, isključivo znam da smo mi u kapitalizmu, ali moramo imati socijalnu osjetljivost, mi moramo to osjećati. Zakonodavac nije radio u interesu čovika radio je u interesu samo kapitala i sad smo u situaciji, zato ne možemo razdvojiti ovaj zakon od Zakona o strancima jer nema više kvota, tj. sutra ako izglasa sabora, a većina ima ona će izglasati ja koliko sam čuo i SDP će to prihvatiti. Znači nema kvota, a u ovome trenutku imamo rapidan demografski pad i nemamo radnika na tržištu domaćih. Zašto? Jel se i loše politike od kad smo u EU, poglavito u tome dijelu, što je najgore od kada smo ušli u EU kad se je pozivalo na blagostanje je pad, je sve manje i manje radnika na našem području, a sve veća potražnja za stranim radnicima. I ovaj zakon koji rješava ove dijelove da ljudi koji će doći raditi izvanka da će imati primjenu boljeg zakonodavstva, a to se podrazumijeva da je bolje u Austriji ili ne znam nego u drugim članicama EU nego u Hrvatskoj, to se podrazumijeva. Mi imamo puno bitnijih problema koje ne rješavamo. Mi jednostavno poštivamo direktive. Evo kad se beru jagode u Vrgorcu i mandarine ljudi iz Hercegovine ne mogu prijeći i to je problem koji su također Hrvati. Jedino je zatvoren, evo sad, sad je granica jedino je zatvorena izbjeglice mogu prolaziti migranti, a jedino su zatvorene ove granice, ovi prijelazi Vaganj za Livno, jedino su zatvorene za Hrvate, mislim da svi mogu proći osim tih ljudi koji dnevno migriraju, rade u Splitu, rade u Sinju iz Livna oni 70 km moraju ići duže. Znači mi one stvari koje su trenutno i koje rješavaju probleme, samo s ovom zatvorenom granicom na Vagnji ljudi iz Livna koji rade u Sinju ili Splitu moraju 50, 60 km u jednom pravcu duže putovati ili u školu njihova djeca iz Livna, zato što je zatvoren Vaganj, a tu nam prolaze migranti ono nevjerojatno. Znači mi tu radnu snagu koju imamo i dalje gonimo da više poterajemo jednostavno i to što imamo uz granicu koja bi tribala biti nacionalni interes da se očuva taj narod u Hercegovini i tom dijelu da se očuva gdje je najuža naša granica. Znači mi imamo probleme jednostavno ih ne rješavamo, jednostavno samo pripisivamo zakone. Pa naravno da ovim zakonom se rješava da će onaj tko dođe iz Austrije radit ovde da će prije izabrat taj austrijski i to je Direktiva EU, mi ništa ovdje ne rješajemo u biti osim što ćemo potaknuti Zakonom o strancima koji je vezan s ovim zakonom. Ne možemo mi reći da Zakon o strancima gdje ni više nemamo kvote za radnike, nema više kvote za broj radnika. Rekao sam 2017. 9.000, 2020. 108.000 radnih dozvola za strance. Mi imamo 2/3 Hrvatske prazne, mi nemamo radnika, usporedio sam, evo samo splitski škver 60 autobusa išlo iz Zagore dok je škver radio kako Bog toka, mi smo sve to uništili. Pa mi kad smo radili autoput kad je se gradio, grama, splitska željezara je se borila za sisačka, splitska poglavito za opstanak, a mi grama željeza nismo ugradili u autoput iz Hrvatske, a splitska željezara se, nego smo uvozili sirovinu uvozili u Tursku, a tamo gotov proizvod vraća.
Znači, mi smo uništili radništvo i radnika. Tako je i u INI, tako je i u svemu, znači u svim tvrtkama. I zbog čega smo to napravili? Zbog sitnih profitersko kapitalistički malih interesa pojedinaca. Mi smo, živimo sad u tržišnom društvu, ja sam svjestan toga, ali se zakoni nisu radili u interesu pojedinca i čovika naravno i tržišta nego isključivo samo u interesu pojedinaca ovde koji hoće da prevladaju kompletnim kapitalom i to se događa u RH. Mi imamo samo par bogatih kapitalista, nema srednjeg sloja, sve sirotinja u biti, ne sirotinja nego sad imamo 2/3 Hrvatske prazne. Ako odete van Zagreba …/Upadica: Hvala, vrijeme, hvala./… pogledajte, vidjet ćete da je sve prazno.
Hvala lijepa.
Gospođa državna tajnica Majda Burić će sad završno govoriti u ime predlagatelja.
Izvolite.
Hvala vam poštovani potpredsjedniče Hrvatskoga sabora, uvažene zastupnice i zastupnici prije svega zahvaljujem na raspravi i vrlo kratko ću za kraj samo nekoliko pojašnjenja.
Dakle, ovim nacrtom prijedloga zakona kao što smo već imali prilike čuti se uspostavlja sveobuhvatni pravni okvir kojim se u pravni poredak RH u jednom aktu preuzimaju Direktive EU, a osnovni im je cilj zaštita radnih prava odnosno uvjeta rada upućenih radnika. E sada, kako bi bilo puno jasnije to što sam rekla, ja bih voljela iznijeti i jedan primjer. Pa, recimo, uzmimo za primjer građevinskog radnika budući da su i oni ustvari najčešće upućeni radnici. E, ako taj građevinski radnik bude upućen, recimo iz Italije, on ostvaruje prema svojem Kolektivnom ugovoru plaću od npr. 1500 eura, a proširenim Kolektivnim ugovorom za graditeljstvo u RH on bi imao na plaću od 4500 kn. Prema čl. 7 ovoga zakona koji se odnosi na primjenu povoljnijega prava u tom slučaju taj zamišljeni talijanski radnik ostvarit će pravo na svoju talijansku plaću.
Međutim, ako takav građevinski radnik bude upućen iz, npr. BiH, u kojoj ima pravo na plaću od 3000 kuna, za vrijeme trajanja njegovog upućivanja na rad u RH, on će u tom slučaju imati pravo na plaću od 4500 kuna prema proširenom Kolektivnom ugovoru. Dakle, svrha je ovoga zakona veća jednakost upućenih radnika, podizanje prava upućenih radnika i vrlo pojednostavljeno rečeno, da strani radnik ne može biti jeftiniji od domaćega radnika. Također, ono što moram spomenuti, i ustvari posebno naglasiti jest pitanje kvote odnosno izdanih radnih dozvola u 2020. g. jer je nekoliko puta rečena netočna informacija, dakle do sad je izdano radnih dozvola 25 781 u ovoj godini, što je 33% konzumacije, odnosno iskorištenja, slobodnih je još 45 021.
Zahvaljujem.
Hvala lijepo. Replika, g. Bulj.
Baš mi je drago da je povezano Zakona o strancima, da, to je istina da je 78 tisuća dozvola trebalo odobriti, ali je zbog koronakrize taj broj tako recite, nije odobren, zbog koronakrize. Taj broj od 78 tisuća, a u RH sad ima preko 30 tisuća koji rade, rekli ste 25 negdje, je li. To je tih 108 tisuća koji bi trebali biti ove godine, ali koronakriza je utjecala na to da taj dio koji imaju dozvolu, nisu trenutno, nisu konzumirani. To je istina. Recite mi, koliko je 2017. g. bilo, 2018., 2019. koliko je bilo radnih dozvola stranaca i da li je povezan Zakon o strancima i više da nemamo kvota, da more ulaziti koliko god treba, sa ovim zakonom koji vi nama sad ovdje prezentirate, da li je to povezano?
Hvala.
Gđa. Burić, izvolite.
Još jedanput naglašavam, poštovani zastupniče Bulj, da je ova Vlada itekako zaštitila radnike i poslodavce posebice u koronakrizi. Ono što treba posebno naglasiti jest da mi danas u odnosu na kraj 2. mjeseca ove godine imamo 16 tisuća osiguranika više, što znači 16 tisuća više radnika.
Hvala. Ne, ne, ne, ne može tako. Imate još nešto reći gđo. Burić, gotovo je? Hvala lijepa.
Zaključujem raspravu. Glasovat ćemo kada se steknu uvjeti.

7

  • Prijedlog zakona o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni, prvo čitanje, P.Z.E. br. 15
11.09.2020.
Prijedlog Zakona o upućivanju radnika u RH i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni, prvo čitanje, P.Z.E. broj 15, predlagatelj Vlada, rasprava je zaključena.
Sukladno prijedlogu saborskih radnih tijela dajem na glasovanje slijedeći zaključak.
Prvo, prihvaća se Prijedlog Zakona o upućivanju radnika u RH i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni i drugo sve primjedbe i prijedlozi dostavit će se predlagatelju da ih razmotri prilikom utvrđivanja teksta konačnog prijedloga zakona.
Molim glasujmo.
Tko je za?
Tko je suzdržan?
I tko je protiv?
Utvrđujem da je glasovao 131 zastupnik i zastupnica, 118 za, 13 suzdržanih pa smo donijeli zaključak kako su ga predložila saborska radna tijela.
PDF