Rasprave po točkama dnevnog reda

Saziv: VIII, sjednica: 3

PDF

59

  • Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu, Predlagateljica: Pravobraniteljica za djecu
09.06.2016.
Sljedeća točka je:

- Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu
Podnositeljica: pravobraniteljica za djecu

Na temelju članka 18. Zakona o pravobranitelju za djecu, članka 19. Poslovnika pravobranitelja za djecu, članka 127. i 128. Poslovnika Hrvatskoga sabora.
Cjelovito izvješće se nalazi na web stranici Hrvatskoga sabora.
Raspravu je proveo Odbor za obitelj, mlade i sport.
Izvješća ste primili na sjednici.
Vlada je dostavila mišljenje.
Želi li predstavnik podnositelja dodatno obrazloženje?
Uvažena gospođa Ivana Milas Klarić, pravobraniteljica.
Uvažene zastupnice i zastupnici, poštovani predsjedavajući.
U ime svog ureda, svojih kolega, svoje zamjenice gospođe Radmilo i moje sve vas najljepše pozdravljam.
Podnosim ovo izvješće Hrvatskom saboru temeljem članka 18. Zakona o pravobranitelju za djecu. Izvješće o radu za 2015. godinu sastoji se od 230 i nešto stranica i naravno u obvezi smo podnijeti vam i sažetak od 30 stranica.
Ja sam sasvim sigurna da ste vi pročitali izvješće u cijelosti ili barem one dijelove koji vas posebno, zanimaju kojim se posebno bavite pa se nadam da ćemo upravo razgovarati o integralnom dijelu izvješća.
Svaki put kada podnosim izvješće o svom radu zapravo imam potrebu reći da to doista nije samo izvješće o radu iako se radi puno kroz godinu, iako bi popisa aktivnosti bilo dosta. Ono je zapravo ocjena stanja prava djece utemeljena prije svega najviše i najradije na razgovorima sa djecom i posjetama institucijama u kojima borave djeca, na prijavama koje uglavnom mom uredu dostavljaju mahom roditelji djece, majke, očevi, bake i djedovi, druge osobe koje brinu o djeci, o institucijama, njihovi liječnici, pedijatri, socijalni radnici. Izvješće temeljimo i na suradnji Međunarodnim institucijama kao što je … mreža pravobranitelja Europe, …. Mreža pravobranitelja za djecu Jugoistočne Europe, Eurochild, …. To su sve udruženja međunarodna kojima smo članovi. Također bismo surađujemo sa UN ovim odborom za prava djeteta, vijećem Europe, Europskim parlamentom, UNICEF-om itd., itd. Osim toga i u kontaktima s vama neposrednima ponekad zapravo razgovaramo o pojedinim pitanjima.
Što se tiče malo ovih tehnikalija da tako kažem, u 2015. imamo 1456 novih prijava povreda prava i 688 aktivnih predmeta od ranije zašto zapravo naravno neki su došli pod kraj godine pa po prirodi stvari ne mogu biti riješeni u godini dana. Međutim, mi neću reći predmete nego slučajeve vezano uz djecu pratimo kroz dugi niz godina jer vrlo često se nažalost događa da pojedina djeca, pojedine obitelji zapravo se pokaže da nije problem samo jedan, nego da se on kroz godine nastavlja a ponekad nažalost u nadležnim institucijama ne može ni riješiti dugi niz godina.
Mogu reći zapravo da imamo jedna blagi pad, sitni ali ipak pad pojedinačnih prijava. Ja bih rekla da je to dobro. Ja kad sam stupila na dužnost rekla sam da je cilj smanjenje predmeta a ne povećanje jer to bi negdje značilo da ipak institucije rade svoj posao i da je to načelno dobro. Osim pojedinačnih povreda imali smo oko 1902 opće inicijative, oko 2000 telefonskih poziva. Mi zapravo kažemo da ne dajemo pravne savjete ali zapravo de facto to radimo, moje kolege to rade svakodnevno.
Također radi vaše informacije, ja nastojim biti realna pa od ovih otprilike od 1500 prijava povreda ja uvijek kažem da su to prijave povreda prava ne nužno i povrede. Vrlo često nam se javljaju roditelji, obično prvo jedan roditelj a onda drugi roditelj djeteta sa posve oprečnim zahtjevom oko istog djeteta. Ako govorimo o 2015.godini ono što je doista obilježilo proteklo izvještajno razdoblje u cijeloj Hrvatskoj i naravno ne samo vezano uz djecu ali specifično vezano uz djecu je bio ovaj izbjeglički val kojem smo svjedočili. Moj ured odnosno ja bavili smo se djecom u pokretu a osobito djecom bez pratnje. To je posebno ranjiva skupina djece koja je kao takva često izložena nasilju, potencijalnoj trgovini ljudima itd.
Osobno sam više puta sa svojim kolegama bila u Opatovcu, Slavonskom Brodu a zapravo mogu reći, sitno se vraćajući unazad dvije godine da je negdje zapravo 2013.godine anticipiramo mogućnost nastanka ove situacije da smo još tada slali preporuke Vlade RH, Ministarstvu socijalne politike, MUP-u, naročito Pravosuđa i da ta zapravo suradnja traje i danas, da nastojimo i naše Europarlamentarce i Vladu upozoriti na neke specifičnosti i nužno zaštite prava djece u pokretu.
Od prošlo godišnjih aktivnosti koje su nam bile značajne. Bili smo domaćini mreže pravobranitelja Jugoistočne Europe i organizirali smo konferenciju „Najbolji interes djeteta.“ Vezano uz ovih otprilike 1500 prijava povreda prava djece sasvim sigurno vas zanima koje su to one koje su po sadržaju i učestalosti najčešće, dakle najtipičnije. Godinama, zapravo od osnivanja ureda to nije nešto novoga, pa tako i ovoj godini najveći broj prijava odnosi se na pravo na život uz roditelje i roditeljsku skrb. Nešto manje od trećine i zapravo to je ova situacija o kojoj vam govorim da nam se vrlo često javlja ili jedan roditelj ili često i dva s tvrdnjama da upravo onaj drugi povređuje prava djece i vrlo često zapravo su to uz sav trud institucija, Centar za socijalnu skrb, sudova, policije, državnog odvjetništva i svih uključenih ponekad nažalost prilično nerješive situacije jer kao što ste vjerojatno svi svjesni, obiteljski odnosi i nekakvi emocionalni odnosi, pogotovo kad su vezani uz dijete su vrlo teško rješivi institucionalno odnosno očito da su najteže rješivi rekla bih vezano uz pitanje djece.
Druge po učestalosti su prijave obrazovanih prava, rekla bih da to i ne čudi jer većina djece barem u dobi osnovne škole koja je obvezna naravno jest uključena u sustav obrazovanja ali imamo dakle po učestalosti prvo su one koje pretežu u sustavu osnovne škole, zatim vrtićke dobi, dakle predškolskog obrazovanja a zatim srednjoškolskog obrazovanja. Kad kažem povrede prijave obrazovnih prava ne mislim samo na obrazovna prava u užem smislu nego i na druge povrede prava kao što je nasilje nad djecom, među djecom, zdravstvena prava u sustavu obrazovanja.
Treće nam ove godine iskaču da tako kažem povrede odnosno prijave zdravstvenih prava i ako vas interesira što preteže unutar zdravstvenih prava, to je zapravo jedan trend rekla bih negativni odbijanja cijepljenja djece.
A četvrto po redu nasilje nad djecom od strane odraslih i među djecom koje zapravo postaje rekla bih sve, sve veći problem. Ona se događa zapravo svugdje, i u obitelji i u institucijama u kojima su smještena djeca, u školi, oko škole, na sportskim terenima. Dakle, aj bih rekla da to nije naravno samo pravno pitanje. To je i šire, društveno, sociološko pitanje zbog čega dolazi do toga pa možda ćemo imati priliku razgovarati.
Ovo su 4 kategorije najčešćih prijava i one su iz godine u godinu dosta slične brojčano. Naš je osjećaj ako to tako mogu reći iz razgovora sa djecom i ako nemamo puno prijava formalno ili ih ne vodimo isključivo kao takve da se zapravo dosta četo krše pravo djece na participaciju odnosno sudjelovanje djece u svim aspektima društvenog, obiteljskog života, sudjelovanje u pravosudnim postupcima itd. itd.
Tu se uopće javlja pitanje i što su to, gdje bi to djeca trebala sudjelovati, što su to pozitivni sadržaji za djecu, što to društvo u globalu, mediji nude djeci, u čemu to djeca sudjeluju itd. itd.
Gdje su rješenja? Vrlo teško je to sažeti, ali ja bih rekla, dakle bez obzira na temu da se rješenja uvijek nalaze unutar tri stvari, prije svega stalno praćenje što mi je i dužnost i poboljšanje normativnog okvira.
Mi vrlo često kažemo naši su zakoni sjajni, ali nije dobra praksa. To nije sasvim točno jer svakodnevno nailazimo na propise gdje se uočava potreba određenih izmjena naravno i to je sasvim normalno rekla bih. Drugo je ova dosljedna i dobra primjena propisa koje imamo. Ona naravno ovisi i o materijalnim i o kadrovskim uvjetima i nužnosti edukacije ljudi koji rade u svim sustavima. I treća je ona famozna potreba mijenjanja svijesti. To naravno nikad nije jednostavno, to naravno nikad ne ide brzo. Ali nužnost promjene svijesti ili eventualno relativno spori tempo možda u odnosu na nečija očekivanja ne znači i pravo da tako kažem odustajanja od zahtjeva za stalnim poboljšanjem i za stalnim budnim praćenjem stanja ljudskih prava, a dakako prije svega tu mislim na stanje prava djece.
Dakako uvijek je pitanje individualne odgovornosti, znanja, kompetencija, hrabrosti, poštenja svake pojedine osobe koja živi s djetetom, radi s djecom da postupa u najboljem interesu djeteta. To su ovi podaci koje bih ovako izdvojila kao osnovni izvješća ne ulazeći ovaj čas u sadržaj koji je dosta opsežan rekla bih.
A sada bih ako mi dopustite kratko prešla preko pet točaka koje u izvješću nisu nabrojena pod tim naslovima zato što ona i ne mogu pripasti pojedinom pravu nego bih rekla da je riječ o pet pojava, odnosno o pet kako ih ja vidim gorućih problema u Hrvatskoj, a koji se tiču djece i života djece.
Prije svega rekla bih da je to kako i za prošlu godinu, tako i za cijeli niz godina. Na žalost u zadnjih par godina to je siromaštvo. Siromašno smo društvo i naravno djeca žive u pravilu sa svojim roditeljima, djeca žive u obiteljima. Ako i žive u institucijama opet su to institucije koje ovise o ekonomskoj naravno moći društva, odnosno države u cjelini. I naravno da siromaštvo utječe na sve aspekte ljudskih života, pa tako i na sve aspekte života djece.
Prije svega tu mislim na obrazovanje. Djeca odnosno njihovi roditelji imaju poteškoće sa nabavkama udžbenika, velike su razlike po pitanju mogućnosti lokalne zajednice, pitanje financiranja prijevoza, smještaja djece u učeničke domove, one djece koji su osobito iz nekih ruralnih ili udaljenijih krajeva kao što su otoci, prehrana djece. Pravo na zdravlje u smislu čekanja na pedijatrijske i specijalističke preglede.
Naravno siromaštvo utječe i na mogućnost zapošljavanja stručnog kadra, pa u nekim dijelovima nemate pojedinih struka gotovo uopće. Nema dovoljan broj pedijatara, ne postoji dovoljan broj logopeda ili nekih drugih stručnjaka koji se bave pravima djece.
Utjecaj siromaštva naravno i na slobodno vrijeme negativno u smislu mogućnosti sudjelovanja u aktivnostima i mogućnosti roditelja da plaćaju aktivnosti sve češće i češće su zapravo riječ o aktivnostima koje su naplatne, a na žalost sve manje je tog barem u nekim lokalnim zajednicama koje djeci mogu priuštiti besplatne sadržaje, socijalna zaštita i mogućnosti izdvajanja za djecu su ugrožena.
Naravno opet rješenje jačanje gospodarstva, bez toga nema ni boljeg socijalno-ekonomskog položaja djece. Ali s druge strane rekla bih i u trenucima krize i siromaštva kad smo već u situaciji u kojoj jesmo, možda pitanje na neki način postavljanja prioriteta. Neka društva su uspjela i u trenucima krize ipak se odlučiti staviti djecu doista na prvo mjesto i negdje zapravo sva istraživanja, to sam sasvim sigurna, znate da ulaganja u djecu dugoročno nikad nisu trošak, da se štednja u nekoj dobi u početku djetinjstva zapravo dugoročno uvijek pokaže kao trošak kasnije zbog potrebe aktivnosti različitih institucija, tretmana itd. itd.
Drugo što sam željela istaknuti je ono što primjećujem svakodnevno u pozivima rekla bih nekad očajnih građana je silno nepovjerenje u sustav. Žale nam se građani na nefunkcioniranje različitih dijelova sustava i Centra za socijalnu skrb i sudova i policije i Državnog odvjetništva. Ja bih rekla nema sustava koji i ako radi nešto i ne griješi, međutim najviše prigovora i rekla bih da to zapravo jest ozbiljno imamo na pravosuđe.
Zašto to smatram najozbiljnijim? Zato što pravosuđe zapravo dolazi na kraju. Svi ovi sustavi vrlo često nešto i odrade, međutim pravosuđe je to koje na kraju vrlo često vezano uz djecu donosi odluke. Odluke se u mnogim slučajevima donose izuzetno sporo, a vremenski tijek za dijete i za odraslu osobu nije isto. Ako vi imate odluku o roditeljskoj skrbi koju ne donosite nekoliko godina, dakle dijete u dobi od tri godine i dijete u dobi od 10 godina je dakle sasvim rekla bih ako mi to dopustite druga osoba.
Spomenula bih nekako čini mi se to pomalo eskaliralo ove godine jedno izrazito nepovjerenje u struku. U demokratskom društvu kakvo je hrvatsko apsolutno je legitimno propitivati odluke nadležnih tijela, prosvjedovati, izražavati sumnju i to je sasvim u redu.
Međutim, rekla bih da za to postoje predviđene procedure i nedopustivi su rekla bih incidenti gdje ulica odlučuje o životu djeteta, a imali smo takvih primjera u ime nadležnih tijela kao što su centri za socijalnu skrb, sudovi i slično. Dakle, gubi se nekako povjerenje u struku, gubi se povjerenje u nastavnike, svi su postali bolji nastavnici od nastavnika, bolji pravnici od pravnika, bolji liječnici od liječnika. Dakle, propitivanje da ali u predviđenoj demokratskoj proceduri.
Treće, ono što zapravo također godinama zabrinjava, puno se u ovoj godini govorilo, ovo izvještajno razdoblje govorimo o protekloj godini i u ovoj godini posebno o demografskoj politici. Ja o tome ne bih jer nije predmet jer smo u prošlogodišnjem izvješću. Međutim, nedostatak doista obiteljske politike konzistentne i uopće nepostojanje kvalitetne obiteljske politike nema podrške obiteljima, roditeljstvu, teško ljudi usklađuju roditeljsku i obiteljsku obvezu. Djeca su silno puno vremena sama. Imate istraživanja da djeca provode dnevno 5 sati za različitim oblikom kompjuter, televizija, mobiteli, 5 sati. Sasvim sigurno se pitate gdje uopće stane tih 5 sati tijekom dana ali evo to su rezultati istraživanja. Nema dovoljno usluga za djecu, neusklađena su radna vremena predškolskih institucija, nema boravaka za djecu, mlađe. Dakle, imate negdje u pravilu do 2. razreda osnovne škole, to su još uvijek složit ćete se mala djeca za biti satima kod kuće. Tako da to doista vidimo kao kontinuirani problem.
Ono što brine i što je ja bih rekla bolna točka Hrvatske ali ne samo Hrvatske nego i drugih zemalja, time naravno nama pretpostavljam nije i ne mora biti ništa lakše, to su silne razlike u mogućnostima, u financijskim mogućnostima a onda i u uslugama koje pružaju različite jedinice lokalne samouprave i uprave.
Dakle, mi u mnogim situacijama nemamo nekakvu diskriminaciju u smislu propisa međutim de facto na teritoriju Republike Hrvatske imamo silnu razliku u mogućnostima koje različite lokalne jedinice pružaju djeci. Od obrazovanja do zdravstvenih usluga, podrške mentalnom zdravlju djece koja postaju silan zapravo problem. Djeca u ruralnim sredinama, djeca na otocima, iz nekih područja gotovo da i nemamo prijava. Recimo Lika, Gorski kotar, čovjek se pita je li tamo situacija baš doista tako dobra? Najviše prijava očekivano imamo iz Zagreba pa onda Split, Rijeka. Da li je situacija tamo doista tako dobra ili se ljudi mire sa situacijom ili zapravo možda uopće nemaju iako imamo regionalne urede možda uopće nemaju tehnička sredstva u smislu interneta i mogućnosti da nam se jave čak i kad bi to htjeli.
Čini mi se možda, vrlo često, ja ću vam reći sasvim osobno na ovom mjestu sam sad već 2 i nešto godine i jedna od najvećih frustracija u ovom poslu je kad krenete recimo u sustav obrazovanja onda vam kažu ali osnivač škole je lokalna zajednica. Pa sad ministarstvo tu baš ne može ništa. Pa osnivač bolnice je županija pa tu ne možete ništa. Čini mi se možda da bi doista bilo, svjesni smo kakva je dakle i demografska i obiteljska slika, populacijska slika. Da bi neke stvari doista trebale biti odlučivane na nacionalnoj razini. Dakle, naravno da pri tome ne mislim da sve škole u Hrvatskoj trebaju biti unificirane međutim jedan minimum standarda, jedna osnova mora doista biti jednaka i djetetu u Zagrebu i djetetu u Zagorju i djetetu na Lastovu. Jer to im zapravo na neki način jamči jednaku mogućnost. Nema jednakih ljudi ali jednaku startnu poziciju i osiguravanje dakle razvoja punih potencijala.
I moja privatna, profesionalna a rekla bih definitivno boljka stanja i kršenja prava djece u Republici Hrvatskoj su djeca bez roditeljske skrbi, djeca s teškoćama u razvoju, djeca s malignim bolestima, palijativna skrb, djeca s kroničnim bolestima, djeca s problemima u ponašanju. Zagreb kako tako. Maknite se samo 50-ak km, jučer sam bila u posjeti jednoj ustanovi pokraj Zagreb, dakle riječ je o Zaprešiću, kolege nam zapravo kažu u Zaprešiću nema logopeda uopće.
Roditelji su očajni, u nekim područjima u Hrvatskoj, pri tome najviše mislim na Slavoniju na Dalmaciju na ova područja Like, Gorskog kotara, otoka nema institucija posebice tu mislim na djecu s teškoćama, ADHD, djeca s poremećajima iz autističnog spektra, roditelji lutaju i roditelji su očajni. Roditelji ne znaju više gdje naći pomoć. Nema dovoljno institucija, nema dovoljno specijaliziranih stručnjaka. Tamo onda naravno i gdje postoji silan pritisak i ponovno je skopčano s novim troškovima jer ako morate doći negdje u Zagreb da biste nešto obavili to su troškovi i ne možete naravno imati kontinuitet ako ste toliko udaljeni od svog mjesta stanovanja.
Rekla bih dakle da je ovih 5 stvari koje sam pokušala ukratko reći doista su negdje, ima ih svakako još ali da su ključni problemi djece, odnosno kršenja prava djece u Hrvatskoj. Prošla godina bila je zapravo obilježena i parlamentarnim izborima, kad god su neki izbori lokalni, parlamentarni, predsjednički imamo svu silinu prigovora sa rekla bih to tako svih strana. Uvijek se nekome ne sviđa nešto što je napravio kandidat ove ili one opcije. Ono što mi godinama upozoravamo i pokušavamo reći i hrvatskoj javnosti i DIP-u dakle ne manipulacija djetetom u predizborne svrhe ali da razgovor u programima o pravima djece.
Međutim, isto tako moram biti realna, imamo i upite. Nije svako slikanje ili svako pojavljivanje s djecom kršenje dječjih prava.
Mi smo ovaj čas maloprije imali mlade ljude u publici, mogla su to biti djeca, da ih sretnete na hodniku pa da vas zamole da stanete. U krajnjoj liniji bilo bi u najmanju ruku nepristojno odbiti.
Dakle, kad dijete dođe u posjetu predsjedniku Vlade, predsjednici republike to ima ponekad funkciju edukacije djece o radu institucija. Dakle i tu treba biti jasan. Dakle jedno je predizborno vrijeme i očita jasna manipulacija a drugo je jedno da kako kažem normalno sudjelovanje djece i u društvenom pa ako hoćete i na taj način nekakvom političkom životu.
Ono što se sve više primjećuje zadnjih godina čini mi se da je ove godine pomalo eskalira je svojevrsna ja bih rekla komercijalizacija prava djece i komercijalizacija djece uopće. Dakle mi u društvu imamo sasvim sigurno različite probleme koji nas muče, ali kao da ih nemamo snage artikulirati ili o njima razgovarati argumentirano, međutim onda u to gurnemo djecu i onda to postaje dakle problem o kojemu se razgovara. Pa imate djecu na prosvjedima, za razno razne, po razno raznim temama posve svejedno koja se očito djece ne tiču direktno ili se neće ticati dugi niz godina ili ih se tiče sporadično. Tu doista savjetujemo prije svega roditelje a posebno male djece da ne koriste djecu, da ih ne guraju u potencijalno opasne situacije gdje u krajnjoj liniji možemo doći do nekakvih sukobljenih mišljenja, prosvjeda ili slično.
Proteklo izvještajno razdoblje obilježio je i štrajk sjetit ćete se prosvjetnih radnika na početku školske godine koje je trajalo više od tjedan dana, zapravo je na neki način paraliziralo sustav, mnogi roditelji su iz dana u dan, iz sata u sat bili u nedoumici hoće li odvest dijete u školu, pri tom najviše mislim naravno na manju djecu sa starijom nije dobro, ali barem fizički ne morate voditi, hoće li odvesti djecu u školu, neće. Roditelji su dobivali zbunjujuće poruke o opravdanim satima, o neopravdanim, o čuvanju djece. Uopće dakle ne dvojeći u pravo odraslih na štrajk koje u krajnjoj liniji zajamčeno i Ustavom pa to samo po sebi govori koliko je to pravo naravno važno.
Bili smo zapravo stava da nikako nije primjerno pozivati djecu da odustanu, dakle štrajk odraslih da, ali ne pozivati djecu da odustaju od svog prava na obrazovanje. To je bila jedna ako hoćete vrlo, jednostavnim rječnikom pozicija odustani dijete od svog prava da bih ja ostvario svoje.
Dakle to smo ocijenili kao nedopustivim i čini mi se da je to za proteklu godinu najbolji primjer nužnosti postojanja samostalne i neovisne i specijalizirane institucije za zaštitu prava djece u smislu pravobranitelja za djecu. Naime, da ste imali recimo poziciju, da imate rekla bih, dakle vrlo otvoreno ću reći da imate samo pučkog pravobranitelja kolegica ili kolega bi morao balansirati između prava odraslih koja su zajamčena Ustavom i prava djece.
A kad god imate sukobljena prava odraslih i djece, djeca se ne mogu politički organizirati, djeca ne mogu se sindikalno organizirati, djeca jednostavno htjeli ne htjeli gube. Dakle morate imati nekog ko će biti glasnogovornik prava djece. U ostalom to je i preporuka UN-ovog odbora za prava djece u smislu jačanja neovisnosti institucija.
I dozvolite mi na kraju ova godina je bila složit ćete se, ponešto, svaka je specifična, svaka zna biti zabavna na svoj način, burna, nekad malo manje, nekad malo više, to je dobro, nije nam dosadno. Ova godina složit ćete se bila je proteklih tjedana ponešto obilježena i raspravom o radu pravobraniteljskih institucija i neovisnih institucija. Inače pa naravno onda tako danas je na redu i moje.
Pravobranitelji nisu tijela izvršne vlasti, pravobranitelji nisu sudovi, centri za socijalnu skrb državna odvjetništva, policija, inspekcija, pravobranitelji ne mogu biti odgovorni za stanje u zemlji jer pravobranitelji ne izvršavaju odluke, dakle to nisu tijela izvršne vlasti. Pravobranitelj prati rad tijela izvršne vlasti na lokalnoj i nacionalnoj razini, prati usklađenost nacionalnog sa Ustavom RH i međunarodnim dokumentima, daje preporuke za poboljšanje sustava međutim nije tijelo izvršne vlasti i ne može biti odgovorno za stanje ljudskih prava ili za stanje dječjih prava u državi.
Zaštita ljudskih i dječjih prava doista jest posao pravobranitelja i vrlo često volim naglasiti i to mora na neki način čini mi se biti jasno pravobranitelji štite u ovom konkretnom slučaju pravobranitelj za djecu štite ljudska prava sve djece na teritoriju RH čak i onih koji nisu državljani, recimo primjer za to vam je ova bila krizna situacija ali i svakog pojedinog djeteta.
Dakle ne nužno i isključivo djece kao grupe što naravno radi, nego i svakog pojedinog djeteta jer dijete je naravno individua, ljudsko biće sa ljudskim pravima koje mu pripadaju neovisno o nekoj grupi, roditeljima ili slično.
Zaključila bih na kraju negdje vrlo često izrijeke da je mjera demokratičnosti razvoja i stupnja jednog društva kvalitete ako hoćete to tako svijesti da je mjera za to upravo poštivanje ljudskih prava i to poštivanje i tim više i najviše ljudski prava onih koji su najranjiviji u društvu a to su djeca, starije osobe, potrebiti, socijalno ugroženi itd.
Gandi je rekao čak da je u korelaciji i patriotizam i ljudska prava i da zapravo nema patriote bez poštivanja ljudskih prava. To mi se nekako noćas vidjelo.
Na kraju bih još samo rekla nekoliko odredbi iz mog temeljnog zakona po kojem radim a to je Zakon o pravobranitelju za djecu. Članak 3. kaže da pravobranitelj djeluje neovisno i samostalno, da nitko ne smije davati upute o radu i da pravobranitelji i zamjenici ne smiju pripadati niti jednoj političkoj stranci. Članak 4. kaže da se pravobranitelj imenuje na vrijeme od 8 godina. Mogli bi pretpostavljam govoriti o tome je li to dugi period ili kratki. Sličan mandat imaju, dakle isti mandat imaju svi pravobranitelji, suci itd., itd.. To vrijeme jest jedno jamstvo neovisnosti.
Međutim, htjela bih vam samo još nešto reći. U članku 14. suprotno članku 4. kaže da ne prihvaćanje godišnjeg izvješća pravobranitelja znači mogućnost razrješenja pravobranitelja.
Ako ste neovisna institucija koja ima mandat na 8 godina a svaku godinu ste u poziciji da vam se zbog ne prihvaćanja izvješća mandat prestaje to zapravo de facto znači da vi niste neovisan pravobranitelj i na kraju proizlazi što može biti možda za neku osobu dobro ali načelno s pozicije institucije nije dobro da mjera neovisnosti onda na kraju se mjeri točno onolikom mjerom neovisnosti koliko se osjeća ili koliko jest neovisan čelnik institucije koji takvu instituciju vodi.
Rekla bih, ako mi dopustite, još samo jednu rečenicu, da je odnos i prema ljudskim pravima a tako i pravima djece da se mjeri i odnosom prema institucijama koje služe zaštiti tih istih ljudskih prava.
Hvala vam najljepša.
8 replika.
Nastaviti ćemo nakon pauze u 15 sati.
(NASTAVAK NAKON STANKE U 15 SATI.)
Uvažene zastupnice i zastupnici. Nastavljamo sa radom.
Replika na uvodno obrazloženje pravobraniteljice za djecu. Uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Uvažena gospođo pravobraniteljice.
Nakon vašeg opsežnog izlaganja kojim smo evo i došli u popodnevno zasjedanje Sabora na kojem ćemo raspravljati o vašem izvješću. Prije nego što krenu rasprave u ime kluba. Pitala bih vas jer smatram da ste u vašem izvješću izostavili jedna izuzeto važan osvrt a vezano ustvari i na percepciju rada vas kao pravobraniteljice i vezivanje uz donošenje Obiteljskog zakona 2014.godine.
Naime vi ste kao pravobraniteljica i na televizijskim radijskim emisijama, na tribinama a bili ste i članica radne skupine za izradu tog Obiteljskog zakona koji je opće poznat kao Obiteljski zakon bivše ministrice Milanke Opačić koji je trebao biti kruna njezinog djelovanja. Pretvorio se ustvari u jedan sramotan čin. Prozivali su ga svi, suci, odvjetnici, udruge lijeve, desne, uspjelo se spojiti nespojivo u kritiziranju upravo tog Obiteljskog zakona ali vi ste i dalje zdušno branili taj zakon.
Međutim, u siječnju 2015.godine Ustavni sud kao što je i poznato taj Obiteljski zakon suspendirao radi nepodnošljivo velikog broja primjedbi koji su se odnosili na sve dijelove toga zakona. Ono što je moje pitanje. Ako ste već sudjelovali u ocjeni Obiteljskog zakona 2014. pa zatim u ocjeni Obiteljskog zakona iz 2015.godine braneći ga i hvaleći ga, iz kojeg ste razloga odbili sudjelovati u radnoj skupini sadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih koji vas je korektno i pristojno u ožujku 2016.godine pozvao u radnu skupinu i da li ste onda vi objektivni i politički neutralni kao što ste iznijeli u vašem izvješću. Dakle, želite, sudjelovali ste u radnoj skupini Milanke Opačić, ne želite sudjelovati u radnoj skupini novog ministarstva iako po članku 8. Zakona pravobraniteljice za djecu, pravobranitelj može sudjelovati u postupku izrade nacrta prijedloga propisa koji se odnose na prava djece i kojima se uređuju pitanja od značaja za djecu a Obiteljski zakon to definitivno jest.
Hvala.
S obzirom da nije replika, onda zaslužujete. Hvala vam zapravo na pitanju jer bilo je u javnosti sličnih pitanja na koja sam doduše odgovarala ali ponovno zbog vas osobno i zbog javnosti.
Rekli ste da postoji percepcija javnosti o zakonu. Upravo kao što riječ kaže percepcija je percepcija a struka je struka. Opće poznat kao loš zakon, opće poznat je jedna paušalna ocjena nekog propisa. Sramotan čin ne znam, kao znanstvenik s doktoratom iz polja iz obiteljskog prava sudjelovala sam u izradi Obiteljskog zakona iz 2014. jer sam smatrala da je to moja dužnost kao građanke RH i kao znanstvenice koja se bavi tim područjem.
Da kojim slučajem 2015.godine nisam pravobraniteljica za djecu najvjerojatnije bih sudjelovala u radnoj skupini gospođe Bernardice Juretić u izradi nekog drugog propisa, obiteljskog ili nekog drugog iz tog područja kao znanstvenik s područja obiteljskog prava ako bi me netko pozvao u tu radnu skupinu. Međutim, bitna je razlika biti znanstvenik i biti pravobranitelj. Kad ste pravobranitelj onda ste nacionalno neovisno tijelo. Točno je da u zakonu piše da se može, međutim može kao što danas čuli nekakve dvojbe, može, mora, u pravu može ne znači i mora. A moja procjena načelno ne samo za ovi propis nego doista načelno je da nije dobro sudjelovati u radnim skupina koje naravno organizira po prirodi stvari tijelo izvršne vlasti što naravno ne znači da nećete dati svoje primjedbe, prijedloge, kritike, pohvale što sam ja i napravila i što sam u kontaktu i u dopisima sa Ministarstvom socijalne politike i napravila.
Kad govorimo, to vam moram reći jer profesionalno ne bi nikako mogla jednostavno prešutiti tu činjenicu, ne postoji mogućnost da Ustavni sud RH suspendira neki propis bez ocjene ustavnosti. Ja mislim, možda se varam, ne mogu reći da znam praksu Ustavnog suda od početka osnivanja. Mislim da se to u RH do Obiteljskog zakona nikad nije dogodilo i da je time Ustavni sud RH prekršio svoje ovlasti, prekršio članak 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i ušao u nadležnost Sabora RH određujući koji će propis biti na snazi, da li sam objektivna, odgovor je da.
Da, ja vas molim da se svi držimo vremena. Ima vremena i u završnom obraćanju objasniti nešto što niste eventualno stigli.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Marija Budimir.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana pravobraniteljice.
Evo slušala sam vaše izlaganje i čitala kao i svih ovih godina vaše izvješće je na stvarno opširnih 230 stanica. Vi me ispravite ako griješim. Nisam uočila ali vjerujem da je i u opisu vašeg rada i u djelokrugu suradnja sa Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba. Imate li saznanja koliko znači u nekakvom vašem istraživanju i suradnji, koje podatke o vrstama zlostavljanja, o dobi djece koja su zlostavljana i da li na temelju toga možemo proizvući nekakve zaključke iz kojeg bi se moglo vaše djelovanje i dalje vidjeti. I jeste li možda zadovoljni sa vašom vidljivošću u javnom mnijenju.
Ja osobno iskreno, evo imali smo, u izvješću imate, navodite jako puno postupanja. Ali vaša vidljivost u javnim istupima moje osobno mišljenje vaše, da li ste zadovoljni i da li biste mogli dati više. I evo sada smo u šestom mjesecu kada se piše državna matura i moram priznati da imamo sve više srednjoškolaca za vrijeme nastave po kafićima. Imate li saznanja, prigovore roditelja da su ta djeca nisu adekvatno zbrinuta jer mi smo djecu, roditelje poslali na nastavu u školi. Ali evo organizacijski izgleda da škole se ne znaju ili ne mogu organizirati, a pozivali su i djecu na nastavu subotom, iako znamo da u Zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju piše da se nastava odvija u pet radnih dana osim isključivo nekim posebnim okolnostima.
Hvala.
Odgovor na repliku uvažena pravobraniteljica.
…/Govornica naknadno uključena./… dosta dobru. Naravno ne spominjemo u izvješću poimence suradnju sa svakom institucijom ili udrugom, ali naravno surađujemo i s njima. Od nasilja nad djecom pišemo u poglavlju poglavito nasilje nad djecom. U porastu nam je nasilje, u padu nam je nasilje u obitelji, u porastu je nasilje nad djecom u institucijama. Podaci Ministarstva unutarnjih poslova jer mi baratamo službenim podacima govore o padu od 18,6%.
Međutim, ono što nas brine nije toliko, veselimo se padu naravno. Ono što nas brine je pojavnost i ne znam kako bih rekla agresivnost i posljedice nekih slučajeva. Ako ste danas čitali dnevne, jedne od dvoje najtiražnijih dnevnih novina u Hrvatskoj onda ste na žalost mogli pročitati upravo o jednom takvom slučaju koji je doista šokantan.
Ono što se često događa vezano uz nasilje jesu daljnje nasilje zapravo u pravosudnim postupcima gdje su djeca izložena ispitivanju višekratno, gdje se na žalost ne koriste tehničke mogućnosti koje poliklinika i neke druge institucije imaju da se dijete ne vještači.
Nastava, kafići doista alarmantno. Brinu nas norijade, male norijade, užasno puno pijemo. Nacija smo koja smo visoko na žalost na vrhu u lošem smislu po alkoholizmu. Djeca taj trend slijede apsolutno. I gasimo požare, zazivamo policiju, liječnici organiziraju dežurstva, korijeni su očito negdje drugdje. Možda u onoj usamljenosti djece o kojima smo pričali ili u prihvatljivosti društvenoj. Subota, škola, slažem se. I onaj spomenuti štrajk je negdje trebalo nadoknaditi, djeca su preopterećena.
…/Upadica Tepeš: Vrijeme./…
I još samo vidljivost, možda. Pitali ste. Uvijek se može bolje i nikad nisam apsolutno zadovoljna. Međutim, ja nisam vlasnik medija i ne posjedujem medije, niti tiskovine, niti elektroničke. I načelno odgovaram uvijek medijima kad me nešto pitaju. Ja ne želim niti mogu na silu medije.
Evo ja vas molim, uvijek možete zapisati u završnom obraćanju ćete imati prilike reći sve.
Sljedeća replika uvažena zastupnica Nada Murganić.
Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskog sabora, poštovana pravobraniteljice.
Ja ću zaista biti kratka i u toj svojoj replici ću potencirati samo dvije stvari čisto da vama lakše omogućim prostor da preciznije i kraćem vremenu odgovorite.
Svakako Obiteljski zakon. Vi jako dobro znate da se u javnosti vrlo često se vaše ime vezalo za taj Obiteljski zakon koji znamo i sami nije sretno završio. Vaša interpretacija je kritika prema Ustavnom sudu koji je suspendirao taj zakon. Međutim, mene zanima da li se vi osjećate imalo odgovornom zbog propusta, odnosno zbog pravne nesigurnosti i zavrzlama koje su nastale zbog toga što se jedno vrijeme struka primjenjivala jedan zakon, pa novi zakon. Pa su brakorazvodi počeli ovako, pa onako.
Naime, konkretno pitanje. Da li ste kao pravobraniteljica imali saznanja kako je u praksi saživio taj Obiteljski zakon, odnosno koje je probleme izazvao. Mislim pri tome, kratko samo ću reći, jer nije ni tema Obiteljski zakon, ali vezano za djecu, dugotrajnost brakorazvodnih postupaka, obaveza sudjelovanja, zajednički plan skrbi o djetetu. Brakorazvodi traju po godinu dana. S time se prolongira mogućnost dobivanja alimentacije od strane roditelja koji nije sa djetetom itd.
Dakle, da li smatrate da ste tu odgovorni, da li smatrate da je bilo problema koji su išli na štetu djeteta. Vaša dužnost je u svakom slučaju štititi dijete. U izvještaju ne vidimo taj kritički osvrt ni u vašem uvodnom izlaganju, iako smo vidili da ste nas poučili o Zakonu o pravobraniteljici, upozorili na način kako se imenuje i razrješuje pravobraniteljica, na rok imenovanja pravobraniteljice. Štošta što saborski zastupnik zna ili bi trebao znati. Ali ova pitanja su upućena vama.
Vrijeme.
Odgovor na repliku.
Svakako pokušat ću bit kratka.
Poglavlje o Obiteljskom zakonu, iako kao što dobro kažete nije tema izvješća ali poglavlje i ono što je važno u proteklom izvještajnom razdoblju iz Obiteljskog zakona imate u poglavlju o roditeljskoj skrbi.
Ne, apsolutno se ne osjećam odgovornom. Odgovorno za donošenje propisa uvijek i jedino može biti predlagatelj i izvršno tijelo, a donositelj propisa je Sabor RH, a za primjenu može biti odgovoran jedino onaj koji primjenjuje taj propis.
A ako me pitate da li osobno mislim da je Obiteljski zakon iz 2014. pa i petnaeste bio dobar ja mislim da je, ja mislim da poboljšava pravni položaj djeteta u bitnom i osoba s duševnim smetnjama iako me to ne pitate.
I utoliko prva saznanja nakon 4 mjeseca primjene nije donesena nijedna odluka Županijskog suda u Zagrebu. Prva saznanja iz anketa 90 i nešto centara za socijalnu skrb je da ljudi s terena hvale zakon koji je kako vi kažete Ustavni sud suspendirao. Dakle, ja sam ponosna što sam sudjelovala u radu u toj radnoj skupini i dajem, evo niste me to pitali ali da mogu sve ponoviti isto opet bih napravila isto jer mislim da je taj zakon napravljen kvalitetno.
Zahvaljujem.
Sljedeća u replici je uvažena zastupnica Sandra Krpan.
Nema je?
Sljedeća je u replici uvažena zastupnica Ana Komparić-Devčić, izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa pravobraniteljice za djecu prije svega vam želim čestitati na vašem radu i na ovom izvješću koje ste nam danas podastrli.
U svom uvodnom izlaganju spomenuli ste, ja ću se osvrnuti na dvije stvari. Jedno je cijepljenje i kao liječnica smatram da je to veliki problem. Smatram da je pravo roditelja da odbije cjepivo zapravo ugrožavanje prava djeteta da bude cijepljeno. Kako ćemo to riješiti i na koji način? Ja mislim da bismo se svi zajedno trebali zabrinuti i pokušati naći najbolje rješenje da u interesu djece i njihove budućnosti da nađemo način da to cjepivo koje je obavezno u Republici Hrvatskoj da sva djeca i prime. To je jedan dio.
A drugi dio već ste nešto odgovarali kolegici, ja isto smatram da je veliki problem konzumacija alkohola među mladima. Mislim da naše službe i inspekcije ne rade svoj posao, da policija ne radi svoj posao. Dat ću primjer iz Rijeke. Imamo noćni klub koji organizira brucošijadu, ali ne za prvu godinu fakulteta nego za prvi razred srednje škole. Počinje u 23 sata i ako uzmete litru votke dobijete separe. To je prestrašno, neprihvatljivo! Jer da naše inspekcije rade posao onda djeca od 14 godina ne bi mogla niti biti vani u 23 sata, a kamoli konzumirati alkohol, uzeti litru votke i dobiti separe.
Dakle, institucije su zakazale potpuno. Smatram da su i roditelji zakazali jer ako roditelj dozvoli svome djetetu da u 23 sata odlazi u nekakav noćni klub gdje zajedno sa svojim prijateljima 14-godišnjacima i 15-godišnjacima konzumira alkohol onda zaista je vrlo teško očekivati i od institucija da se tome suprotstave. Dakle, svi smo zakazali i svi moramo poraditi na tome da naša djeca
… /Upadica Tepeš: Vrijeme./…
Hvala vam ali samo sekundu.
Da naša djeca zaista prestanu konzumirati alkohol u dobi od 14 i 15 godina.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku.
Ako smijem potvrditi ovo što ste rekli, slali smo preporuke Državnom inspektoratu koji rade izvide međutim nemaju ovlasti osim naplate novčanih kazni, zatvoriti lokale. Imali smo nekoliko primjera noćnih klubova u Zagrebu.
Ono što nam je problem je reklamiranje piva koje se ne tretira kao alkohol nego kao prehrambeni proizvod i nažalost konzumacija alkohola se na neki način propagira posebice vezano uz sportske događaje, jedan od njih će početi koliko sam sitno obaviještena i sutra. Evo, to je žalosno. Slažem se.
Zahvaljujem.
Replika, uvaženi zastupnik Tomislav Žagar.
Nema ga.
Sljedeća replika, uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Izvolite.
Hvala.
Poštovana pravobraniteljice na kraju svojeg govora problematizirali ste zakonsko rješenje po kojem vi svake godine podnosite izvješće Hrvatskom saboru dovodeći to u korelaciju vaše nezavisnosti. Dakle u smislu ako vi podnosite svake godine Izvješće o radu pa čak i da ga mi možemo kritizirati onda valjda vi više niste nezavisni. Dakle, nije mi točno jasno koji bi tada vaš prijedlog bio. Znači, nisam dosadašnjih godina kad nije bilo kritika na vaš rad čuo da ste se bunili da nije dobro podnošenje izvješća Saboru niti ste to dovodili u korelaciju sa manjkom vaše nezavisnosti, odnosno drugim riječima podsjećam samo na Zakon o pravobranitelju po kojem Hrvatski sabor vas bira, kojem vi podnosite izvješće i nas su birali hrvatski građani, mi imenujemo vas, dakle podsjećam na nekakve temelje demokracije, i gdje bilo kakav govor o tome da vi niste nezavisni zato jer vi nama podnosite izvješće oštro osuđujem. Jer mi smo zastupnici i predstavnici hrvatskih građana koji su nas izabrali. Mi smo vas odabrali, vi ste odgovorni hrvatskim građanima koje mi zastupamo.
I dakle sasvim neprihvatljivim ocjenjujem vašu ocjenu dakle kad ste rekli nas biraju, meni je mandat 8 godina, a ja trebam podnositi svake godine izvješće pa sad tu se dovodi u pitanje vaša nezavisnost. Dakle, to nikako ne mogu podržati, dapače oštro osuđujem takav pristup jer ispada kao da su svi političari zavisni. A mi nismo zavisni, mi smo predstavnici građana. I vi kao naša izlaslanica za dječja prava trebate odgovarati nama jednako kao što mi odgovaramo građanima.
Hvala lijepa.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku, uvažena pravobraniteljica.
Hvala vam lijepo zastupniče Ilčić.
Inače se mi redovito pratimo u našem radu i cijenim, jedan ste od rijetkih koji temeljito prati moj rad. Međutim, izgleda da ste me krivo čuli. Nisam se žalila na činjenicu da moram podnositi izvješće niti da vi o tome imate apsolutno legitimno pravo raspravljati niti da me možete kritizirati. Ja sam govorila o nečemu sasvim drugom. Ja sam govorila o činjenici da je neprihvaćanje, dakle neprihvaćanje odnosno neizglasavanje izvješća razlog za razrješenje a to bi u normalnom tijeku stvari trebalo biti samo zbog kaznenog djela gubitka hrvatskog državljanstva, sposobnosti kao što je to riješeno u Zakonu o pučkom pravobranitelju.
I to je moj prijedlog i to je mislim jedan od ja ću vjerojatno to i napraviti i predložiti Saboru i možda potaknuti pitanje zapravo ustavnosti takvog rješenja obzirom da imamo 4 pravobranitelja koji praktički rade isti posao u istoj situaciji a zakonodavno rješenje, dakle ne nije podnošenje izvješća problem, nije kritika problem, nije nezadovoljstvo problem, problem je mogućnost razrješenja zbog neizglasavanja izvješća. Kolegica pučka pravobraniteljica ima sasvim drugo zakonsko rješenje koje je sasvim u redu rekla bih.
Zahvaljujem.
Žele li izvjestitelji odbora uzeti riječ? Nema.
Otvaram raspravu.
U ime Kluba zastupnika HRID-i i nezavisnog zastupnika Šandora Juhasa Irena Petrijevčanih Vuksanović.
Izvolite.
Poštovani potpredsjedniče Sabora, poštovana pravobraniteljice za djecu, kolegice i kolege ovo nije klasično izvješće, ovo je ujedno izvješće o stanju dječjih prava u Hrvatskoj. I prvenstveno pozivam kolegice i kolege da tome tako pristupaju. Niti je ovo rasprava o Obiteljskom zakonu iako se dotiče djelom Obiteljskog zakona.
Ono što je prije svega meni ovdje bitno da je prije nekoliko dana sam čitala u medijima i to me jako zabrinulo, mediji su prenijeli ne znam je li to točno ili nije da je planirano da će se odbijanjem izvješća u Saboru po istom principu maknuti tri pravobraniteljice a jedna od njih bila bi i ova pravobraniteljica za djecu koja ovdje sjedi.
Ako je to tako ja onda mogu reći da će Sabor učiniti još jedan korak unazad. I ja osobno, a i moj klub u tome nećemo sudjelovati. Jer tko god je proučio materiju koja je pred nama objektivno govoreći mora se složiti s tvrdnjom da je ovdje posao zaštite djece i zaštite dječjih prava a to je prije svega posao sukladno zakonu ove pravobraniteljice za djecu bio potpuno u skladu s legislativom. Čak mogu bez zadrške reći da je taj posao rađen sa više nepristranosti i sa više nezavisnosti nego što je bilo na Ustavnom sudu.
I nažalost s obzirom na to koliku smo razinu političke neodgovornosti viđali zadnjih tjedana od osoba koje najviši državni dužnosnici ne čudi me da su pravobraniteljice sve tri u paketu unaprijed osuđene. Jer po nakaradnoj praksi upravljanja državom opet je po ne znam koji put važnije od toga što je napravljeno, je li netko u ovom ili u onom taboru i od sposobnosti je opet važnija podobnost. I jadni mi s takvim modelom upravljanja i jadni mi s takvim modelom upravljanja ne samo državom nego i javnim poduzećima i javnom upravom.
Osnovna svrha pravobraniteljice, osnovna svrha pravobranitelja je neovisno praćenje stanja prava u državi. Kao što smo čuli svake godine podnose ovdje izvješće u Saboru. Ali ako je unaprijed dogovoreno da izvješće mora biti odbačeno makar ga i matični odbor prihvaća onda je to stvarno poražavajuće za Hrvatsku, a poražavajuće i za nas ovdje.
A kroz 2015. pročitala sam svaku stranicu vrlo pozorno. Vidim da je ovaj Ured pravobraniteljice za djecu radio ono što je trebao u skladu sa zakonom, a to je upozoravao, ukazivao, savjetovao na mnoge probleme i nedostatke sustava u okviru svojih nadležnosti i zakona. A problema je bilo prilično.
I ja vas ovdje upozoravam da mi bi se stvarno trebali baviti stvarnim problemima a tih problema toliko je puno da sam se morala fokusirati na jedan, a to je pravosuđe u interesu djece. Primjerice bolje bi nam bilo da po hitnoj proceduri donesemo izmjene zakona koji dosad nije riješila ni jedna Hrvatska vlada. I to je velik problem hrvatskog pravosuđa a zove se blage kazne za seksualne delikte nad djecom.
A da bude još gore uz te blage kazne još se ne izriče ni sigurnosna mjera zabrane rada s djecom, ali se ne izriče čak ni mjera zaštitnog nadzora po toj izrečenoj blagoj kazni zakona. I zašto se to dosad nikad nije stavilo u hitnu proceduru Sabora, a stavljale su se neke stvari koje blago rečeno nisu bile hitne? Zašto? Zato što to ne gura ni jedan lobi, zato što to nije strateška tvrtka koju treba prodati ili zato što je to manje bitno od ideologije?
Ja čak imam i pripremljen prijedlog izmjene zakona u slučajevima spolnog iskorištavanja djece u dogovoru sa strukom, u suradnji i ja vas sad s ove govornice pozivam kolegice i kolege da me podržite u tome, podržimo pozitivne izmjene legislative koja ide za dobrobit naše djece ali ne samo u slučajevima spolnog iskorištavanja i zlouporabe djece nego i u drugima. Jel normalno da u istoj prostoriji sijedi dijete žrtva spolnog zlostavljanja i počinitelj dok dijete iznosi svoj iskaz? Po sadašnjem zakonu to je praksa.
Ostavljeno je na slobodu sucu, ako sudac odluči da sjedi, ako ne odluči, dakle sučeva slobodna odluka. Jer normalno da dijete mora višekratno davati iskaz umjesto da se na jednom mjestu osigura hitne medicinska, psihološka i pravna pomoć? I jedan opunomoćenik koji će dijete zastupati od početka do kraja tog tegobnog procesa. Jel to tak neizvedivo ili je to skupo? Pa nije ni skupu ni neizvedivo, dakle samo treba odluka mjerodavnih i nas ovdje.
Jel trebam navoditi još primjera? Kao primjer osobe koja je zbog višegodišnjeg seksualnog iskorištavanja udomljene djece izdržala blagu kaznu, vrlo blagu zatvorsku kaznu i još nije ni nastupila rehabilitacija taj čovjek posve legalno po hrvatskim zakonima osniva udrugu koja se želi baviti pazite sad apsurda prevencijom i zaštitom od seksualnog zlostavljanja u obiteljima socijalnih slučajevima i domovima za djecu. Pa mislim da stvarno moramo urediti ovu legislativu.
Isto tako nije dovoljna potvrda o nekažnjavanju kad se netko želi zaposliti i raditi s djecom. Pa mi dobro znamo da ta potvrda nije pokazatelj prethodne osuđivanosti i kao takva je manjkava. Jednostavno treba umjesto toga uzeti podatke iz kaznene evidencije iz Ministarstva pravosuđa.
Ma generalno govoreći zakonodavni okvir je manjkav, to smo čuli i od pravobraniteljice za djecu i ne samo kada je dijete žrtva seksualnog iskorištavanja nego kada je dijete žrtva bilo kojeg kaznenog ili prekršajnog postupka. I to je ono s čime se treba ovaj Sabor više baviti.
Zakonodavni okvir je manjkav čak i kada je dijete svjedok. Zašto se s djecom postupa kao s odraslim osobama? Neovisno o tome jesu li oštećenici ili svjedoci. Pa je li nije dovoljno traumatičan sam taj nesretni događaj nego još i institucije moraju stvarati dodatnu traumu toj djeci?
Zaista nedostaju jasna postupanja i varira se od slučaja do slučaja. Prepušteno je na autonomiji određenim osobama, određenim institucijama. I to ovisi dakle o tome kakav je tko sudac, socijalni radnik, pravnik, odvjetnik, policajac. A to bome ne jamči da će postupanje prema djeci uvijek biti adekvatno i jednako.
I čuli smo da pritužbe građana pravobraniteljici se često odnose i na sporost sudova, na neprimjeren tretman djece, na neupućenost i na nezainteresiranost institucija koje bi se trebale baviti s djecom. I vidimo iz svega ovog da je itekako potrebna zakonska izmjena i itekako su potrebna jasna pravila. I ovi problemi se bez toga ne smiju urediti.
A u konačnici tako nećemo pomoći samo djeci nego i cijelom sustavu. Jer kada su pravila jasna onda nema djelovanja po vlastitom nahođenju kako je sada slučaj.
I čuli smo da je prošlu godinu obilježila jedna složena pravna situacija i prijepori vezani uz Obiteljski zakon. U siječnju 2015. suspendiran odlukom, suspendiran je novi Obiteljski zakon odlukom Ustavnom suda.
I kao što znamo pravobraniteljica se obratila Saboru, Vladi i Ustavnom sudu. I što je učinila? Koliko sam ja pratila a vi me ispravite ako griješim a sigurna sam da ne griješim, postupala je u skladu sa zakonom i postupala je u skladu sa UN-ovom Konvencijom o pravima djeteta samo u okviru svojih nadležnosti. I to je po meni ispravan put.
I kako sam rekla na početku problema je puno od nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, već u vrtiću do naselja u susjedstvu, do cyber naselja, naselja putem interneta itd..
Ja podražavam ovo izvješće i ono što naročito pohvaljujem je ideja dječjeg proračuna a to je da se na temelju procjene financijskih potreba za djecu i na lokalnoj i na državnoj razini po sektorima osiguraju sredstva i to na način da ta sredstva ostanu zaštićena od svih rezova.
Jer šta se događa a to smo čuli da prava djece, jednakost ovise o tim sredstvima. I to je nedopustivo. Ne mogu djeca u Lici imati jedne mogućnosti a djeca na Kvarneru druge kako je sada slučaj. Dakle ovise o budžetu lokalne sredine. E pa to je posao države osigurati što veću pravednost i što veću jednakost i u tim dječjim pravima.
I mene ovdje zanima zašto u Zakon o socijalnoj skrbi koji je donio i neke pozitivne pomake nije ušao i niz prijedloga koje je donio ured ove pravobraniteljice za djecu. Zašto? Koliko vidim svi su ti prijedlozi išli u svrhu bolje zaštite djece. Evo mene zanima odgovor na to pitanje.
I sve ovo zapravo pokazuje dvije stvari. Prvo da to nisu slučajevi pojedinih obitelji kako je ovdje i možda krivo interpretirano. Ne ovdje nego u javnosti, nego je zapravo to sve skupa presjek stanja društva i to je svima jasno, kolektivne frustriranosti, teškog života zbog manjka novca u pojedinim obiteljima, nezaposlenost itd.. Ali je ono što jako važno a to se tiče nas, drugo, nedorečeni i manjkavi propisi i nedovoljna suradnja nadležnih tijela. To je mantra koja vrijedi za sve od informatizacije u javnoj upravi pa do rada ovih nadležnih tijela.
I mi lakše možemo riješiti propise nego što možemo riješiti loše stanje u društvu iako je povezano jedno s drugima. Ali itekako trebamo biti svjesni odgovornosti za obje ove stvari. Jer da nije bilo lošeg upravljanja ne bi bilo ni nekih propisa a ne bi onda bilo ni ovog stanja u kojem smo sada.
I to naročito naglašavam zašto? Pa zato jer imam osjećaj i vjerojatno ne griješim da će se i ova rasprava pretvoriti u ideološku raspravu. I to bi bilo doista obeshrabrujuće a da ne kažem i žalosno jer ja osobno niti sam birala ovu pravobraniteljicu a niti ću glasovati za njezino razrješenje. Uopće ne želim sudjelovati u ideološkim raspravama i pozivam sve vas da ne sudjelujemo u tome nego da se fokusiramo na ono što kažem a to je izmjena legislative.
I jedino u čemu ću sudjelovati će biti objektivna i argumentirana rasprava jer tako nama i dolikuje. I moramo biti svjesni da prije svega sada trebamo zastupati interese djece a ne stranaka, a na nekih interesnih skupina ili nekih drugih grupacija.
Hvala lijepo.
Zahvaljujem.
Replika uvažena zastupnica Marija Budimir.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Poštovana kolegice, evo u većini vašeg izlaganja mogu se složiti, vidim da ste se dosta bavili ovom problematikom i dali ste neke konstruktivne prijedloge. Ali ima dio na koji se ne mogu složiti a to je slaganje sa medijima.
Mislim da je to vrlo neozbiljno, evo imali ste primjer Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je prihvaćeno, znači kontra natpis u medijima. Pučka pravobraniteljica nije prihvaćeno izvješće ali ona ostaje pučka pravobraniteljica. Pravo saborskih zastupnika je da na neki način daju svoje mišljenje, da raspravljaju o izvješću a na glasanju vidjeti ćemo hoće li ono biti prihvaćeno ili neće biti prihvaćeno.
I unaprijed evo imali smo samo nekoliko izlaganja i ja nisam primijetila da je itko u ovom izlaganju bio ideološki i da je krenulo u ideološku raspravu nego više vezano je bilo uz konkretne primjere problematike sa djecom.
Odgovor na repliku uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović.
Zahvaljujem na replici poštovana kolegice.
Ja sam rekla da pretpostavljam i izražavam bojazan da bi se ovo moglo pretvoriti u ideološku raspravu, nisam rekla da se pretvorilo.
A što se tiče medija također sam rekla da izražavam bojazan i da se nadam da to nije točno, jer ako je točno onda će Hrvatski sabor učiniti korak unazad.
I ponavljam, ono što sam rekla u svom izlaganju, dakle, pozivam na konstruktivnu i na objektivnu raspravu koja je prvenstveno u interesu naše djece. Dakle, mimo stranačkih, mimo ideoloških i mimo svakih drugih stavova koji mogu ovdje biti redundantni.
Dakle ako želimo kormilo usmjeriti u tom smjeru onda sam rekla da ću biti s tog izuzeta. Samo sam, ako ste pozorno slušali. To je bio smisao rasprave.
Replika, uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala lijepa.
Kolegice zastupnice, također u većini djela vašeg izlaganja se s vama slažem posebice u djelu da treba mijenjati propise, zakone, sve koji će posebice ovdje razgovaramo o djeci, omogućiti bolje i ono što je najvažnije zaštitu dječjih ljudskih prava ali se ne mogu složiti jer između ostalog i sami mi, dakle Hrvatski sabor je demantirao ono što ste ovdje iznijeli a i ono što je bilo izneseno prije dva, tri tjedna u medijima, da će Hrvatski sabor rušiti sve tri pravobraniteljice.
Jer iako nije prihvaćeno izvješće pučke pravobraniteljice ono nema u svome zakonu predviđeno da ako se izvješće ne prihvaća da mandat će prestati. Dakle, s te strane pučka pravobraniteljica i dalje je pučka pravobraniteljica i sami znamo, evo sutra će biti tjedan dana izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je prihvaćeno u Hrvatskom saboru. Također je pravobraniteljica i dalje pravobraniteljica gospođa Višnja Ljubičić.
Što se tiče pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. U mom je bilo radnom tijelu jednoglasno prihvaćeno izvješće. Temeljem toga mogu zaključiti također da će u tom djelu ići rasprava. Što se tiče pravobraniteljice za djecu, tek je krenula rasprava, teško je ocijeniti da li će dobiti podršku ili ne, a ako neće onda će to biti jedno dakle pravobraniteljstvo u tom naravno slučaju. Ja ne želim prejudicirati, govoriti nešto unaprijed što ne znamo kako će zastupnice i zastupnici glasovati.
Ali bih htjela vrlo kratko prokomentirati ono oko čega se polemizira vezano uz izvješća. Pa izvješće i jest na raspravi da bismo argumentirano ako smatramo da postoji razlog za kritiku i kritički raspravljali i to je legitimno pravo svih zastupnica i zastupnika jer kada bismo mi trebali onda hvaliti, podržavati i reći da je sve sjajno, divno i predivno. Onda ne bi bilo niti svrhe podnošenja izvješća. Ako Hrvatski sabor imenuje pravobraniteljice pa onda je Hrvatski sabor i taj koji treba raspravljati o izvješću a zastupnice i zastupnici iznositi svoje stavove o tim izvješćima.
Odgovor na repliku, uvažena zastupnica, izvolite.
Dapače kolegice, nije niti u jednoj stavci sporno da Hrvatski sabor treba objektivno i konstruktivno raspravljati o ovom izvješću niti sam to ja rekla jednom riječju.
Dapače, Hrvatski sabor, to je njegov elementarni posao, Parlament dolazi od riječi parlare, što znači rasprava itd. znači to uopće nije upitno. Međutim ako ste se osjetili prozvanom ili iz nekog razloga ovako reagirate da obrazlažete svrhu Sabora, mislim da to meni nije potrebno jer ja sam toga itekako svjesna.
Željela sam ukazati na puno ozbiljnije probleme od nekakvih rasprava koje možda kojim slučajem ne bi bile konstruktivne. Puno je problema koje ja zapravo nisam niti spomenula. Krše se, u puno kategorija se još krše prava djece a čak nije ni u ovom izvješću stigla pravobraniteljica za djecu spomenuti koju uzgred rečeno ja osobno niti ne poznam niti sam kao što sam rekla ju birala. Prema tome, ja zaista potpuno objektivno nastupam bez ikakvih drugih primisli.
Ono što je meni bitno također ovdje spomenuti, dakle, ima jedan slučaj psihijatrijske bolnice Lopača gdje se djeca zapravo liječe da tako kažem protu pravno jer ta bolnica nije niti registrirana za psihijatrijsko liječenje djece i jeste li uopće svjesni koliko danas djece se liječi u psihijatrijskim bilo dnevnim bolnicama bilo specijaliziranim odjelima i recimo o tome u javnosti nitko ne govori da je veliki porast djece koja imaju potrebu za psihijatrijskim liječenjem. Toliko velik je to problem koji evo nisam stigla spomenuti da je KBC Osijek morao proširiti prostor, KBC Split je morao dodati odjel za psihijatrijsko liječenje djece adolescenata a KBC je morao uvesti osnovnu školu jer djeca koja leže na tim odjelima ne smiju propuštati redovnu nastavu.
Hvala lijepa.
Zahvaljujem.
Replika uvaženi zastupnik Branko Bačić.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Poštovana kolegice, u vašoj se raspravi zalažete za neovisnost pravobraniteljice za djecu i unaprijed problematizirate eventualnu odluku o prihvaćanju odnosno ne prihvaćanju njenog izvješća. Ja iskreno ne znam kakva će biti na kraju odluka po ovom izvješću ali ono što je neprihvatljivo za mene i skandalozno da u ovom Visokom domu i to zamjeram i gospodinu potpredsjedniku Doma i čak sam mislio dignuti pločicu za povredu Poslovnika da nije upozorio gospođu pravobraniteljicu koja je danas u nekoliko navrata problematizirala odluku Ustavnog suda.
Skandalozno je da jedan državni dužnosnik kojega imenuje Sabor u Hrvatskome saboru problematizira odluku Ustavnog suda da li je on dobro, kvalitetno ocijenio da li je pojedini zakon u skladu sa Ustavom ili nije. Možete si zamislit da neki službenik, činovnik države u Njemačkoj ocijeni, daje sebi za pravo ocjenjivati rad Ustavnog suda Njemačke. Mora biti isti trenutak primoran na ostavku i ja gospodine predsjedniče mislim da ste trebali u nekoliko navrata reagirati kada je gospođa pravobraniteljica problematizirala tu odluku i ne samo da je tu, nego je rekla kad bi bila ponovno u prilici da bi opet pisala isti zakon koji je protuustavan.
Prema tome, već samom tom izjavom ovdje u Saboru po meni gospođa pravobraniteljica ne može dobiti pozitivno od Sabora, prihvatiti izvješće o njenom radu jer ovim izjavama je pokazala da apsolutno ne poštuje jedinu instituciju u RH koja je može ocjenjivati da li je pojedini zakon ili pod zakonski akt u skladu sa Ustavom.
Hvala.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku, uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović.
Ja nemam potrebu ovdje govoriti o radu Ustavnog suda.
kolegica i izvjestiteljica će reći što misli o tome i nemam potrebu nikoga braniti. Međutim, ono što se tiče Ustavnog suda, a što je evidentno, a iako ovo nije rasprava o Ustavnom sudu je to da je Ustavni sud, a tu se morate složiti sa mnom ako ste objektivni imao nekoliko spornih odluka. A i među ostalim gospođa Omejec za to vjerojatno nije ni dobila treći mandat.
Ali cijelo ovo izvješće kako sam rekla ujedno je zapravo i presjek stanja hrvatskog društva. A ono što meni nije dobro to je nepostojanje kontinuiteta. A ako će biti pravobraniteljica za djecu smijenjena onda je to nepostojanje kontinuiteta. Ja ne kažem da je netko bogom dan, ali ako je netko dobro radio posao i nema objektivnih zamjerki, onda ne vidim zašto bi se taj kontinuitet narušavao.
A zašto nepostojanje kontinuiteta nije dobro? Pa nije dobro iz niza razloga? Zato što smo mi država koja inače ne vodi računa o kontinuitetu, a to sam rekla. Inače nam javna uprava nema kontinuiteta i to je generalni problem i u našoj državnoj i u javnoj upravi i u institucijama.
Dakle, dobre stvari se bacaju jednako kao i loše sa svakom smjenom vlasti. I krene se pa se stane i to stalno ide tako. Dakle, sve strategije, svi zakoni. Pitanje da li bi uopće dobar dio toga bio donijet da nismo išli pridruživat se EU. Mi to dobro znamo. I sad su neke strategije svrha same sebi. Zašto? Pa zato što zapravo nema istinske volje da se one provedu, a to je loše i to je nepostojanje kontinuiteta i to je ono na čemu mi nikako da naučimo kao država, a imamo dobre primjere skandinavskih zemalja na koje se ja uvijek volim pozvati, koje drže do kontinuiteta. I kad jedna Vlada napravi dobro, druga točno stane gdje treba i onda se nadoveže.
Hvala lijepa.
Zahvaljujem.
Replika uvažena zastupnica Ana Komparić Devčić.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa kolegice, ja se sa vama slažem da je ova pravobraniteljica dobro radila svoj posao i da je ovom Saboru podastrijela zaistinu stanje dječjih prava u Republici Hrvatskoj.
Ono što ste vi problematizirali u svojoj raspravi, a to je stanje u pravosuđu, odnosno kako se postupa s djecom u sklopu pravosuđa. Ista je rasprava ili slična kao jedan od ključnih problema u raspravi o pravobraniteljici za ravnopravnost spolova bilo je isto pravosuđe.
Očito imamo problem koji se tiče pravosuđa kad su u pitanju nasilje nad djecom ili nad ženama, a problem je u tome što je to naše pravosuđe izuzetno zatvoreno. Isproblematizirali ste svjedočenje same djece da moraju svjedočiti po nekoliko puta za isti događaj. Ako sam ja dobro informirana mi u sklopu policijskih postaja imamo prostorije koje su osposobljene za snimanje svjedoka i gdje bi djeca mogla dati jer prvo dolaze u policiju svoj iskaz, snimiti i da se djeca više ne maltretiraju da po nekoliko puta pred svojim zlostavljačem moraju ponavljati jednu te istu priču što je strašno.
A kad govorimo o samim pravobraniteljicama onda ću se ja sa vama složiti. Da, pučka pravobraniteljica nije, izvješće joj nije prošlo. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova HDZ je glasovao suzdržano. Šta se tiče pravobraniteljice za osobe sa invaliditetom njoj je istekao mandat, tako da trenutno nemamo pravobraniteljicu za osobe sa invaliditetom što je sramota za ovu zemlju.
A što se tiče pravobraniteljice za djecu ja isto mislim da je poanta da se pravobraniteljicu smijeni.
Odgovor na repliku, uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Dakle, ovo što ste rekli svjedočenje djece u istoj prostoriji sa zlostavljačem je autonomija suca da odlučuje o tome da li će to biti u istoj sobi ili ne. I to ovisi, dakle to je po slobodnom nahođenju suca, pa na koncu i po njegovim karakternim osobinama koliko je empatičan itd. To nije dobar put. To treba urediti država i to ne može biti prepušteno sucu kao individualna odluka.
Ono što je dobro u tom izvješću i ono što ja vidim kao dobar prijedlog pravobraniteljice za djecu i to sam pohvalila je osnivanje tih regionalnih centara. A regionalni centri znače da se na jednom mjestu zapravo riješi hitna medicinska, pravna, stručna i svaka druga pomoć tom djetetu koje je pretrpilo da tako kažem to teško kazneno djelo.
I ne vidim razloga zašto se to ne bi omogućilo. To zaista nema veze ni sa čim. To je nešto što je nad svih podjela, to je nešto što ako zaista razmišljamo unaprijed, ako smo zabrinuti za našu djecu, ako želimo da nam bude društvo uređenije, suvremenije i zdravije da tako kažemo i mentalno i u svakom drugom smislu je to preduvjet koji moramo omogućiti.
Zahvaljujem.
Replika, uvaženi zastupnik Blaženko Boban.
Izvolite.
Hvala poštovani potpredsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena zastupnice Irena, kroz svoju raspravu ste spomenuli dječji proračun i apsolutno se sa vama slažem ja oko toga. Ali dopustite da s nekim iskustvom od 12 godina iz lokalne uprave vam nešto kažem.
Dakle, lokalne uprave su u obvezi imati i Savjet mladih i obvezu su imati dječje gradsko, odnosno općinsko vijeće. Ne znam općinsko, ali za gradsko znam da u obvezi su imati. I jedne godine upravo za to dječje gradsko vijeće osigurali smo pare, novac u proračunu, ovo upravo što vi govorite. Revizija nam je stavila primjedbu, žalili smo se. Žalili smo se i pravobraniteljici. To je bilo unazad šest godina i dobili odgovor da nismo postupili u skladu sa zakonom.
Dakle, slažem se sa vama da i u zakonodavnom smislu treba neke stvari regulirati jer kako mogu djelovati unutar jedne lokalne uprave tijela poput Savjeta mladih ili Dječjeg gradskog vijeća, a da nemaju osigurana sredstva u proračunu.
I zamislite pravobraniteljica, ne govorim o ovoj pravobraniteljici, ja kažem tome ima šest ili sedam godina odgovara lokalnoj upravi na primjedbu revizije da nismo, jer mi smo osigurali novac, i odgovara na primjedbu revizije da nismo smjeli tako postupiti pravobraniteljica nama odgovara je, niste u skladu sa zakonom postupili. Umjesto da se izvrši pritisak na zakonodavca sa strane pravobraniteljice pa i to je u konačnici jedna od njenih obveza, kako te tako i ove današnje ovdje, da se uistinu ako ta tijela u gradskom vijeću odnosno u jednoj lokalnoj zajednici trebaju po zakonu biti formirana moraju biti osigurana i financijska sredstva.
Hvala vam lijepa.
Odgovor na repliku, uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović, izvolite.
Podržavam dakle svaki rad za dobrobit djece, međutim čest problem je u našoj državnoj javnoj upravi kao što sam rekla da nam se institucije međusobno i tijela sudaraju. I dakle sudara nam se lokalna i državna razina i praktički su u koliziji. Zašto je to tako? Pa zato što im to propisi omogućavaju. Dakle, kad bi se propisi regulirali krovno pa bi išlo piramidalno od gore prema dolje onda bi sve te kolizije praktički nestale.
Ali ovo što ste vi rekli zapravo je na neki način državni proračun na lokalnoj razini ali ovo što sam ja rekla je dječji proračun na državnoj razini. Prema tome, to je taj piramidalni oblik gdje bi se na taj način uredilo od vrha prema niže jel' tako. To je ono što je smisao.
I mislim da i tu ne bi trebalo biti zapreka jer ste sami sad naveli koji su sve problemi na lokalnoj razini i koja su sve sudaranja. Prema tome, i više nego potrebno je uređenje legislative i u tom smislu.
Zahvaljujem.
Replika, uvažena zastupnica Sabina Glasovac, izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Poštovana kolegice Petrijevčanin Vuksanović apostrofirali ste jedan vrlo bitan dio izvješća pravobraniteljice za djecu gdje ona upozorava zapravo na činjenicu da se u odgojno-obrazovnim ustanovama zapošljavaju osobe koje su osuđene za određena kaznena djela protiv života, tijela, slobode prava čovjeka, obitelji, mladeži, braka itd. Ili pak s druge strane osobe protiv kojih se vodi kazneni postupak za ista ta djela.
Činjenica jest da zapravo na taj način se krši Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama koji vrlo jasno u članku 106. propisuje da takve osobe ne smiju biti zapošljavane u školama. Međutim, problem jest u tome što pravobraniteljica je ukazivala i upozoravala ministarstvo da treba obavijestiti dakle škole odnosno školske odbore da prilikom zapošljavanja provjeravaju vodi li se, odnosno jesu li te osobe osuđene za određena kaznena djela što znamo da se može dobiti samo u Ministarstvu pravosuđa iz evidencije o kaznenim djelima odnosno kaznenim postupcima.
Nažalost, te upute i naputci ministarstva nisu urodili plodom i morat ćemo intervenirati u sam zakon i propisati da se dostave zapravo potvrde o tome ne samo da se protiv njih ne vode kaznena djela što su dužni dobiti od svojih nadležnih sudova nego i da potvrdu zapravo i ovu druge vrste dostave.
Ono što je određeni pomak koji se dogodio u prosincu 2014. godine kroz izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju jest činjenica da se po prvi put dosada osobe za koje se u toku dakle obavljanja svog posla steknu saznanja da su osuđene ili da se protiv njih pokrenuo kazneni postupak, da automatizmom moraju biti suspendirane ili im se mora otkazati ugovor o radu što do 2014. godine nije bio slučaj. Dakle, postojalo je diskrecijsko pravo poslodavca da može ali i ne mora otpustiti odnosno suspendirati takvu osobu.
Odgovor na repliku, uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović, izvolite.
Da, upoznata sam s tim promjenama u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i tu je jako bitna suradnja Ministarstva pravosuđa, znanosti, obrazovanja i sporta, Ureda pravobraniteljice i još nekih eventualno institucija. To da se praktični do nedavno nije uopće provjeravalo je li osoba osuđena za kaznena djela spolne delikte iz zakona o tim pravnim posljedicama je i više nego poražavajuće za sve nas, naročito za izvršnu vlast.
Da li će se to urediti, to praktički opet ovisi samo o nama. Ali s jedne strane dakle mi smo sad opet u apsurdnoj situaciji, s jedne strane potrebno je osigurati zaštitu djece a s druge strane istodobno zakonska prava osumnjičenoga protiv kojeg još nije pokrenut kazneni postupak. I sad to je praktički apsurd jer prema postojećem zakonu takvu osobu osumnjičenika dakle kad još nije osuđen pravomoćno nije moguće suspendirati iz posla u radu s predškolskom i školskom djecom. Dakle, tu bi trebalo na neki način omogućiti školama da imaju mogućnost nekakvih radno etičkih mjera. I to je ono što također je Ured pravobraniteljice na neki način predlagao i ja se nadam da će se to omogućiti u suradnji sa Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta.
Hvala.
Zahvaljujem.
Replika, uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić, izvolite.
Poštovana gospođo Petrijevčanin Vuksanović jedan dio svoje rasprave ste posvetili predviđanju hoće li ovo izvješće proći ili neće proći pri čemu ste nekakve odluke koje ste čuli i unaprijed stavili u kontekst nekakvih predrasuda i neargumentiranih stavova a svoju raspravu u smislu argumentiranih iznošenja činjenica.
Pa bih samo htio ukazati da to ne mora biti tako, odnosno da to nije tako jer svi se mi pripremamo za ovu raspravu i neki od nas i prate rad pravobraniteljica tijekom godine prema tome nikako ne bih htio da se nekakve odluke koje mi imamo ili nekakva mišljenja unaprijed osuđuju kao predrasude a naravno da svatko od nas i sluša mišljenje svih drugih i tijekom ove parlamentarne rasprave donosi konačnu odluku. Ali ipak velim mislim da je netočno ovako suditi.
Druga stvar, stavili ste ideološku raspravu u jedan kontekst nečeg automatski neargumentiranog i beskorisnog i to danas čujemo od mnogih političara. Oštro se protivim tome, naime djeca su, svako dijete je prvenstveno jedna vrijednost kao i ljubav roditelja prema djeci kao i obitelj, sve su to vrijednosti.
Vrijednosti su one koje pokreću čovjeka, koje pokreću društvo. Dakle ne bi bilo hrvatske države da nije bilo ljubavi branitelja prema domovini što je vrijednost. Roditelji ne bi rađali djecu, znate da nitko ne rađa djecu zbog poreznih olakšica ili dječjih doplataka bez obzira koliko to dobre mjere bile. Nego upravo zato jer to smatraju da je to dobro, jer su to vrijednosti.
Danas se dovodimo u jednu opasnost da čim netko govori o vrijednostima da ga se proglasi da vodi neargumentirane i bespotrebne ideološke rasprave. Pa evo samo bih htio da dozvolite da kad govorimo o djeci da govorimo o vrijednostima i da to ne bude isključeno iz ove parlamentarne rasprave.
Hvala lijepa.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vuksanović.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Iako ste mi imputirali nešto što ja nisam rekla čak ste možda prešli jednu granicu na koju sam ja upozoravala. Sve ovo što ste rekli dakle su upravo konstrukcije na koje sam ja upozoravala ali ne u smislu ideološkom.
Dakle koga vi zastupate u ovoj raspravi? Ja zastupam djecu. Jer ja vam ovo ne govorim zato što moram, zato što to netko želi, zato što sam nekom obećala dakle moja današnja rasprava ide isključivo u tom smjeru što želim iskreno i dobronamjerno pomoći djeci. …/Upadica se ne čuje./… Ne znam, ja vas pitam koga vi zastupate? Dakle želim dobro za našu djecu, ne za moju djecu, nego i za vašu djecu dakle neovisno o ideologiji i neovisno o stranačkoj pripadnosti i neovisno o stranačkoj pripadnosti njihovih roditelja.
I reći ću vam jednu stvar gospodine Ilčić, ja sam vjernik odnosno vjernica da se izrazim gramatički pravilno, ali draže mi je to pokazivati dijelima. Jer kako što znate Papa Franjo koji je vrhovni poglavar Katoličke crkve a to dobro znate je umjesto strogošću i stegom upravo krenuo Katoličku crkvu voditi u obrnutom smjeru, dakle blagošću, razumijevanjem i otvorenošću. I to je vraćanjem onom Isusovom nauku a nasuprot tome stoje vam Farizeji koji su brojali Isusu korake i nasuprot toga su veliki svećenici koji su Isusu zamjerali prevelik liberalizam.
I ja vas pitam dakle kolega kome ste vi bliži u istupima?
Zahvaljujem.
Dajem riječ uvaženoj pravobraniteljici za djecu.
Izvolite.
…/Govornica naknadno uključena./… izdvojiti samo dvije stvari koje smatram da su silno važne. Kolegica Petrijevčanin Vuksanović pomenula je djecu u psihijatrijskim ustanovama. Imamo silno veliki broj djece koji su na psiho-farmacima, nedostaju nam prevencije mentalnog zdravlja, nedostaje nam dječjih psihijatara, supspecijalizacije. Točno, otvoren je u Splitu odjel, nema liječnika u Osijeku, nisu dostatni uvjeti. Još uvijek točno u Lopači su djeca smještena, Lopača nije institucija u kojoj bi djeca trebala biti smještena.
Mi kroz godine pratimo neke individualne slučajeve. Prije 3, 4 dana smo ponovno po ne znam koji put pitali Hrvatski zavod za zdravstvenog osiguranje kako je moguće da financira smještaj djeteta? To smo dali na znanje Ministarstvu zdravlja i pučkoj pravobraniteljici i doista očekujemo odgovor.
I još jedna stvar, ne smije nikako ostati neodgovorena jer doista je duboko pogreška u interpretaciji, uvaženi zastupnik gospodin Branko Bačić nije uočio finu nijansu rekla bih u pravilniku, posve jasnu između kritike rada neke institucije i nepoštivanja odluka.
Odluke, dakle prvo ja sam Ustavni sud spomenula temeljem pitanja gospođe Mađerić da ona nije pitanja ne bi ga ni spominjala, nisam imala potrebu. Kad je već pitala kolegica pa sam odgovorila.
Dakle svatko je dužan u RH kao i drugim državama koje imaju u konstituciji vlasti Ustavni sud poštivati odluku Ustavnog suda ali to nikako i ni na koji način ne znači da se odluke donesene ne smiju kritizirati. Gospodin je pitao šta bi kolege u Njemačkoj? Kolege u Njemačkoj pišu tomove, tomove, imate biblioteke knjiga i znanstvenih radova i članaka koji se odnose na kritiku rada Njemačkog ustavnog suda i na kritiku rada Europskog suda za ljudska prava. Dakle Nijemci su ponosni na svoj znanstveni rad koji se odnosi i na kritiku odluka Ustavnog suda.
Zahvaljujem.
Replika uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Poštovana gospođo pravobraniteljice, još u onoj prethodnoj replici ne znam već kome je ispalo kao da nemate ništa protiv da mi, nemate ništa protiv da kritiziramo vaš rad valjda tak dugo dok pohvalno govorimo, a dok imamo mogućnost da ne budemo zadovoljni, da vas kritiziramo pa i do te mjera da odbijemo izvješće onda to smatrate udarom na vašu nezavisnost. To ne stoji.
Dakle jednostavno kako što vas je Hrvatski sabor imenovao, jednako tako ako je nezadovoljan vašim radom može vas i smijeniti. Dakle to je jednostavno logično, moramo tako postaviti nikako drugačije. Jer na ovaj način ispada da mi valjda ne bi smjeli kritički govoriti o vašem radu a vi bi smjeli kritički govoriti o odlukama Ustavnog suda bez obzira bile one ukinuće zakona ili suspenzija zakona. To je nelogično.
Hvala.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku uvažena pravobraniteljica.
…/Govornica naknadno uključene./… u raspravu o Ustavnom sudu, no međutim idemo se vratiti ponovno još jednom. Dakle kritika rada Ustavnog suda je legitimna u ovoj državi, kritika rada pravobranitelja bilo kojeg je legitimna.
Međutim, i možete me kritizirati koliko hoćete, možete čak dignuti ruku protiv mog izvješća, možete me neizglasat, možete smijenit me. To uopće nije problematično. Ono što ja kažem je da to de facto znači da institucija pravobranitelja temeljem takve odredbe zakona nije neovisna i ja to imam pravo reći a vi me možete smijeniti. To je sve.
Zahvaljujem.
Sljedeći je u ime kluba hrvatskih laburist uvaženi zastupnik Jaroslav Pecnik.
Izvolite.
Poštovane kolegice i kolege.
Odmah u startu ja neću dugo nadam se, ali odmah u startu da kažem da ćemo mi ovo izvješće podržati jer ga smatramo objektivnim, preglednim, relevantnim i zapravo to je jedno specifično očitovanje duha, nacije i društva u kojem se trenutno nalazimo. Naravno i tih nekih socijalnih, ekonomskih, kulturoloških implikacija itd..
Budući da je ovdje puno toga rečeno, ja ću se ograničiti na nekoliko stvari ali prije svega oko ove neovisnosti pravobranitelja općenito, svih naših pravobranitelja pa onda i pravobraniteljice za djecu.
Mislim da bi, ja nisam pravnik ali ono što mislim da bi bilo dobro a to ja da pravobranitelji svi budu zapravo birani na 8 godina ali da imaju status nezamjenjivosti kao ustavni suci osim, ne znam ako u nekim stvarima ne naprave ono što je protivno svim uzusima i normama.
I time bi zapravo sve te priče onda prestale jer doista ubiti glasnika pravobranitelja ili pravobraniteljice zato što donosi loše vijesti, odnosno analizira konkretno stanje u društvu pa upozorava, umjesto da budemo zahvalni mi zapravo to vidimo kao neki problem. Ja doista nisam shvatio gospođu pravobraniteljicu da išta govori o tome da nju ne treba kritizirati nego je naprosto upozorila na jednu činjenicu koja je po meni također evidentna.
Gdje je onda neovisnost toga čovjeka koji po prirodi stvari će iznositi neugodne stvari za društvo. Naprosto to mu je zadaća. E i onda ste vi, zapravo dođete u jednu situaciju da zapravo počinjete nekom vrstom autocenzure, ovisi o čovjeku, se ponašati da, jer znate da negativnim izglasavanjem može doprinijeti tome da budete smijenjeni. Nitko nije nezamjenjiv ali mislim da bi ovaj prijedlog koji sam dao znači o toj nezamjenjivosti bio dobar put za tu neku, kako da kažem samostalnost i neovisnost svih pravobranitelja. Tako da, evo toliko o ovome.
Kada je govorila o 5 ključnih problema za djecu, pravobraniteljica je govorila o siromaštvu, o nepovjerenju u sustav, o tome da nema potpore za roditelje itd. I zapravo time je očitala jednu malu možemo reći poruku svima nama kojima je puna usta demografije kako zapravo demografske politike 1000 eura pa ćemo mi to riješiti.
1000 eura je ništa, to nije nikakva demografska politika, to je smiješno jer se zapravo iz ovoga vidi što bi bio bit demografske politike a nažalost cijeli niz stvari ovdje ne funkcionira. Prije svega neusklađenost recimo zakona za nadležnosti. Ako krenete od predškolskog odgoja. Predškolski odgoj je u nadležnosti lokalne samouprave, on ga financira a standarde donosi ministarstvo, donosi država.
I sada onaj tko propisuje standarde bilo bi logično da i plaća te standarde. Lokalna samouprava nema novaca za to. Primjerice Osijek je relativno, ajde recimo veći grad pa ima nešto novaca. Ali ako biste gledali u Centru za predškolski odgoj koji ima nekih 30-ak, nešto malo manje vrtića, znači obuhvaća zapravo većinu onoga što se u Osijeku zbiva na planu predškolskog odgoja onda tamo fali barem 50 odgajateljica da bi se poštovali standardi.
To kada kažete gradonačelniku ovaj se hvata za glavu jer naravno da nema novaca. Ni u ludilu mu ne pada. Ako dođe kontrola ona upozorava na tu činjenicu, šta ćemo onda. Prema tome tu je već jedan problem. A na stranu to što u glavama roditelja vrtići ne služe za odgoj djece. Naravno čast izuzecima, ali uglavnom im služi za čuvanje djece. I to je jedan veliki također problem.
Tako da tu nedostaje, ne samo odgojitelja, nedostaje logopeda, defektologa, psihologa, pedagoga, čega god hoćete i to sve zapravo treba plaćati lokalna samouprava i neka plaća ali onda ju treba poduprijeti u tome a ne naprosto dići ruke od svega toga.
Kada govorimo o tom izvješću kao takvom, ja sam nekoliko stvari mi se čini interesantnim, ne možda najbitnijim ali interesantnim jer evo na pragu smo novih izbora a pravobraniteljica govori da je prošla godina bila obilježena parlamentarnim izborima gdje je zapravo problem političari i djeca.
E sada ćemo ponovo imati navalu svega toga gdje će političari biti dobri, gdje će se uglavnom slikati sa djecom i to samo po sebi nije grijeh, naravno. Djeca će biti ponovno u fokusu ali gdje je ta granica koja će reći što je zlouporaba, što nije zlouporaba. Ja tu granicu vrlo teško mogu vidjeti i na zakonskoj i na bilo kojoj drugoj osnovi.
Jedina granica koju vidim to je granica u nama samima, u nekoj našoj moralnoj svijesti, savjesti i o tome što smatramo da su vrijednosti, što treba činiti i što ne treba činiti. Ali istovremeno smo i političari pa ćemo za taj neki vražji glas učiniti korak više što svakako nije dobro.
To se naravno čini onda ne samo u odnosu na politiku, to se čini i u odnosu na privatne interese, na korporativne interese, pogledajte reklame, djeca u reklamama itd.. Prema tome to je sve nešto što je vrlo, što je vrlo sporno.
Također se gospođa osvrnula i na štrajk prosvjednih radnika. To je također nešto što je vrlo osjetljivo i čemu svjedočimo da može ponovo doći do problema. A sada kako i na koji način ćete vi zapravo ostvariti kao prosvjetni radnik svoj štrajk ako na neki način ne „zlouporabite“ djecu. Kada kažem naravno mislim pod navodnicima.
To drugim riječima znači, poruku koju šaljete možete samo poslati tako da prekinete nastavu sa djecom. A kaže se da sve se mora činiti u interesu djece. Pa u interesu djece znači da postoji permanentno obrazovanje. Ali ako želite ostvariti svoja Ustavom zagarantirana prava vi se morate poslužiti nekim sredstvima, nekim oruđima koja su vam dana.
Ono što mislim da je jedino bitno u cijeloj toj priči a to je i što nije floskula a to je da ne treba, nastavnici ne bi smjeli pozivati djecu da ne dođu u školu. To je ono što nastavnici trebaju činiti. A sve ostalo je zapravo legitimno sredstvo borbe i naprosto zato što doista ako pogledate plaće tih ljudi, to su ljudi koji su u pravilu sa visokom stručnom spremom a sa vrlo niskim primanjima. Kada govorimo o tjelesnom kažnjavanju djece ono je u odgojne svrhe kažnjivo. Svi zaposleni u odgojnim, obrazovnim, zdravstvenim i vjerskim ustanovama, vjerske su tu posebno na neki način u fokusu bi trebali biti interese ne zato što su vjerske nego zato što su zatvorenije po prirodi stvari, zatvorenije u odnosu na druge pa mnoge stvari koje se tamo dešavaju zapravo ne izlaze na vidjelo nažalost.
Vidjeli smo, i sami smo svjedoci, čitamo novine što se zbiva u svijetu na planu seksualnih zlostavljanja što ne znači da u drugim segmentima toga nema ali ovdje ga ima. To je posebno osjetljivo. Ako čitamo da se u svijetu to dešava, mi smo dio svijeta, pa valjda se to dešava i kod nas. Ja ne bih želio da se kod nas dešava ali pretpostavljam logikom stvari da se to dešava i kod nas. Pa je to na neki način, nešto, jedna tera inkognito koja se ne dodiruje i koja se naprosto, o kojoj se na neki način i govori. Idem, pošto nema razloga, možda je sve idealno, ako je sve idealno onda super.
Znači, svi su oni dužni koji rade u tim institucijama prijavljivati nasilje nad djecom i prema predloženim novostima u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji povećavaju se kazne od 7 tisuća do 10 tisuća kuna, pa kazna zatvora od 45 dana, pa ako se ponovi djelo onda se kazna povećava na 15 tisuća kuna a kazna zatvora na 60 dana. Međutim, sve to meni se čini dosta malo, ja doista nisam čovjek koji je za čvrstu ruku, za neki rigorizam ali ako smo u prometu učinili to da doista drastično kažnjavamo vozače, ja vrlo često plaćam kaznu pa znam da me to košta u kućnom budžetu dosta, vozim nepažljivo vjerojatno ali činjenica je da onda znači pogotovo ovdje gdje su djeca u pitanju te kazne bi morale biti daleko žešće, daleko naprosto da sama kazna odvrati počinitelja u najvećoj mogućoj mjeri na ono što namjerava ili što će činiti.
Tako da kada se govori o ne toleranciji nasilja nad djecom onda moramo znati da se zapravo time želi reći da ako se tolerira nasilje u obitelji ili bilo gdje dalje da je zapravo to poruka javnosti da je nasilje dozvoljeno sredstvo, legitimno sredstvo ponašanja u nekim društvenim grupama u situacijama gdje se fizički jači i to naprosto treba iskorijeniti jer to je doista jedno zlo koje postoji u društvu.
I pravobraniteljica je činila, odnosno njena ekipa je radila jedno istraživanje koje pokazuje, ja sam bio zaprepašten time da 37% mladih iskazuje vjerojatnost da će kao roditelji koristiti tjelesno kažnjavanje kada budu u situaciji da budu roditelji. I to se odnosi na sve socijalno ekonomske grupe. Znači to nije da se sad odnosi na neke manje obrazovanje, neke ne znam kako god da nazovem te zajednice, znači bez obzira da li se radi o krajnje tradicionalnim ili krajnje liberalnim obiteljima, sredinama. Ti mladi uglavnom misle da nasilje dozvoljeno sredstvo.
Naravno kad kažem nasilje valjda svatko tko je bio otac ili majka pa vjerojatno je ponekad klepio svoje dijete tek toliko, jel? Ali to ne mislim da je nasilje iako naravno ovime izazivam nešto što će reći, ne, ne, to se ne smije činiti itd., vjerojatno ne ali činjenica je jedna da pod nasilje smatram ipak nešto ovaj, ipak nešto drugo. Tako da o psihološkom zlostavljanju da i ne govorim.
Također mislim da je vrlo važno što je pravobraniteljica upozorila na tzv. djecu u pokretu, na izbjeglički val, na djecu koju smo viđali i koju se bojim da ćemo ponovno viđati kada izbjeglički val krene i dođe do nas, da li će doći ne znam, ne bi volio ali činjenica je da situacija nije obećavajuća. I to upozoravam stoga što su dvije stvari zaključene i što mislim na čemu treba inzistirati i kod pravobraniteljice a to je da djeca koja nemaju roditelje e u tim perturbacijama se izgube roditelji, nestanu roditelji, tko zna što se sve zbiva da se toj djeci da skrbnik, jel i da se zapravo jednim terenskim radom kontrolom zapravo na neki način osiguraju standardi po najvišim međunarodnim mjerilima za tu djecu.
Govorim to stoga što je često bilo u našoj i u našim novinama, medijima i među ljudima govora o tome kako televizija namjerno prikazuje djecu da bi zapravo izazivala empatiju, sažaljenje prema migrantima jer onda naravno svi smo svjesni na djecu, pa kad vidimo one okice, jadnu djecu da je to nešto što nas onda na neki način tjera da budemo kao dobri prema njima a oni to ne zaslužuju. Mislim da je to vrlo nisko i vrlo podao način razmišljanja jer doista zapravo ako je interes djece prije svega u fokusu vidimo tu djecu pa svatko tko napušta svoj dom i kreće na taj put a ne može odlučivati jer je dijete jer mora ići sa svojim roditeljima, njega moramo zaštiti bez obzira što je pozadina a ja vjerujem da je pozadina naprosto bolji život, bijeg od rata, sve ono što smo i mi prošli prije 20, 30 godina što se zbivalo na ovim prostorima.
I sada još ovaj jednu stvar, to je takozvano pravo na očuvanje osobnosti a to ću reći samo stoga što mislim da ovdje se radi o pravu na spolni rodni identitet i odnosi se na ostvarivanje prava, interesa djece s rodnom distrofijom. Ja bi to zapravo pokazao kroz jedan primjer koji je prisutan u društvenim mrežama, pokrenuta je planetarna akcija protiv, na temu trans rodnosti gdje zapravo hajde recimo ti radikalno, ekstremno, konzervativni krugovi od rimokatoličkih do protestantskih ne isključujem jer tu razlike nema, jel, zapravo provode jednu akciju protiv snježne kraljice, filma snježna kraljica, protiv kraljice Else, ja kao deda to znam jer kupujem svojoj unuci to pa moram biti upućen u te stvari gdje se zapravo govori da se na jedan perfidan način želi a koliko ja znam Disneyjeva je produkcija jel da se želi na neki način promovirati homoseksualizam i niske ljudske strasti i da je to zapravo rađeno po nalogu grupa LGPT grupe i da zapravo one na neki način zagovaraju to pravo jer je jedna ne tinejdžerka tamo nešto napisala kako kraljica Elsa zapravo ne očekuje princa na konju da se zaljubi, da vječno i lijepo žive nego da trži neku srodnu dušu ženskoga roda.
E sad nama to smeta. Naravno mnogima to smeta, ne znam imaju predrasude, stereotipe itd. ali ne smeta da se recimo neka kraljica zaljubi u robota, da se zaljubi u čudovište, da se zaljubi u bilo šta drugo, e ali ovo smeta. Znači, naprosto upozoravam na jednu stvar, to je vrlo osjetljiva tema i zapravo bi trebalo na neki način, u čemu je opasnost? Da se zapravo na neki način negira ta stvarnost, realnost koju živimo, a to je prihvaćanje svog pravog rodnog identiteta. To je nešto što vi se s tim možete boriti, ali to je nešto što vas određuje i to se naprosto mora prihvatiti.
Budući da sam već pri kraju, ja bih samo onda prešao na nekoliko tehničkih stvari još a to je prijedlog povećati što je moguće više istraživanja po ovim pitanjima, povećati sredstva za rad pravobraniteljice i njene ekipe jer im nedostaje ljudi. Od 23 planirana 16 službenika radi. Što je više moguće obilaziti ustanove, institucije za skrb djece, jer to je zapravo onda neka vrsta i kontrole, pa onda hoćete, nećete tjerate ljude da ipak vode računa o tome što rade. Ja vjerujem da je to naporno, terenski rad malo …/Govornik se ne razumije./… ali to je nešto što zapravo daje čini mi se rezultate i to bi bilo sve.
Zahvaljujem.
Replika uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Poštovani gospodine Pecnik, da riješimo ovu neovisnost.
Dakle, gospođa pravobraniteljica ima dužnost jednom godišnje nama podnosit izvješće. Mi smijemo reći jel' se slažemo, jel' smo zadovoljni ili nismo. Dakle, ona je na neki način ovisna o nama, jednako kao što i mi možemo četiri godine, ona može godinu dana raditi uvjetno rečeno što hoće naravno u okviru svojih zakonom predviđenih mogućnosti i nakon toga mi ocjenjujemo.
Jednako tako i vi i ja 4 godine za vrijeme svojeg mandata možemo raditi što hoćemo, naravno u okviru naših zakonskih pretpostavki i nakon toga izlazimo pred građane i oni nas ocjenjuju hoćete li vi ili ja ponovno biti u Saboru ili ne. I po Ustavu Republike Hrvatske sva vlast proizlazi od naroda. Prema tome, mi smo ovisni o narodu jer smo njihovi izaslanici. Gospođa pravobraniteljica je ovisna o tom istom narodu kojeg mi ocjenjujemo kao predstavnici, kao zastupnici tog naroda, da riješimo konačno tu neovisnost.
Prema tome, kad gospođa pravobraniteljica se žali na to da ona, da mi možemo jednom godišnje valjda srušiti njezino izvješće i da je to izraz neovisnosti, odnosno da na taj način rušimo njezinu neovisnost, odnosno nezavisnost onda jednostavno nema pravo.
I druga stvar, kad govorite o, ček zapisao sam, radikalnim ekstremnim katoličkim i protestantskim strujama koji valjda paranoično strepe od dva princa ili dvije princeze. I moram vas samo obavijestiti da da, ako proučite homoseksualnu propagandu i Ilgu i sve što oni rade. Da, oni imaju u zacrtanim svojim ciljevima da kroz dječje priče promoviraju homoseksualnost.
Dakle, to nije stvar naše paranoje nego njihove agende. Dakle, to je jednostavno činjenica. Jer ja želim kao otac djece da moja djeca čitaju priču sa dva princa. Ne želim. I imam na to pravo. Vi svojem djetetu možete davati same priče sa dva princa i dvije princeze, ali ja imam kao roditelj prav reći da ja to ne želim.
Hvala lijepo.
Odgovor na repliku, uvaženi zastupnik Jaroslav Pecnik.
Pa što se tiče pravobraniteljice mislim da je sve rečeno i ne treba ponavljati, vi ste to ponovili nekoliko puta. Ja sam vas, ja jesam malo gluplji, ali sam shvatio o čem se radi. Ali evo imam neki svoj stav o tome.
A što se tiče ovo što sam pričao o Elzi i svemu tome, pa naprosto sam se htio malo možda i našaliti. Ali sad ste me uvjerili jednu stvar, da je mašta moralnih čistunaca zapravo fantastična. Što vama sve pada na glavu to meni nije palo u pamet.
Replika, uvažena zastupnica Sandra Krpan.
I poštovana pravobraniteljice i kolega Pecnik u svom izlaganju dotakli su se štrajka. Ovdje samo želim istaknuti da ne bih nazvala neprimjerenim pozivati djecu da ne dolaze na nastavu tih dana. Znate zašto? Zato što je sigurnost djece najvažnija.
Na ravnatelju ustanova je da osigura tu sigurnost. To je nemoguće učiniti kada je cijelo učiteljsko vijeće u štrajku. I ne bih se složila da je pozivati djecu da ne dođu taj dan na nastavu, da je to odustajanje od njihovog prava na obrazovanje, nego su tu učitelji stavili ispred pravo djece na sigurnost.
Ja osobno imala sam vrlo pozitivna iskustva i sa sindikatima u vrijeme organizacije štrajka. Kolektivnim ugovorom je propisano koji se poslovi ne smiju prekidati za vrijeme štrajka. I doista mogu reći u svojoj školi, Primorsko-goranskoj županiji da se toga i pridržavamo.
Pravo djece na sigurnost je puno važnije u tim danima od prava djece da im se taj dan ukine obrazovanje.
Hvala.
Odgovor na repliku, uvaženi zastupnik Jaroslav Pecnik.
Ja se sa vama mogu složiti utoliko što doista smo čuli da ti smještajni kapaciteti nisu baš podobni, podesni. Ali ja sam zapravo više govorio o jednom drugom aspektu. Naravno, respektiram i ovo što vi govorite. Na koncu sam sam nastavnik, radim pa znam otprilike o čemu se tu radi.
Ali sam zapravo htio reći da ako već idete u taj štrajk onda kako da kažem barem djecu poštedite toga da im se naprosto ne igramo igre dođite, pa onda evo nema nastave. Znači u tom smislu naprosto da se odigra jedna poštena fer igra.
A ja sam sam u svom govoru govorio o tome, odnosno u mom istupu da sam potpuno svjestan da je zapravo vrlo teško prosvjetnim radnicima izvesti štrajk a da zapravo kako ćete, a djeca jesu tamo. Prema tome, već u startu imate jedan problem i jednu kako da kažem kontroverzu, ako tako mogu reći.
Zahvaljujem.
Replika uvažena zastupnica Marija Budimir.
Izvolite.
Hvala potpredsjedniče.
Poštovani kolega Pecnik, evo da, složit ću se i ja. Štrajk je legitimno pravo prosvjetnih radnika i kao što je kolegica rekla, ravnatelj koji i nije član sindikata dužan je osigurati uvjete za djecu koja dođu na nastavu. I prosvjetni radnici koji štrajkaju obvezni su biti u školi, ali ne održavaju nastavu. Što znači da oni mogu sjediti i u svojim učionicama ili u zbornici zavisno od organizacije samog sindikalnog povjerenika i brinuti o sigurnosti te djece.
A ja bih se osvrnula na onaj dio vašeg izlaganja kojeg se stvarno ne mogu složit kada ste rekli da svatko od nas je sigurno ponekad udario dijete po guzici. I mi znamo da u zakonu je svaki oblik fizičkog kažnjavanja kažnjivo i u sabornici ovoj mi ne bi trebali to opravdavati jer samim time potičemo i kršenje zakona. Tako da kolega, evo kako je bilo prije 30 godina i sada i zakoni su bili drugačiji. Ne bih se složila u tom dijelu s vašim izlaganjem.
Odgovor na repliku, uvaženi zastupnik Jaroslav Pecnik.
Evo ja odmah priznajem svoj grijeh, ali ako netko može prepisati svoj rad ili može se lažno predstavljati i postati sudac Ustavnog suda valjda ja zato što sam jedanput lupio po stražnjici svoga sina mogu konkurirati za novi sastav Sabora.
Hvala.
Zahvaljujem.
Replika, uvaženi zastupnik Miro Bulj.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Kolega Pecnik naravno kad govorimo o pravobraniteljici za djecu dijelom ste bili u pravu da se djeca koriste i kod slučaja kad je štrajk, kad je prosvjed. Naravno da to moramo gledati sa više strana. Možda se ostvare njihova prava, a možda se i ne ostvare naravno.
Međutim ključni problem, neću ulaziti u ovaj vaš svjetonazorski dio istupa svak ima pravo u demokraciji da iznese svoj nastup s kojim se ja ne moram slagati naravno, međutim ovdje je pravobraniteljici poruka po Ustavu poglavito najbolje na djecu, sva djeca nemaju sva prava u Republici Hrvatskoj. To je bar u ovim ključnim elementarnim stvarima u ovome siromašnom društvu, poglavito u dijelovima nerazvijenih područja, brdsko-planinskih područja naše Slavonije jer tu djeca nemaju apsolutno nikakva prava. To su slabe općine, znači općine i gradovi, lokalna samouprava koja nema proračunska sredstva i to je ključ. Tu djeca nemaju besplatne udžbenike, nemaju osiguran prijevoz bez obzira, nemaju uopće mogućnost da im dođe vozilo jer nitko nije zainteresiran od prometnika u javnim natječajima da uopće dođe do tih mjesta. Ta djeca nemaju kako udžbenike tako ni za marendu osnovnu, znači dnevnu marendu da mogu kupiti nešto. Jer to su siromašni krajevi, to su nezaposleni, tu je ključ problema ta socijalna podijeljenost Hrvatske. Sve se svelo na …/Ne razumije se./… I u velikim gradovima je problem, međutim ovi krajevi su, tu je najveći problem ta decentralizacija koja nije provedena i regionalni razvoj koji bi trebao biti puno pravičniji prema nerazvijenim krajevima. Onda je tu osnovni ključ problema.
Najveći problem decentralizacija, a poglavito slabo razvijena područja. Taj regionalni razvoj je bio apsolutno promašena politika. I onda je to ključ problema, bar ravnopravno ta djeca da imaju osnovne stvari da bi se mogli školovati, da bi mogli napredovati. Hvala lijepo.
Odgovor na repliku, uvaženi zastupnik Jaroslav Pecnik.
Ma evo kratko.
Ja mislim da je pravobraniteljica u svom istupu jasno naznačila da je siromaštvo jedan od temeljnih problema i s vama se mogu samo složiti u tome.
Zahvaljujem.
U ime kluba SDP-a uvažena potpredsjednica Sabora, Milanka Opačić, izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče, gospođo pravobraniteljice, kolegice i kolege zastupnici.
Dosta se ovdje govorilo o Zakonu o dječjem pravobranitelju i o njegovoj neovisnosti. Ja moram reći budući da sam u ovom Domu od '92. godine mogu otprilike vidjeti kako se polako urušavala samostalnost pravobranitelja. Dakle, '90-e godine kada se donio prvi Zakon o pučkom pravobranitelju i kada se ustvari pučki pravobranitelj prvi puta i zakonski definirao to je zakon u kojem nemate ovu odredbu koja govori o tome da ako ne prođe izvještaj u Saboru da automatski prestaje mandat pravobranitelju. Svi ostali pravobranitelji budući da su dolazili poslije zakoni o osobama s invaliditetom i ravnopravnosti spolova imaju uvrštenu tu jednu odredbu da ukoliko ne prođe izvješće da oni automatski prestaju biti pravobranitelji.
Moram reći da u to vrijeme su pravobranitelji ovdje govorili puno drugačije, to se ne da mjeriti sa današnjim pravobraniteljima. Dakle, ovdje je još nekoliko ljudi iz tog vremena. Dakle, sjećamo se Ante Klarića i poslije njega Jurice Malčića, dakle dva pravobranitelja pučka koji su ovdje znali poprilično dobru lekciju držati satima o tome što ne funkcionira u državi, što bi i kako trebalo popraviti. Ali nikada nikome nije palo na pamet, nikad nikome da te pravobranitelje ruši, do vas sada. Dakle, i mi smo pustili pravobranitelje sve koji su bili da odrade svoj posao do kraja. Prema tome nikoga nismo rušili, vi ste prva saborska većina koja je odlučila srušiti i to ne sve pravobranitelje nego baš pravobraniteljicu za djecu, baš nju.
Ja otprilike mogu i znati razlog zašto je tome tako. Mislim da iza toga stoji jedna žena koja je nažalost svoju mržnju stavila ispred svega, ispred svoje struke, ispred onoga što je uložila sve godine u sveučilišni rad. Dakle, njezina mržnja osobno prema pravobraniteljici je puno veća sve ove godine od pameti, struke i od svega ostalog. Meni je žao što ste vi u HDZ-u upravo eksponenti te vrste mržnje. S mržnjom je teško polemizirati jer tu nema argumenata, ona je jedan iracionalan osjećaj. Dakle, tu nema nikakvih argumenata za i protiv.
Dakle, ovdje je bilo govora o puno problema koje djeca imaju. Da, ima u Hrvatskoj dječjeg siromaštva, mi smo to dječje siromaštvo pokrili sa programima putem sredstava iz lutrije, dakle putem udruga. Međutim, jednako tako vam moram reći da smo našli puno roditelja gdje oboje roditelja rade u državnoj upravi, gdje imaju sigurnu plaću svaki mjesec, a svojoj djeci nisu plaćali dječji doplatak. Dakle, jedno je dječje siromaštvo i ne imanje novaca od strane roditelja, a drugo su neodgovorni roditelji koji naprosto smatraju da njihovo dijete u školi ne treba imati topli obrok. Međutim, i toj djeci smo platili topli obrok kako bismo na neki način učinili svu djecu jednakom djecom u tom pogledu.
Govorilo se dosta i o ispitivanju djece na sudu. Dakle, ako se dobro sjećam još iz perioda kada sam se bavila zajedno sa gospodinom Orsatom Miljenićem koji je bio ministar pravosuđa tog dijela u ZKP-u postoji jedna odredba po kojoj je sudac dužan osigurati ispitivanje djeteta putem videolinka.
Nažalost većina sudaca to ne radi, ne radi zbog toga što ne žele. Mi smo slali naputke, slali smo na neki način upute da je dobro koristiti sve ovo što smo ovdje čuli, dakle svaka policijska postaja ima praktički jednu sobu iz sredstava Europskih fondova opremljenu za ispitivanje na jednom mjestu od strane istražnog suca i uz pomoć dakle svih onih koji trebaju iskaz od djeteta uzeti i uz pomoć naravno psihologa koji može djetetu u dobi koja je dakle, često su to i mala djeca 4, 5, 8 godina, dakle na primjereni način postavljati pitanja da ona ne budu sugestivna, da se na dijete ne vrši nikakav pritisak. A ono što je najvažnije da se dijete ne traumatizira jer je traumatizirano već samom činjenicom da je izvršeno spolno nasilje nad njim, onda ga se još dodatno traumatizira sa nekoliko ispitivanja.
Ali to ide doista na dušu sucima. Dakle koju god odredbu stavite, ja sam netko tko se godinama zalaže za to, međutim nisam uspjela jer su suci po Ustavu nedodirljivi, apsolutno nedodirljivi, ne možete im ništa nametnuti, možete napisati sto zakona, sto rokova unutra oni će i dalje provoditi svoje jer nemaju nikakvih sankcija.
I oni koji ne brinu o djeci, kojima nije stalo do djece ne žele se pomaknuti iz svoje fotelje sudačke do bilo koje policijske postaje u njihovom mjestu i to dijete ispitati putem video linka ne traumatizirajući ga i misliti malo o njemu i o njegovim interesima.
Ono što smo mi napravili a što se sad ponovno vidim ruši opet iz čistog jednog bijesa i ovog što sam rekla iracionalnog osjećaja mržnje prema svemu što je radila Vlada na čelu sa SDP-om to je Obiteljski zakon u kojem smo mi po prvi puta zaposlili u Centru za posebno skrbništvo posebne skrbnike za djecu i za osobe koje se lišavaju poslovne sposobnosti.
Dakle, po prvi puta imamo besplatne zastupnike za djecu. Dosada su to po odluci Centra za socijalnu skrb radili odvjetnici, njima se za to plaćalo, međutim najčešće zbog niskih tarifa a i zbog sasvim sigurno neimanja osjećaja za djecu najčešće odvjetnici nisu dolazili na sudske sporove i nisu obavljali ovo što naši posebni skrbnici u ovom trenutku rade, a to je da se bore isključivo za interese djece.
Sada po prvi puta imamo situaciju da posebni skrbnici uopće pitaju djecu o tome što oni misle u trenutku kada se nađu u sudskom sporu, po prvi puta. Događa se da se roditelji razvode, da se prepucavaju preko leđa djeteta a da nitko dijete ne pita niti kako se osjeća niti što uopće to dijete želi, a s druge strane odvjetnici koji su pisali tužbe protiv novog Obiteljskog zakona su ga pisali zbog toga što smo im ustvari uzeli posao, uzeli smo im novac i na tome su najosjetljiviji zbog toga što više ne idu oni dakle na sud, ne mogu više zaratiti sa dvoje partnera koji se svađaju u razvodu braka nego naprosto postoji jedna neovisna institucija i jedan neovisni skrbnik koji u sudskom sporu stupa isključivo kao zaštitnik djeteta i brani isključivo njegove interese. Dakle ne interese roditelja, ne interese odraslih nego interese djeteta.
Koliko vidim to se isto sada nastoji srušiti, u proračunu su sredstva smanjena za 70% za posao i djelatnost Centra za posebno skrbništvo ali gospodo iz HDZ-a vi možete birati hoćete li plaćati iz džepa građana sudske tužbe na Europskom sudu za ljudska prava ili ćete financirati Centar za posebno skrbništvo. I morate odlučiti je li vam stalo do djece i do osoba koje se lišavaju poslovne sposobnosti ili vam je stalo do toga da naprosto srušite određene zakone.
I oni koji su govorili o tome da je Ustavni sud zbog protuustavnosti srušio ustavni zakon ponovno vam govore neistine, to nije točno, ustavni zakon je suspendiran dok Ustavni sud ne odluči što je protuustavno u njemu. Dakle nije ništa odlučeno od strane Ustavnog suda da je protuustavno.
Vidim da se upute daju i preko telefona pa očito ljudi koje sam dotaknula gledaju ovaj prijenos i drago mi je da daju upute da čujem šta će sad reći pojedini zastupnici na ovo što sam rekla.
Što se tiče dakle još nekih prava koja naravno tište djecu, puno je sivih zona. Gospođa Petrijevčanin je govorila ovdje o onima koji su u nečemu što mi zovemo registar pedofila dakle osobe koje su osuđene za seksualno zlostavljanje djece, međutim to je jedan vrlo mali postotak. Nažalost puno veći postotak je onih za koje ne znamo, koji su tu negdje oko nas koji danas seksualno zlostavljaju djecu, nažalost se ne nalaze u tom registru i vrlo ih je teško otkriti.
Dakle, to je jedan a ja bih rekla puno veći problem od ovoga što ste vi ovdje govorili. Dakle postoji registar osuđenih pedofila, međutim on nas apsolutno ne može zaštiti od toga da netko ponovno nađe u radu sa djecom jer ukoliko nije osuđen za takvo djelo nažalost će nam se provući nekako ispod žita i ne znam uopće koja postoji, dakle nigdje u svijetu nisu našli niti jedan apsolutno mehanizam koji bi u potpunosti dakle mogao zaštititi djecu osim edukacije.
Dakle jedino možemo educirati djecu, raditi s njima, govoriti im o tome što i kako ih mogu vrebati sa interneta koji je danas djeci dostupan, zašto ne smiju dati da ih nitko dira po njihovim intimnim dijelovima tijela, zašto ne smiju svoje fotografije gdje su polugoli ili obučeni oskudno stavljati na Internet dakle na svoje facebook stranice. Dakle samo nam edukacija može pomoći da nam djeca ne upadaju u ralje seksualnih zlostavljača, sve drugo nažalost nije dovoljno.
Dakle, u ovom trenutku vidjet ćemo što će biti sutra sa glasanjem o izvješću dječje pravobraniteljice, ali po onome što smo ovdje čuli od ljudi koji su iz kluba HDZ-a ovdje govorili dječja pravobraniteljica će dobiti crveno svjetlo i još jedanput ću ponoviti da razlog je to što ste produžena ruka onih koji se obračunavaju sa, ali osobno sa gospođom Ivanom Milas Klarić jer ovo izvješće ne odstupa niti za milimetar od svih onih izvješća koja su prošle godine ovdje bila, niti njezin rad na bilo koji način odstupa od bilo kojeg drugog pravobranitelja iza kojeg smo sve ove godine stajali.
I gospođa Ivana Milas Klarić je prošla u ovom Parlamentu, ona je sveučilišna profesorica Pravnog fakulteta u Zagrebu i dakle crveno svjetlo može biti iz sasvim drugih pobuda ali ne zbog toga što nije radila svoj posao kako treba i štitila djecu.
Replika uvažena zastupnica Nada Murganić.
Izvolite.
Zahvaljujem potpredsjedniče Hrvatskoga sabora.
Gospođo Opačić, ja sam zaista iznenađena sada sa vašom replikom sa koliko ste vi žući, sa vašom raspravom, sa koliko ste vi žući krenuli u svojoj raspravi na jedan vrlo ajde neću ni ja, truditi ću se da ne upotrjebljavam teške riječi ali krenuli ste vrlo neutemeljeno sa teškim optužbama isključivo prema klubu Hrvatske demokratske zajednice. Tako da se ja pitam da li mi imamo uopće pravo na kritiku, da li mi imamo pravo na uopće na raspravu.
Vi unaprijed znate da mi povođeni i pod utjecajem mržnje neke osobe mrzimo i mi ćemo onda tako puni bijesa, mržnje i racionalnim odnosom raditi ne znam što šta vjerojatno vezano za ovo Izvješće o radu pravobraniteljice.
Ja ne znam otkuda ste vi dobili te informacije tim više što još rasprava u ime kluba Hrvatske demokratske zajednice nije ni bila a pristup u kojem samo vi imate pravo na mišljenje, samo vi imate pravo na kritiku, mislim da nije dobar. Mi se zaista nećemo u puno toga složiti, nećemo se složiti oko socijalne politike, oko obiteljske politike. Ali mislim da bi se trebali složiti oko toga da u ovom Hrvatskom saboru imamo pravo iznositi svoja stajališta pogotovo ako su ona pristojna, uljuđena i biranim riječima.
Ja moram iskreno priznati da sam jedan moment mislila da će i potpredsjednik reagirati na tu toliku količinu mržnje, riječi mržnje koja je bila upućena nama a mislim zaista bez ikakvog razloga. Ja se pitam tko tu toliko mrzi.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku uvažena potpredsjednica Milanka Opačić.
Dakle uopće mi nije palo na pamet da kažem da vi nemate pravo raspravljati, Parlament služi tome da se raspravlja.
Čak sam vam rekla da se '90.-tih godina kada sam ovdje bila zastupnica pučki pravobranitelji puno žešće raspravljali i puno više nam ovdje govorili o tome šta ne valja i držali nam lekcije, mnogi od njih nego što je to danas.
Ovi su pravobranitelji svi fini u odnosu na ono što smo mi ovdje imali prije zato što su se oni puno bolje i sigurnije osjećali nego oni sada. Zato su mogli to reći.
Nažalost je poslije politike ovo što sam vam rekla malo sve skupa dovela do toga da politika ustvari ima ključ u rukama a ne pravobranitelji koji bi trebali imati svoju samostalnost.
Što se tiče ovoga što sam ja govorila, ja sam naprosto samo slušala vaše zastupnike do sada i ništa drugo. Samo sam slušala njih. Dakle dvoje ljudi je ovdje reklo da su sve pravobraniteljice ostale, da će najvjerojatnije dječja dobiti negativnu ocjenu i da ćemo to vidjeti sutra na glasanju. Samo sam vas slušala, ništa drugo.
Zahvaljujem.
Replika uvaženi zastupnik Goran Marić.
Hvala lijepa.
Kolegice Opačić, kazali ste da mi iz HDZ-a iskazujemo mržnju prema pravobraniteljici. Ne znam jeste li vi svjesni što ste rekli. Mržnja je najjači oblik nenaklonosti prema nekome. Mržnja je zapravo prijezir prema nekom. Ona je ljudski osjećaj …/Govornik se ne razumije./… negativan osjećaj jedne izražene antipatije.
Recite mi kod koga ste to od nas vidjeli taj osjećaj? Imenom i prezimenom. Rekli ste da svi ovdje iskazujemo tu mržnju. Kod koga ste to primijetili? A zna se što su i uzroci mržnje. Ponekad zavist, ponekad ljubomora, ponekad neuzvraćena ljubav. Pa zar vi mislite da prof. Hrabar i ja ili netko od nas ovdje ima nesanicu zbog neuzvraćene ljubavi pravobraniteljice?
Ja nemam, hvala lijepa.
Odgovor na repliku uvažena potpredsjednica Milanka Opačić.
Izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Pa evo meni je drago da ste napokon progovorili to ime.
Da, Dubravka Hrabar je osoba koja je naprosto svojim bijesom zbog toga što nije bila u radnoj skupini za Obiteljski zakon učinila sve da taj Obiteljski zakon dva puta sruši.
I drago mi je da je netko ovdje rekao, da, predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec zbog toga nije dobila 3. mandat. Jer znate, opet ću se vratiti u te neke godine koje su bile puno bolje, bile su ratne, bile su teške ali su po moralu i vrijednostima u politici bile puno bolje. Godine u kojima su u Ustavnom sudu bila izdvojena mišljenja kada su se donosile neke odluke. Toga zadnjih 10 godina nema. Kako diktira politika tako ustavni suci glasaju.
I ovdje točno se zna tko je odradio suspenziju Obiteljskog zakona i u čije ime. Za korist lobija, odvjetnika. Za korist lobija odvjetnika.
Zahvaljujem.
Replika uvažena zastupnica Irena Petrijevčanin Vukasnović.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Da se vratimo na meritum.
Dakle ja se slažem sa dijelom vašeg izlaganja gdje ste rekli da je edukacija jako bitna. Ali ono što je bila moja intencija je dakle o tome govori i nedavni slučaj u Varaždinu da su kazne u Kaznenom zakonu za pedofile sramotno niske.
Zakonski minimum za spolno zlostavljanje i iskorištavanje djeteta, koliko sam upućena je od 1-5 godina. I pazite u kojim slučajevima, u slučajevima kada je počinitelj iz obitelji, u slučajevima teškog zlostavljanja, dakle teških ozljeda za dijete i u slučajevima kada je više počinitelja izvršilo to zlodjelo nad djetetom. Mislim 5 godina je stvarno sramotno.
A u slučaju smrti djeteta nakon tog zlodjela da tako kažem minimum je deset godina do maksimuma 40 godina. Jel to adekvatno? Jel ikad itko u Hrvatskoj dobio maksimalnu kaznu? Koliko znam nije. Isto tako ne bi smjelo biti dopušteno izricanje uvjetnih kazni za počinitelje kaznenog djela spolnog zlostavljanja djeteta i to je ono što sam ja mislila kad sam govorila o konkretnim izmjenama zakona, edukacija da, dapače, edukacija je preventivna mjera, ovo su konkretne mjere u legislativi.
I kad ste rekli da nema slučajeva zemalja, nisam dobro, ne znam sad točno ponoviti kako ste rekli. Ima dobrih primjera, naravno da je nemoguće to iskorijeniti ali ima primjera gdje zlostavljači dakle idu na psihijatrijsko liječenje kad su već evidentirani kao zlostavljači jer ta zlodjela najčešće ponavljaju jer čak negiraju počinjenje tih djela jer ne vide da je to zlodjelo. Ima slučajeva gdje je registar pedofila javan dakle i gdje se stalno nadopunjava i to je ono čemu mi trebamo težiti. Naravno da ne možemo sve spriječiti ali možemo maksimalno preventivno djelovati.
Zahvaljujem.
Odgovor na repliku, uvažena potpredsjednica Milanka Opačić.
Počet ću od ovoga zadnjega dakle gdje su registri pedofila javni. Dakle, uvijek moramo razmišljati o tome da oni nekad imaju svoju djecu. Dakle, to bi dodatno bilo traumatiziranje njihove djece koja ne mogu odgovarati za zlodjela svojih roditelja pa i utoliko se i u drugim zemljama razmišlja o tome da se naprosto ta javnost nekako smanji jer s njom se ne postiže puno osim traume ove djece koja su ni kriva ni dužna.
Registar služi onima koji trebaju zapošljavati osobe koje to vide. Ja se mogu s vama složiti da su u zakonodavstvu uvijek može napraviti više. Međutim, moje pitanje, zašto naši suci daju najniže kazne. Zašto ne daju najvišu kaznu? Postoje neki ja bi rekla prešutni dogovori u nekim zemljama da se daju najviše kazne, da se izriču najviše kazne upravo zbog toga da to bude poruka društva da je to neprihvatljivo ponašanje. Zašto to naši ne rade? Ne znam. Očito nemaju baš puno sluha za drugu djecu osim ako nisu njihova u pitanju a i mislim da je jedno razmišljanje koje je poprilično konzervativno u našem društvu. To vam je isto i kod silovanja žena. To je kod jednog djela ljudi onako, šta si ga izazivala*? Zašto si nosila kratku suknju?
Dakle, traži se opravdanje za to umjesto da se kažnjava doista drastično onoga tko radi tu vrstu zlodjela. A kad sam govorila o tome da nema apsolutnih mehanizama zaštite djece. Vi ste govorili ustvari o zlostavljačima. Da, s njima se radi vani, postoje psiho tretmani u zatvorima, u zatvorima se radi kako ne bi bili ponavljači kada izađu van ali nažalost nema ni jednog onog apsolutnog zaštitnog mehanizma da zaštitimo djecu da negdje ne budu žrtva nekog pedofila eto osim edukacije djece da se sama znaju zaštiti. Samo to sam htjela.
Zahvaljujem.
Replika, uvažena zastupnica Ana Komparić Devčić.
Izvolite.
Zahvaljujem gospodine potpredsjedniče.
Pa kolegice, vi ste rekli na samom kraju da ćemo sutra imati prilike vidjeti kako će kolege iz HDZ-a glasati, hoće ili neće podržati pravobraniteljicu i da su oni ustvari odlučili smijeniti pravobraniteljicu za djecu. Ja tvrdim da su oni odlučili bili smijeniti pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova samo im ta igra nije uspjela jer nisu uspjeli skupiti većinu u ovom Saboru. Uspjeli su skupiti većinu za pučku pravobranitelju, za pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom nisu izabrali novu. Dakle, istkao joj je mandat, trenutno je nemamo a nadam se i u pamet i zdrav razum naših kolega i da sutra neće imati većinu za smjenu za pravobraniteljice za djecu koja je izvrsno radila svoj posao i koja nas upozorava na pravo stanje prava djece u RH.
Odgovor na repliku, uvažena potpredsjednica Milanka Opačić.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Pa kolegice Devčić, ja se jednako tako nadam da sutra neću biti dovoljna većina za izglasavanje ustvari negativnog mišljenja ovom izvješću upravo zbog toga što ovo izvješće još jedanput ću ponoviti ne odstupa niti za milimetar u kvaliteti u odnosu na sva prethodna mišljenja, odnosno izvješća koja su u ovom Domu dobila potporu kao što ni rad same pravobraniteljice ne odstupa niti za milimetar u odnosu na sve dosadašnje pravobranitelje koji su radili posao u skladu sa zakonom i štitili prava djece.
Dakle, pravobranitelji imaju na neki način široke ovlasti ali imaju i ograničeno moć djelovanja zbog toga što mnogim dijelovima vlasti još jedanput ću se ovdje referirati na pravosuđe kao i gospođa Petrijevčanin za koju mislim da je rak rana hrvatskom društvu u svim pogledima pa kada su u pitanju djeca i zaštita njihovih prava.
Zahvaljujem.
Replika, uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala lijepa gospodine potpredsjedniče.
Uvažena također potpredsjednice Hrvatskog sabora. Vjerujte doista ne treba me nitko zvati na mobitel, na telefon da bi mi dao uputstva vezano uz vaš rad tj. nerad dok ste bili ministrica socijalne politike i mladih. Naime, ostat ćete u hrvatskoj javnosti zamijećeni kad jednostavno su vapili ravnatelji škola, profesori i učitelji pa i mediji kad su pokrenuli tu lavinu da u hrvatskoj imamo mnogo gladne djece.
Vi ste pokušali nešto o tome reći ne bili ste popeglali svoju katastrofalnu izjavu po kojoj ste ostali prepoznatljivi kad ste mrtvo hladno izjavili, ma ne, nemamo u Hrvatskoj gladno djece, eventualno ako je netko gladan onda su to Romi, pa to je sramotno. A druga vaša izjava da se i vi osjećate kao da živite na minimalcu ostvari govori koliko ste socijalno osjetljivi i koliko ste ustvari imali i sluha i razumijevanja za sve a posebice za one za koje itekako i dan danas sad dok ste bili ministrica trebalo skrbiti a to su ljudi koji teško žive, koji imaju najniža primanja u Hrvatskoj i koji iz mjeseca u mjesec jedva spajaju kraj s krajem.
A vezano za Obiteljski zakon. Pa tko bi mogao povjerovati da je profesorica Hrabar, spomenuo ju je kolega zastupnik Marić ujedinila ne ujedinjeno. Dakle, Obiteljski zakon i to je jedina i prava istina. Suspendiranje zbog nepodnošljivo velikog broja primjeni, Ustavni sud ga je suspendirao.
Nemoguće je da je i Caritas i nevladine udruge, da je Neva Tole, Sanja Sarnavka i Željka Markić da su se u tom dijelu ujedinile i da su svi eto pod utjecajem profesorice Hrabar bili protiv tog Obiteljskog zakona.
Jedina prava istina je da je taj zakon bio nekvalitetan, da ga niste dobro pripremili i zato je on suspendiran. Ali očito je teško priznati istinu. Ali ja to prepuštam vama. I što se tiče mržnje, pa recite molim vas tko tu koga mrzi, pa progovorite imenima i prezimenima.
Vrijeme.
Povreda Poslovnika uvažena zastupnica Sabina Glasovac.
Poštovani gospodine potpredsjedniče, smatram da je kolegica Mađerić povrijedila Poslovnik u članku 238. gdje je zlouporabila institut replike kako bi omalovažila ili vrijeđala druge zastupnike u ovom slučaju kolegicu Opačić.
Mislim da kolega Mađerić može u ovom Hrvatskom saboru naravno davati svoj sud o radu bivše ministrice socijalne politike i mladih koja je radila svoj posao najbolje što je znala i umjela, vjerojatno je i u tome bilo određenih grešaka. Ali nikad nikome recimo nije poželjela neka crkne.
Povreda Poslovnika, uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Smatram da je kolegica Glasovac povrijedila Poslovnik, članak 238. i stoga temeljem članka 239. pozivam vas da joj udijelite opomenu zbog toga što je dizanjem povrede Poslovnika u stvari odgovorila meni na repliku na što nije imala poslovničko pravo. A ovo je između ostalog kršenje Poslovnika što je učinila gospođa zastupnica i molim vas da joj udijelite opomenu.
Ja vas molim, dakle pretežno svi, da ne kažem skoro svi ili svi odlaze van teme i dnevnog reda u svim točkama i u raspravi. Ja to uvijek volim napomenuti da bi trebao prekidati svakoga u raspravi, izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu. A svi, pogledajte vaše rasprave, svi odlazite van teme. Ja vas molim i apeliram na vas, na vašu savjest i ozbiljnost rada da se pridržavate teme. Ali da ne odlazite van teme i isto tako kad se radi o povredi Poslovnika.
Odgovor na repliku uvažena potpredsjednica Milanka Opačić.
Gospodine potpredsjedniče, ja ću se vratiti naravno na temu jer po ovim rekla-kazala naprosto nemam namjeru se spuštat na tu razinu gospođe Mađerić.
Dakle, htjela bih reći što je vezano na Obiteljski zakon. Dakle, Obiteljski zakon će tek pokazati vrijeme koliko je dobar ili nije dobar. Još jedanput ću reći Ustavni sud nije odlučivao o ustavnosti, odlučivao je i izažao izvan svog zakonskog okvira. Nije smio suspendirati zakon jer za to nema niti jednu zakonsku osnovu.
Dakle, mi smo do sada plaćali izuzetno velike iznose za sudske tužbe na Europskom sudu za ljudska prava zbog toga što Obiteljski zakon nije bio usklađen sa konvencijama koje smo uredno potpisivali godinama, ali nismo uskladili Obiteljski zakon s tim. Po prvi puta je Obiteljski zakon sa tim usklađen i doista će vrijeme pokazati koliko su instituti u Obiteljskom zakonu dobri, a koliko nisu.
Nadam se da će novi Ustavni sud doista pročitati Obiteljski zakon i uhvatit se u koštac s tim da li je nešto unutra napisano u skladu sa Ustavom ili nije. A ako nije, ni prvi ni zadnji zakon koji će doživjeti te svoje dorade u hrvatskom Parlamentu u skladu sa onim što će Ustavni sud dati kao naputak.
I dakle, mislim da je Obiteljski zakon po prvi puta u središte stavio djecu i zaštitu interesa djece. Do sada to Obiteljski zakon nije imao, niti jedan od ovih mehanizama o kojima sam ja ovdje govorila, ni Centar za posebno skrbništvo, niti roditeljski plan po kojem se u zadnjih godinu dana razvelo više od 90% brakova.
Ako mislite da se ljudi moraju razvoditi uz pomoć, da odvjetnika koji tri godine mrcvare i njih i djecu na sudu da bi zaradili svoje plaće, onda gospodo vratite stari Obiteljski zakon. Ja mislim da je to loše za djecu. I mislim da je ovaj sustav u kojem se dvoje roditelja koji su se dogovorili da djecu imaju, pa kada se razvode imaju se pravo i dogovoriti kako će zajednički brinuti o toj djeci, da je to puno bolji način nego da ih razvlačimo po sudu i njih i djecu.
Vrijeme.
Replika uvažena zastupnica Sabina Glasovac.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Kolegice Opačić, izrazili ste u svom izlaganju u ime kluba bojazan da bi zapravo sutra moglo biti izraženo negativno mišljenje o Izvješću o radu pravobraniteljice za djecu, a što bi onda temeljem članka 25. Zakona o radu, odnosno o pravobraniteljici za djecu bila podloga za njenu smjenu, odnosno za završetak njenog mandata prije isteka samog mandata.
Iskreno, ja ne vidim niti jedan argument zašto bi netko u ovoj sabornici dao negativno mišljenje o ovom izvješću. Prije svega iz ovog izvješća se potpuno jasno vidi da je pravobraniteljica štitila i izvršavala sve one obveze koje joj je zakon dao u djelokrug njezinog rada, da je štitila, pratila i promicala prav i interese djece. I na kraju krajeva, bez obzira na naše ovdje rasprave u Hrvatskom saboru koje mogu biti i kritične, mogu biti i negativne, ali pravobraniteljica mora neovisno i samostalno djelovati. To piše u članku 2., odnosno 3. navedenog zakona. Nitko joj ne smije davati upute i naloge u njezinom radu. Ne smije zajedno sa svojim zamjenicima pripadati niti jednoj političkoj stranci, niti sudjelovati u političkim aktivnostima.
Znači, njen mandat proizlazi iz ovog Sabora, ali njena suradnja i njen zadatak je suradnja sa djecom, sa njihovim roditeljima i štićenja prava djece. A ovaj Sabor se kroz svoje rasprave ne može prometnuti u nekoga tko pravobraniteljici treba nešto docirati, davati bilo kakve upute i naloge za njezin rad kako bi se ona autocenzurirala u svojim izvješćima ovisno o tome tko ima većinu u Hrvatskom saboru, bez obzira u kom trenutku koja opcija posjedovala tu većinu.
Odgovor na repliku, uvažena potpredsjednica Milanka Opačić, izvolite.
Hvala gospodine potpredsjedniče.
Pa kolegice Glasovac kada ste govorili o tome hoće li ovo izvješće biti sutra izglasano ili neće od strane većine ja se nadam da neće biti dovoljno ruku u ovom Parlamentu sutra da se glasa protiv ovog izvješća i da se na taj način smjeni pravobraniteljicu za djecu jer bi to bio jedan presedan. Dakle, dosada niti jedna pravobraniteljica i pravobranitelj nisu smijenjeni, svi su svoj mandat odradili do kraja.
Drugo, ja sam to zaključila na osnovu nekih replika iz kluba HDZ-a gdje je jedan zastupnik rekao da pravobraniteljici nikako ne može se izglasati izvješće zbog toga što se drznula kritizirati Ustavni sud i bilo što reći protiv bilo koje odluke Ustavnog suda. Što ne znači da odluke Ustavnog suda ne poštuje.
I drugo, gdje se nabrajalo koje su pravobraniteljice ostale, a onda se reklo za dječju pravobraniteljicu za nju ćemo vidjeti sutra. Dakle, ja samo slušam.
Zahvaljujem.
Replika, uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Poštovana gospođo Opačić ja mislim da bi ova rasprava bila i najmirnija i najljudskija i najučinkovitija kad bi se zaista bazirala na argumentima. To se ne tiče sad samo vas nego i gospođe Irene Petrijevčanin Vuksanović i gospodina Pecnika. Ja kad sam govorio o tome da ona priča o ideološkim podjelama i stavljanje priče o ideološkim podjelama u startu kao neargumentirana i beskorisna rasprava nakon toga sam čuo da je gospođa Petrijevčanin Vuksanović govorila o strogosti i blagosti, pitala mene jesam li ja bliži kršćanstvu ili farizejstvu itd. Ja se zaista ne bih htio s tim opterećivati, htio bih da mi ona kaže što konkretno sam rekao krivo o spomenutoj temi.
Isto kad sam pitao gospodina Pecnika o tome kad sam rekao da ne bih htio da moje dijete čita priču sa dva princa on se nasmiješio da ne kažem podsmjehnuo i rekao da kako je rekao da mašta što nama sve pada na pamet. I sad evo ja zaista ne znam što bih sad na to rekao.
A što se vas tiče, dakle ova ideja znači da zbog vašeg odnosa sa profesoricom Hrabar koji znam da nije bio baš dobar i da je ona vas dosta kritizirala i vaš rad, da vi sad projicirate to na nas i da smo valjda mi svi, sve svoje što govorimo o radu pravobraniteljice za djecu zasnivali na tome što je rekla gospođa Hrabar i na njezinoj mržnji prema pravobraniteljici to zaista nije točno. Evo ja vam kažem da se ja sa profesoricom Hrabar zaista nisam uopće čuo u vezi ove teme niti smo ikad razgovarali u vezi te teme i da govorim na temelju onog što ja mislim.
Tako da sve te nekakve insinuacije, a pogotovo kad izgovorite rečenicu tko je odradio suspenziju Obiteljskog zakona to je jako bolno jer to ispada da netko može odraditi suspenziju. Znači da Ustavni sud je dovoljno podložan nekim lobistima da može odraditi suspenziju. A to izražava nepoštivanje odnosno omalovažavanje Ustavnog suda.
Odgovor na repliku, uvažena potpredsjednica Milanka Opačić, izvolite.
Iza svega što sam ja ovdje rekla ja i dalje stojim, a što se tiče izglasavanja sutra izvješća i argumenata koje ćete izgovoriti ja ću pozorno slušati i vidjet ću ako ćete glasati protiv s kojim razlozima ćete biti protiv.
Zahvaljujem.
Prekidamo s radom.
Nastavljamo sutra u 9,30.


(SJEDNICA PREKINUTA U 17,05 SATI.)

59

  • Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu, Predlagateljica: Pravobraniteljica za djecu
10.06.2016.
Dobro jutro kolegice i kolege.
Ja vas molim da zauzmemo mjesta i da krenemo sa današnjim poslom.
Mi ćemo nastaviti sa točkom sa kojom smo jučer započeli pa ću moliti da u ime Kluba zastupnika HDZ-a riječ uzme uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Kolegice i kolege ja vas molim da se utišamo i da dozvolimo kolegici Mađerić da kaže što želi.
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Uvažene zastupnice, zastupnici, uvažena gospođo pravobraniteljice nastavljamo raspravu o izvješću o pravobraniteljici za djecu. Naime u izvješću između ostalog može se iščitati da od 1456 prijava zaprimljenih u 2015. godini najveći broj odnosio se na povrede osobnih prava djece među kojima je najviše prijava kao između ostalog i u 2014. godini povezanih s problemima u ostvarivanju roditeljske skrbi te s nasiljem nad djecom i zanemarivanjem djece.
Kao posebnosti rada u 2015. godini u izvješću su istaknuta dva problema s kojima se ured susretao, to je štrajk učitelja na početku školske godine, te problemi djece migranata, dakle djece u pokretu koja su kroz izbjeglički val našla se i u RH.
Izvješće je svakako izrađeno prema standardima grafičke struke i statističkih pravila. Međutim, ono što mene kao zastupnici istinski zanima što je ustvari najvažnija a to je sadržaj osim reprezentativnog izgleda.
Da li izvješće pravobraniteljice za djecu ili bilo kojeg drugog pravobranitelja treba biti jedno, naravno da treba, sofisticirano statističko izvješće ali ono itekako treba biti i takav dokument od kojeg će strepiti one na koje se odnosi, one koji će biti u njemu prozvani i oni koji nisu ispunili svoje zakonske obveze prema djeci.
Sastoji se ovo izvješće od svega pomalo, pa tako imamo malo podataka o razvojnim pravima, malo o siromaštvu, malo o obiteljsko-pravima, malo o siromaštvu, malo o obiteljsko-pravnoj zaštiti, o međunarodnoj suradnji, o načelu najboljeg interesa djeteta i sudjelovanju pravobraniteljice na međunarodnim konferencijama vezano uz ta pitanja, malo naravno o medijskim povredama prava djeteta, preporuka, sporta i sudjelovanje djece u sportu.
Kad se čita to izvješće kao što sam rekla imamo pojedinačne dijelove ali nemamo konkretne mjere tako da se stječe dojam da se ustvari izvješće pisalo prema Konvenciji o pravima djeteta pa se nakon toga može reći da pokrili smo sve pomalo ali nema ništa odlučnog i konkretnog.
U prvom redu ono što svakako želimo ovdje problematizirati jest prepoznatljivost pravobraniteljice. Kratko ću podsjetiti da evo prije gospođe pravobraniteljice imali smo dvije pravobraniteljice, jedna je obnašala dužnost dvije godine i u tom je vremenu svojim djelovanjem, istupima i zalaganjima upravo za temu, za prava, ljudska prava djece skretala pozornost na djecu i na ona najvažnija pitanja koja se odnose upravo prema djeci.
Itekako je naravno u tom samom početku napravljen i jedan težak posao oko osnivanja ureda. Zatim je bio puni mandat bivše pravobraniteljice gospođe Mile Jelavić u 8 godina kojim su također postavljeni čvrsti temelji djelovanja ove institucije, uspostavljena je struktura, započeti su mnogi programi i projekti između ostalog ured je u tom periodu postao i član Europske mrže pravobranitelja za djecu i osnovana je mreža pravobranitelja jugoistočne Europe. Također je riješeno pitanje prostora središnjeg i regionalnih ureda.
I nakon toga dolaskom vas gospođo pravobraniteljice naravno očekivala se i nova snaga i nešto novo u rad i djelovanje te institucije posebice vezano uz aktualnost i vrijeme u kojem se nalazimo.
Također se očekivalo da skrenete pažnju na neke pojavnosti i da se uhvatite u koštac s nekima od njih. Koja je to nova vrijednost koju ste donijeli u ured svojim dolaskom? Mislim da možemo danas oko toga raspravljati.
Nije dobro da se za neka važna pitanja oko djece npr. izvan institucionalna skrb, vršnjačko nasilje, slučaj kada je dijete npr. istuklo profesora u Splitu. Za referentne stručnjake i razgovor u medijima o tim stvarima zovu bivši pravobranitelji, odvjetnici, predstavnici udruga, a ne aktualna pravobraniteljica za djecu koju imamo.
Ono što smo vas gospođo pravobraniteljice najviše vidjeli u medijima, a tijekom 2014. godine je bilo kada ste branili Obiteljski zakon predlagatelja tadašnjeg Ministarstva socijalne politike i mladih.
Prema izvješću točno je da je pravobraniteljica radila, obilazila škole, zatvore, ustanove, socijalne skrbi, domove, događanja u zemlji i inozemstvu. Tiskali su se letci o ugroženosti djece koja prose, dijete koje je konfliktnom razvodu svojih roditelja treba dobiti pomoć u prevladavanju poteškoća i stresova.
Postoji sporost pravosudnih tijela, to smo jučer u raspravi mogli čuti u odlučivanju da bi cijeli postupak itekako trebalo ubrzati u najboljem interesu djeteta. Treba se itekako štiti privatnost djece koja je često puta posebice u takvim postupcima ugrožena, često se zloupotrebljavaju u kampanjama, reklamnim ali i političkim i štetno je da kada djeca svjedoče nasilju treba bi itekako uvažiti mišljenje djece u sudskom postupku o kojem se odlučuje isključivo o djetetovoj sudbini.
Ono što se uočava u ovom izvješću jesu termini trebalo bi, uočava se bilo bi dobro da, trebalo bi poduzimati mjeru u okviru nadležnosti, preporučuje se, tiskao se letak, ali nažalost gospođa Milas Klarić, gospođo pravobraniteljice previše konferencija, obilazaka i previše općenitih tvrdnji a nema konkretnih mjera vezano upravo uz sigurnost, status i bolju skrb oko djece.
Nisam sigurna, vjerujem da je to moj osobni dojam da li uopće većina djece u Hrvatskoj znaju tko je dječji pravobranitelj. Ja sam u nekom mom okruženju provela jednu malu anketu, nisu znali dok su npr. znali telefonski broj gdje mogu prijaviti nasilje nad djecom što je dobro i pozitivno.
Pravobranitelj nije Državni zavod za statistiku, pravobranitelj je osoba čiji se glas mora čuti. Onaj koga se pita i onaj od čije intervencije strepe upravo oni koji krše prava djece. Danas mi raspravljamo o tome da li je pravobraniteljica za djecu opravdala upravo te reference.
Ono što smo jučer raspravljali pa ću vrlo kratko danas reći oko toga, gospođa pravobraniteljica bila je članica radne skupine pri izradi Obiteljskog zakona 2014. godine kojeg je Ustavni sud radi nepodnošljivog velikog broja primjedbi koji se odnosi na sve dijelove zakona suspendirao.
Ono što mene zanima, jučer sam pitala nisam dobila adekvatan odgovor. Zašto ste vi gospođo pravobraniteljice odbili biti sudionica nove radne skupine i sudjelovati u izgradnji novog Obiteljskog zakona iako člankom 8. Zakona o pravobranitelju za djecu propisano je da pravobranitelj može sudjelovati u postupku izrade nacrta prijedloga propisa koji se odnose na prava djece ili kojima se uređuju pitanja od značaja za djecu.
Znači u prošloj Vladi kada je bila druga garnitura koja je imala većinu kako u Vladi, tako u ministarstvu bilo vam je u redu da sudjelujete u izradi takvog zakona a sada ne želite.
Vaš izričaj trebao bi biti snažan, jasan, nedvosmislen a ne općenit i trebali biste se uključivati u izradu svih propisa i zakona koji se tiču prava djece bez obzira koja vlast ili koja garnitura ima većinu kako u Hrvatskome saboru, tako i u hrvatskoj Vladi.
Također veliki problem jest problem medijskih povreda prava djece. Vezano uz to također ste se dotakli u vašem izvješću. Što ste konkretno npr. poduzeli vezano uz objave fotografija djeteta po društvenim mrežama i važno je itekako ovdje se voditi preporukama Agencije za zaštitu osobnih podataka. I zanima me zašto u izvješću nema preporuka vezano uz taj dio.
Također ono što bih voljela čuti u današnjim vašim odgovorima na ova naša izlaganja primate li djecu u svojem uredu u kojem danima tko s djecom razgovara, na koji način je ured dječjeg pravobranitelja dostupan onima zbog kojih i postoji a to su djeca.
Također se u izvješću govori o pravu djeteta na sudjelovanje u postupku u obiteljskim stvarima. Na koji način se to konkretno u Hrvatskoj ostvaruje. Imaju li sudovi obiteljske odjele. Da li ste preporučili obiteljske sudove ili obiteljske odjele, da li ti sudovi imaju zaposlene psihologe koji bi mogli pomoći sucu u saznanju volje djeteta o tome što dijete želi, koja je to dječja volja?
Nažalost do danas nema niti psihologa, niti tzv. child friendly prostorija na sudovima i mislim da ste trebali više i u tom dijelu utjecati kao pravobraniteljica za djecu kako bi se zaštitio najbolji interes djeteta u sudskim postupcima.
Također govorite o mjerama obiteljsko-pravne zaštite. Nadzornici nad obiteljskom skrbi krvare cijeli mjesec u problematičnim obiteljskim situacijama za 500 kuna mjesečno, da ne spominjem da je za vrijeme bivšeg mandata Vlade i resornog ministarstva jedno vrijeme ta naknada bila 100 kuna mjesečno, mislim da se i protiv toga itekako trebao dići vaš glas.
Također u izvješću se govori i o sudjelovanju djeteta i posebnim skrbnicima u postupku koji zastupaju to dijete u okviru centra za posebno skrbništvo osnovanih Obiteljskim zakonom koji ste između ostalog i sudjelovali u izradi.
Poštovana gospođo pravobraniteljice, uvažene zastupnice i zastupnici, ono što sam rekla u izvješću što smo jučer popodne raspravljali vjerujem da će se ta rasprava i danas, ovdje u tom tonu i nastaviti.
Mislim da je trebalo biti puno više konkretnih mjera, da se pravobraniteljica morala puno više čuti posebice u zaštiti prava djece. Mi se svi volimo, svi se uvijek vole pozivati na djecu, na najbolji interes djeteta, da su djeca naša budućnost i upravo smatram da moramo danas raspravljati o problemima djece, problematizirati, ukazati na ono što nije dobro jer ako kritički raspravljamo o ovom izvješću ne znači, ne znači da je to svjetonazorska rasprava već je argumentirana i smatram da pri ispunjavanje ciljeva iz Zakona o pravobraniteljici za djecu te zaštita djece ne smije biti podložna niti jednoj ideologiji i niti jednom politikantstvu.
Hvala lijepa.
Vaše je izlaganje izazvalo popriličan niz replika.
Prva je ona uvaženog zastupnika Jaroslava Pecnika.
Izvolite.
Uvažene kolegice.
Vi kažete u svom izlaganju, kako nema konkretnih mjera kod pravobraniteljice za djecu, kako je nevidljiva, da ste očekivali više da ukaže na nove trendove, nove pojave i u svakom slučaju ja se mogu u nekoj mjeri maloj složiti s vama da bi to možda trebalo na neki način biti više ali ovo što govorite da je zapravo previše obilazaka. Pa ja upravo mislim da je terenski rad suština rada pravobraniteljice naprosto zato što njena sama pojava utjeruje na neki način kako da kažem ozbiljnost onih koji se time bave, da se tim poslom bave na pravi način.
Također mi se čini da je zapravo ovo vaše izlaganje naprosto programatski usmjereno a to je pokazatelj kako pravobraniteljica zapravo ne radi jer ste spomenuli Obiteljski zakon koji nema veze s ovim, kako zapravo ne radi svoj posao kako treba i da se stvori zapravo jedna podloga za negativno mišljenje koje ćete onda vi kao većina u Saboru ako imate većinu uopće izglasati, jel? Slično kao i kod pučke pravobraniteljice. Zašto to radite? To vi znate, ja to ne znam ali očigledno namjera rušenja jeste a pogotovo ova vaša je bila zločesta invektiva kako ste vi proveli istraživanje. Znači vi privatno se bavite anketarstvom i zaključili ste kako nitko ne zna za pravobraniteljicu.
Evo ja sam se, ja ću su usuditi napraviti anketu u svom gradu Osijeku među HDZ-ovcima da znaju, da li znaju tko je gospođa Mađerić, siguran sam da neće znati tko je gospođa Margareta Mađerić.
Hvala lijepa.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić, s time da bih ja zamolio da u svojim replikama, u svojim izjavama itd. se klonimo osobnih kvalifikacija jedni drugih na bilo koji način.
Izvolite.
Hvala lijepa predsjedniče Hrvatskoga sabora.
Evo gospodine Pecnik, pozivam vas pa ne sutra jer je prognoza kiša, iduću subotu na špicu pa ćemo provesti anketu tko od Zagrepčana zna tko je gospodin Pecnik, popit ćemo kavu pa ćemo onda zajednički napraviti jednu anketu.
Što se tiče ankete nisam rekla anketu nego u svom privatnom okruženju dakle imam dvoje male djece i njihovih prijatelja. Pitala sam djeco, znate li tko je vaša pravobraniteljica. Ja na to imam pravo. Ali ajmo se vratiti na reagiranje i ne reagiranje. Pa evo uvažene zastupnice i zastupnici, pa pokažite da ste demokrati i da ste parlamentarni pa dopustite da iznesem svoje stavove i mišljena.
Smatram da nije dovoljno reagirala pravobraniteljica a najnoviji primjer je jučer kad ste vi tijekom vašeg izlaganja i tijekom odgovora za repliku rekli javno ovdje kao saborski zastupnik a poruke saborskih zastupnika itekako imaju težinu da je normalno lupiti dijete. Ja mislim da je to skandalozno a posebice je skandalozno što pravobraniteljica za djecu nije reagirala jer Obiteljskim zakonom zabranjeno je bilo kakav oblik fizičkog kažnjavanja djece a općenito barem bi mi ovdje trebali poslati jasnu poruku da je nasilje nedozvoljeno, da je to potpuno pogrešan način ponašanja. Pa kako će onda oni koji podliježu nasilju gledati nas zastupnike i zastupnice kada ste vi uvaženi zastupniče rekli da je normalno lupiti dijete.
Meni je to prestrašno. Pravobraniteljica je trebala jučer odmah reagirati na vašu takvu izjavu.
Hvala lijepo.
Molim vas nemojmo se komunicirati vikanjem iz klupa nego dajmo priliku za sljedeću repliku a ta će biti uvaženog zastupnika Mire Bulja.
Izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Kolegice, postavili ste konstruktivna pitanja za raspravu na kojoj bi mi morali raspravljati saborski zastupnici i imali obavezu o tome razgovarati a također i ravnateljica bi morala dati svoje odgovore na ove vaše upite čisto zbog javnosti da se zna o čemu se radi.
Vi ste kazali da je pravobraniteljica davala potporu i suglasnost na Obiteljski zakon i čak da je bila član radne skupine koji je odbačen, Ustavni sud odbio, znači odbio dati prolaznu ocjenu da je protuustavan, znači. To je pitanje o kojem bi se trebalo razgovarati. Za mene je to nova informacija kao saborskog zastupnika jer mislim da je vaša rasprava bila usmjerena u dobrom smjeru da se razgovara o biti problema, što pravobraniteljica je radila, nije radila dobro ili loše i na to očekujem od pravobraniteljice da odgovori na ova pitanja.
Također smatram da je puno se više trebao čuti glas prava djece iz lokalnih, to sam jučer kazao iz lokalnih samouprava koje su nerazvijenoga područja gdje djeca, osnovnoškolci imaju pravo na udžbenike, roditelji nemaju dok u bogatim sredinama to djeca imaju. Ja taj glas nisam baš čuo, možda je reagirala ali nisam čuo ali je činjenica da je to kršenje Ustava, da djeca imaju pravo, osnovnoškolci, određena druga djeca imaju, da neke škole imaju organizirane marende za djecu, druge nemaju, znači neravnopravnost djece po svim pitanjima i puno glasnija i to je uloga ubiti pravobraniteljice da puno glasnija bude poglavito po pitanju djece. Međutim, svela se rasprava kako jučer tako i danas na nekakve stvari svjetonazorsko-ideološke namjerno usmjerene i o tome treba razgovarati naravno. Međutim, ovo su puno socijalnih kategorija je puno važniji problem i puno osjetljiviji problem za tu djecu iz nerazvijenih krajeva, tj. brdsko-planinskih područja.
Pošto dolazim iz tih krajeva znam o čemu se radi, znam da su obespravljena ta djeca i te obitelji sa svih razina.
Hvala lijepa.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Izvolite.
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Uvaženi zastupniče apsolutno se sa vama slažem u svemu što ste rekli. Sigurno da interes djece mora biti ispred bilo kakvog politikantstva i svjetonazorskih rasprava i zbog toga je moja rasprava upravo bila usmjerena konkretno na ono što smatram da nije dobro u izvješću.
I naravno pohvalila sam ono što smatram da je dobro. Također se sa vama slažem posebno se mora čuti glas i problemi djece iz malih krajeva, s otoka, područja općina, gradova gdje nema organizirano za djecu boravak u školi, gdje djeca ne mogu pohađati dječji vrtić. Jer djeca koja su rođena u velikim gradovima ne smiju biti privilegirana. U cijeloj Hrvatskoj sva djeca moraju imati jednaka prava i upravo smatram da to jest između ostalog uloga i pravobraniteljice, da bude glasna u nastojanju da ta djeca, svako dijete u Hrvatskoj bez obzira gdje živi i gdje se rodilo ima jednaka prava.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Tomislava Žagara.
Izvolite.
Hvala predsjedniče Hrvatskog sabora.
Uvažena kolegice Mađerić, vi ste u početku svoje rasprave rekli prvo da je ovo izvješće napravljeno korektno, da poštuje sva pravila kako se izvješće radi. I onda ste se osvrnuli na sadržaj ovog izvješća i rekli ste da vam zapravo smeta sadržaj i onda ste obrazlagali što vam to sve smeta u ime kluba HDZ-a. Ali o sadržaju nismo čuli, nego smo čuli političku priču o tome koliko je pravobraniteljica poznata u javnosti i je li ona iznosila zapravo u javnosti političke stavove. Tako sam ja to shvatio.
Vi ste također kasnije u svojoj raspravi rekli vrlo jasno, a meni se čini da je to podloga vašem neslaganju i zapravo željom i težnjom da pravobraniteljicu maknete sa ovog mjesta na kojem je. Rekli ste da je ona sudjelovala u izradi Obiteljskog zakona i da je to njen glavni, tako sam ja shvatio crimen.
Ovako vidite, sadašnja ministrica gospođa Bernarda Juretić je poslala socijalnim centrima, Centrima za socijalnu skrb poslala je upit. I znate, izjasnili su se svi pozitivno u odredbama Obiteljskog zakona. U ovom društvu postoje institucije i postoje protokoli ponašanja. Tako i u školama. Ne znam da li sam dobro shvatio da ste kritizirali odlazak pravobraniteljice u škole, ustanove. Mislim da je to najbolji način. Pravobraniteljica tamo mora vidjeti da li postoje jasni protokoli u svezi ponašanja djece posebno u sferi i vršnjačkog nasilja i svih drugih nasilja.
Dakle i Obiteljski zakon je donio puno reda u tu sferu. Naravno, ima ovdje kolega koji puno više o tome znaju. Vjerojatno će oni u svojim replikama to vama reći. Ali ja vam želim sad naglasiti ponovo ono što se dogodilo i prije kad smo razgovarali o Izvješću pučke pravobraniteljice. Dakle, ona nije političar i nemojte ovo pretvarati u političku raspravu.
Recite jasno i glasno s čim se ne slažete, ali ne možete od nje tražiti da istupa u javnosti kao političar. Jer njena uloga nije, to je mislim i kolega Leko zadnji put obrazlagao, nije da gleda kroz prozor šta se događa u društvu pa da reagira nego da postupa po prijavama.
Njena uloga u ovom društvu je jasna i u tom smislu treba i valorizirati njezin rad.
Hvala.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala gospodine zastupniče.
Upravo vi politizirate i svjetonazorski raspravljate. Svi koji su slušali raspravu mogli su uočiti niz pitanja na koja očekujem odgovore i koji nisu imali apsolutno nikakve veze niti sa svjetonazorom, niti sa političkom pripadnošću bilo koga od nas, niti sa neutralnošću pravobraniteljice već isključivo su se vezala uz položaj prava djece.
A što se tiče Obiteljskog zakona i kolega Bulj je postavio, pa čak i u politici kada se smatra da je sve moguće, ali mislim da je definitivno nemoguće ono što se pokušava s vaše strane, s SDP-ove strane prezentirati, da je Obiteljski zakon suspendiran iz političkih razloga. Dakle, on je suspendiran na Ustavnom sudu zbog ogromnih broja primjedbi i nije se jednostavno moglo to sve uskladiti. A zar mislite da je moguće da je to politički obračun. Pa taj Obiteljski zakon ujedinio je nemoguće i lijeve i desne i nevladine udruge i struku i socijalne radnike.
Pa zar mislite da je Željka Markić i Sanja Sarnavka su se dogovorile da zajednički ruše Obiteljski zakon zato da bi napakostile SDP-u? Pa ja to doista ne mogu vjerovati da bi to bilo moguće.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika bit će ona uvaženog zastupnika Domagoja Hajdukovića.
Izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, uvažena kolegice.
Uvijek kada raspravljamo o pravobraniteljima i ulogama pravobraniteljstva ja imam osjećaj da oni sa vaše strane sabornice koji o tome raspravljaju ili biraju ne znati ili zaista ne znaju koja je uloga pravobranitelja.
Mislim da bi građanski odgoj u našim školama koji je planiran kroz reformu koju tako uspješno stopirate zapravo omogućio da djeca znaju tko je dječja pravobraniteljica za djecu, omogućio da znaju što ona radi i kad joj se i kako mogu obratiti.
A možda bi pomogao i vama. Jer naime uloga pravobranitelja kao što je govorio kolega prije mene nije politička. Ona je povjerenica Hrvatskog sabora koja treba nama pomoći pri donošenju novih zakonskih regulativa da ona budu što kvalitetnija i da što više štite jednu od najranjivijih skupina našeg društva, a to su naša djeca.
Izvještaj je po meni korektan i on treba biti naša zvijezda vodilja upravo u tome radu. Što se tiče medijske vidljivosti pravobraniteljica općenito govoreći, ali tu govorim i o pravobraniteljici za djecu.
Ja vam sad mogu nabrajati koliko je medijskih istupa imala pravobraniteljica, pučka pravobraniteljica, pravobraniteljica za osobe sa invaliditetom ali i koliko se to probilo u prime time medije a to nažalost ne ovisi ni o pravobraniteljima ni o nama nego o urednicima određenih medija. I nažalost, pravobranitelji nisu prime time tema. I dok se to ne promjeni, dok svi na tome ne poradimo to se neće mijenjati.
Inače, pravobraniteljica vrlo aktivno sudjeluje u radu Odbora za ljudska prava i njezin doprinos u svim zakonskim aktima, a jako puno ih prolazi kroz taj odbor, je nemjerljiva. A osim toga kolegice na kraju ako vas brine korištenje djece u propagandne svrhe, a posebno u političke zašto vas nije brinulo kad su neke političke stranke dovodile djecu na pozornice predizbornih skupova i to bolesnu djecu i koristile ih u propagandne svrhe. To vas onda nije brinulo.
Hvala.
Hvala lijepa.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić, izvolite.
Hvala.
Gospodine zastupniče vezano za propagandne svrhe da ste bili jučer ovdje na zasjedanju Sabora onda biste čuli i problematiziralo se vezano općenito za pojavljivanje djece u propagandnim svrhama pa tako i u političkom djelovanju. I rečeno je nešto što po meni ustvari i jest svi koriste obilato, to je i vaša stranka koristila i koristi u predizbornim kampanjama. Ali mislim da to sada nije pitanje jer ja bih željela da mi ovo Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu fokusiramo na prave probleme. I s tim dijelom vaša replika prema mom izlaganju ustvari govori da se vi u većini stvari i slažete sa onim što sam rekla. Uloga jest pravobraniteljice da njezin izričaj mora biti snažan, jasan, nedvosmislen da ona mora biti neopredijeljena, da se glas pravobraniteljice mora čuti i da se nedovoljno čuje. Sami ste to rekli. Vi ste našli drugi izgovor zašto je to tako. Mislim da zato i postoji parlamentarna rasprava da vidimo u čemu je problem. Jer problem očito postoji. I vi ste problematizirali upravo to da pravobraniteljica za djecu nije vidljiva te da djeca ustvari ne znaju tko je njihov pravobranitelj.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Ladislava Ilčića.
Uvažena kolegice Mađerić jučer su brojni kolege govorili o potrebi kontinuiteta funkcioniranja državnih institucija pa bih samo još napomenuo dakle prošla pravobraniteljica Mila Jelavić za koju moram reći da sam ja imao brojne kritike i na njezin rad pa čak je i ona imala preko 80 primjedbi na Obiteljski zakon. Sadašnja pravobraniteljica kad je došla na svoju dužnost ukinula je svih tih 80 i nešto primjedbi. Ne znam gdje je tu kontinuitet jel' ta bivša pravobraniteljica za djecu sve to izmislila, jesu to bile čiste izmišljotine ili se ipak radilo o argumentiranim primjedbama? Ne mogu se oteti dojmu da je tu bilo pristranosti kod sadašnje pravobraniteljice obzirom da je ona pisala, odnosno sudjelovala u radnoj grupi tog Obiteljskog zakona koji je Ustavni sud suspendirao.
Stoga smatram da je u tom trenutku pravobraniteljica sadašnja gospođa Milas Klarić postupila pristrano. Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić, izvolite.
Hvala.
Zastupniče upravo u tom smislu i smjeru sam i ja raspravljala. Naime, sadašnja pravobraniteljica bila je i članica radne skupine za izradu Obiteljskog zakona. Nakon suspenzije tog Obiteljskog zakona iz 2014. Obiteljski zakon koji je dakle suspendiran 12. siječnja 2015. godine a zamislite već početkom veljače 2015. novi Obiteljski zakon je bio na web stranici ministarstva. Pa kako ako se doista radilo o novom zakonu, što je nemoguće, kako se moglo onda braniti i taj novi Obiteljski zakon? Jer da li je moguće napisati gotovo 600 novih članaka u 10 dana? Ne, nije moguće. I pravobraniteljica je i dalje branila i taj novi Obiteljski zakon.
A zašto mi, i ja ovdje problematiziram Obiteljski zakon? Zbog toga što smatram da se Obiteljski zakon bi trebao donositi jednoglasno kao što su se prethodna dva dakle prvi i drugi Obiteljski zakon koji se donosio u Hrvatskom saboru donosio jednoglasno zbog toga što je izuzetna važna njegova primjena, a ono što treba biti najvažnije prava djece. I sigurno da tu moramo biti jedinstveni izvan bilo kakvih bilo političkih ili nekih drugih interesa.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Ane Komparić-Devčić, izvolite.
Zahvaljujem gospodine predsjedniče.
Pa poštovana kolegice mi smo jučer cijelo ovdje popodne raspravljali i govorili da je vaš jedini cilj da pokušate smijeniti pravobraniteljicu za djecu kao što ste pokušali smijeniti i pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova. Vi ste nas uvjeravali da ćemo mi tek vidjeti, da to nije tako ali iz vašeg današnjeg izlaganja je potpuno svima jasno gdje vodite ovu raspravu. I jedini i osnovni razlog nije rad pravobraniteljice koja je vidljiva, nevidljiva, nije radila, je radila, s puno preporuka, malo preporuka ili ne znam što nego vas muči Obiteljski zakon.
Ono što očito vi ne znate ili niste u kontaktu sa vlastitom ministricom sadašnjom gdje je ministrica poslala upit na 74 centra socijalne skrbi ne bi li dobila potvrdu da je taj zakon negativan. Nažalost, na njezinu i vašu žalost centri su odgovorili pozitivno. Dakle, zakon centri za socijalnu skrb smatraju da je taj zakon bio dobar. I to je problem koji vas muči i o tome ne govorite.
Dakle, jedini razlog jest ne rad pravobraniteljice nego Obiteljski zakon zbog čega vi pokušavate smijeniti pravobraniteljicu za djecu. I to zašto? Zato što je ona sudjelovala u onom dijelu Obiteljskog zakona koji se odnosi na djecu.
Pa tko u ovoj zemlji treba sudjelovati u djelu zakona koji se odnosio na djecu nego pravobraniteljica za djecu. Pa valjda to treba ne znam pravobraniteljica za osobe s invaliditetom treba govoriti o djeci a onda će pravobraniteljica za djecu govoriti o osobama i invaliditetom.
Što mi činimo od ove zemlje? Ljudi dajte počnite biti odgovorni. Nitko nije više pozvan u ovoj zemlji da govori o pravima djece nego pravobraniteljica za djecu svidjelo se to vama ili ne svidjelo.
I ja pozivam zaistinu kolege da dobro razmisle kad budu glasali jer ovo nisu razlozi za smjenu pravobraniteljice.
Hvala lijepa.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala lijepa.
Uvažena kolegice, vi ste liječnica ako se ne varam, ali ne možete ući niti u moj niti u bilo čiji mozak i predvidjeti tko će, kako i na koji način reagirati.
Ono što se cijelo vrijeme i to jest vaš jedini argument želi u ovoj raspravi nametnuti da je to svjetonazorska rasprava. Pa naprosto nije. Javnost će procijeniti, javnost će procijeniti, naprosto nije. Dakle ako je razgovor o vršnjačkom nasilju, o zaštiti djece u pravosudnim postupcima, o jednakom pravu svakog djeteta bez obzira gdje to dijete živjelo da li u Zagrebu ili u najmanjoj općini u RH. O tome da se glas pravobraniteljice mora biti jasan, da ona mora biti glasna i da mora štiti interes i prava djece. Ako je to političko i svjetonazorska rasprava onda ste u upravu.
A što se tiče centara za socijalnu skrb, upravo je bivša ministrica smijenila 86 ravnatelja, ravnateljica centara za socijalnu skrb i postavila.
Nemojmo dobacivati iz klupa.
Pa dozvolite, ja sam vas slušala. Pa dajte budite parlamentarni. Doista sam vas poslušala. Pa dozvolite da onda odgovorim. Pa ne moramo jednako misliti, možemo različito raspravljati ali ajmo se uvažavati. Pa vi cijelo vrijeme želite postaviti da je istina ono što vi govorite. Pa dozvolite da postoje različita mišljenja i stavovi. Da ne postoje različita mišljenja mi ne moramo onda o ničemu raspravljati, niti o izvješćima, niti o ničem. Istina je ono što govorio SDP.
Smijenili ste 86 ravnatelja centara za socijalnu skrb i puno stručnih osoba maknuli kako bi postavili svoje SDP-ove kadrove. To je istina.
Hvala lijepo.
Uvažena zastupnica Sabina Glasovac je digla povredu Poslovnika.
Izvolite.
Poštovani gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora, kolegica Mađerić ponovno kao i tijekom jučerašnje poslijepodnevne rasprave o ovoj temi zloupotrebljava Poslovnik u članku 238. i kroz repliku se obračunava ponovno sa ministricom, bivšom ministricom socijalne politike i mladih. Na taj način govori o temi koja nije predmet rasprave.
I samo jedna poruka kolegice Mađerić, ako vam se ne sviđa Obiteljski zakon promijenite Obiteljski zakon, ne rušite zbog toga pravobraniteljicu za djecu.
Kolegice Glasovac, vi ste zapravo svjesni da ste opet zlorabili institut povrede Poslovnika? Jer nije ničim povrijeđen Poslovnik, prema tome vi ste to koristili za svojevrsnu repliku ali dobro.
Slijedeća replika biti će ona uvažene zastupnice Nade Murganić.
Izvolite.
Zahvaljujem poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana kolegice Mađerić, vi, mi ovih dana raspravljamo o pravobraniteljicama, o njihovim izvješćima i njihovom radu. Konkretno u ovom slučaju jučer poučeni i od same pravobraniteljice kada nam je iščitala zakon, stavke iz zakona ističemo i s time se svi ovdje i slažemo da u svom radu treba biti nepristrana i dosljedna, da treba poduzeti sve aktivnosti kako bi se dosljedno i dostojno branila prava djeteta. Zadatak je i zalaganje za djetetov sretan rast i razvoj u krugu njihovih obitelji prvenstveno obitelji.
I zato je poštovana kolegice vrlo važan Obiteljski zakon i zato je i važno to da pravobraniteljica se uključuje u radnu skupinu, u rad radne skupine u izradi ovog sada novog Obiteljskog zakona tim više što je već jučer naglasila da ne odustaje od svojih stavova i da bi ponovila sve što je tada u radnoj skupini odnosno prilikom rasprave o Obiteljskom zakonu i radila.
Obiteljski zakon je itekako važan kada raspravljamo o djeci jer djeca trebaju rasti prije svega i razvijati se u krugu svojih obitelji. Međutim, ovih dana se jako ističemo u raspravama o priznavanju prava međutim ovdje nemamo mi kolegice pravo na kritiku, ni na raspravu, mi nemamo pravo na primjedbe, mi odmah dobijemo ako raspravljamo o radu i izvješćima etiketu i optužbe, mi nešto rušimo, mi smo stigmatizirani i to baš od strane onih zastupnika koji se jako zalažu za slobodu govora i mišljenja. Međutim, to očito kao nepristranost i dosljednost ne vrijedi za nas.
Hvala lijepo.
Odgovorit će uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Uvažena zastupnice u potpunosti se slažem s vašom replikom. Naime, činjenica jest da se zastupnike Domoljubne koalicije dovodi u situaciju da mi ne smijemo kritički raspravljati. A onda se postavlja pitanje pa zašto opće ćemo raspravljati o izvješću, idemo dat mandat osam godina, sve je super, sve je za pet, nema uopće potrebe da izvješće ide na raspravu. Ali onda ga možemo da primiti na znanje i to je to.
A ono što je naša intencija poboljšati prava i položaj djece u RH. Dakle argumentirano, činjenično i dobronamjerno. Pa ne mislimo mi ništa loše ako kažemo da bi pravobraniteljica trebala reagirati u nekim slučajevima u kojima možda nije reagirala.
Pa to ne znači da tražimo onda da to nije u interesu djece ili djeteta. I ono što smo problematizirali jest nepristranost. Kako je moguće da se pravobraniteljica uključila kao članica radne skupine u izradi Obiteljskog zakona 2014. 2015. hvalila taj zakon koji je u roku 10 dana kao novi Obiteljski zakon promijenjeno 600 članaka a da sada na poziv aktualnog ministarstva nije željela sudjelovati u izradi novog Obiteljskog zakona.
Iako članak 8. Zakona o pravobraniteljci za djecu kaže: „Pravobranitelj može sudjelovati u postupku izrade nacrta prijedloga propisa koji se odnose na prava djece ili kojima se uređuju pitanja od značaja za djecu.“. Pa što je Obiteljski zakon nego zakon koji isključivo uređuje pitanja koja su važna za značaj i položaj djece? Eto to je ono oko čega smo problematizirali i imamo pravo iznijeti svoje razmišljanja. Zato i jesmo i ovdje.
Hvala lijepa.
Sljedeća replika biti će ona uvažene potpredsjednice Doma gospođe Milanke Opačić.
Izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Pa ja ću u svojoj replici samo ispraviti neke stvari zbog javnosti koje su potpuno netočne ali pokazuje koliko se u ovoj raspravi htjelo ustvari a na neki način reći da pravobraniteljica ne radi dobro da bi se našli svi argumenti da klub HDZ-a glasa protiv nje i da je sruši.
Naime, kada ste govorili gospođo Mađerić o tome da je pravobraniteljica Ivana Milas Klarić trebala dići glas protiv toga kada smo cijenu nadzora smanjili na 100 kuna nekoliko mjeseci zadnjih zbog toga što nije bilo novaca u proračunu, onda ste trebali malo pogledati, tada je bila Mila Jelavić pravobraniteljica a ne Ivana Milas Klarić koja je tada radila na Pravnom fakultetu i nije mogla dići glas. To je prvo.
Drugo kada su u pitanju zlouporabe djece u medijima žao mi je što vi niste principijelni u tom dijelu pa zašto ne dignete glas što je npr. i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović krstarila po dječjim domovima u vrijeme svoje predsjedniče kampanje što je bilo krajnje nekorektno od nje. Ja bih voljela da ste tada digli glas ali budući da je ona bila vaša kandidatkinja onda su vam malo principi i kriteriji potpuno drugačiji.
Što se tiče stručnih osoba na sudovima nema psihologa, nema ovog, nema onog, još jedanput naučite nešto. Postoji centar za posebno skrbništvo i njegovi djelatnici koji stupaju u poziciju zaštite djeteta i njegovih prava i prošli su komunikaciju sa djecom u pravosuđu, dakle educirani su za rad sa djecom i educirani su da se bore za njihova prava. A najveći krimen ove pravobraniteljice Ivane Milas Klarić je to što je sudjelovala u pitanju Obiteljskog zakona, ona je sveučilišna profesorica i kao takva je radila na tom zakonu.
A to što je Zakon donio dobro za djecu, govori da je u 6 mjeseci, dakle od 1.11.2013. do 1.5.2014. po starom Obiteljskom zakonu bilo 204. tužbe za razvod braka sa maloljetnom djecom. Međutim, u periodu od 6. mjeseci, 2015., 2016. za 2,5% se ta brojka prepolovila. Dakle sada imamo samo 83 sudske tužbe zbog toga što su se roditelji dogovorili.
I još jedanputa ovdje odgovorno tvrdim na Obiteljski zakon su se digli samo oni kojima smo zavukli ruku u džep.
Hvala lijepa.
Odgovoriti će uvažena zastupnica Margareta Mađerić.
Hvala lijepa gospodine predsjedniče
Uvažena gospođo potpredsjednice, to naprosto nije istina da su se protiv Obiteljskog zakona digli samo oni kojima ste kako ste rekli uvukli ruke u džep. Ne, to nije istina.
Digli su se svi, nevladine udruge, struka, socijalni radnici, profesori, katedra obiteljskog prava, Pravnog fakulteta iz Rijeke, katedra obiteljskog prava Pravnog fakulteta iz Splita, profesori sa Pravnog fakulteta iz Zagreba, lijeve i desne udruge. Rekla sam, Sanja Sarnavka i Željka Markić. Nemoguće, nemoguće da je to bio napad na vas kao na ministricu.
Ja vas razumijem da ste vi u tom dijelu frustrirani jer taj novi Obiteljski zakon je trebao biti kruna vašeg djelovanja a pretvorio se u jednu veliku sramotu. I to je činjenica.
A što se tiče iskorištavanja djece u političke propagande, pa upravo ste vi iz pozicije ministrice socijalne politike i mladih u predizbornoj kampanji itekako koristili taj svoj položaj i slikali ste se sa djecom, posjećivali ste ustanove u kojima borave djeca sa teškoćama u razvoju itd., itd..
Hvala lijepo.
Sada će riječ uzeti uvažena pravobraniteljica za djecu gospođa Ivana Milas Klarić.
Izvolite.
Evo iz poštovanja s vama jer ste rekli da očekujete odgovore na pitanja svakako a naravno i zbog hrvatske javnosti prije svega. Neću baš ići nekim redom.
Gospodin Bulj, dva puta se mimoilazimo. Jučer kada sam govorila i o siromaštvu i o diskriminaciji de facto po pitanjima djece u različitim sredinama bili ste, poslije sam vidjela preko puta ispred Vlade. Upravo sam o tome dosta dugo govorila.
Tako da posve se slažem s vama, to je jedan od 5 problema koji sam jučer navodila kao ključnih problema djece u hrvatskom društvu, djeca na otocima, djeca u ruralnim sredinama, ali ne samo djeca 30-ak km od Zagreba, situacija je već bitno drugačija.
Radi javnosti također studenti prve godine pravnog fakulteta, Obiteljski zakon se u mnogim svojim dijelovima bavi djecom. Međutim, Obiteljski zakon se u nekim segmentima bavi stvarima koje nemaju gotovo nikakve veze sa djecom. To su bračni odnosi, izvanbračni odnosi odraslih ljudi koji ne moraju imati djecu, to je skrbništvo nad osobama lišenim poslovne sposobnosti koje usput budi rečeno uopće ne bi trebao biti obiteljsko pravni institut, to su odnosi uzdržavanja između ostalog i između odraslih osoba koje nužno ne moraju imati s djecom, itd., itd..
Kažemo u izvješću ima, drago mi je što smo ipak počeli nešto sitno razgovarati o izvješću. U izvješću ima od svega pomalo. Točno, ovo nije izvješće o jednom pravu, ovo je izvješće o svim pravima djece i mora biti od svega po malo, ne smijemo preskakati dijelove.
Naravno netko će nešto više nešto manje ali mora biti od svega pomalo. Nemamo konkretne mjere. Imamo u poglavlju preporuke stranice 155.-164 to su jedine konkretne mjere koje pravobranitelji mogu dati ako očekujete provedbu mjera za to nažalost ili na sreću uopće nisam ovlaštena.
Kažete pisalo se prema Konvenciji o pravima djeteta. Potpuno ste u pravu tj. jedna dobra podloga obzirom da je riječ o temeljnom međunarodnom dokumentu za zaštitu dječjih prava. Kažete nije dobro, mediji 2015.godina, 5 389 vijesti o djeci, 3929 vijesti o dječjim pravima, 1410 obavijesti odnosno priloga o nasilju nad djecom i 404 o pravobraniteljici za djecu i još bi bilo bolje da je više.
Ja se s vama apsolutno slažem. Nažalost ne posjedujem medije. Možda bi mogli iznjedriti ovdje jedan dobar prijedlog da koristimo eventualno saborsku televiziju u nekim segmentima kad nisu sjednice Sabora pa da možda pravobranitelji ili druge osobe, druge institucije s kojima surađujete koristimo taj medij, možda. Ja sam prošle godine predlagala takozvani tematski sat u Saboru gdje bi vam bila na raspolaganju, gdje bi jednom mjesečno došla za ili za sve vas ili za jednog od vas da razgovaramo o bilo kojoj temi koja vas interesira, koja može služiti kao pomoć, podloga za vaše rasprave.
Nažalost i Sabora nije bilo u tom času, odaziva kad su sjednice tematske vezano uz djecu, nedavno smo imali jednu prekrasno sudjelovanje u dva navrata ili tri smo baš imali učestalost tjedan u tjedan gospodin Ilčić je recimo uvijek, gospodin akademik Reiner je bio, posjećenost na temama o djecu je slabašna.
Kad kažete da bi se pravobranitelji trebali, zakon kaže pravobranitelj može sudjelovati, apsolutno ste u pravu, može ne znači i mora. Pravobranitelj za djecu kao i svi drugi samostalno odlučuje koje prijedloge će davati ili neće davati, s kojim sadržajem, s kojom argumentacijom, u kojem opsegu pa čak i u vremenskom roku, naravno zbog prirode posla i količine propisa, u pravilu dajemo prijedloge u okvirima javnih i stručnih rasprava kada to predlagač pozove ali to nas ne sprječava da to dajemo u bilo kojem vremensku okviru.
Kažete da pravobranitelj treba biti neovisan, jasan i glasan. Slažem se sa neovisan i jasan. I ako mi dopustite sitnu samo procjenu, to apsolutno jesam. Treba li biti glasan, ako mislite na decibele, možda ne treba vikati, možda i posebno nije primjereno za pravobranitelja za djecu ali jasan i neovisan svakako i apsolutno mislim da to jesam.
Tema ove rasprave nije Obiteljski zakon, međutim, slažem se da u velikom djelu Obiteljski zakon je izuzetno važan za djecu. Utoliko jučer smo razgovarali, možda je bez veze radi hrvatske javnosti da trošimo vrijeme ali još jednom zašto sam sudjelovao u izradi ranijeg jer tad nisam bila pravobraniteljica za djecu. Tada sam bila nastavnik iz područja Obiteljskog prava.
Jučer sam vam rekla, da me danas netko pozove kao nastavnika iz Obiteljskog prava, mislila bi da je moja građanska i profesionalna i znanstvena obveza da se odazovem pozivu Vlade RH. Kao pravobranitelj i neovisna institucija prema preporuci Odbora za prava djeteta imam pravo procjenjivati pa i procjenjujem hoću li sudjelovati formalno kao član radne skupine. To u pravilu nije dobro jer svakodnevno ima užasno puno radnih skupina. Mi ne bi ništa radili nego fizički sjedali u radnim skupinama.
Time bi naš rad praktički bio blokiran. To ne znači da nećemo sudjelovati kroz primjedbe, prijedloge, preporuke, kritike, pohvale itd., itd.
Hvala lijepa.
Imamo nekoliko replika.
Prva je uvaženog zastupnika Mire Bulja.
Uvažena pravobraniteljice za djecu, drago mi da je pratite gdje se nalazi, inače sam konstantno u ovome Saboru znači da imate interesa pratiti zbivanja van ovoga što imate posla. Međutim, volio bih da ste puno bili glasniji po pitanju i jasniji što je i vaša obaveza prema djeci i da se zaštiti ustavno pravo za jednakost poglavito naše djece koje nemaju udžbenike osigurane, koji nemaju prijevoz ili nemaju sredstva. O tome sam i pisao sa lokalne razine pravobranitelji za djecu, bezbroj puta.
Inače, očekivao sam od vas da ćete odgovoriti na pitanja, jeste li sudjelovali, to je kolegica malo prije mene Mađerić postavila, jeste li sudjelovali u izradi Obiteljskoga zakona, jeste li dali potporu kao pravobraniteljica Zakonu koji je pao na Ustavnom sudu da je protuustavan jer naravno vi govorite ovdje što ste radili, tko je znači u Zagrebu, o.k. meni je drago ali vodio bih da se i ova nerazvijena područja organizirali te tribine da animirate javnost i sigurno bi puno više to bilo i kroz medije i kroz javnost i doprinijelo bi do onih koji bi trebali donositi odluke da se poboljšaju te stvari i kroz zakonske regulative za djecu.
Međutim, očito niste dali odgovore koje sam ja postavio, ne ja nego kolegica prije mene ali je otvorila znači za mene jednu konstruktivnu raspravu, jednu kritičku raspravu, vrlo bitno pitanje jer se radi o našoj djeci. Tako da vaša pitanja, žao mi je što niste govorili ali nadam se da se hoćete.
Hvala lijepa.
Hvala.
Odgovorit će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Izvolite.
… /Govornica se naknadno uključila./…
U ograničenju od pet minuta dozvolite mi da se čovjek malo. Poglavlje 12.ostale aktivnosti regionalnih i središnjih ureda, stranica 216.-222. aktivnosti regionalnog ureda u Osijeku, Rijeci i Splitu. Dakle, kolege također u regionalnim uredima rade, osnovane su upravo zato da budemo dostupniji u različitim regijama i imate cijeli popis na kraju koji je moram vam priznati nama interno dosadan jer nam se čini beskoristan ali evo vi ste me razuvjerili u tome i na tome vam hvala. Popis aktivnosti posjeta, obilazaka u cijeloj Hrvatskoj bi trebalo više. Ja se slažem s vama.
I
Nas je 19. Po sistematizaciji bi nas trebalo 23. Kako smo, nije opravdanje gotovo isključivo ženski ured što bi možda mogla zamjeriti kolegica pravobraniteljica za ravnopravnost spolova stalno smo u deficitu jer su bolovanja, porodiljni, budžet nam se smanjuje. Ja se slažem. Radili bi još i više kada bi nam to objektivne.
E pitali ste me za Obiteljski zakon jesam li sudjelovala u izradi Obiteljskog iz 2014.? Da. Zašto? Tad nisam, i 2013. dakle rezultat je Obiteljski zakon iz 2014. Radilo se od dvanaeste, trinaeste do sitno početka četrnaeste. Da, mi je to, smatram bila profesionalna obveza. Ja sam nastavnik Obiteljskog prav na Pravnom fakultetu u Zagrebu. I kad netko kaže da je cijela katedra obiteljskog prava za nešto to apsolutno nije točno, jer ja sam katedra obiteljskog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Dakle, točno je sudjelovala sam. Da i danas mislim da je to jedan dobar i kvalitetan zakon. Treba li ga kroz desetak godina i dalje mijenjati? Ja mislim da da u nekim segmentima. Doduše u onim koji se ne tiču toliko djece, nego odraslih osoba lišenih poslovne sposobnosti. Dakle, raditi i dalje treba, to uopće nije sporno.
Zašto nisam sudjelovala u izradi u 2015.? Zato što sam tad postala pravobraniteljica za djecu. I četvrti put pokušavam objasnit da smatram da s pozicije neovisnosti ne treba načelno biti član radnih skupina što ne znači da svojim prijedlozima, kritikama, primjedbama i ako mi dozvolite molim vas radi hrvatske javnosti mislim da je, ako ćete mi dozvoliti ili možda u završnoj riječi.
Bolje u završnoj riječi da se držimo. Već ste 35 sekundi premašili.
Ali sad imamo repliku isto uvažene zastupnice Sabine Glasovac.
Izvolite.
Poštovana gospođo pravobraniteljice, slažem se sa vašim dijelom izlaganja gdje ste rekli da se zapravo ova rasprava svela na raspravu o Obiteljskom zakonu.
Smatram da to nije slučajno. To je jedini alibi koji Domoljubna koalicija na čelu sa HDZ-om može imati da bi vam izglasala nepovjerenje, odnosno pokušala srušiti izvješće da bi vas smijenila, iako zapravo i dalje meni je potpuno jasno zbog čega niste mogli sudjelovati konkretno u radu stručne skupine za izradu ovog novog, odnosno revidiranog Obiteljskog zakona zato što ste bili članica stručne skupine kada se izrađivao stari Obiteljski zakon.
Na žalost, dogodilo se ono na što je upravo kolegica Irena upozorila jučer poslije podne da će rasprava otići u potpuno drugom smjeru. Umjesto da razgovaramo i da raspravljamo o tome zašto je izvješće ponovno pokazalo da naša djeca u dječjim vrtićima posebno u Zagrebu evo imamo prilike vidjeti eskalira, rade u nenormalnim uvjetima. Zašto se zaustavlja kurikularna reforma koja treba djeci na neki način omogućiti da budu svjesna svojih dječjih prava i formirati od njih građane, pa i djecu koja će imati pravo odlučivati i donositi odluke koje se tiču njih samih.
Kako će se reflektirati recimo ukidanje 75% subvencija međumjesnog prijevoza na dostupnost obrazovanja i na još pogoršanje situacije kad govorimo o obrazovnim pravima djece koja vidimo da su se i ove godine u ovom izvješću na neki način broj njihovih kršenja, odnosno prijava po tom pitanju povećao. I na koji način zapravo omogućiti da kroz, da izbjegnemo ovu nesposobnost recimo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta koje je blokiralo apsolutno sva povlačenja sredstava u apsolutno svim projektima za 2015. godinu. Na koji način osigurati da od rujna neometano naša djeca koja imaju teškoća u razvoju a čiji se asistenti za pomoć zapravo financiraju iz Europskog socijalnog fonda to pravo uspijevaju konzumirati i dalje što će biti poprilično ugroženo ukoliko se nastavi ovako.
…/Upadica predsjednik: Hvala./…
To je na žalost nešto o čemu nismo imali prilike razgovarati, jer kao papagaji s druge strane ponavljaju samo Obiteljski zakon, Obiteljski zakon. Prekršili ste nešto, želimo vas smijeniti. Zapravo to je ključna poruka. Nadam se da u tome na kraju neće uspjeti.
Hvala lijepo.
Moram reći točno je da ste rekli da nije bilo prilike za razgovor o tim nekim temama, ali vi ste povukli svoju, svi ste povukli svoje pojedinačne rasprave. Prema tome, imate mogućnost, imali ste mogućnost, imate još uvijek mogućnost o tome raspravljati.
Ali samo da ne bi ispalo da netko nema mogućnosti. Svi imaju mogućnost ovdje raspravljati. Kolegice ne možete sa mnom raspravljati.
…/Upadica sa strane, ne čuje se./…
Da, pročitajte malo Poslovnik, bit će vam bolje.
Sada bismo prešli na sljedeću pojedinačnu raspravu, a to je uvaženog zastupnika Ladislava Ilčića.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče, uvažene kolegice i kolege.
Čuli smo jučer od gospođe Milanke Opačić da sve što imamo kritički reći na rad pravobraniteljice za djecu da je to zbog iracionalne mržnje gospođe Dubravke Hrabar koja valjda na nama daljinskim upravljačem svima upravlja.
Onda smo danas čuli, da sve što kritički imamo reći je zato da rušimo, tj. mijenjamo Obiteljski zakon što mi je potpuno nelogično, jer valjda je svima jasno da mi Obiteljski zakon možemo i ovako i onako promijeniti bez obzira na pravobraniteljicu za djecu koja tak i tak nije u toj skupini.
Dakle, dozvolite da kažem ono što ja smatram ključnim u ovoj raspravi. Naime, raspravljamo o djeci, djeca koja će narasti, bit će, vodit će ovu državu za dvadesetak godina, raspravljamo o hrvatskoj budućnosti.
Vjerujem da svi želimo dobro toj djeci i pri tome imamo različito mišljenje, odnosno reći ću tako ne baš identično mišljenje što smatramo da je dobro za tu djecu. Ja osobno sam uvjeren da vrijednosti koje ja smatram da su dobre da su najbolje i ne mogu vam opisati koliko sam uvjeren u to da su te vrijednosti baš najbolje za djecu. Srećom, vjerujem jednako tako i pripadam jednoj reći ću liberalnoj vjerskoj zajednici koja vjeruje da je Bog čovjeku dao slobodnu volju, dakle slobodu da drugačije misli, da radi što god želi. Koja daje slobodu roditeljima da roditelji odlučuju što je dobro za svoju djecu.
U tom smislu je formiran naš Ustav, članak 64. Ustava kaže da roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece. I tu dolazi do razlika. Znači, s naše strane u kojima mi zaista smatramo da su roditelji ti koji poštujemo Ustav da odlučuju o odgoju svoje djece i recimo gospođe Krpan koja je prošli tjedan rekla da vjeronauk treba izbaciti iz škola, treba uvesti građanski i zdravstveni odgoj kao obavezan predmet, znači roditelji nemaju pravo odlučivati u tim specifičnim odgojnim stvarima što je dobro za njihovu djecu i to je ta ključna razlika.
Gospođa pravobraniteljica za djecu je svojom izjavom o zdravstvenom odgoju kad je rekla da naše pozivanje na Ustav i 64. članak Ustava koji kaže da roditelji imaju pravo i slobodu samostalno odlučivati o odgoju svoje djece ona je rekla da je to opasnost za djecu. Znači, ona smatra roditeljsko odlučivanje o djeci opasnošću. Ja se mogu složiti s njom kad se radi o nekakvim izvanrednim situacijama kao kad recimo roditelji zlostavljaju djecu ili ne znam što, što je regulirano zakonom, upravo te specifičnosti. Ali generalno u stvarima temeljnim odgoja i obrazovanja dakle roditelji su ti koji imaju pravo i slobodu odlučivanja o svojoj djeci. I to je ključna stvar.
Jer ne radi se o ovih 1500 ili 2000 predmeta po kojima je pravobraniteljica intervenirala i u kojima je napravila i dosta dobrih stvari da budem jasan. Pravobraniteljica za djecu je pravobraniteljica sve djece. Ona utječe na mentalitet, ona utječe na odnos Hrvatske države prema djeci svojim izjavama. Ona je ovom izjavom utjecala na stotine tisuća druge djece i odnosu roditelja, svih drugih roditelja prema djeci. I to je važno.
Zovite to svjetonazorskim pitanjem. Da, to je svjetonazorsko pitanje ali je i pravno pitanje, ustavno je pitanje. Je li to političko pitanje? Politička pitanja su valjda nešto samo po sebi loše? Da, to je i političko pitanje jer na nama političarima je da štitimo Ustav i da štitimo djecu.
Navest ću vam još nekoliko primjera. Gospođa pravobraniteljica za djecu je intervenirala da se kod pilule za dan poslije …/Ne razumije se./… ili tzv. hitne kontracepcije ona skine sa, dakle da se kod nje više ne traži suglasnost roditelja kod maloljetnica. I odmah da kažem oštro osuđujem odluku ministra zdravlja da je to tako i postupio jučer.
Ali otkud pravobraniteljici za djecu, što ti roditelji smetaju toj djeci? Ja se osobno bavim spolnim odgojem 20 godina. Imao sam nebrojeni veliki broj roditeljskih sastanaka i uvjeravam vas svi roditelji, bilo oni konzervativnijih ili liberalnijih stavova nitko ne želi da im dijete bude promiskuitetno. Što smeta pravobraniteljicu utjecaj roditelja i njihova suglasnost da oni kažu da moje dijete želi uzeti tu pilulu ili ne.
I da kažem kod te pilule, kao prvo nije medicinski do kraja ispitano koje su njezine nuspojave. Druga stvar priča o tome da ona odgađa ovulaciju, da je s obzirom na to kontraceptivna. Pa svi vjerojatno znamo da jajna stanica živi 12 do 24 sata nakon ovulacije. Ako je spolni odnos bio u tom periodu nema se što odgoditi, ovulacija se već dogodila pa i začeće. Znači, u najmanju ruku ću reći da postoji opravdana medicinska sumnja da ona djeluje i abortivno, u najmanju ruku, ako ne po logici stvari da tvrdim to.
Koja je ideja pravobraniteljice da u tom slučaju intervenira? A nije intervenirala kad je u kurikularnoj reformi čitajte sadržaje koji su predloženi pod lektirom u kojoj ne samo da ima pornografskih opisa, pročitajte na internetu imate gdje se govori o redaljki, gdje se govori o maloljetničkom seksu, gdje se govori o pedofiliji. Jeste čuli pravobraniteljicu za djecu da je rekla, ne, to nije dobro? Ali gdje je pravobraniteljica za djecu reagirala? Reagirala je u Đakovu recimo gdje je gradonačelnik rekao ponudio različitim organizacijama, sportskim klubovima, folklornim društvima da nađu načina da motiviraju djecu da budu aktivniji i da kao nagradu nudi toj djeci besplatno klizanje.
Između ostalog ponudio je to katoličkoj crkvi i to je očito bio krimen. Pa je onda kad je crkva rekla da djeca koja dolaze na zornicu mogu doći besplatno na klizalište onda je to bila diskriminacija i o tome su pisale sve novine. Dakle, na to je pravobraniteljica reagirala.
Dakle, ja kad mi govorimo o radu pravobraniteljice ja se ne želim svesti na rad isključivo ovog dijela koji govori samo o ovih 2000 slučajeva u kojima je ona postupala, u kojima je nedvojbeno to postupanje u kojima se radi o nasilju, o zlostavljanju, zanemarivanju i bilo čemu. Nego govorim o tome da pravobraniteljica treba štititi i promovirati prava sve djece u Hrvatskoj. I da ona to ne čini samo svojim postupanjem nego i svojim stavovima koje javno izriče.
I u tom smislu je pravobraniteljica radila lošu stvar. Ne da nije radila dovoljno nego je zastupala stavove koje temeljno ne idu u interesu djece. A u interesu djece i ono što Ustav potvrđuje je ljubav roditelja. I ta vezanost roditelja i djece, ne suprotstavljenost roditeljskih i dječjih prava do kojih dolazi zaista samo u iznimnim slučajevima zlorabljenja itd. nego u onim redovnim slučajevima toga nema. I mi trebamo spajati obitelji, mi trebamo spajati roditelje i djecu, a ne ih razdvajati.
Hvala lijepa.
Hvala lijepa.
I vaše izlaganje izazvalo je nekoliko replika.
Prva je ona uvaženog zastupnika Anđelka Stričaka.
Izvolite.
Hvala lijepo predsjedniče.
Kolegice i kolege, uvažene zastupnice i zastupnici kolega Ilčiću vi ste naveli da je pravobraniteljica intervenirala oko 1500 puta, ali da je bilo i slučajeva kada je trebala reagirati a nije.
Jedan takav slučaj se dogodio jučer u Varaždinu gdje su srednjoškolci prosvjedovali. O tome nas je slavodobitno izvijestio kolega Batinić i ovdje sam prikupio nekoliko fotografija tih prosvjeda gdje se vide djeca, srednjoškolci da prosvjeduju. Evo to vam je izgledalo ovako po ulicama, parkovima, križanjima, trgovima, djeca srednjoškolci prosvjeduju. Da li itko ovdje smatra da jedino srednjoškolci u Varaždinu imaju role papira duge dva metra, visokih metar i pol, narančaste podloge da mogu pisati svoje parole, prosvjede na što svakako imaju pravo?
Za to vrijeme heroji od dužnosnika SDP-a i HNS-a gdje su bili? U grmlju, u grmlju, u grmlju. Pogledajte ovaj tu je zamjenik župana, ovo je župan, ovo je zamjenik gradonačelnika iz Lepoglave SDP. Ovo je župan HNS, ovo je kolega Batinić. Kolega lijepo ste ispali. Znači dužnosnici SDP-a i HNS-a nagovore učenike da prosvjeduju a kud oni grmlje, u šumu, prirodno okruženje. I nitko nije reagirao.
Pravobraniteljice da li ćete vi na ovo reagirati? Ovo je zloupotreba u političke svrhe srednjoškolaca. Kolegice i kolege iz SDP-a bili ste jako glasni oko osude da li ćete ovo osuditi?
Dok djeca prosvjeduju HNS-ovci i SDP-ovci po grmlju i šumama.
Hvala lijepo.
Hvala.
Evo prije odgovora kolege Ilčića, kolega Batinić je dignuo povredu Poslovnika. Koji je člana Poslovnika povrijeđen molim vas?
Hvala Anđelko.
Naime, kolega je povrijedio članak 238. iznosi neistinu o jednom vrlo dobro organiziranom prosvjedu u ime organizacije …/Upadica se ne čuje./…
Molim vas, molim vas malo tiše. Pustimo kolegu Batinića da kaže.
Neistine na način da su se srednjoškolci zlorabili u političke svrhe. Meni je žao, ja sam očekivao kolega Stričak i vas i kolegu Križanića na tom prosvjedu isto da stanete uz bok svima onima koji su organizirali i koji su dali podršku tom prosvjedu, a prosvjed je išao upravo na način ono što sam jučer i zatražio stanku u ime kluba. Naime, velim povreda Poslovnika je u smislu da kolega Stričak iznosi neistine.
A gdje je tko stajao tada itd. pa mislim da su i to dezinformacije. Znači iznošenje neistina nije dobra stvar.
Nisam shvatio u čemu je neistina? Što je neistinito rekao.
Neistina je u tome da su organizatori prosvjeda zlorabili školsku djecu.
…/Upadica se ne čuje./…
I isto tako ja bi evo, znam možda da nije po Poslovniku ali da cjelovito obrazložim zašto smatram da je povreda Poslovnika. Ja upućujem sve i kolege meni sada sa lijeve strane i kolege Stričaka da se kvalitetnije informiraju o samom tijeku prosvjeda, što se govorilo, kako se govorilo i na koji način je prosvjed organiziran. Tako da onda ne bi vjerojatno bilo iznošenja ovih neistina.
Hvala.
Ja procjenjujem da baš nije to kršenje Poslovnika jer evo sami ste spomenuli da su bili organizatori prosvjeda i ne ulazeći u prirodu prosvjeda i opravdanost ili neopravdanost prosvjeda ali očito su postojali organizatori prosvjeda, očito su postojala i djeca koja su bila uključena u to itd. Prema tome, mislim da nije Poslovnik prekršen.
Ali sada bih dozvolio kolegi Ilčiću da odgovori na repliku.
Izvolite.
Dakle ovako, moram se sad osvrnuti i na jedno i na drugo.
Prvo žao mi je što gospodin Batinić nije eksplicitno rekao da HNS i SDP nisu organizatori prosvjeda. Prvo, dakle ja mislim da ste se mogli barem toliko potruditi da vi ne bude formalni organizatori prosvjeda. Jer ako ste vi formalini organizatori onda zaista je to zloupotreba.
Kolega Ilčić vi odgovarate kolegi Stričaku, a ne kolegi Batiniću.
Molim vas.
Dobro.
Dakle, postoji indicija da ova narančasta boja na ovim papirima i gospoda koja su stajali u grmlju u prosvjedu pokazuje da su oni zaista i organizatori tog prosvjeda. I da su oni u tom slučaju zloupotrebljavali djecu u političke svrhe.
Ja ne ulazim u činjenicu i opravdanu činjenicu da studenti, odnosno srednjoškolci sami se organiziraju i naprave prosvjed, i to im ne oduzimam pravo, no smatram potpuno neprikladnim da netko skuplja političke bodove na tome.
Ja se osobno na takvom prosvjedu ne bi pojavio jer ja imam političku govornici i dovoljno medijskog prostora da kažem svoje mišljenje. Ali ako se studenti, odnosno učenici, odnosno srednjoškolci sami okupljaju onda mi kao političari trebamo jako paziti i biti distancirani od toga da se ne bi to smatralo političkom zloupotrebom. I mislim da je ta distanca jako važna a da vi niti, u svojem ste izlaganju rekli da niste organizatori prosvjeda, nit ste se distancirali nego ste ustvari stajali iza tih prosvjednika.
Tako da se potpuno slažem sa gospodinom Stričakom da se radilo o zloupotrebi djece u političke svrhe.
Hvala lijepa.
Hvala.
Slijedeća replika je uvaženog zastupnika Davora Bernardića.
Izvolite.
Poštovani kolega Ilčiću, ima ona „Filozofi su svijet različito tumačili. I čuvaj se čovjeka koji govori istinu i misli da je to jedina istina.“ Samo jedan zna potpuno istinu a to definitivno niste vi i to nije čovjek.
Ali ono što želim reći ovdje je da ja ne mislim da vjeronauk treba izbaciti iz škole, kršćanstvo je u korijenima hrvatskog naroda. Ali ono o čemu moramo danas razgovarati je budućnost hrvatskih ljudi a ta budućnost ovisi o našoj djeci.
I upravo to je trebala danas biti tema a ne sitno politikanstvo i dobacivanje, kako poboljšati uvjete u vrtićima, kako poboljšati uvjete u školama, kako da se poštuje državni pedagoški standard da grupe u predškolskom odgoju nisu preopterećene, kako da se redovno isplaćuju stipendije studentima koje nisu bile isplaćene prošli mjesec, kako da se ne zaustavlja reforma obrazovnog sustava jer možemo razgovarati o sadržaju i treba razgovarati o sadržaju.
Nema apsolutne istine, treba braniti svoje stavove ali dopustite da ljudi se zalažu za različite stvari. Jedina apsolutna istina je ljubav. I ljudi iz ljubavi brane svoje stavove gledajući svojim očima. I dopustite ljudima s kojima se ne slažete u stavovima da se bore za bolju Hrvatsku iz svog kuta. I to je naša snaga, naša snaga treba biti ta različitost a ne naša prepreka u svakodnevnoj komunikaciji i u, usuditi ću se reći manipulaciji. To je ono što sam vam htio reći kolega Ilčiću.
Hvala lijepa.
Odgovoriti će uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Potpuno se slažem sa vašim početkom da nitko nema pravo na istinu, da filozofija podrazumijeva različita mišljenja i u krajnjoj liniji prve tri minute svojeg izlaganja sam govorio o tome. I čak se i slažem apsolutno s vama da sigurno ja nemam potpunu i apsolutnu istinu.
Ali nakon toga je uslijedio jedan dio mojeg izlaganja koji je govorio o toj pluralnosti, o tome da Ustav u toj pluralnosti pozicionira roditelje kao instancu koja odlučuje o odgoju svoje djece. Na to niste dalje replicirali ali samo ste rekli da bi se trebali baviti time a ne sitnim politikanstvom i sada ste još nešto rekli, ne znam sitničarima, ne znam, nije sada važan izraz koji ja ustavi nisam razumio na što sada tu dalje ide.
Dakle ja se slažem s vama da se treba raditi i o boljim školama i o nastavku kurikularne reforme i boljim uvjetima u vrtićima i sve se to slaže. Ali ja bih rado da replicirate na ono što sam ja krivo rekao ili ako mislite da treba nešto nadodati.
Ja sam govorio o tome da pravobraniteljica utječe na cjelokupni mentalitet i na svu djecu u Hrvatskoj a ne samo ovih 2000 slučajeva u kojima je ona intervenirala. I da je u tom svom djelovanju pokazivala krivi pristup, pristup koji nije u skladu sa Ustavom i ovom pozicijom roditelja koju smatram izrazito važnom.
Hvala lijepa.
Hvala.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Gordane Rusak.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Kazala bih da je potpuno neprimjereno prozivati gospođu pravobraniteljicu iz razloga što se nije uključila u kurikularnu reformu, što nije pročitala 3000 stranica tih dokumenata. Pa zašto bi to činila? Valjda sa premisom da ti ljudi koji su stručni, koji rade na toj reformi žele nauditi djeci. Smatram da to nikako nije bila intencija ljudi koji su pisali kurikularnu reformu i smatram da to nije posao pravobraniteljice za djecu.
Hvala lijepo.
Hvala.
Odgovoriti će uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Pa mislim da budem jasan, ja zaista nisam komentirao pravobraniteljicu niti kritizirao bilo što u vezi kurikularne reforme. Znači ja sam samo sada kada sam replicirao govorio sam o kada su drugi pozivali na to da bi se pravobraniteljica trebala založiti za kurikularnu reformu, ali tu mislim da između pravobraniteljice i mojeg stava i nema razlike. Ja mislim da i ona i ja smatramo da naše školstvo treba poboljšavati, da je kurikularna reforma potrebna.
Hvala.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Margarete Mađerić.
Hvala lijepa gospodine predsjedniče.
Uvaženi zastupniče u onom dijelu kada ste rekli da pravobraniteljica treba reagirati na sve pojave, posebice na kršenje dječjih prava i naravno ukazivanje na bolji dječji standard. Upravo i to jest intencija naših današnjih rasprava i temeljem ovih rasprava vjerujem da ćemo čuti odgovor na pitanje koja je to barem jedna mjera kojom je unaprijeđeno pravobraniteljstvo od kada ste vi gospođo pravobraniteljice preuzeli dužnost pravobraniteljice za djecu.
Jer sigurno da nakon 8 godina bivše pravobraniteljice i u medijima i u javnosti a i pojavnost kod djece je bilo da je to osoba koja isključivo se zalaže za prava djece. Sigurno da vašim dolaskom došli su i novi izazovi posebice vršnjačko nasilje, nasilje na internetu putem općenito poruka, vibera, what's up-a i svega onog, facebooka s čime se današnje mlade generacije koriste i to su novi izazovi.
I zbog toga sam i pitala u kojem dijelu, kako i na koji način bolje reagirati kako bismo djecu zaštitili od takvog vrsta nasilja.
I ono što smatram da pravobraniteljica za djecu mora u svakome trenutku biti dostupna i u uredu pa i na terenu naravno i putem svih aktivnosti koje su u njezinom djelovanju kako djeci tako i roditeljima koji traže zaštitu za svoju djecu.
Hvala lijepa.
Odgovoriti će uvaženi zastupnik Ladislav Ilčić.
Pa ja sam spomenuo jednu novinu koju sam primijetio kod pravobraniteljice Milas Klarić a to je bilo da je ukinula sve primjedbe na Obiteljski zakon bivše pravobraniteljice Mile Jelavić. To je moram reći jedna novina koju sam ja zamijetio ne isključujući mogućnost da postoji još jedna.
Ali dužan sam još jednu stvar napomenuti da sam sada rezimirajući pitanje gospođe Rusak, dakle ipak krivo rekao, dakle ja sam tijekom svoje rasprave da spomenuo lektiru koja je dio kurikularne reforme.
I mislim da je i tu pravobraniteljica trebala reagirati zato jer u to nije bilo sad samo potrebno iščitavati 3700 stranica plus dodatna lektira jer to su proučili stručnjaci i stručnjaci su reagirali, reagirali su javno i uputili su nas da pogledamo koji su to naslovi, koji su to sadržaji i oni zaista jesu neprimjereni za djecu. I zato ostajem pri svojoj tvrdnji da je pravobraniteljica trebala reagirati iako ne kažem da je gospođa Rusak krivo rekla, točno.
Hvala lijepa.
Hvala.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Sabine Glasovac.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Kolega Ilčiću, gospođa pravobraniteljica je drugu godinu čini mi se na čelu ureda za pravobraniteljice za djecu i obnaša ovu funkciju. Znači, ona je na polovici svoga mandata koji traje 8 godina. Vi na polovici polovice njezinog mandata drvlje i kamenje sasipate na ženu koja je u ove, tako je ali meni je ovako stilski bolje gospodine Šukeru, znači drvlje i kamenje na ženu koja je na početku svoj pravobraniteljskog puta i koja je u dvije godine nevidljiva, nego previdljiva.
A mogu vam to reći vjerojatno i svi oni ljudi koji rade u ministarstvima raznim koliko preuzima pro aktivno ulogu i zapravo ministarstvima na neki način cijelo vrijeme zapravo daje upute na koji način kroz njihove resore poboljšati prava djece. Ne vidim ništa sporno u ovom što vi vidite, u njenoj reakciji na slučaju Đakovo. Situacija je potpuno jasna.
Grad Đakovo i komunalno poduzeće Univerzal odlučilo je nagraditi besplatnim kartama za klizališta samo onu djecu koja ujutro idu na mise. Ja nemam ništa protiv djece koja idu na mise i ja sam kao dijete išla redovito na mise, međutim to je eklatantan primjer diskriminacije druge djece po vjerskoj osnovi, vjeroispovijesti i po upražnjavanju nekih vjerskih običaja. Čisto kao suza i da se pravobraniteljica se u tom slučaju po prijavi nije oglasila i da se nije oglasila na ovakav način zapravo bi prekršila bi zakon i ne bi radila u skladu sa svojim zakonskim obavezama.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnik Ladislav Ilčić.
Izvolite.
Prvo ova polovica polovice i četvrtina. Ne znam zašto je stvar čuđenja. Mi po zakonu imamo svake godine raspravu o izvješću pravobraniteljice za djecu. Bila to četvrtina, osmina, polovina, jedna trećina ali svake godine. I znači, mi moramo svake godine raspravljati o tome. Ako se to vama čini malo, da bi trebali pričekati 4 godine ili osam godina da kritički govorimo o pravobraniteljici, to je vaše mišljenje ali dozvolite da je zakonska mogućnost drugo.
Sljedeće, govorite drvlje i kamenje. Dakle, ja stvarno mislim da mi imamo pravo na kritički osvrt ako smatramo da je on dramatičan, možemo i dramatično to izreći. Vi to možete nazvati drvljem i kamenjem. Ja govorim o kritičkom govoru.
I treće što se tiče Đakova. Referiram se na izjave službenika Đakova koji su jasno rekli da nije točno što ste vi sad rekli, da nije besplatno klizalište omogućeno samo djeci koja idu na misu ujutro, nego i drugim sportskim klubovima i ostalim društvima su dali mogućnost da nagrade djecu prema njihovim kriterijima. Prema tome, ja se referiram na to.
A druga stvar, vi ponovno inzistirate i smatrate da je pravobraniteljica trebala reagirati na to. Koja je posljedica realno toga. Tada su neka djeca dobila besplatno klizalište, grozna stvar, mislim stvarno smo ili da ona druga djeca koja nisu išla na misu da su trebali platiti deset kuna. Pa dozvolite da procijenim da ova deset kuna košta za djecu, samo da vas informiram, da ova lektira o kojoj sam ja govorio, može nanijeti neusporedivo veće štete djeci od toga da su one trebale platiti deset kuna. Razumijete dakle, da jednostavno možemo procijeniti da nečinjenje u pogledu lektire koja je stvarno mjestimično grozna, da može nanijeti djeci puno veću štetu nego to da je netko trebao platiti deset kuna a ustvari nije mogao platiti deset.
Hvala.
Hvala vam lijepa.
Sada će riječ uzeti uvažena pravobraniteljica za djecu.
Hvala vam najljepša.
…/Govornica se naknadno uključila./… ali me potaknulo, priča o deset kuna. Jučer sam čula priču o ocu koji je samohrani otac dvoje djece osnovnoškolske dobi i u školi je bilo pitanje, koliko će dijete slika za kraj školske godine kupiti? Jednu na kojoj su djeca nasmiješena ili jednu na kojoj su ozbiljna, svaka ta slika koštala je deset kuna, ukupno dvadeset. Otac je imao samo deset i onda je dijete donijelo deset kuna u školu a slike su bile oprostit ćete mi, još uvijek sam pod dojmom, slike su bile zajedno, učiteljica je potrgala po pola i rekla donio si samo deset, odaberi koju hoćeš. To dijete je došlo doma plačući tako da nemojte banalizirati deset kuna. Pitala je kolegica Mađerić, koliko smo dostupni. Zagrebački ured od 8-16, riječki ured od 8-16, osječki ured od 7,30-15,30, splitski ured od 7-15, naravno mnogi od mojih kolega ponekad kad je potreba idemo na putovanja, sudjelujemo na skupovima subotom nedjeljom a ponajviše moje dvije kolegice zamjenice ovdje prisutne i ja jer naravno radno vrijeme.
Međutim, tvrdnja da moram biti dostupna u svakom trenutku, ja sam dozvolit ćete mi privatnosti majka djeteta i ja prema Ustavu Republike i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama imam pravo na privatnost i obiteljski život, pravo na slobodno vrijeme, pravo na zaštitu mentalno i fizičkog zdravlja, pravo na odmor.
A jednako tako imam pravo i dužnost prema svom maloljetnom djetetu obavljati sve sadržaje roditeljske skrbi. Dakle, apsolutna je floskula da bi ja trebala bilo kome biti dostupna u svakom trenutku.
Slučaj Varaždin ispričajte me, dvoje vas je spominjalo. Ne znam o čemu se radi jer sam na žalost ili na sreću kako god to shvatili bila ovdje jučer cijeli dan. To što jučer nisam reagirala ne znači nužno da neću već od ponedjeljka reagirati ako za to budem našla potrebu.
Kurikularna reforma, reforma ni jedna ne traje neko formalno vrijeme koje netko proglasi. Reforma svega traje stalno i to je zapravo jedina normalnost, jer potreba za poboljšanjem je kontinuirana u svim segmentima. A svakim prijedlogom kad pogledate sustav obrazovanja poglavlje tu su prijedlozi za poboljšanje sustava obrazovanja. To je jedan od načina sudjelovanja u reformi.
Reforma je, također naša je procjena u kojem trenutku se pametno, potrebno i važno uključiti. Jedno je faza javne rasprave, jedno je faza stručne rasprave, tako da su to različite stvari.
Drago mi je da je kolega Ilčić zapravo zastupnik poštovani zastupnik Ilčić rekao o slučaju Đakova. O tome su pisale sve novine, jer on zapravo tom svojom tvrdnjom zapravo potvrđuje da mi nismo baš tako nevidljivi. Dapače, da se o nekim našim potezima itekako komentira. Doduše i po vlastitom priznanju ponekad i nešto što je važnije se manje prokomentira u novinama, a doista puno radimo, a ponekad nešto što je možda relativno manje važno novine izvuku kao kuriozitet pa je možda percepcija našeg rada ponekad posve pogrešna a ne našom krivnjom, ali hvala vam na tome.
Kolega Ilčić je rekao da sam negdje nekad rekla da smatram opasnošću za djecu roditeljsko odlučivanje i da smatram da je članak 64. Ustava pogrešan. Nikada i nigdje to nisam rekla i ja ću ga dapače i dopuniti. Ne samo da Ustav Republike Hrvatske nego i Konvencija o pravima djeteta daje prioritet roditeljima naravno u odlučivanju o pitanjima odgoja djece.
Međutim, ako sam negdje nešto rekla slično onda je to sigurno nešto u ovom stilu naravno da postoje izuzetci. Jer prije svega postoje djeca bez roditeljske skrbi. Nećemo valjda reći da djeca čiji su roditelji primjerice umrli niti imaju prava, dakle postoje djeca kojima roditeljska skrb je oduzeta zbog zlostavljanja i to najtežih oblika zlostavljanja, tako da ja se sa vama zapravo u velikom dijelu slažem.
Roditelji doista prije svih jesu odgovorni i dužni skrbiti o djeci i doista imaju prioritet u odlučivanju o odgoju djece. Međutim, dopustit ćete da škole jesu, dakle odgojno-obrazovne institucije, da nose dio odgovornosti za obrazovanje tako da to ne možemo negirati.
Pilula Elavan. Ja nisam tražila da djeca ovo ili ono. Ja sam zapravo tražila, ja vodim računa o pravima djece. Pitanje je li Elavan abortivno sredstvo ja vam moram najiskrenije reći da nemam pojma. Ono što sam ja tražila je mišljenje dva stručna društva, jednoga kojega vodi profesor Čorušić i jednoga koji vodi, ispričat ćete me, profesorica, posebno mislim profesorica Dinka Pavičić Baldani. I oni su preporučili, dakle upotrebu tog sredstva i time smo se mi uskladili sa cjelokupnom EU po pitanju mogućnošću korištenja te pilule.
Vrijeme. Hvala vam lijepa.
Ima više replika na vaše izlaganje.
Prva je ona uvaženog zastupnika Ivana Šukera.
Hvala lijepo.
Pa nisam se javio do sad za raspravu, ali ponukala me ova vaša izjava oko ove slike, fotografije, kako god hoćete. Mislim da tu tko god je u tom lancu nekakvog odlučivanja i mogućnosti da nešto kaže trebao reagirati počevši od ravnatelja škole pa na dalje.
Jer takva reakcija učiteljice je prije svega, oprostite mi na izrazu pljuvanje po jednoj časnoj i poštenoj dužnosti, a to je učiteljska dužnost koja je prije svega izuzetno plemenita. Jer na kraju krajeva svi oni vode brigu o našoj djeci.
Dakle, nedostojno odnošenje prema vlastitom zanimanju. Dakle, trebali su reagirati kolege u školi i trebao je reagirati ravnatelj i trebale su reagirati sve institucije. Jer to je nešto što je nedopustivo. Jer ako već nećeš mu dat sliku nemaš ga pravo vrijeđati i ponižavati.
I ovo samo govori o tome kako mi na žalost i neke životne stvari koje nas sve zgražaju bez obzira da li smo s lijeve ili desne strane sabornice na žalost koristimo nekada u političke svrhe ono što nije dobro. Naprosto djeca ne smiju biti predmet bilo kakvih političkih obračuna. Djeca trebaju biti predmet našega razmišljanja i promišljanja da im omogućimo kvalitetno školovanje i da tu razinu minimalnog školskog standarda dignemo na višu razinu.
Ali kažem, koristiti djecu za neke stvari, a ne reagirati na ovakav, ja ću reći primitivizam je naprosto nedopustivo od svih u lancu institucija koje su trebale reagirati.
Hvala.
Odgovorit će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Slažem se. To je slučaj od prekjučer. Ja ću sljedeći tjedan reagirati.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Mire Bulja.
Hvala lijepa.
Također složio …/Govornik se ne razumije./… da nije dobro djecu koristiti u političke svrhe što je malo prije kolega pokazao i slike određenih političara koji su u šumi, a djecu nam tjeraju da prosvjeduju to je katastrofa.
S ove govornice evo iskoristio bih priliku da još jednom pred vama i pred cijelom javnosti kažem da je sramotno da u Republici Hrvatskoj imamo područja gdje djeca nemaju, to je osnovni problem, nemaju osnovno za školovanje, dječje vrtiće jer im roditelji ne mogu ostvariti te prihode. Nemaju mogućnost uopće organiziranoga prijevoza jer nitko se ne želi prihvatiti. Ta mjesta izumiru, ta mjesta su, cijela sela nestaju. To je ključni problem. Žalosno je. Primjera Cetinskoj krajini tri ima besplatne udžbenike, sin nema, …/Govornik se ne razumije./… nema, za osnovnoškolce. Dječji vrtići su nemogući.
Ti krajevi će izumrijeti, sve će se centralizirati u Zagreb i u druge veće gradove i to je izumiranje tih krajeva pa i cijelih sela. To je lako vidljivo. Dođite na prostor cetinskog kraja, Dalmatinske zagore, Gorskog kotara i Like pa sad i Slavonije nakon ovoga poljoprivrednog poticaja koji je otišao u ruke velikima, a ne djeci 50 tisuća ljudi je otišlo sa svojim obiteljima. Izumre li nam selo nema države. Jednostavno to će biti prazni prostori. Nije država samo prostor, država je narod, država su djeca i budućnost.
Zbog toga svi ovdje trebamo raditi na tome da sva djeca imaju pravo ustavno jednakopravnost. Poglavito na djeci ne smijemo to kršiti, na bilo kome, ali poglavito na djeci. To je najsramotnije u RH da najsiromašniji nemaju pravo na udžbenike. Roditelji ne znaju naći model kako svojoj djeci osigurati udžbenike, a znamo što je na tržištu 4, 5 kuća izdavačkih kojima je čisti profit bitan. Pogodovalo se i tu, lobiralo se i tu. Znači, zaštitimo našu djecu bar da imaju udžbenike u osnovnoj školi i dječje vrtiće i osnovne stvari da nam ti krajevi ne izumru.
Hvala lijepo.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Margarete Mađerić.
Hvala gospodine predsjedniče.
Naime, vezano uz ovaj primjer koji ste iznijeli, doista je šokantan, težak i gotovo je nevjerojatno da se nešto tako može dogoditi. I smatram da ste trebali odmah reagirati, da je sad već kasno, ne idući tjedan. Takve stvari ne mogu i ne smiju čekati. Trebali su svi reagirati, i ravnatelj i škola i vi kao pravobraniteljica za djecu. I upravo u tom dijelu kad smo rekli glasni, da, glasni što znači prisutni. Reakcija je važna kako bi se nažalost nekad pokrenule neke stvari. I u tom dijelu smatram pa i ovo je jedan dobar primjer da se trebalo drugačije djelovati i raditi jer djeca ne smiju osjećati ekonomsku krizu i nemogućnost roditelja evo ovdje konkretno ste iznijeli primjer da plati 20 kuna djetetu za sliku. To je ono što je važno.
A sigurno da je zadaća i nastavnika i razrednika i učitelja i ravnatelja da onoj djeci čiji roditelji to nisu u mogućnosti platiti da škola tu reagira. Osobno iz svog primjera u našoj školi je to itekako dobro organizirano. Očito nažalost ima i ovakvih pojava i na to treba reagirati.
Što se tiče dostupnosti mislim da treba se organizirati i dežurstva, da služba mora u svakom trenutku biti dostupna. Ne vi osobno, nitko ne kaže da morate biti od 0-24 već morate rasporediti ljude koji će biti dostupni. A zašto sam to pitala? Zbog toga što sam imala nekoliko prigovara, jedan od njih je da su se roditelji već u veljači obratili na Ured pravobraniteljice za djecu vezano za jedan izuzetno osjetljiv problem, to je udomljavanje i posvojiteljstvo. Do danas još nisu dobili odgovor. Dakle, to je jedna opravdana kritika. Smatram da se na takve stvari treba reagirati odmah.
Hvala lijepa.
Odgovorit će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Što se tiče dežurstva upravo onaj dio mog jučer završetka govora gdje sam objašnjavala koje su naše ovlasti, a koje nisu i kad sam rekla mi nismo Centar za socijalnu skrb, mi nismo policija, mi nismo Hitna pomoć, ne, mi smo institucija koja ne treba imati dežurstvo jer priroda našeg posla nije takva. Ako je riječ o zlostavljanju ili o poteškoćama zdravlja ili ugroženosti tjelesnog integriteta onda su nadležne neke druge institucije. Tako da ne treba oko toga raditi dramu gdje nije potrebna.
A što se tiče ovog pojedinačnog slučaja doista ovako kad mi kažete bez podataka naravno osobnim ni ne možemo na ovom mjestu ali barem bez nekakvog broja, a dođite u ponedjeljak ako ste za u ured ili možemo se čuti pa da vidimo o čemu je riječ.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Ladislava Ilčića, izvolite.
Samo kratko na onu opasnost za djecu. Dakle, dugo je trajala rasprava o zdravstvenom odgoju od 2014. i prije toga. Dakle ne samo da je to istina što sam rekao nego smo mi reagirali na to kao Udruga „Glas roditelja za djecu“. nismo dobili od vas odgovor. Tako da nikako ne mogu prihvatiti ovo negiranje.
Druga stvar što se tiče LO 1 tu se radi o tome, ne o upotrebi pilule nego o vašem traženju da se omogući maloljetnicama korištenje te pilule bez znanja roditelja.
I još jedna stvar, u vezi lektire. Reagirali ste na lektiru, na knjigu „Moj tata spava s anđelima“ u kojoj ste problematizirali i po mojem mišljenju vadili iz konteksta izjavu za dom. Znači, reagirali ste na lektiru. A na ovu lektiru u kojoj se promiče pedofilija i pornografija niste.
Odgovorit će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Uporaba pilule LO 1 to je nešto što se naziva autonomija volje pacijenata i pravo na izbor. Povući ću vam paralelu, zakon omogućuje maloljetnicama starijim od 16 godina izvršenje postupka pobačaja bez suglasnosti roditelja. Onda bi bilo pravno posve nelogično da upotrebu pilule LO 1 uvjetujete pristankom roditelja. Sasvim je legitimno tražiti izmjenu zakonodavstva i Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o zaštiti prava pacijenata i Zakona o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje dakle kratko Zakona o pobačaju. Međutim, dok imamo takav propis posve je i u pravnom sustavu bilo kontradiktorno da maloljetnici omogućujete sa 16 godina pobačaj bez pristanka roditelja, a da joj uvjetujete uzimanje pilule pristankom roditelja.
Za ovu lektiru „Moj tata spava s anđelima“ dobili smo po mojoj sad procjeni ne mogu vam reći točan broj, 30-ak prijava, proslijedili smo ih Ministarstvu znanosti i obrazovanja, dobili smo odgovor od ministarstva i tu se zapravo zaustavljamo i prosljeđujemo odgovor ministarstva osobama koje su nam to prijavile.
A što se tiče prijedloga za kurikularnu reformu i što se tiče lektire moj stav u ovom trenutku što zna znači da će on biti i takva ovog trenutka nereagiranja, jest činjenica da je u tijeku javna rasprava. Dakle kad se ona privede kraju reći ćemo nešto i o tome. Dakle neće ostati bez reakcije ova prijava, a dobili smo jednu ovu prijavu o kojoj govorite.
Hvala.
I zadnja replika je uvaženog zastupnika Milorada Batinića.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Gospođo pravobraniteljice naime spomenuli ste u kontekstu rasprave odnosno replike kolege Stričaka prosvjed u Varaždinu. Na tom prosvjedu vrlo jasno, znači želim još jedanput istaknuti i pozvati vas ovom prigodom da sukladno vašim nadležnostima da provjeriti sve navode, da li je bilo zlorabe djece, da li se prekršilo u nekom djelu određene zakone.
Ja odgovorno tvrdim da ne. Odgovorno tvrdim da ne. Skup je bio legalno prijavljen, odobren, obvijao se na javnoj površini i nije bilo u smislu da kažem bukvalno nasukavanja ili grabljenja djece za rukave i slikanja, vodanja itd.
Skup su, prosvjed su organizirali mladi HNS-a Varaždinske županije. Što je potpuno legalno i legitimno. Poruke, ja ću još jednom ovdje pročitati koje su bile upućene sa tog prosvjeda „Ministre Šustar javite se.“, također ministru upućena poruka „Ministre zašto je jednosmjerna karta do Njemačke jeftinija od školske mjesečne karte? Želimo autobusom u školu a ne u Njemačku. Naši roditelji nemaju 1300 kuna za mjesečne karte. Želimo zemlju znanja, a ne kameno doba. Želimo zemlju jednakih šansi na sve.“ I zaključno „Imamo pravo na obrazovanje.“
Ja ne vidim što je u tome sporno i u kom smislu se tu zlorabe djeca? Ja bi upravo rekao suprotno, da je to u interesu sve djece u RH i žao mi je što nisam na tom skupu zajedno se zatekao sa kolegom Stričakom. Očekivao sam kad već nije dao podršku kod izglasavanja amandmana koje smo mi iz kluba HNS-a uputili, razumijem stranačka stega, kad već nije unutar kluba HNS-a vrlo jasno artikulirao probleme koji mogu nastati sa time, onda sam ga makar očekivao na tom prosvjedu. No nažalost nije se pojavio.
Odgovorit će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Pa svakako ste u pravu u ovom smislu. Ja ne znam što se dogodilo upravo u tome bilo ono što sam rekla, dakle ja sam rekla da ću u ponedjeljak provjeriti jer sam bila tu u vrijeme o kojemu govorimo.
Dakle ono što mogu reći načelno s ovog mjesta da prema Konvenciji o pravima djeteta djeca imaju pravo na informiranje pa i na političko okupljanje i organiziranje. Dakle toliko načelno bez ikakve informacije o događaju, a iz činjenice evo da smo sad i pred hrvatskom javnošću a i zbog vas obojice ako to mogu tako reći ja ću onda u ponedjeljak početi provjeravati. I s obzirom na vašu zainteresiranost onda ću, dakle neće ostati samo da tako kažem u našem uredu i na našem spisu, nego ću o tome onda izdati priopćenje kojeg ćete moći vidjeti na mom web-u tako da zapravo vidite kako sam se, kako sam ja našla o čemu je tu riječ.
Hvala lijepa.
Sada će pojedinačna rasprava biti ona uvažene zastupnice Marije Budimir.
Izvolite.
Hvala predsjedniče Hrvatskog sabora.
Poštovana pravobraniteljice sa suradnicama, poštovane kolegice i kolege evo drugi dan raspravljamo o izvješću pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu. I ovu raspravu smatram izuzetno važnom jer svi mi govorimo kako su budućnost Hrvatske upravo djeca.
Što se tiče vašeg izvješća koje proizlazi iz vašeg rada u potpunosti sam sigurna kako je temeljeno na činjenici kako djeca imaju brojna prava kojih postaju svjesni, a naravno dobnim uzrastom, no ono što se rijetko spominje su njihove odgovornosti. I ne znam hoćete li se složiti samnom da živimo u društvu poljuljanog sustava vrijednosti.
Vi kao pravobraniteljica detektirate, otkrivate, uglavnom probleme. Međutim, sasvim sigurno svojim radom možete neke pojave i prevenirati. Pa bih odmah spomenula nešto gospođo pravobraniteljice što mi se čini važno a nismo se dotakli u svojim dosadašnjim raspravama.
Zasigurno ste sudjelovali u izradi Nacionalne strategije za prava djece u RH od 2014. do 2020. i znate kako je jedan od strateških ciljeva i prioritetnih zdravstvenih izazova borba s prekomjernom tjelesnom masom već u dječjoj dobi.
Evo prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u dobi od 7 do 15 godine udio djece sa prekomjernom tjelesnom masom iznosi 29,8% od čega je 9,2% djece pretilo, a 0,4% ekstremno pretilo, dok je 1,9% djece pothranjeno.
U odnosu na europske zemlje hrvatska su djeca školske dobi na 4 odnosno 4 mjestu u 39 zemalja. Osim ozbiljnih utjecaja na zdravlje pretilost može imati i značajan utjecaj na psihološki razvoj i doživljavanje sebe. Pri tome je doživljaj pretilost izgled u odnosu na objektivne parametre spolno uvjetovan te su dječaci općenito zadovoljniji svojim izgledom i nastoje izgledati razvijeniji, stariji a djevojčice već od rane dobit teže tjelesnom izgledu koji reklamiraju i zastupaju mediji kao ideal ženske ljepote.
Doživljaj sebe dijele i na općeniti, djeluje i na općeniti osjećaj zdravlja i zadovoljstva te su životom najzadovoljnija djeca koja su zadovoljna svojom tjelesnom masom. Osjećaj manje vrijednosti svi znamo vodi depresiji, asocijalnom ponašanju i poremećajima u prehrani.
Stoga je ova sustavna briga društva o pravilnoj prehrani i prehrambenim navikama djece i mladog zalog za zadovoljniju populaciju sada i u zdraviju budućnost. Dakle, svjedočimo tom problemu. I dakako moramo pronalaziti rješenja. Trebaju nam sustavno preventivna rješenja a ne saniranje posljedica.
Po mojem nekako shvaćanju, evo i vi ste u svojem izvješću se dotakli i građanskog odgoja i zdravstvenog odgoja, mislim da bi svi trebali dati ovaj doprinos kurikularnoj reformi koja ide dalje, zalagati se za što više sati tjelesne zdravstvene kulture kako bi evo i na ovaj način stali na kraj tom problemu a čuli smo koje sve posljedice može sve iz toga proisteći.
Nadam se da ćete se složiti samnom kako u svojem radu osim detektiranja problema moram neke stvari i prevenirati. I na taj način možda danas govorimo o vidljivosti i ne samo o vidljivosti kako smo čuli u ovim raspravama kada se desi neki problem u društvu nego na temelju nekakvih istraživanja, znanstvenih istraživanja ukazivati djeci na nekakvu njihovu bolju budućnost a samim time i na društvenu našu odgovornost, da li je to zakonska, da li je to pitanje reformi ili je to rad vas kao pravobraniteljice za djecu.
Hvala.
Hvala.
Odgovoriti će uvažena pravobraniteljica za djecu.
Oprostite. I replike.
Imamo više replika.
Prva je ona uvaženog zastupnika Davora Bernardića.
Izvolite.
Poštovana gospođo Budimir, spomenuli ste borbu protiv pretilosti u djece koja je važan segment za bolje zdravlje djece. Sasvim sigurno taj problem neće imati zagrebačka djeca budući da je dnevni obrok pao sa 12 na 9 kuna. To je ono što je evidentno, što se događa u gradu Zagrebu. Nadamo se da će to biti dovoljno.
Ali bih volio isto tako i upozoriti pravobraniteljicu da reagira ukoliko kvaliteta prehrane u zagrebačkim vrtićima bude narušena.
Druga važna stvar o kojoj danas ovdje nije bilo puno riječi je kurikularna reforma. Upravo su djeca u fokusu te reforme jer najvažnije je kako će Hrvatska izgledati sutra. Dakle ako djeca danas budu bolja do nas, tj. sutra budu bolja od nas, onda to će značiti da će i Hrvatska sutra biti bolja nego danas. I to je jedino što je važno i zato bih volio da se koncentriramo na raspravu, ne toliko o tehničkim detaljima izvješća nego o onome što je moguće napraviti da djeca u Hrvatskoj žive bolje.
A moguće je napraviti uz sport koji je važan segment razvoja, zato jer uči odricanju a uči i radu a uči i fer igri po pravilima, to uči sport u ranoj životnoj fazi ali i sasvim sigurno ono što je Hrvatskoj potrebno je puno više matematike u osnovnim školama i puno više učenja matematike i u samom predškolskom odgoju, kroz pametnu igru i kroz učenje.
Glavni problem hrvatskog gospodarstva i strukture rasta našeg bruto društvenog proizvoda što u zadnjih 26 godina su društvene znanosti, broj studenata, broj završenih tri puta rasli u odnosu na tehničke predmete. To je korijen hrvatskog problema. I zato je najvažnija stvar da djeca u predškolskom odgoju, učenjem kroz igru i u osnovnoškolskom odgoju razviju logičke sposobnosti i uče više matematike. To je ključ.
Hvala lijepa.
Odgovoriti će uvažena zastupnica Marija Budimir.
Hvala predsjedniče.
Poštovani kolega Bernardicu, vidim ja da se mi možemo i složiti u ovoj sabornici pogotovo kada je pitanje djece što bi nam stvarno svima trebao biti i cilj.
Evo prvi glas je da je u gradu Zagrebu smanjena cijena vjerojatno govorite o obroku u školama, što se tiče užine za djecu. Nažalost evo svjesni smo evo i od kolege Bulja čuli smo da u svim gradovima nemaju mogućnost djeca imati osigurani topli obrok ili taj jedan obrok u danu barem dok su u školi, znamo kakva je situacija, ekonomska, rade li roditelji ili ne ali bi trebao svima nama cilj biti da dijete ima osiguran jedan obrok na bilo koji način.
Kurikularna reforma ide dalje, mislim da ni vi ni ja nismo, evo imamo mogućnost širenja ekspertne skupine i na taj način dati doprinos nečemu šta je najvažnije, naravno za budućnost ove države a tako i djece.
Govorili ste još o tom, spomenula bih, ne znam da li znate što se tiče upravo te pretilosti, u nekim školama još uvijek imamo aparate za samoposluživanje a vi znate šta u tim aparatima bude, da su to nezdravi proizvodi i apeliram i na pravobraniteljicu za djecu da se, ako već i nije prema školama oglasi kako bi se ti aparati za samoposluživanje uklonili iz škola jer na taj način upravo ne utječemo na zdravu prehranu.
A da se u škole, i škole su odgojno obrazovne ustanove na neki način prezentira zdrava hrana bez obzira vole li to djeca ili ne jer škola ne mogu ići na ruku djeci iz razloga oni to ne vole jesti.
I mi ih moramo naučiti ako već kući ne mogu dobiti jedan obrok voća ili povrća da su škole te koje će to uvoditi u njihovu prehranu jer zdravom prehranom utječemo i na njihovo zdravlje.
Hvala.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Anđelka Stričak.
Hvala predsjedniče, kolegice i kolege, uvažene zastupnice i zastupnici.
Kolegice vi ste navela, tj. govorila o potrebama djece najnižeg uzrasta. Pretpostavljam da ste tu smatrala djecu predškolskog uzrasta.
Naime, grad Varaždin ima 47 tisuća stanovnika i samo jedan dječji vrtić. To znači po pedagoškim standardima koje je propisala država može ga polaziti najviše 600 djece odnosno 30 odjeljenja bez obzira u koliko objekata, tj. koliko objekata se na području grada nalazilo.
Susjedni grad Čakovec ima 25 tisuća stanovnika i dva vrtića. I stoga se da izračunati da gradu Varaždinu fale tri dječja vrtića da bi se pokrila potreba predškolske djece. Međutim, to gradonačelnik jako lijepo rješava šaljući djecu u privatne vrtiće nego zarade privatnici. Pitanje da li su uvjeti u gradskom vrtiću i privatnima isti. Ali kolega Batinić zbog toga ne prosvjeduje, zbog toga ne prosvjeduje jer je njegov gradonačelnik gore Habuš ali zato HNS i SDP organiziraju prosvjede, koriste srednjoškolce, njih postave na ulice, ego pogledajte a oni zbrišu u žbunje, grmlje.
Znači nije sporno da su srednjoškolci mogli prosvjedovati ali oni su se morali sami organizirati ali ovdje ih je organizirao SDP i HNS, iskoristio svoje politikantske svrhe i ti srednjoškolci, znači djeca su prosvjedovala umjesto njih. Zbog čega SDP-ovci i HNS-ovci nisu bili sami hrabri i sami prosvjedovali. A ovo da se ja nisam pojavio, pa niti nisam znao. Da ste me pozvali došao bih ali ne bio u grmlju.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Marija Budimir.
Hvala predsjedniče Hrvatskog sabora.
Kolega Stričak, evo iznijeli ste jedan zanimljiv podatak. Meni je drago da u gradu Varaždinu ima toliko djece i da razmišljate o demografskoj obnovi RH ali me čudi, evo vaš gradonačelnik da nije planirao možda strateški u vašem gradu jer ured državne uprave dobije iz matičnog zavoda iz ureda rođenih koliko djece se rađa i ako već imate trend rasta možda je trebao planirati još jedan vrtić, jer da, pedagoški standard kaže 6 stotina djece za jedan osnovani vrtić, da li je to razlog, ne bi ulazila, nekako možda njegovog mišljenja da u privatni vrtić trebaju neki privatnici zaraditi ali evo pohvalno je da djece imate, ostavit ćemo to na razmišljanje gradonačelniku.
A što se tiče ovog prosvjeda, nisam pobornik toga da se djeca uopće koriste u bilo kakve prosvjede. Evo svjedoci smo bili vi ste iznijeli primjer Varaždina, neki dan na Trgu bana Josipa Jelačića kada je govorilo se o pravima djece, kurikularne reforme ali mislim da nije opravdano od nekih pa i prosvjetnih radnika i obitelji, bilo je tamo stvarno veliki broj djece niže dobi pa skroz do osnovnoškolaca da ih se poziva na jedan takav prosvjed jer to uopće nije put niti način ako je sa nedovoljnom količinom informacija koje su možda ti roditelji svi imali, ne možemo razmišljati da je samo jedan ekspert u RH dovoljan i ako njega nema ne daj Bože da se čovjek, želim mu puno zdravlja razboli i što bi onda bilo.
Znači, razlog samo je nastavak kurikularne reforme sa proširenjem ekspertne skupine. Nitko tu ne bi trebao biti taoci i na taj način pozivati ljude i djecu na trg i govoriti da kurikularna reforma ne ide dalje.
Hvala lijepo.
I sljedeća replika, uvaženi zastupnik Stevo Culej.
Izvolite.
Poštovani predsjedniče.
Hrvatice i Hrvati, manjine.
A o čemu ću ja nego o problemima Slavonije.
Ja se slažem sa kolegicom Budimir, sa velikim problemom pretilosti djece posebno u školskoj dobi, osnovnoj školi. Isto tako i sa gospodinom Bernardićem pa ću ukazati na jednu poveznicu cijele priče. Prije dvije godine, tu negdje, silne crne limuzine iz Zagreba dojurile su u brišećem letu u Babinu gredu, rasporedile se ukrug, iz njih su izletili u odijelima tamnim sa kravatama, dužnosnici, ministri, premijeri, razletili se po selu, slikali se sa djecom ispred osnovne škole, zakapali kamene temeljce za buduću sportsku dvoranu. Kad su se lijepo poslikali, pojeli kulen, šunku, čobanac, bris u Zagreb po dnevnice a danas mi gledamo da osnovna škola Mija Stojanović i načelnik općine Babine grede plaću svakoga dana u medijima ako imaju termin, ako im se dozvoli o neispunjenim obećanjima njima, njihovoj djeci koju je netko iskoristio, zlouporabio u pred izbornoj godini i vremenu prije.
Šta će biti sa tom našom djecom koja su osuđena da vježbaju po hodnicima dok im ispod temelje im podrilaju fekalne vode i razno razne bolesti i sve ono što neka druga djeca nemaju. Neka djeca u Zagrebu imaju sve, možda im fali koja kalorija da bi izdržali da dođu kući ali nama u Slavoniji fali svega previše, malo toga imamo. Što su nam obećali, što smo ispunili, što su nam dali.
Hvala.
Hvala lijepo.
Odgovorit će uvažena zastupnica Marija Budimir.
Hvala predsjedniče.
Poštovani kolega Culej. S obzirom da obadvoje dolazimo iz Vukovarsko-srijemske županije moram reći da sam upoznata sa problemom dvorane iz Babine grede, to je još jedna rekla bih klasična priča iz naše RH. Ne znam da li je pravobraniteljica upoznata sa pričom. Dobro ovo je izvješće za prošlu godinu. Vidim da ste napomenuli ne adekvatne uvjete rada u školi u Boboti, usput evo ću spomenuti da imamo i neprimjerene uvjete rada i u osnovnoj školi Nikole Andrića koja je jedina od 6 osnovnih škola u Vukovaru koja još nije obnovljena. Znate kako je ratom bio zahvaćen grad Vukovar, u kakvim ne adekvatnim uvjetima učenici te osnovne škole Nikole Andrić idu, kako je isto tako je bila opasnost za njihov boravak u školi od kapljanja vode iz strujnih utičnica, pa evo tih tri stotina djece nije bivšem ministru bilo vjerojatno važno ali je u toj izbornoj godini u Babinoj gredi gdje je na vlasti bio i tada i sada SDP je bilo važno što se smatra hvale vrijednim projektom izgraditi jednu dvoranu ali 22 milijuna kuna za jednu dvoranu na jednom vjerujte znate kako dvorana za 22 milijuna kuna mora biti kada se puno prijašnjih godina, vidimo evo u gradu Vinkovcima je bila dvorana napravljena i za deset milijuna kuna.
Naravno da ta firma koja se javila na natječaj otišla je u stečaj, a tamo je sada gospođa pravobraniteljica. Ostali bi kad bi vidjeli više ličila rupa za olimpijski bazen i na taj način su život ne samo građana nego i te djece u tom okolici škole na taj način ugroženi.
Hvala lijepa.
I sljedeća replika je uvaženog zastupnika Gorana Marića.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Kolegice Budimir, govorili ste kako je pravobraniteljica za djecu reagirala često. I je. Zabilježeno je doista naporan posao pravobraniteljice u smislu reakcija. Ali me začudilo, neshvatljivo mi je da nije reagirala na prijedlog naslova, na legitimne naslove u okviru kurikularne reforme i prijedlog tekstova za cjelovito čitanje.
Naime, poznato je da ta djela moraju biti književno visoka djela, znači književno vrijedna djela. Da moraju odgovarati životnoj dobi, životnom iskustvu, da moraju omogućiti razvoj kulturne pismenosti, osobnom razvoju pridonositi, da moraju otvarati i nove perspektive.
Neka djela koja su predložena u potpunoj su suprotnosti sa ovim načelima i nije mi jasno da ste dopustili da takva djela koja sadržavaju isključivo psovke, prostote, odvratnosti, negativnosti, gadosti, da se uključuju a izbacuje jedan Marulić, jedan Dostojevski, Michael O'Brian, Amos Oz, Ivo Andrić, Kafka ni jedne rečenice prostote nema u njihovim književnim djelima jer književnicima vrhunskim je nepoznat taj jezik. Ali psovke su poznate iz mnogih razloga, a najčešće zato zbog kompleksa ili nedostatka znanja, zbog nedoraslosti posla kojim se bave. Jel' vi želite da vaše dijete čita to što se može pročitati? Mislio sam pročitati sada ovdje jedan takav tekst.
Na žalost pristojnosti želudac mi to ne dopuštaju. Molim vas pročitajte te tekstove i reagirajte na to. I još samo jedno. Odlazila je učiteljica jedna u mirovinu i kazala je prilikom odlaska da joj je žao samo jednog što je djecu učila ispravno i pravim životnim vrijednostima. Bila je medijska heroina, pravobraniteljstvo nije reagiralo na takvo. To je nešto što se ne smije događati.
Hvala lijepa i unaprijed zahvaljujem ako ne budete reagirali.
Hvala.
Uvažena zastupnica Marija Budimir će odgovoriti na repliku.
Hvala predsjedniče.
Da, kolega Mariću mogu se stvarno složiti sa vama. I sama sam zgrožena činjenicom i mogu reći hvala Bogu, evo djeca mi sada idu u srednju školu, da ako na taj način i sada ne reagiramo ne daj Bože da u našim lektirnim djelima obveznim ali i slobodnim da dopustimo profesorima da biraju lektirne naslove nađemo tako nešto u našim školama. Jer stvarno psovke nisu primjerene odraslima najmanje, a djeci ni govoriti.
Ovo što ste rekli o svim vrijednostima čitanja, slažem se sa vama. Da, to sve razvijamo čitanjem lektire. Čitanjem razvijamo intelektualne sposobnosti, povećavamo količinu neuronskih veza u mozgu, vježbamo strpljivost, sposobnost, koncentraciju, maštanje. Ne bih voljela da moja djeca krenu maštati na taj način.
A što se tiče ove učiteljice, evo i kolega Šuker je danas govorio stvarno učiteljstvo je jedan hvale vrijedan posao. I sama sam po vokaciji prosvjetar, učiteljica, profesorica razredne nastave i nikad u životu ne bih mogla reći da mi je najžalije u svom radnom vijeku da sam učila djecu i da je to jedino ispravno učiti ih ispravnom i dobrom.
Svaki učitelj zna koje su vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava. I danas smo evo imali primjer ove učiteljice isto tako koja je mogla drugačije reagirati. Da, možda učitelj bi trebao više biti upoznat sa situacijom ekonomskom svojih učenika. Jer i sama dok sam radila u školi ne bi nikad mi palo na pamet da dijete mora birati i u razgovoru sa tim fotografima moglo se dogovoriti i poklanjale su se slike.
I dobro je rekao kolega Šuker, ravnatelj je tu prvi trebao reagirati. Ali naši roditelji često preskaču institucije koje su niže i odmah se obraćaju vama. Mislim da uopće nije bilo potrebe dići to na taj nivo i da cijela javnost zna što se dešava.
Hvala.
Sljedeća replika uvažene zastupnice Ljubice Maksimčuk.
Izvolite.
Hvala lijepa poštovani predsjedniče, uvažena kolegice Budimir. Posao pravobraniteljice je odgovoran, ozbiljan i složen. U izvješću vidimo više ugroženosti roditeljskog, obiteljskog, ekonomskog, a to se zasigurno odražava na položaju djece u društvu. Odrastanje mladih je danas drugačije nego prije. Mladi se suočavaju sa puno više stresa, sve više socijalnih razlika što uvelike dovodi do vršnjačkoga nasilja, pretilosti o kojoj ste vi danas govorili.
Ali moram se posebno osvrnuti na jedan dio koji su jučer u raspravama neke kolegice i kolege govorili, a to je broj maloljetnika koji konzumiraju alkohol i koji se nalaze vani iza 23 sata. To je problem kompletnog društva, ali najžalosnije je kad u svemu tome zakažemo mi kao roditelji.
I ono što je ovdje što me posebno zabrinjava a to je porast nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama, to je 36% u odnosu na prethodnu godinu što znači 68 prijava od čega je 20 nasilja odraslih nad djecom 13 u školi, a 7 u dječjim vrtićima. Evo, znači koliko je to nasilje kod onih najmlađih prisutno.
Smatram da uvijek možemo i da imamo više mjesta za prevenciju, a znamo što je prevencija. Znači uvijek jednostavniji i jeftiniji način svega.
Evo hvala lijepo.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Marija Budimir.
Hvala predsjedniče, poštovana kolegice Maksimčuk.
Slažem se sa vama. Evo imamo puno tema kojih se nismo još ni danas ni jučer dotakli, a to je ovo o čemu ste vi govorili i u jednom dijelu rasprave bilo je spomenuto problem alkoholizma kod naših mladih i problem izlazaka.
Da, naša djeca maloljetna ne bi trebala i ne bi smjela biti vani iza 23 sata osim u pratnji punoljetne osobe. Oni često imaju prijatelje koji imaju 18 godina pa eto oni kao garantiraju za njih. Tu je stvar roditelja na koji način evo oni dopuste svojoj djeci gdje i kada da izlaze. Ali veći problem vidim u tome da se zakon ne poštuje i da se toj djeci ipak toči alkohol, prodaju im se cigarete. Evo, mi imamo dobre zakone no nažalost u praksi ih ne provodimo.
Što se tiče vršnjačkog nasilja, da, evo pravobraniteljica je imala povećan broj prijava. Postoje preventivni programi u školama, radi se. Imam osjećaj što više radimo na preventivnim programima da je naše vršnjačko nasilje u našim školama sve veće. Mi znamo da nasilje postoji ne samo tjelesno, da je nasilje i vrijeđanje, a razlike između učenika evo neke škole pokušavaju one što se tiče i socijalnih i ekonomskih razlika prevenirati na način možda vraćanja školskih uniforma što evo pozdravljam kao jednu dobru ideju da se ne bi vidjele razlike. Opet će biti rasprava o tome. Školske uniforme također koštaju.
Mislim da imamo jako puno posla još u odgojno-obrazovnom sustavu ali da se refleksija cijelog društva ponovno vidi na djeci.
Hvala.
Sljedeća replika je uvažene zastupnice Margarete Mađerić, izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče.
Uvažena zastupnice dobro ste detektirali jedan od najvećih problema kako u Hrvatskoj tako i u Europi i svijetu, a to je pretilost djece. A samim time posljedice je nasilje nad takvom djecom. Fizičko je sigurno najgori oblik nasilja ali ono što je opasnije jest psihičko koje je često puta i verbalno ruganje, zadirkivanje, omalovažavanje djece. I ono što jest najveći problem detektirati takvo nasilje, potaknuti dijete da o njemu progovori da ga prijavi da bi uopće pa i pravobraniteljica, institucije škole, učiteljice, razrednici mogli reagirati. I jedan od najvećih problema jest ekonomsko nasilje kada se dovede u situaciju kao što smo govorili da se djeca međusobno razlikuju što se ne smije u dječjoj dobi dogoditi.
I problem nažalost u Hrvatskoj jest problem gladne djece. Kada smo prije godinu i pol, dvije ukazivali mediji prosvjetni djelatnici i ravnatelji na problem da djeca dolaze gladna u školu i nažalost često puta odlaze iz te škole gladna onda smo čuli komentare od aktualne tadašnje vladajuće garniture da nismo u Africi i da u Hrvatskoj nema gladne djece. Eventualno ako je netko gladan da su to onda Romi, što je po meni skandalozno i katastrofalno. Smatram da svi zajednički moramo djelovati kako bi standard djece u svakome segmentu, a posebice u onom dijelu zaštite dječjih ljudskih prava bio na najvišoj mogućoj razini.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Marija Budimir, izvolite.
Hvala predsjedniče.
Da, poštovana kolegice Mađerić, problem pretilosti vidimo i vrijeđanjem djece najviše ono o čemu sam govorila izgled djece i ta tjelesna masa, njihov tjelesni izgled je njima jako važan pogotovo u fazi razvoja i u pubertetu. Često su nam djeca, evo i danas nismo spomenuli problem facebooka, interneta. Imamo internetsko na facebooku vrijeđanje djece što je uzrokovalo i u RH nekoliko pokušaja samoubojstva kod djevojčica kada ih se vrijeđalo da ili su debele ili su premršave, da se djeca ne žele družiti s njima. Osnivaju se grupe protiv nekoga i to je ono o čemu treba progovoriti i o čemu treba svaki roditelj sa svojim djetetom kontrolirati i na koji način boravi na internetu i kako komunicira sa svojim prijateljima na facebooku.
Složit ćemo se svi treba raditi na tome i ne možemo dozvoliti da djeca na temelju tjelesnih ili bilo kakvih razlika vrše bilo kakvo nasilje prema drugom djetetu.
Hvala.
Hvala.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Blaženka Bobana, izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče.
Uvažena kolegice Budimir govorili ste, ja ću se zadržati u svojoj replici upravo na vaše izlaganje o pretilosti djece u predškolskom i školskom uzrastu. I dobro ste apostrofirali te probleme. Međutim, ima još jedan problem. Ja znam da je zakonodavac regulirao da u krugu škole se ne mogu instalirati razni kiosci, hot-dogovi sa strane ugostiteljskih djelatnika a onda se stvara dvostruki problem. Da ugostitelji naravno tu vide svoju profit, svoju korist i onda instaliraju te kioske ili nekakve male ugostiteljske objekte neposredno uz školska dvorišta i time stvaraju dupli problem i ravnateljima škola, učiteljima i nastavnicima jer djeca su izložena onda i problemu prometa pretrčavanjem ceste a i dalje kupuju tu nezdravu hranu u tim ugostiteljskim objektima. Zato i tu inspekcija i pravobraniteljica trebaju promptno reagirati.
Ja osobno dolazim iz lokalne sredine i znam da smo u više navrata postavili taj problem i inspekcijama i pravobraniteljici i nije se reagiralo, a djeca su izložena uistinu dvostrukom problemu, i ishrane ali i gužve u prometu i ne daj Bože stradavanja pretrčavajući cestu.
I s druge strane ću reći ovdje mislim da i medijski uistinu treba maksimalno zaštititi djecu pa ću reći i od prijenosa ovih sjednica iz ove sabornice kad je tema o djeci jer ovdje raspravljamo o njihovim pravima i njihovim obvezama a zamislite nijednog zastupnika s lijeve strane ove sabornice nema kao da njih ne interesiraju problemi djece, kao da oni ne znaju da uopće djeca imaju probleme ili kao da oni misle da pravobraniteljica cjeloviti svoj posao radi potpuno ispravno. Zato vam od srca hvala na odgovoru.
Hvala.
Odgovorit će uvažena zastupnica Marija Budimir.
Hvala predsjedniče.
Da, tema je jako važna, rekla sam na početku svog izlaganja svi mi govorimo da su djeca budućnost Republike Hrvatske i da sve radimo za našu djecu i mene strašno žalosti isto što nema nikoga sa druge strane sabornice, ali oni valjda imaju neka svoja bitnija posla i važnije razloge nego raspravljati danas s nama.
Vidjeli smo da su i povukli svoje rasprave i nisu željeli raspravljati zajedno s nama o pravima i o samoj djeci o kojima govorimo.
Jako dobro ste detektirali i problem škola. Neke škole kolega Boban najvjerojatnije nemaju školsku kuhinju i onda na neki način to primijete i privatnici i oko škola stave kioske i znamo da su na ta način i ugroženi životi djece koja pretrčavaju ulice kako bi otišli u pet minuta kupini užinu sebi kako bi nešto taj dan pojeli, jer evo djeca su kao djeca, oni to ne naprave prije škole, nego trče za vrijeme odmora.
Smatram da se to isto može riješiti, ravnatelji bi trebali imati malo veći nadzor da djeca ne izlaze iz školskih dvorišta. Ako su roditelji poslali djecu u školu očekuju da su oni u školi a ne izvan prostora škole, a znamo da izvan ograda škole je prostor koji nije školski.
A sama pretilost je tema o kojoj treba puno više govoriti i ne samo sa pravobraniteljicom za djecu već i tu se treba uključiti i Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo obrazovanja jer o tome ovisi i naša budućnost.
Hvala vam lijepa.
I sada će završno u ime kluba HNS-a Liberalnih demokrata riječ uzeti uvaženi zastupnik Milorad Batinić.
Izvolite.
Hvala gospodine predsjedniče Hrvatskog sabora.
Gospođo pravobraniteljice sa suradnicama uvodno klub HNS-a kao što smo i kazali u raspravi podržat će vaše izvješće sa željom i ono što ste vi istaknuli i kroz izvješće i kroz osobno obraćanje da vaš rad bude što učinkovitiji i kvalitetniji u narednom razdoblju. Naravno zato trebate i određenu potporu svih nas ovdje kolegica i kolega u Hrvatskom saboru.
U ime kluba želio bi se kratko i osvrnuti na rasprave jer vidim da su određene teme otišle možda previše u neke ideološke rasprave što smatram da za djecu nije dobro.
Isto tako, osvrnut ću se kratko i vezano za jednu temu o kojoj je bilo govora i motivirao me za nju pogotovo kolega Stričak što se tiče prijevoza. Smatram da je to jedno od ključnih pitanja i vjerujem da ćete kao pravobraniteljica za djecu reagirati i na ovu odluku Ministarstva obrazovanja o ukidanju sufinanciranja besplatnog srednjoškolskog prijevoza. Jer smatram da je to prvenstveno pitanje za budućnost RH u smislu i demografske obnove, određenih standarda i onog konačnog cilja što nam je da nam RH bude što bolja i što kvalitetniji život.
Naime zašto to govorim? Želio bi istaknuti jedan podatak Varaždinska županije je prva u RH 2005. godine pokrenula ideju i primijenila u praksi sufinanciranje besplatnog prijevoza srednjoškolaca. I naravno na čelu te ideje je bio HNS. Nemamo to što skrivati ili manipulirati sa time.
Nakon godina besplatnog prijevoza za srednjoškolce broj upisanih u srednje škole u Varaždinskoj županiji povećao se za 30%. Znači cilj je više nego postignut. Isto tako zašto govorim o sjeveru Hrvatske? Svi znamo da je standard građana, prosječne plaće da su cirka za 40%, 30 do 40% niže nego u ostalim dijelovima RH. I bilo je potpuno legitimno da odgovornom na ono na što sam i osobno govorio u Saboru i što je bio stav kluba HNS-a da se ne može, nije dobro da se ukida besplatan prijevoz za srednjoškolce.
Kolega Stričak da sam se ja skrivao ili moji kolege koji smo bili na tom prosvjedu pa zar bi vi došli do fotografija? Ne bi. Skup je bio legitiman, dobivena je dozvola, nismo remetili promet, nismo narušavali javni red i mir, bilo je sve više nego po propisima jedino što smo na pješačkom prijelazu koji nije imao svjetlosne signalizacije u nekoliko navrata možda po jednu, jednu i pol minutu eventualno do dvije zaustavili promet. I jasno sam, ja sam stupao zajedno preko tog pješačkog prijelaza i nisam se skriva a gdje ste bili vi?
Još jednom gospođo pravobraniteljice vjerujem da ćete možda više aktualizirati ovu temu, po nama je izuzetno važna, dao sam vam ovaj letak upravo iz razloga da provjerite ove navode što ste mi kasnije u odgovoru i dali da nema zlorabe, da nema manipuliranja sa djecom.
Vrtići kolega Stričak, ja ne vidim razloga zašto upravo vaša stranka, politika vaše stranke tu se možemo složit privatizacija zdravstva, privatizacija školstva, zašto ne vrtića? U čem je, što je sporno, što je sporno? Ono što je bitno za predškolski odgoj da svoj djeci omogućimo pohađanje predškolskog odgoja koje je sufinancirano, znači potporu ima jedine lokalne samouprave to radimo. Ne vidim razloga zašto bi jedinice lokalne samouprave da bi zadovoljila po vama neki standard, postoje pedagoški standardi koji ustanove moraju zadovoljit, ali nema razloga da se osniva ako ima privatne inicijative.
I gospođo pravobraniteljice završno želim vam dobar rad i sa onim našim željama i ono što i sami ste istaknuli da u narednoj godini bude još više aktivnosti i da i vaš rad bude učinkovitiji i bolji.
Hvala.
Hvala lijepa.
I vaše izlaganje izazvalo je nekoliko replika.
Prva je ona uvažene zastupnice Irene Petrijevčanić Vuksanović.
Izvolite.
Hvala poštovani predsjedniče Sabora.
Evo ja sam i jučer sudjelovala u raspravi i ja bih rezimirala da je vladala velika, velika kolizija riječi i dijela.
Ja kako sam jučer rekla sam vjernica ali mi je draže pokazivati djelima to nego riječima. I moj svjetonazor neće ni sa čime utjecati na odluku o radu pravobraniteljice jer kako sam rekla ja niti sam ovu pravobraniteljicu za djecu birala niti ću sudjelovati u njezinu razrješenju.
Jer ja iz izvješća nigdje nisam vidjela da se pravobraniteljica nije pridržavala zakona, da se nije pridržavala Konvencije Vijeća Europe o pravima djeteta, strategija ili svih propisa kojih se trebala pridržavati.
I kako sam jučer citirala papu Franju pa sam rekla da se Katoličkom crkvom sada upravlja na temelju blagosti, na temelju razumijevanja i na temelju tolerantnosti onda mi je upravo potpuno nejasno i neshvatljivo kako osobe koje se pozivaju na katoličku vjeru istovremeno mogu pokazivati manjak elementarnih katoličkih vrijednosti.
Jučer sam pozvala na objektivnu raspravu i cijelo vrijeme sam pozivala na objektivnu raspravu. I moja jučerašnja rasprava je išla isključivo u smjeru poboljšanja zakona za zaštitu djece. I prvenstveno kada je riječ o spolnom zlostavljanju i iskorištavanju djece.
I jako me žalosti da je zapravo rasprava najvećim djelom otišla upravo u smjeru da se zapravo na neki način pokuša pokušava montirati određeni proces protiv rada ove pravobraniteljice za djecu. A cijelo vrijeme se poziva na to da se želi dobro djeci.
Pa ako se želi dobro djeci kako se govori, kako se tvrdi, zašto se onda ne pušta pravobraniteljicu da radi, nezavisno, samostalno, bez uplitanja svjetonazora i s kontinuitetom?
Hvala lijepo.
Hvala.
Odgovoriti će uvaženi zastupnik Milorad Batinić.
Hvala gospodine predsjedniče.
Kolegice vidim da ćete podržati izvješće i naravno pohvaljujem.
Isto tako bih želio kazati da mnoge rasprave su išle na tragu toga kao da neki kolege ne žele prihvatiti Ustav RH, što u Ustavu Republike piše kada su bile određene ideološke teme u fokusu njihovom. Naime Hrvatska je sekularna država.
Ja ne vidim ako nekome od kolegica i kolega ovdje u Hrvatskom saboru to nije jasno, upućujem ih, mi svi smo dobili Ustav RH gdje vrlo jasno piše o čemu se tu radi.
Nadalje, slažem se da treba ravnateljici dati podršku i mi ćemo dati. Naš klub će dati podršku pravobraniteljici. I dok god će raditi na takav način da iz godine u godinu vidimo poboljšanja, vidimo pozitivne trendove. Naravno na nama je neovisno samo kada jedanput godišnje dođe izvješće nego tijekom čitave godine i da svojim prijedlozima, sugestijama, isto tako da javljamo, da budemo proaktivni u smislu rada pravobraniteljice sa suradnicima.
Hvala.
Sljedeća replika je uvaženog zastupnika Radimira Čačića.
Izvolite.
Hvala lijepo gospodine predsjedniče.
Prije svega sve što je rekla gospođa Petrijevčanin, da ne ponavljam potvrđujem u smislu glasanja i u smislu procjena. Gospodinu Batinicu naravno u svakoj stranci pa tako i u njegovoj kada dolazi do konkretnih projekata, vizija i realizacije to kreće od čovjeka i on zna kada je to napravljeno, kada govorimo o besplatnom prijevozu. Sada si naravno prepisuje svatko svašta ali tada 2005. kada sam kao župan uveo to u Varaždinskoj županiji otpori su bili ogromni, nerazumijevanje je veliko a i u mojoj vlastitoj stranci baš previše njih nije razumjelo da je to moguće.
Uveli smo to kao model, Sanader je pokušao prikupiti par političkih poena prije izbora primjenjujući to godinu dana. Sljedeću godinu kada su došli izbori onda je naravno ukinuo. Nametnuli smo to ovo plural shvatimo uvjetno, osobno kao potpredsjednik Vlade u Vladi gospodina Milanovića.
Nažalost nakon što sam izišao Vlada je pokušala to ukinuti. Spriječili smo to, ukinuti besplatni prijevoz. Milanovićeva Vlada. Javno je o tome govorio ministar. Spriječili smo to, došla je HDZ-ova, ista priča drugo pakovanje. Odmah na djecu, odmah ukinuo. Umjesto da idemo na obavezno srednje školstvo. Umjesto da to za to bude pretpostavka a jest besplatni prijevoz, ponovno ista priča. Zato je važno imati snažan utjecaj u hrvatskoj vlasti da se ovakve bedastoće ne ponavljaju. Bez obzira tko pokušava to realizirati.
Hvala.
Hvala lijepa.
Odgovoriti će uvaženi zastupnik Milorad Batinić.
Hvala gospodine predsjedniče Sabora.
Da, 2005. godine projekt uz mislim da je bilo da apsolutno, svih jedinica lokalne uz sufinanciranje, projekta besplatnog prijevoza uz sufinanciranje svih jedinica lokalne samouprave općina i gradova na području Varaždinske županije. Da, točno.
I uvijek kao što ste kazali, uvijek je HDZ kada je došao na vlast ili je opstruirao ili ukinuo. Ovo je sad već treći puta. Ovo je sada već treći puta.
Vrlo jasno sam kazao u raspravi o državnom proračunu poruku vrlo jasnu i ministru Šuštaru i premijeru Oreškoviću, imate priliku biti prepoznati, sada ćete nažalost biti po nečemu drugom, da uvedete obavezno srednjoškolsko obrazovanje. To je napredak, to nije povratak unazad, to je korak prema naprijed.
Isto tako, isto me žalosti kada kolega Stričak koji je bio čelnik jedinice lokalne samouprave i koji je svojevoljno kao čelnik lokalne samouprave prepoznao vrijednost projekt, značaj projekta jer su i karte iz njegove sredine gdje je bio čelnik lokalne samouprave, isto bilo od 600-800, 1300 kuna, mjesečni autobus. To je bio jedini način da mnoge obitelji mogu egzistirati, da mnoga djeca mogu upisati srednju školu.
Nažalost situacija je dan danas isto takva. Mnoge sredine, urbane sredine možda nemaju taj problem i stoga mogu razumjeti određene kolege i s lijeve i s desne strane da nisu toliko senzibilizirani za to. Međutim, ako nam je cilj ravnomjeran razvoj RH što bi trebao biti tada je to prioritet. Tada je to prioritet. Jedan od vrlo važnih prioriteta za obrazovanje.
Hvala.
I zadnja replika je uvaženog zastupnika Mire Bulja.
Izvolite.
Hvala lijepa.
Kolega slažem se s vama da je najbitnije manje su bitne ideološke svjetonazorske teme kada govorimo o djeci. Međutim činjenica je da dolazite iz županije gdje ima organiziran jedan obrok djeci, osnovnoškolcima govorimo, to sam vas pitao. Međutim, ključni problem koji moram ukazati su opet ključni problem, vodili ste državu četiri godine, bili ste u većini. Evo i malo prije je kolega Čačić, treba cijelu državu, poglavito nerazvijena područja, općine i gradovi i samouprave koje nemaju dovoljno sredstava. Žalosno je da ta djeca nemaju ne za obrok, njihovi roditelji nemaju za udžbenike.
Ponavljam, te lokalne sredine ne mogu osigurati novac za udžbenike a djeca i na radu. Prijevoznici nisu spremni prevoziti učenike jer im nije dovoljno to dobra zarada, nažalost. To pravobraniteljica mora javno upozoravati na sve. I vi ste bili četiri godine na vlasti. Sada je ova opozicija kakva je, nebitno je. Ali je činjenica da su ti krajevi zaboravljeni, da ta mjesta izumiru, sela, brdsko planinska, Lika, Gorski Kotar, Slavonija, ne razvija se ništa. Ta djeca nemaju mogućnosti a imamo toliko resursa da ih možemo usmjerit. Pa evo hrana, domaći proizvodi. Naša djeca su željna domaće hrane, hrvatskih proizvoda.
Znači, postoji mogućnost. Ako je to u vašoj županiji bilo dobro, zašto ne prenijeti na cijelu Hrvatsku. O tome treba govoriti pravobraniteljica, o udžbenicima, o prijevozu, o dječjim vrtićima. Nama Hrvatska izumire. Ti prostori su prazni, nije država samo prostor, država su ljudi, izumrlu ti prostori, ostat će nam se grad Zagreb i još par sredina i to je ključ problema i na tom trebamo biti svi za isti štap uprijeti jer bez toga nema prosperitetne Hrvatske ni demografske obnove.
Hvala lijepo.
Hvala lijepa.
I sada će riječ uzeti uvažena pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.
Oprostite, kolega Batinić izvolite.
Hvala lijepo predsjedniče.
Pa naime moram kolegi Bulju odgovoriti odnosno potvrditi dio navoda koji je kazao i Ustavom piše da je država dužna pomagati slabije razvijene jedinice lokalne samouprave. Kroz Zakon o regionalnom razvoju vrlo jasno se govori na koji način država mora intervenirati.
Ponovit ću ono što sam bio kazao već nekoliko puta danas. Znači, osnovna škola je obavezna. Država mora se aktivnije uključiti. To smo jasno istaknuli i kroz proračun. Srednju školu treba isto proglasiti obaveznom. To je jedna od mjera. Svemu ovome što ste govorili i demografske obnove i ravnomjernog razvoja a to ne iziskuje previše novca. Naime i to je jeftinije, kolega Bulj i ovo i vama sam dao ovaj letak gdje piše, zašto je jednosmjerna karta do Njemačke jeftinija od školske? Da, nažalost.
Izgleda da je ovoj Vladi jeftinije da djeca ne mogu završiti srdnju školu, ne mogu upisati, ne mogu doći do nje i odlaze u Njemačku na rad. Zatim djeca kažu, želimo autobusom u školu a ne u Njemačku, sinonim Europe, tamo gdje ima posla.
Kolega Bulj, dok god će biti takvo razmišljanje a vi ste dio ove koalicije ili ne znam da li jeste još uvijek. Potrudite se, uvjerite svoje kolege. Zatim su djeca napisala, zemlja znanja a ne povratak u kameno doba. Želimo zemlju jednakih šansi za sve, ravnomjerni regionalni razvoj. Naime, to su sve stvari koje se upravo kroz jednu temu koliko god određenim kolegama ona bila možda beznačajna, benigna ali izuzetno je važno i vjerujem da će sada kada je možda smo više potencirali ovu temu da će i pravobraniteljica sa suradnicima više pažnje posvetiti ovome.
Hvala.
Hvala.
Povrjeda Poslovnika dignuo je kolega Stričak.
Izvolite. U kojoj točci je poslovnik povrijeđen?
Znači, radi se o povrijedi članka 238, kolega Batinić ne raspravlja o točci dnevnog reda. Radi se o izvješću pravobraniteljice, on priča o prijevozu srednjoškolaca a ne zbog čega su HNS i SDP jučer zlo upotrijebili srednjoškolce da bi poslali poruku.
Dobro, procjenjujem da to ipak nije povreda Poslovnika pa ćemo nastaviti dalje.
Uvažena pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić.
Poštovane zastupnice i zastupnici, poštovani predsjedniče.
Pa evo imat ću milosti, nastojat ću u pet minuta završiti.
Zahvaljujem svima na raspravama, na prijedlozima, na komentarima, pitanjima i kritikama. Pozivam vas da još bolje surađujemo, ovaj formalni prijedlog tematskog sata u Saboru ću još jednom formalno ponoviti. Nadam se da će proći kao prijedlog a također neovisno o tome naša suradnja ne mora biti formalno uokvirena da bismo razgovarali. Kad god želite po bilo kojoj temi, moji suradnici, ja, ćemo rado doći i razgovarati o bilo kojem problemu vezano za djecu a za koje mislite da vam svojim znanjem ili podacima možemo pomoći.
Moram vam čak reći da složen je društveno-politički trenutak, toga smo svi svjesni. Odrasle smo osobe i takva situacija zasigurno utječe na sve građane u Republici Hrvatskoj, a time i djecu.
Često u najboljoj namjeri koristimo jednu floskulu djeca su naša budućnost. Međutim, djeca nisu samo naša budućnost. Djeca su sadašnjost. Djeca postoje u sadašnjosti. To su osobe koje u ovom trenutku imaju potrebe i prava. Dakle, nemojmo o djeci razgovarati samo u budućnosti.
Čini mi se da trebam reći čuvajmo ljudska prava, ovo je najviše mjesto gdje smo to u stanju i gdje imamo zapravo najveće ovlasti to napraviti misleći na Hrvatski sabor. Čuvajmo prava djece koja jesu ljudska prava, ali ne samo deklaratorno čuvajmo nego ulažimo sredstva ljudska, obrazujmo ljude, kadrovska, materijalna. Ulažimo u ljudska prava, ulažimo i čuvajmo institucije za zaštitu ljudskih prava.
Dozvolite mi da i sebe i vas podsjetim da je danas petak, deseti je lipnja i posljednji dan je škole. Imamo jako puno osnovnoškolaca i srednjoškolaca koji danas završavaju jednu godinu ili cijeli jedan ciklus obrazovanja. Ja svoj toj djeci i mladima, njihovim roditeljima, učiteljima, odgajateljima u institucijama želim zapravo djecu pohvaliti, a odraslima zahvaliti na tome što im pomažu i što ih čuvaju.
Mnogi od njih, dakle od tih roditelja, baka i djedova ste upravo vi. Ne bih bila dobra pravobraniteljica kad uz tako veseli trenutak odmah ne bih našla i poneki problem. To je činjenica da će školski praznici trajati 3 mjeseca čemu se djeca beskrajno vesele. Razmislimo malo. Nemamo svi bake i djedove. Nitko od nas nema godišnji odmor mjesec dana, a kamoli tri. Gdje ćemo mi sa djecom pogotovo mlađe dobi, kome ćemo ih dati na čuvanje. Kako ćemo im osigurati sigurnost? S kim će ta djeca biti tri mjeseca i što im kao društvo nudimo u ta tri mjeseca da bi roditeljima olakšali eventualno i odluku da imaju još neko drugo dijete.
Ako biste me pitali što bih svom djetetu poručila sa ovog mjesta, a to isto bih poručila onda i vašoj djeci i svoj djeci u Hrvatskoj. Čini mi se da za svako pojedino dijete, da za svaku odraslu osobu a i za društvo u cjelini, da su, tako ja barem gledam na to. Naravno možemo naći i puno drugih vrijednosti. I ja se slažem da o vrijednostima treba govoriti.
Kad bih ja negdje radila svoju ljestvicu meni su tri stvari silno važne za sve, pa tako i za djecu. To je prije svega znanje i kompetencija, jer ako ne znamo onda koliko god nešto željeli teško da može ispasti najbolje. Drugo je poštenje, jer ponekad možemo i znati, ali ako to znanje ne želimo upotrijebiti na dobar način jer na žalost znanje se ponekad može i instrumentalizirati, a treće je hrabrost, hrabrost da i u teškim trenucima koristite to znanje i to poštenje.
Ne jamčim nikome, pa ni samoj sebi uz ove tri osobine ili vrijednosti nužno materijalan napredak pogotovo ne brzi. Ali čini mi se da ove tri stvari uvijek mogu rezultirati osjećajem da kad se ujutro pogledate u ogledalo da se osjećate dobro.
Hvala vam najljepša.
Hvala lijepa.
Imamo jednu repliku uvaženog zastupnika Mire Bulja.
Izvolite.
Kazali ste čuvajmo prava, ona su napisana. Međutim, prava se krše za djecu. Opet ponavljam ona se krše. Vi morate biti glasniji poglavito u nerazvijenim krajevima.
Nije ravnomjeran razvoj. Ti ljudi odlaze i ta djeca odlaze. Nema ih ni u sadašnjosti, a neće bit ni u budućnosti. Budite puno glasniji po tome pitanju. Nije samo Zagreb i razvijeni krajevi Republike Hrvatske mjesto za djecu. Jasna poruka. Sva djeca moraju imati ista prava i za djecu se krše prava. Nisu isti u Dalmatinskoj zagori i u Zagrebu. I to je problem, a ne čuvajmo prava, nego mi ne poštivamo ono što je napisano gospođo pravobraniteljice.
Hvala.
Hvala lijepa.
Sljedeće je Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu.
Podnositeljica je pravobraniteljica za djecu.
Rasprava je zaključena.
U skladu s prijedlogom Odbora za obitelj, mlade i sport daje na glasovanje sljedeći zaključak:
„Prihvaća se Izvješće o radu pravobraniteljice za djecu za 2015. godinu.“
Molim vas glasujte.
Tko je za?
Glasovanje je završeno.
Molim vas rezultat.
56 za, 9 suzdržanih, 64 protiv.
Utvrđujem da nema dovoljno glasova za donošenje zaključka kako ga je predložio Odbor za obitelj, mlade i sport.
Najavljujem kolegice i kolege da će nastavak sjednice biti u srijedu 15. lipnja u 9,30 sati i to s točkom o radu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom za 2015. godinu.
Također vas molim, molim vas da odbori odrade svoj posao tijekom ponedjeljka i utorka kako bismo mogli normalno raditi. Napominjem da neki odbori nisu imali, još jedanput napominjem, kvorum i molim da se sazovu odbori i da imaju kvorum.
Hvala vam lijepo i ugodan vikend!
PDF